čevljar godište XXV — januar, februar 1985 glasilo delovne organizacije tovarna čevljev 1-2 ■ w ■ w trzic ZAŠTO U OOUR OBUTEV NIJE USPEO REFERENDUM Sedmog februara smo u RO „Peko“ glasali o novom načinu nagradjivanja prema radu i povečanju ličnih dohodaka. Referendum je u celini uspeo u svim OOUR-ima osim u OOUR-u „Obuča“. Zašto u ovom OOUR-u referendum nije uspeo, zar rad-nice i radnici u krojačnici i montažnim odeljenjima ne žele više LD i smatraju da dovoljno zaradjuju? Naravno ne. U kom grmu onda leži zec? To nije teško utvrditi, to svi znamo, ali neki u našoj Radnoj organizaciji jed-nostavno zatvaraju oči pošto im to više odgovara. U torne OOUR-u več imamo vrlo mnogo tako niško kategoriziranih radnih mesta da radnicama i radnicima več u prošloj godini nisu obezbedji-vala dovoljno visok dohodak kojim bi mogli da sustižu porast troškova života. Zbog toga nismo zadovoljni sadašnjom politikom povečanja ličnih dohodaka, to jest time da se radnicima čiji je životni standard tako nizak da se več sada sa pravom osečaju ugroženima, LD poveča za najmanji proce- U montažnimi odjelenju 523. nat i to mnogo manji nego onima sa visokim LD koje stabilizacija još nije pogodila. Da se razumemo, niko ne zahteva uravnilovku, več želimo samo da se ima u vidu i uvažava da svi radnici svojim sposobnostima doprinosimo kvalitetnom radu pa i mi koji radimo na niško ocenjenim radnim mestima. Ni-jedan radnik, koji je za svoj rad tako loše nagradjen da ne može obezbedjivati sredstava ni za najosnovnije životne potrebe, ne može imati dovoljno snažan motiv i interes za dobar i kvali-tetan rad. Početkom godine čitali smo i slušali na zborovima rad-nika izveštaje o završnim raču-nima. Saznali smo da smo u prošloj godini vrlo dobro poslovali, izvozili na konvertibilna tržišta, osvojili nova tržišta za prodaj u, proizvodih dobro i mnogo. Govorili su nam: „Naše proizvode svuda hvale i cene. Marij ivošču i angažovanjem osigurali smo dobar dohodak fabrici“. Sve samo povoljne ocene. Medjutim, da li se doista možemo pohvaliti dobrim i uspešnim poslovanjem fabrike dokle se politike nagradjivanja prema radu tako ne uskladi da se i za radnike koji rade na najniže kategorisanim radnim mestima ne reši pitanje egzistencije jer nijedan rad nije tako malo vredan da ne bi mogao davati sredstva za ekzistenciju. Mogli bismo se pitati šta če biti sa tim radnicima, sa takvim dohocima koji su im namenjeni preko godine ili možda i nadalje? Zar če-mo se miriti sa sve više bolova-nja zbog ugroženog zdravlja ili četno ih jednostavno otpisati i zameniti novim radnicima kao što to radimo sa dotrajalim ma-šinama, mada mislimo da se o njima dosta dobro staramo. Stabilizacija nam je potrebna. S tim se svi slažemo. Medjutim, pokušajmo daje os-tvarimo zajedničkim snagama, a ne da i nadalje ceo teret pre-bacujemo na one koji su njenu težinu več dovoljno iskusili i na čiji se račun neki i nadalje kite lovorikama a zatvaraju oči pred istinom. Radnici iz montažnog odelje-nja 523 '-------------' U OVOM BROJU ... • Završni račun 1984 • Lepo priznanje • Izmene pravilnika • Godišnji obračuni • Sprečio pljačku • Za američko tržište • Milioniti par obuče isporučen firmi Rockport • Nova podružnica AFIS • Naši petdesetogo-dišnjaci • Obrazovanje o Bu-dučnosti • Tri decenije elektro radionice ZAVRŠNI RAČUN 1984 Kada budete citali ovaj prilog več čete biti upoznani sa svim podacima o poslovanju i rezultatima našeg rada u 1984. godini pošto u februaru tome posvečujemo največu pažnju. Ono što se dogodilo, naravno, više se ne može menjati, ali mo-žemo utvrditi šta i kako moramo voditi drugčije, više i bolje da bismo ostvarili veči doho-dak. Takve nalaze moramo uvažavati u našem tekučem i sutrašnjem radu da bismo na taj način u hodu ostvarivali veči dohodak, bolje lične dohotke i, naravno, veču akumulaciju. Smatram da je kod poslovnog rezultata, adekvatnog privred-noj situaciji, to prvi cilj razma-t ran j a završnog računa. Povečan obim proizvodnje zapošljavanjem novih radnika, pre svega na izradi gornjih de-lova, izuzetno velik porast izvoza na probirljivo konvertibilno tržište i otplate deviznog finan-sijskog kredita. To su svetle tačke godine koja je več za nama. Nimalo nije bilo lako izvršiti sve zadatke na pomenutim sektorima i