H 263332
JOSIP BROZ TITO
H KRITIKI STALINIZMA



Časopis za zritikc zîtascsti	številka 39-4.0 •
1980
I	VIII. LETNIK
IZDAJA :
TJniverzite-r.a konferenca Zveze socialistične mladine Slovenije
Ljubljana ir. Maribor.
SeviJo sofinancirata: Kulturna skupnost Slovenije in Raziskoval-
na skupnost Slovenije.
IZDAJAIELJSKI SVET:
Franîek Drenovec, Franc Keaerle, Davorin Kračun, Igor Pavlin,
irar.ci Pivec (predsednik). Mik Hebernik, dr.Janko Rupnik,
Marjan Ve3nar, Pavle Zgaga.
URED.. IŠT7C:
Mladen Dclar, Pavel Gantar (odgovorni in glavni urednik), Srečko
ün, Tomaž Kastnak, Hado Riha, Diana Sivec, Leo Seaerko, Darko
Strajn, lađa Spolar-Kirn, Peter Wieser, Pavle Zgaga, SlavoJ ¿ižek.
UREDNIŠTVO:
Trg cavobcditve l/II, 61C00 Ljubljana, ti. 21-230.
¡ía¡LCC:;I:;AÍ
Cena enojne številke 20 din. cena dvojne številke JO din.
Celoletna naročnina 70 din (za šole, knjižnice in posameznike),
15c din (za institucije).
Številka žiro računa: 50100-678-4-7303, za ČASOPIS
ZSMS, UZ, predsedstvo,
LJubljana, Trg osvoboditve 1.
Po aneaJu sekretariata za inforaécije v IS skupščine SR Slove-
nije jf/üASCPIS po sklepu št. 421-1/72 oproščen temeljnega davka
od presta proizvodov.
jer.arcíenih rokopisov ne vračano,
дате •/,
Zoran SI/ЛС, Ljubljana, Stara Ježica 9
3
*
J C. j I?	TITO: H KRITIKI STALINIZMA
L < Ci/i« tvi»-> u j k
IZ3CR IZ TITOVIH TZ&STOV, ČLAKKOV IN GOVOROV
-	Govor na dragom kongresu Komunističke partije Srbije
-	Govor oficirima i generalima garnizona u Narodnoj republici
Makedonije
-	Iz razgovora a rudarima
-	Govor u Stolicama
-	Čitav naprijedni evijet mora da zna napu borbo га pobjedu ietine
i pravde - Govor na zavrëetku manevara u Srbiji
-	Iz razgovora s bivšim talijanskim partizanima
-	Is razgovora sa nastavnicima i slušaociraa insituta druStvenih
' nauka
-	Govor na proslavi dana ustanka na Kozari
-	Zadatak socijalističke države Jeste da vodi brigu o ljudioa -
Govcr r.a Irugom kongresu Saveza sindikata Jugoslavije
-	Borba kcaani3ta Jugoslavi.1» za socijalističku deaokratiju (refe-
rat sa VI.kongresa KPJ (ZKJ)
-	Govor u Sifiederevskoj Palanci
-	Govor na mitingu u 3eogradu
-	Gradskoj konferenciji zagrebačke organizacije SKH
-	Cdgovori na pitanja pretstavnika omladinske štampe Hrvatske
-	Iz sjećan.ia na predratni ilegalni rad - Odgovori na pitanja
uredr.ika Palio Zagreb
-	Sjećanje na boravak u Srbiji ustaničkih dana 19^1 - Iz razgovo-
ra s urednikom Radio Beograd "Cslobodjenja" i Radio Sarajeva
-	Govor na Trećem vanrednom plenumu Centralnog komiteta Saveza
komuniste Jugoslavije
-	C-cvor prei aktivom komunista iz Istre
-	Govcr ne mitingu u Labinu
-	Jcgoslavija se bori za mir i živi r.e samo za sebe nego i za
ave potlačene u svijetu - Govor u Beogradu
TITOVO POJMOVANJE PLANIRANJA V GOSPODARSTVU
0"KOMPL2TNEM SAMOUPRAVLJANJU"
PRIMERJAVA
4
UVODNA B23EM
V letu 19SO, ob smrti tovariša Josipa Broza Tita, posveča ured-
ništvo Časopisa za kritiko znanosti številko izbrani» Titovim
tekstom, člankom, govorom in izjavam predstavnikom tiaka kot pris-
pevek k spoznavanju in ponovnem odkrivanju aktualnosti Titove teo-
retične misli.
Izbor zajema Titove članske objavljene v knjigah "Josip Broz Tito,
Govori i članci", Naprijed, Zagreb 1959 (ki velja za eno najpopol-
nejših izdaj Titovih tekstov, saj Jo vse nove izdaje le ponatisku-
JeJo ali pa objavljajo iste tekste okrajšane.). Vsi članki v tej
številki oo originalni, objavljeni integralno, brez okrajšav in
popravkov, kjer pa se v tekstih pojavljajo prazna mesra (označena
s ...), so to izpuščene opombe drugih avtorjev, uredništev in no-
vinarjev itd. Gre torej za skrajšavo tistih delov tek6ts, ki niso
Titovi in ki za samo razumevanje vsebine teksta niso nujni.
Teksto' , ki so izšli pri založbi Naprijed, tovariš Tito ni inel
časa ponovno pregledati, čeprav bi bilo to po njet,cves mnenju nuj-
no potrebno. Sam ,je dovolil, da зо lahko določeni teksti izdani
skrajšani, vendar pa pri tem ni mislil na reinterpretacijo tekstov.
Uredništvo Časopisa za kritiko znanosti Je izbralo nekatere sanj
znane Titove članke, ki Jih Je napisal od avgusta leta 1Ç-3 pa dc
konca leta 1959. v vseh drugih pa Je razkrit in razčlenjen pojav
stalinizaa v mednarodnem delavskem gibanju, ali pa se nanašajo na
naše odnose s Sovjetsko zvezo v tistem času. Izbrani članki dokazu-
jejo avteutičnost Titove marksistične misli in pripomorejo k razu-
mevanju konkretnih dogajanj v prelomnih obdobjih razvoja socialis-
tične Jugoslavije. Pri tem nas ni vodilo le spoznavanje in potrje-
vanje pravilnosti Titovih trditev in dognanj ugotavljanje "nakijuč-
5
nosti" ali "n-înakl Jučnosti" njegovih spoznanj pri kritiki stali-
nizma, temveč ti članki omogočajo spoznavanje določenega zgodo-
vinskega obdobja razvoja Jugoslovanske revolucije, v katero Je
temeljno vpeta tudi Titova revolucionarna teoretična misel in ka-
tere pomen in vrednost postaja Jasna šele v celotnem zgodovinskem
kontekstu, zlasti pa tudi glede na kasnejše poskuse revizije ne-
katerih takratnih dogodkov.
»
7
GOVOR NA DRUGOM KONGRESU
KOMUNISTIČKE PARTHF SR RUF,
Drugovi i drugarice,
Na vašu želju da govorim, ja ću se ovdje ukratko
osvrnuti na nekoliko pitanja koja su vam poznata, od-
nosno koja nisu nova i o kojima ste vi ovdje već mnogo
govorili, ali o kojima je potrebno u ovoj današnjoj situa-
ciji mnogo više govoriti i podvlačiti ih nego što bi to bilo
potrebno u normalnim prilikama.
Prvo što bih želio naročito podvući, to je vaš Drugi
kongres i to nesalomljivo jedinstvo koje se i ovdje, na
vašem Kongresu, manifestovalo. Ako uzmemo da je već
prošlo preko šest mjeseci od kako je održan Peti kongres
KPJ, zatim kongresi KP Bosne i Hercegovine, KP Slo-
venije, KP Hrvatske, KP Crne Gore i KP Makedonije, gdje
je takođe došla do izražaja puna jednodušnost i jedinstvo
redova naše Partije, onda se tek vidi koliko je naša Partija
prekaljena i čvrsta, tako čvrsta da joj nisu mogli naškoditi
nikakvi naleti i pokušaji razbijanja njenog jedinstva, čak
i od strane Kominformbiroa. Ja mislim da bi ljudi koji
su bacili na nas takve lažne optužbe morali voditi računa
o toj činjenici, mislim da bi se morali zamisliti nad tim —
zašto je naša Partija mogla odoljeti svim pokušajima rafcbi-
janja i zašto je ostala tako jedinstvena. Ako bi oni o tome
dobro promislili morali bi doći do logičnog zaključka, a ta}
E
умл корша АИ ¿¿ovoo
je: nasa-rar-tij^je-,mogu JZdr^a^iv^JLi^nalçr^, д:Г nje no
jedinstvo zbog toga: — prvo, što je njeno članst'v^ pre-
kaljeno u surovoj borbi Oslobodilačkog rata i u revolucio-
narnoj borbi; drugo, što je naša Partija u dugogodišnjoj
borbi čistila svoje redove i spremala se na najteže doga-
đaje, da ih savlada; treće, što je naša Partija izvršila
najveća revolucionarna djela poslije Boljševičke partije;
četvrto, što se naša Partija oslanja na takvu masovnu
političku organizaciju kao što je naš Narodni front; peto,
što je naša Partija u svojoj praksi od 1937 godine pa do
danas imala u osnovi pravilnu liniju o svim pitanjima
i blagodareći tome uspjela ostvariti tu svoju liniju; šesto,
što je svakom članu naše Partije, i ne samo članovima
Partije već i svim radnim građanima naše zemlje, jasno
da naša Partija ne skreće sa linije mark^zma-Ienjinizma,
već, vodi dosljedno našu zemlju u. so čija Fi z àm; 'ledmo,
š.t^su. cJao'o.vi'Partije düboko s'Vljçsnî^tcfg'a ?ta-; Znači
jgdyityo.Jfdavil .P^tjW. zalus^jélriii iz'graJrrj^ ioci^liSft^
urn2soj -zemljî.4 zkqg, toga s. pj^íróm Vdbfjäjti.
n^h^ y^u^s'íicUh.	i^áíó^t'íy'ch
metež i samim tim na neminpvóí^
naše-teške borbe. ;£va,г to je on¿ što ičini^nasu 'F^ftijü*?
poslije - svih; aepcavednik optužbi* joK češćom isteka-,
ijemjom,::	- ш	;;
_ Eto O tornero- jefietsfeyii In.ase 'Parjijet: yoditecsv:al;Q-:
dnevnu "brigu, -fcfe ¡dozvolite nikome da razbija / redoyej
nase Partijèypa ma kò to* bio. Znajte da. je to- népííiat§Ijskv
rad, ne samó prema našoj "Partiji već i prema, ria šifri naror:
dima.. Budite budni' i nemilosrdni prema,svakome .ko _bi
to	~'in г-1	Í &ПТ& 'i
; Na , vas¿m Kórígrf'lir vrtite ' ^b^xmli, e>;í шрје^ггкс
i nedostacima. Ja. mislim da je sada vaŠ3:''osftovna'2adića'
nastojati svim silama da "tin nedçstauka i slabosti u vašem
radu bude što. manje, jer baš te slabosti i nedostaci sme-
taju da uspjesi budu još veći. Vi znate naše zadaće u ovoj
godini;-one su velike, ali mi ih moramo i.možemo izvršiti,
a izvršićemo ib ako vi, komunisti, budete prednjačili u
9
ispravljanju griješaka i ako budete dali sve od sebe za
pobjedu našeg Petogodišnjeg plana.
Kao što ste mogli vidjeti iz naših referata na posljed-
njem zasjedanju naše Narodne skupštine, ove godine se
radi o jasnoj liniji šta ima prioritet u našoj privredi i šta
to znači. Razumije se da se mi" moramo prema tome
i ozbiljno orijentisati. Tu ne mogu i ne smiju u vašem
radu lokalni interesi biti na prvom mjestu. Oni su pot-
činjeni interesima cjeline. Tu ne može više biti pitanja:
zašto ovo, a ne ono? Tu se zna tačno čega se mcràmo
pridržavati, a ako se budemo pridržavali naznačene linije,
onda znajte da je puni uspjeh osiguran. Naročito je važno
ove godine pitanje mobilizacije i pravilne raspodjele
radne snage. Ja, drugovi, vjerujem da na selima ima još
dosta neiskorišćene radne snage koju treba uvući na razne
radove. Ne štedite riječi u objašnjavanju ljudima od kolike
♦	je važnosti da svako ko je sposoban ide negdje na rad,
i to tamo gdje je najpotrebnije.
Želim da vam obratim pažnju na još jedno vrlo važno
pitanje; to je pitanje štednje. Baš situacija u kojoj se mi
*	danas nalazimo prisiljava nas da obratimo naročitu pažnju
na štednju raznog materijala. Treba čuvati narodnu imo-
vinu, prema kojoj se ponekad postupa aljkavo i čak
zločinački. Vi, komunisti, morate biti budni čuvari te
narodne imovine. Treba znati da ima još mnogo raznih,
nama nenaklonjenih, pa čak i neprijateljskih elemenata
koji razvlače narodnu imovinu. Mi ih, doduše, otkrivamo
i tada oštro kažnjavamo, ali to još nije dovoljno efikasno.
Svako mora biti budan i paziti da se narodna imovina ne
rasipa. Mi imamo državnu kontrolu i vi treba da joj dajete
najpuniju pomoć u njenom vršenju dužnosti. Njoj se mora
uvijek na vrijeme signalizirati o raznim nepravilnostima,
ako vi sami ne biste bili u stanju da ih uklonite iz bilo
kojih razloga.
Kao rukovodioci, vi treba naročito da pazite kako
se odnosite prema narodu. Vaš odnos г.е smije biti odnos
4	onih koji zapovijedaju, već odnos onih koji strpljivo
objašnjavaju i pomažu narodu. Mnogi će se nesporazumi
«
10
lako ukloniti ako vi budete dobro objasnili narodu razne
mjere vlasti. Kada dodu kakve uredbe ili slično, onda
vi morate prvi dobro proučiti takve uredbe i zatim ih
elastično primijeniti, ne prekoračivši zakon. Naš narod
zna cijeniti zakon, kao što zna i mrziti nepravednost
raznih postupaka.
Ako nečega nema, ako vidite da je nepravilno što toga
nema, odnosno da bi moglo biti ali ga zbog nečijih grije-
šaka nema, onda nemojte to opravdavati, takve stvari
radije odmah signalizirajte nama, da bismo ih mogli ispra-
viti. Budite pravi domaćini, zavirite svuda i vodite o svemu
brigu, kako o ljudima, tako i o materijalnim dobrima
naših naroda.
Ja sam pratio rad vašeg Kongresa i vidio sam da ste
vi, uglavnom, obuhvatili sve važnije probleme, kao i nedo-
statke. Želio bih da vaše odluke o svemu tome budu
zaista sprovedene u djelo. Upozoriću vas samo na jednu
stvar, koju sam više puta primijetio, a to je nepravilan
odnos prema kritici i samokritici, ne samo u osnovnim
organizacijama već i u višim. Mnogi članovi Partije nerado
primaju kritiku. Razumije se, nije najprijatnije da te neko
kritikujt, ali je korisno za vaspitavanje članova Partije.
Inače u partijskim organizacijama može zavladati gnjili
liberalizam i malograđanština. Radi takozvanog sklada
u organizacijama gleda se kroz prste najprije za male
griješke, a kasnije i za velike. To je vrlo opasna stvar za
pravilan razvitak partijskih organizacija i vaspitanje čla-
nova Partije. Po tome treba oštro udariti i neka se drugovi
ne boje da kritikuju, ako su u pravu. Onaj član Partije
koji se zbog toga ljuti — nije zreo komunist; on mora to
da uvidi.
Najbolja osobina komuniste jeste samokritičnost,
strogost prema sebi samom, prema svojim griješkarna, air
i prihvatanje kritike drugih, ako je ona na mjestu, to
jest sa razlogom. No, budemo li, u prvom redu, strogi
prema sebi samima, to jest samokritični do najvišeg ste-
pena, onda neće biti potrebno da nas drugi kritikuju. Ovaj
otpor prema kritici najčešće dolazi zbog sujete i neskrom-
11
nosti, što je vrlo loša osobina ljudi, a naročito se toga
moraju oslobađati komunisti.
Druga stvar, koju sam primijetio, jeste to da mnogi
rukovodeći drugovi, članovi Partije, ne žive punim
partijskim životom, to jest ne rade u osnovnim partijskim
organizacijama. To je, razumije se, nepravilno, jer takvi
drugovi gube ne samo vezu sa životom i radom osnovnih
partijskih organizacija, već gube pomalo i partijnost, jer
partijnost ne dolazi sama od sebe, već se stiče u svako-
dnevnom partijskom životu. A ta se partijnost onda pozi-
tivno odražava na rad članova Partije na onim dužnostima
i funkcijama, privrednog, državnog ili političkog karaktera,
na kojima su oni zaduženi da rade.
Podvlačim, drugovi i drugarice, da to nisu sitne stvari.
Naša Partija mora da radi pod vrlo teškim uslovima i zbog
toga je potrebno da u njoj vlada partijska disciplina i pravi
partijski život. Naročito, drugovi i drugarice, gajite ono
prisno drugarstvo koje nam je u najtežim časovima Oslo-
bodilačkog rata uvijek služilo kao najjača moralna
podrška. Takvo prisno drugarstvo potrebno je isto toliko
i danas, kada se naša Partija bori da savlada nečuveno
teške zadatke.
Dozvolite mi, drugovi i drugarice, da se malo više
zadržim na metodama propagande, koja se protiv nas,
naročito u posljednje vrijeme, razularila u zemljama čiji
rukovodioci još uvijek govore da imaju prijateljske na-
mjere prema našim narodima.
Propagande ima svakojake, ima lojalne i nelojalne,
ima poštene i nepoštene, lažne i istinite. Ja ću ovdje
' govoriti uglavnom o lažnoj propagandi. Lažna propaganda
ima za cilj da obmane što je moguće širi krug ljudi, da
lažnim putem prikrije stvarne činjenice. Ona je sračunata
na to da ljudi bar privremeno prihvate laž za istinu, a sa'-
mim tim, razumije se, istinu za laž. To je duboko nemo-
ralno. Tako su to ljudi uvijek i shvatali — kao nemoralno.
Lažnom propagandom žele se postići izvjesni ciljevi koji
12
se, prema ljudskim pojmovima, uvijek smatraju nepošte-
nim. Takvu propagandu mi odbacujemo kao nedostojnu
komunista. To je najsramotnije naslijede starog svijeta,
starih društvenih uređenja i običaja u kojima su laž i ob-
mana imale i još uvijek imaju vidnu ulogu u svakodnevnoj
praksi.
Mi se nalazimo danas u takvom položaju da moramo
voditi borbu sa ogromnom snagom lažne propagande koja
je uperena protiv naše zemlje. Takva lažna propaganda
vodi se protiv nas i sa Istoka i sa Zapada. I jedna i druga
je sračunata na to da postigne ciljeve koji se ne mogu
nazvati poštenim. Nama je poznato da su neki rukovo-
deći ljudi prijateljskih nam zemalja još uoči donošenja
famozne rezolucije prijetili time da mi ne možemo raču-
nati na uspjeh, jer će se protiv nas pokrenuti ogroman
propagandni aparat. Mi smo znali da će nam biti teško
ako se taj veliki propagandni aparat bude upotrebio protiv
nas, ali mi nismo nikako mogli vjerovati da će se taj
propagandni aparat sro^ati tako, da će se služiti poznatim
gebelsovskim metodima i metodima reakcionarne zapadne
kapitalističke propagande. Ali da smo to i znali, mi ne
bismo mogli postupiti drugačije no što smo postupili.
U interesu internacionalizma, u interesu daljeg razvitka
socijalizma u svijetu, mi smo morali prihvatiti tu borbu
za istinu, a protiv laži i izvrtanja — za socijalistički moral
i pravilna shvatanja o odnosima medu zemljama koje
grade i žele da izgrade socijalizam.
Da, protiv nas danas radi jedan ogroman propagandni
aparat, ali on se služi nedozvoljenim i prljavim sred-
stvima protiv jedne male zemlje sa herojskim tradicijama
vječite borbe za svoj opstanak, za slobodu, pravdu i istinu.
Taj se propagandni aparat danas okomio na tekovine naše
herojske Oslobodilačke borbe, protiv izgradnje socijali-
zma u našoj zemlji. Razumije se, mi nemamo propagand-
nog aparata, naš propagandni aparat je slab, ali i taj naš
slabi propagandni aparat služi, uglavnom, tome da prija-
teljski prikazuje napore i uspjehe naroda u zemljama
narodne demokratije i u Sovjetskom Savezu. Dok naše
»
lj
"	radio-stanice govore o kulturnom razvitku, o izgradnji
i uspjesima u tim zemljama, dotle radio-stanice tih ze-
malja prenose najgrublje klevete i uvrede o našoj zemlji.
Još više, te radio-stanice stavljaju se na raspoloženje
onim kriminalnim tipovima koji su izdali našu zemlju, da
sipaju svoj otrov protiv nas.
A za nas, drugovi i drugarice, govore samo djela
u prošlosti i činjenice — danas. Ali, u tome i jeste naša
snaga. Naša borba protiv lažne propagande sastoji se danas
u tome da upoznamo svijet sa istinitim stanjem stvari,
da ukažemo na činjenice, rta stvarnost. Nama je mnogo
stalo do toga da napredni ljudi u svijetu upoznaju istinu
o nama. Nama je stalo do toga da radni ljudi u svim
zemljama svijeta budu svijesni toga da mi svojom borbom
za istinu ne slabimo progresivne snage u svijetu, već da
ih jačamo. Mi govorimo i govorićemo da je put koji su
odabrali naši kritičari pogrešan i štetan za međunarodni
radnički pokret uopšte.
Drugovi i drugarice, mi, razumije se, nemamo danas
takvih mogućnosti da utičemo na to da istina o nama
brzo prodre u svijet. Ta istina krči sebi put vrlo sporo,
jer nailazi na taj veliki propagandni aparat kojim se nama
prijetilo i koji širi sve moguće laži i izmišljotine, ali ta
će istina ipak doprijeti do svakog onog ko voli istinu,
ko želi da sazna pravo stanje stvari kod nas, a takvih je
velika većina u svijetu. Kada ne bi bilo tako, onda bi
perspektiva za ostvarenje boljih društvenih odnosa u svi-
jetu bila vrlo mračna.
Propaganda radio-stanica u zemljama narodne demo-
kratije protiv naše zemlje može se uporediti samo sa
propagandom reakcionarnih i fašističkih radio-stanica
u danima najbjesomučnije kampanje protiv Sovjetskog
Saveza prvih godina poslije pobjede velike Oktobarske
revolucije i u vrijeme Hitlerove agresije. Razlika je samo
u tome što je Sovjetski Savez imao protiv sebe samo
propagandu međunarodne reakcije, a mi sada imamo protiv
sebe i propagandu međunarodne reakcije i propagandu
zemalja narodne deinokratije, plus radio-stanica u Moskvi.
• 14
Sta to znači? To znači da je protiv nas pokrenuta jedna
besprincipijelna kamapanja u zemljama sa kojima mi imamo
pismene ugovore o prijateljstvu i kulturnoj saradnji, ali
koji su takvom kampanjom svedeni na nulu, jer kakva je
to kulturna saradnja kada se pokušava svim sredstvima
propagande razbiti jedna prijateljska zemlja. Tu propa-
gandu treba nazvati pravim riječima, to jest da je to
neprijateljska propaganda, kontrarevolucionarna propa-
ganda, jei se ona vodi protiv socijalističke zemlje.
Ta se kampanja, doduše, želi prikriti frazom da ona
nije uperena protiv naših naroda, već samo protiv ruko-
vodilaca naše zemlje. No to je obična dvoličnjačka fraza,
jer se tu ne radi samo o propagandi već i o konkretnim
neprijateljskim postupcima prema našim narodima uopšte.
Uzmimo samo postupak prema našim sportistima u Budim-
pešti, Bratislavi, Pragu i tako dalje; zatim postupak prema
našim pretstavništvima u inostranstvu, kao naprimjer u
Berlinu, Budimpešti, Sofiji, Albaniji, Čehoslovačkoj i tako
dalje, onda progon naših manjina u Rumuniji i Bugarskoj
i postupak prema našima u Mađarskoj i tako daljčTHSle
desetine već stotine raznih primjera mogao bih navesti
o tome kako narode naše zemlje vrijeđaju njihovi
tobožnji prijatelji u zemljama narodne demokratije. Sve
to izaziva kod našeg naroda ogromno ogorčenje i u
posljednje vrijeme počelo je masovno slanje pisama re-
dakcijama naših listova i radio-stanica, u kojima poje-
dini radni građani naše zemlje daju izraza svom ogorčenju
protiv postupaka tih tobožnjih prijatelja naših naroda.
Naši se ljudi na takve farisejske izjave samo još više
ogorčavaju, jer je jasno zbog čega se one daju, to jest
jasno je da se takvim izjavama želi razbiti jedinstvo naših
naroda, koje pretstavlja bedem protiv svih napada izvana.
Drugovi i drugarice, kada je nastalo razmimoilaženje
između SKP(b) i nas, to jest kad smo dobili poznata
pisma u kojima nas neopravdano optužuju, mi smo mislili
da će se to nekako izgladiti između nas i SKP(b), tako da
sve to ostane među nama, jer nam je bilo tada, kao što nam
je i sada, stalo da od toga ne trpi štetu napredni pokret
ë
15
u svijetu. Ali, kada je donesena poznata rezolucija Inform-
biroa, a naročito kada su štampana pomenuta pisma
i čak ilegalno kod nas širena, mi smo došli do uvjerenja
da će taj slučaj imati težih posljedica, ne samo za nas
već i za čitav napredni pokret u svijetu. U toj mučnoj
situaciji mi smo riješili da ne iznosimo naše argumente
osim naših odgovora na pisma, da time ne bismo još
više zaoštravali odnose. Vi se dobro sjećate da smo mi
vrlo oprezno obavještavali naše članove Partije, tek onda
kad je SKP(b) iznijela u javnost čitavu tu stvar. Naš je
stav čitavo vrijeme bio: što manje govoriti i pisati o tome,
ali naši kritičari su pogrešno shvatili našu šutnju i predu-
zimali sve žešću klevetničku kampanju protiv nas i naše
zemlje uopšte. Mi smo nastojali da na tu besprincipijelnu
kampanju odgovorimo po mogućnosti što mirnijim tonom
,	i na principijelan način, i tako ćemo raditi i ubuduće,
ali danas je već čitava stvar dobila takav karakter i takve**
razmjere da smo prisiljeni najenergičnije raskrinkavati
sve te klevete i laži, pa ma sa koje strane one dolazile.
Mi ćemo i dalje voditi računa o tome šta je u interesu
a šta nije u interesu međunarodnog naprednog pokreta,
ali mi moramo pobijati laži i otkrivati istinu, jer je to ne
samo u interesu naše zemlje već i u interesu internacio-
nalizma uopšte, u interesu socijalističkog morala.
Kada su naši kritičari vidjeli da su se zaletjeli kad
su počeli osporavati zasluge naše zemlje u velikom
Oslobodilačkom ratu, onda su počeli pisati i govoriti da
se naš narod, doduše, junački borio, ali sam — bez voćstva.
To izgleda tako kao da naši ljudi vole da se tuku i da su
zato jedva ugrabili priliku da tu svoju vatrenu želju ispune
na bojnom polju, a za to nije potrebna nikakva organi-
zacija, nikakvo voćstvo i neka mudrost i sposobnost. Veću
glupost od toga mi nismo odavno imali prilike čuti.
Neka niko ne misli da smo mi ikada pomislili, a kamo-
li željeli da vodimo borbu radi nekog svog opravdanja,
jer mi se nemamo zašto opravdavati. Kad bi se danas
htjelo objektivno procijeniti na čijoj je strani više ne-
marksističkih, nacionalističkih, neinternacionalističkih i ra-
ló
zìi-'h drugih griješaka i ispada, onda svakako ne bismo mi
ispali krivci već naši kritičari, na koje se s punim pravom
može odnositi sve ono što se nama pripisuje u rezoluciji
Informbiroa.
Drugovi i drugarice, neki ljudi u našoj zemlji i van
naše zemlje smatraju čitavu tu stvar vrlo tragičnom. Oni
je smatraju toliko tragičnom, da govore kako bismo mi
morali žrtvovati ne samo sebe već i zemlju i tekovine
naše borbe, samo da bude jedinstvo u međunarodnom
naprednom pokretu. To je, razumije se, skroz pogrešno.
Time se ne bi nimalo pomoglo naprednom međunarodnom
pokretu, već obratno — time bi se sankcionisao jedan
metod koji nije ni marksistički ni internacionalistički,
a to bi u budućnosti donijelo ogromne štete međunarodnom
radničkom pokretu. Ko danas govori da treba priznati
i ono što nije? Govore razni slabiči, polumarksisti i ko-
lebljivci, koji ne vide dalje od svog nosa. Oni ne mogu
da shvate da se tu radi o nečem sasvim drugom, a ne
0	običnom odlasku sa rukovodećih mjesta recimo Tita,
Rankovića, Kardelja i drugih. Oni ne vide da se tu ne
radi o nekom priznavanju griješaka, već o nečem sasvim
drugom, a to drugo nas je obavezivalo da ne smijemo
ići u Bukurešt — i pravilno smo postupili što nismo išli.
Ono »drugo« jeste: prvo, pitanje odnosa između
socijalističkih zemalja na datoj etapi, o čemu smo mi
već govorili; drugo, pitanje ekonomskih odnosa; treće,
pitanje na koji način i u koje vrijeme se može doći do
federacije, recimo između nas i Bugara; četvrto, pitanje
nesporazuma o obliku naših ekonomskih i drugih odnosa
sa Albanijom; peto, nepravilan odnos, odnosno nepravilno
tretiranje naše zemlje, koja je dala u ratu ogromne žrtve
1	zaslužila da se prema njoj postupa na bolji način, kao
prema najvjernijoj saveznici u vrijeme najtežih časova za
sve porobljene narode Evrope, — a naročito za na-
rode SSSR.
Evo, to je nekoliko pitanja koja se mogu uklopiti
a jedno opšte pitanje, a to je pitanje: kako i na koji način
treba i moraju socijalističke zemlje na sadašnjoj etapi
17
uređivati svoje odnose, da bi to poslužilo kao osnovni
stimul za dalji razvitak socijalizma u svijetu, — da bi soci-
jalizam, kao nova društvena forma, postao mnogo željen
za sve napredne ljude u svijetu a ne samo za radničku
klasu koja je nosilac tog novog, pravednijeg društvenog
uređenja? Zato je neophodno potrebno da rukovodeći
ljudi socijalističkih zemalja odbace te negativne pojmove
o međusobnim odnosima između socijalističkih zemalja,
koji su primjenjivani u kapitalističkom svijetu i ne smiju
se praktikovati u odnosima između socijalističkih zemalja,
jer to može ne samo smetati, već i mnogo otežati pobje-
donosni put socijalizma u svijetu. Naročito je važno da
se u socijalističkim zemljama poštuje princip ravnoprav-
nosti malih i velikih zemalja, malih i velikih naroda.
To je bas ono na šta danas mnogo paze ugnjeteni narodi
>	čitavog svijeta, i ne samo ugnjeteni narodi već i svi mali
narodi uopšte. Svaka povreda toga marksističkog principa
nanosi veliku štetu svim naprednim snagama u svijetu
koje se bore protiv imperijalističkog porobljavanja kolo-
nijalnih naroda, koje se bore protiv ugrožavanja nezavi-
snosti malih naroda od raznih imperijalističkih sila.
Drugovi i drugarice, evo, taj i druge principe mark-
sizma-lenjinizma mi branimo i zbog toga naša borba pre-
lazi okvire naše zemlje. Braneći naš stav, mi branimo
interese naše zemlje koja gradi socijalizam, a braneći inte-
rese takve naše zemlje koja izgrađuje socijalizam, vodeći
računa o specifičnim uslovima, mi branimo marksizam-
lenjinizam od revizionizma koji se počinje uvlačiti u sva-
kodnevnu praksu i u besprincipijelnu borbu protiv nas
od strane rukovodilaca nekih komunističkih partija.
Svi ti neprijateljski napadi prikrivaju se danas krilati-
com da to jača međunarodni radnički pokret i tako dalje.
Oni ne vide da time vrše jednu kontrarevolucionarnu ra-
botu, jer napadaju jednu malu socijalističku zemlju koja je
služila i danas služi za ugled mnogim narodima. Najinte-
resantnije je to da naši kritičari mnoge stvari primjenjuju
sada kod sebe, to jest ono za šta su nas prije napadali, —
naprimjer vezane cijene u Mađarskoj i Albaniji, dvojne
IS
ctfene koje sada uvodi i Čehoslovačka, pitanje kolektl-
vizacije i borbe sa kulakom, pitanje Narodnog fronts
i tako dalje. Da bi pokazali kako ne žele ići našim putem
a nekim zemljama narodne demokratije počeli su raspu-
štati Narodni front, ali ga sada opet uvlače na zadnj?
vrata u svoju kuću. Dalje, drug Dimitrov je u svom govoru
na kongresu Komunističke partije Bugarske dao neke
formulacije o karakteru vlasti u narodnim demokratijama,
a sve se to nalazi u našim materijalima prije i za vrijeme
našeg Kongresa, koji je održan nekoliko mjeseci prije kon-
gresa Komunističke partije Bugarske. Jednom riječju, ja
sam sve to dodirnuo da se vidi kakav haos pojmova vlada
u nekim komunističkim partijama i beskičmenjastvo kod
nekih rukovodilaca tih partija. Zašto ti drugovi moraju
mijenjati svoj stav u raznim pitanjima zbog kojih su nas
kritikovali? Oni ga moraju mijenjati zbog toga što to
traži život, praksa. A sve to zajedno dokazuje nečuvenu
besprincipijelnost kritike protiv nas, pokazuje jasne da se
ne radi o tome za šta smo mi bili optuženi i napadani,
î za šta nas i danas napadaju.
Drugovi i drugarice, kako vidite, za nas čitava ta
stvar nije tragična, ali je štetna. Ona je štetna, nesumnjive,
za čitav napredni pokret u svijetu, ali u tome ima i po-
zitivnih strana, jer se mora naći srećniji izlaz za među-
sobne odnose socijalističkih zemalja i odbaciti pogrešan
put kojim se pošlo. Ako se odbaci taj put, a on se mora
odbaciti, onda će to ogromno koristiti međunarodnom
progresivnom pokretu, onda će naša borba, borba naše
Partije uroditi desetostrukim plodom. Za to se mogu i treba
da se podnesu i najveće uvrede i teškoće, a mi smo svijesni
da to činimo za pobjedu pravedne i pravilne stvari. U kraj'
njoj konsekvenciji to neće škoditi ni Sovjetskom Savezu,
ni zemljama narodne demokratije, jer ono što je na korist
međunarodnom progresivnom pokretu biće od velike
koristi i za zemlje narodne demokratije i SSSR.
Naša je perspektiva jasna. Mi moramo istrajati na
svom putu i izgraditi socijalizam u našoj zemlji i mi ćemo
ga izgraditi uprkos raznim smetnjama. Kad izgradimo soci-
19
jalizam, onda je gotovo sa ovim optužbama. Onda će se
pokazati šta može jedna Partija koja ima jasno određene
ciljeve i koja je jedinstvena, šta mogu narodi jedne zemlje,
pa ma i mali, ako su jedinstveni i vjeruju u Partiju koja ih
vodi, — a naša će Partija dovesti naše narode u bolji život,
u socijalizam, u to budimo duboko uvjereni.
Na kraju, drugovi i drugarice, završio bih time što
ću vas pozvati na novo, još jače zalaganje u svakodnev-
nom radu na ostvarenju našeg Petogodišnjeg plana, na
još veće zalaganje za ostvarenje- socijalizma u našoj zemlji.
Čuvajmo, drugovi i drugarice, jedinstvo naše Partije kao
zjenicu svoga oka. Gonimo iz njenih redova sve tuđe i
kolebljive elemente i primajmo u nju nove, najbolje
trudbenike iz naših fabrika, naših rudnika, naših sela,
Armije i iz svih onih ustanova i mjesta gdje naši radni
ljudi na djelu pokazuju vjernost Partiji i socijalizmu.
U našoj Partiji, koja je prekaljena u dugogodišnjoj borbi,
i nadalje će ostati najčvršće jedinstvo i monolitnost, jer
je to bio zalog svih naših pobjeda u prošlosti — i to je
zalog svih naših pobjeda u budućnosti.
Neka živi Drugi kongres Komunističke partije Srbije!
Neka živi naša slavna Komunistička partija Jugoslavije.'
Neka živi i vječno cvjeta naša slavna domovina — soci-
jalistička Jugoslavija!
Beograd, 21 januara 1949
20
REFERAT NA TREĆEM ' KONGRESU
NARODNOG FRONTA JUGOSLAVIJE
Drugovi i drugarice,
Dozvolite mi da vas najsrdačnije pozdravim i da za-
relim najbolji uspjeh u radu ovog, Trećeg kongresa.
2elim u prvom redu da podvučem veliku važnost Tre-
ćeg kongresa Narodnog fronta Jugoslavije. Prvo, zbog toga
što na tom Kongresu delegati pretstavljaju preko sedam i po
miliona članova, graditelja socijalizma u našoj zemlji; to
je, dakle, Kongres najveće, to jest najmasovnije organi-
zacije svih radnih građana naše zemlje. Drugo, zato što
ćete na ovom Kongresu moći da pokažete ogromne rezul-
tate stvaralačkog rada trudbenika socijalističke Jugosla-
vije, što ćete moći da izmijenjate iskustva iz raznih kra-
jeva naše zemlje, da utvrdite razne nedostatke i da done-
sete nove odluke o još većoj aktivnosti i zalaganju članova
Narodnog fronta, kako u gradu tako i na selu. Treće,
zato što se ovaj Kongres održava u vrijeme kad ne samo
što još traju već se i pojačavaju klevete i napadi na našu
zemlju, na našu Partiju, na naš Narodni front — koji je
odmah u početku, od momenta donošenja rezolucije In-
formbiroa, bio jedna od glavnih meta tih napada.
Drugovi i drugarice, ja sam uvjeren da ste vi svi
upoznati sa odlukama Petog kongresa Komunističke partije
21
Jugoslavije. U tim odlukama dato je, između ostalog, i
puno priznanje Narodnom frontu Jugoslavije i istaknuta je
važnost njegove uloge. Prema tome, nije potrebno da ja to
ponavljam. Osim toga, na ovom Kongresu takode nije
potrebno davati neke nove definicije karaktera našeg
Narodnog fronta, jer smo mi već na Drugom kongresu Fronta
tačno analizirali i opredijelili karakter i ulogu Narodnog
fronta Jugoslavije, a na ovom Kongresu biće to u pro-
gramu utvrđeno i dopunjeno u vezi s razvojem Narodnog
fronta na današnjoj etapi. Ja ću se zbog toga u svom govoru
osvrnuti, uglavnom, na neke. aktuelne probleme koji se
tiču Narodnog fronta neposredno, kao i na one koji se
tiču naše zemlje uopšte, kako u vezi s izgradnjom socija-
lizma tako i u vezi sa situacijom u kojoj se danas nalazi
Jugoslavija blagodareći nerazumljivoj kampanji protiv nas.
S obzirom na to da će se kasnije govoriti podrobnije
0	radu i ulozi Narodnog fronta Jugoslavije, ja o tome
neću mnogo govoriti. 2elim ipak da podvučem ulogu Na-
rodnog fronta u opštim naporima naših naroda za ostva-
renje bolje budućnosti naroda Jugoslavije.
Besumnje, danas je svakome u našoj zemlji jasno da
mi bez takve jedinstvene političke organizacije, kao što
je naš Narodni front, ni u kom slučaju ne bismo bili spo-
sobni savladati u tako kratkom roku toliko teškoća —
koliko smo do danas savladali — i postići takve političke
1	ekonomske uspjehe. Naročito bi to bilo nemogućno
izvršiti pod takvim uslovima pod kakvim smo se mi nala-
zili, ne samo u toku Oslobodilačkog rata već i poslije
rata, a naročito danas.
Samo blagodareći takvom Narodnom frontu koji je
već u toku Oslobodilačkog rata prihvatio i priznao ruko-
vodeću ulogu Komunističke partije Jugoslavije, mogli smo
mi pred naše narode postaviti takve zamašne i teške zadatke,
kao što su: obnoviti zemlju u najkraćem mogućem vremenu,
raskrčivati i obnavljati naše porušene gradove dobrovolj-
nim radom članova Fronta, obnavljati i izgrađivati stotine
i stotine porušenih i popaljenih seljačkih кмса i staja, u
većini dobrovoljnim radom članova Narodnog fronta na
*
22
selu, izgrađivati naše porušene komunikacije i graditi nove,
uglavnom, dobrovoljnim radom i, u prvom redu, radom
naše slavne omladine.
U vatri Oslobodilačkog rata kalio se naš Narodni
front. Jedino kroz taj Narodni front, pod rukovodstvom
Komunističke partije Jugoslavije, bilo je mogućno stvarati
i ostvariti jedinstvo naših naroda. Bez takve široke ma-
sovne političke organizacije, kao što je naš Narodni front,
bilo bi prosto nemogućno učiniti to jedinstvo trajnim i
toliko ga učvrstiti kao što je ono danas učvršćeno. Jer, .kroz
Narodni- front dobilo je jedinstvo naših naroda svoju
organizacionu i političku osnovu. Samo kroz takvu ma-
sovnu organizaciju mogla je naša Partija sa uspjehom
realizirati svoju političku liniju do danas u svim pita-
njima. Pod takvim teškim uslovima, pod kakvim se nalazi
naša zemlja već od 1941 godine, nikakva koalicija raznih
partija ne bi mogla zamijeniti Narodni front našeg tipa.
Takav Narodni front, koji je do danas sve odluke KPJ
opštepohtičkog i privrednog karaktera prihvatao sa naj-
većim povjerenjem, prihvata ih i danas i sprovodi u život.
Baš blagodareći takvom političkom jedinstvu, naša je vlada
mogla da se u prošlosti uspješno odupre velikim kapitali-
stičkim silama, koje su uporno nastojale da u našoj zemlji
uspostave stari, omraženi reakcionarni režim s kraljem
Petrom na čelu.
Ta masovna podrška naroda organizovanog u Na-
rodnom frontu omogućila nam je da smo poslije rata sa-
vladali sve napade na tekovine naše Oslobodilačke borbe,
kako od vanjske tako i od unutarnje reakcije. Ta ma-
sovna podrška naroda, trudbenika grada i sela okupljenih
u Narodnom frontu, omogućila nam je da smjelo i sa
najvećim povjerenjem pristupimo ne samo obnovi svoje
razorene zemlje već i ostvarenju Petogodišnjeg plana i
izgradnji socijalizma.
Evo na tom velikom poslu, na izgradnji socijalizma
u našoj zemlji. Narodni front Jugoslavije pokazuje, isto
onako kao i u ratu, u punoj mjeri svoju vrijednost i
nužnost svoga postojanja. Danas se više ne postavlja pi-
23
tanje koliko će još dugo biti potrebno da postoji Narodni
front. On je danas isto tako nužan, kao Što je bio nužan
u toku rata. Možda čak i više, jer nam je jedinstvo naroda
danas potrebnije nego ikada ranije, pošto sa sviju strana
postoji atak na to jedinstvo naših naroda; samo sa još
većim učvršćenjem Narodnog fronta i jedinstva naroda mi
ćemo moći da izdržimo sve napade na našu zemlju, odno-
sno na jedinstvo našeg naroda i izgradnju socijalizma.
Drugovi i drugarice, naš Narodni front je danas sasvim
drugo nego što je bio, recimo, 1945 ili čak i 1947 godine,
jer se on u procesu političke, kulturne i privredne aktiv-
nosti, u borbi za izgradnju socijalizma u našoj zemlji, ne-
prekidno razvija i idejno jača pod uticajem sprovođenja
linije naše Partije. Narodni front jača i kvantitativno i
kvalitativno, jer socijalistička svijest sve više prodire u
milionske mase trudbenika naše zemlje, koji se nalaze
objedinjeni u Narodnom frontu.
Kakav ogroman značaj ima Narodni front u izgradnji
socijalizma u našoj zemlji vidi se i samo iz toga što je
1948 godine dao preko 329 miliona dobrovoljnih časova
rada, što zajedno sa dobrovoljnim kolskim nadnicama
pretstavlja vrijednost od oko 9 milijardi dinara. Šta to
znači? To znači da je u mase naših članova Fronta, koje
obuhvataju i ogroman dio naših radnih seljaka, široko
prodrla socijalistička svijest. To znači da je Narodni front
Jugoslavije disciplinovana organizacija koja pretstavlja
milionski radni kolektiv trudbenika socijalističke Jugo*
slavije. Uzmimo kao dokaz za ovo samo stvaranje radnih
zadruga. Ono je u posljednje vrijeme zauzelo takve raz-
mjere kakvima se nismo nadali. Od Drugog plenuma CK
KPJ stvoreno je blizu 2.000 novih radnih zadruga, tako da
danas imamo preko 3.300 seljačkih radnih zadruga sa
oko 200.000 seljačkih domaćinstava. Da li bi to bilo
mogućno bez najveće aktivnosti Narodnog fronta na selu?
Razumije se da to ne bi bilo mogućno. Odluku U plenufria
CK o seljačkim radnim zadrugama prihvatio jc Narodni
front na selu kao svoju socijalističku obavezu i sprovodi
je u život sa najvećim poletom.	¡
24
Danas nema u našoj zemlji nijednog sela, nijednog
zaseoka u kome se ne bi razgovaralo o seljačkim radnim
zadrugama, u kome članovi Narodnog fronta, komunisti
i nekomunisti ne bi tumačili odluke II plenuma CK KP].
U svim našim selima rasplamsala se čitava borba za stva-
ranje sve novih i novih seljačkih radnih zadruga«* to je borba
za socijalizam na našem selu i u toj borbi članovi Narodnog
fronta postižu ogromne uspjehe.
Koliko su, drugovi, apsurdni napadi na naš Narodni
front i na Komunističku partiju Jugoslavije, koji se još
î danas ponavljaju, a koji govore o tome da se KPJ utopila
u Narodnom frontu, i tako dalje. Zamislite, naš Narodni
front, u kome se nalazi pola miliona članova Partije,
preko milion i po članova sindikata, milion i po članova
Narodne omladine, naše radno seljaštvo i narodna inteli-
gencija, takav Narodni front zlonamjerno se upoređuje
sa nekom privremenom koalicijom buržoaskih partija i
govori se o nekom utapanju KPJ u taj Narodni front.
Teško je zamisliti veće besmislice od ovog tvrđenja. Mi,
drugovi i drugarice, moramo čuvati i još više učvršći-
vati taj naš ogroman politički i radni kolektiv, koji je
stvoren u procesu revolucionarne borbe, sa revolucionarnim
parolama, a ne samo sa parolama borbe protiv okupatora.
Dozvolite mi da se sada osvrnem i na kampanju koju
prema našoj zemlji vode rukovodioci zemalja narodne
demokratije i SSSR. Vjerujte mi da o tome nije lako go-
voriti. Ti napadi imaju takav karakter da je čovjeka upravo
stid što ih mora pominjati, jer dolaze od rukovodilaca
onih zemalja koji nikada ne bi smjeli da se služe tako
nedostojnim sredstvima prema jednoj tako zaslužnoj save-
zničkoj zemlji kao što je Jugoslavija.
Ja neću ovdje danas da branim našu zemlju od tih
nečuvenih napada, mi nju nemamo od čega braniti. Ja
ću samo iznijeti pred vas neke od mnogobrojnih fakata,
i to one koji najrječitije optužuju inicijatore i autore
tih napada, za koje na našoj strani nema nikakvog
opravdanog razloga. Kad nas napada i blati reakcionarna
imperijalistička štampa, onda je to sasvim razumljivo,
25
jer su takva sredstva u toj štampi uobičajena. Ali kad
nas napada socijalistička štampa i kad hoće tim vrije-
đanjima i klevetama da dà karakter tobožnje kritike, onda
moramo protiv toga najoštrije istupiti i nazvati to onim
što jeste. Od takvih stvari je suvišno i besmisleno braniti
se, već ih treba najoštrije osuditi kao antimarksističke i
antilenjinističke postupke koji čine ogromne štete na-
prednim pokretima u svijetu.
Svi oni koji nas iz zemalja narodne demokratije i
SSSR danas tako neodgovorno i grubo kleveću i psuj.u,
nazivaju te klevete, vrijeđanja i psovke nekom socijali-
stičkom kritikom. To uopŠte nije istina, to nema ničeg
zajedničkog sa socijalističkom kritikom. Tako su psovali,
vrijeđati i klevetali mladu sovjetsku republiku i njene
rukovodioce prvih godina revolucije razvlašćena ruska
buržoazija i međunarodna reakcija. To blaćenje naše zemlje
i naših rukovodilaca na dlaku sliči onome.
Ja znam, drugovi, da će protivnici sviju boji prevrtati
svaku riječ koja će se ovdje izgovoriti. Mnoge će se riječi
izvrtati i tumačiti na svoj način, po običaju koji vlada
u posljednje vrijeme kod naših »kritičara«, iznakazivaće
se smisao jasnih rečenica, i tako dalje, i tako dalje. Ja znam
isto tako da će se, kako u našoj zemlji tako i van nje,
naći poneki, iako malobrojni kolebljivci, ili oni koji bi
najradije prespavali ovu današnju, istinito rečeno, dosta
mučnu situaciju, koji će prigovarati što mi na ovom
Kongresu opet govorimo o tim stvarima. Tim i sličnim
ljudima mi moramo jasno kazati zašto o tome govorimo
na ovom Kongresu.
Prvo, mi ovdje govorimo o tome zbog toga što se
neopravdani napadi na našu zemlju, na našu Partiju i ruko-
vodeće ljude ne samo nisu stišali i ublažili, već se produ-
žuju sa sve većom žestinom i bezobzimošću. Drugo, mi
ovdje govorimo o tome i zbog toga što se na ovom Kon-
gresu nalaze pretstavnici preko sedam i po miliona članova
Narodnog fronta i potrebno je da oni, kao pretstavnici te
najveće političke organizacije naše zemlje, kažu šta misk
o svim tim napadima i klevetama na socijalističku Jugosla-
26
viju. Treće, mi o tome ovdje govorimo zbog toga da bi svi
trudbenici Jugoslavije bili potpuno svijesni kakve se sve
opasnosti kriju iza te nečuvene kampanje protiv naše
zemlje, koja se vodi u zemljama narodne demokratije i
SSSR, a zbog koje sva reakcija svijeta radosno trlja ruke,
jer joj se svakog dana daje sve noviji i noviji materijal
kojim se ona u punoj mjeri služi kao sredstvom za borbu
protiv naprednih snaga u kapitalističkim zemljama, a na-
ročito protiv zemalja narodne demokratije i SSSR.
Naši narodi moraju znati da se iza te bjesomučne
kampanje kriju namjere koje nemaju ničeg zajedničkog
sa socijalističkom praksom. Prvo što se krije iza te kam-
panje jeste namjera da se izazove haos u našoj zemlji
i razbije jedinstvo naših naroda, da se unutarnjim razdorom
razbije sve ono što smo sa toliko mnogo žrtava postigli,
i što nam je najdraže baš zbog toga što smo se uvjerili
da jedino tom stečenom jedinstvu možemo zahvaliti za
sve svoje uspjehe u obnovi i izgradnji zemlje. Našim
besprincipijelnim kritičarima biće, razumije se, ove moje
riječi preoštre, oni će to sigurno okarakterisati i po svome
tumačiti preko radija i štampe kao ispad, pa čak i kao
neprijateljski ispad prema zemljama narodne demokratije
i SSSR, oni će kazati da je to nacionalistički ispad prema
njihovoj dobronamjernoj kritici. U čemu se, drugovi
i drugarice, sastoji danas ta »kritika« — vi svi dobro znate.
To danas znaju svi naši građani koji su čuli radio-emisije
Tirane, Budimpešte, Praga, Bukurešta, Sofije i Moskve.
Stotine i stotine protestnih pisama i telegrama naših
radnih ljudi sa svih strana naše zemlje ogorčeno govore
o tome sa koliko bola naši trudbenici primaju sve te
napade i klevete. Ta pisma govore o tome sa koliko ogor-
čenja naši radni ljudi reagiraju na sve te nerazumljive
pozive za rušenje svega ovoga što smo do danas sa toliko
muke stvorili.
Drugovi i drugarice, imamo li mi pravo da reagiramo
na te neprijateljske pozive i da ih najoštrije osuđu-
jemo? Razumije se da imamo pravo, jer time branimo
tekovine naše teške Oslobodilačke borbe, branimo izgradnju
Г7
socijalizma u našoj zemlji, branimo jedinstvo naših naroda,
branimo principe internacionalizma od unošenja metoda
svojstvenih reakcionarnoj imperijalističkoj praksi. Mi se
time borimo za pravdu i istinu i žigošemo laži i klevete
kao nedostojna sredstva u međusobnoj kritici socijali-
stičkih zemalja. Nas farisejski optužuju da vodimo nepri-
jateljsku politiku prema SSSR i zemljama narodne
demokratije; ljudi koji svakodnevno prate šta se piše
i govori protiv naše zemlje i rukovodećih ljudi u toku
deset mjeseci moraju doći do logičnog zaključka da do
toga ne dolazi sa naše strane, jer to najbolje dokazuje
svakodnevna praksa. I ja ću ovdje morati da iznesem neko-
liko primjera iz te svakodnevne prakse zemalja narodne
demokratije i SSSR prema našoj zemlji.
Drugovi i drugarice, odmah poslije rezolucije Komin-
forma i poziva na unutarnje razbijanje naše socijalističke
zemlje prešlo se na sistematsku propagandu protiv nas
u tim zemljama. Ta se propaganda pojačavala i dobijala
sve više neprijateljski karakter čim su naši »»kritičari«
vidjeli da poziv na ustanak ne uspijeva, to jest da u našoj
zemlji nema ko da izvrši te čudovišne želje rukovodstava
nekih komunističkih partija. Prije no što produžim želio
bih da se jasno utvrdi šta je značio taj poziv: da li je
to bio dobronamjerni prijateljski poziv iz nekih simpa-
tija prema našoj napaćenoj i krvlju zalivenoj zemlji, ili
je to značilo nešto sasvim drugo?
Razumije se da takav čudovišni poziv nije mogao doći
iz nekih simpatija prema novoj Jugoslaviji, nego je došao
ne samo kao rezultat unošenja nesocijalističkih metoda
u odnose između socijalističkih zemalja već i kao pri-
prema za ostvarenje izvjesnih ciljeva, koji nemaju ničeg
zajedničkog sa marksističkim i lenjinističkim shvatanjima
o ravnopravnosti i suverenosti malih naroda, o pravilnom
gledanju na rješavanje nacionalnog pitanja, o pravu sva-
kog naroda da sam slobodno rješava o svojoj sudbini,
0	dobrovoljnosti odlučivanja svakog naroda da li će se
1	kada udružiti s nekim drugim narodom, ili otcijepiti
lead to ne bi bilo u njegovom interesu.
30
Dakle, taj famozni poziv na nasilno skidanje da-
našnjeg rukovodstva Jugoslavije sa njegovog odgovornog
položaja značio je pokušaj izazivanja građanskog rata
u našoj zemlji i pretstavlja krupan neprijateljski postupak
prema savezničkoj i k tome još socijalističkoj zemlji.
Takve ustanke obično organizuju razni imperijalisti u ne-
kim polukolonijalnim zemljama, ali je komunistima takva
praksa potpuno tuda i oni se moraju boriti protiv te
prakse u svijetu. Postavlja se pitanje da li su tvorci one
famozne rezolucije uopšte dobro razmislili šta čine kad
su uputili taj poziv. Ako jesu, onda su njibove namjere
prema našoj socijalističkoj zemlji bile kontrarevolucio-
narne, pa ma kako autori rezolucije opravdavali te svoje
postupke nekim »višim« ciljevima.
Vama je svima poznato da se u zemljama narodne
demokratije odmah ispočetka intenzivno vodila propaganda
kako če Jugoslavija prijeći u imperijalistički tabor, kako
će se u našoj zemlji ponovo vratiti kapitalizam, i mnogo
sličnih gluposti. Čak se određivao i rok od 14 dana do
dva mjeseca, i tako dalje. Ali, prošlo je deset mjeseci, a pro-
ročanstva raznih zlonamjernih proroka nisu se obistinila.
U našoj zemlji nije se vratio kapitalizam, već ona sigurno
i sa velikim uspjehom izgrađuje socijalizam, u šta se
može svako uvjeriti na činjenicama.
Naša zemlja nije otišla niti može otići u imperijalističke
vode, i u to se može svako ubijediti na činjenicama. Ali,
ako uprkos tim činjenicama neki ljudi u istočnim zemljama
i komunistička štampa još i danas uporno tvrde da ćemo
mi otići ili čak da smo već i otišli u imperijalistički tabor,
kao što govore i pišu posljednjih dana, onda te tvrdnje
dobijaju svijesno neprijateljski karakter prema našoj zemlji,
jer su lažne, i pretstavljaju produkat planski sračunate
zlonamjerne propagande radi kompromitovanja naše soci-
jalističke zemlje u očima naprednih ljudi, a u prvom redu
radničke klase van naše zemlje. Kad kažem van naše
zemlje, onda time podrazumijevam da se ta neprijateljska
propaganda servira publici van naše zemlje, koja nije upo-
znata sa istinskim stanjem kod nas i koja nema skoro
»	29
nikakvih mogućnosti da sama šta se zapravo radi u našoj
zemlji, sa koliko napora i požrtvovanosti do samoodricanja
naši radni ljudi izgrađuju sebi bolju i srećniju sutrašnjicu
— socijalizam. Naše radne ljude ta lažna propaganda ne
može prevariti, već obratno — ona ih samo ozlojeduje, jer
svaki jasno vidi da je neistinita-i neprijateljska, da je
sračunata da onemogući izgradnju socijalizma u našoj
zemlji.
Drugovi i drugarice, većina naših građana nije upo-
znata ni sa deset procenata toga što se sve piše o našoj
zemlji i rukovodećim ljudima i kakve se sve nevjerovatne
laži i klevete izmišljaju protiv nas. Samo u toku marta
mjeseca ove godine objavljeno je u pojedinim organima
komunističkih partija, preko nekih novinskih agencija i
glavnih radio-stanica zemalja narodne demokratije i SSSR
oko 240 napada protiv naše zemlje, najrazličitije sadržine.
' Da mi ti »kritičari« ne bi prebacili da sam govorio uopšte,
ne navodeći činjenice, ja ću dati nekoliko — iako ne naj-
težih — primjera tih laži i kleveta koje se koriste u naj-
novije vrijeme i koje prevazilaze najreakcionarniji rječnik
u propagandi poslijeratnog perioda.
Ali prije toga htio bih da se osvrnem na ugovore
o kulturnoj saradnji koje mi imamo sa zemljama narodne
demokratije i SSSR. Kako mi izvršavamo te ugovore, a
kako navedene zemlje?
Uzmimo kao prvi primjer pozorište. U sezoni 1947/48
godine davano je kod nas od 88 djela stranih dramskih
pisaca 48 djela samo ruskih pisaca. Za sezonu 1948/49
godine stavljen je na repertoar jjigoslovenskih pozorišta 61
komad jugoslovenskih pisaca u 66 postavki, 43 komada
pisaca SSSR i ruskih klasika u 26 postavki, 3 komada
pisaca iz zemalja narodne demokratije u 7 postavki, 11
komada engleskih pisaca u 16 postavki, 11 komada fra
cuskih pisaca u 20 postavki i 9 komada ostalih pisac:»
u 31 postavci. Od djela jugoslovenskih pisaca davana ;e
u SSSR samo »Gospođa ministarka« od Nušića, u Ru-
muniji nije prikazano nijedno djelo naših pisaca, u
Mađarskoj je prikazano samo jedno na provinciskoj pozor-
30
nici, u Bugarskoj su prikazana dva reprezentativna djela
i u provinciji neka manja, u Čehoslovačkoj su prikazivana
neka reprezentativna djela, a u Poljskoj, izgleda, ništa.
Prema podacima koje imamo o prevođenju naših djela
na jezike zemalja narodne demokratije, u Poljskoj su
prevedena svega dva djela naših pisaca, a četiri djela
koja su već bila u štampi izbačena su poslije rezolucije
Informbiroa. Na naš jezik, međutim, prevedeno je sa
poljskog dvanaest djela, od kojih tri poslije donošenja
rezolucije. Sa bugarskog prevedeno je na naš jezik devet
djela do rezolucije i tri poslije rezolucije Informbiroa. U
Rumuniji nisu prevodili ništa sa našeg jezika, a niti
mi sa njihovog. Sa mađarskog jezika prevedena su na naš
jezik tri djela do rezolucije i dva djela poslije rezolucije,
a naših djela prevedeno je na mađarski 15 do rezolucije.
U godini 1948 štampano je ukupno u Jugoslaviji 3 421
djelo; od toga su 2 631 domaće i 790 prevedenih. Od
prevedenih do 1 jula 1948 godine 310 su sovjetska djela,
a od 1 jula do kraja godine prevedeno je još 279 djela sa
ruskog jezika. Sovjetska djela čine 74 procenta cjelo-
kupnog broja naših prijevoda. Sa našeg jezika prevedena su
na ruski samo tri djela. U Albaniji, Rumuniji i Pirin-
skoj Makedoniji nasilno su zatvorene naše knjižare.
Kinematografija. U SSSR nije do danas prikazan ni-
jedan naš film, iako smo još 5 novembra 1946 godine upu-
tili preko Soveksportfilma u Moskvu dokumentarne filmove
»Julijska Krajina«, »1 maj«, »Tito u Hrvatskoj«, »Parada
pobjede«, »U ime naroda« i »Nova zemlja«. Dalje,
16 avgusta 1947 godine uputili smo u Moskvu slijedeće do-
kumentarne filmove: »Omladinska pruga«, »Živa iz Idri-
je«, »Istina o Puli« i »1 maj 1947«. Ali od svega toga
nije ništa prikazano, iako je to bilo 1946 i 1947 godine,
kada još nije bilo ni rezolucije ni ovakvih nenormalnih
odnosa. Na našu intervenciju dobili smo 10 februara 1948
godine odgovor Soveksportfilma, u kome se za sve filmove
kaže slijedeće: »Iznošenje ovih filmova na ekrane SSSR
sada nije mogućno«. A zašto nije bilo mogućno, o tome se
u odgovoru ne kaže ni riječi. Jedino je dato obrazloženje
31
za dva filma, i to za film »Omladinska pruga« i »Tito u
Hrvatskoj«. Za prvi su kazali da je predugačak, a za drugi
da je zastario. 19 februara 1948 godine poslali smo u
Moskvu naše umjetničke filmove »Slavica« i »Živjeće
ovaj narod«, ali ni ovi filmovi nisu nikada prikazani u
SSSR i na kraju su vraćeni našoj ambasadi u Moskvi.
A kod nas su od oslobođenja do danas uvezena iz
SSSR i prikazana 192 umjetnička filma, 189 kratkometra-
žnih, 31 dugometražni dokumentarni film i 145 žurnala —
ukupno 5 57 filmova.
Ima li snažnijih dokaza od ovih, koji bi mogli tako
rječito pobiti tvrdnje da mi gajimo neki neprijateljski stav
prema SSSR? Nije li farisejština tvrditi da kod nas ne valja
samo rukovodstvo, ali da je narod dobar?
Zašto se u SSSR izbjegavalo popularisanje napretka
naroda Jugoslavije, koji je donekle prikazan i u tim fil-
movima koji su još 1946 i 1947 godine onemogućeni da
budu prikazani u SSSR, kad se prema narodima Jugoslavije,
kako tvrde, gaje simpatije? Ja mislim da danas već
ogromna većina naših trudbenika to zna i ja o tome
»zašto« neću ovdje više govoriti.
Iz čehoslovačke mi smo dosad uvezli i prikazali
ukupno 25 filmova, od kojih 18 umjetničkih. Od dva naša
filma koji su prikazivani u Čehoslovačkoj, i to »Besmrtna
mladost« i »Živjeće ovaj narod«, ovaj drugi je zabranjen
na festivalu u Marijanskim Lažnima, a na mjesto njega je
prikazivan engleski kriminalni film.
U Poljsku smo, prema sporazumu, poslali devet naših
dokumentarnih filmova, a krajem januara 1948 godine
film »Slavica« i zatim »2ivjeće ovaj narod«. Poslije rezo-
lucije Informbiroa, izviješteni smo iz Poljske da prihvataju
film »2ivjeće ovaj narod«, ali da »Slavicu« odbijaju.
Kasnije su odbili da prime film »Besmrtna mladost«, a
takođe i već ranije primljeni film »Živjeće ovaj narod«.
Ovaj posljednji odbijen je sa motivacijom da je njihova
publika sita gledanja ratnih filmova. Mi smo. međutim,
uvezli četiri poljska filma i neki od njih prikazuju se i
danas kod nas.
52
Ima i drugih oblika kršenja kulturnih sporazuma koji
postoje između naše zemlje i zemalja narodne demokra-
tije. Ja ću navesti samo neke od njih.
U Rumuniji je, naprimjer, trebalo da bude prika-
zana u Aradu o trošku naše ambasade izložba fotografija
»Jugoslavija u izgradnji«, i to početkom juna mjeseca pro-
šle godine, poslije njenog zatvaranja u Temišvaru. Među-
tim, izložba uopšte nije bila otvorena, a izložbeni materijal
uzeo je i zadržao do danas okružni komitet Rumunske
radničke partije, onemogućivši vraćanje izložbe u Jugo-
slaviju. Naša ambasada u Bukureštu intervenisala je i
tražila oslobođenje izložbe od OK. Rumunske radničke
partije u Aradu, od CK RRP u Bukureštu i notom mini-
starstvu inostranih poslova, ali odgovor uopšte nije pri-
mila. Drugi slučaj dogodio se još ranije, sredinom mjeseca
maja, kad su iz rumunskih filmskih žurnala izbačene sve
jugoslovenske storije.
Mađarska vlada ne samo da nije postupala prema gra-
đanima i ustanovama FNRJ »sa najvećom mogućom sklo-
nošću i predusretljivošću«, kako to izričito predviđa
kulturna konvencija, nego se na neobično grub način odno-
sila prema našim diplomatskim pretstavnicima u Mađar-
skoj, dok su učitelji jugoslovenske manjine u Mađarskoj,
Naumović i Dorđević, zlostavljani i 13 jula prošle godine
protjerani u Jugoslaviju. Suprotno odredbama kulturne
konvencije, mađarska sekcija mješovite komisije nije ni
otpočela rad, a društvo Mađarska—Jugoslavija pretvorilo se,
po naredbi mađarskih vlasti, u neprijateljski raspoloženu
organizaciju prema FNRJ, sa zadatkom da svim propa-
gandnim sredstvima sprovodi u Jugoslaviji neprijateljsku
kampanju. Jugoslovenskoj biblioteci u Budimpešti onemo-
gućen je u avgustu mjesecu prošle godine rad na taj način
što su joj otkazane prostorije pod isprikom da su dodi-
jeljene nekoj mađarskoj ustanovi. Poslije rezolucije In-
formbiroa, Mađarska je odmah odbila da primi jugoslo-
venske filmove i jugoslovenske filmske storije, a posto-
jeće filmske storije izbacila je iz svojih žurnala. Osim
33
toga, prijevodi četiri djela naše literature obustavljeni su,
a sve knjige o Jugoslaviji povučene su iz prodaje.
Mogao bih nabrojati mnogo i mnogo takvih i sličnih
slučajeva o gaženju sporazuma o kulturnoj saradnji, ali
bi to zauzelo isuviše mnogo mjesta. Uzmimo samo kao
primjer postupanje sa našim studentima i učenicima u
privredi, i sa našim fiskultumicima, iz koga se takođe jasno
vidi takvo držanje rukovodilaca zemalja narodne demokra-
tije i SSSR koje se ne može nazvati prijateljskim.
Ja sam ovdje naveo nekoliko primjera kako mi izvr-
šavamo naše obaveze, koji nisù poznati našoj široj publici,
a kako to čine naši istočni saveznici. Ali uzmimo, dalje,
ono što je poznato našim narodima, ali nije poznato naro-
dima tih zemalja čiji nas rukovodioci napadaju.
Drugovi i drugarice, kakav bi utisak dobili ljudi u
tim zemljama kad bi slušali i razumjeli naše radio-emisije
koje često prenose nacionalnu muziku, pjesme i govore o
kulturnom i ekonomskom razvitku u tim zemljama? Zar
se nije i poslije donošenja rezolucije u našim radio-emi-
sijama i našoj štampi svakodnevno govorilo i pisalo samo
najljepše o Sovjetskom Savezu? Zar se to ne čini u naj-
većoj mjeri i danas? Da li je mogao neko od naših trud-
benika primijetiti do danas da je naša propaganda u osnovi
promijenila svoj stav u odnosu na zemlje narodne demo-
kratije i SSSR i odgovarala jednakom mjerom? Da li je
vrijeđala raznim pogrdnim izrazima, lažima i tako dalje
rukovodeće ljude tih zemalja? Razumije se da nije, i to
svako zna u našoj zemlji. A pogledajte šta se govori i piše
protiv naših rukovodilaca u tim zemljama, kakve podlosti
se upotrebljavaju u svakodnevnoj praksi protiv naših ljudi
koji pretstavljaju najvišu narodnu vlast. Kod nas se to
nikada ne bi moglo dogoditi, jer naši ljudi znaju da je
takva praksa svojstvena fašističkim i najreakcionarnijim
krugovima u svijetu i njihovoj štampi. Kod nas svako zna
da su se takvim sredstvima služili protiv zemlje socija-
lizma, Sovjetskog Saveza, u vrijeme revolucije i poslije
fevolucije neprijatelji Sovjetskog Saveza.
Zbog toga naša štampa i nadalje svakodnevno upo-
znaje jugoslovenske mase sa borbom trudbenika zemalja
narodne demokratije i SSSR na izgradnji socijalizma, dok
štampa tih zemalja ne donosi o izgradnji u Jugoslaviji tako-
reći ni jedno slovo. U vremenu od 1 januara do 10 febru-
ara ove godine, naprimjer, »Borba« je posvetila popula-
risanju SSSR 21,07%) prostora svoje spoljnopolitičke
rubrike, popularisanju zemalja narodne demokratije 8,3 5%,
a Informbirou 7,30%; »Politika« je posvetila populari-
sanju SSSR 10,1%, zemljama narodne demokracije 8,2%,
а Informbirou svega 2%; »Rad« posvećuje SSSR 16,6%,
zemljama narodne demokratije 6,43%, a Informbirou
1,37%; »Oslobođenje« piše o SSSR 19,23%, o zemljama
narodne demokratije 8,25%, a o Informbirou 0,75%;
»Nova Makedonija« posvećuje SSSR 22,9%, zemljama na-
rodne demokratije 6,09%, a Informbirou 5,74% i tako
dalje. Od 10 februara do danas ta se srazmjera kod nas
ne smanjuje i naša štampa i dalje upoznaje naše mase sa
uspjesima trudbenika zemalja narodne demokratije i SSSR,
dok štampa tih zemalja, sa malim izuzetkom, uopšte ništa
ne piše o izgradnji socijalizma u Jugoslaviji.
Drugovi i drugarice, naprijed sam iznio nekoliko pri-
mjera kako mi izvršavamo svoje obaveze prema SSSR i
zemljama narodne demokratije. Sada mi dozvolite da vas
upitam da li je takav naš stav prijateljski ili neprijateljski.
Ja sam duboko uvjeren, da vi svi dijelite moje mišljenje,
da je to dosljedan prijateljski stav jedne socijalističke
zemlje i da nije tačno da je neprijateljski. Takav stav jedino
može imati jedna saveznička prijateljska zemlja, kao što
je nova Jugoslavija, koja je i u prošlosti i danas stotinu
puta dala dokaze svoga prijateljstva prema svojim istoč-
nim susjedima i SSSR. Ali, ako rukovodeći ljudi u tim
zemljama smatraju našu ođbranu ili žigosanje tih laži i
kleveta u njihovoj štampi kao neprijateljski stav, onda
oni jako griješe sa čisto moralnog gledišta, i to sa gle-
dišta socijalističkog morala. Oni bi morali znati, a vje-
rovatno i znaju da mi imamo pravo braniti se i dis Pu-
tovati, kao što bi morali znati i to da se komunisti nc bi
35
smjeli u svojoj štampi i radio-emisijama služiti takvim
nedozvoljenim sredstvima kao što su laži, klevete i podme-
tanja protiv jedne socijalističke zemlje kao što je naša.
A sada, drugovi i drugarice, da nastavimo i da vidimo
,	kako izvršavaju naprijed pomenute države druge svoje
obaveze' iz ugovorâ o kulturnoj säradnji, o prijateljstvu
i uzajamnoj pomoći prema Jugoslaviji.
Odmah poslije donošenja rezolucije Informbiroa pro-
paganda u tim zemljama potpuno se preorijentisala, prestalo
je pozitivno pisanje o našoj zemlji i počelo se sa raznim
napadima. Uzelo bi isuviše vremena kad bih ovdje
pominjao sve konkretne primjere tog neprijateljskog stava
štampe i radija istočnih zemalja narodne demokratije i
SSSR. Zato ću pomenuti samo neke iz najnovijeg vremena.
Prema jednoj vijesti od 9 februara ove godine, javio
je Radio Prag u emisiji za Jugoslaviju da »narodne mase
daju pasivan otpor Titovom režimu ... Otpor je naročito
jak medu rudarima istarskog basena Raša«. Kao prvo,
nameće se pitanje: gdje, kakve i kolike su te narodne mase
koje daju pasivan otpor režimu? Kao drugo, dolazi zaklju-
čak da ta emisija pretstavlja običnu klevetu naših rudara
koji čine velike napore da daju državi što više ugija i
ruda.
Dalje, list »Tvorba« donio je 16 februara članak
poznatog trockiste Balka, pun kleveta bačenih na Jugo-
slaviju i rukovodstvo KPJ. Radio Prag daje 21 februara
emisiju klevetničkog karaktera, govori o tobožnjem istje-
rivanju naprednih studenata sa Beogradskog univerziteta i
pritom izmišlja najgrublje laži o tobožnjem mučenju
studenata u zatvorima, i tako dalje. Radio Prag 22 februara
opet donosi emisiju punu kleveta o našoj zemlji. Evo neko-
liko redaka iz tog neprijateljskog napada: . . . »Jugosloven-
ski vlastodršci razgolićeni su kao neprijatelji Sovjetskog
Saveza i tabora demokratije i mira uopšte. Oni su ras-
krinkani kao neprijatelji vlastitog naroda, jer u zemlji
sprovode protivdržavnu, protivsocijalističku politiku -koja
11	ima za posljedicu kvantitativno i kvalitativno opadanje
proizvodnje i ozbiljno srozavanje životnog standarda trud-
»
56
benika ... Njihovo ekonomsko vezivanje za imperijalistički
tabor je činjenica koja se jasno odražava ne samo u veli-
kom broju privrednih ugovora i sporazuma sa imperijali-
stičkim taborom, več i u stalnom opadanju volumena robne
razmjene i ukidanju ekonomskih odnosa sa SSSR i zemljama
narodne demokratije« ...
Pogledajte, drugovi i drugarice, koliko su čudovišne
izmišljotine u toj radio-emisiji od početka do kraja. Prvo,
kleveta je za naše trudbenike kad se tvrdi da kod nas
proizvodnja stalno opada kvantitativno i kvalitativno,
iako se zna da naši trudbenici čine nečuvene napore da
proizvodnju što više dignu, kako kvantitativno tako i
kvalitativno, i u tome postižu ogromne uspjehe koji se već
danas, uprkos svim teškoćama, izražavaju u podizanju
životnog standarda naših trudbenika. Drugo, ne manja laž
u toj emisiji je tvrđenje da smo mi ukidali ili smanjivali
volumen robne razmjene sa zemljama narodne demokra-
tije, a naročito sa SSSR, i to zbog toga da bismo mogli
više trgovati sa imperijalističkim taborom. Danas čitav
svijet zna da mi nismo smanjili taj volumen robne razmje-
ne, već su to učinile vlade zemalja narodne demokratije, a
vlada Sovjetskog Saveza je sama dala izjavu o drastičnom
smanjenju robne razmjene sa Jugoslavijom po rješenju
vlade SSSR, sa motivacijom sa kojom se mi nikad ne mo-
žemo složiti. Isto tako i vlade zemalja narodne demokratije
smanjuju robnu razmjenu i krše ugovore zbog ekonomskog
pritiska na našu zemlju. Izgleda da ti ljudi koji pišu i go-
vore takve izmišljotine uopšte ne vode računa o tome da
čitaoci novina i slušaoci rađio-emisija nisu toliko neinte-
ligentni da ne bi znali odnosno pamtili šta su čuli ili pro-
čitali dan ili nekoliko dana prije.
Dakle, naše neprijateljstvo prema Sovjetskom Savezu
i zemljama narodne demokratije proizilazi, kako tvrde ti
jadni »kritičari«, iz dvije činjenice. Prva se sastoji u tome
što se kod nas sprovodi protivsocijalistička politika, zbog
čega opada proizvodnja kvantitativno i kvalitativno, a na
taj način i životni standard. Pošto je ova kleveta naših
trudbenika poznata kao kleveta, to ona otpada kao dokaz
37
našeg neprijateljstva i postaje jasan dokaz neprijateljstva
tih »kritičara« prema Jugoslaviji. Druga činjenica ovih
»kritičara« sastoji se u tome što oni tvrde da smo mi sma-
njili volumen trgovačke razmjene robe sa SSSR i zemljama
narodne demokratije da bismo se mogli povezati sa impe-
rijalističkim taborom i s njim trgovati. Pošto je i ova
tvrdnja obična kleveta, jer je dobro poznato ko je kome
otkazao, odnosno smanjio volumen robne razmjene, ko
prema kome preduzima ekonomske sankcije, dokazano je
i to da to nismo mi već SSSR i zemlje narodne demokra-
tije. Prema tome, i ta tvrdnja-naših »kritičara« je duboko
neprijateljska prema našoj zemlji, jer je sračunata na
obmanu neobaviještenih ljudi i na kompromitovanje Jugo-
slavije.