smatram da nema radnika u „Peku“ koji nije dao svoj doprinos tim rezultatima bilo da su to radnice i radnici u neposrednoj proizvodnji radom u produženom radnom danu pa i noču, subotom, nedeljom pri-lagodjavanjem rada raspoloži-vom materijalu, sastavnim de-lovima i alatima; ili organizato-ri koji su sve to organizovali; svi koji su se pobrinuli da se kreatorska zamisao mogla industrijski realizovati, da su za tu proizvodnju obezbedjeni svi potrebni materijah i da je proizvedena obuča i prodata. Mogli bismo još pomenuti i one koji su se pobrinuli za finansijska sredstva, koji su tekuče pratili poslovne dogadjaje i obezbedji-vali informacije za nove odlu-ke, organizovali osposobljava-nje, brinuli se o sigurnosti, itd. Dobro bi bilo kada bi sva-ko od nas razmislio o rezultatima protekle godine kojima se uprkos svemu možemo ponositi i za sebe utvrdio šta bi još mo-gao i morao uraditi da doprinos svakoga bude još veči a time i naši zajednički rezultati. Potrebno je, naravno, da takva svoja saznanja uključimo u naš svakodnevni rad. To je nužno i potrebno i zato jer je u prote-kloj godini bilo sektora u koji- ma nismo u celini izvršili ono što smo planirali. Zaostala je prodaja na domačem tržištu za-šta postoji čitav niz uzroka - od našeg izvoza, zakasnelih ispo-ruka, ponekada lošijeg kvaliteta i najzad večih i složenijih zahteva koji se postavljaju prodaji jer je danas naš kupac - po-trošač kritičniji prema našem proizvodu nego što je juče bio. U prošloj godini smo najviše raspravljali o smanjivanju zali-ha. To su zahtevali promenjeni, zaoštreni uslovi finansiranja. Još nismo u celini uspeli, mada nas raduju efekti u pogledu po-četnih zaliha a još više če nas obradovati ako se pokažu i u finalnim. Sve je aktuelnije pitanje da li možemo proizvesti jednako kvalitetan proizvod koji če nam doneti još veči dohodak? Da li možemo realizovati planirani obim poslovanja sa manje an-gažovanih sredstava? Odgovore na ova pitanja zapisali smo u našem programu mera i zadataka za realizaciju planskih ciljeva u 1984. godini. Več u martu počeli smo taj program konkretizovati. Spisak zadataka je jako dugačak i posebno opredeljen za svaki pojedini sektor i svaku poslovnu funkci-ju. Iz vrša vanjem tih zadataka počeli smo u največoj mogučoj meri neutralizovati negativne uticaje uslova privredjivanja na sticanje dohotka. Vanredno visok porast cena ulaznih materi-jala i znatno smanjivanje doho-dovne motivacije konvertibil- nog izvoza merama ekonomske politike - to su oblasti u kojima smo najjače osetili zaoštravanje uslova poslovanja. U kojoj smo meri bili uspešni? Nismo u celini uspeli neutralisati negativne uticaje pomenutih mera jer to jednostavno nije bilo moguče zbog njihove dimenzije. Čvrsto sam uveren, da je na torn području mnogo više uradjeno i zato što smo utvrdili konkretne zadatke i pratili njihovo izvršavanje. Danas je te-ško, skoro nemoguče, utvrditi koliko smo više dohotka ostvarili zahvaljuj uči torne što smo veči broj utvrdjenih zadataka ► LEPO PRIZNANJE Josip Crnkovič, nadmaj-stor u montažnom odeljenju 584/5 u „Budučnosti“ nedavno je dobio visoko priznanje -ORDEN RADA - za svestami aktivnu i tridesetogodišnji uspešni rad u Radnoj organizaciji. Evo, ukratko, šta o svom bogatom radnom putu kaže drug Crnkovič: „Počeo sam 1955 u maloj radionici. Tada nas je bilo svega deset radnika. Ustrajno smo se širili i više puta selili dok 1976 nismo došli u našu novu fabriku. Danas imamo moderan objekat sa savreme-nim uredjajem za prozračiva-nje. Radni uslovi su drukčiji, mnogo bolji. To se odražava i na kvalitetu i količinu.Moja smena je uvek uspešna. Ponekada smo se takmičili i to pratili. U našem odeljenju najviše radimo za izvoz u SAD. Izradih smo i čuveni milioniti par za „Rockport“. To je bio muški par, artikal LOYD. Preda mnom je još nekoliko godina rada. Nadam se da me zdravje neče pustiti na cedilu i da ču i nadalje dopri-nositi kreiranju naše sadašnji-ce i sutrašnjice.