Dalje, 8 marta taj isti Radio Prag ponovo priča o
tome kako smo se mi prodali kapitalistima, jer ne vodimo
trgovinu sa kapitalističkim zemljama kao oni, to jest kao
ostale zemlje narodne demokratije, — na ravnopravnoj bazi.
Tu svoju tvrdnju potkrepljuje time što smo mi dobili
svoje zlato blokirano u Americi i što smo od toga zlata
morali platiti 17 miliona dolara za američka potraživanja
u Jugoslaviji. Pogledajte samo logiku tih mudrijaša! Prvo
su nas najžešće napadali i optuživali zbog toga što smo
uopšte tražili to naše zlato i govorili su da nam američki
imperijalisti to zlato daju zbog toga da bi nam platili za
naš prelazak u imperijalistički tabor; a sada, kad su vidjeli
da smo mi to zlato dobili i da smo morali nadoknaditi
američka potraživanja da bismo uopšte dobili to zlato koje
nam sada vrlo dobro služi za kupovinu raznih mašina —
sada nas kleveću da smo mi platili Amerikancima za naš
tobožnji prelazak u imperijalistički tabor. Razumije se da
se ti ljudi nadaju da one prvobitne njihove klevete nisu
čitali i slušali mnogi ljudi kod njih i u svijetu, pa će neko
valjda povjerovati u to što sada pišu i govore.
Radio Prag donosi 8 marta i klevetničke izvode iz
izdajničkog listića »Nova borba« koji najgrublje napadu
f	našu privredu, administraciju i državne ustanove. Radio
Prag 9 marta ponovo prenosi klevetnički članak iz istog
»
40
lista, u kome se grubo vrijeđaju r.aš narod i rukovodeći
ljudi naše zemlje. A 10 marta organ CK KP Čehoslovačke
donosi klevetnički članak u kome govori da mi izvozimo
namirnice, iako smo kazali da ove godine nećemo izvoziti,
i tako dalje.
Evo, tako se nižu, dan za danom, klevete i grubo
vrijeđanje naših naroda i državnih rukovodilaca sa strane
službenih organa Čehoslovačke, sa kojom mi imamo ugovor
o kulturnoj saradnji i ostale savezničke ugovore. Možemo
li mi, drugovi i drugarice, takav odnos prema našoj zemlji
nazvati drugim riječima nego da je to duboko neprijateljski
stav službenih organa Čehoslovačke prema našoj zemlji,
koji nije ničim izazvan sa naše strane. Postavlja se pitanje:
zbog čega čehoslovačka vlada tako postupa prema našoj
zemlji, zbog čega čehoslovačka vlada grubo krši ugovor
0	kulturnoj saradnji, ugovor o prijateljstvu i uzajamnoj
pomoći? Pita se: zbog čega ona daje ne samo utočište
raznim pokvarenjacima i izdajnicima tipa Lala Ivanovića
1	ostalih, već i dozvoljava da se redovno štampa pamfletski
list kome je dat zvučan naziv »Nova borba«? Prág, pri-
jestonica bratske Čehoslovačke, postao je danas stjecište
svih najnovijih izroda iz naše zemlje, koji se tamo orga-
nizuju, preduzimaju razne terorističke poduhvate i služe
kao izvor kleveta službenim organima Čehoslovačke pro-
tiv naše zemlje. Za sve to snosi punu odgovornost vlada
Čehoslovačke.
Slično je i držanje poljske štampe, radija i rukovo-
dilaca. Poljsk?. propaganda zauzela je prema našoj zemlji
od donošenja rezolucije Informbiroa neprijateljski stav.
Stampano je do danas mnogo raznih klevetničkih članaka
i dato izjava raznih rukovodilaca, uvredljivih i klevetnič-
kih za našu zemlju i naše rukovodioce. Takav stav slu-
žbenih organa Poljske, koja ima sa nama ugovor o kultur-
noj saradnji i druge savezničke ugovore, sve više dobija
neprijateljski karakter.
Navodim samo nekoliko primjera. »Tribuna ludu«
od 13 februara ove godine objavljuje klevetnički članak
pod naslovom »Anglo-američki okupatori podupiru Titovu
•	59 ■
kliku u Trstu«. U tom članku iznose se razne izmišljotine
0	navodnom teroru koji vrše naše pristalice u Trstu, iako
je dobro poznato kakvih je sve šikanacija bilo i još uvijek
ih ima prema našim ljudima u Trstu od strane okupacionih
vlasti, od strane talijanskih fašista i vidalijevaca koji imaju
punu podršku anglo-američkih okupacionih vlasti. Isti list
donosi 27 februara neprijateljski članak protiv naše zemlje
1	državnog rukovodstva, izmišljajući nekakvu borbu na-
rodnih masa Jugoslavije protiv današnjih vlasti. Ako pisac
toga članka pod »borbom narodnih masa« podrazumijeva
borbu kulačkih elemenata, špekuianata i raznih štetočina,
onda je tačno da se takve »mase« bore protiv nove, soci-
jalističke Jugoslavije, jer klasna borba kod nas još nije
završena, a to u još većoj mjeri važi za Poljsku i ostale
zemlje narodne demokratije.
Isti poljski list, »Tribuna ludu«, donosi 11 marta
klevetnički članak protiv naše zemlje, u kome, na naše
najveće iznenađenje, uzima u zaštitu ustaške zločince i šte-
točine koji su na državnom dobru Belje organizovano tro-
vali svinje koje se tamo gaje za prehranu naših trudbenika.
U tom članku nedostaje još samo da se te štetočine pro-
glase pristalicama Informbiroa, jer se sada vrlo često dešava
da se razni reakcionarni elementi, kao, naprimjer, isključeni
reakcionarni studenti sa Beogradskog univerziteta, razni
četnički ili kulački elementi kod nas, zaklanjaju za Inform-
biro i tako dalje, da bi pod tom firmom mogli lakše voditi
borbu protiv novog socijalističkog uređenja u Jugoslaviji.
Dalje, list »Tribuna ludu« donosi 11 marta pod
naslovom »Sumnjivo isticanje Tita«, članak pun raznih
ц	kleveta i izmišljanja o tome kako smo mi još prije rezo-
lucije Informbiroa, 1948 godine, vodili pregovore i spora-
zumjeli se da nam Amerika proda strategiski materijal itd.
U tome članku citiraju se reakcionarne izmišljotine koje je
donio »Jorkšir post« — da smo mi navodno izvezli u
Ameriku od decembra prošle godine za 3,700.000 dolara
obojenih metala. A to je samo obična izmišljotina reakci-
onarne štampe, koja takvim lažima nastoji što više produ-
biti jaz između nas i zemalja narodne demokratije. S druge
»
40
strane» »Tribuna ludu« i drugi listovi naših istočnih susjeda
zlurado i svijesno, mada su to obične laži, preštampavaju
takve vijesti samo da bi imali neku potvrdu za svoje nepri-
jateljsko istupanje prema našoj zemlji. Razumije se da
bismo mi danas prodali i Americi obojene metale, ako bi
nam Amerikanci htjeli prodavati mašine koje mi hoćemo
i koje su nam potrebne. To isto rade i zemlje narodne
demokratije, pa i SSSR, koji izvozi u kapitalističke zemlje
mangan, naftu, razne namirnice i drugo. Svi smo mi svijesni
toga da oni pravilno rade kad prodaju svoje rude ili mašine,
namirnice i drugo kapitalističkim zemljama i za to kupuju
ono što njima treba. Ali zašto onda nas nazivaju zbog
• toga izdajnicima? Nepošteno je služiti se ovakvim sred-
stvima.
Takvi i slični napadi kojih malo koji dan da nema u
poljskoj štampi, pretstavljaju duboko neprijateljski odnos
prema našim narodima koji to nisu ničim izazvali u odnosu
na bratsku poljsku zemlju. Razumije se da je za sve te
klevete odgovorna poljska vlada, a ne poljski narod.
I sovjetska štampa i radio napadaju nas sve više i
zauzimaju stav koji se nikako ne može nazvati prijatelj-
skim. Evo nekoliko primjera. Radio Moskva daje 18 febru-
ara ove godine emisiju protiv nas u kojoj lažno prikazuje
opadanje tiraža »Borbe«, iako je taj tiraž silno porastao u
posljednje vrijeme. U emisiji se to dovodi u vezu sa na-
vodnim napadima u »Borbi« na Staljina i SKP(b). Svako
kod nas dobro zna da to nije istina, jer niti je naša štampa
napadala Staljina, niti je ona to mogla učiniti. Otkuda je
Radio Moskva uzeo taj članak za svoju emisiju? Uzeo ga je
iz takozvanog lista »Nova borba«, u kome pišu izdajnici
i dezerteri iz naše zemlje. Devetog marta Radio Moskva
je opet dao emisiju u kojoj ima teških uvreda i izmišljo-
tina u napadima na našu zemlju i državne rukovodioce.
Dalje, 9 marta Radio Moskva donosi, povodom osnivanja
Instituta za društvene nauke u Beogradu, iznakažene i
izmišljene stvari o tome kako se kod nas zabranjuje izu-
čavanje nekih glava Istorije SKP(brT tako dalje.
41
Radio Moskva je 16 marta prenio članak Lajtmana, u
kome se kaže da američki reakcionari i njihove prišipetlje
šire preko štampe, radija i usmeno laži koje je »Titova
klika« bacila u promet. Lajtman tvrdi da se protiv Jugo-
slavije ne vodi nikakva kampanja, nego se samo kritikuje
neprijateljska politika jugoslovenske vlade prema Sovjet-
skom Savezu i zemljama narodne demokratije. Isti radio
prenio je 17 marta članak Grigorijana, objavljen u listu
»Za čvrst mir, za narodnu demokratiju«, koji pokušava
da citatima iz nekih zapadnih listova dokaže tobožnju
izdaju socijalističkog tabora koju vrše jugoslovenski ruko-
vodioci uspostavljajući ekonomske odnose sa Zapadom.
Vrijeđajući najgrublje jugoslovensko rukovodstvo, on po-
red ostalog navodi i pisanje lista »Gazet de Lozan«, koji
tvrdi da se u Jugoslaviju vraćaju nedićevci i četnici iz svih
krajeva svijeta, »da bi prešli na stranu Tita i stavili sebe
na oltar jugoslovenskog patriotizma«. Grigorijan kaže da
se takve stvari zaista događaju u Jugoslaviji, pa dodaje
da izražavanje reakcionarne štampe SAD i zapadnih zemalja
i nehotice izdaje »Titovu kliku« kao oruđe u rukama
imperijalista, kao izdajnike i neprijatelje Sovjetskog Saveza
i zemalja narodne demokratije. što se tiče Grigorijana, koji
u organu Kominforma nalazi prostora da izrazi povjerenje
u vjerodostojnost pisanja zapadne reakcionarne štampe i
propagande uopšte, njemu i njegovom »Gazet de Lozan«
ne vjeruju čak ni sami četnici okupljeni oko američkog
»Srbobrana«; taj list je, prema jednoj vijesti Radio Atine
18 marta, »dobio izvještaj iz Jugoslavije« u kome se kaže
da »proslavljeni četnički komandant Karadžić i drugi
četnici krstare Jugoslavijom i nemilosrdno kažnjavaju zlo-
čince, a borba se — kaže taj list — vodi na život i smrt«.
Četnički »Srbobran« je, dakle, demantovao organ Komin-
forma, a mi znamo kolika je besmislica i jedno i drugo.
Uopšte uzeto, radio i štampa Moskve imaju u odnosu
prema Jugoslaviji rado običaj da citiraju razne listoves
među kojima i listić izdajnika »Nova borba« i listove iz
zemalja narodne demokratije i tako dalje. Dakle, u isto
vrijeme dok naša štampa i radio svakodnevno donose pri-
42
jateljske članke, radio-emisije i tako dalje, podvlačeci
uspjehe Sovjetskog Saveza na kulturnom polju, kao i na
privrednom i političkom, dotle štampa i radio Moskve
zauzimaju stav koji je sasvim suprotan našem, to jest pri-
jateljskom.
Naročito su se posljednjih četrnaest dana sovjetska
štampa i radio toliko razmahali svojim napadima na nas,
da su skoro bacili u zasjenak i mađarsku propagandu pro-
tiv nas. Prije su se obično moskovska štampa i radio
služili citatima iz mađarske štampe i štampe ostalih zema-
lja. a danas je već obratno, jer im se čine preblagi izrazi
koji se protiv nas upotrebljavaju u zemljama narodne demo-
kratije. Mađarski list »Figetlen mađarorsag«, od 28 marta
prenosi članak pročitan u radio-emisiji Moskve, u kome ima
i ovakvih gluposti: -Ekonomski krah jugoslovenskih na-
cionalista naročito se pokazuje na selu. Titovci kažu da
će kulaci mirnim putem urasti u socijalizam«. Dalje se
kaže: »Politika jugoslovenskih nacionalista u velikoj mjeri
potpomaže bogaćenje kulaka, a to znači neprekidni pad
životnog standarda srednjih i sitnih seljaka« ... »Oni kažu
da se socijalizam u Jugoslaviji izgrađuje na svoj poseban
način. Ovaj poseban način doveo ih je do toga da se
stanje kulaka danas učvršćuje, a raspada savez radnika i
seljaka. Zadružnom pokretu prijeti uništenje (šta kažete na
ovu divnu konstataciju?) ... ekonomsko stanje zemlje
postaje sve kritičnije.« Evo takve i slične zlonamjerne laži
šire sada punom parom moskovska štampa i radio.
Kakva je propaganda mađarske štampe i radija prema
našoj zemlji to svaki čovjek u našoj zemlji dobro zna,
jer ta propaganda i njen neprijateljski karakter ne zaostaju
iza propagande koju je vodila hortijevska štampa, a u
mnogome je čak i prevazilazi, naročito što se tiče falsifi-
kovanja činjeničnog stanja kod nas i raznih kleveta.
Nama je teško vjerovati da bi mađarski narod bio
saglasan sa takvom neprijateljskom politikom i raznim pro-
vokacijama prema Jugoslaviji sa strane partijskih i držav-
nih rukovodilaca Mađarske. Tim više što mi nismo ničim
izazvali takav stav prema našoj zemlji. Baš naprotiv, i
43
41	mađarski narod sigurno nije zaboravio da smo mu mi prvi
pružili ruku pomirnicu ili bolje reći praštanje za sve zlo
koje su nam učinile Hortijeve okupacione trupe, da smo
prema svojim mogućnostima u svakom pogledu pomogli
demokratske snage Mađarske da ostvare svoje težnje, to
jest razvitak Mađarske na principima narodne demokratije.
Naša inicijativa i stvaranje ugovora o kulturnoj saradnji i
ugovora o prijateljstvu i uzajamnoj pomoći između naše
zemlje i Mađarske pokazuju, s jedne strane, da smo mi
time bacili u zaborav sve što je bilo u prošlosti, a s druge
strane pokazuju naš internacionalistički stav.
Da li je onda to inspirisalo rukovodioce budimpe-
štanskog radija i mađarsku štampu uopšte da vode protiv
nove Jugoslavije hortijevsku propagandu sa izrazitim ne-
prijateljskim karakterom i da šire o našoj zemlji i njenom
♦	rukovodstvu najbezočnije laži, kao što je, naprimjer, ovaj
komentar Radio Budimpešte od 16 marta ove godine:
»Zbog čvrstog i junačkog otpora jugoslovenskih komunista
— kaže budimpeštanski radio — koji svakim danom sve
više raste, a koji u nekim krajevima Jugoslavije uzima već
i oružane forme borbe u vidu antititovskih partizana, Ran-
ko vicevi žandarmi imaju pune ruke posla« ...?
Sličan je slučaj, drugovi i drugarice, i sa Rumuni-
jom. I rumunski državni i partijski rukovodioci zauzeli
su poslije rezolucije Informbiroa neprijateljski stav prema
našoj zemlji, iako mi s tom susjednom zemljom imamo
ugovore o kulturnoj saradnji i o prijateljstvu i uzajamnoj
pomoći, iako smo i prema toj susjednoj zemlji pokazali
do danas na konkretnim primjerima naše prijateljstvo. Bilo
•	bi nemogućno navesti ovdje sve one mnogobrojne članke
iz rumunske štampe koji su puni kleveta i uvreda prema
našoj zemlji i rukovodećim ljudima, i zato ću uzeti samo
nekoliko primjera iz posljednjih dana. List »Skanteja« do-
nosi 18 februara klevetnički članak u kome se. između
ostalog, iznosi i to da se životni standard u Jugoslaviji
snizio u 1948 godini na 50 posto u odnosu na 1946
*	godinu, da se plan proizvodnje kod nas ne izvršava, da se
politika industrijalizacije zemlje kompromitovala, i slične
44
laži. Radio Bukurešt napada nas 19 februara ove godine
što smo protestirali notom zato što nismo bili pozvani
na ekonomsko savjetovanje i dodaje da smo zbog nacio-
nalizma izgubili socijalističku pomoć zemalja narodne de-
mokratije i SSSR. Oni su i ovdje sasvim zaboravili na
činjenicu da je stvar bila obratna, da smo mi, to jest
Jugoslavija, pomagali zemlje narodne demokratije, a ne
one nas, i to zbog toga što smo mi bili i ostajemo inter-
nacionalisti. Ja mislim da je dovoljno poznato u čemu se
sve izražavala ta naša pomoć zemljama narodne demokra-
tije. To sigurno pamti i rumunski narod, ako su već vodeći
ljudi to zaboravili.
Neprijateljska politika rumunske vlade prema našoj
zemlji izražava se ne samo u sve žešćoj, lažnoj i uvredljivoj
propagandi protiv naše zemlje i državnih rukovodilaca, već
i u raznim provokacijama i progonima naše nacionalne
manjine u rejonu Temišvara; hapšenja i maltretiranja tamo
se događaju svakodnevno.
I Bugarska je poslije donošenja rezolucije Inform-
biroa promijenila svoj stav prema našoj zemlji. Sa strane
bugarskih rukovodećih ljudi pogaženi su svi ugovori između
Bugarske i naše zemlje. Razbijeno je ono bratstvo i pri-
jateljstvo koje smo mi sa toliko pregaranja gradili, vjeru-
jući da nikakva žrtva, ni materijalna ni politička, sa naše
strane nije suviše velika da bismo ostvarili istinsko bratstvo
sa bugarskim narodom. Ali, partijsko i državno rukovod-
stvo Bugarske sistematski je rušilo i danas ruši prijateljske
veze između naroda Jugoslavije i Bugarske, iskovane iz
krvi i suza. To rukovodstvo se ne obazire ni na težnje
vlastitog naroda, koji još uvijek gaji simpatije prema našoj
zemlji, jer bugarski narod ne može zaboraviti šta je sve
nova Jugoslavija učinila za Bugarsku, kako u materijalnom
tako i u političkom pogledu.
Iako nas vežu ugovori o prijateljstvu, uzajamnoj po-
moći i kulturnoj saradnji, službena propaganda Bugarske
protiv Jugoslavije danas je ista, ako ne još i gora no što
je bila pod fašističkim režimom kralja Borisa. Klevetnički
i uvredljivi karakter pisanja te štampe razmahao se do
*	nečuvenih razmjera. Dobija se utisak da su neki od tih
ljudi tamo potpuno izgubili svako poštenje i da su stali
na istu stepenicu sa albanskim avanturistima, koji nemaju
ni pojma šta je dozvoljeno a šta nije dozvoljeno državnim
rukovodiocima kad se radi o međunarodnim odnosima.
Dokle su dotjerali bugarski rukovodioci vidi se iz slije-
dećeg slučaja. Prije kratkog vremena izišao je u bugarskoj
štampi jedan klevetnički članak sa procesa protestantskim
sveštenicima, u kome se između ostalog govori kako je na
Pariškoj konferenciji jugoslovenska delegacija skrivila što
je anglo-američki blok saznao da Jugoslavija misli ustupiti
svoj dio reparacija Bugarskoj, pa su zbog toga onda Bu-
garskoj bile povećane reparacije, tako da je Grčkoj do-
palo toliko koliko bi, inače, iznosile ukupne reparacije
Grčkoj i Jugoslaviji. Taj članak ima za cilj da iz te klevete
izvuče zaključak da zapravo Jugoslavija i nije ništa poklo-
nila Bugarskoj. Razumije se da je veću podlost od ove
teško izmisliti, a ona je sračunata na to da pokaže bugar-
skom narodu kako on upravo nema zašto da bude zahva-
lan novoj Jugoslaviji. Jednom riječju, ona ima za cilj da
izazove mržnju bugarskog naroda prema Jugoslaviji, mada
bugarski narod nikako ne može da razumije tu klevetničku
hajku prema našoj zemlji.
. Mogao bih nabrojati bezbroj raznih drugih činje-
nica koje, nažalost, jasno govore o neprijateljskom stavu
bugarskih rukovodilaca prema našoj zemlji, ali bi to zau-
zelo ovdje isuviše vremena. Međutim, ne radi se više
samo o propagandi već i o mnogo opasnijim slučajevima
toga neprijateljstva. Uzmimo samo stav prema Pirinskoj
Makedoniji, u kojoj se ponovo počela sprovoditi veliko-
bugarska politika, zatim slučajeve hapšenja naših građana
u Bugarskoj, a naročito u Sofiji, i drugo. Za sve to snosi
najpuniju odgovornost bugarska vlada.
тт Albaniji, drugovi i drugarice, i sami znate šta
se radi protiv nas. O tome ja zbilja ne moram ovdje '
govoriti, jer bi svaka riječ bila preblaga da se okarak-
•	teriše postupak albanskih rukovodilaca. Mogao bih samo
kazati da ljudi koji se nalaze danas u Albaniji na držav-
u
nom rukovodstvu uopšte ne vladaju svojim pcnalanjerr,
i da su izgubili svaku moć rasuđivanja, šteta je samo
što albanski narod mora zbog toga trpjeti i što su ruko-
vodeći albanski megalomani upropastili one prisne
i prijateljske veze koje su postojale između naše dvije
zemlje. Htio bih još podvući i to da je našim državnim
pretstavnicima tamo vrlo teško i skoro nemogućno raditi.
Službenicima našeg poslanstva i njihovim porodicama
nemogućno je kretanje na ulici, jer su izloženi raznim
šikanacijama i napadima organa bezbjednosti i svim mo-
gućim vrijeđanjima, Mi ulažemo stalno proteste, ah to
ništa ne koristi.
Svim tim obilato se koriste reakcionarna štampa
i radio za svoje imperijalističke ciljeve. Oni pišu i govore
0	tobožnjem ustanku u našoj zemlji, o pokretima trupa
na objema stranama naših granica, o privrednim teško-
ćama naše zemlje i o raznim drugim izmišljenim stvarima.
Evo i za to nekoliko primjera. Londonski »Observer«^
prema izvještaju od 13 marta, poziva se na članak objav-
ljen u organu Informbiroa i donosi svoj čbnak pod
naslovom »Opasnosti za Jugoslaviju«, u kome pored
ostalog kaže da se čine pripreme za stvaranje neregu-
larnih antititovskih snaga za operacije u Jugoslaviji iz
baza u susjednim zemljama, Mađarskoj, Albaniji i Bugar-
skoj, — »i to po uzoru na grčke pobunjeničke snage«.
Radio Atina javio je 18 marta iz Londona da se, prema
obavještenjima iz Rima i Trsta, potvrđuje da je Radio
Moskva objavio da je počeo rat protiv Tita po srezovima
1	selima. Pariška štampa 15 marta piše takođe o kon-
centraciji trupa duž jugoslovenske granice, londonski
»Dejli ekspres« naziva ih trupama Kominforma, a Radio
Rim, »Glas Amerike«, agencija »Asošijeted pres« i drugi
organi reakcije isto tako šire ove i slične laži, pozivajući
se na emisije radio-stanica i na štampu Moskve i zemalja
narodne demokratije, a prije svega na organ Kominforma.
Prema Radio Moskvi, Lajtman je — kao što sam
već maloprije rekao — tvrdio da »Titova klika« baca
u promet laži koje šire američki reakcionari i njihove
47
«.	prišipetlje, a da se sa strane zemalja narodne demokratije
i SSSR ne vodi protiv Jugoslavije nikakva kampanja, nego
se samo kritikuje neprijateljska politika jugoslovenske
vlade prema njima.
Da li je ovo kampanja ili kritika i da li su ovo
plodovi kritike? Da li su ovo laži koje je «»Titova klika«
bacila? Da li je ovo upereno protiv naroda Jugoslavije i
države Jugoslavije ili je samo kritika jugoslovenske vlade?
Drugovi i drugarice,
Iz svega što sam naprijed naveo vidi se jasno jedna
linija naših »kritičara«, a ta je: svim mogućim lažima
i podmetanjima prikazati nas kao zemlju koja će u naj-
skorije vrijeme, ako već nije, ponovo postati kapitali-
stička. Zašto to? Zašto ljudi iz Informbiroa tako strastveno
žele naš povratak u kapitalizam? Na ovo nije teško
odgovoriti, jer ako su nam jasni pravi motivi, odnosno
ciljevi koje ti »kritičari« imaju prema Jugoslaviji, onda
je razumljivo da je za ostvarenje tih ciljeva mnogo lakše
voditi borbu protiv naše zemlje kao zemlje koja je pri-
kazana kao kapitalistička, nego kao zemlje koja gradi
socijalizam.
Ovo, razumije se, ne važi za naše narode, jer oni
jasno znaju šta mi radimo i šta gradimo, ali — to je
potrebno za neobaviještene napredne mase u čitavom
svijetu, koje sve više sumnjaju u dobronamjernost i isti-
noljubivost naših »kritičara«, naročito kad se nije obisti-
nilo proročanstvo da ćemo mi za najkraće vrijeme pristupiti
zapadnom bloku i restaurirati kapitalizam u našoj zemlji;
i baš naprotiv, naprednim radnim masama van naše zemlje
,	sve je jasnije da mi zaista gradimo i da ćemo izgraditi soci-
jalizam u svojoj zemlji. Evo zbog toga je, naročito posljed-
njih dana, i nastala prava poplava laži o Jugoslaviji u
štampi i radio-emisijama zemalja koje imaju sa nama ugo-
vore o savezništvu i kulturnoj saradnji.
Kao što je poznato, drugovi i drugarice, i u SSSR'
i u zemljama narodne demokratije pristupilo se vrbovanju
naših studenata i učenika u privredi da se više ne vra-
ćaju u svoju zemlju. Vršen je pritisak na razne načine
48
na našu djecu i njemu su neki slabiči, iako malobrojni,
i podlegli i ostali u tim zemljama. Ali, nisu ostali samo
na tome da u svojim zemljama vrbuju ljude da se izjasne
protiv naše Partije i njenog rukovodstva, već su pred-
uzeli takvo vrbovanje u svim zemljama u kojima su posto-
jala i postoje naša pretstavništva. I razumije se, našlo se
raznog ološa koji je izdao svoju socijalističku zemlju.
U početku smo mi bili u nedoumici zbog čega nagovaraju
naše ljude da izdaju svoju zemlju, ali smo postepeno
potpuno shvatili stvar, kad smo vidjeli o kakvim se cilje-
vima tu radi. Danas već znamo da se ti izdajnici pripre-
maju za neprijateljski rad protiv svoje zemlje, da tih
nekoliko desetina izdajnika treba da posluže kao »zdravi
elementi« za razne neprijateljske akcije i tako dalje.
Drugovi i drugarice, pokazalo se kao pravilo da ti
ljudi obično imaju vrlo lošu prošlost i da su oni slučajno
ili uslijed nebudnosti došli u našu Partiju i prvom prilikom
iz nje dezertirali. Naprimjer, poznat vam je slučaj Lala
Ivanovića, koji je za vrijeme okupacije bio Nedićev sreski
pisar i mučio uhapšene rodoljube. On je uspio zamesti svoj
trag i uvući se u našu Partiju. Taj neprijatelj radničke klase
bio je jedan od prvih koji se u inostranstvu izjasnio za
rezoluciju Informbiroa i danas u Pragu igra ulogu jednog
od voda izdajnika naše zemlje i redaktora listića »Nova
borba«.
Drugi slučaj imate sa dr Josipom Milunićem. I taj
se u inostranstvu izjasnio za Informbiro. A ko je on?
On je jedna mračna ličnost čiju smo prošlost tek sada
saznali. Godine 1941 on je bio pozvan u partizane preko
dr Ivana Pavletića, koji je danas major naše Armije, ali
je odbio da ode u partizane i iste godine stupio je
u ustašku vojsku, u jedinicu poznatog krvnika Juce Ru-
kavine, sa kojim je bio u dobrim odnosima, a ka;n:jz
u domobransku jedinicu. Sa tom jedinicom bio je oko
Bosanske Kostajnice, gdje je tada, 1941, ranjena i uhva-
ćena od ustaša naša poznata drugarica Anka Butorac,
član CK KPH. Milunić je lično prisustvovao kad su ra-
49
njenu drugaricu Butorac strahovito mučili i onda ubili.
Kod neprijatelja je Milunić ostao do kraja 1942 godine,
ali je povodom partizanskih uspjeha i brze promjene
situacije na štetu okupatora i ustaša prešao na oslobođenu
teritoriju. U Glavnom štabu Hrvatske bio je pozvat na
odgovornost, a zatim je bio i isključen iz Partije, ali pošto
se nije znalo za njegove dužnosti kod ustaša, a bio je
ljekar, dato mu je da vrši ljekarsku dužnost. Danas se
otkrilo da je u partizanima izvršio čitav niz zločina nad
ranjenim partizanima, za koje je zaslužio smrtnu kaznu.
Godine 1947 on je ispunio upitnik u kome je naveo da
nije služio neprijateljsku vojsku niti je uopšte bio kod
neprijatelja, na koji način je privremeno zameo svoj trag
u prošlosti. Ali, vjerovatno zato što se bojao da će se
sve to jednoga dana otkriti, on se sklonio pod okrilje
Informbiroa, izjavivši da se ne slaže sa našom Partijom.
Dalje, ko je Blagoje Hadžipanzov? Sin jedne sitno-
buržoaske porodice iz Velesa, koja je još prije rata bila
cisto velikobugarofilska, on je i sam na Univerzitetu
u Beogradu ispoljavao svoje bugarofilstvo. Godine 1942
on je u Sofiji pod fašističkim režimom polagao advokatski
ispit. Njegova braća Strahil i Petar poznate su pristalice
Vanče Mihajlova i bili su saradnici okupatora. U početku
1944 godine Hadžipanzova su bugarski okupatori bili
postavili za pretsjednika opštine u Srezu kočanskom, gdje
je organizovao okupatorsku miliciju za borbu protiv par-
tizana, vršio potjere za partizanskim kuririma i tako dalje.
Te iste, 1944 godine, došao je Hadžipanzov pod vrlo
sumnjivim okolnostima u narodnooslobodilački pokret.
I on je uspio zametnuti privremeno svoju prljavu prošlost.
»	Prema tome, nije nikakvo čudo što se u Bugarskoj izjasnio
za Informbiro i ostao tamo, jer se bojao da će se njegova
nedjela jednog dana otkriti.
Dalje, ko je Miodrag Popović koji se nalazi u ino-
str3nstvu u društvu izdajnika? I taj je uspio zavarati našu
Partiju u pogledu svoje prošlosti. On je sin sveštenika
,	i čitava njegova porodica bila je zagriženo monarhistička.
Po okupaciji zemlje bio je odveden u Njemačku, u zaro-
5C
bljeništvo, ali se vrlo brzo vratio. Popović je naveo da
je pobjegao iz zarobljeništva i da je onda u Beogradu
živio ilegalno i pomagao NOB. Sve je to neistinito. Danas
je poznato da je on u Beogradu radio u organizaciji Tot
i čitavo vrijeme okupacije radio za Nijemce, družio se sa
njemačkim oficirima i dobijao namirnice od Nijemaca,
pa mu je i na svadbi prisustvovao jedan njemački oficir.
Godine 1944 on se povezao čvrsto sa organizacijom
Draže Mihailovića i pomagao taj pokret. Pošto se često
viđao sa ljudima iz Gestapoa, njegove komšije su ga
smatrale zasigurno njemačkim agentom. Jednom prilikom
je Popović legitimisao svog susjeda Zorića, a kad ga je
ovaj pitao zašto ga legitimiše, on mu je samo pokazao
neku legitimaciju ali mu nije ništa odgovorio. Poslije
oslobođenja postao je vrlo aktivan u Narodnom frontu
i ljudi koji su ga donekle znali čudili su se toj aktivnosti
i postavljali njegovo pitanje, ali zbog nebudnosti ništa
nije preduzeto protiv njega. Danas je taj neprijatelj rad-
ničke klase jedan od glavnih »informbirovaca« u kam-
panji protiv naše socijalističke otadžbine.
Ko je Milutin Rajković? On je sa našom šahovskom
ekipom, kao vođa, otišao u Švedsku i na povratku ostao
u Pragu, izjasnivši se za Informbiro. On pritom nije
zaboravio da ukrade od šahovske ekipe 23 5 šv. kruna,
5 740 čsr. kruna, 122,5 dolara i kožni kofer jednog druga
iz ekipe. Taj Rajković je završio sedam razreda gimnazije
i do 1941 godine bio je činovnik »Biljne rose« u Baču. Ra-
nije, 1931 godine, bio je opštinski činovnik, bavio se ša-
hom i fudbalom i, ostavivši svaki drugi posao, kretao se
samo u društvu raznih trgovaca i industrijalaca njemačke
narodnosti. Postao je poznat kao hohštapler i badavadžija.
Dalje, ko je Radonja Golubović? O njemu se već
prilično zna i znalo se, pa se zato s pravom ljudi čude
kako je mogao doći na tako odgovorno mjesto kao što je
mjesto ambasadora u Bukureštu. Moram da priznam da
je to krupna griješka nas samih. Nikakvi izgovori zbog
nemanja sposobnih kadrova nisu dovoljni da opravdaju
tu griješku. Radi se tu i o nebudnosti koja je za osudu.
51
<•	Radonja Golubović bio je tri puta isključen iz Partije
i opet je primljen u Partiju. Ta praksa nije uobičajena
u našoj Partiji, jer takvom čovjeku nema mjesta u Partiji.
Ljudi koji su to znali zaslužuju osudu za takvu nebudnost
i gnjili liberalizam. Godine 1936 Radonja Golubović
držao se u jednoj partijskoj provali u Crnoj Gori izdaj-
nički pred policijom i izdao je sve drugove koje je zn20.
Zbog toga je onda bio isključen iz Partije. Godine 1938,
u vrijeme čišćenja naše Partije od neprijateljskih eleme-
nata, pristupa frakcionaškoj grupi Petka Miletića, za koga
smo nedavno na osnovu nađenih dokumenata još jedanput
utvrdili da je bio najveći izdajnik naše Partije pred beo-
gradskom policijom. Kao intelektualac, advokat, on je
znao da se plasira kod neobaviještenih članova Partije
i 1938 godine biva ponovo primljen u Partiju, da 1939
bude po odluci PK Crne Gore opet isključen iz Partije.
Maja 1941 godine opet je ušao u Partiju, 1942 godine
kažnjen je partijskim ukorom zbog kukavičluka na terenu,
a 1943 ponovo je isključen iz Partije. U Narodnooslobo-
dilačkom ratu ispoljio je najveći kukavičluk. Po odlasku
naših jedinica iz Crne Gore, 1942 godine, on se zatvorio
u bunker, iz koga je izišao tek 1943 godine, po našem
povratku u Crnu Goru.
Takva propalica vrši danas funkciju šefa svih izdaj-
nika koji su se grupisali u Bukureštu, Pragu i tako dalje,
i koji po direktivi Informbiroa vode klevetničku kam-
panju protiv naše zemlje.
Takvi, uglavnom, izgledaju svi ti koji su izdali svoju
Partiju i svoju socijalističku domovinu. Ja sam dao lik
,	samo nekoliko glavnih, jer bi uzelo suviše vremena da
o tome opširnije govorim. Pomenuću samo još slučaj
jednog našeg bivšeg oficira koji se nalazio na školovanju
u SSSR. Taj se oficir zove Kos i rodom je iz Slovenije.
Za vrijeme procesa protiv poznatih gestapovskih agenata
iz logora Dahau, zimi 1947/48, jedan od optuženih otkrio
je toga Kosa kao agenta Gestapoa. Mi smo ga onda dali
nadzirati i zaista se i u školi pokazao sumnjiv. Ja sam
lično tada zatražio od našeg vojnog atašea u Moskvi da
52
sa najvećom cpreznošću sprovedu toga oficira u zemlju,
<la bismo ga ovdje stavili pod sud. Međutim, stvar se
otezala i on je bio jedan od prvih koji su se izjasnili za
Informbiro, a protiv naše Partije. Sada taj utvrđeni agent
Gestapoa igra u Moskvi jednu od glavnih uloga u kleve-
tanju naše zemlje i njenog rukovodstva.
Ali takvih i sličnih slučajeva ima i u drugim zem-
ljama narodne demokratije. Uzmimo samo posljednja
hapšenja u Bugarskoj kao primjer. Tamo su ovih dana
otkriveni i pohapšeni mnogi rukovodioci bugarske KP,
koji su optuženi da su bili u službi nekih inostranih kapi-
talističkih obavještajnih službi. Neki od tih ljudi su
uglavnom bili najogorčeniji klevetnici naše zemlje i naših
rukovodilaca poslije, pa čak i prije, rezolucije Informbiroa.
Ja ću se zadržati samo na Trajči Kostovu, članu Polit-
biroa CK KP Bugarske. On je za vrijeme rata, pod reži-
mom kralja Borisa Koburga, bio uhapšen i zatvoren sa
jednom grupom komunista. Iako je bio poznat kao jedan
od glavnih rukovodilaca, ipak je fašistički režim samo njega
ostavio u životu od njegove grupe, a sve ostale poubijao.
Zašto? Razumije se da je imao za to neki razlog. Mi smo
već godinama sumnjali na njega kao na nečijeg agent»
i o tome su neki drugovi već odavno iznosili svoje mi-
šljenje, ali oni koji su mogli dati tačne podatke, kao što
su bili policiski funkcioneri Borisa Koburga, Gešev i drugi,
pobjegli su na vrijeme u Carigrad ili druge, zapadne
zemlje. Razumije se, više je nego vjerovatno da su oni
tamo dali sve podatke i za Kostova stranoj obavještajnoj
¡službi, koja je onda to dobro koristila. Mi danas imamo
•dokaze u rukama da u nekim od komunističkih partija
postoje među funkcionerima agenti nekih kapitalističkih
■država. Ti su ljudi uglavnom zavrbovani onda kad su bili
u rukama Gestapoa. slično slučaju Hebranga i nekih
•drugih u našoj zemlji. Za Hebranga mi takođe imamo
ogroman dokazni materijal i više živih svjedoka da je bio
.zavrbovan od ustaša kad je bio u zatvoru. Da bi on sebi
spasio život, morali su platiti svojim životima mnogi
i mnogi čestiti ljudi, komunisti i nekomunisti. Ja danas
53
nemam namjeru da govorim o tome koje su sve obavje-
štajne službe koristile i danas koriste takve moralne pro-
' palice za postizanje raznih svojih ciljeva, ali nam i ovo
nekoliko ilustracija može poslužiti da shvatimo kakva se
prljava sredstva danas upotrebljavaju i kakve su mračne
sile danas upletene u ovu hajku protiv nas i u razne
pokušaje da nas razbiju. Mogu vam, drugovi i drugarice,
kazati samo da mi svakoga dana dobijamo sve više dokaza
u ruke o neprijateljskom radu raznih obavještajnih službi,
kako sa Zapada tako i sa istoka. Organi naše državne
bezbjednosti budno prate rad raznih špijuna koji vrbuju
ili pokušavaju vrbovati naše građane u civilnom ili voj-
nom sektoru. Već je nekoliko tih inostranih obavješta-
jaca uhvaćeno na djelu, sa takvim dokazima da im ne
mogu nikakva izvrdavanja pomoći da se opravdaju.
Drugovi i drugarice, takvi ili slični onim izdajni-
cima van naše zemlje, koje sam pomenuo, jesu i oni malo-
brojni koji su se u našoj zemlji okrenuli protiv naše
Partije i naroda. Kod najmanje 95 procenata od njih
vi ćete naći da im je ili loša prošlost ili su skroz bolesnih
ambicija, kukavice ili kolebljivci, ili su klasni neprijatelji,
kulački sinovi ili četnički i ustaški elementi, razni belo-
gardejci i tako dalje. Svi se oni danas zaklanjaju za
Informbiro u svom neprijateljskom radu prema Partiji
i narodu. Sve to, drugovi, pokazuje koliko je besprinci-
pijelna borba protiv naše zemlje i Partije, kad se u svojoj
propagandi protiv nas služe takvim propalicama.
Kako gleda na sve to reakcija zapadnih kapitali-
stičkih zemalja? Razumije se da se ona svim srcem raduje
svemu tome i njena štampa i radio pomažu koliko mogu
da se taj jaz još više produbi. U tu svrhu se i zapadna
reakcionarna štampa i radio-stanice služe svim mogućim
lažima i podmetanjima na našu adresu. I ta reakcionarna
štampa i radio-stanice pišu i govore stalno kako mi
nemamo drugog puta nego na Zapad, kako moramo prije
ili kasnije napustiti svoj komunistički ponos i doći u
njihov tabor, i tako dalje, i tako dalje.
». Da bi što više produbila taj jaz koji je stvoren rezo-
lucijom Informbiroa, dakle ne našom krivnjom, reakcio-
narna štampa svakodnevno izmišlja sve moguće laži
i klevete protiv nas, kao naprimjer da Jugoslavija prodaje
ogromne količine strategiskih sirovina na Zapad, da
američka vlada razmatra pitanje pomoći Jugoslaviji, da
se Tito sastao sa pretstavnicima Zapada, da Tito na Brio-
nima pregovara sa pretstavnicima Zapada i tako dalje.
Taj moj navodni sastanak na Brionima izmislila je tali-
janska štampa još u jesen prošle godine, a sada je ponovo
smislila istu laž u vrijeme kada sam ja zaista cijelog marta
mjeseca bio tamo na oporavku; samo je pritom morala
izmisliti i to da sam se ja tamo sastao triput, jer se inače
ne bi moglo »objasniti« zašto sam ja morao biti tamo
cijeli mjesec. Plaćenička talijanska štampa svakako je
najlažljivija, jer redovno izmišlja najnevjerovatnije stvari.
Nekako sredinom marta talijanska prui'ašistička štampa
u Trstu izmislila je vrlo glupu laž kako u zoni »B« pucaju
topovi, jer je buknula revolucija baš u toj zoni, kako
u Istri operišu antititovski partizani koji su porušili prugu
između Trsta i Pule, i tako dalje. O nekim »partizanskim
borbama« u našoj zemlji, koje postoje samo u mašti
pokvarenjaka, piše se danas ne samo u reakcionarnoj
zapadnoj štampi, već se te izmišljotine obilato eksploatišu
i u štampi zemalja narodne demokratije. Sve takve i slične
izmišljotine onda preštampava ostala štampa, a naročito
komunistička u nekim zemljama, kao naprimjer u Fran-
cuskoj (»Imanite«) i drugim.
Za posljednjih mjesec dana nastala je prava ratno-
huškačka histerija reakcionarne zapadne štampe i radija,
koja je u prvom redu sračunata na to da izazove strah
i nemir u našoj zemlji i da onemogući miran rad na ostva-
renju Petogodišnjeg plana. Neprekidno se priča i piše
o nekoj navodnoj koncentraciji trupa prema jugosloven-
skoj granici u zemljama narodne demokratije i SSSR,
o pokretu naših trupa u pograničnim zonama i tako
dalje. Sve je to sračunato na to da se stvori ratna psihoza
55
i nepovjerenje između naroda naše zemlje i naroda
zemalja narodne demokratije i SSSR.
Zapadna stampa mogla bi se podijeliti na tri vrste
po načinu tretiranja odnosa između naše zemlje i zemalja
narodne demokratije i SSSR. U prvu kategoriju spada
vrlo malobrojna štampa u zapadnim zemljama, koja nastoji
da bude objektivna i da prikazuje stvari približno tačno.
U drugu kategoriju dolazi reakcionarna i ratnohuškačka
štampa koja izmišlja sve moguće laži i podvale, samo da
Sto više zatruje atmosferu, naročito što se tiče nas
i zemalja narodne demokratije i SSSR. U treću kategoriju
spada ona reakcionarna štampa koja je najmnogobrojnija,
ali koja ne istupa otvoreno ratnohuškački, iako radi
u tom pravcu. Ta štampa piše sumnjive pohvale na našu
adresu, zauzima stav navijača na bokserskoj utakmici,
ali isto tako s ciljem da tim svojim »pohvalama« napa-
»	kosti našoj zemlji i kompromituje nas kod naprednih
masa u svijetu. Žalosno je da te trikove sa pohvalama
obilato zatim koriste štampa i radio-stanice u zemljama
narodne demokratije i SSSR kao argumente koji, prema
mišljenju naših »kritičara«, treba da potvrde njihove
klevete i proročanstva.
Ta klevetnička kampanja u reakcionarnoj zapadnoj
štampi postaje utoliko intenzivnija i nervoznija ukoliko
se više reakcija ubjeđuje da sa nama ne može praviti
kompromise, da mi nikada nećemo skrenuti sa puta
socijalizma, da mi ostajemo dosljedni u borbi za mir koju
vode napredne snage u svijetu. Histerični povici lista
»Mond« i drugih, da mi ne možemo visiti u zraku već
da moramo što prije pristupiti zapadnom kapitalističkom
bloku, ost3Će samo glas vapijućeg u pustinji. Nikakva
zastrašivanja ni sa Zapada kao ni sa Istoka neće nas
skrenuti sa našeg principijelnog stava kao dosljednih
sljedbenika marksizma-lenjinizma, neće nas skrenuti sa
puta socijalizma.	, *
Ja znam da će biti opet »kritičara« tipa kakvih
Dikloa, Rakošija, Paukera, onda nekih Lajtmana, Grigo-
rijana i mnogih drugih kvazikritičara, koji će mi možda
56
reći da se badava kunem na vjernost marksizmu-Ienji-
nizmu jer je stvar o našem nacionalizmu i skretanju
u kapitalizam jasna, pošto je to napisao i potpisao Inform-
biro, bez obzira na to Što se u Jugoslaviji stvarno zbivalo
i zbiva, bez obzira na to kakve smo dokaze podnosili za
svoje opravdanje. Na ovo bih im ja mogao odgovoriti
poznatom izrekom »Eppur si muove«*.
Drugovi i drugarice, poslije svega što sam ovdje
naveo mogao bi neko postaviti pitanje: Pa, šta sada?
Mrzi nas reakcija na Zapadu, ne vole nas ovi na Istoku,
možemo li mi ovako dalje? Razumije se da možemo, jer
moramo, pošto zasada drugog izlaza nema. Mi ne
možemo silom natjerati naše saveznike sa Istoka da nas
vole, jer su sebi utuvili u glavu da ne popuste i da moraju
postići svoj cilj. A kakav je taj cilj — mi već znamo.
S druge strane, mi smo takođe čvrsto riješili da ne otstu-
pimo od svega onoga što je pravilno i pravedno, što je
u interesu izgradnje socijalizma u našoj zemlji, što je
u interesu očuvanja tekovina naše oslobodilačke revolu-
cionarne borbe, u interesu naroda naše zemlje i u isto
vrijeme u interesu internacionalizma uopšte.
Toliko o toj propagandi i napadima na našu zemlju.
Na kraju bih samo dodao još i to da će se naši »kritičari«
ili međunarodna reakcija ljuto prevariti, ako očekuju da
ćemo mi pod utiskom svih tih laži i kleveta izgubiti živce
i učiniti bilo kakve nepromišljene korake, nešto što bi bilo
u suprotnosti sa našom revolucionarnom prošlošću, sa na-
šim principima i tako dalje. Isto tako će se prevariti i svi
oni ratnohuškački reakcionarni elementi u kapitalističkim
zemljama koji računaju da, uslijed teške situacije u kojoj
se danas nalazi naša zemlja zbog stava istočnih zemalja
prema nama, mogu u svojim ratnim planovima praviti bilo
kakve kombinacije sa nama. Tu ostaje naš stav isto tako
dosljedan kao i dosad. Mi ćemo se boriti za učvršćenje
mira, a protiv svih ratnih huškača. Dalje, i naši »kritičari«
i svi oni koji nam ne žele dobra uzalud će čekati da nas
Cn
.■t
ta hajka bilo moralno bilo fizički slomi, što je ta hajka
žešća i klevete bezočnije, tim više u nama raste revolucio-
narno ubjeđenje da moramo izdržati i biti nepokolebljivi
baš zbog toga što je ta propaganda takva, nemarksistička,
i sto ne samo krnji ugled socijalističkih metoda u odnosima
između socijalističkih zemalja, već može imati i katastro-
falne posljedice za dalji revolucionarni razvitak u svijetu, —
jer se iza svih tih kleveta i izmišljotina prema našoj zemlji
i našim rukovodiocima krije revizionizam, krije se otstu-
panje od marksizma-lenjinizma. A klevete i izmišljotine
treba da nadoknade pomanjkanje teoretskog objašnjenja
toga revizionizma, jer u teoriji marksizma-lenjinizma naši
»kritičari« ne mogu naći opravdanje za ovakav svoj stav
u pitanju odnosa između socijalističkih zemalja.
Drugo — što je vrlo važno — zbog čega moramo
izdržati sve te napade, jeste to što imamo izvršiti naj-
krupniji revolucionarni zadatak: izgraditi socijalizam
u našoj zemlji, stvoriti radosnu budućnost radnim ljudima
naše zemlje i pokazati trudbenicima cijelog svijeta šta
»	mogu i narodi jedne male zemlje kao što je naša, kad su
svijesni svojih ciljeva, kad su jedinstveni i svijesni snage
tog jedinstva, kad ih vodi takva prekaljena i monolitna
komunistička partija kao što je naša.
Drugovi i drugarice, dozvolite da sada kažem neko-
liko riječi o zadacima Narodnog fronta. O privrednim
zadacima biće govora u diskusiji i ja bih se zato sada, na
kraju, osvrnuo samo na neke političke zadatke Narodnog
fronta u vezi s našom današnjom situacijom. Prvo što
treba svima da nam bude jasno to je — da nas, razumije
se, ni sa jedne strane neće ostaviti na miru, pa ma kako
mi to željeli. A zamislite kako bi bilo lijepo živjeti i raditi
da nas svi ostave na miru, pa da se svom snagom prepu-
stimo stvaralačkom radu na izgradnji socijalizma, da ude-
šavamo naš privredni, kulturni i politički život kako
najbolje odgovara interesima naših trudbenika; uvjererfi
smo da bi mnogo šta od toga poslužilo kao primjer
naprednim snagama u svijetu. Ali, iako naši narodi imaju
puno pravo na takav nesmetan stvaralački rad, ipak nam
58
se ta želja ne može ostvariti u sadašnjoj situaciji, jer nas,
kao što smo vidjeli iz ovoga što sam naveo, u tome
ometaju sa svih strana.
Drugovi i drugarice, mi smo još u početku ove godine,
a i prije toga na zasjedanju Narodne skupštine u decembru
mjesecu prošle godine, govorili o tome da će nam 1949
godina biti vrlo teška i da moramo u toj godini mobilisati
sve naše materijalne, moralne i političke snage, da bismo
lakše savladali postojeće teškoće, o čijim smo uzrocima
takode govorili.
Da vidimo kako smo uglavnom izvršili plan industri-
jalizacije i elektrifikacije u prvom kvartalu ove godine.
Ovim što je do sada urađeno mi možemo biti prilično
zadovoljni, jer smo uspjeli postići slijedeće rezultate (u
- procentima): indeks izvršenja plana iznosi u rudarstvu 98,2,
u teškoj industriji 90,3, u iakoj industriji 94,6, u indu-
striji narodnih republika 97,4, a ukupno za sve navedene
grane 95,2. Tome treba dodati objašnjenje da je indeks
porasta industriske proizvodnje po planu za 1949, u po-
redenju sa 1948 godinom, 130, da procenat izvršenja prvog
kvartala od godišnjeg plana iznosi 22 od indeksa poveća-
nja, a da je indeks porasta izvršene industriske proiz-
vodnje u poredenju sa kvartalnim prosjekom 194S godine
— 114,6.
što se tiče vanjske trgovine, to jest izvoza i uvoza,
tu stvar u cjelini stoji ovako: mi smo do danas uspostavili
trgovačke odnose sa 26 zemalja, bez i najmanjih politič-
kih koncesija ili otstupanja od naših principa, ma koliko
nas za to histerično klevetali naši »kritičari«. Za ovu
godinu uspjeli smo osigurati, u osnovnom, sirovine za
našu industriju, kao što su nafta, pamuk, vuna, koks,
valjano željezo i tako dalje. Prema tome, nema opasnosti
da će se proizvodnja za široke potrebe naših radnih gra-
đana smanjiti, već će se ona, naprotiv, izvršiti prema našem
godišnjem planu. Dosad su sve naše fabrike radile punim
kapacitetom i time omogućile da već u prvom kvartalu
ove godine povećamo obezbijeđeno snabdijevanje nekim
59
najvažnijim artiklima, kao što su tekstil, obuća i drugi.
4	za 30 posto.
Nešto teže ide sa nabavkama u inostranstvu za našu
kapitalnu izgradnju. Tu se radi u prvom redu o mašinama
i postrojenjima za našu tešku industriju i elektrifikaciju.
Uslijed ekonomskog pritiska na našu zemlju, koji vrše neke
istočne zemlje, mi smo izgubili u vremenu dok smo uspjeli
osigurati nabavku tih mašina i postrojenja u raznim kapi-
talističkim zemljama. Trebalo je najprije povećati naš izvoz
u te zemlje, da bismo osigurali' platežna sredstva za ono
što smo morali i što moramo uvoziti da bismo uspješno
produžili sa izvršavanjem Petogodišnjeg plana.
Mogu vam kazati da smo i tu već prebrodili najveće
teškoće i osigurali veliki dio onih mašina i postrojenja
koja su nam bila nužna da bismo sami mogli izrađivati u
našoj zemlji razne mašine i postrojenja, ne samo za laku
već i za tešku industriju, kao što su visoke peći, Martenove
peći i tako dalje. Od ovih posljednjih nešto je već izrađeno
i u pogonu, a prva visoka nova peć naše izrade biće uskoro
takode u pogonu. Isto tako izrađena su u domaćoj indu-
striji i neka postrojenja za dobijanje nafte, za racionali-
zaciju i mehanizaciju rudarstva i tako dalje.
Otkako se prema našoj zemlji vodi ova nerazumljiva
kampanja i vrši ekonomski pritisak, razvio se kod naših
trudbenika svih kategorija, kako kod radnika tako i kod
stručnjaka i naučnika, nezapamćeni stvaralački polet. Na-
ioj socijalističkoj državi daju se svakog dana razni novi
pronalasci, a racionalizatorstvo i novatorstvo uzeli su
masovne razmjere. Naši radni ljudi čine najveće napore
da bi što više doprinijeli ostvarenju Petogodišnjeg plana.
Mi već danas izrađujemo u zemlji veliki broj raznih
mašina, aparata i tako dalje, koje smo još nedavno morali
uvoziti i plaćati stranom valutom. Ali nama još mnogo
toga treba, i mi činimo najveće napore da stvorimo pla-
težna sredstva, jer nam niko ništa ne daje na veresiju. *
Prema tome, pred naše trudbenike, kao i pred naš Narodni
front kao cjelinu, još uvijek se postavljaju takvi važni
zadaci kao što je sječa šuma i izvlačenje razne građe radi
6C
izvoza, jer drvo kod nas zauzima vrlo važno mjesto u
izvozu. Dalje, vrlo je važno za izvoz povećanje dobijanja
bakra, olova, uglja i dru :ih ruda koje takođe služe kao
sredstvo za plaćanje onoga što mi uvozimo za industrija-
lizaciju i elektrifikaciju.
I zapadna i istočna štampa troše na hektolitre mastila
i boje na pisanje o tome kako mi, trgujući sa Zapadom,
neminovno idemo u tabor kapitalizma. Razumije se da je
to obična glupost koju mudraci sa Istoka šire da bi nas
što više ocrnili, a reakcija sa Zapada je širi da bi nam
što više napakostila i što više produbila jaz između nas i
naprednih snaga u svijetu, a naročito između nas i zemalja
narodne demokratije i SSSR.
Kako stoji stvar s tim? Stoji tako da nam se i na
Zapadu prave dosta velike teškoće oko nabavke nekih
najvažnijih maš'na i postrojenja. Dakle, više se izmišlja
i priča nego što je istina o tome da nam sada zapadnjaci
bez smetnje prodaju što želimo. A hoćemo li mi trgovati,
to jest kupovati sve što nam treba i prodavati ono što
možemo, da bismo platili nabavljene mašine i tako dalje?
Razumije se da hoćemo. Bio bi zločin prema našoj soci-
jalističkoj zemlji kad ne bismo tako radili. Oni nama
mašine i postrojenja, a mi njima ono što imamo i možemo
dati, pare za robu i obratno. Ako žele na toj bazi trgo-
vati, dobro je, ako neće — onda od nas ipak ne mogu
HÍ5Í2 više očekivati. To treba da zapamti svako.
A sada nekolike riječi o snabdijevanju naših građana.
Nas kleveću da izvozimo životne namirnice i tako dalje.
Kako stoji stvar s tim? Mi bijela žita, kao što je pšenica
i druga, ne izvozimo uopšte. Masnoće je ove zime bilo
suviše malo da bismo zadovoljili naše potrebe u prvom
i drugom kvartalu ove godine dok dospiju svinje koje se
tove. Mi smo zbog toga morali pribjeći nabavci masnoće u
inostranstvu,- morali smo kupiti, i još kupujemo, 1 500
vagona masnoće, da bismo pokrili naše potrebe za prvo
polugođe. Prema postojećim domaćim mogućnostima, nama
bi nedostajalo svega 500 vagona masnoće, ali dok stigne
naša mast, mi ćemo uvesti 1 500 vagona, s tim da onda
61
%	1 000 vagona vratimo, jer bi nam to inače silno poremetilo
platežni fond za razna postrojenja i mašine.
Eto, tako stoji stvar sa izvozom namirnica i nikako
drukčije, jer mi danas svega trošimo mnogo više nego
što se trošilo prije rata. Tako je, naprimjer, 1948 godine
otkupljeno 873 963 tone bijelih žita ili 38,95% više nego
1947 godine i sve će se to utrošiti u našoj zemlji za
prehranu naših radnih ljudi. Mesa je otkupljeno 1947
godine 71 240 tona, a do kraja 1948 godine 102 430 tona
ili 43,78% više. Krompira je otkupljeno 1947 godine
111 720 tona, a 1948 godine 175 840 tona ili 57,39%
više. Sta to znači? To znači da potrebe rastu, ali .da raste
i životni standard.
Razumije se da tu i tamo u snabdijevanju postoje
izvjesni nedostaci: ili je posrijedi slaba distribucija ili
nesavjesno rasipanje, odnosno trošenje namirnica na drugim
mjestima gdje nije potrebno. Ja nemam namjeru da o tome
govorim podrobnije, ali ću napomenuti da su se sa kartama
za obezbijedeno snabdijevanje događale nečuvene stvari.
Otkriveno je da je u nekim gradovima izdato desetine
hiljada karata više nego što je bio broj potrošača. Dalje,
u mnogim selima — i to ne u najpasivnijim — izdavane su
karte za obezbijedeno snabdijevanje za 50—80% stanovni-
štva sela. Takva neodgovorna i rasipnička politika imala
je posljedicu da se iscrpio državni fond za snabdijevanje i
da je to onda bilo na štetu onih potrošača koji zavisejamo
od toga snabdijevanja. S druge strane, kad je donijeto
rješenje za reviziju izdatih karata, odnosno za oduzimanje
karata od onih kojima one nisu potrebne, ponegdje su odu-
zimane karte radnicima ili radnim građanima koji nemaju
nikakve druge mogućnosti za snabdijevanje. Državnom
intervencijom to se ispravlja, ali ipak stvara nezadovoljstvo
kod ljudi, što je svakako na štetu države kao cjeline.
Drugovi i drugarice, naš državni fond za snabdije-
vanje nije neiscrpan. On je zasada taman toliki da pod-
miri naše potrebe, ali samo tako ako se savjesno i pametno
♦	gospodari, ako se vrši pravilna raspodjela prema određeno)
uredbi. Prema tome, na vama je da nam pomognete odozdo,
џ
62
kako bi se raspodjela vršila što pravilnije i na vrijeme,
ali bez rasipanja, jer inače možemo doći u tešku situ-
aciju, a mi nemamo valute za nabavku onih namirnica koje
ne bi trebalo nabavljati ako bi se štedilo.
Otkuda to da i kraj prilično dobre godine, kakva je
bila 1948, i pored toga što ne izvozimo hljeb, ipak nema
suviška? To je otuda što se danas ravnomjerno raspodje-
ljuje na sve krajeve naše zemlje, a nekad je u pasivnim kra-
jevima, kao što su Lika. Hercegovina, Bosna, Zagorje,
Dalmacija i drugi, stanovništvo kroz čitavu godinu gla-
dovalo. Dalje, danas se za nekoliko stotina hiljada povećac
broj industriskog radništva i smanjio broj seoskog stanov-
ništva. Osim toga. danas oni koji rade, a tih ima najviše,
dobijaju obavezno mnogo više po količini i redovnije
hljeb i drugo nego što su dobijali u staroj Jugoslaviji.
Prema tome, mi sada preduzimamo razne mjere za
povećanje sjetvene površine u našoj zemlji, da bismo obez-
bijedili dovoljno sredstava za prehranu stanovnika naše
rve više industrijalizovane zemlje. Isušivanje i drugi radovi
na dobijanju novih sjetvenih površina spadaju u red naših
najvažnijih zadataka u Petogodišnjem planu. Mi to pitanje
moramo riješiti, jer inače možemo kroz dvije-tri godine
imati vrlo tešku situaciju u pogledu prehrane gradskog
i industriskog stanovništva. To bi moglo ozbiljno usporiti
podizanje životnog standarda naših radnih ljudi.
Pri rješavanju tog važnog pitanja naš Narodni front
treba da uloži sve svoje raspoložive snage. Još ove godine
preduzimaju se ogromni radovi oko isušivanja, i drugi, u
kojima će učestvovati desetine hiljada naših radnih gra-
đana.
Isto tako kao i povećanje sjetvene površine važno je
i povećanje stočnog fonda. Mi danas ozbiljno oskudije-
vamo u mesu svih vrsta, a naročito u stoci za klanje.
Država je preduzela zamašne mjere za gajenje stoke i pe-
radi svih vrsta na državnim poljoprivrednim imanjima, ali
je to daleko premalo da bi se naknadio manjak u tim
seljačkim proizvodima. Otuda naše česte otkupne mjere
63 .
v	koje, razumije se, nisu simpatične — ali koje mi ove godine
još ne možemo ukinuti.
U vezi s tim ja bih ovdje podvukao ogroman značaj
naših zadruga, kako u pogledu povećanja sjetvene povr-
šine tako i u pogledu povećanja gajenja razne stoke,
peradi, svinja i tako dalje. Naše radne zadruge moraju
postati prave fabrike za proizvodnju svih vrsta poljopri-
vrednih proizvoda. Na članove Narodnog fronta padaju
pritom veliki zadaci i odgovornost i moraju se svim sna-
gama založiti za rješavanje tih zadataka. To će silno po-
dići standard života naših radnih ljudi uopšte, a još više
unaprijediti naše poljoprivredno socijalističko gazdinstvo
i obogatiti same zadruge.
A sada još nekoliko opštih, uglavnom političkih za-
dataka Narodnog fronta.
Da bismo, uprkos svim tim smetnjama koje smo na-
prijed naveli, ipak uspješno savladali svoje zadatke, po-
trebno je, u prvom redu, sačuvati političko jedinstvo koje
se dosad tako snažno manifestovalo u svim akcijama Na-
rodnog fronta Jugoslavije. Dakle, prvi naš zadatak jeste
da sačuvamo i ubuduće to svoje političko jedinstvo.
Drugi naš zadatak je da sačuvamo bratstvo i jedin-
stvo naših naroda koje je zasnovano na pravilnom rješenju
nacionalnog pitanja u našoj socijalističkoj otadžbini. Uloga
Narodnog fronta je da budno, kao zjenicu oka, čuva tu
— jednu od najvećih tekovina naše revolucionarne Na-
rodnooslobodilačke borbe od svih pokušaja napada, ma sa
koje strane bila ugrožena ta velika tekovina naših naroda.
Ako želite čuti od mene kakva nam najveća opasnost može
danas prijetiti, mogu vam odgovoriti da su sve druge
opasnosti daleko manje i daleko beznačajnije od opasnosti
koja bi nam zaprijetila ako bismo dozvolili da nam neko
razbije naše unutarnje jedinstvo. Prema tome, svi oni ele-
menti koji bi to, bilo unutar bilo van naše zemlje, poku-
šali — moraju naići na najžešći otpor svih čestitih građana
naše socijalističke zemlje. Naši narodi su u procesu krva-
vih borbi iskovali to jedinstvo naroda, koje je izraženo u
Sest_ ravnopravnih narodnih republika bez obzira na nji-
64
hovu veličinu, i zato ta bratska zajednica nareda FNRJ i
pretstavlja tako politički Čvrstu i ekonomski sposobnu
državu, da može danas sa najvećim uspjehom graditi soci-
jalizam.
Treći zadatak Narodnog fronta je da se još više
učvrsti i razvija moralno-političko jedinstvo, da u radne
mase okupljene u Narodnom frontu prodre još dublje i
šire socijalistička svijest, da u njemu zavlada jedinstvo
misli i akcije, kao najsnažniji pokretač širokih masa naših
trudbenika u savlađivanju svih naših teškoća koje postoje
i koje bi još mogle nastati na velikom djelu izgradnje so-
cijalizma u našoj narodnoj zajednici.
Četvrti zadatak Narodnog fronta je da članovi
Fronta neumorno pomažu i rade na tome da narodna vlast
u punoj mjeri odgovara u svom radu interesima naroda,
da u organe narodne vlasti dođu najbolji i najzaslužniji
ljudi na svim poljima, na polju privredne, političke, kul-
turne i naučne djelatnosti. Članovi Narodnog fronta moraju
budno paziti i preduzimati korake da se na vrijeme najure
iz organa vlasti oni elementi koji na razne načine, iz nepri-
jateljskih pobuda sabotiraju pravilno funkcionisanje vlasti
ili na koji drugi način vrše svoj štetočinski rad, bilo da
nanose materijalne štete narodnoj državi, bilo da svojim
postupcima ozlojeđuju narod ili ometaju izgradnju soci-
jalizma u našoj zemlji. Ovo posljednje je naročito važno
zbog toga što se još uvijek ne samo griješi u radu nekih
narodnih odbora, već ima i svijesnih štetočinskih postupaka
u nekim mjestima sa strane neprijateljskih ili inače zlo-
namjernih elemenata koji su još ostali zakamuflirani u
nekim narodnim odborima.
Peti zadatak Narodnog fronta sastoji se u tome da
članovi Narodnog fronta i organizacije, kao cjeline koje
se nalaze u njemu, ispolje najveću moguću aktivnost u
borbi za mir, a protiv ratnih huškača.
Sesci zadatak Narodnog fronta sastoji se u tome da
svi članovi Fronta ispolje najveću budnost protiv svih
pokušaja raznih štetočina i diverzanata koji bi htjeli iznutra
ometati naš miran rad na izvršenju Petogodišnjeg plana.
65
a samim tim i izgradnju socijalizma u našoj zemlji. Svugdje,
kako u fabrikama i rudnicima, tako i u poljoprivredi i na
svim ostalim poljima privredne, političke, administrativne,
kulturne i druge djelatnosti, članovi Narodnog fronta
moraju biti uvijek budni do najvećeg stepena.
Sedmi zadatak Narodnog fronta je u tome da posve-
timo najveću brigu odbrani naše socijalističke domovine,
da budno pratimo i onemogućavamo svaki pokušaj razbi-
jačkog rada protiv naše državne zajednice iznutra, a isto
tako i slične pokušaje spolja.
Drugovi i drugarice, time bih ja završio. Mogu vam
kazati da, uprkos surovoj stvarnosti koju sam djelimično
morao iznijeti pred vas, nema razloga nekom pesimizmu,
već da možemo sa najvećom vjerom produžiti našim teškim
ali sigurnim putem ka ostvarenju srećnije budućnosti na-
rodima naše zemlje — ostvarenju socijalizma.
Budimo svijesni svoje snage, koja je oličena u sedam
i po miliona članova Narodnog fronta, sa jedinstvenom
željom i čvrstom riješenošću da, pod rukovodstvom Komu-
nističke partije Jugoslavije, stvore od naše zemlje, inače
bogato obdarene i ljepotom i raznim dobrima, naprednu
i arećnu socijalističku državu.
Neka živi Treći kongres Narodnog fronta!
Neka živi i još više se učvršćuje jedinstvo i bratstvo
naših naroda!
Neka živi Komunistička partija Jugoslavije!
Neka živi naša slavna Armija, čuvar naše nezavi-
snosti i mirne izgradnje socijalizma u našoj zemlji!
Neka živi naš Narodni front — radna armija u iz-
gradnji socijalizma, srećnije budućnosti i sadašnjim i budu-
ćim pokoljenjima!
Beograd, 9 aprila 1949
66
1 GOVOR OFICIRIMA I GENERALIMA
GARNIZONA U NARODNOJ REPUBLICI
MAKEDONIJI
Neobično sam srećan što mogu danas da budem ovdje
zajedno sa vama, što mogu da vas vidim i da vas pozdra-
vim. Jer, vi se nalazite na jednom otsjeku odbrane naše
zemlje koji ima veliku važnost, a na kome su se često
dešavale razne provokacije, na kome ¡h ima i danas i vje-
rovatno će ih još biti. Vi se nalazite a pripravnom stanju,
radi očuvanja mirne izgradnje naše socijalističke zemlje.
ja znam, drugovi oficiri i generali, da je vaš zadatak
ovdje težak, mi stalno mislimo na to i vodimo računa o
tome. Ja bih zato htio ovom prilikom da izrazim svoju
duboku zahvalnost za vjernu službu i vama i svima bor-
cima, podoficirima i oficirima u ovom dijelu Jugoslavije,
koji vjerno vrše svoj dug prema svojoj socijalističkoj
domovini.
Već su u više mahova pokazali naši borci, naši ofi-
ciri i naši podoficiri svoju visoku socijalističku svijest,
već je bilo slučajeva da su se oni ogledali sa neprijate-
ljem oči u oči, već je ovdje pala krv u odbrani naše soci-
jalističke otadžbine. Za svoju socijalističku domovinu već
su dali živote najbolji sinovi naše zemlje. Taj primjer,
drugovi, ima ogroman značaj za nas, jer se u njemu odra-
žava ona duboka ljubav prema svojoj socijalističkoj
otadžbini, jer se u tome odražava spremnost i sigurnost
67
da će naoružani građani naše socijalističke zemlje, koji
sačinjavaju našu narodnu vojsku znati dostojno da odgo-
vore na svako posezanje na našu socijalističku zemlju.
Mi nismo nikad nikome prijetili. Mi smo prijetili
samo Nijemcima i drugim okupatorima, ali smo im prijetili
na praksi a ne na riječima, onda kad smo ih tjerali iz
naše zemlje, kad smo se borili protiv njih i svih njima
sličnih. Mi danas, u mirnoj izgradnji zemlje, nikome ne
prijetimo. Naprotiv, mi samo upućujemo pozive za ostva-
renje bratske saradnje svim poštenim ljudima van naših
granica. Mi smo učinili natčovječanske napore da sa
svim zemljama, sa kojima su nas nekad vladajući kapita-
listi držali u zavadi, ostvarimo najbolje odnose i usposta-
vimo punu bratsku saradnju i jedinstvo.
Vi to znate, jer se to nije radilo zakulisno već otvo-
reno, naočigled čitavog svijeta. Mi smo smjelo, bez obzira
na mišljenje imperijalista na Zapadu, išli najprije u Sovjet-
ski Savez, a zatim u Bugarsku i druge zemlje i kazali smo
da smo s njima i da ćemo biti s njima i ubuduće, pa ma
šta se dogodilo. I stvorili smo paktove, da bismo na taj
način lakše onemogućili jednu novu katastrofu kao što
je bila ona od 1941 godine. Mi smo išli smjelo u Bugar-
sku, Mađarsku, Poljsku, Čehoslovačku i Rumuniju, bez
obzira na sve priče reakcionara na Zapadu. Pružili smo
narodima ovih zemalja ruku, da bismo zajednički ubuduće
čuvali mirnu izgradnju svojih zemalja. Pružili smo ruku
pomirnicu i onim zemljama koje su razni provokatori
i reakcionarni elementi uvukli u hitlerovske avanture
i kazali smo da više nikad nećemo sa njima da se borimo,
to jest da oni nikad više ne smiju dozvoliti da budu pove-
deni protiv nas. Išli smo čak i dalje od običnog pružanja
ruke pomirnice i stvorili smo paktove s tim zemljama. Na
Zapadu su tada govorili da je to upereno protiv Zapada.
Mi smo kazali da to nije istina, već da je cilj zaključenih
paktova samo odbrana naše mirne izgradnje.
Jesmo li mi krivi, drugovi, što taj ostvareni rezultat
nije cementiran na duga i vječita vremena, što nije uspo-
stavljena trajna bratska saradnja između naše zemlje
68
i zemalja narodne demokratije i SSSR? Nismo mi krivi?
Mi smo dali velike žrtve, mi smo dali i materijalne žrtve,
koje su bile toliko velike da onda čak nismo smjeli odmah
reći pred našim narodima kakve su. Mi smo znali da će
naši narodi razumjeti te žrtve, znali smo da će nam naši
narodi oprostiti to što smo učinili praštajući Bugarima
reparacije u iznosu od 25 miliona dolara, jer je ostvarenje
bratske saradnje i još tješnje povezivanje sa bugarskim
narodom za nas vrijedilo više nego i deset i sto puta
veća suma. Mi smo tu dali svoj avans, ali nismo naišli
na odziv. Zato mi i nismo krivi što do te saradnje
nije došlo.
Mi smo i Mađarima oprostili teške grijehove prema
našem narodu, oprostili smo one grijehove koje su mađar-
ski fašisti učinili, a za koje je, razumije se, morala snositi
odgovornost čitava zemlja, čitav narod. Međutim, nije
se obistinila naša težnja; naša nada da ćemo moći da
imamo najljepše odnose sa Mađarskom propala je, i danas
su ti odnosi pomućeni, a mađarski rukovodioci sipaju
svakodnevno najraznovrsnije klevete protiv nas. I ne samo
da se bacaju klevete, nego se vrše i otvorene provokacije
i podvale. To prosto ima neki čudovišni karakter.
Vi znate da sa Česima naši narodi nikad nisu imali
nikakve sukobe. Još u vrijeme stare Jugoslavije česi su
voljeli Jugoslovene, ne zbog velikosrpske hegemonističke
klike i ne znam koga drugog nego zbog samog bratskog
naroda u našoj zemlji, jer je i on volio češki narod. Ta
ljubav nije nikad ugasla, pa ni danas. Ali, našli su se
danas ljudi koji tu ljubav guše i koji i na prisilan način
hoće da je uguše u srcima češkog naroda. Ja ipak vjerujem
da tu ljubav naroda čehoslovačke prema nama nikad neće
moći da uguše čehoslovački megalomanski rukovodioci,
jer mi ničim ne dajemo povod narodu čehoslovačke da
nas mrzi.
A zar postoji povod za to kod poljskog naroda? Ni
najmanji! Mi smo odmah po svršetku rata i na početku
rada na mirnoj izgradnji naše zemlje i drugih zemalja
na Istoku pošli u Poljsku, da im kažemo kako je kod nas.
69
da im pomognemo i da im dokažemo da narodi Jugosla-
vije vole poljski narod i žele da on što prije zaliječi svoje
rane. I uspjeli smo u tome mnogo; to su nam kazali Po-
ljaci i u Poljskoj i onda kad su dolazili kod nas. Mi znamo
da taj marljivi i kroz historiju namučeni narod Poljske
nije kriv što pojedini njegovi politički rukovodioci nemaju
hrabrosti da za istinu kažu da je istina, već danas sipaju
na nas klevete. Mi znamo ko je klevetnik naše zemlje.
Mi znamo da to nije poljski narod, i mi volimo taj narod
kao i sve ostale narode istočnih zemalja.
Tako isto stoji stvar i sa bugarskim narodom. Ja
se opet vraćam na bugarski narod, jer su nezaboravni
oni trenuci kad smo ja i moji drugovi iz Centralnog ko-
miteta i vlade prolazili kroz Bugarsku. Stotine kilometara
ljudi su prelazili pješice, na konjima ili kolima, da bi došli
na stanice na pruzi od granice do Sofije i Varne i drugim
pravcem natrag, da bi nas dočekali, vidjeli i pozdravili,
da bi vidjeli Jugoslovene koji hoće s njima da grade
bratsku zajednicu Južnih Slovena. Nezaboravni su to tre-
nuci i ja vjerujem u iskrena osjećanja većine tih ljudi
prema našim narodima i našoj zemlji. Ali i pored takvog
raspoloženja naroda, ipak su se našli u Bugarskoj mega-
lomani i razni pokvarenjaci koji su zamutili tu teško stvo-
renu saradnju.
Danas bi, drugovi, naoko izgledalo da smo mi sami,
i mnogi nam to od onih koji nas kleveću i kažu. Ali nije
'	istina da smo mi sami. Sa nama je većina naroda svih ovih
zemalja na Istoku i napredni ljudi čitavog svijeta. Pošteni
svijet ne može zaboraviti šta je Jugoslavija dala u ovoj
velikoj historiskoj borbi protiv fašizma, protiv poroblji-
'	vača naših i drugih naroda. To ne može zaboraviti nijedan
pošten čovjek, već samo pokvarenjaci. A ja znam da je
ipak većina poštenih ljudi. Nažalost, medu onima koji nas
kleveću ima mnogo nepoštenih.