“ Josip Crnkovič Drugu Josipu povodom visokog priznanja, upučuje-mo najsrdačnije čestitke i želimo da zajedno sa svojim sa-radnicima doživi još mnogo radnih pobeda! izvršili. Bitno je što nam stvarni obračun pokazuje nešto po volj -nije rezultate no što smo ih u novembru ocenjivali i da je os-tvareni dohodak omogučio i izvesna sredstva za lične dohot-ke. Prosečni lični dohodak od nešto preko 26.000 dinara nije visok a mislim da nema nikoga u „Peku“ koji ne bi želeo da imamo viši dohodak a time da je viši i njegov lični dohodak. U celini lični dohoci če biti veci ako ostvarimo veci dohodak. Lični dohodak je, inače, jedan od najznačajnijih motiva za bolji i efikasniji rad a takav rad daje i više dohotka. Upravo su to razlozi za izmene nekih odredaba Pravilnika o raspodeli dohotka, čistog dohotka, sredstava za lične dohotke i druga primanja. Na žalost, te izmene nisu osvojene u OOUR „Obuča“. Smatram da o tim promenama treba ponovo ras-pravljati, uskladiti poglede na puteve postizanja zajedničkog cilja. Uveren sam da smo u pogledu cilja sasvim uskladjeni a to znači viši nivo ličnih dohoda-ka na osnovu večeg ostvarenog dohotka. U uslovima nimalo preteranog raspona izmedju najnižeg i najvišeg ličnog dohotka, dalje sužavanje tog raspona više ne bi dovolj no sti-mulisalo bolji rad. Time bi, ve-rovatno, bila najviše ugrožena baš višina ličnog dohotka za najjednostavnije poslove a to je u „Peku“ šesta kategorija. Na zborovima radnika često se po-stavljaju pitanja i primedbe baš u vezi sa visinom ličnog dohotka tih, najnižih kategorija. Predložene izmene omogučuju da uz prosečnu produktivnost (prebačaj norme za 10 do 15 odsto) neto lični dohodak več šeste kategorije, bez dodatka za minuli rad, prekorači 20.000 dinara. Dodatna motivacija po-moču dopunjenih merila za ra-spodelu ličnih dohodaka, treba več sutra da omoguči veči dohodak a time i mogučnost da-ljeg povečavanja svih ličnih dohodaka uključujuči i za najjed-nostavniji rad. Za ovu godinu smo usvojili ambiciozne planove kao što je to oduvek bio naš običaj. Prvi podaci o izvršavanju teških i složenih zadataka daju nam dodatni stimulans da svako poje-dinačno i svi zajedno svoje za-datke izvršavamo maksimalno i na najkvalitetniji moguči način. Uslovi privredjivanja nisu nimalo povoljniji a u datim uslovima upravo od nas zavisi kako če biti debeo naš komad hleba. Franc Grašič Predsednik KPO IZMENE PRAVILNIKA U OOUR-u „Obuča“ nije uspeo referendum za usvajanje Predloga izmena Pravilnika o ličnim dohocima. Radnici ostalih OOUR i Radne zajednice zajedničkih službi su predlog izmena Pravilnika usvojili. Predloži izmene predloženi su u jedinstvenom lekstu za sve OOUR-e i RZZS u Radnoj organizaciji izuzimajuči specifičnosti za pojedine OOUR-e kao što je, na primjer, mjerenje kvantiteta i kvaliteta rada u prodavnicama OOUR-a „Mreža“. O pripremama i kreiranju predloga radnici su upoznati na svojim zborovima još pre no što je predlog izmena dat u jav-nu raspravu objavljivanjem ce-lokupnog materijala izmena na oglasnim tablama i u cirkularu, rezimea predloga izmena u „Čevljarovim“ obaveštenijima i još jednom na zborovima radnika u toku javne rasprave. Svaki pojedinac imao je mogučnost da iznese svoje mišljenje i predloge i da postavlja pitanja. Medjutim, ni u jednom OOUR-u nije bilo primedaba osim od strane radnika u prodavnicama koje su se u celini tičale samo jednog člana o kome se na referendumu odlučivalo. Neče biti naodmet da se još jednom osvrnemo na ono što nismo odnosno što nisu radnici OOUR-a „Obuča“ na referendumu usvojili. U zavisnost od datih mogučnosti i ocene privredjivanja, predloženim izmenama je za lične dohotke namenjeno za 21 odsto više sredstava. Od toga 14,5 odsto sredstava za povečanje obračunskih osnova u jednakom postupku za sve kategorije, 5 odsto za korigovane indeksne odnose u skali obračunskih osnova što su sve usvojili radnici na zborovima. Raspon izmedju obračunske osnove najjed-nostavnijeg i obračunske osnove najsloženijeg rada ostao je 4,36. Ostatak povečanih sredstava za lične dohotke namenjen je mogučnosti prekvalifikacije pojedinih poslova i zadataka. Referendumom smo odlu-čili da se briše „stepen pokriča“ za radnike koji ne rade po normi koja je obuhvatala 11,34 odsto obračunske osnove. Ovaj procenat smo u celini prendi u obračunsku osnovu. Pošto imamo jedinstvenu skalu obračunskih osnova za poslove koji su normirani i radove za koje su radnici plačeni po času, na osnovu dogovora i u skladu sa Pravilnikom o normama, za jednak procenat su u proseku zaoštreni i normativi vremena. Oni su, pak, na