АИ, oni neće uspjeti u svojim namjerama. Vi znate
šta su oni sve do danas učinili u toku godine dana koja
je prošla od one famozne rezolucije. Ja vjerujem da ste
vi taj udarac koji nam je neopravdano i bezrazložno zadat
70 .
preživljavali teško, zajedno sa mnom i mojim drugovima
iz CK. I mnogi su kod nas dugo vremena preživljavali taj
■udarac. Mi smo, doduše, mnogo ranije znali njihov stav,
ali se ovome ipak nismo nadali. Ali nam je zato danas
jasno: nas su htjeli zgnječiti, a mi se nismo dali i ne damo
se zgnječiti, drugovi! Kad smo mi vidjeli u čemu je stvar
i šta se hoće, riješili smo da nepokolebljivo ostanemo pri
svom stavu. A taj stav je: izgraditi socijalizam, dosljedno
ostati vjeran nauci Marksa—Engelsa—Lenjina, ne otstupiti
ni za korak od te nauke i ne dozvoliti nikome da se bavi
revizionizmom te nauke i u praksi je iskrivljuje. A takvih
danas ima mnogo, pa čak i tamo gdje bismo se najmanje
nadali da ih ima. Mi smo prisiljeni, i to je naša komuni-
stička, internacionalistička dužnost, da branimo principe
marksizma-lenjinizma protiv svakog, pa čak i protiv tvo-
raca tih principa, ako bi oni protiv tih principa išli.
Mi ostajemo dosljedni učenju te nauke i u praksi
svakog dana sprovodimo njene principe, mi neumorno
gradimo socijalizam u našoj zemlji i do danas smo, za
nekoliko godina, stvorili toliko koliko nijedan naš čovjek,
od mene i mojih drugova pa do svih naših ljudi, nije
mogao vjerovati da ćemo postići i moći. Mi smo vjerovali
da u našim narodima postoje ogromne latentne stvaralačke
snage, ali da se one mogu razviti do razmjera koje su
dostigle i da mi možemo izdržati dvostruko okruženje, i sa
strane kapitalista i sa strane socijalističkih zemalja, to
nije bilo tako lako vjerovati. Pod takvim uslovima narod
je izdržao blagodareći toj svojoj ogromnoj snazi koju je
razvio i visokoj socijalističkoj svijesti.
Ja neću ulaziti u detalje tih razmimoilaženja, jer se
o tome već mnogo govorilo i pisalo. Vi o njima svako-
dnevno čitate i pratite ih. Ja bih samo htio da se osvrnem
na neke momente. Vi ste vidjeli da je drskost i podlost
u tim napadima na nas beskrajna, da se izmišljaju nevje-
rovatne i čudne stvari. Naprimjer, za vas koji ste ovdje
na našim granicama kažu da ste se dogovarali sa monar-
hofašistima i tako dalje. Za vas, najbolje sinove naše
zemlje, kažu da ste se dogovorili i da ste pustili monarho-
71
fašiste da udare u leda grčkim demokratskim borcima.
Koliko je bezobrazno i glupo, koliko je podlo, drugovi,
smatTati da su naši ljudi na tako niskom stupnju i bacati
na njih takve laži. Mi smo ovdje poslali najbolje sinove
naše zemlje, naše najbolje oficire i borce, jer smo znali
da je to najosjetljiviji sektor. Znali smo da ćete vi, ako
šta bude, moći da podnesete prvi udarac, znali smo da
ste vi provjereni ljudi. A na njihove klevete mi moramo
reći da su laž, laž u koju, uvjereni smo, nijedan pošten
čovjek u svijetu ne može da povjeruje. Ali, oni se nisu
i neće se na tome zaustaviti. Oni i dalje neprekidno o tome
trube, o tome govori i moskovski radio i radio-stanica
»Slobodna Grčka«, pišu se članci i nastoji se na sve mo-
guće načine da se ta laž ovjekovječi kao činjenica, hoće
da se ni iz čega napravi činjenica koja će im poslužiti
da svoje klevete prikažu kao historisku tačnost; oni se
drže onoga da će, ako mnogo kleveću, od toliko ponav-
ljane laži bar nešto moći da koriste kao tobožnju istinu.
A ja mislim, drugovi, da od svih njihovih laži, pa i od
ove, neće ništa ostati i da će sve blato koje na nas bacaju
pasti na njihov obraz.
• Ja sam vas samo upozorio da se ne čudite ako nas
i ubuduće budu klevetali. Klevete će ostati klevete i ništa
drugo. Od njih ne može biti istina, a mi nećemo ništa
učiniti što bi oni kao istinu mogli da upotrebe protiv nas.
Mi ćemo raditi samo ono što je u interesu naše domovine
i internacionalizma uopšte. Ja mogu da kažem, drugovi,
da se ponosim što sam generalni sekretar jedne komuni-
stičke partije koja je u ovo doba, kad se pošlo u revizio-
nizam, visoko podigla zastavu odbrane marksizma-lenji-
nizma od revizionizma.
Naši narodi vide našu stvarnost i ja se zato ne mogu
načuditi gluposti tih naših klevetnika, koji ne misle bar
na to da naši radni ljudi u svakodnevnom radu u fabri-
kama i na svim drugim radovima gdje se god nalaze vide
šta se kod nas radi i zato ne mogu vjerovati u glupe
i prazne tvrdnje da mi idemo u kapitalizam. U našim.
72
narodnim rukama je sva naša trgovina i industrija, a
brzim koracima idemo i ka likvidaciji kapitalizma na
selu. U čemu se onda sastoji to naše skretanje, odnosno
vraćanje u kapitalizam? To oni ne mogu objasniti, jer
nemaju čime. Ali je nevjerovatno glupo to što oni tako
tvrdokorno na tome insistiraju.
Takvim svojim negativnim radom oni su postigli
samo to da je ona ljubav, koja je bila bezgranična kod
naših ljudi, i ona vjera u njih počela da se koleba. Ja
mislim da ovdje treba samo da se pokoleba vjera u njihove
namjere prema nama, a ne i u njihova pozitivna djela-
koja su stvorena u prošlosti, jer djela su djela. Može
i mora da se pokoleba vjera u njihovo poštenje i u namjere
koje oni imaju prema nama i prema internacionalizmu
uopšte kad ovako rade i postavljaju pitanje odnosa medu
socijalističkim zemljama i druga. Naši ljudi treba da
shvate zašto je to tako i to za njih ne treba da bude teško
da shvate. Bilo je, drugovi, u historiji stotinu puta takvih
anomalija u društvenom razvitku. Zato i mi ovu moramo
u njenom korijenu shvatiti.
Drugovi, kad smo završili rat, mi, razumije se, nismo
bacili koplje u trnje i kazali da je time sve svršeno. Ne,
mi smo sve snage bacili na to da izgradimo našu Armiju.
Jer, naša zemlja preživljava revolucionarni period, revo-
lucija kod nas još nije završena jer ostaci kapitalizma
još nisu definitivno likvidirani. Oni još postoje u našoj
zemlji, a van naše zemlje postoje sistemi koji nisu prija-
teljski prema socijalističkom sistemu. Još postoje rukovo-
deći ljudi pojedinih zemalja koji se nisu odrekli svojih
aspiracija prema ovako bogatoj zemlji kao što je Jugosla-
vija. Razumije se da od toga koliko će biti jaka naša
zemlja zavisi i jačina naše Armije, i obratno, ukoliko
bude jača naša Armija utoliko ima manje opasnosti da
će nas neko napasti. Zato mi moramo imati jaku Armiju,
moramo se spremati. Na nas su prvih godina vikali zato
što smo imali Armiju od pet stotina hiljada ljudi, jer,
govorili su, sada je rat svršen i ona nije potrebna. A mi» -
75
znamo, drugovi, da su mnogi ratovi bili svršeni pa su opet
novi počeli. Bila bi iluzija misliti da više nikada neće biti
rata. Dok postoji kolonijalno porobljavanje, dok još ima
perspektive da se razviju oslobodilačke borbe kolonijalnih
naroda, dok postoje težnje jačega da potčini i porobi
slabije i male narode, dok se kuju planovi da se izvrše
nepravedne revizije na granicama na štetu drugih naroda,
i tako dalje, dotle će biti i opasnosti od rata. Veliki dio
svijeta još stenje pod kolonijalnim ropstvom i postoje
kolonijalne zemlje koje hoće da se oslobode ugnjetavanja.
Mi danas još nismo u sigurnosti da neće neko prema nama
imati kakve pretenzije. O tome su se čuli i čuju se gla-
sovi. U početku su te glasove širili zapadnjaci, misleći da
ćemo mi povjerovati u njihove priče da će nas napasti
Crvena armija, pa ćemo, brže-bolje, njima u njedra —
da se sačuvamo. Mi u to nismo vjerovali, jer smo znali
da je to nemoguće, da Crvena armija ne može napasti
jednu socijalističku zemlju, jer bi to bio kraj socijalizma
u svijetu. Mi smo znali šta misle i žele kapitalisti kad
su nas time plašili. Ali danas pokušavaju time da nas
plaše i ovi na Istoku, puštajući razne glasove preko tako-
zvane crne berze o toliko i toliko sovjetskih divizija tu
i tu, o toliko i toliko sovjetske artiljerije tamo i tamo.
Pa čujte, drugovi, mi nismo neki ljudi koje bi bilo mo-
gućno plašiti takvim stvarima. Mi se možemo plašiti
samo takvih stvari kao što su elementarne nepogode,
suša, grad i slične, ali ovakvih ne; toga se mi ne bojimo.
Nad tim glasinama koje se puštaju s vremena na
vrijeme mi se nećemo zamisliti. Možda neko hoće, ali mi
nećemo, jer znamo da su to samo obične glasine. Pa ipak
mi, s druge strane, ni tu ne spavamo. Kao što je malo-
prije rekao drug general, mi smo spremni da spriječimo
sve provokacije, da branimo našu zemlju protiv svakog —
jer svako ko bi pokušao da poremeti našu mirnu socija-
lističku izgradnju i ugrozi naš integritet bio bi za nas
neprijatelj, pa ma ko to bio. Jer, ako neko ima poštene
namjere, onda ih on sprovodi drugim putem. A mi ćemo,
drugovi, izgraditi socijalizam u svojoj zemlji, ali pritom
7* -
nikada nećemo zaboraviti svoje dužnosti prema socijali-
stičkim zemljama; mi nećemo nikad učiniti nešto što bi
ma i samo smetalo izgradnji socijalizma u tim zemljama.
Ali, mi nećemo dozvoliti ni da nama smetaju u iz-
gradnji naše zemlje. Neka se zna jedanput zauvijek, da
mi čvrsto stojimo u taboru naprednih demokratskih snaga
čitavog svijeta, a u prvom redu socijalističkih zemalja.
Mi u isto vrijeme tvrdimo da je dužnost demokratskih
zemalja — a neke od njih su još vrlo daleko od socija-
lizma — da u praksi pokažu da idu u socijalizam i da su
socijalističke. Jer to što neki ljudi u tim zemljama danas
rade — ja neću govoriti o besposlici kod njih, neću reći
da kod njih nema nikakve izgradnje, već mislim samo na
klevete koje oni bacaju na nas — to ne smije biti osobina
ljudi socijalističkih zemalja; to su radili reakcionari u kapi-
talističkim zemljama, kad su htjeli da onemoguće stvaranje
velikog Sovjetskog Saveza poslije Oktobarske revolucije.
Ovi su to sad preuzeli od njih i vjerno kopiraju sve one
gadosti koje su nekad sipane na Sovjetski Savez, sipajući
ih danas na našu zemlju.
Dakle, drugovi, u ovom periodu, kad smo mi pod
ovakvim uslovima u punom zamahu našeg stvaralaštva
i napora za izgradnju socijalizma i ostvarenje Petogo-
dišnjeg plana, naša Armija ima velike zadatke. Zato
neumorno izučavajte vojnu nauku i tehniku, neumorno
obučavajte naše kadrove. Neka naša Armija svugdje i na
svakom mjestu bude našim borcima, podoficirima i ofi-
cirima škola, škola socijalističkih građana naše zemlje,
škola komunista, škola visoko svijesnih branilaca naše
socijalističke domovine, škola za upoznavanje i osvajanje
vojne vještine.
A na vas ovdje, specijalno na ovom sektoru gdje je
uvijek pomalo rovito, pada velika odgovornost. Drugovi,
od vaše umješnosti, snalaženja i smjelosti, od vašeg
pravilnog ocjenjivanja eventualnih provokacija mnogo
zavisi da li ćete nam pričiniti kakvu međunarodnu te-
škoću ili ne. Vi znate da se sada svaka sitnica stostruko
75
л
uvećava kad se radi o nečemu Što je u vezi s nama. Vi
ovdje morate biti vrlo taktični, ali morate i budno pratiti
stvari, to jest bdjeti nad sigurnošću naših granica, da
razni provokatori ne prodru preko njih i ne poremete
ovdje, u Narodnoj Republici Makedoniji, miran razvitak
naše zemlje.
Oficiri i podoficiri u našoj Armiji imaju svugdje, a
naročito ovdje, težak zadatak još i u tome da prema sa-
dašnjoj međunarodnoj situaciji pravilno i na vrijeme obja-
šnjavaju čitavom boračkom sastavu svaku stvar, da svako
pitanje koje na međunarodnom terenu iskrsne između nas
i bilo koje zemlje bude pravilno objašnjeno. Jer, naša
Armija je narodna armija i mora biti visoko socijalistički
školovana. Naši ljudi moraju biti politički zreli, od redova
do generala, moraju znati zašto sjede ovdje po ovoj vrućini
ili na zimskoj studeni, zašto su na granici, zašto je uči-
njeno ovo ili ono u datom momentu prema nama, i tako
>	dalje.
Mi, drugovi, nemamo veliku armiju prema veličini
naše zemlje i njenim granicama, ali naša Armija mora biti
sposobna da brani našu zemlju protiv svih nasrtaja koji
bi došli. Zato je politički rad u Armiji jedan od najva-
žnijih zadataka naših političkih rukovodilaca. A vi znate
da danas i vojni rukovodioci moraju itekako da se bave
političkim pitanjima, kao što i politički rukovodioci mo-
raju da se bave vojnim pitanjima. Jednom riječju, političko
vaspitanje naših ljudi, podizanje njihovog teoretskog i
političkog znanja na viši stepen pretstavlja jedan vrlo
važan zadatak kod nas.
Drugovi, čuvajte se od bilo kakvih provokacija i
sačuvajte punu hladnokrvnost. Ja još jednom moram da
vam izrazim svoju zahvalnost za hladnokrvnost i uviđav-
nost koje ste do sada pakazali.
A na kraju, drugovi oficiri i generali, molim vas
da, kad se vratite u svoje jedinice, isporučite svim borcima.
7fr
podoficirima i oficirima pozdrave u moje ime i u ime
članova Centralnog komiteta naše Partije. Recite im da
naši narodi imaju bezgranično povjerenje u svoju Armiju,
da naše rukovodstvo i naš Centralni komitet imaju bezgra-
nično povjerenje u našu Armiju, jer je ona krv i meso
naše socijalističke zemlje, izrasla iz narodnih masa.
Neka živi naša narodna Armija, branilac socijali-
stičke Jugoslavije I
Skoplje, 3 avgusta 1949
77
IZ RAZGOVORA S RUDARIMA
Veoma sam srećan, drugovi, što mogu da pozdravim
naše rudare, najbolje među najboljima u našoj socijalistič-
koj izgradnji. Vi ste za nas dragocjen radni kolektiv,
jer snabdijevate ugljem i rudama našu industriju i naš
• saobraćaj, koji iz dana u dan zahtijevaju sve više i viš^
uglja i rude. Zadatke koje dobijate vi rješavate visokom
sviješću i radnim heroizmom, a svojim mišicama uspjeli
ste i uspijevate da nadoknadite nedostatak mehanizacije
u našim rudnicima. Vi dajete primjer našoj radničkoj klasi
i svim našim radnim ljudima kako treba da se bore, jer
taj pokret za visoku produktivnost rada i taj polet kojim se
radi isto su tako važni u ovoj borbi za izgradnju soci-
jalizma, kao što je za vrijeme rata bio značajan primjer
koji su davali pojedini borci ili čitave jedinice u borbi za
slobodu i ljepšu budućnost naroda naše zemlje.
U ovoj borbi koja se danas vodi nije dovoljno ulo-
žiti samo hrabro srce, već treba pokazati i visoku svijest
i ulagati svoju fizičku snagu. Vi ste to, drugovi, uložili
i time dali primjer drugim radnicima, i u rudnicima i u
tvornicama i svugdje gdje oni rade, da se ugledaju na vas.
Vaš primjer ima sve veći zamah, sve je širi. Nastojte, dru-
govi rudari i ostali borci za visoku produktivnost rada, vi
tvorci socijalizma, najbolji među najboljima, da idete još
»
78
dalje u toj borbi za pobjedu, za našu pobjedu koja se sa-
stoji u tome da izvršimo Petogodišnji plan i ostvarimo
socijalizam ..,
U čitavoj propagandi koju članice Informbiroa vode
protiv nas nema, drugovi, ničeg pametnog. Ima propa-
gande koja je vješto sračunata i spretna da proturi i laž
kao vjerovatnu. U ovoj, međutim, ima samo nevjerovatnih
gluposti, kojih će oni jednog dana da se stide, ukoliko
mogu da se stide.
što se tiče nas, mi nismo mogli ni misliti da ćemo
jednom morati da dokazujemo u jednoj socijalističkoj
zemlji da je bijelo — bijelo, a crno — crno. A evo, došlo
je to vrijeme u kome mi moramo dokazivati nepobitne
činjenice. Ali, mi idemo svojim putem: vi dajte više rude,
više uglja, iietalurgiski radnici će dati željeza i drugih
metala, laka industrija će dati više proizvoda za široku
potrošnju, i svi drugi na svojim sektorima rada daće što više
i što boljih svojih proizvoda. Mi sada stvaramo bazu koja
će omogućiti da se sutra životni standard velikom brzinom
i mnogo jače diže. Danas se još ne mogu osjetiti sve i
potpune blagodati ovoga što mi gradimo i mi moramo
ulagati još velike napore. A za godinu-dvije, a naročito
poslije izvršenja ovog Plana, već ćemo osjetiti blagodati
ovih napora koje danas ulažemo u socijalističku izgradnju
svoje zemlje. Zamislite, drugovi, koliko će biti lakši vaš
rad kad budemo imali mehanizovane sve rudnike, kad oni
budu snabdjeveni najsavremenijom tehnikom. Vaš rad će
tada biti kao pjesma, radicete lako i manje. Neće biti
potrebno da budete u rovu osam sati, već šest ili pet, a
vremenom i manje. A to mnogo znači. To je ono za šta
se ljudi bore.
Mi smo htjeli da naši narodi što prije osjete šta
može dati socijalizam, da što potpunija vrijednost naših
dobara, naših proizvoda ostane kod nas, u našoj zemlji,
a ne da naše bogatstvo ide na drugu stranu. Naš narod to,
drugovi, nije zaslužio. To je narod koji je vjekovima patio,
to je narod čija je radnička klasa uvijek imala nevjero-
vatno teške uslove života i rada. To je narod koji je u
79
ovome ratu dao strahovite žrtve i koji je išao u borbu ne
samo da otjera okupatora, nego i da stvori sebi bolje
uslove života. A nama su, umjesto da pokažu razumije-
vanje za taj naš narod, kazali: »šta će vama industrija?
Ako su vam potrebne mašine, mi ćemo vam ih dati, a
vi ćete nama davati rude i druge sirovine«. To, jasnije
rečeno, znači: evo vama sir, a mi ćemo uzeti kajmak.
A to nije pravilno. Socijalistički front ne smije da
bude od štete nikome, a najmanje je trebalo da bude od
štete u odnosu na nas, jer smo mi, poslije Sovjetskog
Saveza, zemlja koja je najkonsekventnije sprovodila u
djelo principe marksizm3-lenjinizma. Čitav svijet gledao je
i gleda na nas, da bi vidio kako izgleda sprovodenje tih
principa u život i mi smo vjerovali da će se svi pripadnici
socijalističkog fronta radovati tome. Ali, oni se nisu rado-
vali, oni su u tome vidjeli nekakvu konkurenciju. Ako
smo mi komunisti, drugovi, onda tu nema nikakve konku-
rencije. Mi smo smatrali da, time što ulažemo maksimalne
napore, potvrđujemo da je socijalistički sistem, koji se u
Sovjetskom Savezu počeo stvarati poslije Oktobarske re-
volucije, jedini pravilan društveni poredak. Mi smo htjeli
da to potvrdimo svojim primjerom, a oni nas u tome
sprečavaju. Oni su pritom učinili drugu griješku, iznoseći
shvatanje o isključivo revolucionarnoj ulozi Crvene armije,
koje ustvari znači demobilizaciju latentnih revolucionar-
nih snaga koje postoje u svakom narodu, u svakoj radnič-
koj klasi. Svaka radnička klasa je sposobna da se bori
i izvojuje nov društveni poredak. A na bajonetima se
nikad nije pravedno širila jedna napredna ideja i donosio
društveni preobražaj, već samo porobljavanje. To je zakon,
drugovi, i tim putem se ne može stvoriti socijalizam. Soci-
jalizam se može stvoriti samo na najrigoroznijem pošto-
vanju i primjenjivanju principa marksizma-lenjinizma od
malih i velikih. Tu brojčanost ne može igrati presudnu
ulogu. Narodi Jugoslavije nisu krivi što ih ima šesnaest
miliona a ne dvije stotine miliona, ali oni mogu biti po-
nosni na svoj prilog koji daju ostvarujući u praksi soci-
80
jaliiam i na visoku socijalističku svijest ogromne većine
radnih ljudi naše zemlje.
Danas u Jugoslaviji jedva može da se nade minimalan
broj ljudi koji će, iz čisto ličnih razloga, reći da su protiv
socijalističke izgradnje, ali zato, na drugoj strani, imate
90% naših ljudi koji svijesno hoće da idu u socijalizam
i idu u socijalizam. Nisu to samo komunisti, već naši
članovi Narodnog fronta, naši radni ljudi koji su se na
djelu ubijedili da mi možemo stvoriti socijalizam i koji
već danas vide rezul'ate.
Međutim, naše su pozicije sada, kako se to na frontu
kaže, neosvojiva tvrđava. Vi radite mirno svoj posao i
dokažite na djelu pravilnost naše linije, ispravnost i ko-
risnost našeg rada. Oni kažu da mi idemo u kapitalizam.
Mi ih pozivamo da dođu i vide, da kod nas pokušaju naći
potvrdu za to što govore. Mi širom otvaramo vrata sva-
kome ko hoće pošteno da dođe i uvjeri se šta se kod nas
radi i gradi. Neka dođu i neka pitaju vas, jer ćete im vi
odgovoriti isto tako dobro kao i ja; odgovorite im onim
što gradite, činjenicama, i recite im: vidite naše fabrike,
naše hidrocentrale, naše nove ceste, drumove, željeznice
i tako dalje___
Mi smo svi skupa jedan radni kolektiv. Ja radim na
jednom, a vi na drugom mjestu, ali niko od nas ne smije
žaliti truda, pa ni života ako je potrebno, da ostvarimo
cilj koji smo sebi postavili. Mi u svom radu nismo pogri-
ješili ništa, sve što smo radili uglavnom smo pravilno
postavili i to je kao pravilno dokazano i na djelu. Zašto
da se kolebamo sada, kad vidimo perspektivu? A iz zemalja
Informbiroa hoće da nas pokolebaju. Drugovi, govorili su
nam kako griješimo, pa su između ostalog postavili i
pitanje Narodnog fronta.
A Narodni front je baš ono novo što je naša Narodna
revolucija dala. Nije ni Sovjetski Savez, ja to smjelo
mogu da tvrdim bez pretjerivanja, u tako kratkom periodu
mogao dobiti tako ogromne mase građana kod kojih je
preovladalo jedinstvo misli i akcije. A mi smo to učinili.
Oni sada hoće da nam poruše baš tu, jednu od najvećih
31
naših tekovina — Narodni front, pomoću koga smo mi
uspjeli toliko da postignemo. Komunistička partija, dru-
govi, sama sebi nije dovoljna. Komunistička partija nije
sama sebi cilj; ona je organizacija avangarde radničke
klase, rukovodeći odred, ona ima rukovodeću ulogu. Od
umješnosti i sposobnosti jedne komunističke partije, od
njene revolucionarne snage, od stepena njene sposobnosti
da vlada naukom marksizma-lenjinizma i u praksi je spro-
vodi zavisi u kolikoj mjeri ona može da proširi svoj uticaj
na široke mase. A mi smo ne samo uspjeli da proširimo
njen uticaj na široke mase, već i da stvorimo i oformimo
njihovu organizaciju. Naš Narodni front je čvrsta orga-
nizacija, dvaput bolja i jača, iznutra monolitnija i čak
prožetija marksizmom-ienjinizmom nego što je, recimo,
mađarska partija koja je do juče imala koju stotinu čla-
nova a sad je odjednom prešla milionJNaš Narodni front
je nov oblik objedinjavanja radnih ljudi pod rukovodstvom
Komunističke partije, koji idu, ne nesvijesno i pod priti-
skom već svijesno, za Komunističkom partijom i svijesno
vide jasne perspektive jedne bolje budućnosti.
Postoji čitav niz stvari koje nam oni stavljaju u
grijeh, a koje su upravo ono najbolje što je dala naša
Revolucija. Mi smo se, drugovi, u našoj revolucionarnoj
borbi i radu koristili iskustvom Sovjetskog Saveza. Bilo
bi nepravedno i štetno govoriti da se mi nismo služili
iskustvom velike Oktobarske revolucije. Od nje i čitavog
procesa razvitka prve socijalističke zemlje mi smo uzeli
ono što je bilo pozitivno, a ono što je bilo negativno
nastojali smo da izbjegnemo, kao što smo nastojali da u
našim specifičnim uslovima primijenimo nešto novo. To
novo nećemo nikome dozvoliti da nam razbije, jer u
tome je snaga naše Partije. Zamislite kako bi ovakav
udarac, kakav smo mi dobili od Informbiroa, izdržale
partije u. istočnim zemljama narodne demokratije. Ras-
pale bi se tako da od njih ne bi ostao ni kamen na
kamenu. A mi se nismo ni potresli, nego smo još čvršće
zbili svoje redove. To je jedan organizam, jedinstven
organizam koji je svijestan svoga cilja i koji ide neumo-
82
ljivo naprijed, bez obzira na ono što se ispriječi na nje-
govom putu
Zato i nema nikakvog smisla kad se u nedavnoj so-
vjetskoj noti, koju smo dobili, upoređuje Komunistička par-
tija Jugoslavije sa engleskom i američkom, jer naša Partija
vodi državu i narod od 16 000 000 stanovnika. Ali,
kad se već vrši takvo besmisleno poredenje, onda treba
da se zna da, ako neko ima zadatak da mijenja svoje ru-
kovodstvo, to mogu da budu samo naši ljudi i niko drugi.
Naši ljudi u zemlji dosad nisu postavili to pitanje, da se
skine ovaj ili onaj pojedinac ili čitavo rukovodstvo, a razni
Rakoši, Paukeri i drugi ga postavljaju. Oni nemaju prava
na to. Ako naš radni narod vidi da pojedini rukovodioci-
komunisti ne valjaju, onda ih treba smijeniti. Tu nema
pardona. Isto tako kao što se, naprimjer, mijenja rukovod-
stvo preduzeća da bi to preduzeće bolje radilo. A naš
narod nije pitan da li i koga treba smijeniti, da bi došao
neko drugi.
Mi moramo slušati glas našeg naroda ovdje. Jer, za
koga gradimo mi socijalizam u svojoj zemlji? U prvom
redu za nas, za stvaranje boljeg života našim ljudima. To
što mi hoćemo da stvorimo našim radnim ljudima sreć-
niji život, to nije nacionalizam. Mi smo ukinuli kapitali-
stički sistem, otjerali buržoaziju, uzeli joj fabrike i tako
dalje, uzeli smo joj materijalnu bazu i dali narodu u ruke.
U vašim su rukama danas rudnici, u vašim su rukama
fabrike, u vašim je rukama čitav ekonomski život i vi
njime treba pravilno da rukujete, odozdo do gore. Vi
imate pravo da skidate i postavljate liude . . |Г
Mi smo, drugovi, za ravnopravnost medu socijalistič-
kim zemljama, naročito u ekonomskim odnosima, i zato
moramo osuditi pokušaje revizije nauke marksizma-lenji-
nizma. Ja mislim da je zasluga naše Partije baš u tome što
je ukazala da se u čitavom tom sadašnjem stavu prema
nama ustvari radi o teoretskom iskrivljavanju i revizionizmu.
Zasluga naše Partije je u tome što je imala smjelosti —
3Z
a to je mogla zahvaljujući svojoj monolitnosti — da kaže:
ne, ovakav je put nepravilan, potrebno je ići ovim putem
kojim mi idemo u novim uslovima poslije rata. Mi sma-
tramo da već samo postojanje Sovjetskog Saveza kao velike
socijalističke zemlje pretstavlja jak faktor koji omogućava
da se u mnogim zemljama razvijaju napredne snage i dodu
do pobjede. Nema potrebe da se Sovjetski Savez miješa u
unutrašnje stvari zemalja koje grade socijalizam, jer to
samo šteti.
Mi, dakle, imamo da raščistimo te stvari s njima,
a da izgradimo socijalizam u svojoj zemlji i da kažemo,
onako kao što je to nekad rekao Lenjin boreći se protiv
Trockog, da je mogućno stvoriti socijalizam u jednoj
zemlji. No danas se već dokazalo da to važi i za male
zemlje, kao što je naša, ako je većina naroda svijesna i
spremna na razne napore. Znači, mi treba da se borimo
da ostvarimo naš Petogodišnji plan i da izgradimo soci-
jalizam, pa da kažemo: vidite, ne samo da smo uspjeli
da izgradimo socijalizam, nego smo to uspjeli i protiv
vaše volje, svojim sopstvenim snagama. A nikakve priče
ne mogu ga uništiti, jer on je tu, krv i meso života naših
ljudi. Na taj način mi ćemo prečistiti sporna pitanja.
A izgrađujući socijalizam, drugovi, treba da budemo
svijesni da mi ogromno doprinosimo ostalim malim i veli-
kim zemljama, jer pokazujemo da unutar svake zemlje
posebice, ako je rukovodstvo sposobno da radničkoj klasi
pravilno objasni liniju, postoje snage koje mogu svojom
borbom donijeti nov društveni poredak.
Mi smo, drugovi, duboko u pravu i mi ćemo to do-
kazati, a borićemo se i borimo se i na teoretskom polju.
A vi, rudari i svi ostali naši radnici i radni ljudi, vi ste
ta armija pomoću koje se mi sada borimo, dokazujući
na djelu da gradimo socijalizam. Produžite, drugovi, još
upornije svoj rad.
Beograd. 11 septembra 1949
m
GOVOR U STOLICAMA
Drugovi i drugarice.
Osam godina je prošlo od onoga dana kad smo se
1941 godine sastali ovdje moji drugovi i ja na vojno
savjetovanje, da bismo napravili plan o razvijanju na-
rodnog ustanka u čitavoj našoj zemlji. Vama je poznato,
a naročito onima koji su u to doba shvatili svu tragediju
naše zemlje, kako je režim stare Jugoslavije takoreći
bez borbe predao okupatoru čitavu našu divnu zemlju.
Vi znate vrlo dobro da je stara Jugoslavija, od samog svog
postanka pa do napada koji su na nju izvršili njemački,
talijanski, bugarski i mađarski okupatori, crpla iz ovog
naroda i posljednju paru pod izgovorom da joj treba za
vojsku i odbranu zemlje. A kad je došlo vrijeme da se
zemlja brani, onda su posljedice dvadeset i više godina
gazdovanja korupcionaških reakcionarnih režima bile ka-
tastrofalne za našu zemlju. Za čitavo to vrijeme sistemat-
ski se rušila na svim linijama odbranbena moć države
protiv eventualnog napada izvana. Kada su fašistički osva-
jači Njemačke, Italije, Mađarske i Bugarske navalili kao
hijene na oslabljenu i nacionalnim razdorom iznutra
razjedinjenu Jugoslaviju, onda su se rukovodeći ljudi
starih režima pokazali ili kao otvorene izdajice ili kao
kukavice nesposobne da vode narode u tako sudbonosnim
S5 •
danima. Onda je i ono oružje, koje su naši narodi platili
svojim znojem i krvlju, otišlo bez svakog dejstva u ruke
neprijatelja. Naši narodi našli su se goloruki licem u lice
sa mnogostruko jačim neprijateljem.
Nijedna partija, nijedna organizacija osim Komu-
nističke partije Jugoslavije nije bila. .sposobna da probudi
u narodu svijest o njegovim sopstvenim snagama i o po-
trebi da se bori, da ne dozvoli da bude uništen. Komu-
nistička partija Jugoslavije riješila je da stane na čelo
naroda ostavljenog na cjedilu i da povede borbu na život
i smrt sa okupatorima koji su išli za tim da istrebe naše
narode. Prvih dana ustanka trebalo je našoj Partiji da se
još jače poveže sa narodom, da ustanak dobije Što masov-
niji karakter. Kad je ustanak bio već toliko razvijen da
nam je bilo mogućno da pristupimo malo boljim, savrše-
nijim metodama ratovanja, mi smo sazvali ovdje u Sto-
licama pretstavnike srpskih, hrvatskih, slovenačkih, bosan-
skih, crnogorskih i drugih partizanskih odreda, da se dogo-
vorimo o daljim planskim vojnim akcijama i, u skladu
s tim, o politici naše Partije na oslobođenoj i neoslobođenoj
teritoriji.
Do toga vremena već je bio oslobođen Krupanj, pu-
ške su već bile zapucale u predgrađima šapca, neprijatelj
je već čuo u Beogradu pucnjavu naših bombi kragujev-
čanki i puškomitraljeza kod Ralje. Petnaest kilometara od
Beograda već su sinovi srpskog naroda vodili borbu protiv
fašističkih zvijeri. A okupator je želio da u mirnim uslovima
pljačka zemlju i ojača svoj ratni potencijal, da uništi So-
vjetski Savez, što je sebi postavio za cilj.
Pod najtežim uslovima probijali su se tada naši dru-
govi iz Beograda i Srbije, Hrvatske, Slovenije, Bosne i Crne
Gore, da bismo se ovdje sastali. Vi znate kakvo je stanje
onda bilo. Vi znate da nije bilo ni jednog vagona, ni jed-
nog voza, ni jedne ceste ili puta bez žandarma, ustaškog,
njemačkog, talijanskog, mađarskog ili bugarskog, ali su
naši drugovi ipak uspjeli da se probiju i dođu ovdje,
duboko svijesni da moraju doći na ovo mjesto, na terito-
riju na kojoj je bio oslobođen i prvi grad u Srbiji, Krupanj,
86
da bi iskustvo stečeno na toj teritoriji mogli prenijeti u
svoje krajeve, da bi se udarile smjernice za dalju upornu
borbu protiv okupatora i domaćih izdajnika.
Mi smo se tada sastali ovdje ne da činimo neke očaj-
ničke pokušaje, nego duboko svijesni da ćemo uspjeti, jer
smo već bili upoznali snagu naroda naše zemlje, jer smo
već vidjeli na djelu naš narod u Srbiji, Crnoj Gori, u
Bosni, Hrvatskoj i tako dalje. Mi smo tada na savjeto-
vanju vidjeli da možemo vršiti ne samo sitne akcije, već
i krupne napade na okupatora, postepeno razvijajući na-
rodni ustanak u opštenarodni rat i stvarajući armiju. Ovdje
su bili stvoreni prvi temelji naše oružane narodne snage.
Drugovi i drugarice, vi koji ste onda bili ovdje sje-
ćate se onih teških bojeva 1941 godine poslije zauzimanja
Krupnja, kad su naše trupe, naši partizanski odredi morali
otstupiti od Šapca i iz čitave Posavine i Mačvc. Vi se sje-
ćate kako su jedne noći, u početku oktobra mjeseca, ovdje
u Stolicama partizani *i oni cernici koji su protiv volje
Draže Mihailovića ostali s nama, zajednički jeli iz jednog
kazana i odmah ponovo odlazili preko ovih brda da spriječe
okupatora da prodre na ovo oslobođeno tlo. To su bili
veliki dani, historiski dani, i mi danas, na dan kad se
navršilo osam godina od toga vremena, možemo da se sa
ponosom toga sjećamo, da se sjećamo toga da smo u to
vrijeme mi jedini u čitavoj Evropi, usamljeni i hiljade ki-
lometara odvojeni od naših saveznika, digli ne samo svoj
glas nego i puške i najrazličitije primitivno oružje, da se
borimo na život i smrt, da doprinesemo svoj udio i da
pomognemo Sovjetskom Savezu, koji se onda, kad su
njemačke trupe bile pod Moskvom, rvao uz tešku muku,
da mu pomognemo iskreno pa makar i svi izginuli. Vi se
sjećate toga, drugovi, ali se nama to danas ne priznaje.
. čitava naša borba, borba naših naroda i ovdje u
• Srbiji, i u Bosni i Hercegovini, u Hrvatskoj, Sloveniji,
Crnoj Gori i Makedoniji bila je svuda jedna herojska,
epopeja kakvu je rijetko koji narod doživio. Već tada,
prvih dana, u vrijeme kad su Hitlerove horde visoko držale
svoj nos i bezbjcdno šetale po čitavoj Evropi, mi smo
87
ovdje gledali njemačke gestapovce i druge okupatorske
jedinice zarobljene, kako idu kao pokisle kokoši. Vodili
su ih srpski partizani. To je bilo 1941 godine.
A gdje su bili tada oni koji nas danas kleveću? Gdje
su tada bili oni koji danas kažu da smo mi gestapovski
špijuni, mi, a ne oni koji su sjedjeli u zavjetrini i od
kojih su zaista neki i bili špijuni! Oni danas imaju smje-
losti da tu tešku i besramnu riječ bacaju nama u lice.
.Ali ona se odbija od nas, od nas i naše herojske borbe i
pada na njih kao sramna ljaga na podle klevetnike.
Drugovi i drugarice, razumije se da bi se moglo mnogo
pričati o našoj teškoj borbi, o tome šta su naši narodi sve
pretrpjeli, koliko je bilo žrtava već prve godine rata,
koliko je bio neizmjeran bijes okupatora zbog toga što se
jedan mali narod usudio da ustane protiv njega i da mu
se odupre. Vi se sjećate kako su Nijemci, u svom divljem
bijesu, posipali mrtva tijela srpskih seljaka na Jadru meki-
njama, da bi ih svinje jele, sjećate se bezbrojnih vješala
po čitavoj Srbiji i nasred Beograda. Zašto je to sve bilo
tako? Razumije se, ne zato što su ljudi sjedjeli u zapećku,
nego zato što su podigli oružje protiv uništenja i poroblja-
vanja svoje zemlje. Takav narod, drugovi, nije kadar ni-
kada niko na svijetu da okleveta tako da ta kleveta ostane
na njemu, takav narod biće čist za vječita vremena, pa
ma kakva sila na svijetu, ma ona brojala i stotine mili-
ona, nastojala da ga okleveta i osramoti. Jer, djela su tu,
historija je tu pred nama, pisana potocima krvi koju su
herojski prolili naši narodi.
Mi nismo došli danas ovdje, drugovi i drugarice, da
održimo ovaj miting da bismo se na njemu busali u prsa
i hvalili nečim što ne zaslužuje hvalu, iako su žrtve
naših naroda toliko velike da nikakva pohvala ne bi bila
prevelika. Ne, mi nismo zbog toga došli ovdje, već zato
da izvršimo naš čin i da ovo historisko mjesto ovjeko- *
vječimo kao žarište borbe, žarište sa koga se naša borba
razvila ne samo po Srbiji nego po čitavoj zemlji. Ali, mi
smo došli ovdje i da potsjetimo sve one klevetnike koji
nas danas kleveću i govore da naša borba nije bila nikakva
88
borba i da nije nista više značila nego borba mađarskog,
rumunskog, bugarskog ili kog drugog naroda. Drugovi,
ja to ovdje nisam rekao zato da bih licitirao ko je više
učinio. Ja sam to. rekao zbog toga što je već sama takva
propaganda od onih koji je čine jedna sramota i atak na
pravdu i istinu. I mi to nikada ne možemo prećutati i
uvijek ćemo reći da je to podli atak na istinu, na histo-
risku istinu koju zna cio svijet.
Sada bih htio da se osvrnem sa nekoliko riječi na
današnju najnoviju situaciju, u koju je stavljena Jugosla-
vija ne svojom sopstvenom krivnjom nego krivnjom onih
koji bi trebalo da budu zahvalni Jugoslaviji što ih je naš
narod svestrano pomagao koliko je najviše mogao. Danas
se mnogi pitaju i čude otkuda i zašto sve to. Ljudi razmi-
šljaju ovako: Pa, mi smo ratovali, dali smo sve od sebe,
nismo štedjeli ni ljude, ni svoje živote, naš seljak nije
štedio svoj imetak, dali smo sve što se tražilo od nas,
učinili smo sve u ratu, a poslije u miru, četiri godine,
gledali smo da sa svima budemo u najboljim odnosima,
da uspostavimo prisne veze sa našim prijateljskim save-
zničkim zemljama na Istoku, uložili smo sve svoje snage i
založili se ne samo politički u punoj mjeri, već i dopri-
nijeli materijalne žrtve, da bismo se nekako što bolje
povezali sa istočnim narodima, sa narodima Sovjet kog
Saveza, Poljske, Čehoslovačke, Mađarske, Rumunije i
Bugarske, — pa ipak je sve to uništeno običnim klevetama.
Zašto, u čemu_je stvar, drugovi?
I mi smo se dugo pitali šta je to i o čemu se radi.
Na koncu konca, kad smo unatrag analizirali čitav razvi-
tak naših odnosa sa SSSR i zemljama narodne demokra-
tije došli smo do jasne konstatacije otkuda je i zbog čega
sve to došlo.
Vi znate da smo mi sa Sovjetskim Savezom poslije
rata imali najtješnje veze, vi znate da smo se mi bili pot-
puno oslonili na Sovjetski Savez, da smo bili riješeni ići
sa Sovjetskim Savezom, pa ma se radilo o životu ili smrti,
jer smo se osjećali ne samo krvlju vezani, po slovenskim
bratskim osjećanjima, već isto tako i ideološki. Tamo je
39
bila socijalistička izgradnja, tamo se gradi socijalizam,
a mi ovdje takođe smo htjeli i takode gradimo socijali-
zam. Pa, mogu li između koga biti bolji odnosi, nego
između socijalističkih zemalja, bez obzira kakve je nacio-
nalnosti koja od tih zemalja. Vama su poznati naši govori
i članci, a isto tako znate i šta je onda govorio moskovski
radio, znate da su oni onda najljepšim riječima, u super-
lativima govorili o Jugoslaviji jedno izvjesno vrijeme. Pa
ipak, drugovi, udarac je došao baš od njih. Oni su za-
četnici čitave te kampanje koja se danas vodi protiv nas.
A zašto?
Mi smo isto tako sa Poljskom, Čehoslovačkom, Ma-
đarskom, Rumunijom i Bugarskom težili da stvorimo i
stvorili smo dobre odnose. Sa Poljskom i Čehoslovačkom
bilo nam je u tom pogledu mnogo lakše, jer su i one bile
zemlje koje su u prošlom ratu stradale kao predmet zvjer-
skog napada okupatora, jer su i one podnijele žrtve. Sa
njima smo lako našli zajednički jezik i način da najtješnje
sarađujemo. Ali, mi nismo učinili samo to. Mi smo, prvi
na svijetu i niko drugi, dali inicijativu da i sa narodima!
Mađarske, Rumunije i Bugarske uspostavimo tješnje veze
i neku blisku saradnju. Iako su upravljači tih zemalja za
vrijeme rata svojim oružanim hordama pljačkali i palili
našu zemlju, mi smo ipak prešli preko svega toga i pomogli
tim zemljama, da se dignu iz učmalosti u koju su bile
zapale i da što prije stupe na stazu borbe za socijalizam,
pa da zajednički s nama uklone sve što nas je u prošlosti
razdvajalo. Zašto onda taj napad na nas?
Vi se sjećate, drugovi, kada je naša delegacija išla
u Poljsku. Bio je to moj prvi takav put u inostranstvo. Na-
rod nas je u Poljskoj primio vrlo lijepo, naša delegacija bila
je bratski primljena. Ali, mi nismo išli u Poljsku zato
što smo to sami tražili, nismo išli da se busamo u prsa
kako smo ratovali i tako dalje. Ne, drugovi, godinu dana
je poljski ambasador ne jedanput tražio da naša delegacija
ode u Poljsku, a da je najbolje da odem ja. Na moje pitanje
zašto, odgovorio je da je u Poljskoj stanje vrlo teško i da
je teško razviti simpatije prema Sovjetskom Savezu, jer
90
poljski narod ne voli Sovjetski Savez — tako je govorio
ambasador. Ja sam na to pitao šta možemo mi tu pomoći,
pa i ja, ako dodem. On je rekao: »Vi imate moralno pravo
da govorite, jer Jugoslavija uživa velike simpatije u Polj-
skoj«. Poslije njihovog oficijelnog poziva, naša delegacija
i ja otišli smo u Poljsku. I zaista, poljski narod nas je ne
samo lijepo primio, nego je i vjerovao našim riječima
da samo zajedno sa Sovjetskim Savezom mogu mali narodi
sačuvati svoju nezavisnost, a naročito mali narodi na
Istoku.
Tako je bilo i u Čehoslovačkoj. česi su se čak ljutili
što naša delegacija nije prvo došla kod njih. U Čeho-
slovačkoj bili smo još grandioznije dočekani nego u Polj-
skoj, a i kod češkog naroda došla je do punog izražaja
ljubav prema narodima Jugoslavije. Ja to podvlačim zato
štj smatram da, ako je ta ljubav došla do izražaja onda,
ona nije ugasla ni danas, već živi u srcima tih naroda, ali
oni koji vrše neprijateljske rabote protiv Jugoslavije poku-
šavaju da je uguše.
U Bugarsku mi takođe nismo išli na svoj vlastiti
zahtjev, već smo, na njihovo traženje iz kurtoazije vra-
tili posjetu. Išli smo kao brat bratu i putovali iz Sofije
u Varnu, a otuda drugim pravcem ponovo u Sofiju, da bi
bugarski narod vidio pretstavnike bratske Jugoslavije. Sto-
tine i stotine kilometara prelazili su ljudi i žene po sni-
jegu i nevremenu, čekali su čitave noći г.а stanicama da bi
nas vidjeli i pozdravili, sa suzama radosti. Ljudi su nas
grlili i govorili da je došlo vrijeme da se zaista bratski
volimo, a ne da se međusobno svađamo i gložimo.
U Mađarskoj smo takođe bili, na uporno nastojanje
rukovodilaca koji nas danas najpodlije kleveću, da bismo
i njima pomogli. Oni su onda govorili da smo mi jedina
zemlja sa kojom mađarski narod može da govori sa povje-
renjem, jer smo se prema njemu ponijeli sa najviše pažnje
i velikodušnosti. A mi smo htjeli da pomognemo i njima,
da bi u Mađarskoj bilo stvoreno bolje stanje. Išli smo tamo
i narod nas je lijepo primio.
91
Sa Rumunijom je bio isti slučaj. Naš odlazak u
Rumuniju imao je ogroman značaj za unutrašnju konso-
lidaciju te zemlje. To su pismeno potvrdili pretsjednik
rumunske vlade i rukovodioci rumunske partije, koji nas
danas kleveću. Oni su tada govorili da je kod njih loše
stanje, a pošto smo mi tamo bili, izjavljivali su da se
stanje popravilo i krenulo naprijed. Kad je naša delega-
cija bila u Bukureštu, iako nije običaj da jedan pretsjednik
kao pretstavnik druge zemlje govori na javnim mitinzima,
ja sam govorio na trgu pred masom. Pola miliona Rumuna
je došlo i stajalo na snijegu koji je padao, a ja sam govorio
jezikom koji narod razumije, socijalističkim jezikom, samo
zbog toga da bismo zbilja pomogli rumunskom narodu.
Oduševljenje je tada bilo veliko. Osim toga, ja sam
prilikom posjete Bukureštu morao da idem i u parlamenat
i da tamo noću, pod reflektorima, govorim, a od mene su
takoreći zahtijevali da objasnim reakcionarnim partijama
koje su tada bile u parlamentu da je njihovo vrijeme
prošlo i da je došlo drugo, novo doba. Ja sam i to uradio
i shvatio, iako to nije bila moja dužnost. Mi smo založili
ne samo svoj autoritet, nego smo često ulazili i u poli-
tičke teškoće, vanjskopolitičkog karaktera, samo da bismo
im pomogli. A šta se i pored svega toga dogodilo uskoro
poslije toga vremena kad smo mi bili u Rumuniji?
Jedne noći su nestale sve moje slike u Bukureštu, što
razumije se nije važno, a po čitavom gradu, i u radničkim
i u buržoaskim krugovima, proširena je vijest da sam
prešao u imperijalistički tabor. Zašto je do toga došlo,
drugovi? Zbog toga da se ubije ono ogromno povjerenje
rumunskog naroda u našu zemlju i naše narode, pa i u
rukovodstvo naše zemlje. To su učinili oni odozgo.
Eto, drugovi, u tom grmu leži zec, u zavisti zbog
ljubavi tih naroda prema našoj zemlji, u zavisti zbog
ljubavi tih naroda prema rukovodstvu naše zemlje. To
se ne tiče samo rukovodilaca u zemljama koje sam spo-
menuo, već i nekih rukovodilaca u Sovjetskom Savezu.
Oni su to sve pokrenuli, oni su srušili ono ogromno djelo
koje smo mi uspjeli da izvršimo poslije rata stvarajući
92
bratski savez naroda, ne samo na Balkanu već na Istoku
uopšte. Njima je, drugovi i drugarice, milo da se mi medu
sobom gložimo. Stara rimska krilatica: divide et impera
— razdijeli pa vladaj — ostala je i sada u dejstvu, ništa
se nije promijenilo. Ti rukovodioci, koji pred historijom
imaju ogromnu odgovornost, upotrebljavaju nesocijalističke
metode za razbijanje veza medu pojedinim narodima, da
bi ih lakše mogli iskoristiti u svoje ciljeve.
Zašto je to potrebno? Zar ne bi bilo bolje i lakše
da je Sovjetski Savez imao, recimo, Jugoslaviju kao naj-
vjernijeg prijatelja, koji bi svojim primjerom mogao do-
prinijeti širenju povjerenja ne samo u narodnim masama
na Istoku nego i u čitavom svijetu, koji bi bio primjer
u izgradnji socijalizma — da se socijalizam opravda kao
najbolji društveni sistem. Zar to ne bi bilo bolje? Oni
nisu našli da je to bolje. Oni su smatrali da je ipak bolje
da mi ne budemo suviš- popularni, smatrali su da nije
suviše dobro ako mi prebrzo izrastamo. Oni su našli da
naše metode nisu u skladu sa njihovim zbog toga što se
mnoge stvari kod nas lakše sav^đuju nego kod njih. Oni
su htjeli da mi radimo onako kako nam oni diktiraju.
A mi smo kazali: Ne, mi ćemo ići našim putem, iskoristi-
ćemo sve naše mogućnosti, a koristićemo isto tako sve
pozitivne crte vašeg socijalističkog razvitka. Ali, taj put
se njima nije sviđao.
Da vidimo sada zašto je Sovjetski Savez tako brzo
sa nama kidao ekonomske i druge veze. To je lako razu-
mjeti: oni nisu htjeli razumjeti naše potrebe već samo
svoje, a mi smo smatrali da je to nepravilno i da, kad se
radi o trgovini, mi treba da trgujemo na ravnoj nozi. Mi
smo smatrali da, ako već trgujemo na kapitalistički način,
imamo pravo da za svoj trud, za trud naših radnih ljudi
tražimo odgovarajuću naknadu, da dajemo robu za robu,
da se plaća podjednaka vrijednost na obiema stranama, a
ne da mi dajemo jevtinije i da uslijed toga gladuje i
strada nas narod. To je jedno. Drugo, mi smo bili protiv
toga da se kod nas svako miješa u rješavanje pitanja naše
ekonomike. Mi smo kazali: Nama su potrebni sovjetski
93
^	instruktori i specijalisti, ali nama nisu potrebni sovjetski
komandiri, jer i mi smo naučili komandovati i možemo
komandovati i sami. Da, drugovi, mi možemo i sam»
komandovati. A to se njima nije svidjelo.
Iz ovoga se jasno vidi šta se njima nije svidjelo.
Njima se nije svidjela ta naša odlučnost da sačuvamo
svoju nezavisnost. A nezavisnost se može sačuvati jedino
ako se sačuva ekonomska nezavisnost, mislim ekonomska
nezavisnost u tolikoj mjeri ukoliko je potrebno da možeš
ravnopravno trgovati s drugim, dajući jednu vrijednost za
drugu jednaku i obratno. Njima se to nije svidjelo, a mi
nismo mogli drukčije. Mi smo morali tako učiniti.
Kad je Sovjetski Savez nama otkazao ekonomske ugo-
vore, neki ljudi tamo vjerovali su da ćemo mi za nekoliko
mjeseci doživjeti slom. Zašto su oni to pretpostavljali sa
takvom sigurnošću? Zato jer ne poznaju snage našeg naroda.
A mi u snage našeg naroda vjerujemo. Oni su mislili da će
kod nas sve propasti ako oni s nama prekinu i da će naš
narod vidjeti u tome posljedicu naše avanturističke politike,
kako oni vole govoriti, posljedicu našeg nepristajanja da
nam oni komanduju. Vjerovali su da će se narod zbog
toga pobuniti protiv nas. A bilo je baš suprotno. Mi nismo
baš tako teška srca podnijeli ovaj otkaz u ekonomskom
pogledu — više nam je palo teško iz političkih razloga —
jer smo zaista imali s njima neke takve ugovore, kao što su
bila zajednička društva »Justa« i »Juspad«, koja su više
bila kolonijalnog karaktera nego zasnovana na ravnoprav-
nosti. Nama je bilo vrlo milo što smo te ugovore likvidi-
rali, a najbolje bi bilo da se poslije likvidiranja tih ugo-
vora počelo iznova na ravnopravnoj bazi. Ja zato još
jednom kažem, da nama zbog toga nije bilo žao, jer ti
odnosi nisu bili pravilni, bratski odnosi socijalističkih
zemalja.
Oni su na to gledali sa velikom srdžbom i bijesom.
Mislili su da je najbolje za njih ako sliste naše rukovod-
stvo i dovedu ljude koji se kao rukovodioci neće usuditi da
daju otpor njihovoj politici, ekonomskoj i vanjskoj uopšte.
I šta su onda smislili? Pozvali su narod Jugoslavije nä
94
ustanak protiv njegovog rukovodstva, sa željom da kod
nas otpočne opšta gužva i tučnjava na svim stranama. Ali
naš narod je, blagodareći jedinstvu Partije i naroda, poka-
zao visoku svijest i izdržao je taj najveći udarac, najveći
poslije 1941 godine, kada su nas napali okupatori, ništa
manje žestok po svom zamašaju i želji da razbije naše
jedinstvo. Na njihovu veliku žalost, taj udarac se odbio
od našeg jedinstva kao lopta od stijene. NaŠ narod je tu
položio svoj ispit i još jedanput pokazao da mi možemo
izdržati ne samo takve, već i još veće udarce.
Drugovi i drugarice, kad pogledamo izvjesne doga-
đaje iz posljednjih dana, onda moramo postaviti pitanje
kakav je to, najedanput, proces u Budimpešti koji se ovih
dana tamo održavao. Ja mislim da takvog pozorišnog koma-
da već odavno nije bilo ni u jednom teatru, i kad bi se on
mogao davati u teatru, to bi bila kolosalna lakrdija kojoj
bi se narod od srca smijao. Ali, na javi to je tragična
stvar. Iako smiješna, ona je i vrlo tragična. Tim novim
metodama prema nama — koje su već isprobane, a ja
neću ulaziti u to gdje i kada — htjelo nas se dotući. Kroz
taj proces htjelo se u Budimpešti pronaći krivce, suditi i
osuditi Jugoslaviju i jugoslovensko rukovodstvo prikazati
svijetu kao najveće smutljivce koji ugrožavaju mir čitavog
svijeta, kao ljude koji zaista mogu da ugroze mir u svijetu,
jednom riječju kao špijune Gestapoa, Amerike, Engleske
i koga sve ne. Tim sramnim procesom htjelo se odvojiti
naše narode od naroda na Istoku i do izvjesnog stepena
pokolebati napredne demokratske snage u drugim zapadnim
zemljama, koje ne znaju zapravo o čemu se radi. Neu-
pućenim ljudima koji ne znaju predigru ove komedije može
ponekad nešto od toga da izgleda vjerovatno, iako u svemu
što se izreklo na procesu nema ni trunke istine, iako je
sve izmišljeno i namješteno, smišljeno u glavama sovjet-
ske obavještajne službe i onih mađarskih mameluka na
čelu sa Rakošijem. Sve je iskonstruisano u njihovim pokva-
renim glavama i oni o tim svojim tvorevinama grme 'či-
tavom svijetu. A cilj svega toga je želja da se d omče
naše rukovodstvo.
95
Ali sve što su oni u Budimpešti govorili, sav taj
bijedni proces toliko je glupo aranžiran, da niko u svijetu,
koji misli, ne vjeruje ništa od svega i sve to shvata kao
običnu komediju. Pa za koga je onda aranžerima procesa
potrebna ta komedija. Da li su oni zaista toliko glupi da
misle da će narodi drugih zemalja vjerovati u to? Nisu
i ne misle. Njima su taj proces i sve priče na njemu bili
potrebni u prvom redu za unutrašnju upotrebu u zemljama
na Istoku i u Sovjetskom Savezu, jer, narodi Sovjetskog
Saveza i ostalih istočnih zemalja vole novu Jugoslaviju.
Nisu protiv nas sovjetski narodi, već oni njihovi rukovo-
dioci koji žele da nam nametnu svoju komandu. Na jednoj
strani, dakle, njima je to potrebno za unutrašnju potrošnju,
a na drugoj za to da bi zaplašili rukovodioce svih komu-
nističkih partija, jer na ovaj način oni kažu: Ako nećete
kako vam se kaže, bićete proglašeni špijunima i agentima
Amerike, Engleske, Gestapoa i možda Etiopije, ako je
potrebno. Ovaj proces je, dakle, jedn3 historiska komedija
koja baca najtamnije svijetlo na njegove aranžere. Našim
narodima on neće ništa naškoditi, jer sve što je tamo
kazano ni u čemu nije, niti je moglo biti dokazano
činjenicama. Sve je to jedan najobičniji blef, koji će u
kratkom vremenu biti raspršen kao pljeva na vjetru, a
naša zemlja, narod i rukovodstvo ostaće čisti kao suza
pred svim tim klevetama koje su na nas bačene.
Drugovi i drugarice, sada se postavlja pitanje zašto
druge komunističke partije, kao naprimjer francuska i
druge na Zapadu, tako napadaju Jugoslaviju i njeno ruko-
vodstvo. Ja vam na to kažem, drugovi, da nas ne napa-
daju komunističke partije, ne napadaju nas članovi tih
komunističkih partija već njihovi pojedini rukovodioci, koji
ne misle svojom glavom, koji se boje da im neko, ako
brane istinu, ne kaže da su špijuni, pa zato zbog neke
tobožnje discipline, da se ne bi pokolebala vjera u auto-
ritet Sovjetskog Saveza — a čitav svijet je danas svjedok
toga da neki rukovodioci SSSR sami ruše taj autoritet
svojim nesocijalističkim postupcima prema Jugoslaviji —
samo slijepo slušaju što im se sa strane kaže. Takav metod
96
je nepravilan, drugovi, a činjenicama se može dokazati
da je on štetan za međunarodni napredni pokret. Reći
istinu ne znači rušiti autoritet Sovjetskog Saveza kao
sistema. Time se mogu natjerati da se isprave oni poje-
dinci koji griješe koristeći taj metod. A to nije takva
tragedija za Sovjetski Savez. Mi smo smatrali da je bolje
govoriti istinu u svakom konkretnom slučaju i iznositi
činjenice, da narod vidi i zna sve što se događa. Mi smo
im kazali da takav rad ne valja i da treba drukčije da
postupaju. Ödnos prema socijalističkoj zemlji mora da
bude drukčiji, a ne odnos naredbodavaca prema potčinje-
nima. U principu marksizma-lenjinizma stoji da socijali-
zam znači u prvom redu ravnopravnost ne samo između
ljudi nego i između socijalističkih država, malih i velikih.
Ako mi nećemo gajiti tu ravnopravnost od samog početka
na tim principima, onda takav socijalizam nikad ne može
postići onaj Cilj za kojim idemo i kasnije se, hoćeš-nećeš,
može izvrći u imperijalizam. Od samog početka Sovjetski
Savez je dužan pokazati, velikodušno pokazati da je spre-
man u svakom pogledu da pomogne koliko najviše može
svaku malu socijalističku zemlju i da je smatra ravno-
pravnom sebi. Tu brojke, broj stanovništva ne može biti
princip koji odlučuje, već samo socijalistički princip i soci-
jalistički moral. Mi se držimo tih principa i nikad nećemo
dozvoliti da se neko oglušuje o njih i da podržava reviziju
nauke marksizma-lenjinizma.
A zašto nas napadaju rukovodioci drugih komuni-
stičkih partija? Zašto se oni ljute na nas? Jesmo li mi to
zaslužili? Ja vam kažem, drugovi i drugarice, da nismo.
Ako pogledamo ko je šta učinio za radnički pokret, za
napredni pokret, onda ćemo vidjeti da bi mnogi rukovo-
dioci drugih komunističkih partija morali da obore svoje
oči zemlji, da nas ne gledaju ravno u oči. Jer, mi smo
ti, mi Jugosloveni, koji smo na svoj račun, uz velike
sopstvene žrtve i odricanja, pomagali drugim partijama,
pomagali i španskoj i talijanskoj partiji, kao što smo po- '
mogli i bugarskoj, grčkoj i drugim partijama, i to ne samo
političkim savjetima već i materijalno. Ali mi sve to ne
97
;	žalimo, jer mi ostajemo pri tome da smo pravilno učinili
što smo pomagali tim partijama, bez obzira na to što se
danas neki rukovodioci tih partija tako gadno ponašaju
prema nama. Jasno je, drugovi, da je danas nezgodno govo-
riti kome smo šta i koliko dali, ali oni znaju da mi to nismo
zaboravili. Oni treba da znaju i to da se mi zgražamo
pred takvom nezahvalnošću, pred njihovim pokušajem da
nas, poslije svega što smo na svoju sopstvenu štetu učinili
za njih, sada prikažu kao nacionaliste, kao neinternacio-
naliste. A u čemu je onda internacionalizam, u čemu se;,
uopšte on odražava? Da li se on odražava u fraziranju, u
pričanju o velikodušnosti i ravnopravnosti, dok se na
djelu radi sasvim drugo nego što se riječima govori. Mi
ono što smo govorili potvrđujemo i potvrdili smo na
djelu tvrdim činjenicama i niko nema prava da nam u
lice baca klevete da smo nacionalisti, a ne interna-
cionalisti.
Historija će pokazati, drugovi, da smo mi čisti i
u pravu, a doći će vrijeme kad ćemo mi moći i malo
jasnije i detaljnije iznijeti sve te stvari. Danas još nije
vrijeme za to, još je to nezgodno. Ali postepeno mi ćemo
moći sve da iznesemo, ne izmišljajući ništa — jer mi za
to nemamo potrebe. Mi smo tako . snažno opskrbljeni
raznim činjenicama, da klevetnike možemo tući na sva-
kom koraku, ako treba.
Ja bih sada, drugovi i drugarice, htio da vam kažem
nekoliko riječi i o našoj vanjskoj politici. Već je godina
i po dana od famozne rezolucije Informbiroa, u kojoj smo
optuženi ne samo da ne izgrađujemo socijalizam, nego da
»	smo se čak i uključili u zapadni kapitalistički blok. Je
li to tačno? Ruzumije se da nije tačno, drugovi. To je
laž. Vi znate da smo mi na svim međunarodnim forumima
i skupovima, pred Ujedinjenim nacijama i drugim u svemu
pomagali Sovjetskom Savezu. Mi smo priznavali rukovo-
deću ulogu Sovjetskog Saveza, priznavali smo ga kao
glavnog borca koji vodi bitku i za naša prava. Ja neću
sada ulaziti u to kako je prodata Koruška, jer je o tome
već bilo riječi, neću govoriti o tome какб~*је došlo do toga
98
da smo mi Trst morali napustiti i da to pitanje stoji još
ovako otvoreno, jer će i za to doći vrijeme da kažemo
malo više, ali ću vam reći kakav je naš današnji stav,
jer bi se neko danas čitajući novine mogao zapitati zašto
mi u Njujorku, u Lejk-Saksesu, ne podržavamo u svemu
prijedloge Sovjetskog Saveza. Mi ćemo tamo postupati
principijelno pravilno, i nećemo _bilo zbog čega zataškati
bilo čije nepravilne postupke. /Sovjetski Savez se odrekao
principijelnog stava u pogledu malih naroda, što se vidi
na odnosima prema nama; rukovodioci SSSR svojim po-
stupcima prema našoj zemlji gaze te principe i uvredlji-
vim notama koje пзт upućuju, a naročito posljednjom,
i prijetnjama koje mogu štošta značiti, a i zveckanjem
oružja oko naših granica i kopanjem rovova u Mađar-
skoj i u Rumuniji, jednom riječju svakim svojim stavom
prema našoj zemlji, iako mi nismo ljudi koji se plaše
rovova i zveckanja oružja, jer nam je savjest čista. Naša
je savjest čista, naša je stvar pravedna i mi se nemamo
čega bojati. U Ujedinjenim nacijama mi smo glasali za
prijedloge Sovjetskog Saveza tamo gdje je to principijelno
bilo i gdje će biti pravilno, kao što je pitanje Grčke, ali
nismo glasali tamo gdje je u pitanju sama Jugoslavija i
odnos prema našoj^emlji, nismo ni za koga glasali, već
smo se uzdržali. /Tamo gdje se govori o pravima malih
naroda, o ratnohuškačkoj propagandi mi nismo mogli za
ono što je tačno da kažemo da nije tako i da to ne radi
Sovjetski Savez, a oni nam ovdje zveckaju oružjem. Neka
svijet utvrdi da li je tačno ili nije. Mi nećemo govoriti
ništa, ali im nećemo dati ni svoj glas tamo gdje oni gaze
socijalističke principe.
Mi smo mala zemlja, ali ćemo strogo čuvati svoju
vanjskopolitičku liniju, strogo ćemo paziti da ona bude
na principima marksizma-lenjinizma, da bude socijali-
stička, da kaže svim velikim zemljama — a ovdje se radi
o velikim — i Zapadu i Istoku da se ne može trgovati
niti govoriti o sudbini malih naroda, a da se oni ne pitaju
da li su sporazumni sa razgovorima koji se o njima vode
ili nisu. Mi smo punoljetan narod, naš narod je kroz
99
vjekove dokazao da je sposoban, i državnički sposoban,
da upravlja sam sobom, i mi nećemo nikome dozvoliti
da nam nametne svoju upravu i da nam soli pamet tamo
gdje ne treba.
Možda bi neko, drugovi i drugarice, postavio pitanje
dokle će to tako ići. Ja vam na to pitanje ne bih mogao
odgovoriti, jer to ne zavisi ni od mene, niti od nas svih .
skupa. Mi znamo samo jedno: kako ćemo se držati, ра,
ma kakva kušnja došla, ma kakve teškoće došle. Drža-
ćemo se kao što smo se dosad držali i ništa nećemo izmi-
jeniti svoj stav. Ma kakve teškoće došle, mi ćemo se
držati ovako kako smo se držali do danas, smjelo ćemo
ići svojim putem, izgradivaćemo socijalizam i gledaćemo
da se naše rukovodstvo ne odvoji od naroda, da na narod
ne gleda kao na figuru, već kao na svijesne ljude koji
stvaraju svoju sudbinu, ne kao na figure koje možeš po-
micati i raditi sa njima šta hoćeš. Naša zemlja je savezna
socijalistička zemlja, ona u pojedninim republikama
okuplja nekoliko narodnosti, ali smo mi riješili nacionalno
pitanje onako kako je bila želja tih naroda, a nismo na-
metnuli neko svoje rješenje koje ne bi bilo u skladu sa
željama naroda. Sreća je pritom bila u tome što je naša
Komunistička partija već prije, odavno, bila shvatila pra-
vilno želje naših naroda o uređenju njihovog unutrašnjeg
života, pa je prema tim željama i postupila. Zato ćemo
mi putem kojim smo išli dosad ići i dalje, poštovaćemo
slobodu i ravnopravnost svih naroda, nećemo se odvajati
od naroda i daćemo za narod sve, pa i svoje živote, kad
god bude trebalo!
Drugovi i drugarice, dozvolite mi da vam kažem
nekoliko riječi i o našem svakodnevnom radu, o našoj
izgradnji i ostvarenju našeg Petogodišnjeg plana, o nSšim
teškoćama i uspjesima. Mnogo vam neću govoriti, jer
se o tome govori i piše svakodnevno. Ali bih htio da
vam kažem nekoliko riječi u smislu obodrenja, da ne bi,
možda, neko pomislio da će zbog svih napada na nas
i svih teškoća koje nam se pričinjavaju nama biti nemo-
guće da ostvarimo svoje zamisli i svoje planove. Drugovi,
IOC
ostvarenje zadataka koje smo sebi postavili ide po plani:
naprijed. Mi ćemo ostvariti sve što smo zamislili i odlu-
čili. Vi ste slušali i čitali da smo mi izvršili polovinu Peto-
godišnjeg plana, da smo sa uspjehom izvršili prvu polo-
vinu Planu u ovoj godini. Sada će i druga polovina ove,
treće godine našeg Plana biti isto tako završena uskoro.
Razumije se da mi tražimo od naših ljudi velike napore,
ali naši radni ljudi, i naši radnici i naši seljaci, razumiju
sve ove mjere koje mi preduzimamo, jer ih mi preduzi-
mamo samo na dobro naših naroda i njihove sadašnjosti
i budućnosti. Za godinu-dvije, sa izvršenjem Petogodišnjeg
plana, nama će biti stvoreni bolji uslovi života, ne samo
u gradu radnicima već i na selu seljacima. A da bi se
to postiglo, moramo činiti velike napore. Mi tražimo od
naših ljudi da ulože maksimalno svoje snage, tražimo da
seljaci idu na sječu drva, tražimo da u otkupu daju žita-
rice, a sve to zato što je to životno pitanje za izvršenje
našeg Plana. Mi, drugo/i, ne bismo mogli izvršiti svoj
Plan kad bi naši seljaci otkazali da izvršavaju ono što
mi od njih tražimo po planu otkupa žita ili drugih na-
r irnica. Ja znam da otkup nije simpatična stvar i sâm
bih mnogo više volio kad bi prodaja već mogla slobodno
da ide; ja željno čekam taj momenat, i on će doći, ali
zasada još ne možemo raditi tako. Mi moramo i tu pla-
nirati isto tako kao što planiramo gradnju fabrika, mo-
ramo voditi računa o broju usta koja će tražiti te namir-
nice, o broju radnika koji ulaze u naša preduzeća — i
moramo za njih planirati dovoljno žita i druge hrane, da
bi mogli da žive i rade. A ko će nam dati, drugovi, ako
neće naš radni seljak, naši zadrugari? Mi nemamo zlata
i deviza da bismo mogli izvana kupiti žito i druge potrebe
za život; kad bismo imali, mi bismo to i tamo kupili.
Ali, mi danas moramo tražiti od našeg seljaka i apelirati
na njegovu visoku svijest, jer ne može biti da danas naši
seljaci ne shvataju svu suštinu velikog djela koje mi gra-
dimo, suštinu socijalizma u našoj zemlji.
Doći će vrijeme kad će vam biti do tančina jasna
svaka mjera koju smo mi do danas preduzeli i koju ubu-
ICI
duće budemo preduzimali. Zato učinite sve što možete,
jer to je dužnost svakog građanina naše zemlje, svakog
radnika, seljaka i svakog našeg radnog čovjeka, — da
dà maksimum, da uloži svoj trud tamo gdje radi u naj-
većoj mjeri. A naši seljaci treba uvijek da imaju na umu
da se stotine hiljada novih radnih ljudi sliva u naše fa-
brike i još će se slivati. Odakle oni dolaze? Sa sela.
Osim toga, desetine hiljada ljudi radilo je i ove godine
u radnim brigadama u šumama, rudnicima i raznim pre-
duzećima. I njih je trebalo hraniti. Za njih nije ništa
posebno uzimano od seljaka, već smo morali dati hljeb
iz državnog fonda i oni za to vrijeme nisu trošili svoj
hljeb kod kuće. To je trošeno u korist opšte zajednice
naše socijalističke domovine, za izgradnju socijalizma
i ostvarenje našeg Plana.
A kad se govori o teškoćama, drugovi, ja mogu da
kažem da većih teškoća neće biti nego što smo ih dosad
pretrpjeli. Ja vjerujem da će slijedeće godine biti lakše
nego ove, a sa izvršenjem Petogodišnjeg plana biće još
mnogo lakše. Biće lakše u svakom pogledu, i u prehrani
i u radnoj snazi, kad budemo imali dovoljno mašina, a
mi sada činimo sve da naše sopstvene fabrike, i nove
i stare, proizvode što više mašina koje su potrebne kao
zamjena radne snage. Mi smo zato, da bismo nabavili
mašine potrebne da zamijene radnu snagu, tražili i zajam
od Amerike — ne da ga nečim drugim platimo, već da im
ga vratimo sa dobrim kamatama. Mi hoćemo od mašina
da napravimo onaj elemenat koji će zamijeniti radnu snagu
i olakšati ljudima rad, da bi oni lakše radili i više se
posvetili podizanju svog kulturnog i životnog standarda.
Mi zato stalno podvlačimo da treba izdržati, a ja vje-
rujem da ćemo uskoro i pobijediti.
A najvažnije je, drugovi i drugarice, da čuvate je-
dinstvo. Ne dozvolite da vas niko pokoleba i ne vjerujte
nikakvim lažnim vijestima ni sa Zapada ni sa Istoka.
Vjerujte samo vijestima iz svoje zemlje, to jest vjerujte
u ono što vidite i što sami gradite, vjerujte činjenicama.
Nije potrebno da vam niko, bilo iz Moskve, bilo iz Budim-
102
peste, Praga, Varšave, Bukurešta ili Sofije priča o tome
šta vi gradite, jer vi znate sami šta gradite. Ne može biti
tačno ono što oni kažu već ovo što vi vidite, i zato ne
dajte da vas ometaju u vašem radu.
Drugovi i drugarice, jedinstvo naših radnih ljudi
zaloga je svih naših pobjeda. Ono je bilo zaloga svih
pobjeda u prošlosti, pa će biti zaloga i naših pobjeda^u
budućnosti.
Neka živi naša jedinstvena Federativna Narodna
Republika Jugoslavija!
26 septembra 1949
103
ČITAV NAPREDNI SVÍJET MORA
DA ZNA NAŠU BORBU
ZA POBJEDU ISTINE I PRAVDE
(Govor na završetku manevara u Srbiji)
Drugovi oficiri i generali.
Mogu da kažem da sam stekao vrlo dobar utisak
prilikom posmatranja manevara prije dva dana, a isto
tako i danas prilikom defilea. To je drugi put u dvije
godine što učestvujem na manevrima naše mlade narodne
Armije i mogu da ustanovim ogroman napredak u njenom
razvitku od 1947 godine. Ovom prilikom ja bih htio
da istaknem da se na osnovu onoga što sam vidio može
zaključiti da je naš borački sastav odličan u svakom
pogledu. On se u prvom redu pokazao na visini po svom
boračkom kvalitetu, a naročito, što je vrlo važno za jednu
narodnu armiju, pokazao se potpuno na visini politički
i moralno, jer su jedinice koje su učestvovale u mane-
vrima ostavile najbolji utisak kod naroda baš zbog svog
odnosa prema stanovništvu u ovom kraju, gdje su se
čitav mjesec dana kretale. Zato moram odati puno pri-
znanje našim borcima, podoficirima i oficirima koji su
kod naroda u ovom kraju ostavili takav dobar utisak,
iako je vršenje manevara sa tako krupnim vojnim jedini-
cama vrlo složena stvar, naročito uslijed toga što ljetina
još nije ubrana.
Isto tako' moram da izrazim svoje priznanje i ko-
mandnom sastavu jedinica koje su vršile ove manevre.
104
Iz onoga što sam vidio, ubijedio sam se da je komandni
sastav naše Armije savladao tehniku rukovođenja armi-
skim jedinicama naoružanim savremenim naoružanjem
i pokazao punu umješnost u izvršavanju najkomplikova-
nijih taktičkih zadataka. To moram ovdje da istaknem
i to treba da služi na čast našoj Armiji. Ovi manevri
su pokazali da je naša Armija sposobna da rješava i naj-
teže zadatke u ratu, da je dostojna i sposobna da brani
mirnu izgradnju socijalizma u našoj zemlji.
Drugovi oficiri i generali, mi smo vršili ove manevre
u jednoj izuzetnoj situaciji, u vrijeme kad se u vanjsko-
političkom pogledu naša zemlja nalazi u dosta teškom
položaju, kad se na nju sa svih strana vrši moralni i
politički pritisak, u trenutku kad se na nju sipaju naj-
raznovrsnije klevete i laži, jednom riječju u vrijeme kad
se pokušava da se naš narod zastraši i razbije njegovo
jedinstvo, a uspješna izgradnja socijalizma onemogući.
Mi nismo vršili ove manevre kao protivmjeru raznim
zastrašivanjima, već zato što je to bila potreba, uobiča-
jena kod jedne moderne armije, ako ona hoće da bude
na visini, ako hoće da opravda sebe kao takvu, to jest
kao modernu armiju naoružanu savremenim naoružanjem.
Naša Armija, drugovi i drugarice, ima krupan zada-
tak. Njen je zadatak u prvom redu — da brani izgradnju
socijalizma u našoj zemlji, da brani njen mirni razvitak.
To je prvi i najvažniji zadatak naše herojske Armije.