predlog radnika uskladjeni uz uvažavanje nala-za tehničkih službi tamo gde su (kod kojih zajedničkih radova) norme najviše prekoračivane. Tako su u nekim OOUR-ima za sve normirane poslove usvojili jedinstven procenat zaoštrava-nja normi kao što su povečane i obračunske osnove (11,34 odsto) a u drugima različito za pojedine grupe poslova i zadataka. Na primer, u „Obuči“: u krojačnici su norme korigovali samo za 8,85 odsto, montaži za 12,85 odsto odnosno u „finišu“ za 14 odsto, zavisno od uzroka nenormalnog odstupanja od normalnih efekata. Normativi su stvar Pravilnika o normama i pravilnog rada stručne službe koja norme odredjuje i u nikom slučaju nisu bili predmet referenduma. Predpostavljamo, pak, da je možda zaoštravanje normativa bilo odlučujuče za izražavanje volje radnika u OOUR-u „Obuča“ koji nisu usvojili predlog izmene Pravilnika. Za usvajanje predloga odlučilo se 44,7 odsto zaposlenih u OOUR-u ako bi zaključi-vali na osnovu navedenog onda je neshvatljivo što su radnici u krojačnicama predlog usvojili sa nižim procentom glasova „za“ nego u montažnim odelje-njima. Za sve zaposlene bila je značajna odredba daje normalni uspeh radne jedinice ostvare-ni bod 111 %, dok je razlika do sadašnjeg mogučeg ostvarenja takodje preneta u obračunske osnove. Dobrim radom i privre-djivanjem svake radne jedinice ima mogučnost da ostvari i viši bod. Ostale odredbe Pravilnika, koje bi mogle uticati na lične dohotke svih zaposlenih, nisu menjane. Povečan je samo postotak sredstava sa 1 na 6 odsto a povečan je i raspon mogu-če ocene radnog doprinosa režijskih radnika za 5 odsto što je sasvim prihvatljivo sa aspekta boljeg nagradjivanjamarljivijih i uspešnijih režijskih radnika. Za ocenjivanje radnog doprinosa rukovodečih radnika utvr-djene su samo osnove a dokle radnici konkretna merila ne usvoje za njihovo nagradjiva-nje važe dosadašnje odredbe Pravilnika. 1 šta da zapišemo za zak-ljučak? Lični dohoci su uvek i na-pose u sadašnjoj stvarnosti bili i ostali boleča i kritična tačka. Nerado verujemo izvestiocima a izgleda ni izračunima. U sa-dašnje vreme skupoče svi bismo želeli više lične dohotke, a svi znamo da je to moguče samo u okviru koji nam dopuštaju os-tvareni rezultati. U svim plano-vima predvidjamo bolju pripre-mu proizvodnje u širem smislu, povečanje produktivnosti, sma-njivanje troškova na svim sek-torima, odnosno planiramo sve napore za sticanje večeg dohotka. Predlog povečanja ličnih dohodaka može se utvrditi samo u okviru predvidjenih odnosno stvarnim okvirima koje ostvarujemo. Ako rezultati poslovanja budu povoljni, o povečanju ličnih dohodaka odluči-vačemo još tokom godine. Prvi put se dogodilo da referendum u jednom OOUR-u nije bio uspešan, mada slobod-no možemo reči da je predlog izmena objektivno koncipiran uz uvažavanje naših realnih mogučnosti. Želimo da primedbe u raspravama budu konkretne, da su predložene dopune predloga argumentovane a ne da se pretežno daju primedbe koje se tiču samo pojedinaca ili su posredi neprihvatljiva pore-djenja a ponekada čak i zamer-ke izvestiocima. Svako dobro zna za kakav je rad osposob-ljen, svako ima mogučnost obrazovanja uz rad i jednake mogučnosti kandidovanja, ako ispunjava uslove, i za složenije poslove i zadatke koji su naravno, pošto je nagradjivanje prema radu, više i vrednovani. Smatram da bi prilikom odluči-vanja morao da bude odlučuju-či zdrav razum a ne možda uti-caji nekoga drugoga iz bogzna kakvih razloga, nezadovoljnog saradnika, itd. Sami odlučuje-mo o rasporedjivanju i raspodeli svog dohotka, ali moramo imati u vidu, da možemo trošiti samo toliko koliko smo ostvari-li! T. H. GODIŠNJI OBRAČUNI (------------------------------------------------------- SPREČIO PLJAČKU U subotu 23. 2. ove godine oko 12.30 sati u prodavaonu „Peko“ Karlovac I ušla su tri mladiča i razgledavaju muške cipele. Kod izbora im pomaže poslovođa Bolibruch Slavko. Dok je on sa njima razgovarao jedan od mladiča (nastariji) neprimjetno se približio blagajni, kojoj je poslovoda bio okrenut ledima, i pokušao je otvoriti. Otvorio je kasu ali je ladica kod izvlačenja zaškripila. To je začuo poslovoda i sa izvikom: „Ostavi novae,“ skočio za lopovom koji se je istrg-nuo i pobjegao (imao je kod sebe nož). Vidjevši da im je propala pljačka ostala dvojica dala su se u bijeg, ali je sna-lažljivi poslovoda uspio uhvatiti najmladeg. Na telefonski poziv ubrzo je došla milicija i odvela lopova u SUP. Kod pretresa i ispitivanja, kod njega je nadeno 15 ručnih satova koje su opljačkali u obližjnoj parfumeriji i 33.000 dinara koje su ukrali u samoposlugi u istoj ulici. Pri-je toga jednoj ženi ukrali su ručnu torbicu sa novcem. Brzom intervencijom milicije uhvačena su i ostala dvojica lopova, koji su nakon ispitivanja pod pratnjom sprove-deni u Prijedor gdje žive i tu če im biti sudeno. Na riječi zahvale policijskog inspektora poslovoda je rekao: „To mi je bila dužnost i obaveza da sačuvam društve-nu imovinu!“ ________________________________________________________________> ZA AMERIČKO TRŽIŠTE Do novembra 1984. godine firmi „Rockport“ u SAD isporučili smo milion pari oblice. Plan za ovu godinu je 700.000 pari, mada bi ih kupac kupio za 200.000 pari više. Kraj godine je ujedno i za-vršetak obračunskog perioda -vreme inventarisanja. Inventu-rom se barem jednom godišnje popisuje sva sredstva i izvori sredstava s ciljem da se stvarno stanje uskladi sa stanjem iska-zanim u knjigovodstvu. Članovi popisne komisije su vršili inventarske popise preko cele godine a najopsežnije u novembru i decembru. Kako se popis odvijao i kakavi su nalazi popisnih komisija? Na ovo pitanje odgovara šef inventure Anton Meglič: „U tako velikoj radnoj organizaciji kao što je to „Peko“, kaže Meglič, „organizacija i sprovodjenje popisa svih sredstava i njihovih izvora predstavlja kompleksan postupak. Počinje pripremama za izbor članova popisnih komisija i glavne komisije. Tome sledi verifikacija na sednicama radnič-kih saveta i izdavanje rešenja. Jednom godišnje detaljno in-formišemo sve članove popisnih komisija o zadacima spro-vodjenja inventure. Sam popis sredstava i izvora počinje jednu do dve nedelje pre roka odre-djenog za poredjenje stvarnog i knjigovodskog stanja. Izračune inventurnog stanja i razlika obavlja zajednička služba pošto taj posao, zbog obimnosti i roka, komisija ne može sama obaviti. U torne se ogledaju prve karakteristike poslovanja sreds-tvima u proteklom razdobij u. Prikazani inventarski manjkovi i viškovi često su posledica nedo-slednog poslovanja u skladišti-ma a često i grešaka u doku-mentima koji prate preuzima-nje i izdavanje robe. Situaciju otežavaju još i neprikladne skladišne prostorije, stoječi ne-kurentni materijah, neobeleže-nost sredstava odgovarajučim podacima, itd. Svim tim se susreču popisne komisije i tekuče beleže svoja zapaženja koja su im od pomoči u pripremi izveštaja za organe upravljanja. Trudimo se da u izveštajima što tačnije prikažemo utvrdjeno stanje i da mere za eliminisanje razlika i poboljšanje poslovanja u hudiče, budu što konkretnije. U ve- zi s tim treba istači zalaganje magacionera u analiziranju uzorka za nastale inventurne razlike i njihovo pravdanje. Pogrešno je ako se čeka na inventarisanje da bi se tek tada otpisivale razlike nastale preko godine več to treba tekuče reša-vati tokom cele godine. Uskla-djeno stanje svih sredstava je uslov za dalji razvoj i prelazak na pripremu planova proizvodnje preko ERC-a. Stoga apelu-jem na sve zaposlene da svim sredstvima i izvorima rukujemo i poslujemo kao dobri gospodari koji imaju tačan uvid u stanje u svakom trenutku a svojim izveštajima organima upravljanja omogučimo uvid u stvarno stanje svih sredstava i izvora naše Radne organizacije.“ Sa ovom američkom fir-mom počeli smo saradjivati 1981. godine. Tada smo uporno tražili mogučnosti za izvoz na zapadna tržišta. Upravo u to vreme posetio nas je predstavnik „Rockporta“. Razgledao je naše proizvode i upoznao sa mogučnostima saradnje. Osta-vio nam je nekoliko kalupa prema kojima smo za njega izradili nekoliko uzoraka. Nakon tri nedelje ponovo nas je posetio. Pošto su mu se modeli dopali, ponudio je uzorke materijala za izradu novih uzoraka. U junu iste godine več je stigla prva po-rudbžina za 200.000 pari. Sa velikim teškočama pripremili smo prvu pošiljku, jer je bilo malo materijala na slobodnom izboru pošto je večinu propisao sam kupac. To je još bio klasični izvoz, bez privremenog uvoza repromaterijala. Sledeča porudžbina stigla je krajem 1981. godine. Tada smo se več dogovarali i o