Drugi njen zadatak je u tome da budno čuva integritet
i nezavisnost naše zemlje. To nije nikakav nacionalistički
zadatak, već častan i revolucionaran zadatak — stajati
na braniku za očuvanje tekovina naše Narodne revolucije,
braniti ostvarenje srećnijeg života građanima nove, soci-
jalističke domovine. Naša Armija nema za cilj ugroža-
vanje neke druge zemlje. Ona ima prema tome istinski
karakter armije zemlje socijalizma. Ona ima duboko
narodni karakter. Naša zemlja je, ma ko šta govorio
i ma šta se pričalo, miroljubiva zemlja, naša zemlja ni-
koga ne ugrožava, a i naša Armija nikoga dosad nije
ugrožavala niti će ugrožavati. Bez obzira na to što smo
105
;	se na međunarodnim forumima uzaludno borili da se za-
dovolje opravdani zahtjevi naše zemlje i da ono što je
naše bude naše, bez obzira na to što mi nismo postigli
što smo željeli i na šta imamo pravo, mi nijednog mo-
menta, otkako je svršen rat i otkad..smo otpočeli mirnu
izgradnju svoje zemlje, nismo ni pomislili da nešto silom
oružja otimamo ili da eventualno nekoga ugrozimo, ja
to govorim zato što se u današnjoj fazi napada na našu
zemlju ona hoće da prikaže sa strane SSSR i ostalih
istočnih zemalja kao zemlja agresije. Zar može jedna
mala usamljena država, koja protiv sebe ima ogromnu
nadmoćnost, da ide u pravcu agresije, pogotovo ako ona
za to nema nikakvog razloga, a naročito kad je to socija-
listička zemlja? Ne može, drugovi, to je svakome jasno,
a najmanje i najprije baš zato što je to socijali-
stička zemlja.
Mi izgrađujemo socijalizam u svojoj zemlji, a nas
su na tom putu počeli ometati. Ali, u datoj fazi, danas
kada smo mi već uspjeli preći prvu polovinu našeg Peto-
godišnjeg plana, pokazalo se da metodi koji su primi-
jenjeni protiv nas, ekonomska blokada i tako dalje nisu
uspjeli. Tada se pristupilo još težem pritisku i još gorim
metodima. I do čega je došlo? Posljednji čin odigrao se
ovih dana u Budimpešti. Ja ću se na to, drugovi, vratiti
kasnije, a sada bih htio samo da naglasim da jedna mala
zemlja, naročito ako je socijalistička, ne mora da ćuti
ako je neko šamara. Nema niko prava, pa ma ko to bio,
da ugrožava jedan mali narod koji je toliko strahovito
iskrvario i toliko dao u nedavnom ratu protiv fašističkih
osvajača, a koji ne dozvoljava da ga bez razloga kleveću
i blate. Ne smije niko, pa ma ko to bio, da prijeti ratom
jednoj takvoj zemlji samo zbog toga što narod te zemlje
neće ćuteći da podnosi svakakva vrijeđanja i klevete, već
se brani od toga istinskim činjenicama.
Drugovi oficiri i generali, ima li neko moralno
pravo da zahtijeva od nas da nas šamara, da nas blati
i kleveće, da se na nas baca najpodlijim klevetama, a
da mi na to moramo ćutati? Nema, razumije se, i mi
106
zato postavljamo stvar ovako: mi imamo pravo da za ne-
istinu kažemo da je neistina, za laž da je laž. Braneći i
čuvajući istinu, mi možemo mirno gledati u budućnost, pa
тз šta se dogadalo i dogodilo. A znajte, drugovi, da je
bolje pošteno, za pravdu i istinu, i poginuti u borbi, nego
se dati zgaziti kao slobodan narod, sagnuti ropski šiju
i gledati kako se bez otpora uništavaju veliki principi
marksizma-lenjinizma.
Ja ću vam sada govoriti malo o tim odnosima između
naše zemlje i Sovjetskog Saveza i zemalja narodne demo-
kratije. Kad je došao prvi napad na našu zemlju, u prvom
pismu CK SKP(b) našem Centralnom komitetu, nemojte
misliti da smo mi laka srca prešli preko toga i jednostavno
kazali: »Nećemo da vas slušamo«. Ne, drugovi, mi smo se
duboko zamislili nad tim pismom i bili zaprepašćeni
njegovom neistinitom sadriinom. Ali. poslije našeg odgo-
vora, za koji mislim da se slažete da je bio pravilno po-
stavljen, došlo je drugo, još gore pismo. Nas je to još više
učvrstilo u uvjerenju da se ovdje radi o mnogo gorim
stvarima nego što su one koje se zapravo u pismu navode.
Treće pismo bilo je već dovoljno jasan dokaz da oni koji
nas tako nepravilno kritikuju nemaju za cilj ono što stoji
u pismu, već im to samo služi kao sredstvo da postignu
drugi cilj — da našu zemlju stave u potčinjen položaj, da
od naše zemlje stvore jednu sebi potčinjenu pokrajinu.
A mi to, drugovi, nismo mogli dozvoliti. Ja ću vam danas
sve reći iskreno, kao da se ispovijedam, šta smo i kako
smo mi govorili i postavljali stvari. I Staljinu, i Molotovu,
i ostalim sovjetskim rukovodiocima mi smo uvijek govo-
rili: »Drugovi, mi smo s vama išli zajedno na život i smrt,
mi ćemo s vama kad god zatreba ići svugdje, pa makar
kakve žrtve morali dati«. Kazali smo im da u narodima
Jugoslavije imaju najvjernijeg saveznika, a oni su na to
odgovorili da se to izrazilo i u prošlom. Drugom svjetskom
ratu. A šta se i pored toga pokazalo, drugovi? Pokazalo
se da su oni, i pored toga što smo ih i djelom uvjeravali
u ono što smo izjavili, više vjerovali običnim špijunima
koje su ovdje zavrbovali među bjelogardejcima i drugim
io?
deklasiranim pokvarenim elementima, nego nama, ljudima
od kojih su mnogi godinama i na robiji bili kao borci za
ideje nauke marksizma-lenjinizma i za popularizaciju
SSSR. Kakav je to moral u komunističkoj partiji u kojoj
rukovodeći ljudi više vjeruju običnim intrigantima i po-
kvarenjacima nego ljudima koji su čitav svoj život posvetili
borbi radničke klase, borbi za bolju budućnost radnih ljudi?
Nažalost, činjenica je da se nama nije vjerovalo, već ovim
drugim, i eto kuda je sve to sada dovelo.
Drugovi i drugarice, ako mi danas pogledamo svoj
put, put kojim smo pošli, možemo vidjeti da se zaista
nemamo čega stidjeti. Mi smo učinili sve što je dužnost
istinskih internacionalista, što je dužnost ljudi vaspitanih
u duhu internacionalizma: branili smo i branimo nauku
marksizma-lenjinizma od svih revizionizama i svih skre-
tanja koja danas hoće da se čine. A vi ste vidjeli, naro-
čito u posljednje vrijeme, da li su bila osnovana ona pisma,
ili je istina bila nešto drugo: pokazalo se da se iza tih
formulacija u pismima skrivalo nešto sasvim drugo i ona
su se pojavila u svom pravom svijetlu.
Donijeta je rezolucija Informbiroa. Za postignuće
svojih ciljeva oni su angažovali druge partije, što znači da
su najnapredniju ideologiju na svijetu, koja treba da preo-
brati čovječanstvo ne samo u materijalnom nego i u
moralnom i duhovnom pogledu, iskoristili za ciljeve koji se
ni u kom slučaju ne mogu nazvati socijalističkim ciljevima.
I šta je bilo poslije toga?
Ako danas, poslije godinu i po dana, pogledamo šta
je sve protiv nas učinjeno i kako se stvar odvijala, vidje-
ćemo da smo mi na najgrublje napade odgovarali pomir-
ljivo, sa željom da oni uvide da nisu u pravu. Ako
pogledate ono što smo mi o tome napisali do danas, vidje-
ćete da nismo mi zaoštrili odnose već oni, vidjećete
da smo mi učinili sve najbolje što smo mogli, vidjećete
da smo mi, dok su nas oni šamarali, samo zaustavljali
njihovu ruku da nas ne šamaraju. Mi nismo htjeli da se ta
stvar zaoštri, jer smo mislili da će jednog dana oni ipak
imati toliko pameti da vide da su pošli pogrešnim putem.
108
Ali, njima je sila zamaglila oči i zato što imaju tu ogromnu
silu oni su sebi dozvolili to što socijalistička zemlja nikad
sebi ne smije dozvoliti. Po komunističkom moralu pojam
sila nema nikakvog prava da odlučuje u odnosima među
socijalističkim zemljama, a komunistički moral je taj koji
odlučuje kakvi treba da budu postupci. Oni su izdali
principe marksizma-lenjinizma i pošli drugim putem. Da
li smo mi mogli da ćutimo na sve to? Ja otvoreno kažem
da nismo smjeli da ćutimo. Ni ja, ni svi mi ne bismo bili
komunisti, ne bismo bi!i revolucionari, da smo se pustili
niz vodu i priklonili glavu samo da bismo lakše živjeli,
jer bi se u daljem revolucionarnom razvitku dogodila u
tom slučaju strašna tragedija; ustalilo bi se jedno shvatanje
o odnosima između socijalističkih zemalja koje nema ničeg
zajedničkog sa socijalističkim moralom.
Drugovi oficiri i generali, mi smo tu borbu prihvatili,
ali to nije samo naša borba, to nije borba samo naše
Partije i naše zemlje već čitavog naprednog svijeta, borba
radničke klase čitavog svijeta. Kad bi se pošlo onim putem
kojim su pošli oni, to jest da se na bajonetima Crvene
armije donosi sloboda, što bi ustvari isto tako bilo
podjarmljivanje, samo u drugom obliku — onda bi nauka
marksizma-lenjinizma propala, a takozvani novi društveni
odnosi, koji bi bili stvoreni, ne bi se mnogo razlikovali
od pređašnjih. Mi smo, drugovi, tu borbu prihvatili. A šta
znači prihvatiti tu borbu? Znači boriti se za jednu stvar
koja ima ogroman i nedogledan značaj, ne samo u sada-
šnjoj fazi društvenog razvitka već i u dalekoj budućnosti.
Čak i da svi mi pođlegnemo u toj borbi, to je stvar koja
je prešla naše granice i koja će se dalje razvijati, jer to
je — istina. Istina će pobijediti, pa ma sve njihove radio-
stanice još žešće sipale na nas laži i klevete, istina sve
brže i brže krči sebi put i na Istoku i na Zapadu.
Izvinite, drugovi, ja sam se malo razljutio, a morate
priznati' da sam i imao zašto da se ljutim. Ja ću se sada
potruditi da vam u nekoliko riječi izložim razvoj ove stvari.
Vi ste vidjeli da su oni od prvog pisma govorili da smo
mi na pozicijama menjševika. Kad smo im mi na to odgo-
109
vorili, kazali su da ličimo na trockiste. Mi znamo koliko
je Trocki učinio štete, znamo da je njegov rad ideološki
pravilno ocijenjen kao štetan, a ono što je poslije njega
bilo, to je druga stvar: koliko je pravednih komunista
nastradalo pod imenom trockizma iako s tim ničeg za-
jedničkog nisu imali. Kad su vidjeli da to ne pali, onda
su počeli da nas proglašavaju špijunima pojedinačno, govo-
reći da je špijun sad ovaj sad onaj i pokušavajući da na
taj način unesu razdor u našu Partiju, da razbiju partijsko
i državno rukovodstvo.
Peti kongres naše Partije je i s tim likvidirao. Jedin-
stvo i monolitnost koji su na njemu bili izraženi rijetko su
došli do izražaja u međunarodnom radničkom pokretu.
Ali glas našeg Petog kongresa, na kome je našu Partiju
pretstavljalo 2 300 delegata, izabranih na najdemokratskiji
način od cjelokupnog članstva, za njih nije bio mjero-
davan. Oni nisu prestali sa lažima kojima nas napadaju,
već su, naprotiv, padali sve dublje. Počeli su da pričaju
o nacionalizmu, o tobožnjem nacionalističkom skretanju
Jugoslavije. Prije su nas nazivali »tovariščima«, a danas
je već došlo do toga da nas umjesto »tovariščima« nazi-
vaju »pobješnjelim fašistima«.
Drugovi, zdrav mozak, a naročito onaj koji mark-
sistički zna da misli, lako shvata i vidi da je to jedna
nevjerovatna glupost koju su oni izbacili. Pa zna se šta je
fašizam. Oni su i sami davali formulacije fašizma. On
ima svoju materijalnu i ideološku osnovu. Njemački i ta-
lijanski fašizam je bio ideološka osnova krupnih kapita-
lista koji su izrabljivali narode tih zemalja pod vidom
novih, ali u suštini najreakcionarnijih formi — korpora-
tivni sistem itd. Srednji sloj, koji je propadao, postao je
masovna baza za fašističku ideologiju, koja ga je sa uspje-
hom orijentisala u pravcu mračnih osvajačkih težnji i poro-
bljavanja drugih naroda. A gdje je kod nas fašizam? Mi
smo ga likvidirali. Sta je onda od te nove izmišljotine
ostalo? Samo glupe brbljarije. Dalje, fašizam je imao svoju
«	ideologiju, imperijalističku, osvajačku, fašizam je značio:
»Samo ja i niko više osim mene«. Fašizam je značio rasi-
110
zam. Kad bismo po tome malo pročeprkali i proanalizirali,
onda bi se vidjelo na koga bi se ovo obilježje fašizma moglo
odnositi, ali to ni u kom slučaju ne bismo bili mi. Dalje,
mi ne mislimo prisvajati ničije zemlje. Mi nećemo time da
kažemo da smo mi sebi dovoljni. Ali mi vaspitavamo i
sebe i čitav naš narod u duhu ljubavi prema narodima
čitavog svijeta. Mi cijenimo kulturu i tekovine drugih
naroda. Mi priznajemo u punoj mjeri dostignuća drugih
naroda u kulturi, u nauci i tehnici i ukoliko su njihova
dostignuća veća utoliko ih više cijenimo i ne zavidimo
im. šta onda ostaje od svega toga o fašizmu? Ostaje samo
glupa brbljarija, neodgovorno bacanje riječi, kao što je
bilo neodgovorno od prvog pisma nadalje, sračunato na
to da neupućene ljude uvjeri da je neistina istina. Zar
nas, drugovi oficiri i generali, da nazivaju fašistima, nas
koji smo zaista dali sve za uništenje fašista i fašizma?
Na osnovu čega, drugovi? Da li smo mi ostavili vlast
u rukama kapitalista? Nismo, mi smo ih razvlastili. Kod
nas radnička klasa ima vlast u rukama i mi nećemo ništa
tude, već hoćemo samo da bogatstvo naše zemlje koriste
u prvom redu naši narodi. Hoćemo da gradimo ljepšu,
socijalističku budućnost naših naroda. A za njih je to
fašizam, za njih je to nacionalizam i šta sve ne. Ali to
nije sve. U posljednje vrijeme oni su, umjesto kao ranije
pojedinačno," počeli kolektivno da nas nazivaju špijunima.
Svakako zato što smo svi jednodušni, što nas mnogo ima.
Za njih su, drugovi, svi naši španski borci špijuni, i to
kolektivno. Sutra će za njih kolektivno biti špijuni čitava
naša Armija, preksutra sav naš narod. Ne znam samo koga
ćemo i za koga špijunirati.
Nešto se ovdje izrodilo, drugovi, nešto se tako izo-
pačilo da je za naše pojmove prosto neshvatljivo. Otkud
im i što će im to? Zar zbilja misle da će drugi ljudi vjero-
vati u to što oni pričaju? Ja ne vjerujem da oni tako misle.
Ali, oni u nuždi brzo kuju gvožđe, da bi bar nekog đavola
uvjerili, da bi nas izolirali od drugih naroda, da bi svoje
neprijateljske akte objasnili pred narodima Sovjetskog
Saveza i narodnih đemokratija, pred radničkom klasom u
Ill
svijetu. Ali napredni svijet ipak saznaje šta je istina. A mi
ćemo se neumorno i neprestano boriti i dokazivati da je
istina — istina, a da je laž — laž, nećemo dozvoliti nikome
da nas blati, pa ma ko to bio.
Oni su se nadali da ćemo se mi pred Ujedinjenim •
nacijama stisnuti u klupe i šutjeti, dok će oni ovdje nesme-
tano udarati bičem, knutom i šamarima po nama. A zašto
bismo šutjeli? Mi nismo govorili radi zapadnih reakcio-
nara, jer ni oni nisu bolji, nego radi toga što je to jedino
pravilno. Mi smo dužni da kažemo da oni jedno govore, a
drugo rade protiv nas. Mi imamo pravo da branimo svoju
zemlju i ne smijemo dozvoliti da se naš narod izolira, da
bi onda zapao u još veću teškoću. I mi to nećemo dozvoliti.
Mi ćemo i ubuduće tako principijelno istupati na svim
međunarodnim sastancima i forumima. Ako Sovjetski Sa-
vez negdje bude imao pravo, mi ćemo biti s njim. Ako ne
bude imao pravo i istupanje bude dvoličnjaštvo, mi ćemo
reći šta je i kako je.
Ja vam kažem, drugovi oficiri i generali, ako mi
sami nismo kadri da ih natjeramo da poštuju najosnovnije
pojmove тогз!а, onda moramo kazati i dokazati pred
čitavim svijetom da oni drukčije rade nego što govore.
Evo, u tome je suština naše borbe. Mi se moramo boriti
za svakog naprednog čovjeka u svijetu, da ne povjeruje da
smo mi izdajice radničke klase i marksizma-lenjinizma,
čitav napredni svijet mora da zna našu džinovsku, herojsku
borbu za pobjedu istine i pravde u svijetu. A za to se,
drugovi i drugarice, isplati živjeti, a isplati se i umrijeti
ako treba.
Drugovi oficiri i generali, da se vratimo sada na
budimpeštanski proces, koji pretstavlja najmonstruozniju
stvar kakva se rijetko događa u historiji, a možda se nikad
dosad i nije dogodila. Bilo je sličnih procesa, bilo je sličnih
metoda podvaljivanja, ali ovako amoralnih i glupih, kao
što je ovaj, nije bilo. jer ovo što su oni napravili tako je
glupo montirano, da ničeg sličnog nije bilo u historiji.
A zašto je bio potreban SSSR-u taj proces Rajku i ostaloj
družini? Zašto nisu, recimo, ovaj odnosno ovakav proces
ux
organizovaîï u SSSR? Oni su to vrlo laico mogli učiniti
bilo kod sebe, bilo u kojoj drugoj zemlji na Istoku, i isti
bi bili odgovori, to jest samooptuživanje. Ali ne. oni su
to učinili bas u Mađarskoj najprije. Zašto? Prvo zato što
su tamo na rukovodstvu najprodanije duše, najveći pokva-
renjaci, a drugo zbog toga, što je narod Mađarske vrlo
nezadovoljan i neraspoložen iz više razloga prema SSSR
i trebalo je na neki način skrenuti to neraspoloženje
prema Jugoslaviji i prikazati je kao veliku opasnost za
nezavisnost Mađarske. Dalje, interesantno je prije svega,
kako to da se Brankov, koji je takode jedan od optuženih,
još odmah u početku izjasnio za pisma koja su bila upu-
ćena našem Centralnom komitetu. Poznato je da je Brankov
običan lopov i defraudant, o tome je pisano ranije. Pa
kako to sada da se ta lopuža, koja je mislila da nosi
zastavu svih tih njemu sličnih na koje se oslanjaju u hajci
protiv naše zemlje, nađe na optuženičkoj klupi u ovakvoj
ulozi? Dalje, zašto je Rajk došao na optuženičku klupu?
Ja mislim da nikoga ne treba ubjeđivati u to da smo
mi najmanje posla imali baš sa Rajkom. Mi smo najviše
imali posla sa Rakošijem, Farkašom i drugima, a Rajk je
ćutao kao zaliven. Oni su dolazili kod nas ne jedanput,
mi smo im bili uzor, kako su onda govorili. Govorili
su kako su bili u Rumuniji da vide kako ne treba, a
kod nas su došli da bi vidjeli kako treba raditi, i tako
dalje. Tako je doslovce kazano na zadnjem sastanku kome
su prisustvovali članovi njihovog Politbiroa. Rumunski
Narodni front i sindikati nisu za njih valjali, a ovdje je
sve odlično — govorili su oni, a već tada su bili došli
sa zadnjim namjerama: htjeli su nas prevariti i isposlovati
od nas odricanje od reparacija, tražeći otvoreno da ih
oprostimo. Zbog čega? — pitao sam ja. Farkaš je objasnio
da treba da ih oprostimo zato što oni treba da stvore
armiju. A ja sam odgovorio: Znate šta, drugovi, vi sasvim
mirno radite, možete mirno da se razvijate, a nama dajte
reparacije, jer je naša zemlja zaista mnogo postradala od
Hortijevih trupa. Nama su potrebne reparacije da i mi
donekle nadoknadimo ogromnu štetu, a osim toga, ako mi
budemo dobro naoružani, onda se ni vi ne morate ničega
bojati. Takvom mom odgovoru oni se baš nisu obradovali
i ja sam im objasnio: Znate li vi, drugovi, šta mi trpimo
i kolike napore kod nas naš narod još uvijek daje? Pomi-
slite na to koliko su nam štete pričinili vaši fašisti. Zato
pomozite sada vi nama. Dobro, nemojte smatrati, ako
hoćete, te reparacije kao reparacije već ih smatrajte kao
pomoć, ali se mi njih ni u kom slučaju ne možemo odreći,
jer je to naša životna potreba. Međutim, oni su tada bili
došli da nas podlo prevare i da od nas dobiju formalno
saglašenje o odricanju, a već tada su nosili kamen pod
rukom kojim će se na nas baciti. I mi se nismo odrekli, a
oni su sa ostalima, svega mjesec dana poslije toga, doni-
jeli protiv nas onu bezobraznu rezoluciju u kojoj su nas
nazvali -trockistima« i napričali ostale izmišljotine. Tako
su stvari tekle.
A ko je režirao proces u Budimpešti? Rajk se zaista
— prema obavještenjima koja nismo dobili od njega, već
od drugih ljudi — u početku kolebao u pogledu Jugosla-
vije, iako se, gdje god je imao posla s našim ljudima,
držao nadmeno, bojeći se da neko ne kaže za njega da je
prema našim ljudima bio prijateljski raspoložen. On se
kolebao zato jer mu se nije svidio ovakav metod prema
Jugoslaviji, a i bojao se, bio je kukavica da to i kaže.
Zbog toga kolebanja on je išao na »reparaturu« u Moskvu
1948 godine. Ne znam gdje je sve vršena ta »reparatura«
na njemu, ali je on tamo bio, a kad se vratio natrag, postao
je ministar inostranih umjesto unutrašnjih poslova. Na
njegovo mjesto u ministarstvu unutrašnjih poslova došao
je drugi ministar, da bi protiv Rajka mogao organizovati
proces. Tako je sve to smišljeno u Moskvi. Rajk je poslije
uhapšen i ponovo je išao na »reparaturu« u Moskvu
zajedno sa Brankovim. A tamo su, po nekom metodu koji
oni imaju, pripremljeni za proces. Vi ste vidjeli da je
tamo bilo svega što se htjelo, čime se to postiže da ljudi
nastoje sebe što više okriviti, ja to ne znam, ali da postoji
neki čudovišni metod, to je sigurno. Ovdje im je to bilo
potrebno da bi uplašili Jugoslaviju. Međutim, sve što je
1Í4
na tom procesu iznijeto najobičnija je laž, osim imena
ljudi koje sU pominjali da bi ih oklevetali i isprljali, pa
i ona nisu uvijek bila tačna. čitav taj proces, sve što je
na njemu iznijeto, podla je laž i najveća infamija. A šta
se dogodilo i pored toga? Proces koji bi trebalo da ostane
samo najveća ljaga, najveća sramota nanijeta međunarod-
nom radničkom pokretu, — Sovjetski Savez je koristio kao
tobožnji razlog da raskine sa narodima Jugoslavije Ugovor
o prijateljstvu i uzajamnoj pomoći.
Pogledajte samo krkva se neinteligentnost tu poka-
zala: dati notu Jugoslaviji i tu notu objašnjavati procesom
u Budimpešti. Pa Sovjetski Savez je tamo, a ono je Ma-
đarska. Zašto onda Sovjetski Savez treba da prekine pri-
jateljske odnose sa Jugoslavijom? Vrlo jasno: zato što je
tamo ovaj proces i organizovan baš u ovu svrhu, kao novo
sredstvo zastrašenja. Vidite li, drugovi, kako se tu poka-
zuje sva golotinja onih koji nas danas kleveću. Taj proces,
dakle, bio je jedna duboko smišljena podlost prema našoj
zemlji, sračunata na to da se danas-sutra mi prikažemo kao
agresori i fašisti, kao ljudi koji ugrožavaju svjetski mir i
tako dalje. A kako dalje ide, poznato vam je: neprekidno
se trubi preko štampe i radija jedno te isto, u nadi da
kod nekih ljudi od toga nešto ostaje. Vjerovatno da će
kod nekoga nešto i ostati i ljudi će se pitati: da li, možda,
nečeg i nema tu? Na jednoj strani to govore pošteni ali
neobaviješteni ljudi, a na drugoj ratnohuškačka mašina na
Zapadu kaže da nešto jeste, ali da to nije sve, i onda
oni umeću svoj prst u taj sos. Tako, drugovi oficiri i gene-
rali, stoji stvar i nikako drukčije.
Drugovi i drugarice, i u ovoj fazi opšte borbe za istinu
nijedan naš čovjek ma gdje se on nalazio, a naročito u
Armiji, ne može i ne smije mirno gledati, već mora odbi-
jati sve klevete koje se bacaju na nas i našu zemlju. To
je dužnost svakog našeg čovjeka.
Danas smo, gledajući defile trupa, mogli vidjeti kako
se naši ljudi, građani i seljaci, raduju i čude otkud nam
ovakva vojska. Mi smo počeli ni od čega i stvorili smo i
stvaramo modernu armiju. Stvaramo je, kao što sam rekao,
115
ne da nekoga ugrožavamo, već da ona bude naše uporište
u borbi za istinu. Naš cilj je da proširimo istinu o sebi i
svom stavu u čitavom svijetu. Mi volimo svoju zemlju,
volimo svoj narod, volimo svaki pedalj svoje zemlje jer
je on natopljen krvlju njenih najboljih sinova i spremni
smo da branimo taj pedalj zemlje do posljednjeg daha,
ma sa koje strane dolazio napad. Naš životni cilj je da
otkrijemo pravo lice onih koji lažu i kleveću nâs i našu
zemlju i da time doprinesemo pobjedi socijalističkog mo-
rala u svijetu, da povratimo povjerenje u socijalističke
ideje, koje je počelo da se koleba, da ponovo vratimo
povjerenje svakog naroda i radničke klase u svakoj zemlji
posebice u njihovu vlastitu snagu, jer su oni sposobni i
imaju pravo da se bore sami za svoje oslobođenje, za svoju
bolju budućnost, ne čekajući da neko dođe da ih oslobodi.
Drugovi oficiri i generali, u vašem napornom radu
na usavršavanju borbene gotovosti naše Armije ja vam
želim pun uspjeh, a naročito političkom kadru koji u da-
našnjoj situaciji, u ovoj fazi naše borbe za istinu i pravdu,
treba da bude na visini i da našem boračkom i komand-
nom sastavu uvijek, na vrijeme i tačno objašnjava sve
što se događa u našoj zemlji i oko nas, da bi naša Armija
bila uvijek u sve upućena, da bi naši borci i oficiri znali
o čemu se radi i da uvijek imaju na umu da su oni ti koji
treba da budno bdiju, da bi naša zemlja mogla mirno gra-
diti socijalizam i izvršiti svoj Petogodišnji plan.
Neka živi naša herojska narodna Armijai
•Borba-, 4 oktobra 1940
116
IZ RAZGOVORA S BIVŠIM
TALIJANSKIM PARTIZANIMA
, i
Vrlo sam srećan što mogu poslije toliko godina da
vidim moje bivše borce kao goste u našoj zemlji. Ja znam,
drugovi, da su vas u Italiji oni ljudi kojima je stalo da se
ne zna istina o našoj zemlji nagovarali da ne polazite na
put, da su vam činjene smetnje da dodete u Jugoslaviju
i da tu na licu mjesta vidite da li se u njoj ostvaruje ono
za šta ste se i vi ovdje borili. Ali, vi niste povjerovali
i došli ste. Vi ste nama, drugovi, dobro došli ne samo kao
gosti, kao pretstavnici progresivnih snaga Italije, pretstav-
nici radničke klase Italije, već i kao bivši naši borci koji
imaju pravo da dođu ovdje, gdje su i mnogi vaši drugovi
ostavili svoje živote u borbi za ovo što mi danas imamo.
Baš zato je tim više za osudu što su vas, koji ste bili ovdje
u vrijeme borbe, htjeli spriječiti da dođete, jer baš vi koji
ste onda bili ovdje imate pravo da pitate i provjerite da
li je istina ili nije sve što se danas o nama priča. Vi o
tome možete najbolje prosuditi.
Ako neko želi da nađe istinu, onda nju treba da
traži takvim putem kojim se do istine može doći. a ne
izmišljotinama, golim frazama objavljenim u štampi i dru-
gim sličnim sredstvima. Neka dođe ko hoće da vidi istinu
i neka na licu mjesta vidi šta jeste, a šta nije. Mi ovdje
117
;	nemamo ništa čega bismo se mogli stidjeti i zato pozi-
vamo one koji žele da vide istinu — da dođu i upoznaju je.
Vi ste bili u Beogradu i njegovoj okolini, bili ste u
Bosni i Hercegovini, a vidjećete i Hrvatsku. Već i iz onoga
što ste vidjeli za ovo kratko vrijeme koliko ste ovdje, vi
možete prosuditi koliko je ogroman korak učinila naša
zemlja u pogledu poboljšanja uslova života naših radnih *
ljudi. Razumije se da kod nas još nije sve kako treba da
bude i kako će biti. Kod nas ima dosta teškoća, često se
osjeća i pomanjkanje izvjesnih stvari, još nije stvoreno
obilje proizvoda, još naši trudbenici, još naši narodi ne
osjećaju sve blagodati jednog socijalističkog uređenja. Ali
naši ljudi razumiju te teškoće, a mi smo na putu da ih
uklonimo i da stvorimo bolju i srećniju budućnost, bez
obzira na to što se piše i govori o nama. Slijedeće godine
dođite opet, pa ćete vidjeti da smo još više otišli naprijed,
vidjećete da nismo otišli u kapitalizam i imperijalizam,
već da idemo u socijalizam. A kroz dvije i tri godine, kad
budete došli, vidjećete ogromnu razliku od ovoga što
danas kod nas vidite.
Ja vam, drugovi, neću govoriti o teškoćama koje
nam čine oni koji bi najviše trebalo da nam pomognu.
Htio bih samo jednu stvar da vam kažem i stavim na
srce. Nama je itekako u interesu, a ja mislim da je to
u isto vrijeme u interesu i svih progresivnih snaga u svi-
jetu, da radni ljudi, da radnička klasa i svi progresivni
ljudi, i Italije i drugih zemalja, budu tačno obaviješteni o
onome što se kod nas događa i radi. Mi želimo da tali-
janski i drugi narodi znaju istinu. Zato budite vi ti koji
ćete kazati talijanskom narodu šta ste vidjeli kod nas.
Recite mu istinu, recite mu ono što jeste, onako kako ste
vidjeli. Mi se nemamo čega stidjeti, mi smo učinili sve
što smo mogli dosad. Zato neka svaki čovjek van naše
zemlje zna naše teškoće, naše slabosti i naše uspjehe, neka
objektivno o nama donese ocjenu, pa će vidjeti da su
naši uspjesi daleko veći nego nedostaci.
U bolnici u Foči ja sam prisustvovao jednoj ope-
raciji, u januaru 1942, u Drugoj neprijateljskoj ofanzivi.
U 8
Velikom broju hrabrih boraca naše Prve divizije, koji su
prešli preko Igmana da bi oko Sarajeva došli u Foču,
promrzle su noge i pretvorile se u crnu bezobličnu masu.
Trebalo je hitno otsjeći promrzle udove, a mi ne samo da
nismo imali nikakvih narkotičnih sredstava/ već ni naj-
nužnije hirurške instrumente. U prostoriji u kojoj su naši
ljekari vršili operacije bio sam i ja, da bih svojim prisu-
stvom pomogao borcima u bolu koji su izdržavali. Teško
je to bilo izdržati, drugovi, ali sto šezdeset naših boraca,
mladića i djevojaka, dok su im ljekari sjekli promrzle noge,
klicali su — umjesto povika bola — »Živio SSSR«, »2ivio
vrhovni komandant Tito«, »2ivio Staljin«. Bilo je to
onda kad su Nijemci punom snagom napredovali u So-
vjetskom Savezu. Danas se nama osporavaju naša borba i
naše žrtve. Mi smo zbog toga, kako je maloprije rekao
jedan drug, u početku bili ogorčeni, ali se sada ne nervi-
ramo jer vidimo s kim imamo posla, — i borimo se i bori-
ćemo se istrajno. Mi znamo da se u toj borbi borimo za
veliku, pravednu stvar koja će imati ogroman historiski
značaj u budućnosti: to je istina i pravilni odnosi medu
socijalističkim zemljama. Socijalizam u Sovjetskom Savezu
neće zbog toga propasti, drugovi; on je tu, on je stvarnost
u Sovjetskom Savezu, mi to znamo. Ali mi isto tako znamo
i to da danas rukovodioci SSSR nemaju pravilno gledanje
na dalji razvitak socijalizma u drugim zemljama svijeta,
jer idu po liniji bezuslovnog potčinjavanja malih socija-
lističkih zemalja jednoj velikoj socijalističkoj zemlji, a to
je kočnica daljeg razvitka socijalizma u svijetu, jer se tu
ne radi samo o političkom potčinjavanju već i o ekonom-
skom potčinjavanju, što znači izrabljivanju. Dakle, to
znači da oni žele pogrešno sprovoditi teoriju marksizma-
lenjinizma kad se radi o uređenju odnosa između soci-
jalističkih zemalja, — što mi nećemo i ne možemo
dozvoliti. I nemojte se iznenaditi ako jednog dana ovi naši
»kritičari« kažu da su nas Nijemci u Drvaru napali zato
što sam se ja sa Hitlerom dogovorio da nas tamo
pobiju .. .
121
Bolje je da delegacije iz inostranstva dodu ovdje kod
nas, nego da mi šaljemo tamo svoje, jer se čovjek djelom
uvjeri lakše nego riječima. Vaši radnici, koji bi došli kod
nas u sastavu tih delegacija, mogu ovdje da se uvjere da
mašine koje rade za nas stvarno rade za socijalističku
zemlju. Privrede vaše i naše zemlje dopunjuju se i mi
želimo da sa Italijom najtješnje ekonomski saradujemo,
utoliko prije što će vaša radnička klasa, koja će kroz tu
saradnju biti tješnje povezana sa našom, znati da radi za
jednu socijalističku zemlju — Jugoslaviju. Osim toga, nama
je potrebno i mnogo stručnih radnika i mi bismo htjeli da
dobijemo iz Italije bar nekoliko desetaka hiljada radnika.
Sada vas još jednom pozivam, drugovi, da budete
u svojoj zemlji tumači naše socijalističke izgradnje i istine
koju ste vidjeli kod nas sopstvenim očima. Dozvolite mt
da preko vas uputim iskrene pozdrave svim bivšim našim
borcima u Italiji i molim vas, kad se vratite, da im ispo-
ručite naš borbeni pozdrav. A naš borbeni pozdrav je
još uvijek: Smrt fašizmu — sloboda narodu!
Beograd, 25 oktobra 1949
\
120
IZ RAZGOVORA SA NASTAVNICIMA
I SLUŠAOCIMA INSTITUTA
DRUŠTVENIH NAUKA
Drugovi d drugarice,
Drago mi je što vas danas ovdje vidim, a naročito
se radujem što je toliki broj naših rukovodilaca prouča-
vao društvene nauke i završio studije na Institutu. Razu-
mije se da ste vi tu postigli osnovno znanje, ali će vam
ono ogromno koristiti u daljem vašem radu, u radu na
osposobljavanju drugih i na usavršavanju sebe samih. U
našoj socijalističkoj zemlji vaša klasa je prva koja je izašla
iz te škole; zato vi, kao prva klasa, treba na djelu da po-
kažete da ste korisno upotrebili protekle dvije godine,
izučavajući marksizam-lenjinizam.
Ja mislim da ste vi na Institutu imali mogućnosti da
nauku marksizma-lenjinizma upotrebite u punoj mjeri
i na analizu naše sadašnje stvarnosti. Vi znate i sami da
ni Marks ni Engels ni Lenjin nikad nisu pretendovali da
njihova nauka postane dogma, nego su smatrali da ona
treba da bude sredstvo za rukovođenje u radu. i današnja
epoha, epoha u kojoj mi živimo, ima karakteristike jedne
od krupnih prekretnica u historiji razvitka društva; ne
prekretnice u tom smislu da se samo brz:m tempom vrši
društveni preobražaj, nego takve u kojoj se, s jedne
strane, odigrava sukob rukovodilaca izvjesnih socijalistič-
kih zemalja, sa rukovodiocima Sovjetskog Saveza пл čelu,
* 121
sa stvarnošću daljeg razvitka socijalizma u svijetu, — i u
kojoj se, s druge strane, događaju izvjesne promjene u ka-
pitalističkom svijetu u lom smislu, što se pitanje socijali-
zma danas postavlja sasvim drukčije nego prije dvije godi-
ne. Danas riječ socijalizam, kao stvarnost, kao praksa, nije
više bauk za ljude, nego je postala pojam stvarnosti i za
one elemente u svijetu koji su se nekad bojali socijalizma.
Riječ socijalizam nalazi se danas na usnama miliona
i miliona ljudi, čak i onih koji ne pripadaju radničkoj
klasi. Među njima je čak i ne malo ljudi iz buržoaske
klase, iz sitnoburžoaskih redova, koji su došli do saznanja
da je kapitalizam došao u ćorsokak i da njegov život nije
dugotrajan, ali koji nisu znali šta će poslije toga doći:
oni su se plašili socijalizma zbog metoda koji su primje-
njivani u razvitku socijalizma, koje je koristio Sovjetski
Savez i koje on koristi naročito u posljednje vrijeme
u odnosu prema Jugoslaviji.
Put koji smo mi uzeli bio je u početku u smislu pot-
punog oslanjanja na Sovjetski Savez, i sukob koji se
dogodio između nas i rukovodilaca Sovjetskog Saveza ro-
đen je u stvarnosti, odnosno u stvarnim odnosima Sovjet-
skog Saveza prema jednoj socijalističkoj zemlji, u kon-
kretnom slučaju prema Jugoslaviji. Mi nismo mogli
primiti takav metod u odnosu između socijalističkih
zemalja kako ga je postavio Sovjetski Savez, i to ne samo
zbog toga što se ticalo nas, Jugoslavije, jedne male soci-
jalističke zemlje, jedne geografski male zemlje, nego
uopšte, jer smo odmah, u prvom početku, smatrali da to
ima dublji korijen, da je tu u pitanju uopšte dalji razvi-
tak socijalizma u čitavom svijetu i da je to nepravilno,
da to nije u skladu sa naukom Marksa, Engelsa i Lenjina.
Razumije se, mi u početku nismo mogli vidjeti svu dubinu
do koje će to ići, ali smo vidjeli da je to nepravilno
i mislili smo da ćemo moći, dajući otpor takvom gledanju
konkretno na Jugoslaviju, da postignemo eventualno di-
skusiju na ravnopravnoj osnovi, to jest da rukovodioci
Sovjetskog Saveza uvide da je to nepravilan put. Mi smo
mislili da je do njihove griješke u tom odnosu prema Jugo-
12:?
slaviji došlo uslijed nepoznavanja prilika u našoj zemlji,
mislili smo da je to produkat laži ili krivih obavještenja
0	Jugoslaviji i tako dalje. Ali ne. kasnije se pokaralo,
u toku perioda od tri godine — jer naš sukob ne počinje
od rezolucije, nego davno prije, pa možemo reći čak i iz
vremena rata — pokazalo se da je ta stvar mnogo dublja
1	šira i da rukovodioci Sovjetskog Saveza unose u svoju
međunarodnu politiku sasvim pogrešne, antisocijalističke
metode, to jest da skreću s puta socijalizma u onakvom
obliku kakvog su ga zamislili u glavnim konturama naši
veliki učitelji Marks. Engels i Lenjin.
Naša Partija je učinila da danas svi progresivni ljudi
u svijetu, ne samo socijalisti i komunisti već i drugi,
gledaju na ovu stvar pravilnije. Vi vidite danas da u mno-
gim zemljama Zapadne Evrope ima sve više ljudi koji
osjećaju kao da im je nešto laknulo, koji vide da je
mogućno doći do socijalizma, ne onakvim putem kakav
žele rukovodioci Sovjetskog Saveza, nego kako to želi
radni narod u svakoj zemlji posebice. Ja mislim da je to
stvar za koju pripada ogromna zasluga našoj Partiji, koja
je, pokazujući na sopstvenom primjeru, dala impulsa da
ljudi misle i osjećaju da u njima, da u tim zemljama po-
stoje latentne revolucionarne snage, snage koje su sposob-
ne da grade socijalizam, a ne da dođe neka oružana
snaga da im ga donese na bajonetu. Jer, nikad u historiji
na bajonetu nije donesena prava sloboda, a najmanje na
bajonetu može biti građen socijalizam. Eto, u tome je ve-
lika zasluga naše Partije. Ja bih htio da se vi, vi mladi
koji dolazite postepeno na mjesta nas starijih, duboko
zamislite nad tim.
Produžite, drugovi, rad na produbljivanju znanja
stečenog na Institutu, primjenjujte to znanje u praksi,
a naročito budno izučavajte našu današnju praksu, histo-
riski proces koji danas doživljava naša Partija, naša
zemlja i svijet uopšte. Pozdravljam vas i želim vani naj-
bolji uspjeh u budućem radu.
Beograd. 20 januara I95I
123
;	GOVOR NA PROSLAVI
DANA USTANKA NA KOZARI
Drugovi i drugarice,
Čestitam vam desetogodišnjicu Narodne revolucije.
Dan ustanka — dan kada je naš narod digao oružje protiv
okupatora i u isto vrijeme protiv sopstvenih izdajnika.
Zašto smo mi, drugovi i drugarice, došli u tolikom
broju danas baš ovdje, da proslavimo taj veliki praznik
naroda Bosne i Hercegovine? Zato što je baš Kozara pre-
živjela jednu od najtežih i u isto vrijeme jednu od najslav-
nijih epopeja u historiji naših naroda, zato što je Kozara
među svim naš'm krajevima na prvom mjestu po broju
žrtava koje je dala za oslobođenje naše zemlje, a i po svom
bogatom prilogu opštim naporima svih naroda koji su se
borili protiv fašizma. Narod Kozare može danas s ponosom
da gleda na svoju slavnu borbu i da ne žali žrtve koje je
dao, jer je ime Kozare poznato širom svijeta. Naša zemlja
je poznata po svojim natčovječanskim naporima i borbi —
i širom svijeta cijene je i vole svi napredni i progresivni
ljudi, cijene je po žrtvama koje je dala i po naporima koje
danas čini da bi izgradila bolji i srećniji život.
Drugovi i drugarice, Bosna i Hercegovina imaju na-
ročito mjesto u velikoj Oslobodilačkoj borbi naših naroča-
li Bosni i Hercegovini digao se narod među prvima protiv
fašizma, ne da očajnički brani svoje gole živote, nego da
124
se ozbiljno, uporno i neprekidno, ne žaleći nikakve žrtve,
s puškom u ruci bori i protiv okupatora i protiv domaćih
izdajnika za bolju i srećniju budućnost. Narod Kozare i
narod čitave Bosne i Hercegovine je među onima koji su
najteže iskusili krvničku ruku Pavelića i njegovih doglav-
nika. Narod Bosne i Hercegovine pamti i pamtiće vjeko-
vima, sjećaće se na taj dan kakve je strahovite žrtve morao
podnositi da bi odbranio svoju nezavisnost, da bi odbran'c
svoju zemlju i da bi mogao stvoriti sebi bolje uslove za
život.
Značaj Bosne i Hercegovine je i u tome što je ovdje,
na teritoriji Bosne i Hercegovine, stvoreno jezgro naše
slavne Narodne armije, što je baš ovdje, na teritoriji Bosne
i Hercegovine, stvarana i naša narodna vlast, naše Anti-
fašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije. Naše
su jedinice vod'le borbu širom čitave zemlje. Onda kada
smo se pod pritiskom jačeg neprijatelja morali povući iz
Srbije, mi smo pošli u Bosnu ne da se u bosanskim brdima
skrivamo, nego zato što smo znali da u Bosni imamo ljude
smjele, sposobne da se bore, s kojima ćemo zajedno moći
da pružimo snažan otpor okupatoru. To što smo očekivali
mi smo i doživjeli. II Bosni i Hercegovini, tamo na pod-
nožju Grmeča predavane su prve zastave našim proleter-
skim brigadama, u Bosni i Hercegovini pomiješalo se
oružje partizana i narodnih vojnika iz čitave zemlje. Tu su
bili i sinovi Srbije, i sinovi Crne Gore, i sinovi Hrvatske
i Slovenije, sinovi svih naših naroda koji su se zajedno
borili za istjerivanje okupatora iz naše zemlje i za uni-
štenje starog sistema, a naročito fašističkog sistema u
Hrvatskoj koji je nosio u sebi srednjovjekovni mrak i pro-
past narodu.
Danas, drugovi i drugarice, kao što je već ovdje
rekao drug Pucar, ima ljudi koji nama osporavaju borbu
koju smo vodili. Ima takvih, ali ja mislim da na kugli
zemljinoj poslije svega onoga što se zna o našoj zemlji
nema danas poštenog čovjeka koji bi mogao povjerovati
klevetama i propagandi da naš narod nije dao tako drago-
cjeni prilog Ujedinjenim nacijama u borbi protiv fašizma.
125
Ali ja o tome ne bih htio danas da govorim. Htio bih
ovdje da se osvrnem na nekoliko drugih pitanja koja su
od interesa za našu zemlju.
Prvo je pitanje, drugovi i drugarice, naša državna
izgradnja. Mi smo u svojim naporima, u izgradnji naše
zemlje, u izgradnji socijalizma imali vrlo velike teškoće.
To su bile teškoće mnogostrukog karaktera. Jedna od naj-
težih bila je u tome što poslije rata nismo imali ništa
dugo osim čvrste volje, visokog morala i svojih mišica
— da time gradimo nešto bolje nego što je prije bilo. Ali,
baš je ta čvrsta volja, taj visoki moral, ta vlastita snaga
koja postoji u našem narodu omogućila da prebrodimo prvih
godina najveće teškoće i da postavimo osnovne temelje za
dalji rad, za dalji razvitak naše zemlje. Razumije se —
moram to već po stoti put da podvučem — mi smo u ono
vrijeme, 1945, 1946 i 1947 godine, i pored izvjesnih ma-
njih nesuglasica ipak duboko vjerovali da ćemo u svojim
naporima dobiti pomoć od sovjetske vlade i vlada istočnih
zemalja s kojima smo bili u najtješnjim odnosima, vjero-
vali smo da ćemo dobiti podršku koja je potrebna jednoj
takvoj zemlji kao što je bila naša, u kojoj je sve bilo
porušeno, popaljeno i uništeno, u kojoj je palo 1 700 000
ljudskih žrtava da bi drugi mogli bolje živjeti. Nažalost,
drugovi i drugarice, mi tu nismo naišli na potrebno razumi-
jevanje. Ali smo naišli na nešto drugo, na jednu nečuvenu
stvar — na to da je s te strane zaprijetila ponovna opa-
snost našoj slobodi i nezavisnosti. Oni su htjeli porobiti
našu zemlju, htjeli su učiniti da ona ne bude slobodna,
htjeli su stvoriti od nje satelita koji nema svoje vlastite
volje, koji nema prava raspolagati svojim bogatim dobri-
ma u svojoj sopstvenoj zemlji. A mi, drugovi i drugarice,
koji smo se nalazili i koji se danas nalazimo na mjestu
na koje ste nas vi postavili, mi smo čuli glas naroda, znali
smo šta naš narod misli i, bez obzira na to kakvu smo
reputaciju uživali mi rukovodioci kod njih — a uživali smo
glas dobrih revolucionara, kako su oni govorili — mi
smo išli ne za njihovom voljom, koja je htjela da nas pre-
tvori u svoje vjerne sluge, nego za glasom naroda. Mi
irò
smo kazali da ne bismo bili komunistì, da ne bismo bili
dosljedni borci ako ne bismo voljeli naš narod i ako bismo
dozvolili da naša zemlja bude zavisna.
Da smo pravilno postupili, drugovi i drugarice,
dokaz je i vaše prisustvo danas ovdje. Da mi nismo
pravilno postupili, zar bi danas bilo ovdje s nama sto
hiljada ljudi? Da mi nismo pravilno postupili, zar bismo
smjeli hodati kroz sela i gradove, sastajati se i razgova-
rati s narodom, ići u narod i pitati ga o njegovom životu
i potrebama? Mi činimo to zato jer narod u nas vjeruje
i mi ćemo to uvijek činiti jer je to zapisano i na revolu-
cionarnoj zastavi socijalizma. Jedino svom narodu možeš
i moraš vjerno služiti ako hoćeš da budeš istinski interna-
cionalista; onaj ko ne služi svom narodu, onaj ko ne čuje
glas svoga naroda, ko neće u prvom redu da živi za svoj
narod i stvara njemu srećan život, taj se ne može nazvati
internacionalistom, jer on još manje može željeti dobro
i sreću drugim narodima. Prema tome, sve klevete koje
oni bacaju na nas neće nas skrenuti s puta i
Evo, ovih dana poznati rukovodilac Sovjetskog Sa-
veza Molotov našao je za potrebno da ode u Poljsku i da
održi tamo jedan klevetnički, ratnohuškački govor uperen
u prvom redu protiv naše zemlje i njenog rukovodstva.
Ja ću vam reći zbog čega je on nas napao, ali bih prije
toga htio da vam objasnim zbog čega je on išao baš u
Poljsku.
Drugovi i drugarice, on je išao u Poljsku zato što
im tamo ne cvjetaju ruže, zato da priprijeti, zato da bi
rekao Poljacima šta će njih čekati ako se usude poći za
primjerom Jugoslavije. Ta prijetnja koju je on tamo uputio
nama tiče se poljskog naroda u prvom redu, jer bi on, po
mom mišljenju, danas ipak trebalo da zna da se mi prijetnji
ne bojimo. On to i zna, drugovi.
Razumije se da je u tom njegovom govoru bila sru-
čena na našu zemlju masa raznih kleveta i najtežih
uvreda prema rukovodstvu naše zemlje. On nas je,, po
starom običaju, nazvao špijunima i zločincima koji ubijaju
svoj narod. Ali ja u tom njihovom optuživanju da smo mi
127
*	zločinci ne vid'm nijjta drugo nego želju da se sakriju
njihovi zločini. Oni ubijaju po Albaniji, Bugarskoj, Ma-
đarskoj, Rumuniji, Poljskoj i Čehoslovačkoj, a o Rusiji
i da ne govorim. I razumije se, kad je tako, onda treba
optužiti nas da ubijamo, da bi se na taj način nekako nji-
hova djela sakrila. A koga smo mi do danas od informbi-
raša ubili, koga smo uništili od te šake jada koju smo
mogli satrti u prah? Nikoga.' Zašto da ga ubijamo? Neka
radi — neka gradi socijalizam i neka sam o sebi razmišlja.
Kakvo moralno pravo ima Molotov da nama baca u lice
optužbe da smo zločinci, da ubijamo narod i da hoćemo
da iskorijenimo narod? S kakvim pravom govori on koji
je jedan od glavnih rukovodilaca zemlje u kojoj se vrši
nečuveni zločin genocida, u kojoj se uništavaju čitave
nacije pred licem čitavog svijeta? Gdje je Njemačka re-
publika u Povolžju, u kojoj je živio jedan od najsposobni-
jih naroda? Ona je u sibirskim tajgama! Gdje je Tatarska
republika s Krima? Nema je, u Sibiru je, nestala je u taj-
gama i močvarama! Gdje su Čečeni sa Kavkaza? Nema ih,
protjerani su iz onih brda gdje su se vjekovima borili kao
slobodan narod za svoju slobodu, nestalo ih je u Sibiru,
progutala ih je ogromna sibirska tajga i tamo moraju
postepeno da umiru, jer im i klima ne odgovara. Gdje su
hiljade i desetine hiljada građana Estonije, Letonije i Li-
,	tvanije? Nema ih, svakodnevno ih vode u Sibir, da bi pod
najtežim uslovima tamo radili i nestali s lica zemlje. To
čeka svaku onu zemlju i svaki onaj narod koji dozvoli da
im oni sjednu na šiju. Ko je prema tome zločinac, ko vrši
'	genocid i ko upropašćava narode i vrši masovna ubistva?
Da, nije teško odgovoriti, drugovi i drugarice. Zato oni
nemaju nikakvo moralno pravo da nama takvu uvredu
bacaju u lice.
Ali, njima je to potrebno za unutrašnju	upotrebu
prema istočnim zemljama, da bi nas prikazali	kao stra-
šne zvijeri koje gutaju ljude. Samo, to im neće upaliti ni
u drugim zemljama, kao ni u Poljskoj.
128
Dalje, drugovi i drugarice, Molotov je izrekao pri-
jetnju da će nas nestati, da će kod nas doći do promjene
svih rukovodećih ličnosti, koje je on nazvao zločincima,
i da će to narod izvršiti. Ali on je to rekao zato što je
znao da ga naš narod ne želi čuti. Ja bih volio da ga
vidim ovdje, da dođe kod nas, pa da zajedno pred vama
kaže on šta hoće i ja šta hoću — da vidimo kome biste
vjerovali. On je, doduše, izrekao ovu prijetnju protiv nas
ne samo zato da zaplaši narode tih zemalja, nego isto
tako i da eventualno zaplaši neke naše neobaviještene
ljude. (»Mi se ne plašimo!«) Tako je, drugovi i drugarice,
naši ljudi se ne plaše nikakvih prijetnji.
S druge strane, interesantna je ta njihova prijetnja
koja dolazi u vrijeme kada oni bacaju na sve strane
svoje golubove mira u vazduh, kada tobože popuštaju
i pokazuju tendenciju da se sporazumijevaju. U isto to
vrijeme oni daju udarac Jugoslaviji, kao da kažu: Evo, mi
hoćemo samo ovo i drugo nam ništa ne treba. To je stari
fašistički metod, stari njemački nacistički metod. Tome
niko ne vjeruje. Odgovor je da njima ne može da se vje-
ruje, jer je ta praksa poznata svijetu — i iz najbliže histo-
rije i iz iskustva koje svijet ima sa Staljinom. Prema
tome, neka vas to ne plaši, neka vas ne plaše prijetnje
koje smo mi čuli od njih i koje ćemo još čuti, ali kojima
oni nama neće naškoditi. Ja mogu ovdje kazati kao odgo-
vor Molotovu samo to — da, ako treba neko da sudi
rukovodećim ljudima ove zemlje, or.da je to naš narod,
a oni u našu zemlju ne treba da se miješaju! S kojim
pravom se oni mogu miješati?
Ovakve ratnohuškačke prijetnje i ovakav ratnohu-
škački govor je inače u potpunoj kontradikciji s njihovom
propagandom mira. Oni skupljaju u svim zemljama, gdje
je to mogućno, potpise za mir! Kao da ti potpisi nešto
znače za njih. Oni to čine samo da bi bacili ljudima pije-
sak u oči, da bi u moralnom pogledu dobili neki ugled
među narodima. A na nas se bacaju svim tim pogrdama
i klevetama radi toga da bi nas prikazali kao objekat koji
treba uništiti. Ali to im danas ne uspijeva. Oni bi htjeli
131
da bude tako, da mi budemo izolovani, da se drugi narodi
ne zainteresuju za nas, da mi budemo potpuno prepušteni
njihovoj volji, jer njih ima više — njihovih dvije stotine
miliona prema naših šesnaest. Ali šesnaest miliona moral-
no jakih ljudi mogu čuda stvoriti. Oni hoće da nas izo-
luju, ali narodi drugih zemalja, zemalja na Zapadu, znaju
da je ovaj naš otpor i njima itekako koristan. Oni znaju
da bi poraz naše zemlje bio poraz Evrope, znaju da bi to
bio poraz mira, da bi opet nastala strašna epoha ratova,
epoha svjetskog rata čiji se kraj ne bi mogao sagledati
i čije se žrtve danas ne mogu predvidjeti. Zato danas na-
rodi na Zapadu neće moći da dozvole da se bilo kakva
trgovina učini na naš račun, niti danas ima medu rukovo-
dećim ljudima na Zapadu, ni u Americi, ni u Engleskoj,
ni u Francuskoj ili drugdje, takvih ljudi koji bi htjeli
i koji bi dopustili da dode do toga da naša zemlja bude
prepuštena sovjetima. Dokaz za to je i u tome što za-
padne zemlje pomažu danas našu zemlju materijalno bez
ikakvih uslova, što nam daju pomoć bez obzira na to što
smo mi komunistička, socijalistička zemlja, što ne traže
političke koncesije. Oni su i zbog sebe dali i daju nam
pomoć. Prema tome, drugovi i drugarice, mi ne treba da
se bojimo prijetnji, jer smo mi sastavni dio čovječanstva
koje želi mir i koje će se boriti za mir, ako bude trebalo,
s oružjem u ruci. Eto, drugovi i drugarice, toliko sam htio
da kažem kao odgovor na klevete, prijetnje i psovke
Molotova u Varšavi. Biće, vjerovatno, još takvih govoran-
cija, jer njihov radio i štampa ne prestaju s napadima
protiv nas. Oni imaju ogroman propagandni aparat i oni
ga koriste protiv nas u prvom redu, ali nam tim svojim
propagandnim aparatom nisu mogli ništa naročito naško-
diti, nisu mogli postići ništa protiv naše istine, kojom mi
odvraćamo njihovoj propagandi, jer se istina ne da tako
lako savladati. Miroljubivo čovječanstvo je na našoj strani
i mi smo zahvalni svim miroljubivim ljudima svijeta za
podršku koju nam daju. Toliko kao odgovor.
Sada bih htio, drugovi, da se vratim na naše unutra-
šnje probleme. Kao zemlja koja je izvršila revoluciju
130
s teškim žrtvama, koja je uspostavila potpuno nov unu-
trašnji sistem, ukinula u osnovi eksploataciju čovjeka
od čovjeka i stvorila sve uslove za mogućni ogromni i sve-
strani dalji razvitak, mi imamo danas pred sobom još
dovoljno teških zadataka. Ja bih se osvrnuo samo na neke.
Ja ću kasnije navesti nekoliko primjera i uspjeha koje ste
ostvarili vi u Bosni i Hercegovini, ali bih sada kao prvo
i bitno dodirnuo pitanje naše dalje izgradnje. Jedna od
najvećih naših teškoća u izvršenju započetih radova je
nedostatak radne snage. Ja ne bih htio sada da iznosim
pojedinosti o tome gdje je uzrok, ali mogu reći da uzrok
ne leži samo u tome što smo mi stvorili prevelike planove.
Mi smo itekako suzili naše planove, a uzrok je uglavnom
u nedovoljnom razumijevanju naših potreba da izgradimo
naše osnovne fabrike, kakvo preduzeće, koju željezničku
liniju ili put. Još nema kod nekih naših ljudi dovoljno
razumijevanja. Da vam navedem samo neke primjere.
Uzmimo kao prvi primjer šta bismo mi dobili kad bismo
što prije izgradili željezaru u Zenici. Nama bi to oslobo-
dilo znatan dio sredstava u devizama za kupovinu siro-
vina. jer bi željezara u Zenici proizvodila u našoj zemlji
stvari koje mi sada moramo kupovati u inostranstvu.
Nama bi željezara u Zenici mogla davati ne samo željezo
za unapređenje poljoprivrede nego i za proizvodnju indu-
striskih mašina i drugog. Ona će nam dati željezni lim
za stvaranje naše trgovačke mornarice, za stvaranje
naše ratne mornarice; ona će nam dati šine za nove
željezničke pruge, i mnoge i mnoge druge stvari, — a sve
to mi moramo uvoziti iz inostranstva. Međutim, kad ini
to ne bismo morali kupovati, mogli bismo taj novac upo-
trebiti da u inostranstvu kupimo stvari za široku potro-
šnju, koje su potrebne našim ljudima, da kupimo razna
saobraćajna sredstva i druge stvari, a da za to ne tražimo
pomoć, što smo morali činiti jer nismo imali sopstvenih
sredstava.
Ili uzmimo drugi primjer, recimo koksaru u Tuzli,
šta će nam ona dati? Daće nam dragocjeni proizvod —
koks, koji mi danas na stotine hiljada tona uvozimo iz
* i; i
•	inostranstva, jer naše željezare i fabrike ne mogu raditi
bez koksa. A koks je kabasta roba, pa je za njega i trans-
port skup, i mi moramo davati ogromne sume deviza.
Kad ta kok:ara bude gotova, ako ona bude gotova ove ili
iduće godine, mi ćemo imati deviza da u inostranstvu
kupimo umjesto koksa stvari koje će ići u široku potro-
šnju, i tako ćemo još brže unaprijediti našu zemlju.
Tako je i s mnogim drugim fabrikama koje su nam
neophodno potrebne, ne zbog toga da bi naš plan bio
izvršen onako kako smo mi kazali, nego zbog toga što je
to životna potreba svih nas, svih naših građana i seljaka.
Zbog toga mi tražimo radnu snagu za izgradnju tih obje-
kata i molimo da oni ljudi, koji na selu nisu neophodni,
dođu tamo gdje su potrebni, da pomognu da se predviđeni
objekti što prije izgrade. Taj naš napor u izgradnji, dru-
govi, trajaće još godinu dana, ali ni u tom vremenu neće
biti takav kao dosad. Već slijedeće godine nama će biti
lakše, jer nam je najteže bilo kod objekata kapitalne
izgradnje. Ali u ovom momentu ja apelujem na vas, na
sve naše ljude, da napregnete sve svoje sile da izvršimo
predviđene planove koje smo postavili kao cilj, da bismo
što prije stvorili i ona sredstva koja će obogatiti naš život,
koja'će stvoriti ljepše uslove za život našim ljudima.
Drugovi i drugarice, ja neću govoriti o drugim
našim krajevima u kojima su postignuti ogromni uspjesi
u izgradnji, ali bih samo u opštim potezima potsjetio šta
je sve urađeno u Bosni i Hercegovini, jer vi i sami znate
šta smo mi, odnosno šta ste vi za ovo nekoliko godina
poslije rata stvorili u vašoj republici. Sagrađeno je ne-
koliko željezničkih pruga, skoro oko hiljadu kilometara
širokotračnog kolosijeka, podignuti su razni drugi objekti,
tako da će Bosna postati i postaje jedna od industriski
najrazvijenijih naših republika. Ona ima uslova da stvori
svoju tešku industriju jer je najbogatija sirovinama, ali mi
treba da se staramo da stvorimo i druge potrebne uslove
— saobraćajne i druge. Narod Bcsr.e i Hercegovine je za
ovih nekoliko godina pokazao veliko razumijevanje za
ono što mi tu stvaramo i on sve to što se gradi ima pred
svojim očima. Vi imate danas ne samo nove krovove na
obnovljenim zgradama, kućama za stanovanje, školama
i drugima, nego isto tako i hiljade novih stanbenih zgrada
i škola, veliki broj drugih novih zgrada i čitave nove
varoši koje se stvaraju oko velikih preduzeća i fabrika. Ja
ne proričem ništa, ali kažem da vi u Bosni i Hercegovini
imate sreću što se nalazite na takvoj teritoriji gdje su vam
date sve mogućnosti da u najkraćem vremenu stvorite sebi
lijep život, život dostojan čovjeka. Samo, mi tu još treba
da napnemo svoje mišice, još treba da prolijemo znoja, još
treba da radimo. Evo, drugovi i drugarice, to je moj apel,
to je želja savezne vlade, to je želja Centralnog komiteta,
i ja vam u tom radu, u tom naporu koji vas još čeka na
putu stvaranja vašeg boljeg života želim mnogo uspjeha.
Htio bih da kažem nekoliko riječi i o zadrugarstvu.
Kada su vlada i Centralni komitet naše Partije preduzeli
mjere za donošenje Zakona o radnim zadrugama i dru-
gim zadrugama opšteg tipa, mi smo znali da će pritom
biti teškoća iz više razloga, ali nismo mislili da će doći do
takvih teškoća koje su se u proteklom vremenu pokazale.
Kod nas formiranje novih zadruga i stvaranje zadrugar-
stva, to jest pretvaranje zaostalih poljoprivrednih gazdin-
stava u bolja i naprednija, socijalistička gazdinstva ide
mnogo teže nego što smo mi to mislili. Ako uporedimo po-
jedine sektore u privredi, vidjećemo da socijalistički u poljo-
privredi stoji na posljednjem mjestu. Ja znam da u tome ima
i naše krivice i naših griješaka, i ja ću vam danas o njima
otvoreno govoriti, ne tajeći ništa. Evo u čemu je stvar: kad
smo stvarali zadruge, mi smo obećavali da će ljudima u
zadruzi biti mnogo bolje, da će brže napredovati, da će
seljak brže stvoriti bolje uslove života, da će lakše raditi i
tako dalje. Mi smo, dakle, gledali malo idealistički. Ali mi
smo se prevarili. Prvo i prvo, kad smo stvarali zadruge, mi
smo donekle potcijenili i nismo dovoljno uzeli u obzir naše
mogućnosti da tim zadrugama damo što im je potrebno za
brz i pravilan razvoj, a u prvom redu poljoprivredne ma- '
šine. N'.smo vodili dovoljno računa o tome da im olakša-
mo bankovne i druge procedure pri kreditiranju i finan-
135
siranju. Sve to leži na nama kao naša krivnja i griješka.
Ali, da li je to razlog — jer to se može lako ispraviti? — što
ljudi koji nisu u zadrugama, pa čak i neki od onih koji
su u zadrugama, vrlo lako gube vjeru da je socijalistički
način uređenja poljoprivrede nešto korisno? Nije to
razlogi Zašto mi nismo mogli dati dovoljno poljoprivred-
nih mašina, sjemena, đubriva i svega drugog što je potreb-
no zadrugama i razvoju poljoprivrede? Zato što nam je
zid izolacije koji su nam nametnuli rukovodioci Sovjetskog
Saveza pričinio ogromne štete, jer nismo mogli na vrijeme
da izvršimo plan, nismo mogli na vrijeme izgraditi proiz-
vodnju mašina, nismo mogli izvršiti plan izrade traktora,
vršalica i drugih poljoprivrednih mašina, — nego smo morali
brže da izgradimo Zenicu, Litostroj i druga preduzeća za
izradu mašina-alatljika, da bismo pomoću njih mogli sami
da proizvodimo što nam je potrebno. To je jedan od ra-
zloga što mi nismo mogli dati mašine i zadovoljiti potrebe
poljoprivrede u drugim stvarima. Ali zato ne treba gubiti
vjeru: mi danas dolazimo u mogućnost da već možemo da-
vati što je potrebno. Jedan dio uvozićemo iz inOstranstva. a
i naša zemlja proizvodi sve više traktora. Kad ne budemo
morali da dajemo devize za. koks, željezo i drugo što mo-
žemo sami proizvesti, mi ćemo taj novac dati Onostranstvu
— da stvorimo seljaku dovoljno sredstava da bi mogao svo-
ju poljoprivredu podići na viši stepen, to jest dk bi sa
ekstenzivnog mogao preći na intenzivan način obrade zem-
lje. Sve se to da ispraviti, drugovi i drugarice, i mi ćemo
to ispraviti.
Pomenuo bih i neke griješke raznih naših institucija.
Naprimjer, naše banke koje kreditiraju seljake imale su
•	ponekad pogrešan stav prema zadrugama pri oporezivanju,
pri slaboj ekspcditivnosti itd. Individualni seljak je bolje
prolazio, on je mogao da proizvede što je htio i da proda
gdje je htio, to jest tamo gdje je skuplje. Zadrugar je,
međutim, morao prodati tamo gdje je bilo jevtinije i po
nižoj cijeni, pa je, razumije se, na kraju krajeva manje
dobio nego inokosni seljaci. I došlo je do toga da je
onaj u zadruzi često gledao kako individualni seljak pro-
34
lazi bolje, umjesto da inokosni gleda kako zadrugar pro-
lazi bolje. Razumije se da takvo stanje ne smije biti i da
mi to moramo ukinuti; neka i zadrugar proda gdje hoće
i pošto može. Banke nemaju pravo da ga u tome spreča-
vaju. Osim toga, i sam sistem oporezivanja i planiranja
treba izmijeniti. Mi ćemo taj posao izvršiti, drugovi, i već
ispravljamo griješke koje su učinjene.
Ali, s druge strane, niko nema pravo da razbija za-
druge koje su već stvorene. Mi smo prije godinu i po dana
ustali protiv pokušaja da se seljaci nasilno tjeraju u za-
druge. Mi nismo htjeli da imamo logor, već slobodne pro-
izvođače u zadruzi. Mislili smo da će seljak, kad bude
vidio da onaj ko je u zadruzi prolazi bolje nego on, sam
slobodno odlučiti da ode u zadrugu, da bi i njemu bilo
bolje. I biće bolje jednoga dana, pa zato pustimo njemu na
volju i ne silimo ga. Ali, mi apelujemo na svijest ljudi, da
ljudi zapamte da će ovakva privreda, socijalistička privre-
da, kao neophodno nužna, biti ostvarena kod nas. Nika-
kvom klasnom neprijatelju mi nećemo dozvoliti da nam
razbija zadruge; bez obzira na sve naše demokratske mjere
i metode u- produbljivanju demokratije, mi to nećemo do-
zvoliti neprijatelju socijalizma. Za njega zbog takvog rada
mi imamo zakone. To ja kažem danas ovdje otvoreno, a u
isto vrijeme kažem i onim seljacima u zadrugama i onim
inokosnim da u našoj socijalističkoj Jugoslaviji postoji za
njih najljepša perspektiva koja se može zamisliti. Mi smo
zato povećali i cijene poljoprivrednim proizvodima u
otkupu, jer smo smatrali da je nepravilno da seljak radi
dan i noć, a da premalo dobija za svoj rad, jer su makaze
između industriskih i poljoprivrednih proizvoda bile ve-
like. Seljaci imaju danas već prilično stvari koje je država
u njihovu korist učinila. Pored ostalog, mi smo, osim za
neke proizvode, obustavili obavezan otkup za neke artikle,
jer smo smatrali da kod seljaka treba povećati interes za
veću proizvodnju, što se kroz obavezan otkup ne može po-
stići. Kad seljak bude imao mogućnosti da što bolje proda,
on*će više i proizvoditi razne poljoprivredne proizvode i
gajiti stoku. Nama nije stalo do toga da seljaku malo
135
platimo, a da mi onda više zaradimo, jer mi ne idemo za
profitom, jer kod nas danas nema kapitalista. Mi danas
dajemo mogućnosti seljaku, dajemo mu stimulans da što
više proizvede, jer nam je potrebno što više žita, što više
stoke i svega drugog što je potrebno za život naših ljudi.
Mi smo danas dali fabrike na upravljanje radnicima, sutra
će biti donijet finansiski zakon na osnovu koga će oni
sami raspolagati svojim finansiskim sredstvima i od toga
koliko budu radili i šta budu radili zavisiće i visina nji-
hove koristi, jer će njihov rad ići u prvom redu u njihovu
korist. To znači, ako budu bolje radili, više će zaraditi.
To važi, drugovi, i za vas seljake, za naše ljude na selu:
ako budete više radili, više proizvodili, više ćete i imati.
što se tiče zadruga, one su životna potreba za našu
socijalističku zemlju i mi se njih ne možemo odreći. Mi
ćemo one griješke kojih je kod nas bilo u vezi sa zadrugama
ispravljati, ali moram da vam kažem da je bilo griješaka
i na vašoj strani. Uzmite za primjer unutrašnji organiza-
cioni sistem u zadruzi. U administraciji je postojao pret-
sjednik, potpretsjednik, evidentičari i čitav niz paušalaca,
koji su godišnje dobijali i po 3 50 do 400 trudodana, dok
je radni zadrugar dobijao po 120 ili nešto više. To je
nepravilno, drugovi. I taj unutrašnji organizacioni sistem
ispravićemo. Neka pretsjednik bude pretsjednik, neka on
u ime čitave zadruge kontroliše raćl, ali on mora biti u
jednakom radnom odnosu sa drugim zadrugarima, a neka
se nađe tehničko lice koje će vršiti administriranje i drugo.
Uz to je potrebno više unutrašnje demokratije. Pa, mi se,
drugovi, borimo protiv birokratiie u državnom sistemu,
a da dozvolimo da nam se ona uvuče u zadruge! Treba
,	ispraviti nedovoljnu brigu nekih zadrugara za uspjeh
zadruge, treba ispraviti pitanje okućnice, pri čemu je bilo
griješenja u oba pravca: i premala i prevelika okućnica. To
se mora ispraviti, a vi nastojte da zadruge ne slabe, nego da
jačaju i da ih bude što više. Razumije se, mi vas ne gonimo
da to bude danas-sutra, ali neka ide paralelno sa sred-
stvima koja ćemo vam stvarati da biste mogli lakše
i bolje obrađivati svoju zemlju. Evo to sam htio da vam
136
kažem danas, jer vas je ovdje većina seljaka. Znajte, dru-
govi i drugarice, da je ovo vaša socijalistička narodna
vlast i da ona prema vama ima ogromne obaveze i dužno-
sti, ali u isto vrijeme znajte da i vi prema takvoj državi
imate svoje obaveze i dužnosti koje se ne mogu i ne smiju
izbjegavati. Tako stoji stvar. Ja sam vam rekao istinu u
oči i znajte da je uvijek bolje govoriti otvoreno, nego obe-
ćavati brda i doline, a ništa ne učiniti. Otvoreno treba
reći šta mi možemo učiniti i šta je naša a šta vaša griješka,
pa ćemo na taj način lakše izgraditi našu srećnu i bolju
sutrašnjicu.
Htio bih da dodirnem još jedno pitanje, pitanje
demokratizacije u našoj zemlji. Mi smo, kao što znate,
otkako je došla ta đavolska rezolucija uspjeli da se malo
otarasimo tih njihovih metoda koji su se postepeno i kod
nas bili prilično uvriježili u našem unutrašnjem životu.
Vidjeli smo da nećemo daleko doći na taj način. Htjeli smo
da bolji život koji gradimo bude stvoren još ovoj generaciji
i počeli smo sprovoditi demokratizaciju po svim linijama.
Jedan od najmarkantnijih primjera je decentralizacija koja
je sprovedena i sprovodi se u našoj zemlji. Već sam orga-
nizacioni oblik naše zemlje nalaže da idemo ka decen-
tralizaciji i široj demokratiji u pogledu upravljanja. Dalje,
mi smo preduzeli čitav niz vrlo oštrih mjera protiv stva-
ranja birokratije. Mi nećemo da u tom pogledu dođemo
na isti stepen na koji je došao Sovjetski Savez. Kod nas.
istina, ne može biti nekoliko miliona birokrata, ali je
moglo biti nekoliko stotina hiljada koji bi se popeli na
grbaču naroda. Mi to ne možemo dozvoliti i počeli smo
smanjivati naš državni aparat, da bi "bio što produktivniji
i što manji, a da oni ostali iz njega idu u proizvodnju.
Mi smo radeći u tom pravcu donijeli neke nove za-
kone. među kojima i nov Krivični zakon. Vi ste čitali
svakako i referat koji je podnio drug Ranković na četvr-
tom plenumu CK KPJ. I on mnogo kazuje o našoj težnji
i djelima na putu demokratizacije u našoj zemlji. U veri
IV
s tim desilo se ono što se moglo očekivati i što smo mi
očekivali: da mnogi ljudi iz krugova reakcije govore da
smo mi donijeli i donosimo te zakone i mjere zato što su
nas Amerikanci pritisli. Nije, drugovi, niko ni pokušao da
nam nametne svoju volju u tom pogledu, ni na taj način
što bi tražio da mi nešto mijenjamo u našem unutrašnjem
životu. Ne, oni to nisu ni pokušali, a da su i pokušali, ne
bi u tome uspjeli, i zato se u naše stvari ne upliću. Među-
tim, ako, nas naša reakcija ometa u našem radu i misli da
može zloupotrebiti naše nove mjere demokratizacije, pa
čak pokušava da nam razbije i zadruge, pokušava da ro-
vari i tako dalje, ona će u svakom slučaju naići na odgo-
varajuće mjere. Ja mislim da u našoj zemlji svaki čovjek
može da kritikuje ono što je nepravilno; kad ste vi vidjeli
da mi nismo pozivali na odgovornost ako se desila neka
nepravilnost i ako smo mi za to saznali? Bilo je slučajeva
da su se ponegdje organi naše vlasti suviše osilili, ali vi
znate da smo mi preduzeli odmah oštre mjere protiv
takvih ljudi i da su te mjere bile efikasne. Mi, dakle,
nismo sproveli demokratizaciju zato da bi se sada pustilo
da se razulare sve strasti koje mogu da ugroze izgradnju
naše socijalističke zemlje.	,
Na Zapadu ima ljudi koji kažu da bi vsâda, kad smo
već učinili to i to na putu demokratizacije, trebalo da
dozvolimo i stvaranje više partija, odnosno više političkih
stranaka, da više ne bude jednopartijski sistem — jer je
to po njihovom shvatanju diktatura. A mi kažemo da oni ne
razumiju našu zemlju i da neće da shvate da bi kod nas
uvođenje nekih novih političkih stranaka bilo isto što
i htjeti razbiti našu zemlju, jer ko će, drugovi i drugaricc.
stvoriti te nove političke stranke? Zar bivši reakcionari
i korteši, zar njima dati legalne mogućnosti da razbiju ovo
što smo mi s toliko žrtava, krvi i napora stvorili? Mi
imamo u tom pogledu ogromne obaveze pred našim naro-
dima. Mi smo u ovom ratu stvorili jedinstvo naroda u na-
šoj zemlji, riješili smo nacionalno pitanje kako ga nikad
ne bi mogla riješiti nijedna partija, i mi sad ne bismo
140
mogli dozvoliti da se kroz te razne nove stranke raspiruju
nacionalni šovinizam i političke strasti, da se time razbija
jedinstvo naših naroda. Vi vidite, drugovi i drugarice, od
kolike je ogromne važnosti za nas danas to što kod nas
nema nacionalne mržnje, šovinizma i sukoba između
Srba i Hrvata i drugih naroda. Evo i ovdje su danas mogle
doći i došle su skupa razne naše narodnosti da razgova-
ramo o stvarima koje se tiču svih nas podjednako. Danas
nema kod nas nijedne nacije koja bi imala dominirajući
položaj u pogledu upravljanja drugim narodima, danas su
kod nas svi narodi ravnopravni i svako je gospodar sam na
svome. Zašto su onda potrebne mnoge partijice? Mi ima-
mo Narodni front, u kome su zastupljeni svi narodi naše
zemlje, svi trudbenici naše zemlje i svi oni koji vole ovu
našu zemlju i žele da se u njoj gradi i izgradi socijalizam.