princi-pima privremenog uvoza, pre svega za gornje kože. Saradnja se širila a porudžbine su se po-večavale. Juna 1982. godine su predsednik KPO naše RO i šef prodajnog sektora posetili SAD i tada je skopljen ugovor o pri-vremenom uvozu celokupnog materijala. Indeksi fizičkog obima porudžbine povečavah su se po stopi od preko 200 odsto. Tako smo krajem 1984 izvezli i dragoceni milioniti par. Sva obuča za „Rockport“ izradjuje se u „Budučnosti“. U ovoj 1985. godini kupac želi da mu isporučimo 900.000 pari, ah mi nismo u stanju da to u celini realizujemo. Godišnjim poslovnim sporazumom utvrdi-li smo takvu prodajnu orijenta-ciju i poslovno politiku shodno kojima čemo u matičnim proizvodnim OOUR-ima proizvesti takve količine koje če obezbe-djivati nesmetano snabdevanje i sredstva za otplatu dugova (klasičnih i robnih) i dati ade-kvatan obim uvoza za moderni-zaciju opreme i realizaciju na-bavke računara. Obaveze su velike. Cene obuče za „Rockport“ su, pošto je reč o specifičnom programu, za 25 do 28 odsto više od prosečne cene za ostali izvoz. To, medjutim, ne znači da je taj izvoz za toliko i uno- sniji, pošto se moraju uvažavati i drugi efekti. Za izvoz za Afis cene su, doduše, niže, ah je skopljen kooperacijski ugovor koji nam daje veče mogučnosti za uvoz repromaterijala i veči udeo ostvarenih deviza. Prema poziciji, „Peko“ je za firmu „Rockport“ najače za-stupljen sa 40 odsto isporuke. Najtraženiji modeli su iz naše proizvodnje. Reputacija „Rockporta“ je u udobnosti a na drugom je mestu moda. Firma je prošle godine dobila priznanje od američkog ortopeda da su njene cipele zdrave za noge. Amerikanci ne bi bili Ame-rikanci kada to ne bi iskoristili u reklamne svrhe. Artikal prati reklame i kada utvrde da prodaja pada, na tržište izbacuju nove i modnije artikle. Zbog zahteva za visokom kvalitetom, želje za promenama i zbog što uspešnijeg komuniciranja, glavni cilj njihove organizacije jeste da su njihovi ljudi svuda prisutni. Svuda gde se odvija proizvodnja za njihovu prodaju imaju svoja predstavništva. Predstavništvo imaju u Tržiču i u Ludbregu. Na žalost, ova predstavništva nemaju status inostrane firme, več ugovor sa firmom pa su stoga njihovi radnici u ugovor-nom odnosu. MILIONITI PAR OBUĆE ISPORUČEN FIRMI ROCKPORT Krajem novembra prošle godine našem kupcu u Sjedinjenim Američkim Državama - firmi „Rockport“ - isporučili smo milioniti par cipela proizveden u našoj fabrici. Ovakvi i slični dogadjaji označavaju se kao jubileji. Tome, svakako, više odgovara oznaka -radna pobeda. Pobeda za naš mentalitet, kvalitet i rokove izrade, osvajanje novih znanja ... Zbog sagledavanja neop- na veliko kožne obuče na trži-hodnosti uključivanja u svetsko štima SAD i Kanade. Osnovana Razgovori u „Budučnosti“ ... Vla-snik firme Rockport gospodin Katz i ing. Franjo Repič. tržište i potrebe za deviznim sredstvima, „Peko“ je vrlo rano pristupio traženju potencijalnih kupaca svojih proizvoda širom sveta. Probirljivog američkog kupca smo sa prvom pošiljkom od 5.000 pari u 1981. godini uverili da smo sposobni da pro-izvodimo kvalitetnu obuču. Zahvaljuj uči torne u naredne tri godine prodaja se povečala na milion pari a neto zarada na oko 7 miliona dolara. Možemo biti ponosni sa tako brzim porastom prodaje u tako kratkom vremenu, tim više pošto znamo da „Rockport“ s name ne trguje zbog nekakve nužde ili simpatije s kojima se u „biznisu“ ne može ni životariti a kamoli uspevati. Pošto se kompletan proizvodni program za američkog kupca realizuje u našem OOUR-u „Budučnost“ u Ludbregu, verujemo da če za sve zaposlene u „Peku“ biti interesantni sledeči osnovni poda-ci o firmi „Rockport“, njenom prodajnom programu, prodajnim uspesima i o našem udelu u torne. Firma „Rockport“ sa zva-ničnim nazivom HIGHLAND IMPORT CORPORATION osnovana je s ciljem plasiranja je porodičnim kapitalom. Njen vlasnik i ujedno predsednik je g. Bruce Katz. Locirana je u se-veroistočnom delu SAD, save-zna država Massachusets, u manjem mestu Maribor, uda-ljenom oko 60 km od Bostona. Obuču kupuj u od 12 različitih dobavljača iz Portugala, SR Nemačke, Brazila, Kanade, SAD i Jugoslavije. U prošloj godini firma je prodala 1.700.000 pari, od toga 634.000 „Pekovih“ ili 37 odsto od ukup-nog broja. Tako smo postali njen največi dobavljač. Svake godine firma plasira za 40 odsto i više obuče što svedoči o pravilnosti njene poslovne politike. Največu brigu poklanja kvalite-tu, udobnosti, upotrebi kvalitetnih materij ala i dobrom dizajnu. To govori i o torne da ve-či deo prodajnog programa čini laka, trpežljiva obuča za svaki dan i pešačenje koja u večini ni-je mnogo zavisna od modnih zahteva i sezonskog načina prodaje. Upkos torne, ta obuča spada u visoku cenovnu klasu i prodaje se specijalizovanim trgovinama a ne jeftinim robnim kučama. Sav taj posao obavlja svega 120 zaposlenih. Bez lažne skromnosti možemo reči da takvom prodajnom uspehu doprinosimo i mi kvalitetnim i pravovremenim isporučenim cipelama koje pod oznakom „Made in Yugoslavia“ uživaj u reputacij u i na američkom tržištu. Znatno veča potražnja za ovu i iduču godinu no što smo u mogučnosti da proizvedemo zbog ograničenih proizvodnih kapaciteta, investiranje u nove kancelarijske prostorije u Tržiču, zapošljavanje novih službe-nika u Jugoslaviji, nove velike porudžbine za izradu poliuretanskih djonova za njihove do-bavljače u Brazilu i Portugalu kao i njihovi planovi za sledeče godine, svedoče da je kupac za-interesovan za dugoročnu sa-radnju s nama. Nasuprot uobičajenom načinu proslavljanja u Jugoslaviji, proslava ovog jubileja u Ludbregu imala je izrazito rad-no obeležje. Dvadesetog decembra pre podne „Budučnost“ su posetili predsednik firme g. Bruce i g. Saul Katz. Odmah su otpočeli i razgovori o tekučoj problematici. Na početku po-slepodnevne smene organizova-na je krača svečanost sa pozdravnim govorom šefa OOUR-a „Budučnost“ druga Lesine i predstavnika „Rockporta“ g. Katza i kračom zahvalom predstavnika „Peka“ iz Tržiča, člana KPO za tržište druga Bedine na prigodnom poklonu. Tom prilikom je kupcu na simboli-čan način uručen milioniti par izradjenih cipela artikla Loyd. U završnom kulturnom programu svojim humorističkim do-setkama učestvovao je i poznati glumač i ludbreški zemljak Martin Sagner, poznatiji pod nadimkom Dudek. U znak se-čanja na taj jubilej svi radnici dobili su za tu priliku posebno izradjene spornen suvenire za ključeve. Potom su nastavljeni razgovori koji su završeni pozivom predstavnika „Rockporta“ na svečanu večeru. Završiču mišlju g. Katza: „Vrlo rado dolazim u Jugoslaviji radi sklapanja novih poslova, pre svega radi ljudi koji su upr-kos teškočama u kojima se na-laze sačuvali veliki optimizam, volju i sposobnost za njihovo savladjivanje. To je vaš kapital koji če nas skupa uskoro odvesti u postizanje novih sličnih radnih pobeda.“ Milan Krohne NOVA POD- RUŽNICA AFIS Na svojoj poslednjoj sed-nici je Izvršni odbor odlučio da se u Švajcarskoj formira nova stalna jedinica firme AFIS. Njeno osnivanje diktirala je potreba za još večim uključiva-njem u medjunarodnu podelu rada i maksimalno povečanje izvoza na konvertibilno podru-čje. Da bi Afis mogao da realizuje naše planove, prvo je osnovao podružnicu u Austriji, zatim u Holandiji i najzad je predložio osnovanje podružnice i u Švajcarskoj uvažavajači sledeče motive: • U Švajcarskoj smo do sada i to u sezoni prodali oko 200.000 pari. Ocenjeno je da bi-smo ako bismo stalno bili pri-sutni prodaj u mogli povečati za tri do četiri puta. • Švajcarska nije članica Evropske ekonomske zajednice nego EFTE pa bismo na taj način preko nje mogli našu obuču prodavati i drugim članicama EFTE i za njih organizovati pri-vremeni uvoz potrebnog mate-rijala što preko SR Nemačke to nije bilo moguče. A povečana mogučnost privremenog uvoza materijala, u sadašnjim nabavnim uslovima, znači za našu Radnu organizaciju povečanje dohotka. • U Švajcarskoj su pore-ske stope za ostvareni dohodak bitno manje nego u SR Nemač-koj pa če stoga organizacija prodaje preko te podružnice imati i znatne dohodovne prednosti. ------------------- NAŠI PETDESET-GODIŠNJACI ALBINA MRAVLJE -poslovodja u Peko tržič BORA SAVIN - pomočnik Peko, Novi Sad I TEREZA SIL ADI-pomočnik Peko, Subotica JULIJANA MEDJIMU-REC - OOUR Budučnost ANTUN KOSEC -OOUR Budučnost. ^____________________________> Ljubljanska banka i u SAD Na osnovu Samoupravnog sporazuma Ljubljanske banke je osnovana banka u SAD. Sporazum je potpisalo 20 članica - organizacija udruženog rada koje posluju sa SAD preko Ljubljanske banke. Potpisnica