Mi ne možemo dozvoliti da se sada u ovom periodu, koji
pretstavlja najtežu epohu čovječanstva, na taj način slomi
kod nas ono što smo stvorili, i zato kažemo tim zapadnja-
cima da se varaju ako misle da je demokratija samo ondje
gdje ima više partija. Jer, mi vidimo šta se dešava u tim
zapadnim zemljama gdje ima više stranaka: vlade se stalno
mijenjaju, država slabi i ne ide ni koraka naprijed.
Uostalom, i u toj njihovoj demokratiji ne dozvolja-
vaju nikome da govori protiv države. Zar se ne odnose
često razni demonstranti s krvavim glavama u bolnice?
Uzmite samo primjer Francuske i Italije, a i drugih zema-
lja. Nijedna zemlja, dakle, pa ni ona sa tom zapadnom
demokratijom, ne dozvoljava da se ruši njen unutrašnji
poredak. I mi zato imamo prava da organizujemo odbranu
našeg unutrašnjeg poretka onako kako mi smatramo da
je najpravilnije. Demokratija nije stvar dekreta — to je
stvar svijesti građana. Sto više svijesti i manje neprijatelja
socijalizma — utoliko će i naša demokratija rasti; ona će
rasti u srazmjeri sa jačanjem svijesti naših ljudi. Mi ne-
ćemo otstupiti od tog svetog cilja da stvorimo istinski
demokratsku socijalističku zemlju s istinskom demokra-
i v»
tijom. To je naš cilj i mi ćemo to ostvariti, a naši građani
treba đa nastoje da nam u tome pomognu.
čestitam vam, drugovi i drugarice, još jedanput ovaj
veliki praznik i želim da i u daljoj izgradnji, u daljim svo-
jim naporima, imate najveće uspjehe.
Živjela naša Federativna Narodna Republika Jugo-
slavija!
Živjela Narodna Republika Bosna i Hercegovina!
27 jula 1951
142	j
ZADATAK SOCIJALISTIČKE DRŽAVE
JESTE DA VODI BRIGU O LJUDIMA
(Govor иа Drugom kongresu Saveza sindikata Jugoslavije)
Drugovi i drugarice.
Dozvolite mi prije svega da pozdravim ovaj vaš Drugi
kongres sindikata Jugoslavije i da se izvinim što nisam
mogao prisustvovati otvaranju Kongresa, jer sam, kao što
ste iz štampe vidjeli, bio skoro na sasvim drugom kraju
naše zemlje, gdje sam prisustvovao jednoj važnoj proslavi
naše Narodnooslobodilačke borbe. Ali, ja sam svakako
imao namjeru da dođem na Kongres, jer sam smatrao da
je to moja dužnost, pošto je to Kongres trudbenika naše
zemlje koji grade socijalizam. Zato bih i ja ovdje htio da
kažem nekoliko riječi, iako su mnogi diskutanti i refe-
renti vjerovatno već obuhvatili cjelokupan rad sindikata,
iznijeli ogromne uspjehe naših trudbenika u periodu od
prošlog Kongresa do danas i obuhvatili mnoge nedostatke
koji još postoje u radu naših sindikata i trudbenika. Razu-
mije se da pritom neću moći da izbjegnem da ne ponovim
mnoge stvari koje ste vi već iznijeli.
Smatram da je ovaj Kongres od ogromne važnosti za
dalji rad i razvitak naše zemlje, za dalji rad na izvršenju
naših neobično teških i mnogobrojnih zadataka, jer se
rad ovog Kongresa odvija u vrijeme kad smo mi takoreći
došli blizu završetka našeg Petogodišnjeg plana. Razumije
se, još je čitava godina dana pred nama do njegovog za-
141
i	vršetka, ali osnovno smo prebrodili, najteže smo izvršili.
No, nemojte misliti da sada u toku tog perioda od godine
dana i nešto više nećemo morati da napregnemo sve svoje
snage da bismo ostvarili to što smo planski predvidjeli,
da bismo stvorili osnov za dalji razvitak naše zemlje, za
ostvarenje socijalizma u našoj zemlji. Mi smo u tom peri-
odu, baš u godini kada je održan vaš prvi kongres, imali
vrlo tešku situaciju; dogodile su se nevjerovatne stvari,
bili smo napušteni od onih s kojima smo u ratu zajednički
prolivali krv protiv zajedničkog neprijatelja, protiv faši-
stičkog okupatora. I ne samo da smo bili napušteni od njih,
nego su na; oni htjeli izolirati od cijelog svijeta. Međutim,
uspjeli su da nas izoliraju samo cd onih zemalja u kojima
su oni i danas. To je bilo teško iskušenje za našu radničku
klasu, za naše narode, za naše trudbenike u zemlji uopšte.
U tom periodu stavljeno je na probu ono jedinstvo, ona
monolitnost koju smo stvorili u toku Narodnooslobodilačke
borbe. I u tom iskušenju naši narodi su još jedanput potvr-
dili da je njihovo jedinstvo nesalomljivo i da nikakva sila
na svijetu, pa ni rukovodioci Sovjetskog Saveza, nije kadra
da razjedini naše narode, da unese razdor u redove naše
radničke klase, da unese razdor u redove naše Komuni-
stičke partije, — jednom riječju, da unese razdor medu
narode naše zemlje.
Drugovi i drugarice, kad smo ostali osamljeni, šta
smo preduzeli mi koji se nalazimo na čelu države, gdje
nas je narod postavio, da prebrodimo tu tešku situaciju?
U prvom redu, razumije se, mi smo se obratili trudbeni-
cima naše zemlje i dobili smo punu podršku naše radničke
,	klase, naših radnih seljaka i svih patriota nove socijali-
stičke Jugoslavije. Tu je u prvom redu odigrala ogromnu
ulogu jedinstvena monolitnost naše Komunističke partije.
Mi smo baš blagodareći tome izdržali jedan od najvećih
i najopasnijih napada na našu zemlju, napad koji nije bio
manji od fašističkog oružanog napada, jer se ovog puta
radilo zaista o uništenju svih tekovina naše Narodnooslo-
bodilačke borbe. Samo zahvaljujući visokoj svijesti naših
trudbenika, naše radničke klase i rašin naroda objedinje-
144
nih u Narodnom frontu, mi smo izbjegli toj opasnosti.
Razumije se da taj period od prošlog Kongresa do danas
nije bio lak. Mi nismo mogli onim tempom da idemo na-
prijed kako smo zamislili još prije nego Što smo došli u
sukob sa Sovjetskim Savezom i drugim istočnim susjednim
zemljama. Morali smo koječega da se odreknemo, nismo
mogli da podignemo standard života kako smo zami-
slili. jer kad smo bili u borbi naša je jedina misao bila
da ćemo — kad se ostvari taj prvi, oružani dio revolucije.
— moći iza toga odmah postepeno pokazati blagodeti no-
vog socijalističkog sistema i polagano podizati standard
života, da ljudima lakne poslije ogromnih ratnih napora
i onoga što su trpjeli već daleko prije uslijed nevjerovat-
no svirepe eksploatacije radničke klase i radnog naroda
uopšte u staroj Jugoslaviji. Nažalost, to nismo mogli
odmah, ali smo činili sve što smo mogli da ljudi ne bi su -
više osjetili taj ogroman teret koji je na našim leđima.
Dakle, briga narodne vlasti u našoj zemlji bila je koncen-
trisana u prvom redu na to da radnička klasa lakše izvrši
svoje zadatke i da dobije ono što je njena fizička potreba,
da bi te ogromne napore mogla izvršiti.
Razumije se, drugovi, mi smo u tom periodu imali
mnogo raznovrsnih teškoća subjektivnog karaktera. Kod
■, nas je, naprimjer. 1 700 000 stanovnika manje nego što
je bilo prije rata. To je jedan ogroman dio trudbenika,
fizički zdravih ljudi koji bi mogli, da su ostali živi, dopri-
nijeti našim naporima. Dakle, pokazalo se kod nas po-
manjkanje radnih ljudi. A naša zemlja je agrarna, i to još
zaostala agrarna zemlja sa. neću reći nikakvom, ali vrlo
slabom industrijom. Otkuda je onda mogao doći priliv
novih radnika u vrijeme kad obnavljamo stare i gradimo
nove fabrike? Sa sela. Dobili smo ljude sa seoskim sitno-
sopstveničkim shvatanjem, sa svim onim negativnim poj-
movima o društvu i zajednici koji su ostali kao naslijede
iz starih vjekovnih tradicija. Prevaspitati te ljude nije lak
posao. Osim toga, kod mnogih od tih ljudi dolazilo ie pone-
kad, u najtežoj situaciji, do izražaja i to nerazumijevanje,
tako da smo ostali bez radne snage u rudniku ili na gradi-
145
listu kad je bila najpotrebnija. Evo i sada, čak i ove go-
1	dine, sada kad smo na pragu zime, imamo velikih te-
škoća, jer su radnici iz nekih rudnika otišli na selo da
beru kukuruz i druge plodove zato što im se na selu plaća
itekako bogato, više nego u rudniku, jer dobijaju od 500
do 1 000 dinara dnevno. Razumije se da taj radnik nije
toliko svijestan da bi znao da nije važno da li će on tamo
zaraditi 1 000 dinara ili u rudniku 300 do 400 dinara,
nego da je važno da on bude na svom radnom mjestu koje
mu je određeno u našoj društvenoj zajednici, i da tu treba
da dà ono što je ljudima potrebno, da dà ogrev i drugo.
Ali šta ćete, on više vodi računa o ličnim potrebama, jer
mi još nismo postigli takvo vaspitanje kod jednog dijela
onih naših trudbenika koji su do juče bili na selu i koji
su još vezani za selo, koji jednom nogom još stoje u selu,
a drugom su u fabrici, rudniku ili na gradilištu. Mi još
nismo postigli da oni budu toliko svijesni da prije svega
daju zajednici, već uvijek misle više na svoje lične interese,
jer oni odvajaju svoje lične interese od interesa zajednice.
To je, drugovi, jedna od osnovnih naših teškoća.
Druga naša osnovna teškoća u tom periodu, koja još
ni danas nije savladana, bilo je pitanje stručnosti naših
kadrova u preduzećima, u našoj mladoj industriji koja se
bujno razvija, jer mi maksimalno ulažemo napore da što
prije stvorimo temelje naše socijalističke države. Ona za-
htijeva veliki broj stručnih kadrova, a mi ih nemamo, jer
se stručni kadrovi stvaraju decenijama, a ne za dvije
ili tri godine. Mi nemamo dovoljno stručnih kadrova,
iako se čine i ulažu ogromni napori da bi se što prije i što
više stvorio dovoljan broj, ili, bolje reći, toliko da bi bilo
moguće da pustimo u pogon nove fabrike i nova predu-
zeća. Sa stručnim kadrovima mi ćemo vjerovatno imati
teškoće još čitav niz godina, možda i deset, jer stvaramo
i podižemo sve nove i nove objekte, nove i nove fabrike —
a u tim fabrikama biće sve komplikovanija produkcija, sve
komplikovanije mašine. Zato će, vjerovatno, biti još tih
teškoća.
Posljedice pomanjkanja visokostručnih manuelnih
radnika, fizičkih radnika, pa i srednjih kadrova, imaju po-
nekad za rezultat slabu produkciju. A mi se danas nala-
zimo na takvoj etapi našeg unutrašnjeg razvitka da se već
gleda i na kvalitet naše produkcije. Razumije se da je
u prvom redu dužnost sindikata da neprekidno upućuje
naše ljude, da im objašnjava od kolike je ogromne važnosti
poboljšanje kvaliteta produkcije. Jer i danas, a sutfa još
više, i svakog dana sve više, kad se razvije naša proizvod-
nja u novim fabrikama, doći će i do konkurencije između
naših fabrika. I, fabrike i radni kolektivi koji u njima rade
moraće da brinu kako da plasiraju svoje produkte, da bi
mogli imati onaj višak koji se nekad zvao profit, a koji
će sada velikim dijelom ići na promjenljivi dio plata, to jest
u njihovu sopstvenu korist. Radi toga će morati da se
trude da postignu bolji kvalitet produkcije. Zbog nedovolj-
nog broja stručnih kadrova nama kvalitet još strada, ali
se to danas već može i mora poboljšati.
Dalje, drugovi, kad smo kod problema kadrova, kad
smo kod brige o vaspitanju ljudi, treba uvijek imati na umu
da tu sindikati imaju ogromnu ulogu. Ja sam čuo tri druga
koji su učestvovali u diskusiji, čuo sam kako rade njihove
sindikalne organizacije. To je pravilno. Svestrano vaspitanje
— jer naš trudbenik nema još dovoljno vremena za poha-
đanje škola, — a ranije, u starom sistemu, nije imao ni
mogućnosti da dobije ono elementarno, osnovno znanje
koje je potrebno jednom kulturnom čovjeku. Ali taj nedo-
statak mora da se nadoknadi putem vaspitanja i preko
sindikata, tako da se našem trudbeniku daje i pomalo
teoretskog znanja i elementarnog znanja koje je potrebno
čovjeku. Naročito stavljam na srce sindikalnim funkcic-
nerima da ne smiju nikad zaboraviti da danas u socijali-
stičkoj Jugoslaviji sindikati treba da budu škola socija-
lizma, da oni treba da pripremaju kadrove za našu Komu-
nističku partiju, koja rukovodi. A šta to znači? To znači
pripremiti nove kandidate i članove za Partiju, znači'po-
dizati na najviši stepen svijest ljudi i saznanje o njihovoj
ulozi u postojećem društvenom poretku — o tome da oni
145
<	samopožrtvovč.no treba da daju sve od sebe, da budu
svugdje prvi i uvijek tamo gdje je najteže.
Drugovi i drugarice, kad je riječ o brizi za naše
kadrove i naše trudbenike uopšte, onda, razumije se, na
prvo mjesto dolazi briga o materijalnom obezbjeđenju
naših trudbenika, o tome kako živi i da li može da
živi pojedinac. Ne treba uvijek gledati samo masu. već
treba vidjeti svakog pojedinca, treba vidjeti, osjetiti i ra-
zumjeti teškoće s kojima se pojedinac bori, treba nasto-
jati da mu se pomogne i mora nui se pomoći. Dužnost je
sindikalne organizacije da o tome takođe vodi brigu. Ra-
zumije se, osnovnu brigu treba da vodi država, vlast —
jer ovo je socijalistička država i ona nema drugog za-
datka, ona nije neka nadgradnja društva, nego je postav-
ljena za to da vodi brigu o ljudima i da maksimalno pra-
vedno raspolaže postojećim datim sredstvima koja po-
boljšavaju i uljepšavaju život ljudi. Sindikati su tu da
vode brigu da se to primijeni svugdje i da se tako postupi.
Briga o kadrovima je osnovna stvar, koju u socijalističkoj
državi kao što je naša ne smije nikad niko da zaboravi.
Drugovi i drugarice, kad govorimo o zadacima koje
imamo pred sobom, moramo imati pred očima i odnos na-
ših ljudi, naših trudbenika prema radu i prema fabrici u
kojoj rade, jer oni treba da shvate da se odnosi danas iz
temelja mijenjaju i da danas, kad jedan trudbenik ode u
fabriku da radi, on nije došao u tuđu fabriku, u tuđe pre-
duzeće iz koga neko sa strane vuče korist, nego u fabriku u
koju ga šalje društvo, u svoju fabriku u kojoj je takoreći i
dio njegovog vlasništva, jer je sve to narodno, sve je to dio
svakog pojedinca. Zbog toga on tu treba da radi vodeći
brigu o svemu, a prema svakoj stvari, svakoj mašini,
materijalu, sirovini i produkciji treba da se odnosi kao
prema svome, da čuva i da šteii, da pazi kao da je to
njegovo, isto tako kao da je bio kod svoje kuće. Stvari
koje proizvodi mora što ljepše da izradi, da budu što
bolje i da što više štedi.
U C
Potpuno se iz osnova mijenja odnos naših trudbenika,
i mora se promijeniti prema takvim stvarima. Ja sam već
govorio o tome da je problem vaspitanja trudbenika koji
dolaze sa sela vrlo težak, i najteži, problem koji mora
rješavati naša narodna vlast, a u prvom redu sindi-
kati, koji treba da se brinu o njihovom prevaspitavanju,
da im objasne da je sada tu njihov dom, da je tu njihova
budućnost, da je tu budućnost i njih i njihovih sinova
i kćeri, dakle i novih generacija koje dolaze.
Naša zemlja se pretvara u industrisku zemlju, a kroz
historiju se pokazalo i praktično se vidi danas u
svijetu da je u zemlji u kojoj je industrija više i najviše
razvijena i sam standard života viši i najviši, pa i pod
kapitalističkim sistemom, jer ni kapitalizam nije mogao
izbjeći, kad se radnička klasa domogla svijesti da je ona
jedan od glavnih faktora koji stvara, da joj ne dà jedan
mali dio da poboljša svoj životni standard. Zato je u
raznim zemljama različit i životni standard, već prema
stepenu njihovog industriskog razvitka. Razumije se, kapi-
talizam ne može nikad stvoriti to što mi stvaramo, jer
kad bi on to mogao stvoriti, onda ne bi bio kapitalizam.
On to ne može stvoriti. Ja moram i vama da kažem ono što
sam juče pomenuo na zboru u Rankovićevu — da sma-
tram da je jedina zemlja koja se danas u pravom smislu
riječi može nazvati socijalističkom naša zemlja, jer mi na-
stojimo svim silama da najbolje što možemo primijenimo
u praksi nauku naših velikih učitelja Marksa, Engelsa i
Lenjina.
Mi smo prvih godina poslije rata, poslije Oslobo-
dilačke borbe, pošli putem da pokažemo na praksi, na djelu,
da mi zaista hoćemo da ostvarimo ono što smo kroz borbu
imali napisano na svojoj zastavi — socijalizam! A kad je
tako, onda, kad s druge strane vidimo kako je u Sovjet-
skom Savezu, imamo pravo kazati da smo jedina socija-
listička zemlja po metodu, po djelima, po mentalitetu naših
ljudi, po svemu ako hoćete.
Kakav je odnos u Sovjetskom Savezu prema trudbe-
nicima? . . . Kako se onda može jedna takva zemlja nazvati
117
,*	socijalističkom u punom smislu te riječi? Drugovi i dru-
garice, nemojte me shvatiti pogrešno. Ja ne negiram teko-
vine velike Oktobarske revolucije; one tamo još postoje,
iako više ne sve, jer ja ne vjerujem da je mogućno da
Staljin i njegovi saradnici unište te tekovine. Jednoga dana
kazaće ti ljudi: Ne damo dalje!
Kad sam već pomenuo odnos prema trudbenicima,
pogledajmo kakvi se nečovječni metodi primenjuju prema
trudbenicima u Sovjetskom Savezu. Sude se na dugogo-
dišnju robiju i koncentracione logore ljudi koji nisu dosta
svijesni, koji su, recimo, napravili taj prekršaj što su otišli
iz neke fabrike ili su zakasnili na posao, oni se progla-
šuju za neprijatelje. Ne pita se da li je to učinjeno svi-
jesno, hotimično, ili se nehotice dogodilo da je neko za-
kasnio. Jednom riječju, tamo pokušavaju da prevaspitaju
ljude na policiski način, najdrakonskijim mjerama. To nije
socijalistički metod i nema sa njim ničeg zajedničkog.
Onda, drugovi i drugarice, kako izgledaju ti trudbe-
nici danas, trideset i više godina poslije velike Oktobarske
revolucije? Ima ih i u opancima od like, ima ih i odrpanih,
koji, kada dođu u fabriku, izgledaju jadno, kao u nekoj
kapitalističkoj zemlji u početku prvobitne akumulacije.
A gdje im je ono što su obećali trudbenicima i što su mogli
dati da su radili drukčije? Ali ne, oni su pošli drugim putem.
Oni nisu pošli putem stvaranja istinskog socijalizma, nego
putem državnog kapitalizma najgore vrste, oslanjajući se ne
na trudbenike dolje nego na svoj NKVD i na svoje oružane
snage. Stvara se kasta koja sada jaše na grbači milionskih
masa tih naroda. Ili, zar je to socijalistički metod kako oni
rješavaju nacionalno pitanje, iseljavanjem miliona ljudi
u Sibir i razne pustinje? Nema tu ničeg zajedničkog sa
socijalizmom. Evo, ti metodi pokazuju da ti ljudi ne idu
socijalističkim putem. Ali ja nisam rekao, niti mislim
reći, da tamo još ne postoje tekovine velike Oktobarske
revolucije. Postoje! A kada je tako, onda ne možemo u
cjelini kazati da to uopšte nije zemlja socijalizma, to jest
da su uništene sve tekovine revolucije, nego da rukovodioci
i oni koji su odgovorni nisu socijalisti, jer su skrenuli sa
li d
puta socijalizma, jer na taj način rade na uništenju teko-
vina revolucije.
Ja bih, drugovi i drugarice, imao mnogo šta da vam
pričam o Sovjetskom Savezu, jer, kao što vam je poznato,
bio sam prilično dugo tamo. Bio sam u vrijeme revolucije
i vidio sam kako su izgledali pod carskim režimom ti
radnici i seljaci, a vidio sam ih i u početku 193 5 godine
kad sam došao u Sovjetski Savez. Izvinite, drugovi, možda
će neko pitati zašto nisam prije o tome govorio. Da se ra-
zumijemo. Ja sam revolucionar, ja sam komunist!.. . Ali,
ja sam i prije vidio neke stvari koje ne valjaju. Ja sam
193 5 godine poslije Sedmog kongresa Kominterne putovao
po Sovjetskom Savezu, bio sam i na Uralu, gdje sam za vri-
jeme rata bio kao zarobljenik, i vidio sam mnoge stvari
koje se meni i čitavoj našoj delegaciji iz Jugoslavije nisu
sviđale. Vidio sam mnogo i dok sam bio u Moskvi, dok
sam tamo radio. Bile su mi poznate mnoge stvari, razgova-
rao sam s kolhoznicima, vidio sam kad neki kolhoznik hoće
nešto da kaže, drugi ga gurne laktom. Sve sam to vidio,
istina ne toliko koliko vidim danas, jer danas je čitava
stvar otišla mnogo dalje, — ali revolucionarna dužnost mi
je nalagala, pošto je postojala jedina zemlja gdje je izvr-
šena revolucija i gdje treba da se stvori socijalizam, da ne
mogu voditi propagandu protiv te zemlje, nego da moram
voditi propagandu u svojoj zemlji za socijalizam.
I onda nije tu posrijedi samo pomanjkanje smjelosti.
Ne! Ja mislim da niko ne može reći da kod nas nema smje-
losti. I meni i mnogima od nas bila je u ono vrijeme
jedina misao: ne učiniti ništa što bi naškodilo cjelokup-
nom daljem razvitku međunarodnog pokreta. Ja sam, kao
i mnogi, mislio da je to samo prolazna unutrašnja stvar,
koja se mora postepeno riješiti. Meni je to nekako bilo
malo lakše jer sam bio u Rusiji i za vrijeme carizma i vi-
dio sam kako je sve to užasno i jadno izgledalo. Opravda-
vao sam ih da nisu sve mogli postići, iako je bio prošao već
veliki period, više od sedamnaest godina.
Ali poslije toga, i već uoči rata, i meni i mnogima od
nas bilo je jasno u četnu je stvar. A naročito nam je puklo
149
pred očima kad se postavilo pitanje vanjske politike Sovjet-
skog Saveza i odnosa medu državama. Kad se prije rata
govorilo da treba popularisati Sovjetski Savez jer je on
u kapitalističkom okruženju i tako dalje, kad se govorilo
da sve komunističke partije imaju dužnost da pomognu
Sovjetski Savez jer je u opasnosti od kapitalističke inter-
vencije — bila je to razumljiva stvar. Ali kakva opasnost
prijeti poslije rata, kad je Sovjetski Savez potpuno okružen
novim zemljama, kad su počele da se uspostavljaju narodne
demokratije, nove socijalističke zemlje (za koje ja neću
reći da su to sada, izuzev naše zemlje), ali onda su išle
tim putem i Čehoslovačka, i Mađarska, i Rumunija, i Polj-
ska, i Bugarska i Albanija? Sada u tim zemljama vrši uticaj
onaj ko hoće da uništi zemlju socijalizma, našu zemlju.
Ali njima nisu potrebni saveznici, već potčinjeni. Oni su
na potpuno pogrešnu osnovu to postavili jer nisu socija-
listički rukovodioci, jer je čitav njihov kurs ne socijalistički
već imperijalistički. Tu je nama puklo pred očima, i tu smo
mi raskrstili s njima. Oni su nam prijetili već 1948.1 u ratu
su nam kuću podupirali odozgo. Prijetili su nam i prije
i kasnije otvoreno, a prijete nam i danas. Pa neka prijete,
mi ćemo ići svojim putem.
Drugovi i drugarice, kao što već rekoh, nama nije
tako lako. Ne daju oni nama mira. I ne samo da se kod
njih vodi propaganda putem radio-stanica i putem štampe,
koja se ubacuje u našu zemlju, nego se protiv nas radi i
vrbovanjem ljudi, špijunskim, diverzantskim i drugim akci-
jama. Ja ću vam ovdje dati neke cifre, da vam bude jasnije
o čemu se radi i šta su oni htjeli učiniti od nas i postići,
daleko prije nego što je došlo do sukoba i rezolucije
Informbiroa. Zar ih mi nismo prije stalno hvalili kako nam
daju pomoć, iako nam je nisu davali? Naša strpljivost bila
je beskrajna i niko nema prava da nam prigovori da smo
se zaletjeli, da smo nešto nepromišljeno učinili, kad smo
rekli: Stop, dosta je!
Ovih dana vodi se u Beogradu proces na kome se
otkrivaju čudovišne stvari. Ovako stoji stvar sa šp:ju-
nima Sovjetskog Saveza u Jugoslaviji. Prije rezolucije bilo
150
je 1 020 zavrbovanih agenata. Već u toku rata, a naročito.
prvih godina poslije rata, bilo ih je u znatnom broju u
»bratskoj sojuznoj Jugoslaviji«. Ne, neće oni »sojuznu*
Jugoslaviju, nego hoće da pomoću špijuna tu sjednu i da
špijuni — guverneri vladaju našim narodom, takvim divnim
narodom koji je na ovom parčetu zemlje vjekovima proli-
vao krv. Prije rezolucije bilo ih je, dakle, 1 020, a poslije
rezolucije još 230, dakle 1 250 lica zavrbovanih za špijune
iz redova naših građana.
Sta znači zavrbovati? Uhvatiti neku slabu stranu
čovjeka, a tu su bili majstori, napiti ga ili ga privoljeti na
ovaj ili onaj način, zatim donijeti akt i — potpiši! Ako ne
učiniš tako, ti znaš šta te čeka: smrt. Ljudi se boje smrti,
a naročito ovakvi ljudi kojr su zavrbovani. Hrabri i če-
stiti ljudi niti se daju vrbovati, niti se boje smrti. Mađari su
zavrbovali 153 špijuna; od toga prije sukoba svega 10, a
143 poslije. Bugarska je zavrbovala 275, i to poslije rezo-
lucije. Dakle. Dimitrov nije dao da se vrbuju agenti, jer je
istinski mislio da dva bratska naroda na Balkanu budu
ujedinjena. Albanija je takođe vrbovala, samo poslije re-
zolucije, jer smo i s njom imali prije najbolje odnose. Za
Rumuniju 19 zavrbovanih, a prije rezolucije jedan. Če-
hoslovačka 36 zavrbovanih — poslije rezolucije 6, a druge
prije rezolucije. Dakle, svega 1 932 agenta, od kojih prije
rezolucije 1 05 5, a 877 poslije rezolucije. To su cifre koje
daju sliku »prijateljskih osjećanja« tih rukovodilaca prema
našoj zemlji.
I bjelogardejci su tu. Kod naših organa bezbjednosti
evidentirano je oko 7 390 bjelogardejaca koji su služili
kao informatori sovjetskih organa u našoj zemlji. Od toga
mi znamo da je bilo potpisalo obavezu njih 300, a drugi
su to radili iz velikoniskih osjećanja. Dakle, svega je do
rezolucije bilo 8 445 lica kao špijuna kod nas. A mi sj*ö
sudili svega 165. Pitaćete a zašto nismo više sudili? To
bi bili suviše grandiozni procesi, kad bismo sve tjerali
na sud. Mi nismo išli tim putem. Mi smo naše ljude, koje
je prije bilo moguće razumjeti, — jer su ih varali govoreći
da dužnost i vjernost prema Sovjetskom Savezu, prvoj zem-
151
lji socijalizma, nalažu da potpišu i da budu vjerni prvo
Sovjetskom Savezu, pa onda svojoj zemlji, i to zato da bi
pomogli rukovodiocima Jugoslavije da lakše savladaju
klasne neprijatelje — mi smo te ljude pozivali i kazali im
da su razriješeni svih tih obaveza i da paze ubuduće, a da
ih niko ne može ubiti, jer u zemlji vlada pravda i sud.
Mnoge smo pustili, a mnoge smo istjerali iz naše zemlje.
A kad su se oni počeli buniti što tjeramo njihove ljude,
rekli smo: Evo vam ih, nosite ih.' Mi ih nećemo, ali ne
damo da mute u našoj zemlji, da naša zemlja bude pre-
puštena špijunima.'
Ali, drugovi i drugarice, kad bi bilo samo to što sam
ovdje nabrojio. Mi imamo dovoljno podataka da se čitavi
špijunski centri stvaraju oko naše zemlje od strane rukovo-
dilaca Sovjetskog Saveza. Ima takvih 3 5 špijunskih centara
samo Sovjetski Savez, 12 ima Mađarska, 17 Bugarska, 9
Albanija, 13 Rumunija i 12 čehoslovačka. To su špijunski
centri koji imaju 402 rukovodioca. To nije malo, drugovi
i drugarice, ali to nije sve. Oni šalju u našu zemlju i razne
diverzante koji svakog časa prelaze granice i od čijeg oru-
žja tamo padaju naši ljudi. To uglavnom rade ti špijunski
centri. Dalje, oni ubacuju kod nas informbirovsku litera-
turu u kojoj nas napadaju i kleveću, šalju tu literaturu
putem balona, koje vjetar nosi, i raznim pošiljkama za nas
koje idu iz Njemačke i Austrije na trgovačkoj osnovi.
Stavljaju to u flaše koje bacaju u vodu; ali time ništa neće
postići, jer mi te flaše hvatamo, pa flaše upotrebimo, a
ono bacamo. Na sve moguće načine pokušavaju, ali im je
sve to badava.
Međutim, to daje sliku o tome šta smo mi izgubili
kad smo se s njima posvađali. Ništa time nismo izgubili i
sreća je za naš narod, za našu zemlju i za međunarodni
radnički i revolucionarni pokret, za napredni pokret uopšte
što smo se mi na vrijeme trgli i otrgli, i sada sami stva-
ramo istinski socijalizam. Sami ćemo nastojati i da poka-
žemo šta može ovakav sistem dati ljudima: da im zbilja
može dati život dostojan čovjeka.
MX
Ja neću, drugovi i drugarice, govoriti.-¿anas p inci-
dentima jer smo o tome nedavno govorili. Toga ima vrlo
mnogo, ali to nas neće preplašiti i izbaciti iz takta.
A sada bih se ponovo vratio na nas same, na dužno-
sti koje stoje pred nama.
Uslijed svih tih opasnosti koje nam prijete izvana,
od informbirovskih zemalja, potrebna je maksimalna bud-
nost naših trudbenika po preduzećima. Ja nisam ovdje re-
kao da smo mi otkrili i pohvatali sve špijune. Vjerovatno
nismo. Neke smo uhvatili, napipali, ili čekamo momenat,
a neke još možda nismo ni napipali, ali vi ste tu da nam
pomognete, da pazite na to, da čuvate svoja preduzeća,
da čuvate svoje tekovine i svoju zemlju, jer je to dužnost
svakog od vas. I to je vrlo važno, drugovi, — ta revolu-
cionarna budnosti Ja sam u posljednje vrijeme više puta
rekao da je kod nas još u velikoj mjeri potrebna
oštrina revolucionarne budnosti, jer smo mi zemlja revo-
lucije u kojoj se društveni sistem mijenja. Jer, mi još nismo
likvidirali klasnog neprijatelja — ne u staljinskom smislu:
glave poskidati ili u Sibir poslati, uništiti ih kao neprija-
telja — nego na svoj, bolji i čovječniji način. Mi smo ih
prvo razvlastili, predali smo njihovu imovinu u ruke dru-
štvene zajednice. Ako hoće da rade, mogu živjeti, a ako
neće, mi im nismo krivi. Doduše, mnogi se bave špekula-
cijom, ali to neće dugo raditi. Mi smo našli drugi metod.
Malo smo mi u našoj Revoluciji zatvarali ljude, samo one
najglavnije. Ali mi još nismo s neprijateljima završili, još
nismo završili zbog toga što smo se prevarili misleći da su
oni digli ruke od svega. Međutim, čim smo mi malo po-
boljšali naše odnose sa Amerikom, Engleskom i zapadnim
zemljama uopšte, njima je to dalo moralne snage da dignu
glavu i da govore da je sada vrijeme da se ponovo pojave,
da Amerika treba da uradi to i to, da treba da nam stavi
nož pod grlo, da treba uvesti višepartijski sistem, jednom
riječju — da treba sve da se vrati na staro. Tu se oni ljuto
varaju. Nikada toga više neće niti može biti. A da bismo
takve ljude otkrivali i poveli o njima računa, moramo
biti budni, moramo ih pratiti u njihovom antinarođnom
155
i nedozvoljenom radu. Naša revolucionarna budnost mora
biti usmjerena i u drugom pravcu, ne samo prema Istoku
nego i u pravcu izvjesnih reakcionarnih krugova na Za-
padu koji ne žele dobro našoj zemlji i koji pokušavaju
putem propagande i putem štampe da nas ometaju. Ne
smijemo se dati zavarati.
Drugovi, mi smo danas uspjeli, blagodareći pravovre-
menoj orijentaciji, da uspostavimo sa skoro svim zapadnim
zemljama najbolje odnose: trgovinske, političke, kulturne
i druge. Mi imamo mnogo stvari u kojima možemo zajed-
nički saradivati. Ali ima jedna stvar na kojoj ne možemo
sarađivati, — a to je stvaranje novog sistema kod nas. Tu
ne možemo zajednički saradivati, jer oni ne vole taj si-
stem, već svoj. Neka im bude? Ako njihovim radnim lju-
dima i uopšte većini naroda to odgovara, neka tako bude,
mi se u to nećemo miješati. Nama odgovara ovakav sistem
i mi ćemo ovakav sistem i ostvariti. Ali saradnja sa zapad-
nim zemljama korisna je i njima, a i nama, jer tom sarad-
njom možemo lakše savlađivati teškoće koje imamo.
Ja neću sada detaljnije ulaziti u to u čemu je sve ta
saradnja. Mi smo dobijali pomoć, ali je nju naša zemlja
zaslužila i u toku rata i poslije rata. Mi ćemo i dalje ići
tim putem saradnje sa svim zemljama koje imaju sa nama
dodirnih tačaka u međunarodnim političkim problemima
u kojima se slažemo. Naša spoljna politika je principijelna
i mi se te principijelne politike nikada nećemo odreći.
Osnovni princip naše vanjske politike je da mi određujemo
takvu svoju politiku kakva nam odgovara i omogućuje
izgradnju socijalizma u našoj zemlji. To je osnovni prin-
cip koga se mi držimo.'
Eto, drugovi i drugarice, nekoliko riječi o tim stva-
rima koje smatram da svako od nas, svaki naš trudbenik,
treba da zna. Ja želim da vi, odlazeći sa ovog Kongresa,
prenesete u mase, u narod, sve ono što ste ovdje ng, ovom
Kongresu pretresali, da upoznate trudbenike sa svim pro-
blemima, jer mi ne radimo ništa u našoj zemlji što ne bi
smjelo da se zna. Naš karakter je takav da otvoreno
govorimo sve, bilo nekom pravo ili ne bilo. Mi govorimo
otvoreno da imamo teškoća i da ih moramo savladati. A u
tome mi tražimo od svakoga maksimum zalaganja.
U tom vašem radu — naročito u našim sindikalnim
organizacijama. Čija je to osnovna zadaća, — u radu na
prevaspitavanju naših ljudi, na podizanju na viši nivo kla-
sne svijesti naših trudbenika i saznanja o njihovoj dužnosti
i njihovim pravima, ja vam želim mnogo uspjeha.
Neka žive trudbenici naše socijalističke zemlje!
Zagreb, S oktobra 1951
JOSIP BROS TITO
BORBA. KOtfJÏÏISÎA JUGOSLAVIJE
ZA SOCIJALISTIČKU DEMOKRATIJU
»
I
Drugovi i drugarice,
Lesti kongres Komunističke partije Jugoslavije održavamo u
vrijeme kad ima sve nanje izgleda da se svijet nade pred skorom
cogućnošču nekog izlaza is sadašnje napetosti, pred perspektivom
nekog razumnog rješenja gorućih međunarodnih problema i pred sma-
njenjem prilično opasnog stadija ratne opasnosti koja, doduše,
danas izgleda neLto manje neposredna, ali je zato u svojoj latent-
noj formi sve bremenitija elementima te opasnosti.
Zad мe završio svjetski rat potpunom pobjedom nad fašistiS-
k- - osvajačkia silama, iskrvavljeni i izmučeni svijet očekivao
j tí -л će cijena koju. je napredno čovječanstvo platilo za tu pobje-
ći"-: nad silSX1 ropstva i mraka, s kojima se Čsk i Srednji vek ne
ci nngao uporo diti, biti dovoljna da se zauvjek izbjegnu takve ili
slično katastrofe. Prema tome, narodi su s pravom očekivali da će
odgovorni ljudi pobjedničkih zemalja preduzeti sve što je potreb-
ne da osiguraju čvret i -rajan, mir, da osiguraju mirnu soradnju
colu državama i narodima, da isprave nepravde koje su pojedinim
narodima učinjene u prošlosti; da uklone elemente koji bi mogli
dovesti do novog rukoba, to jest da kod mirovr.ih ugovora izbjegnu
nove greške koje ci duboko zadirale u nacionalne interese bilo ko-
jeg naroda i m-gle opet imati fatalne posljedice u budućnosti;
da učir.s sve što јз mogućno da se donekle nadoknadi šteta i zali-
ječi rane koje зи pojedinim zemljama zadane fašističkim okupator-
ski: pljačkaajea i razaranjem, - a medu takve zemlje spada u pr-
vom redu i Jugoslavija. Takva očekivanja zasnivala su se na real-
noj činjenici da јз u oslobodilačkom ratu postojala tijesna earad-
n,;š i -¿za.jamao pomaganje саЗи 3vim savezničkim eilaua koje su ee
borile protiv fMističke osovine i njenih satelita, bez obzira na
različitost unutrašnjih sistema. Tim više ljudi su vjerovali da
će i u cimom periodu biti mogućna saradnja medu državama sa razli-
čitim društvenim uređenjem, naročito u rješavanju raznih problema
keji proističu iz posljedica rata, u pogledu učvršćenja mira u
svijetu i mirne saradnje među narodima.
156
S tim ciljem stvorena Je i Organizacija ujedinjenih nacija.
Ali Je ona do danas mogla da riješi ograničen broj meiunarodnih
probleira, tako da se nisu ispunili nade čovječanstva da će ubrzo
na3tati vrijeme osiguranog mira i mirne saradnje u svijetu. Na-
protiv, nad čovječanstvom ponovo lebdi avet rata. Umjesto proširi-
vanja o produbljivanja saradnje meču narodica, mi danas imamo
podijeljen svijet na blokove. Odnosi između zapadnog bloka i blo-
ka SSSR-a sve više se zaoštravaju u osnovnim pitanjima koja su
bila predmet diskusije u Teheranu, Jalti, Koskvi i Berlinu, gdje
je u načelu bila postignuta izvjesna saglasnost, iako stvorena na
nepravilan in nepravedan način - na račun interesa drugih naroda.
Umjesto željena mira, kome neodoljivo teži napredno čovječanstvo,
ljudi danas strepe od novog rata, od novih agresija, novih raza-
ranja, novih strahovitih pokolja. Svijet se danas grozničavo na-
oružava. Troše se ogror^na materijalna sredstva za naoružanje, um-
jesto da se troše za ljepši i sretniji život ljudi, umjes-co da
se pomognu zaostale zemlje, da se povisi standard života i take
dalje.
/Vse kar je podcrtano, je v knjigi Josip Broz Tito: Referati s kon-
gresov KPJ (ZZJ), DZS, Ljubljana 1973, kakor tudi v starejši iz-
daji Josip Broz Tito: Govori i članci (1.1.-51.12.1952), Naprijed,
Zagreb 1959, izpuščeno!/
Jedan_n¡/nrimjer SSSR, naoružavn sebe i satelite, ¿a bi či-
log postigao s vo j e cilj eve, da bi držao u rotčinjer.osti p "-d J arr-
isene zemlje, prigrabio uova teritorije i гс-d jjrrìo crure naror-c.
Dritti se naoružavaju d". se -.-ros javila orarr-r.a ravr.ote .'g. u
j -cj , u čemu zapravo postc.'i or~r zost ¿a u budućnosti u zspair.rm
ironijama dobiju prevlast oni elementi koji bi stvorenC'Z r.'tr.
mašinom pokušali otvoreno razračunavanje sa aprerivni- so"-et-'..in
blokom i na taj način pretvorili naoružanje i sredstva zг. očuva-
nje mira u sredstvo za otpočinjanje novog svjetskog rata, što hi
za čovječanstvo značilo katastrofu strasniju ;d ¿rugor gvijet-
skog rata. Treći, to jest meli narodi - kao na primjer пзза zem-
lja - naoružavaju se da bi se oduprli agresiji, da bi sačuvali
svoju nezavisnost, svoj opstanak.
157
Gdje treba tražiti uzroke sadašnjeg stanja u svjetu, breme-
nito;; ratnom opasnošću? Da li se ovo konfuzno i skoro do bezizla-
zno3ti dovedeno stanje u svijetu moglo izbjeći?
Po mome dubokom uvjerenju ono se moglo izbjeći da se ispo-
četka prišlo r j«*r:avan ju međunarodnih problema na potpuno nov na-
čin, da su зе odbacili stari metodi i forme rješavanja svjetskog
problema - г.а miroljubiv način, s takvom vrućom željom za mirom
ka ;-i postojala u srcima napaćcrog čov ječanstva, s više među-
sob;.;^ povjerenja, s više odgovornosti pred narodima i historijom,
e više riješenosti i volje da se postigne Sto prije trajan i pra-
vedan mir, s više poštovanja prema interesima i željama malih na-
reda i tako dalje - umjesto što se već u Teheranu pristupilo rje-
šavanju г.сјипзгodr.ih problema starim metodom velikih sila, meto-
dom da af-o one imaju pravo odlučivati o sudbini ne samo pojedi-
nih naroda već svijeta uopće i da mogu dijeliti interesne sfere
prema svom nahođenju i ne pitajući države i narode kojih se to
ticalo.
Ггетз tome, jasno je da korijen sadaSnjem stanju u svijetu
treba tražiti ond.Te gd.ie se on nalazi, to jest u imperijalistič-
ког metodu, primijenjenom u samom početku rješavanja međunarod-
nih problema joti u Teheranu, Jalti, Moskvi i Berlinu za vrijeme
rata. J'i s no .je da je takav im«-pri jalist'ićki način rješavanja među-
narodnih problema - da -elike pobjedničke sile u ratu izvuku iz
pob.: eie što viče /orieti, ne samo r.-o račun pobijeđenih već i na
rar;.', m^lih, р^. čak i savezničkih zemalja - morao dovesti, kao
što se to često događalo u historiji, do sukoba među asmia veli-
kim državara, bilo oko podjele plijena i interesnih sfera bilo
zbog nezasivoati u prigrabljivanju tuđih teritorija i porobljava-
r-u čitavih naroda, kao Sto je to učinio i dalje vrlo grubo po-
kušava činiti SSSR.
Razumije se, kao što se i moglo očekivati, na XIX kongresu
SK?(b) u Moskvi sovjetski rukovodioci, od Staljina i Miljenkova
pa dalje, svi jednoglasno prebacuju krivnju za današnju međunarod-
160
nu krizu na zapadne države, a u prvom redu na SAD. Kaljenkov pla-
če u svom referatu što su SAD napustile sporazum u Teheranu, Jal-
ti, Moskvi i Berlinu. A mi sao već vidjeli u čemu se sastoji taj
sporazum: da je to bio sporazum o podjeli interesnih sfera - im-
perijalistički sporazum.
Maljenkov jadikuje nad sudbinom zapadnoevropskih kapitalis-
tičkih zemalja što su, kako on kaže, porobljene i izrabljivane od
Amerikanaca. Pošto je ovo izvalio, Maljenkov je, da oi bar nekako
tu svoju glupost učinio vjerojatnom, izvalio još gluplji cirkuski
vic: "Uzjašu svoje mlade partnere, pljačkaju ih i porobiJ avajj...
а uz to govore... prvo vi nas nrovozajte, a onda čemo ci vas -
pojahati." U sali, razumije se, nastaje smijeh. Ovaj smijeh će,
svakako, rđavo odjeknuti u Čehoslovačkoj, Poljskoj, Bomunjskoj,
Mađarskoj, Bugarskoj i Albaniji, a da i ne govorimo o d.ielovima
Avstrije i Njemačke koje je okupirala Sovjetska armija, - dakle
u zemljama koje Sovjetski imperijalisti i pljačkaši već gođinaia
jaru i ne samo podbadaju gvozdenim mamuzama nc£o i pritišću gvoz-
denom petom. (Aplauz)
Ja razumijem da narodi u Engleskoj, Francuskoj, Belgiji,
Italiji, Holandiji i tako dalje mogu biti nezadovoljni ovim i jr.ia
postupcima Amerikanaca, i ako je nesumnjivo da su njihove, a i ćra-
ge zemlje, а to vrlo dobro znaju i moskovski upravljači, dobil'
poslije rata milijarde dolara pomoći od naroda Ame-rike, i da :a
pomoć teče i dalje. S druge strane, mi vrlo dobro čujsma kukr.ji-
vu naroda iz zemalja koje pljačkaju i porobljavaju sovjetski im-
perijalisti, pod parolom da drugi zemlje moraju pomagati i jača-
ti Sovjetski savez kao neki navodni bedem mira.
Bijesni što im js izmakao takav aastan zalcgaj kao što Ј»
prirodno bogatstvo Jugoslavije, sovjetski imperijalisti optuži: 'j
nas da smo se prodali Zapadu. U svom referatu, koji više liči r.i
buncanje nepo na referat, - jer Je u njemu nadrobljeno sve i sva-
šta: i psovke i fraze, i hvalisanje sebe i kuđenje drugih, i la-
ži i klevete pokupljene iz starih, već zabačenih, i novijih zaliha
159
propagandnog šljasa, - u tom i takvom tobožnjem svom referatu koji
«	je, jednom riječu, pravi produkt mozgova opijenih osvajanjima, Ka-
Ijenkov паз naziva američkim agentima koji rade protiv SSSR-a. On
vrlo dobro zna da se mi nismo ni njima htjeli prodati, već smo im
pokazali vrata kad smo vidjeli da oni baš i hoće da mi izdamo avoj
,	narod i prepustimo njima našu lijepu zemlju, da je pljačkaju i
odvlače sve što je bolje u SSSR. (Dugotrajan aplauz)
Ali badava se ovaj vuk oblači u ovčju kožu, jer time on ne-
će prevariti nikoga; poznajemo ga dobro po glasu. Zapjevao je sta-
ru pjesmu o svojoj miroljubivosti, samo da bi nekog obmanuo, prik-
. rio svoje stvarne imperijalističke namjere i uspavao svijet. Suvi-
še nepoštenih stvari imaju na duši sovjetski upravljači, da bi im
neko mogao vjerovati. Njihove dosadašnje žrtve stoje kao strašna
optužba njihovih nedjela. One su im udarale žig osvajača! Takvi
ljudi ne nogu nikakvom lažnom propagan lom zasjeniti savjest čovje-
čanstva. Još do Teherana bilo je mnogo vjere u njih, ali poslije
ona se postepeno u nama gasila i sada ih znamo, poznajemo njihov
pravi lik, poznajemo njihove namere, njihovu licemjernost i bes-
krupuloznost kad se radi o tome da postignu svoje nepoštene cil-
.^ете.
Itikoga kod nas, pa ni u svijetu, nije začudilo što su u Te-
her j ..'J, Jalti, Moskvi i Berlinu velike zppadne sile postupile po
svom starom, uobičajenom imperijalističkom načinu rješavanja svjet-
ski г. vroblera, ali je za sve one koji su vjtrovali u nesebičnost
Зо . .;> -.skog Soveza, koji г;и vjerovali u famu da je SSSR zaštitnik
ti lir, naroda, bio to prvi moralni udarac, prvi jak osjećaj sumnje
u	, u ispravnost politike Sovjetskog Saveza. Od Teherana pa
do dar.?..^ Sovjetski Savez se prikazao svijetu u svoj svojoj impe-
rijalističkoj veličini. Danas možemo smjelo kazati da je čitava
sovjetska međunarodna politika, ako ostavimo po strani obične pro-
pagandne trikove kao što je njihova tobožnja borba za mir i dru-
go, bila takva da je ona u prvom redu doprinijela da doge do sada-
šnje napete međunarodne situacije.
160
Nama nije potrebno nabrajati sve primjere, ko .i ih ira rriiič-
no mnogo, da bismo dokazali svoju tvrdnju o imperijalističkom -
i to najgoreg tipa - pravcu sovjetske vanjske politike. Uzmimo
samo Jugoslaviju i odnns SSSR.-a prema njoj. Zar to nije tipičar
izraz općeg pravca sadašnje sovjetske vanjske politike? Jasr.o Jf
da takva imperijalistička politika mora imati svoje posljedice.
Ona je iz temelja pokolebala vjeru ljudi da SSSR ima poštene i
miroljubive ciljeve, ona je zastrašujuća djelovala na sve r.arodt
sa svojom negeronističkom težnjom da silom nam?tne svoju volju i
svoje reograničene izrabijivačke apetite drugim narodima. Zar ni-
je ona stvorila od nekada nezavisnih istočnih država, kao što cv
Čehoslovačka, Poljska, Kađarska, Romunjska, Bugarska i tako dal:e,
obične kolonije.u srcu Evrope? A da i ne govorimo o porobiJavan:u
baltičkih zemalja još prije rata.
Podvrgavanjem komunističkih partija u svijetu svojoj volj:.
i pretvaranjem tih partija u običan instrument svoje vnnjзке poli-
tike Sovjetski Savez daje moćno oružje u ruke najreakcion?mi Jir.,
vatikanskim i fašističkim ratnohuškačim krugovima na	pro-
tiv progresivnih i miroljubivih r.naga u svijetu, koji u-li."fi
takve agresivne sovjetske politike, pod vidom borbe protiv komu-
nizma, nastoje pridobiti neobavi ješter.i svijet za krstrak i roh o cl
protiv socijalizma i svepa što je napredno u svijetu. Jo? vi^e,
Sovjetski Sa oz i sam podvrgava kleverrma i ns'žešće na'- i? rve
one napredne pokrete i napredne ličnoi-ti u svijetu kc^i nere dr.
se podvrgnu njegovoj volji dok, s drupe strane, -o t p. J no i Jivno
žuruje s fašističkim elementima i takvom oolitikou: daje p^rr^re-
ka novom buđenju i Jačanju fašističkih sna?a u nekim zemaljara.
Mi ne mislimo da Јз згшо SSSR kriv za tu raretu mrđvr.-arod" :
situaciju. Ali, da Je Sovjetski Savez u Teheranu, Jalti, Уазк.уј i
Berlinu zauzeo principijelan, socijalistički stav po pitanju r J »-
šavanja međunarodnih problema, a ne imperijalistički, čitava među-
narodna situacija bi se. Ja sam duboko uvjeren, drukčije razvija-
la i svijet bi danas imao mnogo željeni mir.
161
Paguri .je se, mi vrlo dobro gnamo da i na Zapadu još uvijek
•	postoje , i posto jaće vjerojatno još dugo, najzagriženiji rcakcio-
mrr.i elementi, koji nastoje da iskoriste sadašnje stanje za svo-
je, svakako ne napredne ciljeve, prikrivajući to raznim politič-
kim i ideološkim parolama. S druge strane, takve reakcionarne 1
fašističke sile, pod uticsjer Vatikana i katoličkih crkvenih po-
glavara u svijetu, propovijedaju, pod vidom borbe za očuvanje
civilizacije i religije, krstaški pohod protiv socializma i komu-
nizma, protiv težnje naroda za slobodom, a naročito se okomiše
na socijalističku Jugoslaviju.
Kada mi ovdje nabrajamo grijehe Sovjetskog; Saveza u njegovoj
vanjskoj politici, mi ne zaboravljamo ni prrijehe zapadnih sila,
kojih je bilo ne malo u prošlosti, a ima ih i danas, ali je stvar
u tome Sto S."'SI-: srbi s velikom bukom i propager d om, i u prošlo-
sti i darss, prisv aja monopol nekop, velikog zac ¿it.nika pravde,
zojtitnika malih naroda, kule svjetlije naprednog čovječanstva i
tako dalje, - a r.a kraju pokazalo se da je sve to bilo samo blef.
da	svjesno ide starim carskim putem imperijalističkog eks-
pp.nzior.jy.ra, i to metodima koji su i od zapadnih kapitalističkih
sila već napušteni.
Kazali pro već da jedan od glavnih uzroka padašnje napetos
ti u svijetu leži u koncepcijama Prihvaćenim u Teh-? ranu. Jalti,
"""'mi i Вт1ЈГ-'.. Takva j^dna koncepcija iareri.1 s.liзličkog karak-
tere bila je podjela interesnih sfera. ко.ца se uporno zastupa i
primjenjuje u svakodnevnoj sovjetskoj vanjskopolitičkoj praksi.
Politika intere snih sfer-, r.e vodi га2уда o volji i težn.lama malih
raroda, ne traži njihov pristanak. Ona traži da jedino velike
.sile odlučuju o svim važnijim svjetskim pitanjima, koja tangiraju
i sve -Inz* ran j e naroie, a to znači - što i praksa pokažu.1c - da
je t-i koncepcija i pc formi i po suštini imperijalistička. Ona .1e
nespojiva s politikom miroljubive saradn.le ravnopravnih naroda:
prema tome, ona Pretstavlja opasnost za izazivan.ie novog rata.
162
SSSR, razumije se, to zna, ali on svjesno produžava kurs takve
politika i nastoji da putea svoje propft~ande i preko prorn.rar.de
svojih informbirovskih aventura i kreatura prebaci krivnju samo
na druge. I današnja borba oko Njemačke vodi svoje porijeklo iz
takve koncepcije, a da i ne .govorimo o mahinacijama sa ugovorom
0	Austriji. Zar nije danas već svakome poznato kako зе u Teheranu
krojila sudbina Jugoslavije, čiji su narodi u isto vrijeme potom-
cima lili krv za svoju slobodu i nezavisnost? Nas nije ni Sralj-_n
pitao kako mi mislimo o svojoj sudbini. On je tada dijelio Jugo-
slaviju na uticajne sfere 30:50 sa jednom kapitalističkom zemljom,
koju Je on uvijek napadao i danas napada kao takvu. Ali, samo
blagodareći revolucionarnom karakteru naše borbe, našem Jedin-
stvu i nepokolebljivoj volji naroda naše zemlje da ovog puta
izvojujemo svoju potpunu slobodu i nezavisnost, ta trgovina u
Teheranu ostala Je samo pusta želja onih koji su pokušali da trpa-
ju našom namučenom i razorenom zemljom. (Aplauz)_
Sovjetski Savez je Još prije rata, u toku rata, a naročit?
od Teherana, napustio politiku ne samo zaštite već i poštovanja
suvereniteta malih država i poštovanja volje mrlih naroda. Zsšto
je on to učinio? On je to učinio zbog toga što Je izdao socijali-
stičke principe i pošao puten stare carističke Rusije, putem veli-
когизкјћ držvanih interesa, putem imperijalističkih meto.'.a гз ost-
varenje tih interesa, nastojeći da to zamaskira revolucionarnim
interesima međunarodnog proletarijata. Nje rova propaganda i pro-
paganda svih njegovih agentura do iznemoglosti prporijeda vode-
ću ulogu SSSR-a u progresivnom svijetu i potrebu da se interesi-
ma te navodno revolucionarne sile potčine svi drugi interesi, pa
1	sloboda i nezavisnost malih naroda.
Poslije 1939 godine, kada Je pakt sa Hitlerom omogućio
SSSR da znatno proširi svoje sfere uticaja prigrabljivanjem čit-.vih
tuđih oblasti i potčinjavanjem dotada samostalnih malih država ma
Baltiku, Sovjetski Savez je prvi put doživio potpun neuspjeh 19-^-3
godine pri pokušaju da na oprobani način porobi i našu zemlju,
novu Jugoslaviju. (Aplauz) On se nadao da će ovog puta dobiti
163
svi:. 100% interesne sfere, a ne samo 50?°, ali ке prevario, jer pa-
ši narodi vrlo dobro znaju šta znači nalaziti se u nečijoj Bferi
interesa, naročito kad se radi o ruskoj sferi interesa. Drugi, već
jasno vidan neuspjeh doživio je zbog raca u Koreji, gdje je pos-
redno pokušao da već podijeljene interesne sfere u cjelini riješi
u svoju korist puten rata. Ovo je tipičan primjer kako SSSB zami-
šlja sfere uticaja; prvo, dobiti najprije sporazumom sa velikim
silama $0, ili viče ili manje procenata sfere inte-resa, da bi
onda mogao osvojiti, pa makar i silom, svih 10Q?¿. To je njegova
oprobana praksa, koja mu je od pakta s Hitlerom do 194-8 godine do-
nijela krupne koristi.
Ali su se danas uslovl za vodenje takve politike iz osnova
promijeni li.
Prvo, ovaj poslednji rat bio je tako strašan udarac za čovje-
'	čar.stvo, da je duboko potresno svijest svih naroda, a naročito
onih ko ji su čamili pod nečijim jare, jm. Težnja za slobodom, samo-
upravljanjem i nezavisnošću danas je jača no što je bila ikad u
historiji čovječanstva. Danas mali narodi više ne dozvoljavaju da
«	se njihovom slobodom i nezavisnošću zadovoljava apetit neke impe-
rijalističke ajkule. To je najrječitije dokazao naš primjer.
Drugo, do rata su postojale dvije grupacije velikih sila:
v. rp?usobr.oj borbi oko sfere uticaja jedne su nastojale da zadrže
već stečene sfere uticaja druge, fašističke, da ih silom oružja
osvoje, ali je u toku rata grupacija fašističkih pgresora presta-
la da postoji. Izgleda da сапаз SSSR hoća da zamijeni tu grupaci-
ju, odnosno ca naslijedi ako ne sve, ono bar veći dio interesnih
sfera bivših fašističkih osvajača. Bar.urr.ije se da pod današnjim
•	u olovima takva politika mora pretrpjeti neuspjeh. Zato danas
uporno propovijeda i zalaže se za sporazum velike petorice.
A ta/av sporazum mi zn^mo što znači - znači sporazumijevanj * na
rs'ur. malim naroda. Razumije se da ni nemamo ništa protiv spora-
zumi -evanju velikih sila, jer od njih u prvom redu zavisi mir i
ST'-'in/a u svijetu, ali sporazumijevanje samo na bazi Povelje UK
•	i prava svakog naroda na samoopredeljenje. na bazi ravnopravno-
164
sti malih i velikih država, na bazi mirna saradnje među narodima
i tako dalje. (Dugotrajan aplauz)
Šta može pakt velikih sila donijeti čovječanstvu? Nigra dru-
go nego stvaranje legalne organizacije velikih sila za podjelu svi-
jeta na vladajuće i potčinjene nacije. On može samo da uništi pra-
vo naroda na samoopredjeljenje i da nas na kraju dovede u novi
svjetski rat.
Čemu novi pakt mira, kad već imamo Povelju Ujedinjenih naci-
ja? Za sprovođenje te Povelje treba se boriti, jer je tc pakt sira
svih miroljubivih naroda, velikih i malih. Da, ali SSS3 ne želi
pakt velikih i malih; on je samo za pakt velikih, Jer ako bude po-
stojao pakt malih i velikih zajedno - čiju će kolu onia veliki
krojiti, a kod toga krojenja on se nada dobici lavovski dio. Nje-
mu treba pakt velikih u kome bi se izbjegla kontrola demokratskog
javnog mnijenja. Njemu treba pakt pomoći koga cn može da trguj*.
Još su nam svježa sjećanja i naši će narodi uvijek pamtiti trgevi-
nu SSSR-a sa Koruškom, Trstom, s našom ratnom štetom, sa interesi-
ma naših naroda. (Aplauz)
Sovjetskom Savezu smetaju Ujedinjene nacije, Jer zna da kroz
njih ne može postići svoje nečasne ciljeve. On nastoji da minira
principe na kojima se bazira PUN. On želi da QUIT pretvori samo u
javnu tribinu za svoje propagandne demagoške govore, a ne da to
bude organizacija kroz koju bi se razvijala međunarodna saraanja
i u kojoj bi se rješavala sva važna pitanja današnjice.
PITANJE RATA U KOREJI
Ja sam već naprijed spomenuo da je Korejski rat posljedica
imperijalističke politike podjele Koreje na sfere interesa i mi-
ješanja u unutrašnje poslove te zemlje. Prema tome, taj rat nema
veze sa interesima i zahtjevima korejskog naroda za ujedinjenje
i nezavisnost. SSSR je iskoristio svoj uticaj u Sjevernoj Koreji
; 165
da bi, gurnuvši Sjevernu Koreju u agresivan rat, prigrabio tuđim
rukama i Južnu Koreju pod svoj utlcaj. Čineći tu konstataciju,
ja nicalo ne seanjujee odgovornost zapadnih sila, koje su takođe
krive za situaciju koja je nastala u Koreji, jer je kao rezultat
njihovih sporazumijevanja oko podjele aá- interesne sfere i počeo
1930 godine, Korejski rat, koji može da se pretvori u svjetski
sukob. Prema tome, ako se želi da uloga Ujedinjenih nacija, nji-
hovo posredovanje protiv agresivnih pokušaja i rad na očuvanju
aira budu efikasni, onda se najprije moraju napustiti oni pogreS-
ni metodi u rješavanju krupnih međunarodnih problema koje sa ve-
like sile usvojile u Teheranu, Jalti. Moskvi i Berlinu. NaSe Je
aigljenje da Korejski rat treba što prije završiti i omogućiti
da korejski narod sam odluči o svojoj sudbini, a Ujedinjenim na-
cijama dati mogućnost da pri tom spriječe tuđe miješanje.
NERIJEŠENO PITANJE NJEMAČKE I AUSTRIJE
Drugo opasno žarište, koje stalno prijeti da se pretvori
u otvoreni rat, Jeste neriješeno pitanje Njemačke. To nije samo
žarište eventualnog sadašnjeg sukoba između SSSR-a i zapadnih si-
la, već postoji i dublje, unutrašnje žarište u svijesti i srcu
njemačkog naroda, koji je nezadovoljan u cjelini i onom što se
već riješilo i kako se riješilo. Slučaj takozvanog Berlinskog
mosta i žesti sukobi na granici Istočne i Zapadne Njemačke to
pitvrđuju. Umjesto da зи se kroz sedam godina obostrano približi-
la gledišta o tome kako da se riješi njemačko pitanje, ona se sve
više odvajaju, sve više prelaze u oblast propagandne borbe. I ov-
dje treba napustiti rđavu politiku rješavanja na bazi interesnih
sfera i pristupiti tom pitanju tako da narod Njemačke može sam
odlučiti o svojoj sudbini. Drugo, treba izvršiti imperijalistič-
ke podjele poljske i njemačke teoritorije u korist SSSR-a i ri-
ješiti tu stvar tako da poljski i njemački narod imaju očuvane
svoje nacionalne interese, jer će se samo na taj način omogući-
ti i očuvanje mira i mirne saradnje u tom dijelu svijeta. Time
hoću da kažem da Je ovdje nastala čitava konfuzija zbog imperi-
166
jalističkog osvajanja poljske teritorije 19*9 godine u trgovini_
s Eitlerom - a u toku pregovora za vrijeme rata saveznici su tu
trgovinu manje-više sankcionisali. Ki želimo da njemački narod
bude ujedinjen i da sam uređuje svoj unutrašnji život kako cu
najbolje odgovara, ali da unutrašnjim demokratskim uređenjem pes-
tane jedan od glavnih stubova mira i mirne saradnje, ne samo u
Evropi veé u svijetu uopće.
Što зе to pitanje više zateže, to se u samoj Njemačkoj stva-
ra sve veći jaz - i rješavanje toga pitanja biće sve teže. Prema
tome, vrijeme ne radi za olakšanje, već za otežavanje rješavanja
njemačkog pitanja i stvara elemente ratne opasnosti.
S njemačkim pitanjem usko je povezano i pitanje državnog ugo-
vora s Austrijom, ali ne u tolikoj meri da se ne bi moglo riješi-
ti i prije toga. Austrija se već skoro osam godina nalazi pod oku-
pacijom tuđih trupa. Austrijski narod teži da se što prije odia-
si okupacije, da bi токао slobodno da diše i da se posveti svome
razvitku. Razumije se da to žele i svi miroljubivi narodi. Ali Je
i ovdje došla u punoj mjeri do izražaja hegemonistička i eksplca-
tatorska politika SSSR-a. On nalazi razne izgovore, kao na primjer
pitanje primjene mirovnog ugovora o Trsru, iako pitanje Austrije
nema nikakve veze s Trstom. Sve je to samo izgovor S5£R-a da bi
što duže mogao pljačkati jedan od najbogatijih dijelova Austrije
i držati okupacione trupe u Mađarskoj.. Romur.jskoJ i tako dalje
sa istim ciljem, a i sa ciljem daljeg osvajanja i ugrožavanja neza-
visnosti zemalja kao što su Jugoslavija i druge.
PITANJE TRSTA
To je pitanje koje se neposredno tiče Jugoslavije i njenih
interesa. Vama je svima poznato kako se stvar oko Trsta razvijala
još od proljeća 19^-5 godine, dok je još trajao rat, kad su na"e
divizije oslobađale Istru i Slovensko Primorje i oslobodile Trst.
Ali, zapadne sile su imale s Trstom druge račune i zahtjevale su
; 167
ultimatum da naše trupe odmah napuste taj grad, .kpjj se. aalasi.,,;aav¡_
'	slovenačkoj teritoriji i koji u historiji, do fosoTin^jLa, nikada '
nije bio talijanski. To što je sada u Trstu više. ТаГјј.ада^" s jedr
ne strane je rezultat politike bivše austro-ugarskje monarhije kor .
Ja je vrlo rafinirano potiskivala Slovence iz gradova,.j'Tavorizi^.
rala naseljavanje bilo Talijana bilo Nijemaca, a è 'druge strane
to Je rezultat svirepe politike fašističkog režima Musplinjjf^
koji ^e nemilosrdno proganjao Slovence i Hrvate svugdjea naro- _ ^
čito u Trstu i naseljavao hiljade Talijana iz raznih krajeva ft'a'- .'
lije, a naročito svoje fašističke trabante.
-i-—-i.-
r?/,-: : ••	-. ■	-. • ^ ;.'	-i . ..	¿
Ба je u pitanje Trsta bila umiješana ruka SOV'Jet'sk'ih .rúkovo-,
dilaca, u to danas više ne treba sumnjati. I ovd " Pis fe-
ri interesa, to jest o podjeli. Vi se svi dobro sjećate kako su__
dreknuli Staljin i njegovi pomoćnici kada sam J^ffQStïj
povlačenja naših trupa iz Trsta, u svom govoru
l^oni, kazao da mi nećemo dozvoliti da. interesi JugoslaTĆffft^SlS-''
že kao moneta za potkusurivanje velikim šijama. Pogodio sam ih ц
živac, a oni su na-bješaji kad im neko otkrije karte*. Ali dnnas
----к-a--a-;——-———;: H'Z
SSSP: više ne radi tajno, već otvoreno, na ometaajunia. ;'зе^ffit&nј.^Г".,.
Trsta nekako riješi, jer to sve više truje odnosë~-iztrerdir"Jiigó"slà-~'
-rrr-—м-----*----—--—1—-
vije i Italije, a ratiniranim scruti j ive ima to ide u račun."
-¡-—---L—Л----Î-5--- :
. . • .	......	. 'i '■•• Ч Л 1.1 . ' .
Mirovnim ugovorom stvorena je Slobodna Teritorija Trsta, čl-
-----u-„-..'V ., . ^--—- , J
me, razumio e se-V Jugoslavija nije mogla biti zadovoljna:-Jer "Te ^
------- - -----:	rl * ■■ V. -- ;
time nama nanesena velika nepravda u svakom pogledu-. "Ali паза " "
delegacija ipak potpisala Ugovor o miru sa Italijt^'u-ži-I^r^dTa se ~
Sto prije postigne i učvrsti mir, iako su njegove klauzule, ne
samo u pogledu Trsta već i u pogledu ratne o t št etè y^'ogodlle" iat e-
---—i-—---—0-, , V • ' .'. v • ■
rese nar;e zemlje.
«	dJfrroa ^."SilË-JL l'.^ef'. .J¿
Pošto Pe velike sile, zapadne i SSSR, nisu mogle sporazum- •
Jeti u pogledu guvernera za slobodnu zonu Trsta, nasa Vlada je
činila napore da se sa Italij om . između ostalofc^soorazumije ј ' - -
o tome. Ali, nažalost, zapadne 9ile su u isto vrijeme vodile за
■
i ; 168
talijanskom vlado« potajne pregovor« o priključenju Trst« Italiji,
kršeći tige Ugovor o «ira. Dvadesetog Bart» 1948 godine došlo Je
to takozvane Tripartitne deklaracije, kojo« se tri rapadae sile
izjašnjavaju za priključenje STT Italiji. To Je bio nov snažan
udarac Jugoslaviji od strane gapadnih saveznika.
Ali ae nije ostalo samo na deklaraciji, već se počelo odrah
m krSenje« Mirovnog ugovora. Jož 9 marta saveznička vojna uprava
a soni A zaključila je sa Italijo« dalekosežne ekonoasko-finansiJ-
ske sporazuae којјка se stvarala aonetarna, carinska, rinansijska
i uopće ekonomska unija izaeđu anglo-aneričke sone STT i Italije.
Ovi« дјerama Trst Je bio ližen svoje ekonoaske nezavisnosti i ni-
je vise bio, u Mguinfleti da neposredno održava ekonomske veze s
Jugoalarijoa. Osi« toga, vodila se 1 jos uvijek se vodi diskri«i-
natorska politika ргеша slovenačko« 1 denokratsko« talijansko«
stanovništvu.
Рргков svean «i ww željeli i danas želi«o da se pitanje
trsta riježi neposredno iz«eđu cas i Italije. Dali «to i svoje
prijedloge, koji su poznati svijetu, ali na sve aase poka ž aje 1
dobru volja odgovara na« — nečuveno« novinskog karjanjara uvreda
1 kleveta i et« Ihn ponavlja pri nj ena Tripartitne deklaracije, u«-
jeato da se stišaju strasti 1 sa svoa oblljaogću pristupi rježa-
vanju toga pitanja koje Kuti situaciju u ovo« dijela Evrope i
oaaogaćaTa neprijatelj laa «ira da na to«.e prave svoj propagandni
kapital i kuju svoje osvajačke planove za ubuduće.
Osi« pitanja koja sa« naprijed naveo postoji jož čitav niz
probleca koji utiču na sadašnju svijetskn situaciju i koji nose
ц sebi eleaeate novih sukoba, ako se ne bude igalo dovoljno uvi-
devnosti 1 SirokoKTOdnosti da se pravilno i na vrijede riježe.
radi očuvanja i učvršćenja «ira u svijetu. Kisli« tu prije sveca
ca kolonijalna pitanja, nm pitanja borbe kolonijalnih naroda za
nacionalnu sloboda 1 nezavisnost (borba Tijetnaaa.
■*<? P*taa> 1 tako daljf), ffij tfvj-Jtfr Q^voyyao цоуогјж» d« »« a»-
171
še simpatije na 3trani naroda koji žele i koji imaju pravo da sa-
mi sobom upravljaju. Mi ćemo kroz Ujedinjene nacije davati i ubu-
duće svoju političku i moralnu podršku svim nacionalno-oslobodi-
la*>im, demokratskim i progresivnim pokretima naroda u svijetu.
;;e princip pravo naroda na samoopredljeljenje i taj ćemo
princip uvij»k braniti.
Razumije se da mi nećemo pomagati pokrete koji služe kao
tuđe agenture za sprovođenje nečije hegeaonističke i osvajačke po-
litike. Mi nikada nećemo podržavati pokrete koji bi ugrožavali
slobodu i mir drugih naroda, koji bi se pretvorili u oruđe tuđe
politike koja je u suprotnosti sa opštim naporima za mir i dobre
odne-e meću narodima. Današnja stvarnost ne dozvoljava da se na
tikve pokrete gleda izolirano, već u skladu s tom stvarnošću. Ti
pokreti moga zaista biti oslobodilački prema tome koliko ¿oprino-
ci napretku čovječanstva, ukoliko streme iz zc.ostalosti naprijed
ka rrogreru, ukoliko doprinose u sadašnjoj međunarodnoj zategnu-
tosti učvršćenju mira u svijetu i Jačanju miroljubivih snaga u
očbreni od novih agresija, novih ratnih katastrofa.
ULOGA UJEDINJENIH NACIJA
Jedna od najpoaitivnijih i najkorisnijih poslijeratnih tvore-
vina za čevjf-čanstvo Joste Organizacija ujedinjenih nacija. Ona
iosaüa odigrala znatnu ulogu, doprinoseći u mnogim slučajevima
da se pojedina međunarodna pitanja riješe pozitivno, da se obuzda-
ju strasti nekih njenih članica i tako dalje.
l'zrimo dva slučaja kao primjer, prvi se tiče Jugoslavije,
a dru;7! ricrede.
Mi	se poslije prekida sa 3BSR-oin i njegovim satelitima
nalazili pod stalnici Jakim pritiskom tih zemalja, koji je uzimao
гу? viće prijeteći karakter, tako da su te prijetnje dostigle kul-
minaciju 13^9 godine. Vi se sjećate da Je u ljeto te godine došlo
¿0 prijetećih izjava Molotova i drugih članova sovjetskog rukovod-
170
stva, do prijetećih nota sovjetske vlade, a uporedo в tim 1 do pri-
jetećih pokreta sovjetskih trupa duž naše granice. Ovaj pritisak
se nije smanjio ni do jeseni iste godine, kada se sastala skupšti-
na Ujedinjenih nacija, na Sijem je zasjedanju Jugoslavija, posli-
je ogorčenog otpora pretstavnika SSSR-a i njegovih satelita, iza-
"brana za članicu Savjeta bezbjednosti. Ovo je bila snažna manifes-
tacija solidarnosti Ujedinjenih nacija s jednom relativno malom i
ugroženom zemljom. To je bila vrlo efikasna дјега Ujedinjenih na-
cija da se u tome času očuva mir.
Drugi je slučaj o kome smo već naprijed govorili, agresija
inspirisana od SSSR-a u Koreji.
Ali uprkos svim naporima, ova organizacija nije mogla izvr-
žiti, odnosno opravdati sve nade koje je u nju polagalo čovječan-
stvo, i to prosto iz razloga Sto neke članice Ujedinjenih nacija,
kao naprimjer SSSR i druge, svojom politikom kršenja slova i duha
Povelje Ujedinjenih nacija ometaju efikasan rad te organizacije i
u međunarodnim odnosima upotrebljavaju nasilje ekonomskog, poli-
tičkog ili čak vojničkog karaktera« Drug Bilas je lanjske jeseni
na VT zasjedanju Ujedinjenih nacija iznio pred Generalnom skup-
štinom obiman materijal dokaza i činjenica, koji se nisu mogli
osporiti i koji su jasno pokazali kako SSSR u odnosu na nas kr-
ši vsa načela međunarodnih odnosa. Ali SSSR i njegovi sateliti
nisu, ni poslije dokazane optužbe i prihvaćanja našeg prijedlo-
ga o tom pitanju od svih članica Ujedinjenih nacija, osim sovjet-
skog bloka i dva uzdržana glasa, promijenili svoje postupke pre-
ma nažoj zemlji.
Takav stav slabi Organizaciju ujedinjenih nacija i čini je
nesposobnom da sa uspjehom može rješavati važnije međunarodne
probleme. Osim toga, jedna od glavnih kočnica uspješnog rada i
rješavanja raznih pitanja u Organizaciji ujedinjenih nacija jeste
pravo veta, koje su sporazumno usvojile velike sile kao svoju
specijalnu privilegiju. To pravo veta .1a tipičan izraz neravno-
pravnosti malih 1 velikih.
>
171
Zbog svega toga Je 1 aogućno danas utvrditi da u Skupštini
VU sve vise dolaze do izražaja saaostalna, pojedinačna ili grupna,
istupanja u pojedini» pitanj ina, to jest nema viče glasačke sačine
paia sovjetskih satelita. To uliva nadu da će se ti« puten omogu-
ćiti ispravljanje onih pravila koja pretstavljaju diskriminaciju
u pogledu ravnopravnosti članica UN i otežavaju jačanje te orga-
nizacije uopće.
Да5а je zemlja preko sTojih pretstavnika najaktivnije učes-
tvovala i učestvovaće ubuduće u radu Ujedinjenih nacija. Ki smo
svake godine učestvovali u Generalnoj asambleji i svi« njeni« ko-
misijama i nizu posebnih organa, u koaisiji za kolektivne mjere,
za atomsku energiju i klasično naoružanje, u socijalnoj koaisiji,
u komisiji za ljudska prava, za slobodu inforcacije, za opojne
droge i tako dalje. Dalje, Jugoslavija aktivno saražuje u oni«
specijalizovani« agencijama UN čiji je član, a to su tteđunarodna
zdravstvena organizacija, Keđunarodni dječji Tond, IfeCunarodni
biro rada. Organizacija za ishranu i poljoprivredu, PHESKO, Or-
ganizacija za telekomunikacije, Svjetska poštanska unija, Orga-
nizacija »eteoroločke službe 1 drugo.
Godine 1950 usvojen je naž prijedlog da se odrede dužnosti
1 prava država u slupaju iz'-i^nja neprijateljstva 1 Generalna
asambleja izglasala je odgovarajuću rezoluciju. Tice Je stvorena
nova хогаЗда prepreka agresiji.
Naže učešće u Ujedinjeni« nacijama bilo je svestrano i plod-
no. Zbog toga i zbog principijelnosti naših stavova silno Je po-
rastao ugled naše zealje snagama da što više doprinese jačanju
te međunarodne organizacije, jer vidimo da je jedino kroz nju
mogućno u današnjoj situaciji pravilno riježiti Još neriježene
probleme i spriječiti nove agresije i porobljavanja malih naroda.
Naša vanjska politika zasniva se na principlma međunarodne
saradnje na ravnopravnoj osnovi u svia pitanjima, kako ekonomskim
174
tako i kulturnim, političkim i drugim. Naročito smò čvrsto pj'ršfni
da sarađujemo sa svim zemljama koje se bore za mir, a protiv agre-
sije - i to ne samo u propagandi, već i na djelu. U tom cil-^u -mi
smo spremni da saradujemo i u pitanju zajedničke odbrane od agresi-
je, a za očuvanje nezavisnosti i mira. U ton cilju preduzeli smo
sve da se odnosi naše zemlje s C-rčkom i Tarskor. što više ^oprave
i stvore uslovi za efikasnu saradnju na očuvanju mira u tom di-
jelu Evrope. (Aplauz)
Narodi naše zemlje imaju pred sobom samo jedan cilj, a taj
je: sačuvati mir i posvetiti se izgradnji svoje zemlje da -bi u .
njoj sretno živjeli. Svi naši napori, kad se radi o našim odbran-
benim mjerama, usmjereni su jedino u tom pravcu - da očuvamo"teko-
vine naše Revolucije, da očuvamo našu slobodu i nezavisnost, da
budemo ravnopravan i koristan član naprednog čovječanstva. Nika-
da nasi narodi neće dignuti svoje oružje radi otimanja nećij-ib
teritorija i nezavisnosti, ali će uvijek biti spremni da čuvaju
svoje. (Živo odobravanje)
SUKOB IZKEDU JUGOSLAVIJE I SSSR
Drugovi i drugarice,	's
Sukob koji je nastao između nas i SSSR->a l?^? .god-ir.- nije
bio neka slučajna pojava, odnosno spor o ovom ilL onom pi,tanju,
što se često događa između pojedinih država. Još manje je to bio'
spor između dviju kompartija, ili, kako su ga htjeli sovjetski
rukovodioci prikazati - spor zbog postupka prema njihovim instruk-
torima, spor zbog našep: tobožnjeg okretanja s nauke; -ssrksi-mma- -
lenjinizma na put nacionalizma i tako dalje. iga-J;,-sukob, -pe pr. frr:*
vom redu bio sukob između imperijalističke države koja j'vjotjela '
silom podjarmiti jednu nezavisnu zemlju i te zemlje -, J.u resila vij-e.
Or. ima duboku idejnu sadržinu i nastao je onda kad/;вц-.ntif^r,ve¿ •
postali jasni ciljevi SSSR-a u odnosu na našu zemlju, ali kad Je
i SSSR uvidio da mi nećemo dopustiti porobljavanje ааДе. gepìjle», ■
Nastao je onog momenta kad je bilo već potpuno jasno da -je SSSR^
! 173
napustio socijalističke principe, г.е зато u svojoj unutragnjoj
već i u svojoj vanjskoj politici, i pošao otvoreno putem impe-
rijalističkog ekspanzionizma.
Takvu politiku SSSR je počeo da praktikuje još uoči Drugog
svjetskog rata, stvarajući pakt s Kitleròm i dijeleći s njim in-
teresne sfere i osvajajući tuđe teritorije (slučaj Poljske i tako
dalje). Do našeg sukoba on je to nekako joá mogao opravdati,iako
ne naročito ubedljivo, bar pred nama komunistima, time da je "zem-
lja socijalizma" navodno u opasnosti, da zapadni kapitalisti vre-
baju na nju, da je potrebno da ona zbog toga jača na razne načine,
pa i osvajanjem novih teoritorija i tako dalje, a i već odavno
otrcanom frazom da cilj opravdava sredstva, da povečanje SSSR-a
znači proširenje socijalizma, da su zemlje koje je prigrabio bi-
le baze za napad na SSSR, - i druge gluposti. No poslije Drugog
svjetskog rata, s nastankom niza država s novim društvenim ure-
đenjem, čiji su narodi težili unutrašnjem preobražaju - kao što
je na primjer, u prvom redu, Jugoslavija, koja je počela svom
snarom da gradi svoj novi socijalistički poredak - niko se ni-
je nadao da će SSSR i prema takvim zemljama postupiti na isti,
imperijalistički način. A ipak, stvarnost je pokazala da je to
tako, samo što je sada SSSR pokušao da svoje imperijalističke
metode i poduhvate prema jednoj socijalističkoj zemlji opravda
tobožnjom potrebom potčinjavanja interesa (do gubitka nezavisno-
sti) malih socijalističkih ili narodnodemokratskih zemalja inte-
resima Sovjetskog Saveza kao vodeće silo socijalizma, i to sve
navodno u interesu svjetske revolucije. U stvari to porobljava-
nje drugih malih naroda, kao što se pokazalo na primjer poroblja-
vanja Poljske, gatim Roauz&ke. Mađarske, Bugarske, Čehoslovaške
i tako dalje, ima samo jedan cilj, koji svakako nije svjetska
revolucija, već svjetska hegemonija i gospodstvo Sovjetskog Save-
za, kao obične imperijalističke sile, nad drugim narodima.
(Živo odobravanje)
Heće biti suvišno da ovdje citiramo Staljina i Engelsa. da
174
bi se palo jasnije shvatila imperijalistička politika SSSR-a, ko-
ja nastavlja da ide putem ruskih careva. Staljin zasad ima stp.ìno
na nišanu ff. Engelsa, koga pobija i prerađuje, naročito u pitanju
vanjske politike carske Rusije. Folenišući sa Adoratskim o tore
da li treba ili ne treba štampati članak Fridriha Engelsa "Vanj-
ska politika ruskog carstva" povodom dvaaesetogodišnjice Prvog
imperijalističkog rata, Staljin govori da F.Er.f~eis nema pravo
kad kaže da je opasnija i važnija na međunarodnom planu ekspan-
zija carske Rusije prema Carigradu, nego pitanje Alzas-Lorena
između Francuske i Njemačke. Staljin se ljuti na Engelsa.i, navo-
deći tobožnje nedostatke u Engelsovom članku, kaže da iz njih rro-
ističe i - "precjenjivanje uloge stgemljenja carske Rusije ka Ca-
rigradu u procesu sazrijevanja svjetskog rata. Doduše - kaže
Staljin dalje - isprva Engels stavlja na prvo mjesto, kao fak-
tor rata, aneksiju Alzas-Lorena od strane Njemačke, ali zatim pom-
јега taj momenat u zadnji plan i ističe u prvi plan zavojev-.čke
stremljenja ruskog carisma, tvrdeći da će "čitava ova opasnost
svjetskog rata iščeznuti onog dana kad stvari u Rusiji uzmu ta-
kav obrt da će ruski narod moći stvariti krst na tradicionalnu
zavojevačku politiku svojih careva." To je, svakako - pretjeri-
vanje!" - kaže Staljin. Siromah Engels nije ni znao da će njcgc-
vo pisanje jednog dana još više pogoditi u imperiJaliscickm
živac Staljina nego,' recimo što Je pogodilo ruskog cara¿smeh i
aplauz u dvorani); s druge strane, Staljin se sam pobrir.uo da
se Engelsovo predviđanje, koje se obistinilo u Oktobarskoj revclu-
ttiji, uništi današnjom sovjetskom praksom, u imperijalističkoj
politici.
Danas nam je potpuno jasno zašto je Staljin tako pisao 1934-
godine i 1041 godine dao štampati to pismo kao članak koji Je uoči
rata smatrao aktualnim. Osvajači rat protiv Poljske i Finske, on-
da nasilno prisvajanje baltičkih zemalja i 'loldavije, kao i dalji
osvajači planovi moskovskih imperijalistia, nisu bili u skladu
ne samo s Engelsovim pisanjem već ni s marksističkim i socijali-
stičkim principima uopće. Zato je izmišljena nova teorija o po-
trebi proširenja "socijalističke vodeće sile", SSSR-a (čitaj:
prisvajanje tuđih teoritorija pod plastom socijalizma).
175
Prez» toi*, ovaj sukob između Jugoslavije i SSSR-a, kao što
je i praksa pokazala, nastao je iz čisto agresivne, hegemonisti-
čke politike SSSR-a prema Jugoslaviji, iz pokušaja da ekonomski
i politički porobi našu zemlju, da likvidira njenu nezavisnost
i učini je svojom kolonijom. Taj sukob je već nastao u toku rata,
postepeno je sazrijevao i ц svojoj klici već je nosio obilježje
neravnopravnih odnosa između dvije zemlje.
Drugovi i drugarice,
čta je nama dalo snage i volje da se odupremo sovjetskim po-
robljavanju naše zemlje? Da li se ^oglo postupiti drukflije no što
sr o mi postupili? ГТа ovo smo mi odgovorili već na Y kongresu naše
Partije, koji Je to Jednoglasno i usvojio. Hama je dala snage naša
revolucionarna svijest, koja nam je govorila da postupimo kao ko-
munioti-revolucionari, koji su dužni da brane i socijalističke
principe i svoj narod (jer zbog toga i jesu ti principi!), (živo
odobravanje) koji je pošao putem revolucionarnog preobražaja.
Dela nam je зг.аге i neodoljiva težnja naših naroda da jedanput
zauvijek postanu sami svoji gospodari, da se zauvijek istrgnuiz
pclukcloniJalnog stanja - privrednog i političkog, da bogatstvo
.	svoje zemlje koriste u prvom redu za svoju dobrobit, za ostvarenje
novog društvenog, socijalističkog sistema.
19-ј-З godine mi smo izgubili potpunu vjeru u revolucionarnu
misiju Sovjetskog Saveza, u pravilnost našeg puta u izgradnji so-
cijalizma - i dogadaji su nam dali za pravo. (Aplauz)
Zasluga je naše Partije što je imala i ima smjelost da jedi-
no or.a peste peno naučno-marksistički otkriva uzroke agresivne he-
gamnostićke politike SOvjetskog Saveza, što je razgolitila pred
,	čitavim svijetom njegov pravi lik, keji se prikrivao plaštom mark
sistič'cih i socijalističkih parola i fraza. (Aplauz)
Gdje se nalaze uzroci takve nesocijalističke vanjske politi-
ke SSSR-a? Nalaze se u sovjetskoj stvarnosti, u cjelokupnoj unut-
rašnjoj strukturi te zemlje, ekonomskoj, političkoj, kulturnoj.
! 176
Odavno Je već SSSR u svom unutrašnjem razvoju skrenuo sa socijali-
stičkog razvitka na put državnog kapitalizma sa dosad nezapamće-
ni« birokratski» sistemom. Birokratizam je n SSSR postao cilj st-
ao« sebi. On se sve više i više pretvara u eksploatatorsku silu
koja se stavila iznad društva, koja ne sano da koči svaki dalji
razvoj revolucije i revolucionarne «išli već postepeno likvidira
tekovine Oktobarske revolucije i dobija sve više kontrarevolucio-
narnl karakter.
Trideset pet godina poslije Oktobarske revolucije i dvade-
set i ćetiri godine poslije kolektivizacije sela, kolhozi ¿obija-
ju državne upravnike, a kolhoznici bježe iz kolhoza. Trideset pet
godina poslije Oktobarske revolucije radnici rade u fabrikama i
preduzećima kao roblje, podvrgnuti samovolji direktora-birokratc.
Gdje su tekovine velike Oktobarske revolucije za radnike? Direk-
tori imaju pravo da sude radnike za prekršaje na prinudni rad.
Jije li to «nogo gori položaj radnika no što je u kapitalističkim
zemljama najnazadnijeg tipa? Sakovodioci SSSR-a brbljaju već o
prelasku u komunizam, a n fabrikama, rade najamni radnici bes pra-
va na upravljanje i s platana nedovoljnim za minimalni - a da i
ne kažemo kulturni - standard života. Oni govore da je socijali-
zam već izgrađen i da se ide u komunizam, a milioni sovjetskih
građana čame u logoriaa smrti i prisilnog rada, milioni ljudi ne-
ruskih nacija nemaju svoja prava, raseljavaju se u sibirske tajge
i tamo uništavaju. Govore o prelazu та ksmuaizam, a mnogi seljaci
podupiru svoje kućerke kočevima, da se ne ruše, i hodaju u likovi»
opancima. Invalidi iz Oslobodilačkog rata prose milostinju pa uli-
cama. Kogao bih vaa o toce pročitati pisno jednog invalida, kaje
mi Je uputio kratko vrijeme prije sukoba 194-3 godine, o nesnosnom
stanju i nebrizi za invalide u SSSR. Жакуа ironija i kakvi pojmo-
vi o komuni .zrnu! Ako je to tamo komunizam, onda se samo može ka-
zati da Je to stal j insko—birokratski komunizam.
U svom članku o 'Boljševiku1*, koji je izašao ovih đaaa, to
Jest tri dana prije njihovog kongresa. Staljin govori o socijalis-
177
tičkoj forni privrede i kaže: "Oslanjajući ce na ekonomski zakon
prema kome proizvodni odnosi moraju odgovarati karakteru proizvod-
nih snaga, sovjetska vlast je ostvarila podruštvljenje sredstava
za proizvodnju, učinila ih vlasništvom cijelog naroda i time uni-
štila sistem eksploatacije, stvorila socijalističke forme pri-
vrede." Nije li to samo fraziranje i žongliranje sa maricsistldkitf
terminima! Sta pokazuje, s drage strane, 'sovjetska praKsaï una
pokazuje da u SSSR nije likvidirana eksploatacija radniKa, jer
oni ne upravljaju proizvodnjom,"več su samo najamni radnici, sla-
bo nagrađeni"; oni nemaju udjela u podjeli viška rada, več ïo eve
uzima državna birokratija u obliku ogromnih plata i nagrada.
Praksa pokazuje da tar;o ima vrlo malo socijalističkih formi u
privredi, vec se državnokapitalističke forme sve više razvijaju
i dobijaju sve više čudovišni oblik državnokapitalističkog biro-
kratskog sistema.
»
Eakva ironija kad Staljin kaže: "Naročita uloga sovjetskih
vlasti objašnjava se dvjema okolnostima: prvo, time što je treba-
lo da sovjetska vlast likvidira svaku eksploataciju, a ne da za-
mijeni jednu formu eksploatacije drugom formom, kao što je to bilo ,
u ranijim revolucijama." Ovo "trebalo da likvidira svaku eksploa-
taciju" karakteristično je, jer je zaista ostalo samo na tome, -
pošto je i Staljin zamijenio jednu formu eksploatacije drugom,
birokratsko-državnokapitalističkom eksploatacijom radnika. Engels
kaže: "Ali, sa razlikama u raspodjeli javljaju se i, klasne razli-
ke. Društvo se razdjeljuje na povlašćene i zapostavljene, izrab-
ljivačke i izrabljivane, vladajuće i potlačene klase." Zar sovjet-
ska stvarnost ne pokazuje dovoljno jasno elemente na koje ukazu-
je Engels? Zar se ove Engelsove riječi ne mogu isto tako primi-
jeniti na svemoćnu birokratsku ka3tu u SSSR, koja ubira kajmak
najamnog rada i na taj način se pretvara u vladajućeg izrabljiva-
ča ogromne mase trudbenika SSSR-a, kojima niko na svijetu, pa ni
sam Staljin, nemože dati karakter slobodnih proizvođača, jer su
sredstva za proizvodnju u rukama birokratskog državnog aparata,
a ne njih, radnika.
178
I
Ali ovdje Staljin, da bi opravdao svoj revizionizam socija-
lističkih principa u praksi, pokušava ispraviti i Магкза i Engel-
sa, lako prije toga govori da se principi političke ekonomije ne
mogu ukiniti. On kaže: "Štaviže, ja mislim da je potrebno odbaciti •
i neke druge pojmove uzete iz Marksovog "Kapitala" (odbaciti sve
ono što njemu ne odgovara u datom momentu) (aplauz), gdje se Marks
bavio analizom kapitalizma, a koji se vještački naljepluju na
naše socijalističke odnose. Imam u vidu, između ostalog-, takve
pojmove kao što su "potreban rad" i "višak rada", "potreban pro-
izvod" i "višak proizvoda", "potrebno vrijeme" i "Višak vremena"
(sicl). Kao da je Marks imao u vidu strogo ograničeno samó kapi-
talistički način izrabljivanja, samo kapitalistički sistem, kad
je izlagao principe političke ekonomije, koje on nije izmislio,
već otkrio. Dalje Staljin kaže; "Ali je više nego čudnovato slu-
žiti se sada tim pojmovima, kad radnička klasa ne samo što nije
lišena vlasti i sredstava za proizvodnju, već, naprotiv, drži u
rukama vlast 1 posjeduje sredstva za proizvodnju." Ovdje Staljin
govori obično neistinu kojom ne može nikog obmanuti, a najmanje
radnike u SSSR. Možda kada kaže "radnička klasa" misli na ÏÏKVD,
na birokratski državni aparat, na ogromnu birokratsku državnu	i
mašinu? (smeh i aplauz). Ako to misli, onda je tačno, - ali ako
misli na one koji rade u proizvodnji, onda je to najgrublje izru-
givanje stvarnosti i samoj radničkoj klasi.
Staljinov članak, koji je trebalo da znači novi "očenaž"
za njihov kongres, za vjernike koji vjeruju u njegovu nepogre-
šivost, pokazuje da se u SSSR potpuno došlo u ćor-sokak. Iz ono-
ga što Staljin govori vidi se ipak ljude tamo kopka u glavi; ili
treba izmijeniti Karksove ekonomske zakone, to jest izmisliti no-
ve kategorije za proizvodne odnose u SSSR, a to znači javno se
odreći nauke Marksa i Engelsa; ili ц SSSR postoje i dalje kapi-
talistički elementi ц proizvodnim odnosima ili se razvijaju dr-
žavnokapitalistički elementi u proizvodnji i robnoj razmjeni, i
onda treba naći uzroke. To Staljin neće da prizna i zato daje
svoje konfuzno i nimalo socijalističko objašnjenje, i. kao obi-
čno, čisto farisejsko.
J
179	j
Cva.1 revizionizam soci -íalizma u flovte.lskni nrakal . u aar-_
jetr,koj stvarnosti. morao .-je, razumije se. naći opravdan^« u na»,
nia teorijama, da bi se zamaskirao pred sovjetskom 1 međunarodnom
javnošću. a naročito pred međunarodnim radničkim pokretom. Taka
je nastala 1 teorija o nužnosti .jačanja države i državnog apara-
ta. kao i funkcija države, naročito u privredi, a 1 u ostalim
područjima života. Dakle, nasuprot nauci marksizma - lepjјц^ftmaf-
jačanje. a ne odumiranje države. Hože li se naći tipičniji prim-
jer revizije Магква. Engelsa i Lenjina? Tu teoriju Stal.lln ia kr-
stio kao dalje razvijanje marksističko-lenjinističkog učenja o
državi. To izvrtanje nauke Karksa. Engelaa i Lenjina slično .le i
mnogim ostalim Staljinovim izvrtanjima te nauke. Bilo bi dobro
znati šta mogu na to kazati ragni Toljati. Terezi. Politi i_
drugi?
Šta je država, pod kojim terminom se podrazumijeva najviša
»	egzekutlvna i zakonodavna vlast u jednoj zemlji? Ü "Državi 1 ге-
voluciji"- Lénjin navodi slijedeći-citat Engelea: "Država - kaž?
Engels rezimirajući svoju historijsku analizu - ni u kom slučaju
ne pretstavlja 3ilu koja je izvana naturena društvu. Isto tako
država nije "stvarnost moralne ideje", "slika-i stvarnost razuma".
kao što to tvrdi Hegel. Država je. naprotiv, projlzvod druStya na —•
odredenom stupnju razvitka; država je priznanje da se to društvo
♦
zaplelo u nerazrjeBÌvu'protiurjecno3t sa samim sobom, da se ono
rascijepilo u nepomirljive suprotnosti iz kojih je nemoćno' da se
oslobodi." A Lenjin između ostalog dodaje: "Ovdje je sasvim Jasno
izražena osnovna ideja marksizma o pitanju historijske uloge i
značenja države. Država Je proizvod i izraz nepomirljivosti klas-
nih suprotnosti."
Razumije зе da Jé Staljinova revizionistlčka teorija o nužno-
sti Jač
anja države rezultat unutrašnjih protivurječnosti« koje au
nastale na osnovu razvitka ne na liniju socijalizma, već na put
državnog kapitalizma. P>ema tome Staljin hoće da Jaga državu pre-
ma unutra radi držanja u potčinjenosti ¿»jamnih radnika i alaterna
180 ¡
eksploatacije uopće, a prema vani radi sprovoženje svoje imperi-
jallstlike politike. Ovdje treba, naravno, dodati - 1 radi potči-
njavanja i ugnjetavanja ratnih neruskih nacionalnosti.
Isto tako, imperijalistička praksa SSSS-a dovela je do teo-
rije o "vodećoj naciji" u SSSR, a koja se prema vani pretvorila u
teoriju vodeće uloge SSSR-a ц svijetu.
Praksa vodeće nacije u SSSR, to jest ruske, dovela je do
strahovitih posljedica za neruske nacije. Neke od njih, koje su ne-
kada, to jest do porobljavanja od carskih generala, bile ne samo
etnički kompaktne već i samostalne kao države, danas su potpuno iz-
brisane s lica zemlje, i to na najsvirepiji način, kome bi gak i
Hitler mogao zavidjeti. Teorija vodeće nacije u mncgonacionalco^
državi jeste izraz stvarnog potčinjavanja, nacionalnog ugnjetava-
nja i ekonomskog izrabljivanja drugih nacija te zemlje od stran-?
vodeće nacije. Razumije se da su neruske nacije davale otpor tak-
voj teoriji i praksi i daju ga još i danas. Neke, koje su bile
malobrojnije, zbog toga su potpuno raseljene u sibirske tajge ili
uništene, kao na primjer; Njemačka republika na Volgi, Tatarska
republika na Krimu, Kalnlcl i Čečenci, Sjeveroosetinska republi-
ka, Tanu-Tuva republika; onda narodi Estonije, Litve 1 Letonije,
koji su 1939 godine izgubili svoju nezavisnost prilikom sovjet-
skog osvajanja, a koje i danas desetinama hiljada odvode u Sibir
i na taj način likvidiraju njihovo postojanje i kao nacija, a ne
samo kao država.
Malo je još danas ц svijetu poznato da su već prije, to jest
od 1935 godine, baš rukovodeći komunisti, sinovi tih naroda, dali
odlučan otpor takvoj imperijalističkoh politici vodećih moskov-
skih glaševlna. Donekle je ¿апаз poznato kakva je sudbina zadesi-
la zbog toga članove CK i politbiroa KP Ukrajine na čelu sa se-
kretarom Po3tiževom; on 1 članovi CK Kosjor, Čubar, Skripnik,_
Popov i mnogi drugi bili su pohapšeni i poubijani zbog navodnog
skretanja u nacionalizam, jer su se oduprli moekovskdm imperijali-
zma. Ista je sudbina pogodila 1 vodeće komuniste n drugia repabli-
I
131
kama SSSB-a, tao na primjer u KP Bjelorusije, gdje вц 1957-19?8
godine od 421 isključenog ig partije, bili likvidirani ?61 sredn.1l
i riži rakovodilac.
Ore surove metode uniStavanja ljudi, ц prvom redu vodećih u
manjim nacionalnim republikama^ upotrebljavali su Staljin i njego-
vi saradaici da bi podjarmili te narode:. moskovskoj hegemoniji«
Staljin je postepeno likvidirao i sve stsire zaslužne boljševike,
ne samo sa položaja već 1 fizički. Samo iz redova viših vojnih
rukovodilaca, prema nepotpunim podacima, ubijeno je u vrijeme tako-
zvanog čišćenja 1937-19?8 godine 56 generala i 19 admirala. Sa
taj način on je mogao partiju potpuno potčinitl i učiniti je pos-
luS-nlm instrumentom za postizanje svojih ciljeva. Šta je danas_
partija u SSSR? SiSta drugo do običan ргјујезак NZVP-a. Ona je__
pretvorena u običan birokratski aparat za potčinjavanje 1 ugnje-
tavanje naroda, ne samo u SSSR već i van njega.
Zar Sovjetski Savez ne sprovodi već danas istu praksu van
svojih granica? Svakako da sprovodi, pred očima cijelog svijeta.
Čta se dogodilo sa članovima rukovodstava komunističkih partija
koji iz bilo kojih razloga više nisu bili u milosti Kremlja ili
su počeli da se bune protiv imperijalističke političke, pljačke
i ugnjetavanja od strane SSSR-a? Kostov i drugi u Bugarskoj, Koči
Dzodze i drugi u Albaniji, Rajk i drugi u Mađarskoj, Gomulka i
drugi u РоЦзкој, Geminder i drugi u Čehoslovačko j, Ana Pauker 1
drugi u Rumunskoj - likvidirani su. Glavni su strijeljani ili obje-
Seni, a drugi su na robiji sa koje se, pod mudrim rukovodstvom
Staljina, rijetkb ko vraća na svijetlo sunce.
SSSR to radi 1 u onim partijama koje se nalaze van njegovog
fizičkog dohvata, ali ima sve manje glupih ljudi koji bi ižli na
prevaspitavanje ili liječenje u KoBkvu. To su azijatske metode
prema kojima je čak i Džirgiskaaova slava zamračena.
j 182
Takav razvitak sovjetske stvarnosti i adekvatan njen ideolo-
ški razvoj, koji je nastao u glavama sovjetske birokratske kaste,
doveo je do dosada neviđenog porasta velikoruske nacionalističke
i Šovinističke teorije o takozvanoj prednosti - odnosno, bolje_
reći, vigoj rasi - raske nacije nad svim ostalim, ne samo n SSSB
već u svijetu uopće.
Zar može čovjek da se nasmije nevjerojatnim glupostima koje
svakodnevno, čita ili sluSa preko radija, o tome kako je ovaj ili
onaj epohalni Izum u prošlosti, a i u sadašnjosti, nekog čitavom
svijetu poznatog naučnika sa Zapada zapravo već odavno prije "pro-
našao" neki Eus. Razumije se, ne čovjek neke druge nacije SSSH-a,
nego baš Rusi Ta propaganda ruske superiornosti u svemu dovela je
dotle da se tome danas već čitav svijet smije. Ali kad se čovjek
malo vire zamisli nad tim, to više ne izgleda smiješno, već tra-
gično, jer se postavlja pitanje - dokle će to sve dovesti? Šta
se to zbiva u glavama moskovskih upravljača? Uzmimo samo ekonom-
sku nauku. Intelektualna deformacija na polju nauke u SSSR došla
je tako daleko da je čak Staljin, koji nema granice u izvrtanju
nauke marksizma, bio prisiljen priznati u svom članku "Ekonomski
problemi socijalizma (čitaj: birokratizma) u SSSR", da je glupost
poricati da zakoni političke ekonomije odražavaju zakonomjernost
procesa koji se ostvaruju nezavisno od volje ljudi. Zatucanost
mozgova, na koje baš sam Staljin nabija okove, došla je dotle,
da ti tobožnji ekonomisti misle da, pošto je u SSSR sve mogućno,
sovjetski rukovodioci mogu ako hoće odbaciti zakone ekonomije i
stvarati nove, sovjetske zakone ekonomije, bez obzira na proiz-_
vodne odnose koji tamo vladaju. Zašto je morao Staljin na ovo
ipak reagirati negativno? Zato jer on zna da bi to odbacivanje
Jednog od osnovnih principa Karksa i Engelsa ipak bilo suviše na-
padno, tako da bi teško progutale čak i infombirovske gla ' и-ži-
ne. Šta bi rekao Lenjln koji je posjedovao veliku kulturu i viso-
ko cijenio vrijednost svake nacije na svijetu? Veliki Lenjin u_
grobu bi se okrenuo zbog nenadmašive gluposti današnjih rukovo-_
dilaca 1 jezivog lzrođavanja tekovina velike Oktobarske revolu-
te.
183
Značaj sukoba Između Jugoslavije i SSSB-a prelazi granice
obje zemlje. Braneći interese naše socijalističke zemlje, koji se
pokapljaju s postavkama naučnog marksizma, naga Partija Je ustala
u odbranu toga učenja, u odbranu principa socijalizma od sovjet-
skih revlzionÌ8ta, od pokugaja da tu nauku zamijene, bolje reći
da too revolucionarnom naukom zamaskiraju svoje imperijalističke
i kontrarevolucionarne teorije i praksu. Time je naga Partija
omogućila dalji razvitak revolucionarne misli u svijetu цорбе.
(aplauz)
i
Naga Partija je time postavila pred čitav svijet pitanje o
formama i uslovima daljeg kretanja socijalističkog društva, pita-
nje o objektivnim zakonima razvitka socijalizma u današnjim novim
uslovima u svijetu, a isto tako i o specifičnim uslovima svake
zemlje posebno. Postavila je 1 u praksi pokazala mogućnost raz-
vitka socijalizma i u maloj, čak 1 zaostaloj zemlji. Pokazala je
u praksi efikasnost humanih metoda u procesu društvenog preobra-
žaja i drugo.
Zasluga naše Partije je u tome Sto živim primjerima svako-
dnevne prakse u izgradnji socijalizma u našoj zemlji i postignu-
tim uspjesima pokazuje perspektivu radnom čovječanstvu, koju su
zamračili moskovski 'revizionisti i kontrarevolueionarl. (Aplauz)
Sta možemo mi pokazati nasuprot sovjetskoj praksi? Uzmimo
samo rješenje nacionalnog pitanja. Nasuprot velikoruskoj hegemoni-
ji nad ostalim nacijama, nasuprot progonu i uništavanju nacija
kod njih, mi možemo з ponosom ukazati na zajednicu ravnopravnih
naroda koji sami sobom upravljaju, gdje slabije i zaostalije
republike dobijaju pomoć za brži razvitak od Jačih republika i
tako dalje. Nasuprot staljinskoj teoriji i praksi da se mora da
Jača centralistička državna funkcija u privredi i cjelokupnom
društvenom životu, mi smo pošli istinskim socijalističkim putem,
putem decentralizacije i demokratizacije upravljanja ù privredi 1,
uopće. putem odumiranja državnih funkcija, u prvom redu u upravlja-
i - •
I
184
nju privredom i tako dalje, što znači - odumiranja države kao tak-
те, razumije se, postepeno i u pojedinim njenim funkcijama. Nasa-
prot izrabljivanju najamnih radnika u preduzećima i podvrgavanju
istih"samovolji direktora-birokrata, mi smo izvršili epohalan hi-
storijski čin predavši fabrike 1 preduzeéa na upravljanje radni-
cima. Na taj način pretvorili smo u živu stvarnost naučne misli
Harksa i Engelsa. jer smo, predajom sredstava za proizvodnju rad-
nim kolektivima na upravljanje, pretvorili radnike od najamnika
ц slobodne proizvođače, (dugotrajan aplauz)
Nasuprot potčinjavanju komunističkih i drugih naprednih po-
kreta u Bvijetu i pretvaranju tih pokreta u agenture i instrumen-
te za ciljeve ekspanzionističke politike, mi uspostavljamo ravno-
pravne odnose i saradnju a naprednim pokretima u svijetu, ne na-
mećući im avoju volju ni svoje recepte.
To je ono Sto dovodi sovjetske rukovodioce do bjesnila i
gbog toga sipaju na nas u svakodnevnoj propagandi času svakakih
kleveta i laži, pri čemu najčešće upotrebljavaju riječi fašisti,
lako baš njihova praksa u punoj mjeri odgovara tome nazivu.
Drugovi i drugarice,
Yeć je V kongres naše Partije pravilno ocijenio napad SSSS-a
na našu zemlja, iako se još nisu mogli vidjeti svi izvori toga
sukoba, i dao je jednodušan otpor pokušaju sovjetskih upravljača
i njihovih satelita da razbiju jedinstvo naše Partije i naroda na-
če zemlje. To Jedinstvo ве manifestovalo u čitavom periodu do da-
našnjeg VI kongresa, koji je bio ispunjen nečuvenom propagandom i
pokušajima da se razbiju redovi naše Partije. To je bio period
neprekidnog pritiska, oružanih prijetna i provokacija na našim
granicama 1 tako dalje. Sve to je još više sabilo redove naših
naroda oko naše Partije, učvrstilo još više 1 same redove Partije
1 prekalilo njene borce. (Svi delegati ustaju, aplaudiraju i skan-
diraju; "Tito - Partijal" "Heroj Tito i" "Н1в smo Titovi - Tito je
nail") .'.	......
i 185
P toce sukobu, u neprekidnoj borbi za spoznaju latine o na-
šoj stvarnosti u vanjskom svijetu, vaspitavali su se naši kadro-
ri 1 naoružavali istinskom naukom socijalizma u borbi sovjetskih
revlzioni8ta 1 njihovih satelita.
gaga borba Je uspješna, 1 ml smo pred naprednim svijetom us-
pjeli razgoliti 1 pokazati pravi lik sovjetskih revizionista. Us-
pjeli smo otkriti njihove manevre 1 zloupotrebljavanja nauke mark-
sizma-lenjinizma kao pokriće za svoje imperijalističke i ekspanzi-
onističke ciljeve. Ukazivali smo, ne bez uspjeha, na lažne sovjet-
ske revolucionarne priče radi iskorištavanja drugih komunističkih
partija za njihove imperiJalističke ciljeve i tako dalje.
U tom periodu ml smo uglavnofc uspjeli da se otarasimo mnogih
sovjetskih metoda u našoj ргакз!. Izbacili smo sve ono negativno
Sto je kočilo nag razvitak, našu socijalističku Izgradnju.
Svi njihovi pokušaji da prodru i zauzmu rtyie osjetljive i va-
žne pozicije u našem društvenom životu propali su. Špijuni, koje
su zavrbovali sovjetski ljudi dok su slobodno šetali našom zemljom
1 dok smo im vjerovali, brzo su otkriveni i onemogućeni.
Takozvani lnformbirovcl, koji su se pojavljivali, bili su
obično pojedinci, bilo avanturisti, bilo stari grešni frakcionaši
i kolebljivci, bilo obični već zavrbovani špijuni, a i jedan mali
broj mladih zavedenih ljudi bez partijske čvrstine ili marksistič-
ko-teoretske naobrazbe. Svima takvima, kojih je uostalom bilo vr-
lo neznatan broj, data je mogućnost da na drugtveno-korlsnom radu
razmisle o svojoj izdaji prema Partiji i narodu.
JUGOSLAVIJA I MEĐUNARODNA SARAURJA
Odmah poslije famozne rezolucije Informbiroa SSSR je počeo,
pomoću svojih satelita, ekonomsku blokadu nače zemlje. Otkazao je,
a »a njim i evi ostali sateliti, sve postojeće ekonomske, kultur-
ne 1 političke ugovore. Time je nama, naravno, nanesena ogromna
186
materijalna Šteta, jer smo, s jedne strane, već bili uložili veli-
ka materijalna sredstva za nabavku ratnih postrojenja (uz to gu
nam otkazane i reparacije koje je Mađarska, prema mirovnom ugovora,
trebalo da nam plati), a s druge strane Izgubili smo na rokovima.
Mi smo ostali skoro bez sredstava, a Petogodišnji plan i industri-
jalizacija već su bili u punom zamahu izgradnje. Ali, mi smo ipak
taj prvi snažan udarac SSSB-a izdržali i orijentirali se na eko-
nomsku saradnju sa Zapadom, koja se do danas vrlo dobro i korisno
odvija.
Uporedo sa orijentacijom ekonomske 3aradnje prema zapadnim
zemljama, mi smo postepeno poželi da uspostavljamo političke 1 kul-
turne veze s pojedinim zemljama. U vezi stim, u Jugoslaviju su po-
čeli dolaziti mnogi ljudi raznog političkog ubjeđenja, da se na
licu mjesta ubijede u to šta se u stvari kod nas dešava, da se
ubijede kakvog je karaktera naš sukob sa SSSB-om, - jedni u stra-
hu da smo zaista napustili socijalizam, a drugi u nadi da smo ga
napustili. Mi smo svima uvijek davali mogućnost da vide što žele,
i to se pokazalo vrlo korisno, bez obzira na to što su ponekad
dolazili i pojedini neprijatelji naše zemlje, koji su svoj dola-
zak razumije se zlonamjeran, iskorištavali da napakoste novoj_
Jugoslaviji. Posljednjih godina počele su dolaziti 1 reprezenta-
tivne delegacije iz zapadnih država, bilo parlamentarne ili druge,
koje su obilazile nasu zežlju da vide šta i kako mi ovdje radimo
na izgradnji socijalizma, da li idemo zaista u pravcu demokrati-
zacije ili upotrebljavamo sovjetske metode i slično. Takve pos-
jete uzvraćaju naše delegacije i sve je to koristilo toce da je_
danas istina o našoj zemlji i karakteru sukoba izmešu nas i SSSR-a
prodrla u čitav svijet. Izolacija naše zemlje, koju je SSSR htio
sprovesti ne samo sa strane Istoka već i sa strane Zapada, danas
Je razbijena. Odnosi koje smo uspostavili s mnogim zemljama, kako
^konomski tako i drugi, za nas su danas dovoljni da možemo na os-
novu ravnopravne saradnje produžiti pravilan razvoj i izgradnju
¡socijalizma u našoj zemlji. Uslijed agresivne vanjske politike
flSSB-a i stalne prijetnje silom došlo je do toga da su пад neke
i
I	i
j 187
i
zapadne sile, kao Amerika, Engleska, Francuska 1 druge, požele da-
vati i ekonomsku pomoć, da bismo se lakše oduprli pritisku SSSR-a
i satelita 1 cogli očuvati svoju nezavisnost. Poznavajući našu
principijelnost i u vanjskoj politici, države koje nam pružaju
pomoć nisu nam dosada stavljale uslove bilo u pogledu našeg unu-
trašnjeg socijalističkog sistema bilo u vanjskoj politici uopće,
Osim toga, bilo je odmah svakome jasno da je zbog prekida
ojačao i front mira, jer je Jugoslavija u tom dijelu Evrope pos-
tala jedan od glavnih stubova odbrane protiv agresije, zbog toga
što je imala jaku armiju i jedinstvo naroda riješenog da brani
svoju zemlju od svake agresije.
Postavlja se pitanje: kako to da smo mi u vrijeme sukoba
imali jaku armiju i zašto? Prvo, zato što nas historija uči da se
revolucija ne može sprovesti do kraja ako nema oružane revolucio-
narne snage koja štiti tekovine revolucije od eventualnih iznena-
đenja, bilo izvana bilo iznutra. Postojanje te jake oružane snage,
koju smo mi imali i danas imamo, uslovilo je da je proces naše
revolucije poslije rata bio skoro beskrvan, jer unutrašnji klasni
protivnik nije imao nikakvnih izgleda na uspjeh u protivljenju.
Drugo, zato što smo vidjeli, već u teku rata, da postoje van na-
še zemlje reakcionarne sile koje stalno vrebaju čas da unište
naše revolucionarne tekovine. Poslije rata, do 194-8 godine, mi
još nismo znali ko bi mogao biti eventualni agresor protiv naše
zemlje. Najmanje smo mislili da to može biti SSSR. Ali događaji
su"pokazali da je bio baš on - SSSR. I baš to što smo imali Jaku
armiju, jedinstvo Partije 1 naroda, omogućilo je našoj zemlji da
ве odupre sovjetskim imperijalistima i satelitima. (Aplauz)
Videći takav stav zapadnih sila prema našoj zemlji, s jedne
strane, 1 neprekidne provokacije, oružane prijetnje na našoj gra-
nici i ubrzano naoružavanje satelita, з druge strane, mi вто za-
tražili pomoć u naoružanju u prvom redu od Amerike, a i od En-
gleske i Francuske. Ta nam, je pomoć, koja već preko godinu dana
j
188
pristiže, većim dijelom iz Amerike, mnogo olakšala teret u preduzi-
manju odbranbenih mjera, jer naši narodi već i onako Žrtvuju oko
23% svog nacionalnog dohotka za odbranbene svrhe. Naročito je važ-
no teško i savremenije naoružanje za našu armiju, da ona ne bi u
tom pogledu suviše zaostala iza satelitskih armija koje Sovjeti -i
ubrzano naoružavaju najmodernijim naoružanjem, pri čemu,kršeći
klauzule mirovnog ugovora, silno povećavaju te armije preko pre-
dviđenog kontingenta.
Pošto je naša zemlja članica Ujedinjenih nacija i uporno se
zalaže za kolektivnu bezbjednost i preduzimanje mjera protiv no-
vih agresija, a nalazi se i sama pred stalnom opasnošću agresije,
naša vlada je preduzela i odlučne korake u pravcu poboljšanja od-
nosa između naše zemlje i Grčke i Turske. Takvo poboljšanje ondo-
sa već je dalo lijepe rezultate, jer su interesi tih zemalja sli-
čni interesima naše zemlje, naročito kad Je u pitanju odbrana_
nezavistnoeti in integriteta. Svakako da će preduzimanje zajedni-
čkih mjera, i bez formalnih paktova s tim zemljama, mnogo ojačati
mir u ovòm dijelu Evrope, što je naročito važno radi našeg mir-_
nog razvitka, kome teže ne samo naši narodi već isto tako i narodi
Grčke i Turske.
Kože pričati ko sta hoće, ali mi ćemo predutezi s naše stra-
ne sve da saradnja s tim dvjema zemljama u pogledu zajedničke
odbrane od agresije bude što plodnija i efikasnija, jer je to u
Interesu i naše bezbjednosti 1 mirnog razvitka. (Aplauz)
Prema tome, kako зе iz gornjeg vidi, naša vlada je predùzi-
mala na vrijeme, i ubuduće će preduzimati, sve mjere koje su po-
trebne radi očuvanja naše nezavisnosti i uspješne izgradnje socija-
lizma. a to je osnovno čemu teže ne samo komunisti već i svi na-
rodi Jugoslavije. (Aplauz)
Naravno. sovjetska i kominformovska propaganda svakodnevno
dreči da smo se mi prodali kapitalistima, da idemo u svom unutra-
139
'	šmjem razvitku natrag u kapitalizam, da postajemo baza zapadnih
zemalja za rapad na £C"2 i svakakve druge gluposti. Oni zaista ima-
ju zaàto da bijesne, Jer se nije ništa obistinilo od onoga što
eu 1943 gcdir.e proricali u poznatim svojim рјзтјта i u famoznoj
rezoluciji Informbiroa.
Tvorci poznate rezolucije Informbiroa dokazivali su 1948 go-
dine, preiuzim-Jući u isto vrijeme ekonomsku blokadu, da će nas
kapitalističke zemlje orbatati i da će nnm biti nemogućno graditi
socijalizam bez pomoći ZZZR-l i tako dalje. Interesantna Je logika
tih nazovi-korunista, koji nastoje da te unište i preduzimaju sve
mjere u tom cilju, a u isto vrijeme dokazuju da зе bez njihove
pomoći ne može izgraditi socijalizam. A mi &mo od prekida s njima
dokozali frV.ti'M dn so ne? samo rože boz njih graditi socijalizam,
nego i Jedino bez njih i protiv njihove volje (buran aplauz), jer
cu £a~i već ciavno skrenuli s puta socijalizma, pa je prema tome
Јглг.з da зе od njih u tom pogledu i ne može očekivati pomoć, kao
što to dovoljno Jasno pokazuje praksa u istočnim zemljama gdje
oni don-зг> vladpju.
Lrumovi in črv.rarice,
2ч r.e bi iz-ledalo kao da nama ne prijeti nikakva opasnost
od str- ~.e zap lir.«? reakcije, kao da nc.s сг.а voli i tako dalje, Ј a
ću зе ovdje з nekoliko riječi orvrnuti na to pitanje. P.azumlJe_
s*, ni to nije potrebno trošiti mnogo riJvči, jer reakcionarna
prepo-'-nia, koja se na Zsp?cu зуг kodnom o sprovodi proko radija,
str mre i govora, dovoljno Јр,"г.о potvrđuje da n''з kapisalintički
svijet ne voli kao socijalistička zemlJu, ali Je spreman da sa-_
r--~* ije з nami u rarnlm pitanjima koja Fu od zajedničkog interesa,
a	ionarniji elementi mrze nas ne manje od ovih na Istoku.
Svakodne'.t.-ч pro;"~anđa na ?apadu pokezuje da tamo isto tako žele
i očekuju n^že skretanje s puta socijulizма, kao i oni u Moskvi,
garavng,svaki sa svoga stanovišta. Ka Zapadu žele da ml skrenemo
s puta socijalizma u kapitalizam, koji oni nazivaju zapadnom demo-
kratijom. a ovi na Istoku žele da mi skrenemo u kominformbirovski
190 ¡
revizionizam, odnosno, s puta socijalizma na put običnog sovjet-
skog satelita i kolonija. A ako je to nemogućno, onda i oni na Is-
toku više žele da skrenemo na put kapitalizma, jer bi se sa taj_
način opravdala njihova pretskazivanja s jedne strane, a s druge,
Jugoslavija bi prestala postojati kao tipičan primjer mogućnosti
izgradnje socijalizma bez pomoći SSSR—a, kao faktor daljeg razvoja
i sprovoflenja u praksi istinske nauke marksizma-lenjinizma i pri-
jeteća savjest za sovjetski revizionizam. (Aplauz)
Treba samo pogledati kakvu ogorčenu, javnu i potajnu, berbu
vodi Vatikan protiv naše zemlje na svim linijama. Njegova propa-
garla se velikim dijelom poklapa sa informbirovskom, da propagan-
dom kleveta i izmišljotina. Ead se pojavi neka vijest ili kleveta
protiv FNRJ, budimo uvjereni da se ona najče.'će i skuha bilo u Vati-
kanu bilo u I'Ioskvi, i onda se one zajednički šire raznim linijama.
г:а primjer, izmisli se da se neki naš rukovodilac sastao s nekim
sovjetskim delegatom da pregovora,a što znači da naS spor nije_
istinit i tako dalje. Palje, izmisli se neka naš", tob.o'-sja surad-
nja s Nijemcima za vrijeme rata i onda to šire zajednički, ss-o
da oslabe ugled koji naša zemlja uživa u svijetu i une.-:? ¿umnju_
protiv nas kod dobronamjernih ljudi. Vatikan se, preko sve-j? asen-
ture - jednog dijela visokog katoličkog svećenstva u našoj zem-_
lji - isto tako pokušava miješati u r.nše ur.atrašnje stvari, ka:
što to pokušava uzaludno i SSSR. U svim bitnim pitanjima kojim?._
su trnmirani interesi nsše socijalističke zemlje Vatikan i uopće
katolička hijerarhija u svijetu su protiv г.чз; Ako stvaramo s re-
kom zornijom dobre odnose i sarr.đnju, Vatikan je direktno ili pos-
redno protiv nas; ako tražimo vani neko pomoj, Vatikan se -pir Je
da je ne dobijemo, ili ako je već dobijemo, da to onda hude po~
ovim ili onim uslovom. Ako se mi borimo za rravedmo rjpšerj-?,
recimo pitanja Trsta, Vatikan je stoorocentr.o protiv r.-»s, a ~a _
Italiju, tako da se ponekad dobija utisak da Јо Vatikan iriavT.i
protivnik sporazuma iznedu raše zemlje i Italije. Pod uticajem_
katoličke hijerarhije u Americi tamošnji reakcionari vode ргггг_
našoj zemlji ogorčenu kampanju mržnje, laži i kleveta, prcrovi.-'e-
191
dajući potrebu što jačeg pritiska na nožu zemlju - radi vraćanja
*	na stari sistem koji je postajao u Jugoslaviji prije rata, pritis-
ka koji ima za cilj da зе unište tekovine nače Revolucije«
Nikada se u historiji nisu udružile sile takvih krajnosti,
<■	kao što je to slučaj prema našoj zemlji. Moskva i Vatikan, з cje-
lokupnim aparatom koji stoji pod njihovim uticajem,bjesomučno se
bore protiv naše zemlje, protiv socijalizma koji mi uporno i s
teškim naporom gradimo, a koji pretstavlja uslov za sretniji ži-
vot naših ljudi i krupan doprinos progresu čovječanstva.
Razumije se da pritisak zapadne reakcionarne propagande pre-
ma ns.šoj z?mlji ima зуе manje efekta, s jedne strane zbog toga
što brže raste broj naših prijatelja u redovima progresivnih pokre-
ta. i ljudi koji su imali prilike зч se upoznaju s našom stvarno-
•	šću, a s druge strane zbog toga što su odgovorni ljudi na Zapadu
došli do spoznaje kakve koristi ima postojanje i saradnja baš s
takvom socijalističkom zemljom kao što je Jugoslavija.
IT'.šl odnosi e a z upadnim zo^ljar -. počeli su se zasnivati na
planu rovnopravre saradnje r.eđu državara u pitar j ima obostranih
inter«---:. Zajedničkih interesa ima ne malo u df-inašr.joj situaciji
u : уј.~ ntu, kad je potrebno uložiti sve snage da bi se očuvao mir
i ust ostavila mirra i ravnopravna saradnja medu narodima. Dosada-
šnji rezultati u našoj saradnji sazcmljama koje imaju drugi, ka-
pitalistički siste-, pokazali su da je mogućna ne samo koegzisten-
cl.ja vgć i obostrano korisna sarrdnja između zemalja s raznim
unutrošnjir. sistemima, u konkrotron slučaiu između zemlje sa soci-
jalistiókim i zemlja s kapitalističkim sistemom. Tokva saradnja
Ј* mogućna дко зе stoji na principu da je \inutrašnje uređenje ne-
ko rerlje stvar njenih naroda i da niko izvsna nema prava da se
mijos:, u unutrašnje probleme druge zemlje. stojimo na tom prin-
cipu i to nam je omogućilo da uspostavimo ekonomske, političke i
kulturne odnose s mnogim zemljama na Zapadu.
192
ITe mogu da mimoiđem činjenicu da naša saradnja poptjjj i sa
zemljama koje se ne pridržavaju potpuno tih principa. Uzmimo samo
jugoslovensku reakcionarnu emigraciju, kojoj su neke zap?, .ne zem-
lje dale ne samo azil nogo joj čak daju mogućnost da se orrar.izuje
i da neprijateljski djeluje prema socijalističkoj Jugoslaviji.
Primjer za to je četničko-kraljevska, mačekovska i ustaška emigra-
cija, od koje mnogi spadaju na listu ratnih zločinaca, a ipak
uživaju gostoprimstvo, pa čak i financijsku pomoć za svo~ razorni
rad protiv naše zemlje. Sve to, razumi j g si, ne stimuli r-. Još
prisnije donose i međusobnu saraćnju; čak naprotiv, uliva i:od nas
izvjesno nepovjerenje zbog takvih postupaka tih država. Ali tu ne-
ma sentimentalnosti, interesi naše države i interesi učvršćenja
mira u svijetu zahtijevaju našu saračnju i naše nrpore pobolj-
šanje odnosa s tim zemljama. Mi se nadamo da će odgovorni ljudi
u tim zemljama uvidjeti da je prijateljstvo naroda nove Jugosla-
vije dragocjenije od prijateljstva šake reakcionara 1 ratnih__
zločinaca, koji se nikad više ne smiju pojaviti pred licem naših.
naroda. (Suran aplauz)
PFETSEDAVAJUĆI: Drugovi i drugarice, predlažem jedan krači
odmor.
(Odmor je dat u 9,40 časova)
193
Nastavak referata druga Tita
KAČI ODNOSI SA MEĐUNARODNIM NAPREDNIM POKRETOM
U SVIJETU
Naša saradnja na državnom planu sa zapadnim zemljama olak-
šala je i saradnju naših društvenih organizacija; političkih, kul-
turnih, sportskih, zdravstvenih, naučnih, socijalnih i tako dalje
s naprednim pokretom i organizacijama u zapadnim zemljama. Neke
naše najkrupnije organizacije, kao što su Savez sindikata Jugosla-
vije, Savez boraca, Savez ratnih invalida i druge, pristupile su
srodnim međunarodnim organizacijama i vrlo aktivno rade u njima.
Naša Partija nije, poslije prekida sa SSSR-om, pošla lini-
jom direktnog razbijanja drugih komunističkih partija koje su i	_
dalje ostale pod uticajem SSSR-a. Ali je naš primjer poslužio
• da su se u svim komunističkim pokretima u svijetu počeli s više ^
kritičnosti odnositi prema postupcima i politici SSSR-a. Nagli broj-
čani pad članstva u pojedinim partijama dokaz je da se ljudi ne
slažu s tim da budu obični instrument sovjetske vanjske politike
i da interese svoga naroda potčinjavaju interesima SSSR-a.
Dok Je Laburistička partija u Engleskoj porasla od 3038697
članova u 194-5 godini na 5920172 člana u 1950 godini, to jest na
195%. dotle su komunisti izgubili i ona dva mandata u parlamentu
koja su godinama držali. Broj njihovih glasova kretao se ovako;
1945 godine 102760 glasova, 195O godine 91815 glasova, a 1951 go-
dine 21640.
U Francuskoj ви komunisti izgubili od 1947 do 1951 godine -
,	45OCOQ glasova. Naročito Je karakteristično nazadovanje štampe
komunističke partije u Francuskoj; "L'Humanité" Je imao 194-7 godi-
ne tiraž od 400000 brojeva, 195O godine - 241000, a 1952 godine -
185400 brojeva; "Ce Soir" je pao s 420000 u martu 194-7 godine na ____
122800 primjeraka u drugoj polovini maja 1952 godine.
194 ¡
Stanje komunističke partije u Belgiji: broj članova bio je
1946 godine 100000, 1950 godine 35000» a 1951 godine svega 20000.
Na izborima je KPB od 1946 do 1950 godine dobijala slijedeći pro-
cena t glasova: 1946 - 23 mandata u Skupštini i 11 mandata u Seaitu;
1949	godine 12 mandata u Skupštini, 7i 5 mandata ц Senatu;
1950	- 7 mandata u Skupštini, 4,66% glasova i 3 mandata u Senatu.
Za ovo vrijeme socijalisti su porasli od 34 mandata u Senatu 1946
godine na 39 mandata u 1950 godini.
Za Italiju ću samo prikažati, prema nepovjerenlm podacima,
pad tiraža štampe KPI. Od 1947 godine pao je tiraž:
rimske "Unita"_od 250000 na 120000	1950 godine
milanske "Unita"_od 180000 na 120000	1950 S^l^e
torinske "Unita"	od 90000 na 60000	1950 godine
denovske "Unita"_od 60000 na 30000	1950 godine
Bez obzira na to što se broj članstva partije, prema ofici-
jelnim podacima, nije promijenio, štampa i njezin pad tiraže naj-
rječitije dokazuju padanje uticaja iaformbirovske politike u Ita-
11 ji.
U Zapadnoj Njemačkoj komunistička partija imala je krajem
1948 godine 55OOOO članova, a do sredine 1951 godine taj broj j г
spao na I5OOOO. Sličan proces se dogada i u mnogim drugim komuni-
stičkim partijama u svijetu.
Naročito Je karakterističan prikaz KP Japana na posljednjim
izborima, gdje od preko 100 kandidata nije izabran nijedan; ana je
Izgubila svih 35 poslanika koji sú bili izabrani na izborima 19-^9
godine.
Osim toga u mnogim komunističkim partijama sve se više po-
javljuju unutrašnja aeslaganja pojedialh članova rukovodstava sa
oficijelnom promoskovskom politikom, pri čemu se dogadaju sve češća
istupanja, kažajavanja ili isključeaja zaslužnih i poznatih ruko-
195 ¡
vodilaca (slučaj Kuki i Kanjani u Italiji, Tijon i Karti u Fran-
'	cuskoj i tako dalje). Članstvu u partijama na Zapadu ave se ma-
nje sviđaju lakejski stavovi takvih podlaca kao što su poznata
kreatura Diklo i drugih prema naredbodavcima u Moskvi. Sve se više
ispoljava težnja da komunističke partije pojedinih zemalja na Zapa-
du moraju u prvom redu voditi računa o interesima radnog naroda
svoje zemlje, a ne o tuđim interesima.
Nasuprot sovjetskoj praksi, da se zauzima neprijateljski
stav i na razne načine napdaju svi oni napredni pokreti i ljudi ko-
ji neće da se podvrgnu diktatu Moskve, mi smo pošli linijom uspo-
stavljanja veza i saradnje sa svakim naprednim pokretom i organi-
zacijama u svijetu koje to žele, bez obzira na to što se možda u
mnogim pitanjima i razilazimo u mišljenjima. Tako je naša Partija, —
odnosno njeno rukovodstvo, počelo uspostavljati veze s rukovode-
ćim ljudima iz socijalističkih pokreta u svijetu, kao što su La-
boristička partija u Engleskoj, socijalističke partije u Francus-
koj, Belgiji, Zapadnoj Njemačkoj, Norveškoj, Švedskoj i druge u
Evropi i ostalom svijetu, kao u Indiji, Burmi i tako dalje.
Dosada eu te veze imale prvenstveno zadatak da se odgovorni
ljudi u socijalističkom pokretu upoznaju s našom stvarnošću, s
time kako mi gradiao socijalizam, odnosno kakvim putem idemo u
socijalizam. D vezi s tim, našu je zemlju posjetio čitav niz ru-
kovodećih ljudi i čitave delegacije pojedinih socijalističkih
partija, kojima je omogućeno da vide sve što žele. Te posjete su
dosad donijele velike uspjehe. Naša je stvarnost na taj način po-
čela sve više prodirati baš u one redove naprednih pokreta u svi-
jetu gdje mi i želimo, to jest u redove radničke klase, - da bi
se baš kot radničke klase učvrstila istina o našoj zemlji i saz-
f . i,
nali pravi uzroci sukoba između nas i SSSR-a.
Naravno, ne treba imati iluziju o tome da u socijalističkom
pokretu nema protivnika tak« saradnje s nama. Ima, ali to ne zna-
či da mi zbog toga moramo odustati od saradnje sa svima onima ko-
ji to žele i smatraju korisnim. Jasno je da u tim pokretima ima
196
ljudi (ali to su pojedinci) Icoji ne vole našu zemlju 1 ometaju
našu saradnju s naprednim pokretima u svijetu, šireći neistine o
našoj zemlji i stvarnosti u njoj, kao Sto je to nedavno bio slu-
čaj sa izvjeStajea generalnog sekretara Međunarodne konferencije
Slobodnih sindikata Oldenbruka. na zasjedanju Izvršnog odbora te
organizacije u Berlina, koji je sručio čitavu masu neistina o na-
goj stvarnosti i time pokazao da svjesno želi ometati saradnju s
nama.
Ja smatram da na osnovu, zasad još velikih, razlika u gleda-
nju na neke bitne probleme, i prema ulozi i organizacionom karak-
teru naše Partije, ne može biti riječi o njezinom formalnom pris-
tupanju međunarodnom socijalističkom pokretu. Ali, siguran sam da
je u mnogim pitanjima međunarodnog karaktera mogućna saradnja na-
še Partije sa socijalističkim pokretom. Naročito će to biti mogu-
ćno ako primite moje sugestije, koje éu kasnije iznijeti, u pogle-
du karaktera i daljeg razvoja naSeg Narodnog fronta.
!
/Naslov v izdajah iz leta 1959 in 1978 se glasi drugače:
0 DECENTRALIZACIJI I DEMOKRATIZACIJI/
II
PITANJE DECENTRALIZACIJE I DEMOKRATIZACIJE UPRAVLJANJA U
PRIVREDI I ORGANIMA NARODNE VLASTI
•
Drugovi i drugarice,
Mislim da sam se dovoljno zadržao na vanjskopolitičkim pro-
blemima, te mi dozvolite da predem na pitanje naSeg unutrašnjeg
razvitka.
Prije svega želio bih da se zadržim na decentralizaciji i
demokratizaciji upravljanja u privredi i narodnoj vlasti. Želim
odmah da podvučem da nije svaka decentralizacija ujedno i demo-
197
kratizacija upravljanja. Ove dvije Гогие upravljanja mogu, a i mo-
*	raju, da idu paralelno samo u istinskom socijalističkom razvitku,
u jednoj višoj fazi društvenog razvoja, to jest onda kad su sred-
stva za proizvodnju već potpuno u rukama proizvođača, kada fabri-
kama i preduzećima upravljaju sami radnici preko svojih organa
upravljanja koje su sami izabrali. Prema tome, istineko demokrat-
sko upravljanje počinje ondje gdje prestaje funkcija upravljanja
države u privredi preko njenog aparata. Bazumije se, i u početnoj
fazi revolucionarnog razvoja, - to jest dok se sredstva za proiz-
vodnju još nalaze u rukama države, ali socijalističke - postoje
elementi demokratičnosti, ali ti elementi ipak imaju samo u višem
stepenu socijalni karakter i ne pretstavljaju u pravom smislu iz-
raz socijalističke demokratije. Prema tome, u našoj početnoj fazi
revolucionarnog razvoja, dok drž&va još nije bila predala fabrike
i preiuzeča na upravljanje radnicima, kad je država upravljala tim
fabrikama i preduzećima preko svog aparata, odnosno samo preko di-
rektora kao svog za tc odredenog namještenika, u tom periodu nije
se moglo govoriti o socijalističkom demokratskom upravljanju. U
toj prvoj fazi razvoja države radnog naroda morala je odmah rije-
šiti kako je najbolje mogla, prema materijalnim mogućnostima, so-
cijalno pitanje trudbenika. Postepeno je narodna država sama po-
većavala plate radnicima, donijela Ustav, zakone i uredbe u koji-
ma su radnicima i namještenicima zagarantirana prava na penziju,
pravo na plaćeni godišnji dopust i tako dalje. Država je osigu-
ranje radnika i namještenika uzela na svoj račun, stvorene su
razne kulturne i druge ustanove za trudbenike, ali ipak tek pre-
dajom fabrika i preduzeća u ruke radnika izvršen je prvi i najve-
ći akt države koji u sebi sadrži elemente njenog odumiranja, to
jest odumiranja njene funkcije u privredi, i u isto vrijeme uspo-
stavljanje prave socijalističke demokratije u proizvodnji, a ti-
me i u samom društva.
lo je jedna od najkrupnijih tekovina naše socijalističke re-
volucije, koja je realizovana svega 5-6 godina poslije rata, odno-
19»
!
sno poslije eksproprijacije i nacionalizacije sredstava za proiz-
vodnju.
ч A obeh izdajah (tako leta 1959 kot 1978) je ta odstavek
izpuščen. Namesto teksta pa so le .... Brez pojasnil./
Šta mogu na ovo da kažu sovjetski "birokrati i njihovi komin-
formovski trabanti? 55 godina poslije velike Oktobarske revoluci-
je oni nemaju povjerenja u radnike SSSR-a. Kože li se uopće oprav-
dati takvo stanje kod njih nečim drugim osim skretanjem s puta
socijalizma? Ne možel Kože li se krivnja prebaciti na nezrelost
—	radničke klase tamo? Ne možel Praksa kod nas pokazuje obratno. Ni-
je potrebno trošiti mnogo riječi da bi se dokazalo da baš takav
akt države najvjernije odražava suštinu nauke marksizma-lenjinizma
0	razvitku socijalističkog društva u praksi, i da baš takav akt,
kao i cjelokupna decentralizacija u našoj zemlji, pokazuje gdje
se gradi socijalizam - kod nas ili u SSSR - i kako se dosljedno
realizuju tekovine revolucije u našoj temlji, a kako se tekovine
velike Oktobarske revolucije na kontrarevolucionaran način napu-
štaju i izdaju u Sovjetskom Savezu. Samo potpuni ignoranti ili
svjesni neprijatelji socijalizma mogu takve činjenice negirati.
(Dugotrajan aplauz)
Razumije se da takav akt ne može izvršiti jedna birokratska
1	do apsurda centralistička država, i to još s hegemonijom jedne
nacije nad drugima, kojoj se Staljin u svojim revizionističkim te-
orijama odredio ulogu i termin - vladajuća nacija.
Takav akt Je, prema tome, uslovljen i potpunom decentrali-
zacijom kako u privredi tako i u organima narodne vlasti, pošto
birokratija, koja se svjesno ili nesvjesno razvija i ustaljuje u
centralnim organima, milosrdno koči i onemogućava stvaralačku in-
icijativu trudbenika, jer želi da sve zadrži u svojim rukama. Da
bi sve grane društvenog života držali. u svojim rukama, centralis-
tička vlast stremi ka ogromnom proširenju birokratskog aparata u
■
i
I
199
▼rhu. Izmišljaju se razne funkcije i ustanove u kojima se gomilaju
nepotrebni i neproduktivni ljudi i na taj način dolazi do papirna-
tog birokratskog upravljanja, koje kao mora leži na cjelokupnom
društvenom životu i postaje sve više samo sebi cilj.
KL smo tu opasnost vrlo brzo, za svega par godina, uvidjeli
1 preduzeli mjere za sprečavanje ponavljanja sovjetske prakse kod
nas. Preduzeli smo ono što je u revolucionarnom razvoju socijaliz-
ma nužno za pravilan i uspješan njegov razvitak, to jest vršeći
decentralizaciju dali smo novi zamah daljem razvitku socijalizma.
Bilo bi pogrešno misliti, kao neki ljudi i kod nas i van na-
še zemlje, da je akt naše države o predaji fabrika i preduzeća na
upravljanje radnicima neko naše epohalno otkriće u daljem razvoju
nauke marksizma-lenjinizma," neki naš novi eksperiment na putu iz-
gradnje socijalizma i tako dalje. Re, sugtina toga akta je sadr-
žana u toj nauci, o čemu smo več naprijed govorili, ali taj akt
ima epohalan značaj s jedne strane zbog toga što njemu marksisti-
čka nauka pridaje jedan od najhitnijih, ako ne i najhitniji zna-
2aj u promjeni odnosa proizvodnje i raspodjele u društvu, a s dru-
ge strane zbog toga što se on ostvaruje prvi put u historiji, i
to Još n vrlo kratkom periodu procesa revolucionarnog razvoja u
jednoj maloj i zaostaloj zemlji, kao što je bila naša. (Aplauz)
Kakvi materijalni elementi sada, kad radni kolektivi uprav-
ljaju proizvodnjom, uslovljaVaju demokratizaciju socijalističke
proizvodnje? U čemu je njena materijalna suština?
Prvo, radnici iz osnova- mijenjaju svoj odnos prema sredstvi-
ma za proizvodnju, jer od najamnih radnika postaju slobodni proiz-
vođači i samostalni upravljači proizvodnje. Drugo, visina nagrade
pojedinog radnika i službenika zavisi sada od visine dohotka koji
je ostvarilo preduzeće, odnosno od čitavog rezultata, rada koji
je ostvario kolektiv jednog preduzeća. A ovo opet zavisi od stepena
produktivnosti, od kvalitete proizvoda,! od potražnje dotičnog pro-
200
izvoda i sličnih elemenata, kao što su ušteda materijala, racio-
nalno iskorištavanje sredstava za proizvoduju i čuvanje istih,
umješnost organizacije proizvodnje i tako dalje.
Radi što pravednijeg nagrađivanja pojedinog proizvođača,
svaka fabrika i svako reduzeće, odnosno radni kolektiv donosi svoj
tarifni pravilnik kojim se reguliše pravilno nagrađivanje pojedin-
ca, odnosno njegovo učešće u raspodjeli ukupne zarade radnog ko-
lektiva.
Demokratičnost je ovdje u tome što čitav radni kolektiv uče-
stvuje u donošenju tarifnog pravilnika, pri čemu sindika-i imaju
vrlo važnu ulogu, o kojoj ču govoriti na drugom mjestu.
U vezi s gor-njim donesen je Zakon o novom plavnom sistemu
u privredi, a isto tako i u državnoj administraciji. Po ovom Za-
konu država samo zadržava nadzor nad sprovođenjem propisa i naizcr
da se osigura pružanje zaštite pojedincu ako je prekršeno njegovo
pravo koje je propisano i utvrđeno, kao i nadzor u pružanju pomo-
ći preduzeća, odnosno radnom kolektivu u obezbjeđenju minimuma
sredstava za izdržavanje njegovih članova u slučaju nekih teško-
ća u ostvarenju dohotka.
Decentralizacija privrede započela je još prije donošenja
Zakona o predaji fabrika i preduzeća radnim kolektivima na uprav-
ljanje, to jest u prvoj polovini 1950 godine. Sve funkcije nepo-
srednog rukovođenja Savezne vlade u privrednim granama prenesene
su postepeno na republike, a neke iz republiške kompetencije na
sreske i gradske narodne odbore. Ukinuli smo veći broj ministarsta-
va koja su sada postala suvišna i umjesto njih su u Saveznoj vla-
di stvoreni savjeti za srodne privredne grane, čiji su sada člano-
vi i članovi republičkih vlada. Za savezne nadležnosti formirani
su komiteti, uprave i direkcije kao neposredni organi za savezne
poslove.
201
Ali što se decentralizacija dalje razvijala, čim su radnički
savjeti u upravljanju preduzećima i novi privredni sistem počeli
funkcionisati, pokazala se i ta reorganizacija nedovoljnom, tako
da već 1951 goCine dolazi do ukidanja saveznih komiteta i uprava
u okviru savjeta, a njihove kompentencije prenesene su na reoubli-
ke. Sve je to dovelo do znatnog smanjenja saveznih aparata, ali
i republičkih: osim ostalog i zbog toga jer je ukinuta distribuci-
ja obezbijeđenog snabdijevanja i postepeno se ukidao otkup. Naro-
čito je znatno uticalo na smanjenje saveznog i republičkih aparata
to sto su radni kolektivi preuzeli upravi nad preduzećima.
Paralelno s decentralizacijom u privredi moralo je neminovno
doći i do decentralizacije i reorganizacije organa narodne vlasti,
jer cu sada uslijed novog sistema u privredi, srezo . počeli dobi-
jati sve veći značaj kao politički, ekonemski i kulturni centri,
a opótina, gradska opština i grad sačinjavaju sada temelje držav-
nog uređenja s mogućnošću daljeg razvoja u teritorijalne društ-
vene zajednice - komune.
0 vezi s gornjim pitanjem, to jest в pitanjem decentraliza-
cije i reomganizacije narodne vlasti, odnosno u vezi s daljem
proširivanjem i produbljivanjem socijalističke demokratije, done-
sen je u početku ove godine i novi Zakon o narounim odborima, a
sad je već izrađen i nacrt Ustavnog zakona o organizaciji najvi-
ših organa narodne vlasti, koji će vjerojatno već ove godine
biti podnesen Narodnoj skupštini na pretres. Taj Ustavni zakon,
koji na ovoj etapi pretstavlja završetak reorganizacije sistema
upravljanja u privredi i organima narodne vlasti, predviđena, iz-
među ostalog, i jednu krupnu tekovinu za naše trudbenike, a to je
Vijeće proizvođača u Narodnoj skupštini.
Nisam smatrao za potrebno, a ne bih to ni mogao jer je suvi-
še obimna materija, da o gornjem govorim podrobnije, pošto o svemu
tome postoji već obrađeni materijal. Htio sam samo ukratko ocrta-
ti naš razvojni put u socijalizam, put koji je vezan za materijal-
202
ne, fizičke i umne mogućnosti i koji je naročito težak za jednu
zaostalu zemlju, kao što je bila naša. Ali u isto vreme mi smo u
našoj praksi pokazali da ne lutamo na tom putu, da nam taj naš put
nije nepoznat, jer je osvijetljen naukom marksizma-lenjinizma. To
ne znači da se ponekad i ne pogriješi, ali to su sitnice prema ono-
me što mi Činimo i postižemo. Uz to, naravno, mi nastojimo da ra^-
ne slabosti što prije ispravljamo, ako one nisu van našeg domašaja.
Kaš razvitak, demokratizacija našeg društvenog života, to
jest puno ostvarenje istinske socijalističke demokratije, odvije
se, s jedne strane, u neprekidnoj borbi protiv sovjetskih /v obeh
izdjah je bila uporabljena metoda izpuščanja delov stavkov. Take
je izpuščen tisti del stavka, ki je v tem tekstu podčrtan./
/Tu je v obeh izdajah vrinjeno: (čitaj rtaljinskih)/ metoda, rrotiv
sovjetske prakse, protiv sovjetske stvarnosti koja Je izgubila soci-
jalističko obilježje i na taj način postaje najveća opasnost za
dalji revolucionarni i socijalistički razvitak u svi-'etu, a s drv ge
u sukobu sa socijalizmu tulim shvatanjima koja dolaze sa Zapada.
Čitav svijet s najvećim interesiranjem posmatra maše napore
da izgradimo socijalizam. Ljudi dolaze da vide, bilo s dobrom ili
nedobrom namjerom, šta i kako mi radimo ali je malo onih, čak i
dobronamjernih, koji mogu da potpuno shvate šta se kod nas zbiva.
Kritikuju nas i jedni i drugi što nemamo zapadne demokratije, šte
nemamo višepartijski sistem, što kočimo privatnu inicijativu, to
jest što ne dajemo mogućnosti privatnom sektoru da učestvuje u tr-
govini i industriji, odnosno u proizvodnji, i tako dulje, i tako
dalje. I'd. iz dana u dan objašnjavamo da je preobražaj našeg društ-
venog života revolucionaran, da revolucija ne trpi polovičnost, da
je to što oni predlažu okretanje točka društvenog razvoja natrag,
a ne naprijed i tako dalje, jednom riječju, da mi hoćemo izgraditi
socijalizam, a ne neki bastard društvenog socijalističkog uređenja.
Mi govorimo da je naša socijalistička demokratija u svakom pogledu
bolja od zapadne, da ona nema samo deklarativni karakter kao zapad-
na, jer obuhvata najšire mase trudbenika i pruža im sve mogućnosti
2Ci
razvitka i podizanja njihovog standarda života, jer samo tome, to
je stvarna demokratija i za zajednicu i za pojedinca u ћјој, - ka-
ko materijalna, tako i kulturna i politička, Iz gornjeg se vidi da
čitav konflikt između naše socijalističke i zapadne demokratije pro-
izlazi zapravo iz osnovnih promjena odnosa u društvu - podruštvlja-
vanja sredstava za proizvodnju i likvidacije izrabljivanja čovjeka
od strane čovjeka.
III
KAS EEOÏIOKSKI EAZVTIAZ
Ûrugovi i drugarice,
"aš ekonomski razvitak prolazio je od svršetka rata naovamo
kroz razne faze. U prvoj fazi izvršeno je obnavljanje svega što je
,	okupator u ratu razrušio i opljačkao, a što je bilo od bitne važno-
sti za život naroda i razvitak zemlje, oiucsno, bolje rečeno, za
početak manje-više normalnog funkcionis&nja društvenog života. Ki
smo se u toku rata nadali da ćemo dobiti snažnu podršku od savezni-
ka sa naknadu ratne šteto, ali smo se prevarili. Saveznici su se
za vrijeme mirovnih pregovora ignorantski držali prema našoj žrtvi
i veličini štete koju su nam nanijeli okupatori, te smo mi u pogle-
du dodjeljivanja ratne štete prošli najgore i time nam je zadat
teiak materijalni udarac koji se jako odrazio na naš daljnji eko-
nomski razvitak.
/Vse kar je podčrtano je v obeh zgoraj omenjenih izdajah izpuščeno
in nadomeščeno s.../
Z't-ovt.o. kao ^to sam već r.arri j ed groj.muo, pri ton je sko.ro najva-
ž .; ju olof-i od imo sebičan	SSSR-a, koji je na naš račun izvu-
kao što o vije mogao koristi. Prema tome, u prvoj fazi našeg eko-
nomskog razvitka, kad se radilo o obnovi ratom uništenog, mi smo
se u prvom redu oslonili na same sebe, na dobrovoljne radove, pri
čemu su naši narodi, a naročito naša radnička klasa i omladina,
pokazali prava čuda racnog heroizma i samopožrtvovanja. Jedina po-
moć, koja je dešla sa strane bila je pomoć organizacija ШША-е, ko-
ja je iznosila u hrani, stoci, raznim mašinama i tako dalje 425 oi-
?04
liona dolara. Ali to je ipak bila saio prva pomoć našoj razrušenoj
zemlji, samo melem na strašnoj rani koju su nam zadali okupatori.,
a ne i lijek za ozdravljenje. Ta je pomoć koristila da lakše pre-
brodimo tešku situaciju prve dvije-trije poslijeratne godine, da
prehranimo stanovništvo, jer je privreda bila razorena - ono ralo
fabrika što smo imali bilo je uništeno i većim dijelom rasine o'dvu-
бепе, a isto stanje je bilo i u poljoprivredi.
Kad bi me neko od vas zapitao šta i u čemu nam je u to vrijeme kon-
kretno materijalno pomogao Sovjetski Savez, ja iskreno kći em da г.е
5 znam šta bih r.aveo, озјт da nam je dao ne to ratnog materijala pr¿d
kraj rata i omogućio da nam bude vraćeno nešto o ', vue enih vagona.
Ali mogu navesti da nam ni do danas nije vratio iVV-ričke uređaje
koje je Eitlerova armija odvukla u Austriju i Njemačku, a odatle
ih je Sovjetski Savez odvukao kao ratni plijen u S3S3.