Sporazuma je i naša Osnovna organizacija „Komerciala“. Banka je osnovana s ciljem da podstiče porast izvoza putem usme-ravanja i kreditiranja jugosloven-skih izvoznika, razvija dugoročne kooperacije, poslovno-tehničku sa-radnju i obezbedjuje odgovarajuči bankarski servis organizacijama udruženog rada i njihovim predu-zećima u SAD. Članice, potpisnice Sporazuma, obezbedjuju odgovarjaću ma-terijalnu osnovu. Doprinos naše Radne organizacije iznosi 100.000 američkih dolara. Delegat u Konfe-renciji članica je Edvard Košnjek, član KPO za planiranje, ekonomi-ku, organizaciju i finansije. Sedište banke je u Njujorku. OBRAZO-VANJE U BUDUČNOSTI „Danas posle podne ne-če biti nastave za treću gru-pu“, odzvanjalo je iz zvuč-nika u „Budučnosti“. Otkud i zašto tako ne-što? Nismo, valjda u školi, nego u fabrici! Verovali ili ne, posle podne se 80 radni-ka Budučnosti „pretvaraju“ u učenike. Podeljeni u četiri grupe pohadjaju školu sred-njeg usmerenog obrazova-nja obučarskog smera. U fa-briku dolaze nastavnici iz Školskog centra u Varaždinu i sve se odvija kao u pra-voj školi. Po završetku rada učenici idu na ručak u fa-bričkoj menzi. Odmah potom okupljaju se u sobi za sednice i prate pravu nasta-vu. Školovanje finansira Zajednica obrazovanja, a fabrika plača samo putne troškove predavača. Učenici imaju indekse kao u redovnim školama, jednak je i nastavni program i samu su sa-žeti neki predmeti. Več u maju 1985 prva grupa če za-vršiti školovanje na trečem stepen u. Zašto su u Budučnosti pristupili tako masovnim oblicima obrazovanja? Odgovor je jednostavan i sa-svim razumljiv. Žele da po-boljšaju kvalifikacionu strukturu zaposlenih. Školu pohadjaju pre svega mladi koji su se zaposlili odmah po završetku osnovne škole. Inače, o svemu torne više nam je rekla Draženka Vnu-čec, učenica koja če u maju u indeksu imati dokaz daje završila treči stepen obrazovanja. „Nemam obaveza,“ kaže Draženka, „pa sam se kao i mnogi drugi odlučila za školu. Nalazimo se pred završetkom srednje obučar-ske škole. Naporno je raditi i pohadjati školu, ali mi mladi možemo i to pogoto-vo kada je škola u samoj fa- brici. Ako bismo morali pu-tovati u Varaždin onda bi to bilo daleko napornije. Večina nas misle tako a inače učenje nam ide odruke. Školu pohadjamo u dve smene kao što i radimo u dve smene. Na početku bilo nas je mnogo više, ali su u medjuvremenu neki odustali i tako nas je ostalo 46 koji čemo u maju slaviti pobedu. Približno toliko ih je i na drugom stepenu.“ Draženki i svim drugim rdnicima - učenicima želimo u „finalu“ mnogo uspeha i tačnih odgovora! TRI DECENIJE ELEKTRO Godine 1954 elektroradio-nica je postala samostalna jedi-nica. Zaposleni su i novi radni-ci. Danas u njoj radi 17 radni-ka. Od samog osnovanja velika pažnja je posvečivana školova-nju kadrova. Stalno su školova-ni učenici u privredi. Danas su glavni zadaci radionice: održa-vanje, montaža raznih instalacija i održavanje u prodavnica-ma. Neš elektrosistem priključen je na mrežu. Dnevno trošimo 24.000 kilovat sati električ- čevljar Glasilo delovne organizacije tovarne obutve PEKO Tržič n. sol. o. — Ureja uredniški odbor: Ivanka Horžen, Lojze Hostnik, Boris Janc, Matevž Jenkole, Janez Kališnik, Edo Košnjek, Brane Plajbes, Marija Slapar, Tomislav Zupan — Glavna in odgovorna urednica Marija Slapar — Naslov uredništva: „PEKO“ Tržič, telefon 50-260 int. 217. — Pri urejanju in izdajanju sodeluje center Delavske enotnosti za razvijanje obveščanja v združenem delu, grafična priprava Reprostudio Mrežar, tiska Tiskarna Kresija v nakladi 1800 izvodov — Po mnenju republiškega komiteja za informiranje je glasilo uvrščeno med proizvode, za katere se ne plačuje temeljni davek od prometa proizvodov. RADIONICE Godine 1948 u „Peku“ se zaposlio prvi električar. Imao je radno mjesto u mehaničkoj ra-dionici. Otvaranjem pogona „California“ i uvodjenjem montažnih šivačih mašina na električni pogon rasle su i potrebe za kadrovima osposoblje-nim za rad na elektromašinama i uredjajima. Do tada su u večini bile mašine na transmisijski pogon koje je trebalo preraditi na samostalni pogon. ne energije (podaci se odnose samo na Tržič). Još i komparativni podatak: godine 1954 potrošili smo 22.765 KWh, a u 1984. godini 4.724.880 KWh. Kolektiv clektroradioniee.