Druga faza našeg ekonomskog razvoja počinje s našim Petogo-
dišnjim planom industrijalizacije i elektrifikacije zemlje. Naši
trudbenici su sa ogromnim oduševljenjem prišli ostvarenju toga pla-
na. Zelja naših radnih ljudi, građana nove Jugoslavije, da зе ste
prije izvučemo iz proklete zaostalosti i siromaštva, bila je ona
pogonska sila koja je tjerala ljude da budu spremni na najveće na-
pore. Perspektiva da ćemo na taj način brže ostvariti sretniji ži-
vot ljudi i novo društveno uređenje, socijalizam, pokretala je na-
šu radničku klasu na stvaralačku inicijativu i upornost. Vjerujući
slijepo u vječito pričanje sovjetskih rukovodilaca i njihove propa-
gande o tobožnjoj nesebičnoj pomoći narodima koji su njegovi pri-
jatelji, priznajemo da smo i mi, rukovodioci, tada još imali ilu-
zije u pomoć SSSfí-а, - mi smo se tome nadali i izradili smo naš
Petogodišnji plan u skladu sa očekivanom podrškom Sovjetskog Save-
za, doduše ne besplatnom, ali ipak podrškom očekivanom od jedne
velike zemlje koju smo smatrali jedinim pravim prijateljem,
a osim toga mislili smo da je, u pri: o s svim slabostima za koje s mo
znali, ipak socijalistička, jer nam dotada nije ni padalo na pa-
met da njezine unutarnje slabosti podvrgnemo kritici i da pronađero
uzroke tih slabosti.
/V obeh izdajah se stavek konča tam, kjer je bila prvotno vejica,
izpušča pa se zadnji del stavka./
205
Ali umjesto pomoći sve više su sazrijevali elementi sukoba,
i to baš u ekonomskim pitanjima i pitanju ravnopravnih odnosa, još
od 1947 godine. U pismima rukovodilaca SSSR-a i rezoluciji Inform-
biroa dato je tome sukobu sasvim drugo obrazloženje: skretanje u
nacionalizam, kapitalizam, fašizam i druge gluposti. Osim toga je,
kao što vam js već odavno poznato, došlo od strane SSSR-a i sateli-
ta do ¿isto neprijateljskih akata, kao što su poaištenje svih ugo-
vora, kako političkih tako i ekonomskih i kulturnih, koje je naša
vlada sklopila s tim državama, a samim tim je došlo i do potpune
ekonomske blokade naše zemlje.
Prema tome, tada je nastala treća faza našeg ekonomakog raz-
vitka, i to pod uslovima ekonomske blokade i naše preorijentacije
ekonomske saradaje sa Zapadom.
Alim ne saio ta blokada već i drugi elemeati uticali su aa
to da smo morali produžiti i suziti izvršenje Petogodišnjeg plaaa.
Postoje za to četiri osaovaa uzroka, i to: a) ekoaomska blokada
SSSR-a i ajegovih catelita; b) povećanje aaterijalaih izdataka za
narodnu odbraau koje je iziskivao aeprijateljski, agresivan priti-
sak aa aašu zemlju cd strane SSSR-a i njegovih satelita, a isto ta-
ko 1 opća zaoštrenost međunarodne situacije; c) elementarne nepo-
gode koje su u toku ovog perioda zadesile nasu popljoprivredu i
smanjivale nacionalni dohodak; d) nastojanje našeg državnog i poli-
tičkog rukovodstva da uprkos svim gore navedenim - za našu privre-
du velikim - štetama zadrži, a u nekim oblastima čak i poveća ži-
votni i društveni standard naših radnih ljudi.
ITZZI PODACI 0 POSLJEDICAMA EKONOMSKE BLOKADE OD SSSR-A I NJEGOVIH
SATELITA
Do kraja 1948 godine obim razmjene koji je vršila aaša zem-
lja sa SSSR-on i ajegovim satelitima izaosio je više od poloviae
naše cjelokupne razajeae, to jest	Najveća razmjeaa bila je в
Čehoslovačkom, Što je proizlazilo is predratnih tradicija, a zatim
208
su slijedili: SSSR, Poljska, Kadarska, Bugarska i Romunjska. Ubrzo
poslije rezolucije Informbiroa, ved u 194-9 godini, naša razmjena
s tim zemljama pala je ispod trećine i iznosila je još svega 31 »cv
od ranije. Daljim zaoštravanjem blokade, već u 1950 godini potpune
je prekinuta svaka razmjena s tim zemljama.
Koliko je bio obim razmjena s pojedinim zemljama do rezolu-
cije i poslije nje, prema posljednjim važećim sporazumima, vidi se
iz elijedećeg:
(u milionima dinara)
Cehoslovačka do rezolucije	2700 poslije 1^00
SSSR do rezolucije	2641 poslije	322
Poljska do rezolucije	600 poslije	300
Kadarska do rezolucije	425 poslije	ništa
Bugarska do rezolucije	192 poslije	ništa
Romunjska do rezolucije	150 poslije	ništa
Prema tome, kao što se vidi, obim razmjena se smanjio posli-
je rezolucije IB od 6708 miliona dinara na 2122 miliona dinara, ili
31%.
Tim drastičnim prekidom razmjena, a kasnije i potpunim - od-
nosno ekonomskom blokadom prema našoj zemlji - bio nam je zadat te-
žak, ali ne i smrtonosan udarac. Inicijatori te blokade su baš i
htjeli da taj udarac bude msrtonosan za našu privredu i ca nas na
taj način slome i potpuno potčine svojoj hegemoniji.
Za sve artikle koje smo mi izvozili u te zemlje trebalo je
sada tražiti nova tržišta. To je bilo utoliko teže što je jedan dio
tih ratikala, kao što su: duvan, vino, kudjelja, pirit, gvozdena
ruda, veći dio povrća i voća, bio prije rata izvožen reamo u te
istočne zemlje, i prema tome, za preorijentaciju na zapadna trži-
šta i za upoznavanje tih novih tržišta trebalo je vremena, a mi
nismo imali stručnog kadra koji bi ta tržišta poznavao. Također i
za druge artikle, osim drveta, preorijentacija izvoza djelovala je
207
u pravcu znatnog зтапјепја.
0 1949 godini cjelokupni naš izvoz bio je smanjen za skoro
30% prema 1948 godini, a iznosio je te godine (to jest 1948) 10 mi-
lijardi i 500 miliona dinara po kursu jedan dolar prema 50 dinara,
dok je 1949 godine pao na 7 milijardi i 200 miliona dinara (sve
preračunato po cijenama iz 1950 godine).
Sve je to jako uticalo na pasivu našeg trgovinskog bilansa.
Godine 1948 on je imao svega 600 miliona dinara pasive, dakle bio
je skoro uravnotežen, a 1950 godine pasiva je skočila na 5 milijar-
di i 900 miliona dinara.
Ekonomska blokada nam je naročito nanijela štete time što smo
izgubili mogućnost uvoza nejneophodnijih sirovina i drugog za nas
naj osnovnijeg materijala. Iz SSS2-a i satelitskih zemalja mi smo još
1943 godine uvezli 506879 tona koksa ili 86% naših tadašnjih potre-
ba, 15C038 tona naftinib derivata ili 62,¿ tadašnjih naših potreba,
2525З tona valjanog materijala ili 54% tadašnjih potreba, 6623 to-
na mašina ili 33% potreba, 29397 tona vatrostalnog materijala ili
62% potreba, 6657 tona pamuka ili 23% tadašnjih potreba, 1378 tima
v^ne ili 21% tadašnjih potreba. Najveća nam je teškoća nastala u
pogledu nabavke na drugim tržištima koksa, naftinih derivata, va-
ljanog i vatrostalnog materijala, jer je to dolarska roba za koju
je bilo potrebno plaćati u dolarima, ili izvoziti sličnu robu koje
mi nismo imali u dovoljnoj količini.
Moram naglasiti da je teško precizno izraziti određenim broj»
kaza svu ekonomsku štetu koja aam je nanesena blokadom, jer se ona
nije pokazivala samo aeposredno, već je i posredno imala dalekosež-
ne posljedice.
JoŠ je najlakše tačno izraziti štetu u oblasti investicije,
odnosno gubitak proizvodnje koji je uslijedio zbog raskida investi-
cionih ugovora i odgovarajućeg produženja investicionih radova.
210
Evo kako izgleda pregled investicionih ugovora sa SSSS-om i sa-
telitima i njihovo izvršenje, - po ugovorima koji su trebali da
važe od 1947 do 1951 godine, to jest do rokova izvršenja, obim
zaključenih investicij? u milionima dinara izgleda ovako po po-
jedinim zemljama:
GS3R - 6750 miliona, izvršeno 40 miliona ili 0,6%, a presta-
lo daljnje izvršenje sredinom 1948 godine.
Cehoslovačka - 7500 miliona, izvršeno 734 miliona ili 10,5fi,
prestalo daljnje izvršenje maja 1949 godine.
Mađarska - 45OO miliona, izvršeno svega 360 miliona ili c;'J-,
prestalo daljnje izvr enje u isto vrijeme kao i od Čehoslovačko.
Dakle, zaključena je bila ukupna suma investicija u iznosu
od I875O miliona dinara, a izvršeno je bilo svega 11S4 miliona
dinara, odnosno 6,3/». Ali u toj isporučenoj sumi od 6,3nalaz:.0
se uglavnom manje važan materijal, a ne neka kompletna postroje-
nje., valjani i dragi važniji materijal.
Б obzirom na rokove isporuka, koji su bili dogovoreni u in-
vesticionim ugovorima s tim zemljama, ais obzirom na sadašnja
stanje naših ključnih objekata, može se kazati da su zbeg blo-
kade i neizvršenja investicionih ugovox*a naneseni našoj proizvod-
nji slijedeći gibici:
U elektroprivredi 2 milijarde 45^- miliona KVH; u obejenoj
metalurgiji: 55700 tona bakra, 39000 tona valjane robe bakra i
mesinga, 40000 tona vučene robe bakra, 60000 tona aluminijuma,
ЗОООО tona valjane robe aluminijuma, 24000 roña elektrclitnog cin-
ka, 70 tona kaduiijuma, 55000 tona olova, 6000 tona olovnog kon-
centrata, II25O tona cinkovog koncentrata, 4450 kilograma zlati.,
375О kilograma srebra; u crnoj metalurgiji: 90000 tona bežavr.ih
cijevi i 5OOOOO tona valjanog materijala; u rudarstvu: 6C5OOOC
tona uglja, 180000 tona nafte;
2
dalje, 55OOO tona roto-papira, 4750000 m" ravnog stakla,
825OOO tona cementa, 3OCOOO tona azotnog ćubriva, 120000 tona
209
sumporne kiseline, 6500 tona elektro-porcelana.
Ne računajući razne posredno posljedice štete, koje nam je
nanijela ekonomska blokada, ako uzmemo samo najnižu varijantu
štete, onda ona u vezi s gornjim ciframa pretstavlja za našu pri-
vredu iznos od 429 miliona dolara.
/Izpuščeni odstavek/
Budimo sigurni da ru moskovski imperijalisti i njihovi sate-
liti unaprijed vrlo pažljivo izračunali visinu materijalne štete
za r.as u vezi з blokadom, samo su se prevarili u tome što su mis-
lili, da će to biti dovoljno jak udarac da nas bace na koljena,
(živo odobravanje)
POVEĆANJE MATERIJALNIH RASHODA U SVRHU NARODNE ODBRAIÍE
Godine 1946 bilo je utrošeno u svrhu narodne odbrane 505 mi-
liona dolara (ako pretvorimo dinare u dolare prema tadašnjem kar-
su), а godine 194-7 - 316 miliona dolara. U godinama prije agre3i-
\mor pritiska na našu zemlju trošili зс.о, dakle, u svrhu narodne
odbrane prosječno godišnje oko 310 miliona dolara, tačno -
310,5 miliona dolara. Godine 1948, kad je počeo agresivni priti-
sak od strane 3C3R-a, izdaci za narodnu odbrana već se penju na
4-ЈЗ miliona dolara, godine 194-9 oni rastu na 520 miliona dolara,
a u godinama, 1950, 1951 i 1952 iznose prosječno po 665 miliona
dolara, godišnje (dinarski izdaci ovdje su preračunati u dolare
zato da bi se moglo napraviti objektivno upoređenje sa pomoći
koju omo posljednjih godir.a dobijali iz inostranstva).
Prema tome, šta pokazuju ove brojke? Ove brojke pokazuju da
bi ukupni trošak u svrhu narodno odbrane između godine 1946 i 1952
iznosio - ako ga od 1943 godine ndalje ne bismo morali stalno
povečavati zbog agresivnog pritiska na našu zemlju, nego bi ostao
na nivou 1946 i 1947 godina - 2 milijarde i 173,5 miliona dolara.
210
Hi smo, međutim, zbog agresivnog pritiska na našu zemlju od stra-
ne SSSR-a i njegovih satelita, morali u ovim godinama utrošiti
ukupno 3 milijarde 581 miliona dolara, pri čemu se utrošak poveća-
vao na slijedeći način: 194-8 godine bio je već za 128 miliona ve-
ći od prosjeka 1946 i 1947 godine, 1949 godine porastao je za
218 miliona dolara prema pomeautom prosjeku, a u godiaama 1950,
1951	i 1952 oa se više nego udvostručio. Naš vanredni utrošak u
svrhu narodne odbrane, koji je prouzrokovalo agresivno nastupanje
SSSR-a i njegovih satelita, iznosi dakle u posljednjih pet godina
1 milijardu i 407,5 miliona dolara.
Na ime održavanja naše odbranbene sposobnosti protiv agre-
sivnog pritiska bila nam je data pomoć u hrani, i to: 1950 godi-
ne - 6,9 miliona dolara, godine 1951 - 53 miliona dolara i tn-
partitna pomoć godine 1951 - 61,7 miliona dolara, a u prvom polu-
godu 1952 godine, 64,6 miliona dolara. (Za ekonomsku godinu
I952/53 tražena suma iznosila je 146 miliona dolara; ta je suma
smanjena na 99 miliona dolara i trebalo je da važi već od jur.a
1952	godine, ali iz nerazumljivih razloga ona je tek prije dva-
desetak dana odobrena, što nam u vezi sa sušom čini ogromne teško-
ća) Od ovih 99 miliona dolara korišćeno je u ovoj godini, prema
procjeni, oko 50 miliona dolara, što ukupno za 1952 godinu iznosi
114,6 miliona dolara. Ukupao smo, dakle, dobili na ime održavanja
naše odbranbene sposobnosti 241,2 milior.a dolara. Prema cvim
brojkama, morali t>mo iz sopstvenih sredstava povećati materijalne
izdatke u svrhu narodne odbrane za 1 milijardu 166,2 miliona do-
bara.
Nožemo, dakle, utvrditi da je oćorana protiv agresivnog
pritiska SSSR-a i njegovih satelita tražila dosada povišenje izda-
taka za 1 milijardu 166, 2 miliona dolara i da je to povišenje
snosila aaša privreda potpuno sopstvenim snagama.
211
ELEMENTARNE NEPOGODE
U prosječnoj godini vrijednost naše poljoprivredne proiz-
vodnje izaosi oko 452 milioaa dinara (računato prema sadašnjim
cijenama). Godine 1950 ona je iznosila oko 355 milijarde dinara.
Godine 1951» koja je bila za nekih 5 do 6 procenata iznad prosje-
ka, ona se penje na 477 milijardi dinara, a 1952 godiae suša ju
je opet saizila na 303 milijarde dinara. Računato prema prosje-
ku, elementarna nepogoda 1950 godine nanijela je našoj privredi
oko 119 milijardi dinara štete, a 1952 godine oko 144 milijarde.
Ukupna šteta izbosi, dakle, 265 milijarde dinara (ili, radi upo-
ređenja preračunato u dolare, oko 830 miliona dolara).
ODRŽAVANJE STANDARDA
'Jprkos svim teškoćama, koje je preúzrokovala ekonomska blo-
kada od strane SSSR-a i njegovih satelita, neizbježnom povećanju
materijalnih izdataka u svrhu natodne odbrane, elementarnim nepo-
godama i teškoj borbi za Petogodišnji plan, - nače političko i
državno rukovodstvo nastojalo je da održi životni standard radnih
casa i da ga postepeno čak i povećava. Ako označimo životni stan-
dard porodice radnika od četiri Člana godine 1959 sa 100, onda
iznosi prosjek 1951 godine 135, a prosjek januar-auguet godine
1952 - 154. Ako uzmemo za porodicu službenika od četiri člana
broj 100 kac indeks realne plate januara 1951 godine, onda pro-
sjek 1951 godine iznosi 102, a prosjek prvog kvartala 1952 godi-
ne oko 112. (Ovdje treba ipak napomenuti da su prosječni realni
prihodi službenika za oko 20% niži nego u staroj Jugoslaviji, dok
su prosječni realni prihodi radnika za 45-55% viši.) *
Podaci o kretanju društvenog standarda pokazuju da oslobođe-
nja nadalje uglavnom stalan napredak, ma da postignutim rezultati-
ma još ne možemo biti zadovoljni, pošto oni, - naročito s obzirom
1 Podaci Saveznog zavoda za statistiku i evidenciju.
214
na društveni standard razvijenih evropskih zemalja - još uvijek
zaostaju.
Što se tiče škola, kod osnovnih se još uvijek teško borico
kako s prostorom tako i s pomanjkanjem nastavničkog kadra, a kod
srednjih imamo također velikih teškoća s prostorom, ali se odnos
između broja nastavnika i učenika osjetno poboljšava. Isto tako
se osjetno poboljšava i odnos između broja nastavnika i studena-
ta na univerzitetima i visokim školama. Bolnice pokazuju stalan
porast, kako po svom općem broju tako i po broju postelja.
Stalan porast, iz godine u godinu, bilježimo i u pogledu po-
zorišta, muzeja, bioskopa, radio-aparata i tako dalje.
INVESTICIJE U PROTEKLIM GODINAMA
Ne računajući investicije u svrhu narodne odbrane, prošlih
godina su se investicije izvršavale kako slijedi (računato po
bivšim nižim cijenama i u milionima dolara po starom kursu):
Godine 194? investirali smo 36 milijardi 713 milioni dina-
ra ili 734 miliona dolara; 1943 godine investirali smo 46 mili-
jardi 415 miliona dinara ili 928 miliona dolara; godine 1949 in-
vestirali smo 58 milijardi 783 miliona dinara ili jednu milijar-
du 176 miliona dolara; 1950 godine investirali smo 51 milijardu
432 miliona dinara ili jednu limijardu 29 miliona dolara;
godine I95I investirali smo 44 milijarde 502 miliona dinara ili
890 miliona dolara; 1952 godine invescirali smo 43 milijarde
ЗОО miliona dinara ili 866 miliona dolara. Ukupno smo, dakle,
u proteklih šest godina investirali - računato po bivšim nižim
cijenama, odnosno u milionima dolara po starom kursu - 231 mili-
jardu 150 miliona dinara ili 5 milijardi 623 miliona dolara."
Iz ovih podataka vidljivo je da su se do uključivo 194-9 go-
dine investicije naglo pele, a poslije 1949 godine počele su рог-
1 Podaci Investicone banke; za 1952 godinu - Narodne banke FNRJ
215
tepena padati. Fadanje poslije 1949 godine isa dva uzroka; pr-
vi uzrok leži u postepenom dovršavanju građevinskog dijela ključ-
nih objekata Petogodišnjeg plana, a drugi je uzrok u tome što
sco, s obzirom na velike ekonomske napore zemlje koji su već
ilustrovani u ranije iznijetim brojkama, fprovodili borbu za
štednju i svjesno sužavali široki front investicija, odnosno
koncentrirali se na ključne objekte.
Kao što će biti vidljivo ia tabele koju iznosimo docnije, mi
smo u ovo vrijem.» dobili investicionih zajmova u vrijednosti od
153,1 miliona dolara, što znači 2,8% od 5 milijardi 623 miliona
dolara koje smo utrošili u investicione svrhe. Iz toga slijedi
ča smo, posmatrsno samo po obimu, ogrmnu većinu investicija iz-
vršili sopstv&nim snagama uprkos teškoj ekonomskoj situaciji.
Međutim, bilo bi ipak potpuno nepravilno potcenjivati 158,1 mi-
liona dolara koje smo pozajmili, ma da oni - kao što je rečeno,
iznose samo 2,S% investicija, jer, s obzirom na naš devizni deba-
lans, bez ovih zajmova ne biszo uspijevali nabavljati u inostran-
stvu najvažnija kompletna postrojenja.
UKUPAN 2ILAN3 VANTtEDNIH EKONOMSKIH NAPORA - S JEDNE
SIRANE I ZAJMOVA CDNOSNO POMOĆI IZ INOSTRANSTVA - S
DRUGE STRANE
lîavodim tabelu koja pokazuje zajmove koje smo u proteklim
godinama dobili u inostranstvu, kao i udio u tim zajmovima koji
je utrošen na investicije^:
y	Od toga otišlo
Zajam	х^з	aa investicije
(u milionima dolara)
1.	Zajam IBRD	23,0	28,0
2.	Ztjam IBRD	2,?	2,7
3.	Zajam monetarnog fonda	9,0
4.	Zajam Exim Banke	55,0	21,5
1 Podaci Narodne banke FNRJ
214
5.	Zajam E.C.G.D.London	47,6	5,6
6.	Holandski zajam	4,2	4,2
7.	Egipatski zajam	8,0	/
8.	Njemački zajmovi	58,0	5¿,0
9.	Francuski zajam	14,3	/
10.	Belgijski zajam	14,0	14,0
11.	Austrijski zajam	10,0	10,0
12.	Norveški zajam	0,3	/
13« Švajcarski avansi	16,1	16,1
Ukupno	267,2	153,1
Iz ove tabele vidljivo je da smo ukupno dobili u inostran-
stvu zajmova 267,2 miliona dolara. Iz ranice navedenih podataka
slijedi da smo na ime pomoći (uključujući ovamo čak UNICS?, po-
moć organizacije KER, Crveni krst i tako dalje a ne ralun&jući,
naravno, UNRA-u) dobili ukupno 286,6 miliona dolara. To znači
da možemo cjelokupno ponoć iz inostranstva (bilo u vidu besplat-
ne pomoći bilo u vidu zajmova), koju smo primili u ovim teškim
godinama, označiti brojkama 553,8 miliona dolara.
Vanredni naši napori iznosili su, kao što je to već r.ovede-
no u ranijim tabelama odnosno brojkama, slijedeće sume: šteta
zbog ekonomske blokade od strane SSSR-a i njegovih satelita naj-
manje 429 miliona dolara, povećani utrošak u svrhu narodne od-
brane, kao posljedica agresivnog pritiska od strane SSSP-a i nje-
govih satelita, 1 milijardu 407,5 miliona dolara, posljeiice
elementarnih nepogoda 880 miliona dolara, - ukupno 2 milijardi
716,5 miliona dolara. Iz tega slijedi da smo, bilo zajmovima bilo
besplatnom pomoću, dosad bili pomognuti za oko 20Ž vanrednog utro-
ška, dakle, da smo oko S0ÜS vanrednog utroška ili 2 milijarda
161,2 miliona dolara ponijeli na svojim sopstvenim leđima i kod
toga uspjeli izvršiti još i investicije u visini od 5 milijardi
623 miliona dolara. (Aplauz)
215
Kislim da će biti korisno ako	ovdje navedem iznose američke
pomoći drugim evropskim zemljama,	da bi se moglo izvršiti upore-
denje sa pomoći datoj našoj zemlji	"Ч
(u milionima dolara)
1.	Velika Britanija	2866
2.	Francuska	257.7
5. Zapadna Njemačka	1517
4.	Italija	1515
5.	Holandija (i Indonezija)	1001
6.	Austrija	655
7.	Grčka	614
8.	Belgija - Luksemburg	547
9.	Бапзка	266
10.	Norveška	242
11.	Turska	177
12.	Ir:;ka	146
15. Švedska	119
l^. Jugoslavija	62
15.	íortugalija	51
16.	Trst	53
17.	Island	27
18.	Evropska platna unija	350
Gornja ponoć data je od 1943 do kraja 1951 godine (uklju-
čuje Karšalovu pomoć, program pomoći za uzajamnu bezbjednost i
vojnu pomoć).
IZTRËZ.'îJE I POKJZBAEJE PETOGODIŠNJEG PLANA
U pc^lûdu izvršenja i pomjeranja Petogodišnjeg plama stanje
3C0ti ovako: prvo, ci smo, ne računajući vojnu industriju, pos-
tigli obim kapaciteta industrijske proizvodnje predviđene Peto-
godišnjim planom ove godine sa 101%, a računajući vojnu industri-
ju mi ¿me postigli 108%; drugo, treba naglasiti da postignuti
1 locaci su uzeti iz Kothly Report for the Public
advisory Board "K3A" .
216
kapaciteti još uvijek zaostaju u slijedećim granama: u proiz-
vodnji električne energije, u proizvodnji nemetala, u elektro-
industriji, u građevinskoj industriji, u industriji papira, u
tekstilnoj industriji i industriji gume; treće, s potpunim izvr-
šenjem ključne kapitalne izgradnje postići ćemo obim kapaciteta
industrijske proizvodnje u iznosu 122% prema Petogodišnjem pla-
nu, ne računajući vojnu industriju, a računajući i nju u iznosu
133%, četvrto, nakon izvršenja ključne kapitalne izgradnje kapa-
citeti će još uvijek zaostajati u proizvodnji električne ener-
gije, u građevinskoj industriji, u industriji papira, u tekstil-
noj industriji, u industriji gume (ovo zaostajanje i nakon za-
vršetka ključne kapitalne izgradnje posljedica je izvjesne pro-
mjene u strukturi Petogodišnjeg plana, koju smo morali izvršiti
dobrim dijelom zbog gore iznijetih teškoća, a jednim dijelom t¿-
kođe i zbog početničkih grešaka u Petogodišnjem planu); peto,
sadašnja proizvodnje ne iskorištava oko 50% postignutih kapacite-
ta i kreće se oko 70% Petogodišnjeg plana, što je u prvom redu
posljedica platnog debalansa sa inostranotvom. Sam platni ćeba-
lans sa inostranstvom je posljedica činjenice da mi još uvijek
zaostajemo - u najvažnijim granama - sa završavanjem kljucne
kapitalne izgradnje, prije svega, da se teško i sa ogromnim na-
porima borimo oko nabavke opreme iz inostranstvu, dok u građe-
vinskom pogledu, uglavnom, više-manje ispunjavamo rckove.
Jedan od najosnovnijih zadataka naše daljnje privreinje iz-
gradnje jeste likvidacija platnog debalansa sa inostranstvom i
omogućavanje da naša ind-ustriju u dovoljnoj mjeri iskorištava
tako teško postignute i tolikim naporima izgrađene kapacitete.
U tu svrhu treba, na sadašnjem stepenu našeg privredneg razvit-
ka, posvetiti glavnu pažnju u kapitalnoj izgradnji upravo ovcm
cilju, to jest postignuću platnog debalansa sa inostranstvom,
što će nam omogućiti da naša zemlja u punoj mjeri uživa rezulta-
te izvršenja Petogodišnjeg plana.
217
Postoje objektivni U3lovi da se takvim pravcem završava-
nja ključne kapitalne izgradnje i dovojlnim investicijama u po-
ljoprivredi u narednim godinama (uključujući 1953 godinu) - na-
ravno, ako ne bi van naših snaga nastupila potreba novih vamred-
nih izdataka - platni bilans sa inostranstvom potpuno izravna
do ekonomske godine 1954/55« Ki bismo ga izravnali već za eko-
nomsku godinu 1953/54 da nije nastupila ovogodišnja suša sa svo-
jim teškim posljedicama i da su nam zapadne države dale na vri-
jeme i onu pomoć koju smo tražili radi izravnavanja debalansa,
to jest da su nam umjesto odobrenih 99 miliona dale 146 milio-
na dolara, koliko smo i tražili.
Rezultat izvršenja Petogodišnjeg plana pokazuje, s obzirom
na sve teškoće koje smo imali u ovim godinama a koje su ilustri-
rane ranije iznijetim brojkama, dvije stvari: prvo, da je naš
radni narod pod rukovodstvom svoje Partije uložio sve svoje sna-
ge da postigne cilj i da ih je ulagao s velikim uspjesima; dru-
go, da se generalna linija naše privredne izgradnje bila pravil-
na, ¿to je naročito potvrdila uspješna borba s gore iznijetim
teškoćama. Iznijete brojke jasno dokazuju kako su bile klevet-
ničke priče o nerealnosti koncepcije naše privredne izgradnje
koju su zastupale naša Partija i vlada.
Jednovrcmeno valja na ovom mjestu istaći nedostatke prvog
Petogodišnjeg plana, koji, kako iz objektivnih razloga tako i
zbog pomanjkanja iskustva na pojedinim sektorima, nisu baš bili
mali.
Prije svaga treba isteći da smo, u vezi s raskidom investi-
cio.-.ih ugovora i boreći se protiv toga da ne bismo izgubili го-
kovo, morali skoro sve objekte započeti bez razrađenih projeka-
ta, ¿to je mr.030 putu prouzrokovalo neekonomičnoat izgradnje i
docnije ispravke koje su nas koštale teške milione. Ovaj nedo-
statak dobrim dijelom je objektivnog karaktera, s obzirom na
218
situaciju u kojoj smo se nalazili. Međutim, bilo je i subjektiv-
nih slabosti, jer su mnogi projekti mogli biti gotovi ranije ne-
go što su bili. Ubuduće, bez prethodno dobro razrađenih projeka-
ta i svestrano provjerenog ekonomskog računa, ne treba započin-
jati krupniju kapitalnu izgradnju. Ako je u teškoćama prvih go-
dina ovakva izgradnja bila donekle još opravdana, to ona sada
apsolutno više nije i značila bi neodgovorno trošenje narodne
imovine.
Nedostatak prvog Petogodišnjeg plana je i u tome što ni:*
objekata nije imao dovoljnu ekonomsku računicu i u pogledu plat-
nog bilansa sa inostranstvom i u pogledu unutrašnjeg ekonomskog
dejstva. Osnovna koncepcija pokazala se kao pravilna i cjelishci-
na, a na mnogim pojedinim objektima ospoljila se pomenuta greš-
ka.
Teži nedostatak je u tome Što je u konkretnom izvršavanju
kod mnogih objekata prevladala grandomanija, keju je trebalo
ispravljati kad je već bila nanijeta krupnija šteta. Ubuduće ::e
treba oštro boriti protiv takozvanog širokog fronta i započet.,
saro one krupne objekte za koje dokazano postoje novčana i mate-
rijalna sredstva u zemlji i u inostranstvu i za koje je izvrže-
na prethodna precizna ekonomska i tehnološka provjera. U repu-
blikama se počelo graditi mnogo objekata iz nekih autarkičnih
republičkih tendencija. Ubuduće treba ovo spriječiti, ne samo
zato što to protivurječi svakoj socijalističkoj privrednoj kon-
cepciji, nego i zato jer to znači rasipanje sredstava i oduzima-
nje istih od najvažnijih ključnih objekata.
Drugovi i drugarice, ovo o čemu sam naprijed govorio vrl.o
je ozbiljna stvar i Kongres treba o tome da donese svoju odluku,
koju onda neće moći svako da mijenja ili krši. Naša industrija-
lizacija se mora posmatrati kao jedna cjelina i prema tome se
ne mogu dozvoliti autarkične tendencije i narušavanje općeg pla-
na industrijalizacije. (Aplauz.)
219
NAŠI BUDUĆI PLANOVI INDUSTRIJALIZACIJE
S obzirom na to da ćemo uskoro završiti poslijednjih ne-
koliko ključnih objekata neophodno za našu daljnju industrija-
lizaciju i razvitak zemlje i s obzirom na ogromne teškoće i na-
pore koje smo morali dosad izdržati, smatram da ćemo u bližoj
i daljoj perspektivi mcrsti naše planove prilagoditi našim mate-
rijalnim, umnim i fizičkim mogućnostima. Izgradnja industrije
neće biti tako velika kao prvih 5-6 godina naše kapitalne iz-
gradnje, ali će se znatno morati povećati investicije za poljo-
privredu, saobraćaj i društveni standard. Daljnja naša investi-
ciona izgradnja osloniće se u prvom redu na sopctvene proizvod-
ne snage, na ono đto već naša bazična industrija proizvodi i
što će uskoro proizvoditi. Perspektivni razvoj osnovne kapital-
ne izgradnje bazira se na iskorištavanju domaćih sirovina, na
obezbjedenju energetske baze i usklenjanju zaostalosti pojedinih
narodnih republika, kao i zaostalosti pojedinih privrednih grana,
u cilju povećanja aktivnosti trgovinskog bilansa.
Da bi se obezbijedili dovoljna količina elektroenergije,
predvidena je izgradnja slijedećih elektrana: nove KE Hokin
Brod sa oko 400 miliona KWK godišnje proizvodnje; nove HE Feruča
u sistemu rijeke Cetine u Dalmaciji s 96 miliona KWH, čija je
brana i akumulacija sastavni dio velike US Split, koja će imati
snagu od 550 .IW i godišnju proizvodnju od oko 2 milijarde KWH.
Dalje, predvidena je nova HZ Vuhred na rijeci Dravi, koja će
davati godišnju proizvodnju od 230 miliona KWH; nova I;E Jajce,
. koja koristi vode rijeke Plive, daće 230 miliona KWH godišnje.
Izgradnja sistema Cornja Zeta sastoji se iz veće HE Feručica i
tri manje, He Bjeloševine, HE Glušje i HE Liverovići; cijeli
sistem če davati godišnju proizvodnju od 846 miliona KWH.
Osim toga, vr.v¿e se studije i istraživanja za hidroelektra-
ne koje će se postepeno uzimati u posao, i to: HE Crvene Vode.
na Drini, sa 630 KWH godišnje proizvodnje, koja će služiti
220
elektrifikaciji zapadne Srbije i služiti elektrifikaciji Like,
Gorskog Kotara i zapadne Hrvatske; HS na Savi kod Krškog, sa
160 miliona KWH, koja će omogućiti snabdijevanje Zagreba; EE
Rama sa oko $00 miliona KWH i HE Konjic sa oko 400 miliona Eie".;,
koja će snabdijevati bosansko-hercegovačko industrijsko podruij;
i Dalmaciju, HE Vardar i EE Crna Reka, koje će snabdijevati ele-
ktričnom energijom područje Makedonije. U projektu je, osim to-
ga, da se izgradi još niz termoelektrana na ležištima lignita,
kao što su Kolubara, Sòstanj, Kakanj i tako dalje.
Dalje, za povećanje produkcije uglja i poboljšanje kvalite-
ta u projektu je izgradnja separacije u rudniku Banovići sa ka-
pacitetom od 2 miliona tona uglja, separacija u Brezi sa kapa-
citetom od 800 000 tona, kao i sušara uglja u Velenju sa kapa;i-
tetom od 650 000 tona, a s obzirom da naša proizvodnja koksa
neće biti dovoljna da podmiri potrebe crne metalurgije, biće
potrebno podići nova preduzeća za dobijanje koksa.
Radi iskorištavanja otpadnih SO- gasova iz topionica bak-
ra i cinka i radi dobijanja sumporne kiseline u superfosfata,
što je naročito važno za našu poljoprivredu, a i za industriju,
moraće se izgraditi postrojenje za dobijanje tih produkata.
Uslijed naših ogromnih deviznih izdataka za sirovine tek-
stilne industrije, nama je neophodno da šro prije izgradimo ftb-
riku viskoze sa kapacitetom od 20 000 tona vještačkeg vlakna,
čime ćemo uštedjeti 7 milijardi dinara u devizama.
U vezi s potrebom unapređenja poljoprivrede, biće potree-
no proširiti kapacitete fabrike traktora i izgraditi nove fab-
rike za proizvodnju vještačkog ¿ubriva i tako dalje.
221
OBOJENA METALURGIJA
m
»	S postepenom izgradnjom rudnika bakra u Majdanpeku dobiće
se u prvoj fazi 15 OOO tona bakra godišnje.
U 1953 godini završiće se u Strnišču izgradnja fabrike gli-
nice, s godišnjim kapacitetom od 50 000 tona glinice, a takođe
i prva etaoa fabrike aluminijuma s godišnjim kapacitetom od
15 000 tona aluminijuma, a u 1955 godini kapacitet će se pove-
čati za daljih 15 000 tona, tako da 6e se dobijati godišnje
30 000 tona aluminijuma.
SAOBRAĆAJ
Isto tako, u budućem planiranju moraće se posvetiti najve-
ća briga transportu i komunikacijama. Sa sve većom mehanizacijom
i transporta pozrebno je što prije popravljati i stvarati za to
odgovarajuće puteve, jer inaće već i danae ti'pimo ogromnu štetu
zsog brzog uništavanja motornih vozila na lošim putevima. Isto
tako i naš željeznički, pomorski i vazduhoplovni saobraćaj zah-
tijeva šro prije najveću brigu, jer je već prilično zastario i
dotrajao.
POLJOPRIVREDA
Pre:..a podacima Saveznog zavoda za statistiku, vidi se da
perlijeratni razvitak poljoprivrede daleko zaostaje za razvit-
kom naše industrije i ostale privrede. Ali to nije zbog nekog
svjesnog zanemarivanja i potegenjivanja poljoprivrede, već je
to posljedica objektivne nužde u prvom periodu naše izgradnje.
Mi smo se morali najprije posvetiti izgradnji naše bazične in-
dustrije, da bismo na taj način stvorili potrebne uslove za me-
hanizaciju našo poljoprivrede.
Sa završavanjem ključnih objekata imaćemo potrebne uslove
za daljnji razvitak poljoprivrede. Već 1953 godine biće investi-
222
rano u poljoprivredu 25 milijardi dinara. Ove će investicije
iz godine u godinu rasti.
Osnovni pravac investicije u poljoprivredi treba da bude
slijedeći: prvo, dalja mehanizacija i snabdijevanje traktorima;
drugo, proširivanje upotrebe vještačkog đubriva, u koju svrhu
treba davati potrebne kredite, naročito zadrugama; treće, podi-
zanje stočnog fonda; četvrto, popravljanje stanja vinogradar-
stva - obnavljanje loza, novo krčenje i tako dalje; peto,
postepeno ali sistematsko izgrađivanje sistema navodnjavanja;
šesto, izgrađivanje male prehranbene industrije na principu so-
cijalističke planske proizvodnje u samoj poljoprivredi, što će
sprečavati propadanje ogromne količine voća i povrća (što se da-
nas nažalost dešava) i omogućiti podizanje kvaliteta finalnih
proizvoda i zapošljavam ja suvišne radne snage, koja se s mehani-
zacijom oslobađa u poljoprivredi.
Da se zadruge ne bi postepeno pretvarale u neka preduze-
ća u kojima bi jačao, umjesto da slabi, kapitalistički elenenć.t
u proizvodnji i raspodjeli, vlast će morati dobro kontrolirat
kreditiranje u poljoprivredi, jer se događa da se krediti rasi-
paju u neproduktivne svrhe, da se ne troše prvenstveno za pri-
oritetne potrebe, koje omogućavaju podizanje poljoprivrede u
što kraćem roku sa ekstenzivne na intenzivnu obradu, već se
ponekad čak vrše i špekulacije s kreditima.
Zadrugarstvo je za nas još jedno od najvažnijih pitanja.
Ono pretstavlja najvažniji element pobjede socijalizma na selu.
Bez pobjede socijalističkog 3ektora na selu ne može biti ni ko-
načne pobjede socijalizma u našoj zemlji. A ta pobjeda se sas-
toji u visokom standardu života - materijalnom, kulturnom i ta-
ko dalje. Radi se samo o tome kako ćemo mi to postignuti. Zao
god što moramo učiniti sve napore da ne zavisimo stalno od vre-
menskih prilika u poljoprivredi, gdje na." često pogađaju razne
elementarne nepogode, tako ne možemo dopustiti ni da zavisimo od
223
dobre ili loše volje privatnih proizvođača aa selu. Kao god što
moramo preduzeti efikasne mjere za odbranu od prirodnih sila i
obezbijediti od njih poljoprivredu, tako isto moramo stalno pre-
cuzimati mjere da obezbijedimo prehranu stanovništva i pravilan
razvoj socijalizma, da ga obezbijedimo od haotične proizvodnje
i raspodjele u poljoprivredi, koje su uslovljene desetinama hil-
jada sitnih individualnih gazdinstava.
Kod nas se Još premalo vodi računa o raznim oblicima stimu-
lacije za uvlačenje seljaka u zadrugu., U početku se postupilo
suviše kruto, kako u stvaranju zadruga tako i u njihovom unutraš-
njem organizacionom sistemu. Sada se u tom pravcu stanje počelo
malo popravljati, ali još uvijek ima dosta slabosti koje se mo-
raju iepraviti. S druge strane, neki drugovi postali su obeshrab-
reni zbog izvjesnog otpora seljaka u nekim krajevima da ulaze u
zadruge, zbog pokušaja neprijatelja da razbiju već stvorene za-
druge i tako dalje. Da, nije lak in brz posao stvaranje socija-
lizma na selu. Tu su najjači korijeni starog, najjači korijeni
privatnog vlasništva, korijeni zaostalosti, starih običaja i
shvatanja. Samo jačanjem našeg socijalističkog industrijskog
potencijala mi ćemo postepeno savladati teškoće i na ostvarenju
socijalističkog načina proizvodnje na selu.
Od nas će zavisiti da li će rasti ili slabiti socijalisti-
čki sektor na selu. On ne može rasti ako mu mi sami za to ne bu-
demo pružali hranu i ako budemo pravili gluposti.
Drugovi i drugarice, ja sam o našim ekonomskim problemima
govorio suviše malo da bi se u detaljima dobila potpuna slika.
Nisam mogao biti opsitniji zbog samog prostora u mom referatu i
vjerujem da će me drugovi u diskusiji dopuniti, da će o nekim
problemima dati više cifara. Ja sam samo, u vezi s našim općim
razvitkom, htio dati prfcbližnu sliku da bi se bar donekle shvati-
le sve teškoće s kojima se borimo i s kojima ćemo se, vjerojat-
no, Još jednim dijelom boriti. Ali sve to ipak pokazuje krupne
224
uspjehe u našim naporima i uliva povjerenje u našu daljnju izgrad-
nju. Više i rječitije nego sve ove suhe cifre pokazuje naša stvar-
nost - naše fabrike i proizvodi koje one već čaju, naša ogronna
radilišta i građevine. Jednom riječju, nestalo je one stare zao-
stale Jugoslavije i niče sve brže i brže nova, napredna u svakom
pogledu zemlja. (Aplauz)
IV
RAD I RAZVITAK KPJ U PERIODU OD V KONGRESA PARTIJE DO DANAS
Peti kongres naše Partije imao je ogroman značaj za njen
daljnji razvitak i rad kao vodeće društvene snage u izgradnji so-
cijalizma. On je ojačao redove Partije i omogućio da se iz nje
otstrane tuđi, izdajnički i kolebljivi elementi koji su u sudbo-
nosnim danima za našu zemlju i njene narode pošli putem izdaje
interesa zemlje i naroda, služeći kao oruđe u rukama moskovskih
imperijalista za postizavanje njihovih mračnih ciljeva prema so-
voj Jugoslaviji.
Napad SSSR-a i ostalih informbirovskih partija na rukovcd-
stvo KPJ nije imao nikakvih poslijedica za njen razvoj. Naprotiv,
može se reći da se Partija još više očeličila i da je broj nje-
nih Članova počeo brzo da raste, tako da je od juna do konca de-
cembra 1948 godine porastao od 448 175 aa 550 812 članova, u 39£9
godini do decembra 1950 godino na 607 443 člana, do decembra
1951 godine na 704 617 članova, a do 30 juna 1952 godine na
779 382 člana.
Odmah poslije Kongresa otkrilo se da je rukovodstvo SKP(b)
imalo u redovima naše Partije nekoliko svojih agenata, kao štc-
su bili Arsa Jovanović, Radonja Golubović, Vlado Dapčević, Bri-s.ko
Potričević, Koma Đurić, Voja Srzentić, Slobodan Radulović i dra-
gi, koji su bili zavrbovani od NKVD-a i od kojih su neki imali
zadaću da na Kongresu istupe protiv politike CK KPJ. Ali jedno-
?225
é
dušnost delegata ila Kongresu u osudi pisama Staljina i Molotova
i rezolucije Informbiroa dejstvovala je kao hladan tuš na te iz-
dajnike i oni se nisu usudili da izađu sa svojim sjepačkim stavom
pred Kongres. To je bio nov krupan poraz sovjetskih rukovodilaca,
poslije slučaja s Eebrangom i Zujovićem, u pokušaju da razbiju
jedinstvo Fartije i naroda naše zemlje. V kongres je jednodušno
odobrio odgovore Politbiroa na pisma Staljina i Molota, a isto
tako i naš stav u vezi sa odlaskom na sjednicu Informbiroa u
Bukarest. Àli je na V kongresu, odnosno u rezoliciji o tom suko-
bu, izražena nada i želja da se učini sve kako bi se odnosi izme-
đu aaše Partije i SKP(b) nekako popravili i eukob na drugarski
način riješio.
Bilo Je više razloga zašto je V kongres zauzeo takav stav.
Prvi je bio u tome što skoro čitava pozadina toga sukoba još ni-
je bila poznata u redovima članova Partije, a kamoli u narodu;
drugi je bio u tadašnjem našem položaju - političkom, ekonomskom
i idejnom, odnosno u stepenu svijesti ne samo širokih masa trud-
benika naše zemlje, nego čak i mnogih članova Partije, jer je
naša Partija kroz dugi niz godina razvijala vjernost i ljubav
svojih članova i naroda prema Sovjetskom Savezu, kao jedinom
istinskoj: savezniku na koga se naša zemlja može osloniti u teš-
kim časovima. Prema tome, i tada, kad se na djela pokazalo da je
sve to bila samo jedna 3trašna zabluda, kad je nair.a na rukovode-
ćem položaju postalo već potpuno jasno što hoće SSSit /Tu je vri-
njeno v obeh izdajah (čitaj: Staljin)/ u odnosu na našu zemlju
i u svojoj vanjskoj politici uopće, - mnogim članovima Partije
i narodu to još nije bilo jasno. Njima je teško bilo da vjeruju
da S3SB /Tu je zopet vrinjeno - (čitaj: Staljin)/ ima tako nepo-
štene ciljeve prema nama, kao što je to kasnije ргакза pokazala.
Iluzije o SSSB rušile su se postepeno, a taj proces ubr-
zavali su sai S0vjetski Savez i Informbiro svojim psovkama i kle-
vetanjem svega onoga na sta eu naši narodi bili najviše ponosni.
?226
Ubrzavao je to pritisak SSSR-a na našu zemlju, njegova ekonomska
blokada, provokacije na granici i ubijanje naših graničara,voj-
ne prijetne, otimanje djece roditeljima koja su do sukoba bila
poslata na školovanje u SSSR, kao i mnogi drugi neprijateljski
postupci prema našoj zemlji. Oni su otvorili oči svakom pošte-
nom čovjeku u Jugoslaviji.
Provokacije na granici prema našoj zemlji rapidno su rasle
iz godine u godinu. Dok su 1949 godine sovjetski sateliti izvr-
šili 936 provokacija, već 1951 godine broj provokacija dostiže
I517, a samo za devet mjeseci ove godine broj provokacija izno-
sio je I53O, tako da je do danas poginulo oko 40 naših graniča-
ra i građana. Sve to, kao i nasilno ibacivanje čitavih tena raz-
nog klevetničkog propagandnog materijala, posližilo je raskrin-
kavanju njihovih neprijateljskih namjera prema našoj zemlji, a
ne samo prema rukovodstvu Partije, kako su to oni ispočetka htje-
li proturiti.
Ka da je ovaj pritisak Sovjetskog Saveza i satelitskih ze-
malja prema našoj Partiji i narodu bio od samog početka neobično
žestok i stalno pojačavan u raznim oblicima, on ipak nije uzdr-
mao redove naše Partije, u šta su se nadali Staljin i ostali ru-
kovodioci SSSR-a i Informbiroa. Mogu, drugovi i drugarice,smjelo
kazati da ni jedna druga partija na svijetu ne bi izdržala takav
pritisak. (Buran aplauz. Delegati ustaju i skandiraju: "Tire -
Partija" "Mi smo Titovi - Tito je naši" "Heroj Tito!") A zašto
mogu to kazati? Kogu kazati zbog toga što ni jedna druga partija
nije u posljednja dva decenija prošla takvu surovu školu, kao
sto ju je prošla KOJ u revolucionarnoj predratnoj praksi i u
ognju oružane narodne revolucije. Prema tome, samo tako prekalje-
na revolucionarna partija mogla je odoljeti olujama i izaći iz
te borbe sa sovjetskim revizionistima još jača i monolitnija.
(Dugotrajan aplauz)
U svakodnevnoj neprekidnoj borbi protiv sovjetskih i drugih
revizionista i njihove agresivne propagande prema Jugoslaviji,
?227
kao i protiv neprijateljskog stava zapadne reakcije prema nama,
prekaljivali su se kadrovi naše Partije, rastao je i zaoštravao
se njihov idejni i politički nivo.
Peti kongres postavio je pred članove Partije krupne zada-
će u vezi sa izgradnjom socijalizma uopće, a u vezi sa izvrše-
njem Petogodišnjeg plana napose. Te zadaće fiksirane su u Pro-
gramu Partije, koji je usvojio V kongres i u kome se pozivaju
članovi Partije da založe sve svoje snage u radu na rješavanju
takvih krupnih problema naše socijalističke zajednice kao što
su: učrvšćenje ravnopravnosti naroda Jugoslavije - Srba, Hrvata,
Slovenaca, Makedonaca i Crnogoraca i osiguranje prava nacional-
nih manjina; zatim, pretvaranje Jugoslavije u razvijenu indu-
strijsku i naprednu poljorpirvrednu zemlju; učvršćenje i usavr-
šavanje Jugoslovenske armije, učvršćenje nezavisnosti naše zemlje,
podizanje životnog standarda radnih ljudi, podizanje prosvjete
i kulture, rad u raznim društvenim organizacijama i tako dalje.
Kogu sa ovog mijesta danas pred vama, drugovi i drugarice,
potvrditi da su članovi Partije čaeno izvršavali svoje obaveze
presa Partiji i narodu. (Aplauz) Komunisti su bili uvijek na vri-
jeme temo gdje je bilo najteže i najpotrebnije. Ako zimi nije
bilo ugljena za fabrike, željeznice i ogrev, članovi Partije iz
fabrika, kancelarija, raznih ustanova i sa sela išli su hiljada-
ma na rad u rudnike po više nedjelja i mjeseci, a ako je zapelo
na nekom radilištu, članovi Partije su išli da pomognu; ako
nas je zadesila neka elementarna nezgoda, članovi Partije bili
su prvi u pružanju pomoći i tako dalje. Takvih primjera ima na
hiljade.
Sve je to doprinjelo da je Partija postala narodu još bli-
ža, da je narod još više učvrstio svoje povjere u nju i u stvar
za koju se Partija bori - u socijalizam. (Aplauz.)
PEZDSEDAVAJUĆI: Dajem kratak odmor
(Odmor je dat u 11,45 časova.)
?228
Nastavak referata druga Tita
IDEJNO-VASPITNI BAD
Do 71 plenuma CK FKJ čitavim idejno-vaspitnim radom rukovo-
đeno je pretežno iz centra. Tematika, pa čak i oblici rada, odre-
đivani su počev od Agitpropa CK KPJ, tako da su mnoge osnovne
partijske organizacije i niža partijska rukovodstva postali pa-
sivni. Osim toga, bilo je i drugih slabosti, a jedna od najkrup-
nijih bila je zastarjelost problematike pojedinih planova i pro-
grama, koji su se sporo mijenjali u odnosu na konkretne potrebe.
Danas je, uglavnom, stanje izmijenjeno. Težište rada i ini-
cijativa prenijeti su na osnovne partijske organizacije i partij-
ska rukovodstva na terenu. Kurs demokratizacije oblika idejno--
vaspitnog rada uglavnom je pravilno shvaćen, ali ipak ima još
dosta slabosti. Osnovna slabost je u tome što su trnove partij-
ske organizacije prepuštene same sebi, bez ikakve pomoći pri pre-
lazu i pripremama, tako da je u mnogim partijskim organizacija-
ma na selu rad na idejno-vaspitnom podizanju članova zastao i
zanemario se. Prema tome, zadaća je danas u mnogim partijskim or-
ganizacijama da se što prije oživi idejno-vaspitni rad, a po-
sebno rad na ličnom osposobljavanju pojedinih članova, naroči-
to rukovodilaca.
Ali je decentralizacija idejno-vaspitnog rada dala već do-
bre rezultate u mnogim organizacijama. Partijska rukovodstva br-
že shvataju probleme koji im зе u svakodnevnom radu nameću, ka-
ko partijske tako i političke i opće društvene. Ipak, u nekim
partijskim organizacijama ima još zaostajanja i nasnalaženja;
neke organizacije, naročito one nerazvijene, ne organizuju pravo-
vremenu i sistematsku borbu u masama protiv tuđih, klerikalnih,
buržoazijskih i kominformističkih shvatanja i uticaja.
Ako mi danas možemo konstatirati da je u posljednje vrije-
me primijećen sve Jači uticaj raznih socijalizmu tuđih shvatanja,
229
naročito na selu, onda je to jasan dokaz da komunisti ne rade
ni dovoljno ni pravilno na suzbijanju takvih pojava. A baš u
toce i jeste njihova najvažnija zadaća. Nekim članovima Partije
uslijed nedovoljne idejne i političke izgrađenosti i slabe par-
ti Jno3ti, neki problemi nisu jasni, ne reagiraju na njih pravil-
no, ili uopće ostaju pasivni prema takvim pitanjima kao što su
na primjer: strah za naša nezavisnost, strah za sudbinu socija-
lizma u svijetu, stanje u međunarodnom radničkom pokretu ili
vjera da će SSSR jednog dana uvidjeti svoju pogrešku i sve popra-
viti i tako dalje. Naročito moram ovdje podvući, da je u poslje-
dnje vrijeme bilo dosta pojava da su partijske organizacije bile
neosjetljive i neaktivne protiv sve jačeg klerikalnog i reli-
gioznog uticaja u nekim krajevima, kao na primjer u Sloveniji,
pa i u Hrvatskoj. Osim toga, ne vodi se dosta odlučna i sistema-
tska borba protiv pojava šovinizma, koji se počeo javljati tu i
tamo pod uticajem reakcionarnih elemenata koji svoju borbu pro-
tiv novog društvenog sistema nastoje da vode pod tim vidom. Ra-
zlog tome je nedovoljna osjetljivost članova Partije prema tim
pojavama i nereagovanje na vrijeme i energično. Koram da nagla-
sim da Je tu i tamo bilo i u redovima članova Partije pojava
šovinizma, koje su se pretvarale u kominforaizam i u nepirja-
teljeki stav prema našoj zemlji uopće (slučaj Duško Brkić,
Rade Žigić, Ćanica Opačić i tako dalje).
Za razliku od partijskog rada na selu i njegovih slabosti
ral u fabrikama i preduzoćima bolje napreduje, naročito poslije
uvoîenja novog privrednog sistema. Privrednim pitanjima posve-
ćuje se prilično vremena i pažnje. Radnici su neobično zaintere-
siranu za te probleme, ali u radu partijskih organizacija po
preduzećima postoji tendencija jednostranosti. To ima svoje sla-
be strane. Jer se zanemaruje idejno-politički rad i razni drugi
problemi, koji su sa stanovišta naših društvenih potreba važni.
Partijske organizacije u fabrikama i preduzećima moraju znati
da privuku radnike i da ih zainteresiraju za sva društvena pi-
tanja. Plan rada se mora postaviti mnogo šire. Radnici se mora-
230
ju upoznati sa cjelokupnom linijom partijske politike, a princi-
pima za koje se Partija bori i tako dalje.
Sada, kada više neće biti kandidatskog staža, naročito će
biti važno da se više sistemski rad s masom radnika, radi njiho-
vog privlačenja u Partiju. Had njihovog idejno-političkog i eko-
nomskog obrazovanja treba odbaciti ponekad gledanje da radnici
nisu kadri shvatiti komplikovane ekonomske probleme u cjelini,
da je za njih teoretska naobrazba preteška stvar i tako dalje.
Baš sada, kad radnici sami upravljaju preduzećima, bilo bi po-
grešno ograničavati se na vaspitanje i osposobljavanje uskog
kruga radnika, već to treba proširivati na sve veći i veći kr¿g
radnih ljudi. Prema tome, naravno, traže se i bolji kvaliteti
idejnog i političkog rada i sposobni članovi Partije za taj rad.
Česta praksa da se idejno-politički rad sprovodi samo medu čla-
novima Partije skroz je pogrešna i s njom se mora prekinuti.
Pošto meiu radnicima postoji vrlo jaka i proširena težnja
da podignu svoj nivo općeg obrazovanja, treba učiniti sve da im
se to omogući, jer će samim tim lakše ići i ideološko obrazova-
nje, za koje je svakako potrebno izvjesno predznanje.
%
PAHTIJSZE ŠEOLE
Vaspitavanje partijskog kadra, koje je vršeno kroz partij-
ske škole, kurseve, seminare i tako dalje, dalo je dosta dobre
rezultate. Od V kongresa do polovine ove godine prošlo je kroz
Višu partijsku školu, redovne seminare i razne kurseve 21033
slušalaca; i to: kroz Višu partijsku školu 560 slušalaca, kroz
srednju partijsku školu 3016 slušalaca, kroz nižu partijsku ško-
lu 14 180 slušalaca, a kroz partijske kurseve 3 232 draga i dru-
garica, i to uglavnom iz sreskih i ostalih rukovodstava.
Do 1949 godine programi naših škola i kurseve. Parzije bili
su pod jakim uticajem ruskih šablona, ali se od toga vremena pre-
kida s^toa praksom. Velikim zalaganjem partijskih kadrova koji
231
su prošli 1eroz škole i kureeve postignuti su vrlo lijepi rezul-
tati u savlađivanju postojećeg materijala; školovanje je mnogo
koristilo u savlađivanju raznih zadataka u praktičnom radu na
terenu.
D vezi s daljnjim društvenim razvitkom pokazala se potreba
da se mijenja i sistem vaspitanja našeg partijskog članstva. Od-
lučeno je da se za osnovni rukovodeći kadar stvori sistem povre-
menih seminara, na kojima će se upoznavati s teoretskim proble-
mima koje postavlja naša praksa. U tu svrhu izgrađuju se odgo-
varajući nastavni program, prema kojima bi trebalo da slušaoci
dobiju osnovno znanje iz političke ekonomije, osnove iz naučnog
socijalizma, u cilju lakšeg razumijevanja i savlađivanja zadaća
i bolje orijentacije u socijalističkoj izgradnji zemelje. Isto
tako potrebno je i upoznavanje sa savremenim međunarodnim poli-
tičkim razvitkom, a naročito upoznavanje stanja u međunarodnom
radničkom pokretu.
Drugovi i drugarice, ako bih ja u ovom izvještaju govorio
podrobnije o raznim slabostima u našoj Partiji u periodu koji je
ovdje obuhvaćen, to bi svakako zauzelo dosta mjesta. Ja ću se
zaustaviti samo još na nekim od tih slabosti.
Prvo bih želeo da se zadržim na liku člana Partije, na li-
ku kocuaista. U toku posljednje dvije godine počela su se kod
jednog, na sreću malog kruga ljudi - članova Partije, pa i poje-
dinaca iz nekih rukovodstava u Partiji, unositi nakaradna shva-
tanja o ličnom životu i moralu, koja su prelazila svaku granicu
dopuštenog. Najčešće Je bio slučaj izvjesne idejne demoraliza-
cije kod ljudi, a naročito moram pedvući da su u tome izvjesnu
ulogu odigrala poznata pisma SEP (b), u kojima se naša Partija
optužuje da se miješa u lični i porodični život članova Parti-
je, ca im ograničava slobodu u ličnom životu i tako dalje. To
Ja tvrdim zbog toga što Je kod jednog dijela ljudi, koji su ima-
li shvatanja da Je lični život potpuno nezavisan od partijskog,
232
došlo do političke demokratizacije i uslijed toga do skretanja
na informbirovske pozicije. CK je bio prisiljen da po tome naj-
oštrije udari i preduzme čitav niz mjera, da зе takve stvari
više ne događaju. Mogu ovdje kazati da su te mjere CK odlično
odjeknule u redovima članstva Partije, jer su bile i pravilne i
efikasne.
Druga slabost, ista takva ili još mnogo opasnija koja se
pojavila istovremeno s prvom, bila je u tome što su u redove
partijskog članstva počela prodirati razna Partiji tuđa shvata-
nja - idejna, politička a i kulturna. Otkuda i sašto to? Usli-
jed nevjerojatno brzih promjena kod nas u pravcu demokratizaci-
je cjelokupnog društvenog života, počeli su rasni elementi koji
ne vole socijalizam, izgleda, krivo sfavatati našu demokratiza-
ciju i dizati glave, pojavile su se razne teorijice o slobodi
ovog ili onog. Osjetilo se to na raznim poljima kulturnog, a i
političkog života. Takva shvatanja su čak imala uticaj na ne-
ke članove Partije koji se ne mogu smatrati naročito partijno
črvstim. To je počelo zamagljivati i rasplinjavati idejnost ne
samo izvan već i unutar Partije.
Kad smo načisto s tim da uloga EPJ nije danas u komando-
vanju, da se ona ne miješa u sva i svašta kao neki vrhovni ar-
bitar i sudija, koji o raznim problemima društvenog života -
naučnim, privrednim i drugim, donosi svoj sud kao nsšto neopozi-
vo i nepogrešivo, otda je jasno da se uloga KPJ sastoji u naj-
važnijoj njenoj zadaći - u idejno-vaspitnom rukovođenju, u nje-
noj budnosti da se socijalističko društvo kod nas rezvija nor-
malno i pravilno; to jest - uloga komunista, sastoji se u pre-
vaspitavanju i vaspitavanju građana naše zemlje u socijalistič*
kom duhu.
Sve življe i jače veze sa zapadnim zemljana, umjesto da
su bile transmisije naše stvarnosti na Zapad, postajale su sve
više transmisija raznih, socijalizmu tuđih, preživjelih ideja
za infiltraciju u naš društveni život. Protiv toga je takođe
233
CiI preduzeo ozvjesne mjere, ali se pokazalo da će tu borba biti
teža. Tu se ae radi o Partiji, već samo o pojedincima, a uglave
nom o licima koja djeluju u raznim porama društvenog života van
Partije. Ali ja vjerujem, ako budemo čuvali redove naše Partije
idejno čistim i disciplinovanim, da ćemo lako savladati i te
pojave, koje mogu da nam nanesu ozbiljne štete u našem pravil-
nom razvoju, a naročito u prevaspitavanju ljudi u socijalističkom
duhu. Mi ne bismo bili ni komunisti ni revolucionari ako ne bis-
mo znali na vrijeme i pravilno suzbijati takve pojave, koje su
u svojoj suštini ne samo štetne već i konträrevolucionarne.
Zontrarevolueionarno je sve ono što svjesno ometa revolucionar-
ni razvitak, pa makar neko to krstio kakvimgod krilaticama.
(Aplauz.)
Želeo bih na kraju još jedanput da obratim pažnju da je
za Partiju na ovoj etapi demokratizacije našeg društvenog živo-
ta najopasniji pokušaj infiltriranja raznih tuđih uticaja u na¿,
rod, a naročito u Partiju. Sto demokratizacija ide šire, tim
mora biti veća i budnost članova Partije prema takvim pojavama,
bilo da one nadu svoje mjesto u štampi ili usmenoj propagandi,
u formi nekih akcija i tako dalje. Takve pojave treba odmah ras-
krinkati kao pokušaje razbijanja našeg idejnog jedinstva i sla-
bljenja jedinstva u narodu uopće.
Prema tome, borba za dostojan lik člana Partije i u dana-
šnjoj fazi razvitka na putu izgradnje socijalizma (pri čemu se
moramo čuvati svih mogućih Scila i Karibda), pretstavlja jednu
od najvažnijih zadaća naše Partije, jer samo besprijekorno po-
našanje komunista, njihovo stalno idejno uzdizanje, njihova dis-
ciplina i požrtvovanost, vjernost narodu i Partiji čini ih dos-
tojnim da budu idejni i politički inspiratori stvaranja novog -
socijalističkog društva. (Aplauz.)
234
V
DRUŠTVENE ORGANIZACIJE
ULOGA I RAD SINDIKATA
Veliki zamah naše industrijalizacije i sve veći priliv rad-
nih ljudi sa sela u fahrike postavio je pred naše sindikate krup-
ne zadaće. Pod uslovima izgradnje socijalizma u našoj zemlji, te
su zadaće sasvim drugog karaktera no što su bile, recimo, u pred-
ratnoj Jugoslaviji, ili što su danas u kapitalističkim zemljama.
Pošto su se odnosi radnika prema sredstvima za proizvodnju pro-
mijenili ukidanjem kapitalističkog načina proizvodnje, na mjes-
to koga je uspostavljen socijalistički način, to su se u vezi s
tim promijenile i zadaće naših sindikata.
U kapitalističkom sistemu, odnosno u kapitalističkom nači-
nu proizvodnje, sindikati imaju zadaću da brane interese radnih
ljudi od kapitalističkog izrabljivanja. Oni se nalaze na čelu
organizovane mase radnih ljudi i vode brigu za poboljšanje rad-
nih i drugih uslova radnika i namještevika. A u prclaznom revo-
lucionarnom periodu, „- to jest onda kad je već uspostavljena vlast
radnog naroda i stari sistem uništen, kad su sredstva za proiz-
vodnju podruštvljena, ali još nisu predata na upravljanje radnim
kolektivima, već se nalaze u rukama države, - u tom periodu sin-
dikati imaju zadatak da, štiteći interese radnih ljudi, ne za-
boravljaju ni na interese revolucije, na općedruštvene interese.
U skladu s postojećim materijalnim sredstvima, sindikati poma::u
i utiču na narodnu vlast da se što je mogućno bolje regulišu i
poprave uslovi radnika i namještenika. Pod uslovima upravljanja
preduzećima i fabrikama od strane radnih kolektiva, uloga sindi-
kata se opet donekle mijenja. Sada je njihova zadaća mnogo kon-
plikovanija i veoma važna.
Kulturno-prosvjetno, moralno-političko, ideološko i struč-
no vaspitavanje stotine i stotine hiljada radnika - to je krupna
235
zadaća sindikata. Sada, kada pitanje nagrađivanja zavisi većim
dijelom od samih radnika, sindikati imaju vrlo veliku odgovornost
da se to pravilno i pravedno odvija. Ta njihova odgovornost mno-
go je komplikovanija, jer vise nije jednostrana, već dvostruka-
pred radnicima u preduzeću i pred čitavom socijalističkom zajed-
nicom.
Sindikati su dosad postigli krupne uspjehe u vaspitnom ra-
du, kao i u borbi za savlađivanje raznih ekonomskih teškoća, za
otstranjenje posljedica ekonomske blokade SSSR-a i njegovih sa-
telita, za izvršenje Petogodišnjeg plana. Oni su bili organiza-
tori borbe za veću produktivnost rada, za socijalističko takmi-
čenje, za udarništvo i racionalizatorstvo. Sve su to bile vrlo
važne zadaće u našem društvenom razvitku i savlađivanju teškoća
u našim najtežim danima, u danima svih mogućih pritisaka i pri-
jetnji.
Na čelu organizovanih trudbenika naše zemlje sindikati su
kod nas odigrali krupnu ulogu u raskrinkavanju pred trudbenici-
ma kontrarevolucionamog napda na našu zemlju od strane SSSR-a
/Tu je vrinjeno: (čitaj: Staljina)/ i njegovih satelita.
Sa odumiranjem državnih funkcija u upravljanju proizvodnjom
raste i rasti će uloga sindikata u mnogim pitanjima, kao što su:
sistem nagrađivanja, reorganizacija socijalnog osiguranja, bira-
nje radničkih savjeta, društveni plan, donošenje raznih uredbi,
pravilan i pravedan postupak kod određivanja 3tope akumulacije
i slično (za pojedine fabrike i preduzeća, a i uopće).
Interesantno je gledanje u inostranstvu, - ne samo u redo-
vima reakcionara već i kod nekih rukovodećih ljudi u socijalis-
tičkim sindikatima, - na ulogu naših sindikata, prema kome su
sindikati kod nas, kako kažu oni, čisto državna, totalistička
organizacija, a ne slobodni sindikati. Koram kazati, da sam ja
lično već mnogo puta objašnjavao strancima koji su dolazili kod
236
mene šta su naši sindikati i kakvu ulogu imaju i našem društve-
nom životu. Da, ali oni to samo značajno slušaju, smiješeći se,
i misle pri tom: pričaj ti kome hoćeš, ali mi ti svejedno ne vje-
rujemo. Kapitalista misli pri tom: ah, kako ste vi u Jugoslavi-
ji sretni što možete pomoću sindikata obuzdavati radnike da ne
traže veće plate i manje radno vrijeme! - a onaj desni socijali-
sta opet (ja kažem desni socijalista zbog tofca što mnogi socija-
listi, i to baš lijevi, razumiju ulogu naših sindikata), na os-
novu svoje koncepcije mirnog prerastanja kapitalizma u socijali-
zam iz čisto ideološke animoznosti prema revolucionarnom preo-
bražaju, gdje postoje i moraju postojati metodi prinude, ne
vjeruje da sindikati kod nas nisu sredstvo totalitarnog siste-
ma, kako on naš sistem i shvata.
Kod nas su već u prvoj fazi izgradnje socijalizma sindika-
ti igrali važnu ulogu učestvujući direktno u donošenju svia zi,
trudbenike važnijih uredaba i propisa, kao i u pripremanju za-
kona prije podnošenja Narodnoj skupštini r.a pretres i rako da-
lje.
Prebacuju nam da kod nas sindikati stoje pod uplivom Eot.u-
nističke partije, kao da na Zapadu sindikati ne stoje pod idej-
nim i političkim uticajem socijalističkih ili drugih partija.
Svakako je logično da partija radničke klase i sindikati, bori-
ći se za iste konačne ciljeve, budu i čvrsto povezani u toj ber-
bi. Prema tome, jasno je da su kod nas i Komunistička partija i
sindikati čvrsto povezani u jedinstvenom cilju - izgradnji soci-
jalizma. Osim toga, nije pravilno da se zaboravlja, da je kod
nas pod rukovodstvom Komunističke partije voden oslobodilački
rat i izvršena Revolucija, da se danas pod idejnim rukovodstvom
Komunističke partije izgrađuje cjelokupni društveni život i ta-
ko dalje. Eto, u tome je vodeća uloga naše Partije. A ta зе vo-
deća uloga razvija sve više u pravcu vaspitača građana naše zem-
lje u socijalističkom duhu.
?257
/V obeh zgoraj omenjenih izdajah izpuščeni odstavek, ki
pa ni označen s...../
Poslije famozne rezolucije Informbiroa i bjesomučnih napa-
da i pritiska na našu zenlju od strane SSSR-a i satelita, a is-
to tako i zbog pokušaja sovjetskih hegemonista da pretvore Svjet-
sku sindikalnu organizaciju u instrument svoje vanjske politike,
naročito u borbi protiv naše zemlje, - naši sindikati su istupi-
li iz te medunarodne sindikalne organizacije i time doprinijeli
raskrinkavanju kontrarevolucionarne uloge SSSR-a u međunarodnom
radničkom pokretu. Izolacija naših sindikata, koju su pokuša-
li SSSR i njegovi sljedbenici, nije uspjela. Uspostavljene su
mnogobrojne veze, ne samo sa sindikatima iz evropskih zemalja
već i-sa sindikalnim pokretom u Aziji, Africi i tako dalje.
Postoji živa saradnja između naših i radničkih sindikata u dru-
gim zemljama. Kroz tu saradnju naši sindikati upoznaju mešuna-
rodnu radničku i naprednu javnost uopće s našom socijalistič-
kom stvarnošću i razbijaju sovjetsko-informbirovske klevete i
laži o skretanju naše zemlje s puta socijalizma.
No u vezi sa sadašnjim komplikovanim zadaćama sindikata,
ja mislim da sindikalni funkcioneri, srednji i viši, moraju mno-
go raditi nad sobom. Oni moraju izučavati zakone političke eko-
nomije na osnovu Harksovog, Engelsovog i Lenjinovog učenja, i to
ne asptraktno, već u skladu s razvojem naše socijalističke iz-
gradnje. Ako to ne bi činili, sindikati neće moći odigrati onu
ulogu koju društvo od njih danas očekuje. I to zbog toga što se
u dosadašnjoj praksi upravljanja preduzećima od strane radnih
kolektiva neke sindikalne organizacije nisu snašle i zauzimale
su u nekim pitanjima manje pravilan stav nego radnički savjeti,
ili upravni odbori, a to dokazuje da nisu dovoljno ušle u suš-
tinu problema. Iz toga se vidi da neodgovorno pričanje, (Ca će
sindikati u novom sistemu proizvodnje izgubiti svoju važnost,
nema nikakve osnove i samo može izazvati zbrku i štetu.
238
¡
NABODUT FRONT JUGOSLAVIJE
U periodu od V kongresa do danas uloga Narodnog fronta u
našoj izgradnji socijalizma došla je do punog izražaja. Učešće
Narodnog fronta u političkom, privrednom, kulturnom i drugom
životu bilo je od presudne važnosti za realizaciju uspjeha koje
smo dosad postigli na tim poljima djelatnosti.
Naročito se mora podvući da je baš Narodni front omogućio
-- da se široke mase naroda naše zemlje što prije upoznaju sa su-
štinom sukoba između nas i SSSR-a. U prvim godinama poslije iz-
laska rezolucije Informbiroa, u vrijeme ekonomske blokade i po-
kušaja Sovjetskog Saveza (čitaj s Staljina) da stvori zabunu u
redovima naših naroda, Narodni front je najveći dio svoje poli-
tičke aktivnosti posvetio objašnjavanju suštine sukoba i nam-
jera SSSR-a (čitaj: Staljina) prema našoj zemlji i energično
poveo borbu protiv informbirovštine.
- /Iz obeh izdaj opuščeni odstavek./
Razne klevete i druga nedjela SSSR-a i drugih kominformovaca
prema našoj zemlji bili su na frontovskim konferencijama osuđi-
_____ vani i zbilja se može reći da u redovima Narodnog fronta skoro
i nije bilo kolebanja po liniji Informbiroa.
U tom radu posvećena je u Narodnom frontu,' to jest u njegovim or-
ganizacijama, naročita pažnja razvijanju odlučnosti da se brani
zemlja od agresije i da se u vezi s tim učvrsti vjera u našu кор-
stvenu snagu. Blagodareći takvom intenzivnom političkom radu,
uspjelo se do danas potpuno objasniti najširim masama, naših gra-
đana sovjetske (staljinske) imperijalističke namjere prema našoj
zemlji.
Dalje, Narodni front je bio vrlo aktivan u političkom radu
na objašnjavanju neophodnosti našeg društvenog preobražaja, iz-
vršenja Petogodišnjeg plana i tako dalje, a uporedo s tim vršena
je i mobilizacija članova Fronta za dobrovoljne radne akcije.
i
i
! 239
Aktivnost Narodnog fronta bila je svestrana: u objašnjava-
nju raznih privrednih ojera vlade, u agitaciji za stupanje u se-
ljačke radne zadruge, pri otkupu, ubiranju i razreiivanju pore-
za, ispunjavanju planova sjetve, pri sprovođenju u život Zakona
0	zabrani no en ja zara i feredže i tako dalje. '.*
Naročito je važna bila uloga i rad Narodnog fronta na učvr-
šćivanju bratstva i jedinstva medu našim narodima. Budnost ve-
ćine frontovaca prema pojavama šovinizma, u onim krajevima gdje
se nekada raspirivala nacionalna mržnja, sprečavala je većim di-
jelom sa uspjehom ponavljanje takvih šovinističkih pojava. Ali
moramo da naglasim da ipak nije u svim takvim mjestima Narodni
front posvetio dovoljno pažnje tom pitanju, a to je obično tamo
gdje frontovske organizacije nisu bile politički aktivne, gdje
je uslijed nepravilnog shvatanja uloge Narodnog fronta na sada-
šnjoj etapi našeg društvenog života zamro politički rad. Ja
smatram da je borba protiv šovinizma sastavni dio političkog ra-
da frontovaca. Ta borba mora da se odvija i u samom Frontu sis-
tematski i neprekidno, jer smatram da Je baš Narodni front da-
nas takva najmasovnija politička formacija naše socijalističke
zemlje u kojoj se mora i jedino može sa najvećim uspjehom iski-
vati i čeličiti naše nacionalno, političko jedinstvo i državna
monolitnost.
U dosadašnjem radu i uspjehu u idejno-političkom prosvjeći-
vanju pokazalo se da baš Narodni front postaje najmasovnija ško-
la za širenje socijalističke misli u našoj zemlji. Kod širokih
masa frontovaca pokazuje se sve veća žed za učenjem i ovlađivan-
jem socijalističkim idejnim, političkim i kulturnim znanjem.
Frontovskim organizacijama je u posljednje vrijeme omogućeno i
prepušteno da same iznalaze najzgodnije forme za prosvjećiva-
nje svojih članova. Razumije se da im pri tom treba pomoći u
pogledu organizacije i izrade odgovarajućih aktuelnih programa
1	planova za ideološko, političko i kulturno vaspitanje. Naro-
čito su u tome všžna predavanja iz raznih oblasti nauke, po mo-
240
I	<
gućnosti Sto kvalitetnija, a naročito ona koja imaju aktualni
karakter u našoj socijalističkoj stvarnosti.
Takav rad će se moći uspješno razvijati kroz razne forme,
kao što to već organizacije Narodnog fronta su i počele da rade,
kroz kružoke, kurseve narodne univerzitete, organizacije biblio-
teka i čitaonica i tako dalje. Mnoga predvanja koja je Narodni
front dosada organizirao, s temama o svim aktuelnim problemima
današnjice, dala su velike rezultate, ali se još nisu dovoljno
iskoristile sve mogućnosti koje se pružaju u toj našoj najma-
sovnijoj društveno-političkoj organizaciji. Krivnja za to uglav-
nom leži na partijskim organizacijama, koje u nekim mjestima
potcjenjuju u ulogu i rad Narodnog fronta. Treba imati stalno
u vidu da je našoj Partiji baš kroz Narodni front stvorena širo-
ka mogućnost za prevaspitavanje ljudi u novom, socijalističkom
duhu.
Prije izvjesnog vremena bilo je došlo u nekim krajevima
do mrtvila u radu frontovskih organizacija. To se sada donekle
popravilo, ali još nedovoljno, i treba preduzeti energične m¿e-
re za svestrano oživljavanje rada u organizacijama Narodnog fron-
ta.
Do tog mrtvila došlo je i zbog pogrešnog ehvatanja uloge
Narodnog fronta. Mnogi članovi Partije mislili su, a neki još
i danas misle, da je Nrodni front potreban samo radi raznih rad-
nih akcija na privrednim sektorima. Naravno da je Narodni front
veoma mnogo učinio za savlađivanje privrednih teškoća, ali to
je samo jedna od njegovih uloga i zadaća.
■	I
Ja ću ovdje dati letimičan pregled samo nekih radnih akci-
ja i njihovog efekta za našu privredu. Od 1946 do 1950 godine
Narodni front mobilizirao je svoje članove na mnogobrojnim do-
brovoljnim radovima, kao što su radovi na krupnim ključnim objek-
j 241
i
tima, u rudarstvu, u šumarstvu, na putevima, na raznim lokalni«
građevinskim radovima, na pošumljavanju i drugo. Samo u 194-9 go-
dini učestvovala su u radnim brigadama 1 011 353 člana Fronta na
ključnim objektima, izvršivši radove u vrijednosti od 7 milijar-
di dinara. Na lokalnim radovima radilo je te godine 30 906 radnih
brigada koje su dale 319 153 808 radnih časova, ili vrijednost
od 4 841 900 000 dinara. Prostor mi ovdje ne dozvoljava da na-
brojio sve glavine akcije i efekat rada članova Narodnog fron-
ta. Osim toga, mislim da je tu najvažniji moralno-politički efe-
kat za našu zemlju.
Narodni front če igrati i mora igrati sve važniju ulogu ne
samo kao politička asocijacija naših društvenih organizacija i
socijalističkih građana unutar naše zemlje već mora igrati važnu
ulogu i van nje, kao politički pretstavnik. Zbog toga Narodni
front mora dobijati sve čvršću organizacionu formu i ideološku
sadržinu. Njegova afirmacija kao udruženja socijalističkih gra-
đana naše zemlje, odnosno kao socijalističkog saveza radnog na-
roda Jugoslavije, biće vrlo važna za još brže i lakše uspostav-
ljanje veza i korisne saradnje s naprednim pokretima na Zapadu,
a naročito sa socijalističkim partijama.
Nama se stalno prebacuje da nemamo višepartijski sistem,
da je veliki, odnosno najveći i daleko pretežni, dio naših gra-
đana lišen mogućnosti da pripada nekoj političkoj organizaciji
i tako dalje. Ništa ne pomaže što se mi pozivamo na Narodni front
To za Zapad izgleda nešto labavo, manifestaciono i tome slično.
1 šta bi u našim uslovima zapravo značio višepartijski sistem
i šta on uopće znači?
Višepartijski sistem znaći više partija i programa o društ-
venom životu i razvitku. To znači da nosioci revolucije i društ-
venog preobražaja dopuste organizovano rušenje tekovina revolu-
cije za koje je već prolivena krv, za koje je već riješena oru-
i
w
242
V
žana bitka između starih preživjelih i novih revolucionarnih sna-
ga koje u društvenom razvoju donose progres. Koja je prava i do-
sljedna revolucija u historiji dobrovoljno dala pobijeđenom pro-
tivniku oružje natrag u ruke, da se bori protiv uspjeha revoluci-
je? Nijedna. Eto, ovu historijsku istinu neće da razumiju tamo
na Zpadau, ili je razumiju, pa hoće da nas navedu na tanak led.
Treba pokušati - misle oni - pa ako uspije, vrlo dobro, a ako ne
uspije, nije ništa izgubljeno. Čak i neki socijalisti sa Zapada
postavljaju nam pitanja zašto nemamo višepartijski sistem. A з
druge strane, sviđa im se pravi socijalizam, ali ne mogu da rzu-
miju da se kod nas do socijalizma ne može doći putem višepertij-
skog sistema, već protiv takvog sistema.
Prema tome, u novim uslovnima, u uslovima kad se revoluci-
ja uglavnom ostvari i društveni preobražaj već kreće na viši
-- stepen, to jest kad država već preda sredstva za proizvodnju u
ruke radnik kolektiva i na taj način počnu da odumiru funkcije
države, moraju se imati i novi oblici organizirane, masovne poli-
tičke snage kao što je to kod nas Narodni front, čija organiza-
ciona forma i namjena su već zastarjele, ali koji udružuju sosi-
jalističke trudbenike sela i grada radi ostvarenja najveće za-
daće koja se ostvaruje revolucionarnim putem - socijalizma. Ra-
zumije se da takva organizirana masovna snaga mora imati i je-
dinstven program. A da bi se imao neophodan jedinstveni program,
ne može se imati višepartijski sistem, i to je ono što ne mogu
ili neće da shvate na Zapadu.
Drugovi i drugarice, pošto su komunisti isto tako i člano-
vi Fronta, ja preporučujem da Narodni Front dobije onu politič-
ku sadržinu i organizacionu formu koja njemu i odgovara na sada-
šnjoj etaip i u vezi sa sadašnjim našim međunarodnim odnosima i
potrebama saradnje. To Je tim više potrebno što je ta naša opće-
narodna, politička organizacija postala u velikom stepenu svjes-
tan politički i idejni organizam, koji je kadar da igra krupnu
ulogu ne samo u našoj zemlji, u pravcu izgradnje našeg novog sis-
243
! • •
tema - socijalizma, već i na međunarodnom terenu - u pravcu po-
»	bjede socijalističke misli. (Aplauz.)
NARODNA OMLADINA
Pošto je našoj Narodnoj omladini određena vrio važna ulo-
ga u na em društvenom životu i da bi se pravilno usmjerio njen
razvoj u duhu naše nove stvarnosti, ukazala se potreba da se
izvrfii promjena u organizacionom pogledu.
Poslije V kongresa Partije održan je zajednički Kongres
SKOJ-a i Narodne omladine, gdje je prema preporuci Kongresa Par-
tije izvršeno spajanje ove dvije omladinske organizacije u jednu
jedinstvenu - Narodnu omladinu Jugoslavije. To je imalo vrlo
pozitivne rezultate i Narodna omladina izrasla je u snažnu orga-
nizaciju mladića 1 djevojaka sa 1 500 000 članova. Danas je već
čitavom svijetu pozanto kakav je besprimjeran radni heroizam
pokazala naša Narodna omladina, a pokazuje ga i danas, dajući
svoj bogati prilog našoj socijalističkoj zajednici.
2	L 'JVL	i ...	i
Omladina je preuzela na sebe i ostvarivala velike obaveze,
kao što su naši dosada najkrupniji objekti: željezničke pruge,
u dužini od 422 km, autoput Beograd-Zagreb, velike tvornice kao
Štu su fabrika mašina alatljika u Železniku, fabrika šamota u
Aranđelovcu i tvornica parnih kotlova i hidrauličnih strojeva
u Zagrebu. Omladina je, dalje, radila na izgradnji hidrocentrala
u Jablanici, Kavrovu, Vlasini i Vinodolu, na izgradnji industrij-
skih objekata u Zenici, Varešu, Goraždu, željezari Nikšič, valja-
onici bakra u Sevojnu, fabrici kablova u Svetozarevu, tekstilnoj
•	fabrici u Novom Pazaru, fabrici magnezita u Rankovićevu i mno-
gim drugim objektima. 966 420 omladinaca i omladinki radilo je
na 54 objekta, ne računajući rad omladine na lokalnim objektima
gdje je radilo oko 500 000 omladinaca i omladinki. (Aplauz-)
•
244
Ove radne akcije omladinskih brigada nisu samo dale krupan
materijalni doprinos našoj socijalističkoj izgradnji već i do-
prinos moralno-političkom, ideološkom i kulturnom uzdizanju omla-
dine, koja je na zajedničkom radu i sama sebe izgrađivala. Sto-
tine hiljada omladinaca iz cijele zemlje, seoska omladina, grad-
ska, iz privrede i škola, upoznavala se međusobno, vidjela raz-
ne krajeve i napore naših naroda, ogromne uspjehe, jedinstvene
gledanje svih naših naroda na potrebu da se što prije izvučemo
iz zaostalosti i riješenost da budemo sami gsopodari na svome.
Ka radnim akcijama odvijao se vrlo intenzivan prosvjetni rad.
Oko 65 000 omladinaca i omladinki naučilo je da čita i piše.
Održavani su kursevi na kojima je vaspitavana naša omladina, na-
ročito seoska. Učestvovanje seoske, školske i omladine iz privre-
de u zajedničkom radu doprinjelo je mnogo da se dobiju pravi
pojmovi o radu u socijalističkoj zemlji. Rad je dobio značaj ko-
ji mu pripada - da bude ponos čovjeka u novom društvu, da bude
potreba za čovjeka, a ne, kao što je u kapitalističkom društvu,
nužno zlo i nešto čega se viliki dio ljudi ponekad i stidi.
------Zajednički život omladine iz raznih republika na radnim ak-
cijama učinio je mnogo na učvršćenju bratstva i jedinstva među
našim narodima, a i na upoznavanju sa omladinom van naše zemlje,
koja je, inspirisana radnim elanom naše omladine, došla i.lično
na te radne akcije i postala sama naš prijatelj, a poslije, u
svojim zemljama, i propagator prijateljstva prema novoj Jugosla-
viji.
Ka zajedničkim radnim sùccijama probudio se, naročito kod
i	seoske omladine, veći interes za sport i kulturu uopće i na taj
način omladinci su postali u svojim selima, među masama, nosio-
ci svega onog što su naučili.
Hi danas imamo oko 85 fakulteta, visokih i viših škola,
prema 25 prije rata, odnosno 1938/1939 godine, što pokazuje vr-
lo nagli razvitak. Godine 1948 imali smo jih 68, što znači da
t
t
1
j
i
'245
I
ве otada povećao broj fakulteta i visòkih škola za I7. U škol-
•	skoj godini 1951/52 na našim univerzitetima studiralo je 49059
redovnih i 9 031 vanrednih studenata, dok Je broj studenata u
posljednjoj predratnoj godini iznosio svega 17 734. Ipak, upr-
kos svih napora naših vlasti, kapaciteti visòkih škola i fakul-
teta nisu dovoljni za toliki broj studenata, a da i ne govori-
mo o teškoj stanbenoj situaciji naših studenata, koju mi upor-
no nastojimo da šro prije riješimo.
U vezi sa odlukama III plenuma CK KPJ stanje na unierzi-
tetlma i visokim školama znatno se sredio. Sada je u pripremi
novi zakon koji će regulisati odnose i rukovođenje na univerzite-
tima u skladu s principima naše socijalističke demokratije.
Učenje u posljednje dvije godine znatno se popravilo. Po-
rastao je opći nivo znanja, a osim toga je pooštren kriterij
na ispitima. 1948/4-9 godine diplomiralo Je 2 233, u 1949/50 -
3 218, u I95O/5I - 5 663 studenta, što pokazuje da se broj
diplomiranih stalni penje a time stalno raste priliv školova-
nih kadrova u našu privredu. Ali bez obzira na ove rezultate,
još uvijek ima dosta slabosti u pripremama za ispite i polaga-
nju istih.
U novembru 1951 godine izmijenjen je sistem stipendija za
studente. Do toga je moralo doći, u Bkladu sa općim promjenama
u našem privrednom sistemu. To je, osim toga, dobro djelovalo
na savjesniji i ozbiljniji rad studenata. Ha ime stipendija i
dječjeg dodatka, u školskoj godini 1951/52 država je studentima
pružila pomoć u visini od 1 milijarde i 92 miliona dinara.
Partijske organizacije na univerzitetima imaju veliki broj
članova, - svaki četvrti ili peti student je član Partije, ali
moram kazati da se prvih godina nije mnogo pazilo na to ko se
prima u Partiju. Zbog toga se, poslije famozne rezolucije, i
dogodilo da su se baš na univerzitetu pojavile nezdrave in ne-
prijateljske grupice i pojedinci, ili po liniji informbiroa,
ili po liniji zapadnjačkih tendencija u redovima prikrivenih
četničkih, ustaških i drugih elemenata. I jedni i drugi ujedinili
I 246
eu se protiv Partije i njene linije i nastojali razbiti jedin-
stvo univerzitetske omladine. Naime, ovdje su pod firmom Inform-
biroa radili, osim raznih kolebljivaca, i Setnici, i ustaše, i
razni avanturisti i tako dalje. CK KPJ morao je oštro interveri-
sati i ukloniti iz Partije sve takve neprijateljske elemente, a
vlast je, da bi se na univerzitetima mogao nesmetano razvijati
rad, uklonila s visokih škola takve neprijatelje naše socijali-
stičke stvarnosti i preduzela protiv njih kaznene mjere, bilo da
su upućeni na društveno-koristan rad, ili da je o njihovim dje-
lima rješavao redovan sud. Informbirovska propaganda drečala
je da je to teror protiv "zdravih elemenata", da je to znak
snažnog razvoja proinformbirovskih pokreta u zemlji, nezadovolj-
stva naroda i tako dalje, a reakcionarna propaganda je opet go-
vorila, da je to mijenjanje kursa u pravcu pooštravanja dikta-
ture i borbe protiv demokratije. I jedni i drugi pripisivali su
sve te heterogene elemente sebi, to jest bilo Informbirou ili
zapadnoj reakciji.
Poslije preduzimanja tih mjera, stanje na svim visokim ško-
lama se popravilo, redovi Partije na univerzitetima su učvršće-
ni, moralno-politički i ideološki nivo je porastao i tako dalje.
Ne manje je važno pitanje naših srednjih škola i obuke u
njima. Uslijed silnog porasta broja srednjih škola, obuhvaćen
je u njima ogroman broj omladine, naročito radničke i seljačke.
Sastavljena iz raznih društvenih slojeva i ta omladina je veli-
kim dijelom pod stalnim udarom raznih tuđih uticaja i shvatanji.
Još uvijek ima dosta slabosti u pogledu udžbenika; neki udžbe-
nici ne odgovaraju našoj stvarnosti - ne samo da su zastarjeli
već sadrže ponekad i stvari protiv kojih se mi borimo. Osim toga
ponegdje loše stojimo i u nastavnim kadrovima, u kvalitetu na-
stavnika. Među njima ima ljudi koji su potpuno tuđi našoj stvao-
noeti i više štete no što koriste društvu. Sve to ima negativne
posljedice na vaspitanje srednjoškolske omladine, koja će sutra
» tin posljedicama otići na univerzitete i visoke škole.
247-
Ili шогаш, nažalost, kazati da je na univerzitetima stan-
Je u tom pogledu još gore.
Mislim da ćemo tome morati mnogo više brige posvetiti i
preduzeti mjere u pogledu vaspitavanja srednješkolske omladine,
da bi od nje, danas-sutra, zaista mogla postati prava socijali-
stička inteligencija. Ako to prije učinimo, prije ćemo iskori-
jeniti razna tuda shvatanja iz redova naše inteligencije i ima-
ti siguran oslonac u izgradnji novog društva.
Krup u ulogu u razvijanju kolektivne socijalističke svije-
sti u redovima naše srednješkolske omladine imali su dosad sva-
kako razne radne akcije,- na kojima ви održavana razna predava-
nja o našoj stvarnosti i kursevi koji su obuhvatili veliki broj
omladine. Ali ja smatram da će se, čim budu završeni najvažniji .
objekti, takve radne akcije postepeno morati smanjivati i dobi-
jati sasvim drugi karakter. Već sada bi se morale preduzeti iz-
vjesne organizacione mjere koje će onemogućiti razne negativne
pojave na radnim akcijama. Naročito je važno da se omladina na
radnim akcijama ne odvaja od nastave.
Naša industrijalizacija zahtjeva sve veći priliv radne
snage sa sela, naročito omladine. U tom pogledu radne akcije su
dale vrlo dobre rezultate. Sa raznih omladinskih radilišta poš-
lo je u fabrike i preduzeća, to Jest u redove radničke klase,
80 000 seoskih mladića i omladinki. Oni su većim dijelom pošli
kao učenici u privredi, ili su se specijalizirali već na samom
radilištu kao zidar i drugi građevinski i stručni radnici.
Iako je posljednjih godina rad među seoskom omladinom pos-
tao malo življi, ipak tu ima još mnogo slabosti, naročito tamo
gdje su najsvjesniji omladinci i djevojske napustili selo i oti-
šli u privredu. U mnogim našim krajevima klerikalizam, odnosno
razni popovi, ponovo postaju sve agresivniji u širenju svog
negativnog uticaja na omladinu, naročito na selu. Borba za na-
šu omladinu mora biti stalno živa i intenzivna. Mi ne smijemo
dopustiti da s« naša omladina na selu truje i stvara od nje ne-
ì 248
t
prijatelj novog društvenog sistema. Socijalistički preobražaj
našeg sela tek je u povoju, on se teško odvija is mnogih razlo-
ga, i baš to nora nas potstaknuti da učinimo sve za pravilan raz-
voj naše omladine na selu.
POLOŽAJ I ULOGA ŽENA U NOVOJ JUGOSLAVIJI
KL smo već više puta istakli da je uloga žena u našoj revo-
liciji bila od ogromne važnosti. Podvlačili smo i to da je u
daljem revolucionarnom razvoju njihova uloga od ne manje važnos-
ti u cjelokupnom društvenom životu: političkom, kulturnom, eko-
nomskom i drugom.
Ove naše konstatacije nisu se zasnivale na nekoj potrebi
demagoške propagande, već na stvarnim činjenicama, na tome da su
naše žene svoju društvenu vrijednost pokazale na svim poljima
djelatnosti, i to ne manje od muškaraca. Pa ipak se već danas mo-
že kod nas konstatirati izvjesno potejenjivanje uloge žena, naro-
- .—-ïito u privredi. Nije rijetka pojava u posljednje vrijeme da
razna preduzeća otpuštaju žene - radnice i uzimaju muškarce, pod
izgovorom da je muškarac fizički otporniji i sposobniji za raz- .
ne specijalizacije nego žena, i slično. Te se pojave naročito
događaju poslije predvanja fabrika i preduzeća na upravljanje
radnim kolektivima, Kako Je došlo do toga da radni kolektivi
dopuštaju da se žene tretiraju kao manje vrijedna radna snaga?
To proizlazi odtuda što u masama radnika, nažalost, još nije
napušteno zastarjelo i nesocijalističko gledanje na sposobnost
i ulogu žene u društvu, to jest shvatanje da je žena stvorena
samo za kuhinju, uzgajanje djece i vršenje kućnih poslova.
Razumije se da Je prvih poslijeratnih godina ženska radna
snaga neplanski zapošljavana i na onim radnim mjestima gdje ona
zaista, zbog fizičke kondicije i opasnosti po ženu kao buduću
majku, nije trebalo da bude. Tu je trebalo da se, ix čisto sdrav-
stvenih razloga, žene zamijene jačom, muškom radnom snagom. Ali,
ta se samjena vršila i na lakšim poslovima, kao što Je ugostite-
ljstvo, trgovina, laka industrija i tako dalje.
249-
Takva praksa je apsolutno protivna našim prinoipima o rav-
nopravnosti žene. Ravnopravnost nije ženama poklonjena, to je
tekovina naše revol-ucije, u kojoj su naše žene i sam dale bogat
prilog u krvi i životima u pozadini i kao borci. (Aplauz.)
Takva praksa se kod nas ne smije više ponavljati.
Navodim cifre koje najbolje pokazuju nepravilan odnos pre-
ma ženama: 1939 godine učestvovalo je u privredi 197 736">žena;
u 1947 godini taj se broj popeo na 199 236, u 1948 godini na
376 836, a 1949 godine na 465 166; međutim, u 1950 godini broj
zaposlenih žena iznosio je 434 222, u 1951 godini već je spao na
375 166, a u 1952 godini taj se broj sugurno još smanjio za ko-
ju hiljadu, ali 0 tome još nema podataka.
Poznat je radni heroizam naših žena na dobrovoljnim akcija-
ma omladine i Narodnog fronta. One su tu davale i još danas da-
ju svoj dragocjeni prilog izgradnji naše socijalističke zemlje,
ali se, kad se radilo o tome poslu, još niko nije sjetio da ka-
že da su žene nesposobnije na dobrovljnom radu od muškaraca.
Tačno je da u našoj socijalističkoj zajednici žena ima jed-
nu od najčasnijih zadaća - da daje i odgaja društvu nove naraš-
taje. Ali sve žene nemaju djecu i ne mogu se sve iz materijalnih
razloga posvetiti samo odgoju djece. Ne vidjeti to, znači nema-
ti smisla za socijalnu jednakost i pravdu.
á
Slična je tendencija i u pogledu žena u narodnoj vlasti.
I tu se pokazalo da broj žena u nafodnim odborima skoro u svim
narodnim republikama opada, iako se stalno penje broj žena koje
učestvuju na izborima. Dok je na izborima za Ustavotvornu skup-
štinu 1945 godine glasalo 80% žena, već 1950 godine za Narodnu
skupštinu FNRJ glasalo je 90,29% žena, a od ukupnog broja birača
koji su glasali na izborima za republičke narodne skupštine gla-
salo je 52,8% žena. Dakle, svijest žena u njihovoj dužnosti pre-
ma novoj društvenoj zajednici bila je u nekom pogledu čak i ja-
j
I
\ 250
Sa od svijesti muškaraca.
Naše ženske organizacije razvijale su i sve više razvija-
ju svoj rad na zbrinjavanju djece i majke. U tome su one pos-
tigle lijepe rezultate. Isto tako su učinile prilično mnogo na
prosvjećivanju žena, u ideološkom i političkom vaspitanju; ali
moram da kažem da ima još dosta slabosti u prosvjećivanju žena
na selu. U mnogim krajevima naše zemlje, zbog slabog rada ženss
kih organizacija, seljanke sve više padaju pod uticaj popova,
pod uticaj religioznih predrasuda i svakakvih sljeparija, što
naravno onda ima negativan uticaj i na odgoj djece. Ako hoćemo
spasiti djecu i osigurati da sutra budu korisni članovi našeg
socijalistiškog društva, mi danas moramo spasavati majke koje
odgajaju tu djecu. Ta dužnost pada u prvom redu na ženske orga-
nizacije.
Ja sam malo, ili skoro ništa, kazao o raznim formama ra-
da i o uspjesima ženskih organizacija u tome radu. To prepuštam
samim drugaricama u diskusiji. Moj cilj je bio da ukažem u pr-
vom redu na neke negativne pojave u odnosu na ulogu žena i na
najopasniju slabost u radu ženskih organizacija - na rad na se-
I	lu, jer smatram da je to toliko važno pitanje da mu naše žens-
ke organizacije moraju hitno posvetiti najveću pažnju.
„
NEŠTO 0 RADU SAVEZA BORACA
Organizacija boraca iz oslobodilačkog rata, koja danas
broji 1 328 792 člana, pokazala Je od osnivanja, to jest od 19^7
godine do danas, vrlo dobre rezultate na rješavanju svih onih
problema radi kojih je i bila osnovana.
Ovekovječenje i osvježavanje uspomena na borbe i žrtve os-
lobodilačkog rata, bilo je, prošle i ove godine, ulgavnom djelo
Saveza boraca. Proslave godišnjica ustanka, formiranja brigada,
251-
oslobođenja pojedinih mjesta i tako dalje obuhvatile su milione
građana пабе zemlje, sto pretstavlja krupan moralno-politički
uspjeh.
Do danas je podignuto i otkriveno oko 2 000 epomenika, spo-
men-ploča i kosturnica palim borcima oslobodilačkog rata u čita-
voj Jugoslaviji,
Savez boraca posvetio je veliku brigu zbrinjavanju i poma-
ganju djece i nemoćnih roditelja palih boraca, brzom i pravil-
nom rješavanju invalidnina, i tako dalje.
Jedan od najvažnijih zadaća kojoj Savez boraca posvećuje
veliku pažnju jeste vanarmijsko vaspitanje. Za predvojničku obu*
ku odbori Saveza boraca daju stručni nastavni kadar. Posebna for-
ma masovnog vanarmijskog vojnog vaspitanja jesu: partizanski
marševi, zajedničke taktičke vježbe, na kojima ponekad učestvu-
je do 50 000 učesnika, kao što je to bio slučaj u Ludbregu i
tako dalje.
Zajedno sa Savezom ratnih vojnih invalida Jugoslavije, Sa-
vez boraca Je postao član Svjetske federacije bivših boraca, ko-
ja broji oko 14- miliona članova. Na II kongresu te federacije
u Beogradu, prošle godine, donesena je rezolucija kojom se osu-
đuje agresivna politika SSSR-a i njegovih satelita prema Jugo-
slaviji.
Kao što se vidi, Savez boraca dao je dobre rezultate u svom
radu na nekim najosnovnijim problemima, ali njegov rad još nije
širokog zamaha, nije svestran. Uzmimo samo čuvanje tekovina veli-
ke oslobodilačke borbe, za koje je palo stotine hiljada boraca:
premalo je posvećeno pažnje borbi protiv pojava šovinizma, pete
kolone, vjerske zaostalosti, protiv rovarenja socijalizmu nepri-
jateljskih elemenata i tako dalje. Voditi borbu protiv tih i
sličnih pojava, znaći izvršavati zavjet prema onima koji su pa-
252-
li za pobjedu današnje stvarnosti, za socijalizam. A ko je vi-
še pozvan da brani tekovine revolucije od onih koji su sami u
njoj učestvovali?
SAVEZ RATNIH VOJNIH INVALIDA
-
Savez ratnih vojnih invalida, koji broji 320 000 ličnih i
porodičnih ivladila, igra važnu ulogu u radu i životu naše dru-
štvene zajednice. Pravilnim i pravednim rješavanjem invalidskog
pitanja, kome je odmah poslije rata pristupila naša narodna vlast
a i samim aktivnim zalaganjem Saveza invalida, učinjeno je da ta
organizacija danas djeluje kao koristan faktor u privrednom, po-
litičkom i kulturnom životu naše zemlje.
Već od samog početka naši invalidi su težili da budu što
manje, ili da uopée ne budu na teretu državi, odnosno narodu.
Za njih nije bilo toliko važno pitanje materijalnog obezbjede-
nja od strane države, koliko pitanje da im se omogući da budu i
dalje korisni članovi zajednice. Invalidi su slali na dobrovolj-
ne radne akcije sve one svoje članove koji su bili koliko-to-
liko sposobni za fizički rad. Samo 1949 godine invalidi su da-
li 7 631 427 radnih časova na raznim gradilištima. Postajali sa
udarnici i stotine ih Je dobilo visoka odlikovanja, kao orden
rada i druga. Oko 2 000 invàlida nosi zvanje udarnika. Isto ta-
i
ko invalidi su i na selu aktivni u političkom i privrednom radu,
na stvaranju radnih zadruga i drugo.
Savez invalida .mnogo Je učinio na prekvalifikaciji i ško-
lovanju invalida putem raznih kurseva i škola. Preko 21 220 in-
valida uključeno je u privredu.
j
Da bi invalidi mogli razviti sve svoje fizičke i umne spa-
eobnosti i osjećati se u punoj mjeri ravnopravni i korisni, dr-
šava Je Savezu invalida omogućila osnivanje privrednih preduze-
ća u onim granama koje planska privreda nije mogla još obuhva-
titi i u kojima ratni invalidi moga najlakše raditi. Kasnije
I
j
j 253
255-
eu ta preduzeća toliko ojačala i postala značajna da su se uklju-
čila u plansku socijalističku privredu naše zemlje. Već 1951
godine privreda Saveza invalida uplatila je državi oko 352 milio-
na dinara na ime poreza i 622 miliona dinara na ime tržne dobi-
ti. A. ove, 1952 godine, Savez invalida je već uplatio državi
500 sillona dinara. Do danas je Savez invalida predao na uprav*
ljanje radnim kolektivima 300 uređenih preduzeća.
Tako je rješavala invalidsko pitanje naša socijalistička
vlast i zato našim ulicama ne puze i ne prosjače oni koji su
dali svoje zdravlje na bojnom polju za sretniji život evóga na-
roda, kao što se to redovno vidi na ulicama gradova Sovjetskog
Saveza.
KULTURNO-FROSVJETÏÏI RAZVITAK
Brz razvoj cjelokupne naše industrijalizacije i privrede
uopće zahtijeva paralelno i brz kulturni razvitak, zahtijeva vi-
še napora u širenju kulture. Za pravilan i uspješan razvoj so-
cijalizma potrebno je da civilizacija i socijalistička kultura
idu naprijed. Visoki stepen materijalne kulture i društvenog
razvoja zahtijeva i visoki stepen svestrane duhovne kulture. Sa-
mo kada Je to usklađeno, onda imamo pravilan razvoj društvenog
preobražaja.
Zato je izgradnja socijalizma u jednoj industrijski zao-
etaloj zemlji mnogo teža no u jednoj industrijski visoko razvi-
jenoj zemlji, pa ma ova bila u pogledu duhovne kulture i na ni-
žem nivou, jer danas ima zemalja koje su na vrlo visokom stepe-
nu materijalne kulture, a u kojima opće kultura nije na zavid-
'	noj visini.
Prema tome, naša socijalistička vlast polaže ogromnu važnost
na kulturno uzdizanje širokih masa naših građana. Kod nas mora
biti takvo prosvjećivanje i kulturno uzdizanje koje će pokretati
4
i
254-
naš društveni razvoj naprijed, a ne da se dozvoli da taj razvoj
stagnira, jer svako stagniranje u društvenom razvoju znači i na-
zadovanje.
Naravno da je za kulturni razvoj i prosvjećivanje na širo-
kom planu potrebno imati i materijalnu bazu, potrebno je imati
materijalnih sredstava, - a to i jeste ono o čemu sam naprijed
već rekao - da je socijalizam u zaostaloj zemlji mnogo teže iz-
graditi. Ali mi smo ipak, odmah u početku industrijalizacije,
učinili i činimo ogromne napore na polju prosvjete i kulture.
Peti kongres naše Partije posvetio je tome pitanju veliku paž-
nju i stavio ga u osnovne zadatke KPJ.
Ukupni izdaci za prosvjetu i kulturu za posljednjih neko-
liko godina iznose prosječno više od 10 milijardi dinara godiš-
ñje. Školska mreža silno se povećala. Ako uzmemo indeks 100 u
^	1938/39 godini, onda je do 1950 godine bio slijedeći porast:
osnovne škole 142, srednje škole 301, strične škole 160, viso-
ke škole 272 (u odnosu na 1939 godinu).
Ali dok naša vlast daje tako velika sredstva za škole, uni-
verzitetei, institute i drugo, sredstva koja su rezultat upornog
rada naših trudbenika, - mi još uvijek imamo velike muke sa raz-
nim subjektivnim teškoćama u nastavi. Po univerzitetima i insti-
tutima, pa i u srednjim i nižim školama, ima još priličan broj
ljudi sa starim shvatanjima, koji više štete no što koriste, jer
misle da je nastava nešto van naše socijalističke izgradnje.
Ponegdje, kao na primjer na univerzitetima, ima pojedinih profe-
sora koji daju jak otpor novim socijalističkim, odnosno mark-
sističkim shvatanjima u nastavi. Oni nastoje da proturaju i da-
lje stare pojmove i na taj način ometaju nam pravilan razvoj na-
še socijalističke kulture. Takvim pojavama nije se uvijek i na
vrijeme energično učinio kraj. Ali mi nemamo pravo da trošimo
ogromna sredstva u tu svrhu, a da pri tom strogo ne vodimo ra-
! 255
*
t
čuna da se prosvjeta i kultura razvija onako kako je to u inte-
resu naše socijalističke zajednice. (Aplauz.)
Kad govorimo o našoj socijalističkoj kulturi, razumije se
da ne mislim time reći da treba odbaciti pozitivne tekovine kul-
ture 1» prošlosti. Ne, to bi bilo potpuno nepravilno. Naprotiv,
mi nastavljamo našu socijalističku kulturu baš na tim pozitiv-
nim tekovinama, oplemenjujući ih naučnim tekovinama marksizma
iz oblasti društvenog razvitka. Mi samo moramo odbaciti ono što
ne spada u novi društveni sistem: ono što je moralo umrijeti sa
starim društvenim sistemom, ono što koči daljnji razvitak.
Dalje, dok je 1939 godine stara Jugoslavija imala svega 4
radio-stanice sa 45 КУ, mi već u 1951 godini imamo 18 radio-
stanica u jačini od 529,5 KV.
'	Isti slučaj i sa filmskom industrijom i kinematografijom.
Kulturni i prosvjetni rad naročito je zabilježio velike
uspjehe i rezultate unazad godinu dana, kada se počela sprovodi-
ti decentralizacija i na tim poljima, čime su i tu onemogućeni
birokratski metodi i kočenje inicijative nižih organa.
Pred našom Partijom prosvjeta i kultura moraju i ubuduče
birl među najvažnijim zadacima, i to u prvom redu rad među masa-
ma trudbenika, u vezi s njihovom sve većom ulogom u društvu.
HAD U ARMIJI
Naša Partija je naročitu brigu posvećivala političkom i
teoretskom radu u armiji u periodu od V kongresa do danas. In-
tenzivno Je objašnjavan karakter sukoba između nas i SSSR-a.
/Iz obeh zgoraj omenjenih izdaj izpuščeni odstavek./
To je bilo tim više potrebno, što smo znali da su sovjetski agen-
ti Još u toku rata nastojali da uhvate čvrste pozicije putem vr-
bovanja slabijih i kolebljivih komunista-oficira. Znali smo i
J 256
da će naročito poslije sukoba njihovo težište "biti usmjereno na
razbijanje naše armije, kao glavnog oslonca naših naroda za oču-
vanje nezavisnosti. I to se pokazalo kao tačno. ali - bez rezul-
tata za n.jihiu postizanju navedenog cilja. Oni su uspjeli do
V kongresa Partije da zavrbuju samo nekoliko oficira višeg ran-
ga. kao što je bio Arso Jovanović i drugi, i to za vrijeme ško-
lovanja na raznim vojnim učelištima u SSSH. Ti su agenti u aa-
šoj armiji bili postepeno otkriveni i nisu imali vremena da iz-
vrše svoje špijunske zadaće i razbiju jedinstvo naše narodne ar-
mije. Mi smo, razumije se. u vezi s tim pojačali budnost i poli-
tički i teoretski rad, s Jedne strane, a s drucke strane otstra-
nili smo iz armije sve kolebljive i sumnjive elemente koji su
bili načeti informbirovskim revizionizmom, tako da je naša ar-
mija ostala monolitna i snažna udarna sila, spremna da brani
našu slobodu, nezavisnost i mirnu socijalističku izgradnju i
protiv sovjetskog pokušaja porobljavanja naše zemlje. (Dugotra-
jan aplauz i usklici: "Tito - Partija!" "Tito - Armija!")
Za ideološko-politički rad u armiji godišnje je organizi-
rano oko 650 kurseva, na kojima je predavan dijalektički i hi-
storijski materijalizam, politička ekonomija, ekonomika naše
zemlje, historija međunarodnog radničkog pokreta, historija
КРЈ, partijska izgradnja i stvaranje i razvoj naše Jugosloven-
ske narodne armije. 140 000 oficira, aktivnih podoficira i voj-
nih službenika završilo je sa uspjehom navedene predmete.
Ali ne samo da se posvećuje najveća briga podizanju idec-
loško-političkog, stručnog i elementarnog znanja oficirskog i
podoficirskog kadra, već partijska organizacija u armiji pos-
većuje isto tako veliku brigu i prosvjećivanju vojničkog sas-
tava. Naročita se važnost pridaje u tom radu upoznavanju današ-
nje naše stvarnosti, pitanju sovjetskih namjera prema našoj ze-
mlji i potrebi jačanja odbranbene snage radi očuvanja naše neza-
vinosti i tako dalje. U vezi s tim, u armiji se godišnje održi
za vojnike oko milion političkih informacija i 700 000 politič-
kih diskusija. Ü vojničkim bibliotekama ima preko 2 600 000
1 257
knjiga i desetine hiljada dnevnih listova, časopisa i tako dalje,
koji se daju na čitanje vojnicima.	: •
U vezi s odlukama V kongresa, i u armiji je bio plodan
rad na primanju novih članova. Od V kongresa do danas primljeno
je novih 90 948 Članova u Partiju. Danas naša armija ima
140 193 člana KPJ.
Pri primanju novih članova u Partiju ima i grešaka: s jed-
ne strane, ne vodi se dovoljno računa o kriteriju za primanje
u članstvo, nedovoljno se vodi računa o potrebnim kvalitetima da
neko postane član Partije. A s druge strane, bilo je i još uvijek
ima u nekim vojnim jedinicama pojava suvišnog sektaštva i kru-
tosti: ne daje se mogućnost da u Partiju udu oni koji to zaslu-
žuju u svakom pogledu, jednom riječju, zatvaraju se vrata pred
onima koji si dostojni da postanu članovi Partije.
Cilj partijskog rada u armiji je da se ona stalno osposob-
ljava, ne samo stručno već i u moralno-političkom i ideološkom
pogledu, da postane svjestan oružani organizam za odbranu razvit-
ka novog društvenog sistema - socijalizma. Taj rad mora biti us-
mjeren u pravcu stalnog jačanja vojne discipline, - ne slijepe,
već svjesne discipline, koja proistiće iz saznanja svakog pri-
padnika amrije o njegovoj dužnosti prema svojoj socijalistič-
koj zemlji, iz njegovog saznanja da mora učiniti sve što je
potrebno da što više doprinese jačanju armije kao branioca te-
kovine revolucije.
U periodu od 1948 godine uspjeli smo u armiji odbaciti sve
ono negativno, šablonsko - bilo u administraciji nilo u nastavi-
koje su htjeli sovjetski instruktori nakalemiti na naše uslove
i mogućnosti. Oni su s potcenjivanjem govorili o našem iskustvu
iz oslobodilačke borbe i nastojali preko nekih obožavalaca samo
njihove vojne nauke da spriječe izučavanje tog iskustva na našim
vojnim učilištima i akademijama.
258-
Stručno usavršavanje naših vojnih rukovodilaca, da bi mo-
gli odgovarati potrebama savremene ratne tehnike i nauke, dosi-
glo je visok stepen. Mi danas imamo 15 škola za aktivne oficire,
4- više vojne akademije i 25 oficirskih škola za daljnje stručno
usavršavanje. Isto tako imamo 15 škola za prvo školovanje pod-
oficirskog kadra, a i mnogo kurseva za njihovo usavršavanje.
Od 1 augusta 1948 do 1 oktobra 1952 godine završio je vojne
škole i akademije 21 171 oficir. U tom periodu završilo je
9 556 slušalaca razne fakultete i tako dalje.
Evo tako raste i razvija se naša narodna armija pod ruko-
vodstvom naše Partije, ona je danas postala jedna od najjačih
u Evropi, sa sposobnim stručnim kadrovima. (Aplauz.)
Osim usavršavanja same sebe i svoje bojne gotovosti, armi-r
ja Je prava škola za razne kvalifikacije, tako da je od 1948
godine dala našoj privredi 278 000 novih mehaničara, šofera, trak-
torista, električara, zidara, mašin-bravara, telegrafista i bol-
ničara. To je krupan doprinos u pogledu širenja tehničkog zna-
nja u širokim masama, naročito na selu.
Mislim da je danas već dovoljno poznato koliko je naša ar-
mija dosad ukazala pomoći našoj privredi svojim učešćem na raz-
nim radilištima. Ona je od 194-8 godine dala na raznim radilišti-
ma -preko 5 600 000 radnih dana, učestvujući i na svim najvećim
našim gradilištima, objektima Petogodišnjeg plana.
Drugovi i drugarice, mogao bih još mnogo govoriti o ulosi
naše armije i njenom učešću u cjelokupnom društvenom životu, ali
se nadam da će drugovi u diskusiji to obuhvatiti. Ja Samo hoću
da kažem na kraju, da naša armija nije samo faktor bezbjednosti
naše zemlje već da ona i sama učestvuje u izgradnji socijaliz-
ma i sama sebe izgrađuje svestrano u tom duhu.
Narodna armija Jugoslavije danas je фгетпа i sposobna da
259-
brani našu zemlju od svakog neprijatelja koji bi htio da posegne za
našom nezavisnošću i slobodom, za tekovinama naše revolucije. Na-
ša armija pretstavlja snažnu i svjesnu udarnu snagi revolucionarne
armije. (Aplauz.)
Drugovi i drugarice,
Dozvolite mi da na završetku još jedanput pomenem i podvućem
neke zadaće koje stoje pred našom Partijom u daljnjem periodu naše
socijalističke izgradnje. Kao što ste već i naprijed vidjeli, te
zadaće nisu ni malobrojne ni lake, ali su po svom karakteru i u
vezi s današnjom situacijom u kojoj se naša zemlja nalazi, kao i u
vezi s našim općim mogućnostima, danas, ipak mnogo lakše no što smo
ih imali da izvršavamo dosada.
Da bi se ostvarenje socijalizma kod nas normalno razvijalo,
bez raznih potresa i prevelikih teškoća, moraju komunisti biti na
visini. A da da bi oni bili na visni, moramo učiniti još više za
njihovo uzdizanje, to jest za političko i teoretsko vaspitanje. To
je naročito potrebno Još više ubuduće, zbog toga što, prvo, naš so-
cijalistički razvoj postaje sve složeniji i zato zahtijeva sve više
umješnosti članova Partije u radu; drugo, zbog toga što je našoj
Partiji pala u čast krupna historijska uloga da bodi borbu protiv
informbirovsko-sovjetskog (čitaju Staljinskog) revizionizma mark-
sističke teorije i prakse i na međunarodnom planu.
/7se podčrtano izpuščeno v obeh omenjenih knjigah)
U vezi s tim nameće nam se zadaća da pojačamo idejnu borbu protiv
revizionistlčkog skretanja SSSR-a i informbirovskih partija, da
pojačamo borbu na otkrivanje sovjetskih manevara i ciljeva, ne sa-
mo prema našoj zemlji, već i uopće.
Treba uporno raskrinkavati lažnu sovjetsku propagandu za mir
i stalno ukazivati na provokatorsku i ratnohuškačku propagandu i
praksu Sovjetskog Saveza i njegovih satelita prema socijalističkoj
Jugoslaviji. Neprekidne krvave provokacije mađarskih, romunjskih.
bugarskih 1 albanskih satelita prema našoj zemlji vrše se pod utica-
260-
jem sovjetskih rukovodilaca i imaju za cilj: s jedne strane, stalno
uznemiravanje i držanje u napetosti naroda naše zemlje, i na taj
način oaetanje stvaralačkog rada na izgradnji socijalizma, - a s_
druge strane, provociranje nekog većeg sukoba na našim granicama.
Isto tako treba pojačati budnost i borbu protiv raznih otvore-
nih i prikrivenih fašističkih i profašističkih reakcionarnih ele-
menata na Zapadu, koji pod vidom krstaškog pohoda protiv komunizma
nastavljaju svoju ratnohuškačku propagandu i ugrožavaju mit u svi-
jetu radi postizavanja imperijalističkih ciljeva.
U vezi sa situacijom u kojoj se naša zemlja nalazi uslijed
sovjetskog pritiska i u vezi sa općom mešunarodnom situacijom, na-
ša vanjska politika treba da bude i dalje usmjerena u pravcu predu-
zimanja svih potrebnih odbranbenih mjera za osiguravanje naše neza-
visnosti i sprečavanje novih agresija, ne samo u ovom dijelu već
i u Evropi uopće, jer svaka agresija u Evropi pa i u svijetu imala
b.i danas za poslijedicu novi opći rat, koji bi neminovno zahvatio
i našu zemlju. Prema tome, potrebno je da svaka mjera, mjera naše
vlade u tom pravcu, u pogledu osiguranja naše nezavisnosti, bude
jasna našim članovima Partije, radi objašnjavanja u masama. S druge
strane, članovi naše Partije treba uvijek i na vrijeme da tumače
narodu i naš principijelan stav u pojedinim pitanjima, koji se po-
— nekad razlikuje od stava zapadnih, nesocijalističkih država, naro-
čito kad se radi o kolonijalnim i sličnim pitanjima, jer mi ne mo-
žemo napustiti svoje principe u tim pitanjima. Naša vanjska poli-
tika i ubuduće mora biti usmjerena u cilju jačanja snaga mira, ali
u isto vrijeme 1 u pravcu čuvanja naše zemlje, jer jačanje mira ne
može se postići žrtvovanjem opravdanih interesa jedne zemlje.
Prema tome, svestrana saradnja naše zemlje sa svim mirolju-
bivim zemljama, zemljama koje žele da ta saradnja bude na ravnoprav-
noj osnovi, - to je naš princip u vanjskoj politici, jer samo tasva
politika omogućava da se uspješno odupremo sovjetskim (Staljinovia)
namjerama prema Jugoslaviji i da omogućimo nesmetani razvoj naše
industrijalizacije i izgradnje socijalizma uopće.
261-
Dalje, kao sto sam već naprijed rekao, ubuduće treba pojača-
ti našu saradnju s progresivnim pokretima u svijetu, a naročito sa
socijalističkim pokretima. Ta saradnja sa socijalističkim pokretima
trebalo bi da ubuduće dobija sve više organizovani karakter, jer
treba imati u vidu da je naša praksa u ostvarenju socijalizma u jed-
noj zemlji ponovo vratila vjeru u redovima socijalističkih pokreta
( i ne samo socijalističkih, već i naprednih pokreta u svijetu uop-
će) u mogućnost ostvarenja istinskog socijalizma bez sovjetskih
(staljinekih) metoda, kojima je svijet zaplašen.
Govorio sam već o unutarnjim razlozima promjena u Narodnom
frontu. Ali i vanjski razlozi naročito daljnje saradnje sa socija-
lističkim i naprednim pokretima sile nas na to. Da bi se takva or-
ganizirana saradnja olakšala i ostvarila, biće potrebno izvršiti
kod nas izvjesne organizacione promjene u Narodnom frontu, kao važ-
nom političkom faktoru ne samo u našoj zemlji već i na međunarodnom
planu. KPJ je kadrovska partija; ona na ovoj etapi već mora imati
sve izrazitiju ulogu idejnog vaspitača, koji pravilno usmjerava
i ogranizira cjelokupan naš društveni život. Prema tome, ona je
kao avangarda trudbenika naše zemlje u prvom redu orijentirana u
pravcu izgradnje socijalizma u našoj zemlji i u pravcu borbe pro-
tiv revizionizma, kako u teoriji tako i u svakodnevnoj praksi, ko-
ji danas vrše sovjetski i informbirovski rukovodioci ili koji bi
došao ma sa koje strane.
U vezi s tim što se uloga Partije na ovoj etapi našeg socija-
lističkog razvitka do izvjesnog stepena mijenja, što ona postaje
još odgovornija, - jer daljnji uspješni razvoj našeg socijalistič-
kog sistema zavisi u velikom stepenu od nivoa svijesti građana na-
še socijalističke zemlje, a ne samo od materijalnih uslova, - što
se masovna baza za socijalističko vaspitavanje u ogromnom opsegu
proširila, što je baš socijalističko vaspitavanje jedno od najvažni-
jih i najodgovornijih polja rada za komuniste, i tako dalje, ja mi-
slim, drugovi i drugarice, da bismo se mi na ovom Kongresu mora-
li pozabaviti i pitanjem promjene naziva naše partije. Ime Parti-
ja više ne odgovara. Po mom dubokom uvjerenju, bilo bi u svakom
262-
slučaju tačnije, i odgovaralo bi sadašnjoj etapi i perspektivi dalj-
njeg razvitka, da se ona nazove Savez komunista Jugoslavije, (dugo-
trajan aplauz.) To nije ništa novo, jer je to ime već dao Karl
Harks. To, razumije se, neće uticati na organizacionu strukturu
Partije, na njen demokratski centralizam i tako dalje. Ovakav naziv
bio bi u skladu sa onim što sam već naprijed govorio, to jest s os-
novnim i najvažnijim smjernicama budućeg rada komunista.
Kad sam kazao da je ubuduće najvažnija uloga KPJ idejno-vas-
pitnog karaktera, nisam time mislio da sve druge rukovodeće funk-
cije prestaju. Nel Prvo, one ostaju u onoj mjeri ukoliko komunisti
po sposobnosti odgovaraju za ovu ili onu funkciju; drugo, rukovode-
ća uloga komunista ne može biti neka društvena privilegija, već ona
mora biti prožeta idejnim uticajem u rukovođenju i efikasnošću
toga uticaja na pravilan socijalistički razvoj. Prema tome, Savez
komunista Jugoslavije ne samo da ne smanjuje avoju ali odbacuje
izvjesne štetne metode koji vuku svoje tragove iz sovjetske (sta-
ljinske) prakse, a koji su u SSSR doveli komunističku partiju u
položaj pomoćnog žandarma birokratskog upravljanja.
(Izpuščen zadnji del stavka.)
Prema tome, u saradnji na međunarodnom planu važnu ulogu tre-
ba da igra i Narodni front, odnosno ako se primi moja sugestija -
Socijalistički savez radnog naroda Jugoslavije, kao najmasovnija
društvena organizacija naše zemlje, u kojoj su udružene sve naše
društvene organizacije, grupe i pojedinci, uključivši i komuniste,
(aplauz) - organizacija koja sa svojih 8 miliona članova pretstav-
lja jednu od najkrupnijih političkih organizacija u svijetu. Takva
prganizacija, koja pretstavlja udruženje svejsnih graditelja soci-
jalizma, može* u tijesnoj saradnji sa ostalim socijalističkim pokre-
ima u svijetu igrati važnu i korisnu ulogu za čitavo čovječanstvo.
(Aplauz).
Naročito su važne naredne zadaće koje stoje pred KPJ u privre-
di. One su na tom sektoru najkomplikovanije i veoma osjetljive, oso-
i 263
bito u vezi e decentralizacijom i demokratizacijom rukovođenja u
privredi, gdje je potrebna stalna podrška rukovodiocima za pravilan
rad, i to kako u privrednim računima tako i u organizaciji proiz-
vodnje, u planiranju i drugim zadaćama. U izvršavanju ovih zadaća
najčešće greške i slabosti, što se već i dosad pokazalo u praksi,
jesu pojave i tendencije lokalističkog karaktera. Ljudi, pa i neki
članovi Partije, zaboravljaju ponekad na cjelinu, na opće interese
zajednice, na to da je naša ekonomika nedjeljiva cjelina i da prema
tome ona zahtijeva i da ee vodi računa o općim planovima i potreba-
ma.
Naši ljudi ponekad ne vode dovoljno računa o daljnjoj perspek-
tivi našeg ekonomskog razvitka, o nužnim kapacitetima i asortimani-
ma i tako dalje. Treba i te kako voditi računa da ne bude jednih
fabrika suviše, a drugih premalo, da ne bude neke potrošne robe su-
više, a druge premalo, jer u tom će slučaju i radni kolektivi i či-
tava društvena zajednica imati štete, a ne koristi. Prema tome, na-
ši drugovi moraju voditi strogo računa o našim ključnim objektima,
od čijeg bržeg ili sporijeg završetka zavisi brži ili sporiji raz-
voj naše industrijalizacije, brže ili sporije savlađivanje naših
teškoča u regulisanju naših ibaveza prema inostranstvu, odnosno
uravnoteženje našeg trgovinskog bilansa i drugo.
3aš u vezi s gore navedenim teškoćama, mi se moramo u našim
budućim planovima uglavnom osloniti na svoje sopstvene mogućnosti.
Prema tome, moramo u prvom redu postepeno izgrađivati one fabrike
koje su neophodne za rad već izgrađenih bazičnih objekata, a i one
za koje imamo sirovine kod nas i za koje smo minimalno zavisni od
inostranstva.
Naprijed sam već govorio koje će grane u našoj privredi ima-
ti ubuduće prioritet, pa je prema tome dužnost svih rukovodilaca,
članova Partije, da to imaju u vidu i da ne dozvoljavaju da se opet
ide neodgovorno u širinu.
264-
Kad je rijeć o vodenju računa o našim mogućnostima, onda tre-
ba naročito posvetiti veliku pažnju ptednji, jer rasipanje kod nas
nije baš rijetka pojava. Moram da kažem da se kod nas malo vodi ra-
čuna o posljedicama ovogodišnje suše i ponegdje se troši kao da je
bila dobra godina. I ne samo da se troši, već ima slučajeva da se
rasipa. A odakle ćemo uzeti sredstva za nabavku namirnica iz ino-
stranstva, za orehranu do nove ekonomske godine? Partijske organi-
zacije moraju preduzeti oštru borbu za štednju i protiv rasipništva.
Vrlo važna i trajna zadaća naših partijskih organizacija jes-
te da se pojača i ubuduće budnost prema eventuelnim šovinističkim
i partikularističkim pojavama, ne samo van Partije već i kod komu-
nista, ma u kom se obliku one ispoljavale.
Treba pojačati budnost Partije protiv raznih kolebljivih i
nezdravih elemenata u Partiji, ali se pri tom ne smije postupati
kruto i pod tim vidom izbacivati ljude koji sú inaće vjerni Parti-
ji, ali ponekad pogriješe. Takvima treba dati pomoć, pa bila ona
_ -i u formi partijske kazne, koja će na njih vaspitno djelovati.
Isto tako treba pojačati borbu protiv gnjile familijarnosti
u Partiji i stalno jačati kritiku i samokritiku, jer je u tom po-
gledu dosada bilo dosta slabosti, a to se onda vrlo loše odražava
na kvalitet partijnosti komunista, koji uslijed toga postanu ne-
dostojni da budu članovi Partije. Treba posvetiti naročitu pažnju
liku komunista. Vjernost Partiji ne održava se samo u učlanjeno-
sti u Partiji već i u cjelokupnom životu i radu ličnosti.
U Partiji treba u vezi sa svim tim pojačati kontrolu za re-
dovan i pravilan rad partijskih organizacija.
Iznad svega, drugovi i drugarice, treba čuvati čistotu i mo-
nolitno jedinstvo naše Partije, da bi ona bila sposobna da savlada
sve naprijed nabrojane i još mnoge druge zadaće na našem teškom ali
265-
slavnom putu ostvarenja sretnijeg života naših radnih ljudi - so-
'	cijalizma.
Drugovi i drugarice, time sam završio svoj referat, koji, ra-
zumije se, nije mogao obuhvatiti detaljnije sve probleme našeg dru-
štvenog života. Vjerujem da će to drugovi u diskusiji nadoknaditi,
da bi se na taj način dobila što vjernija slika naših uspjeha i na-
ših slabosti, a i naših daljnjih zadaća.
Mi se danas još rvemo e velikim teškoćama, ali, drugovi i
drugarice, treba da smo i ubuduće prožeti čvrstom vjerom'da ćemo mi
i te teškoće uskoro savladati. Ako pomislimo kakve smo mi ogromne
zapreke morali savlađivati na svom putu izgradnje socijalizma od
V kongresa do danas, onda zaista možemo biti i ponosni i sretni
zajedno sa našim narodima. Mi smo do danas postigli takve rezultate
,	i pod takvim uslovima, da možemo s dubokom vjerom očekivati skoru,
potpunu pobjedu onih ideala u našoj zemlji za koje smo se borili
i za koje su pali mnogi sinovi naših naroda. (Aplauz.)
Ja sam smatrao za potrebno da mnogo više govorim o našim teš-
koćama i slabostima, a manje o našim uspjesima, koji zaista nisu
mali. Želio sam da dam više sliku surove strane naše stvarnosti do-
sada, da bismo onda ubuduće lakše savladali sve teškoće na našem
putu, koji je već osvijetljen sijajnim rezultatima stvaralačkog
rada naših ljudi i jasno nam nagovještava da nas vodi u veliku i
sretnu budućnost.
Kraj referata druga Tita delegati su pozdravili dugotrajnim
aplauzom, poklicima i skandiranjem: "Tito-Partijal" "Heroj Tito!"
i pesmom:
Druže Tito, mi Ti se kunemo
Da sa Tvoga puta ne skrenemo.
266-
GOVOR U SMEDEREVSKOJ PALANCI
Drugovi i drugarice,
Prije svega vas najsrdačnije pozdravljam.
Neobično sam srećan i zadovoljan što sam danas
mogao doći u vašu sredinu, u prvom redu zbog toga što
sam i ja nekada ovdje radio kao radnik, ali pod drugim,
mnogo gorim uslovima nego što vi danas radite. Danas
radnička klasa ima sve mogućnosti razvitka, ona danas
nije najamni radnik, ona je svijestan proizvođač, svijestan
član društva koji proizvodi za sebe, za društvo i zajcdnicu.
Drugi razlog koji me je doveo ovamo jeste taj što ste me
izabrali za delegata vaše partijske organizacije na VI kon-
gresu Komunističke partije i prema tome, razumije se,
dužnost mi je da dodem i položim račun o svom radu
na Kongresu.
Pošto je sastanak ovako širok, i partijaca i neparti-
јасз., drugova i drugarica, radnika i namještenika, govoriću
o nekim problemima o kojima smatram da je potrebno da
govorim na ovom skupu.
Prije svega, htio bih da naglasim, drugovi i drugarice,
da je VI kongres imao ogroman značaj ne samo unutar
naših granica, za razvitak naše Partije, za razvitak naše
zemlje u svakom pogledu, nego i u međunarodnom
razmjeru; imao je i međunarodni karakter po svojim
267-
odlukama, po svojim temama koje su bile pretresane.
Vi ste vidjeli iz referata i diskusije da su na dnevnom
redu bili vrlo važni problemi, o kojima se diskutovalo i na
osnovu kojih je preko dvije hiljade delegata donijelo
jedinstven zaključak, jedinstven stav naše Partije, koji je,
razumije se, akceptiran i od cjelokupnog radnog naroda
Jugoslavije. Međunarodna javnost zabilježila je ovaj Kon-
gres. Ja nisam nikada u svojoj političkoj praksi vidio da
je ijedan kongres na svijetu imao toliki publicitet kao
što je imao naš Kongres. Za to ima više razloga. Prvi
razlog je taj što se taj Kongres održavao u toku ogorčene
i žestoke ideološke borbe sa revizionizmom sovjetskih
rukovodilaca. Drugo, što se on držao u jednoj teškoj
međunarodnoj atmosferi, kad avet rata još uvijek lebdi
nad glavom čovječanstva. Ogromno interesovanje koje
vlada u svijetu za našu zemlju, za naš unutrašnji
razvitak, za cjelokupno naše gledanje na svijet, sve je to
bilo razlog da je međunarodna javnost sa ogromnom
pažnjom patila rad našeg Kongresa i očekivala od njega
rezultate.
Naša je zemlja, blagodareći visokoj svijesti naših
naroda, stekla ogroman ugled u svijetu i u toku rata, kad
se borila u tvrđavi fašizma u Evropi sama, ogorčeno i
uporno, kada su naši narodi prolivali krv i za sebe i za
druge, za dobro svoje i za dobro čitavog čovječanstva,
i dalje, kad su naši narodi, poslije svršetka rata, ne čeka-
jući da im pomoć padne s neba, sopstvenim snagama
počeli izgrađivati ono što je porušeno, otpočeli industri-
jalizaciju zemlje i činili ogromne i natčovječanske napore
da se podignu iz zaostalosti koja ih je vjekovima pritiski-
vala. Dostojanstveni stav našeg naroda u svim pitanjima/
kad se radi o biti ili ne biti, kad se radi o nezavisnosti,
slobodi i časti, uliva poštovanje svakom naprednom
čovjeku u svijetu prema našim ljudima, prema našoj zemlji.
Sve je to uslovilo da se danas na našu zemlju gleda kao
na snažan faktor u svijetu, faktor pozitivnog, konstruk-
tivnog, naprednog karaktera, koji se bori i za svoj slo-
268-
bodan život, i za mir u svijetu, i za ravnopravnost međo
narodima.
Na VI kongresu mi smo osvijetlili dosadašnji među-
narodni položaj i stav naše vlade i naših naroda po
međunarodnim pitanjima. Delegati su odobrili rad Cen-
tralnog komiteta i prihvatili njegov stav kao stav čitave
Partije i svih naroda naše zemlje. Naša vlada, naša na-
rodna vlast nastojala je da uvijek dostojanstveno brani
interese naše zemlje, da ne trguje interesima naših naroda;
smo, uprkos pritisku izvana i uprkos raznim pri-
jetnjama, čvrsto stajali tamo gdje nas je narod postavio
i borili smo se za naša prava, za naše mjesto u društvenoj
zajednici u svijetu.
Drugovi i drugarice, jedno od glavnih pitanja bilo je
pitanje naše borbe protiv sovjetskog pritiska, protiv po-
kušaja da se ugrozi naša nezavisnost, da se ponovo porobe
narodi naše zemlje. Na Kongresu se utvrdilo, a to može
đa vidi svaki naš građanin", da smo mi iz te borbe izašli
kao pobjednici; iako smo po broju mnogo i mnogo slabiji,
mi smo moralno mnogo i mnogo jači.
__"^-^^--^Danas je prošlo vrijeme kada smo morali ubjeđivati
svijet na čijoj je strani istina i pravda. Danas čitav svijet
zna da ona nije na njihovoj strani nego na našoj; i danas
svaki pošten i pametan čovjek može da vidi da ne ugro-
žavamo mi njih nego oni nas, jer je logično da petnaest
miliona ne mogu ugrožavati trista miliona, a oni su stalno
vikali i viču da mi njih ugrožavamo. Ne, mi smo branili
sebe, a branićemo se i ubuduće, ali ćemo raskrinkavati
i ukazivati na sve ono što kod njih ne valja i na sve što
unosi smutnju, ne samo unutar njihovih zemalja nego i u
čitavom svijetu. Iako smo mali narod, mi imamo moralno
pravo da kažemo i onome ko je brojem jak i velik
da ovo ili ono radi nepravilno, imamo pravo da kažemo
da čovječanstvo ne čini napore da bi ponovo zavladao sred-
nji vijek, nego da se među narodima, među ljudima, stvore
bolji, ljepši i ravnopravniji odnosi. Ja danas mogu sa ovog
mjesta kazati da smo mi tu džinovsku borbu koju vodimo,
iako smo daleko slabiji i u propagandnim i u drugim sred-
!
p fr
crvima, vodili s uspjehom baš zbog toga što naša zemlja,
nova Jugoslavija, i naši narodi imaju mnogo i mnogo, i sva-
koga dana sve više i više prijatelja u čitavom svijetu, Danas
je Jugoslavija jedan svijetao primjer svim porobljenim na-
rodima, onima koji još nisu slobodni, kako može jedan
mali narod, ako je našao samog sebe, ako je svijestan
svoje snage, da brani i odbrani svoju slobodu, svoj razvitak
i svoj miran život. Našu zemlju čini privlačnom to što
je ona mnogim ljudima, naročito trudbenicima u čitavom
svijetu, ponovo vratila vjeru da ipak ima mogućnosti da
se stvori bolje društveno urecenje, bolji društveni odnosi,
bolji život za one koji danas pate, jer je bilo vrijeme
kad je Sovjetski Savez, poslije propasti Hitlera, počeo
da pritiskuje nas i druge narode i kada se ponovo
nadvila noć srednjovjekovnog života i ljudi počeli da gube
vjeru da će se moći stvoriti nešto bolje i ljepše. Danas
je mala Jugoslavija pokazala ¿2 ljudi, ako su složni, ako
teže i rade u jednom pravcu da stvore bolji život za sebe,
mogu poslužiti kao primjer dragima da i oni idu tim
putem. Primjer Jugoslavije ponovo je uspostavio vjeru
kod ljudi, koju je bio srušio Staljin svojim postupcima.
Drugovi i drugarice, osim toga, mi smo na Kongresu
govorili i 0 našim unutrašnjim problemima. Mi smo ih
pretresli, analizirali smo čitav naš ekonomski razvitak.
Mi nismo tamo ništa preuveličavali, nismo gledali da se
hvališemo i da pokazujemo samo dobre rezultate, već
smo govorili i o našim teškoćama, 0 slabostima, o svemu
onome što nam stoji na puru da još snažnije idemo
naprijed nego što smo išli. I kad smo na kraju sumirali
ogromne teškoće koje su st2ja!e pred nama, i uspjehe koje
smo postigli, pokazalo se da smo mi i tu, u toku ove
džinovske neprijateljske propagande protiv nas, iznijeli
pobjedu, da smo odoljeli ekonomskoj blokadi, da smo
stvorili i da ćemo stvarati sa onim narodima koji su to
htjeli, koji to hoće i koji će htjeti, dobre ekonomske, pa
i kulturne i političke odnose, i da je prošla opasnost da
naša zemlja bude izolirana, da naši narodi budu prepušteni
sami sebi. To je druga velika pobjeda koju smo izvojevali
270-
i koja je došla do izražaja u našoj diskusiji i referatima
na Kongresu.
Dalje, drugovi i drugarice, mi smo na Kongresu
donijeli zaključke na osnovu dosadašnjeg razvitka u
našoj Komunističkoj partiji, na osnovu toga na kojoj se
etapi naša zemlja danas nalazi, na kome je stepenu danas
svijest naših naroda, naših trudbenika i naših ljudi uop-
šte, i odredili smo nove zadatke i mjesto naše Partije u
opštem društvenom razvitku.
Mi smo promijenili ime Partije: dali smo joj ime
Savez komunista Jugoslavije. Mi nismo to učinili da bi
izblijedila uloga i lik komunista, nego da bismo digli taj
Savez na viši stepen, da bismo mu dali onaj pravac koji
on mora da ima na današnjoj etapi raz.vitka naše zemlje,
razvitka u pravcu demokratizacije čitavog društvenog ži-
vota. Danas se kod nas radi svim silama u pravcu demo-
kratizacije, u čemu je već učinjen ogroman napredak, jer
su radnici dobili preduzeća na upravljanje u svoje ruke, i
oni su gospodari u proizvodnji, a u administraciji i svu-
gdje vrši se decentralizacija. Sve su to demokratske mjere
koje su svojstvene jednoj istinski socijalističkoj zemlji.
Na toj etapi komunisti imaju nove specifične zadatke kao
učitelji, kao instruktori, kao nosioci čisto socijalističke
ideje u masama, ne administrativnim komandujućim pu-
tem, nego putem ubjeđivanja, putem davanja ličnog pri-
mjera. Oni koji govore da mi skrećemo i da se odričemo
komunizma — varaju se. Ne, mi ga se ne odričemo, nego
hoćemo da ga pokažemo ljudima i narodu onakvog kakav
ustvari jeste, a ne kao što je to u Sovjetskom Savezu gdje
se poslije jedne velike revolucije pošlo pogrešnim putem.
Mi hoćemo da pokažemo da komunizam nije stvar
pojedinih ljudi nego da pretstavlja u budućnosti sreću
za čovječanstvo.
Mi smo još daleko od komunizma. Kamo sreće kad
bismo ga već danas mogli imati. Jer šta znači komunizam?
Komunizam znači materijalno blagostanje. Mi moramo
stvoriti dovoljno sredstava za potrebe ljudi, da damo
svakom prema potrebama, a ne kao što je još danas — zato
:-7i
što premalo imamo — prema zasluzi. To je prva .ejapa.
Druga etapa jeste dalja budućnost. I mi komunisti, ja
govorim komunistima u sredini naših socijalističkih gra-
đana koji su ovdje prisutni, moramo da kažemo da mi
nemamo nikakvog prava da od sebe pravimo neke nad-
ljude. Mi smo samo ljudi koji treba i moraju da budu
što više svijesni da naš rad mora biti posvećen našem
narodu, našoj zemlji. Mi nemamo nikakvog prava na
neke specijalne nagrade za te napore. Mi se borimo, mi
radimo ne zato da stičemo za sebe neke beneficije, nego
da stvorimo sve što je moguće da što više sami dopri-
nesemo sreći naših građana, sreći čovječanstva. Kad ne
bismo tako mislili, kad bismo radili kao što radi biro-
kratija u Sovjetskom Savezu, mi ne bismo bili komunisti,
nego kasta ljudi koji žele privilegije, ljudi koji jašu na
tuđim leđima i žive od znoja drugih, a mi to nismo i ne
smijemo biti.
Drugovi i drugarice, ako informbirovske zemlje i nji-
hove satelitske partije i agenture u drugim zemljama
u propagandi hoće da prikažu kako mi otstupamo od
komunizma, onda je to zbog straha od toga što mi ne
otstupamo. Mi smo za njih savjest, a te savjesti se oni
boje i zbog toga nas tako grde, kleveću i nabacuju se na
nas svim mogućim blatom. Ako na Zapadu reakcija misli
da je naš put u demokratiju, koji je danas jasan svakom
poštenom čovjeku koji dolazi u našu zemlju, dokaz da
smo mi dosad griješili i da hoćemo to da ispravimo, onda
se vara. Mi stvaramo drukčiju demokratiju nego što je
njihova. Njihova demokratija je njihova unutrašnja stvar.
Imaju oni i dobrih stvari, ali demokratiji kod njih nedo-
staje još mnogo. Njihova demokratija je deklarativna.
Ona nema onoga što je bitno u demokratiji. Ona ne pruža
bezbjedan život svakom čovjeku. U njihovoj demokra-
tiji radnici strepe kad će ih izbaciti iz preduzeća ako
dođe do neke krize. U njihovoj demokratiji radnici pred
vratima čekaju u gomilama da nekolicina bude primlje-
na na rad. U njihovoj demokratiji imate, doduše,
pune magacine i dućane, na najljepši način uređene.
272-
u njima imate svega, ali gladni i slabo obujeni ljudi
defiluju pored njih i ne mogu ništa da kupe. U nji-
hovoj demokratiji nisu osigurani svi građani u starosti.
Jednom riječju, mnoge i mnoge socijalne mjere kod njih
nisu sprovedene, a ipak oni misle da je to demokratija.
Kad tako misle, oni se varaju, jer jednog dana će ljudi i
sami vidjeti da to nije prava demokratija. Naša demokra-
tija, međutim, ima ekonomsku osnovu. Ona u prvom
redu treba da prufi sredstva za život. Ona mora da bude
ne samo politička nego i ekonomska, čitava zajednica
mora da vodi brigu o svakom pojedincu, i svaki pojedinac
mora da bude svijestan i disciplinovan i da kao član zajed-
nice radi u njenom interesu, a samim tim i u sopstvenom in-
teresu. Naša demokratija zahtijeva dvoje. Prvo, da vlast
bude svijesna šta je to demokratija i da. ostvari građanima
sva socijalna, kulturna i druga prava. U takvoj demo-
kratiji kakva je naša ne može biti parazita koji bi živjeli
na tuđ račun. Ako ih ponegdje još ima, to su rijetke
pojave koje će u našoj demokratiji jednog dana nestati.
Drugo, isto tako mora da postoji u svakom čovjeku
svijest o tome da, ako on ima pravo da traži demokratski
postupak, onda ima i dužnost da se demokratski odnosi
prema zajednici. Da me bolje razumijete, hoću da kažem
ovo: pojedinci moraju biti disciplinovani članovi zajedni-
ce. Oni ne smiju živjeti samo za sebe, ne smiju biti ljudi
kojih se ne tiču interesi čitave zajednice. U tome je demo-
kratija. Demokratija i svijest ljudi moraju da se prožimaju
medu sobom.
Sve su to, dakle, elementi koji našu demokratiju ra-
zlikuju od zapadne. Razumije se, mi se ne osvrćemo
na pričanja koja se čuju s ove i s one strane i idemo
svojim putem naprijed. Bez demokratije nema socijalizma.
Mi bismo željeli da je u našoj zemlji još mnogo šira i
dublja demokratija nego što je danas. Ali, drugovi i dru-
garice, dozvolite mi da još nešto kažem osim onoga što
sam rekao o tome šta uslovljava demokratiju. Htio bih
još da obrazložim ono što sam naprijed rekao: demokra-
tiju uslovljava svijest ljudi. Naši narodi su stotine i sto-
275-
tine godina živjeli pod nedemokratskim uslovima i svijest
naših ljudi nije se razvijala u demokratskom pravcu.
U svijesti naših ljudi još uvijek se ogleda prošlost u re-
akcionarnom obliku. Kod mnogih naših ljudi još nema
one discipline prema zajednici. Ali to nije slučaj samo s
nama, već je to slučaj sa svima zemljama koje su zaostale
i koje su se kroz stoljeća i stoljeća razvijale u lošim mate-
rijalnim i političkim uslovima. U takvim uslovima nije
mogla sazreti demokratska svijest ljudi. Zbog toga i po-
stoje izvjesni elementi prinude u zemlji kakva je naša,
gdje se gradi socijalizam, — ali to nije prinuda manjine nad
većinom nego većine nad manjinom. A to je demokratski.
Bilo bi nedemokratski kad bi jedna mala grupa ugnjetavala
i prisiljavala ljude da bi im utuvila u glavu ono što je
za njih bolje. To bi bilo pogrešno i ne bi bilo demo-
kratski. Ali kad većina primi ideju o boljem društvenom
uređenju, onda je demokratski ako ona želi da ubijedi
manjinu. Ako manjina osjeća prinudu, i potrebno je. Niko
joj tu ne može pomoći. Zašto nije svijesna da se staro više
ne može vratiti.
U razvitku društva, isto tako kao i u biljnom
svijetu i u cjelokupnom razvitku u vasioni uopšte, važi
jedan zakon: ono što je staro mora da izumre i da ustupi
mjesto novom, nečem što je na višem stepenu, što je bolje
i ljepše. Zamislite kako bi to izgledalo kad bi stari hrastov
panj htio da raste među novim granama! On nikad ne bi
mogao izrasti, nego bi trulio dok ne bi potpuno istrulio.
Tako vam je, drugovi i drugarice, i u društvu. I niko
nema prava da nam soli pamet izvana kako kod nas ovo
ili ono nije demokratski. Oni koji to rade, ili ne razumiju
uopšte šta znači društveni razvitak, ili ako razumiju,
a tih malo ima, čine to iz pakosti. To su reakcija, kato-
lička crkva, i drugi. Ali ogromna većina ljudi u svi-
jetu, napredni ljudi, željno i sa nestrpljenjem očekuje
da postignemo što bolje rezultate, da se u Jugoslaviji na
praksi pokaže da se može stvoriti bolji život u svijetu.
Eto, drugovi i drugarice, tako smo mi, u vezi sa
cjelokupnim razvitkom i u vezi s pitanjem demokratije.
274-
pretresali i pitanje našeg novog sistema, pitanje uprav-
ljanja u privredi, i drugo. Osim toga, jedno od vrlo
važnih pitanja bilo je i pitanje prerastanja Narodnog
fronta u Socijalistički savez radnog naroda. Mi smo imali
Narodni front, prekaljeno udruženje radnih ljudi naše
zemlje, u toku rata, čak i prije rata donekle ali naročito
u toku i poslije rata, u najtežem periodu našeg razvitka.
No, on je u današnjoj fazi našeg opšteg razvoja postao
pomalo i suvišan. Ovakav kakav je bio više nije imao
opravdanje za svoj opstanak. Ljudi su se pasivizirali. Ra-
nije su oni morali da učestvuju svim svojim snagama u
izgradnji zemlje. Ali, mi smo taj period već prošli. Ranije
se radilo dobrovoljno; sada već imamo sredstava da pla-
timo rad. Zašto da ljudi rade badava? Mislilo se da je
uloga Narodnog fronta samo u tome da mobilise ljude da
uzmu krampove i lopate, pa da kopaju. A nije samo u tome
njihova uloga. Mi hoćemo da od ove velike političke orga-
nizacije stvorimo jedan svijesni politički organizam, organi-
zam svijesnih građana naše zemlje koji grade socijalizam.
Ne moraju oni biti komunisti. Ja tu ne pravim veliku ra-
zliku kad se teži socijalizmu. Ja sam rekao šta je osnovna
uloga komunista: njihov je zadatak da taj front bude
na što većoj idejnoj i političkoj visini. Dakle, taj naš novi
narodni front pretvara se sada u novu organizaciju, u
ogromnu društvenu organizaciju sa političkim zadacima,
u socijalističku organizaciju u kojoj će biti i komunisti
i drugi, koja će i prema vani i prema unutra igrati značajnu
ulogu. Na vagu međunarodnih odnosa stavljamo našu novu
društvenu organizaciju, Socijalistički savez radnog naroda,
kao snažan uteg koji može odigrati znatnu ulogu u daljem
razvitku međunarodnih odnosa. Mi možemo snažno uti-
cati na međunarodne odnose i ne nametati nego našom
praksom dokazivati vrijednost naših metoda i našeg dru-
štvenog sistema. Eto. i o tome je bilo riječi na Kong;csu.
Kao što vidite, drugovi i drugarice, taj Kongres je imao
pred sobom histOiiske probleme i na njemu su donesene
historiske odluke.
275-
Drugovi, dozvolite mi sada da kažem nekoliko riječi
0	našim sadašnjim vanjskopolitičkim problemima. Mi
govorimo često o međunarodnim pitanjima, pišemo o njima,
dajemo intervjue, i tako dalje, i svakog momenta ocje-
njujemo situaciju onako kakva je ona u datom momentu.
Razumije se da bi bilo pogrešno misliti da se od onog
dana kad je održan Kongres pa do danas bitno izmijenila
međunarodna situacija i za nas. Isto tako bi bilo pogrešno
misliti da se ništa nije izmijenilo. Situacija se stalno
mijenja. Dozvolite mi da sada ovdje kažem nešto o onome
što se u izvjesnom smislu izmijenilo, pa da čak podvučem
1	ono što se nije izmijenilo, iako smo očekivali da će
se izmijeniti.
Kad govorimo o odnosima naše zemlje sa drugim
zemljama, onda u prvom redu treba podvući da su se
naši odnosi sa mnogim zapadnim zemljama još više
učvrstili. Naime, odluke VI kongresa su pokazale tim
zemljama s kim imaju posla. S jedne strane, pokazale su
im da ne mogu računati na otstupanje od naših ideja, od
našeg sistema. Tu im je stvorena jasna granica: ne mogu
očekivati da ćemo se mi jednog dana vratiti na stari
društveni sistem. S druge strane, oni su vidjeli riješenost
koju smo pokazali na ovom Kongresu, vidjeli su da smo
mi iskreni u onome što smo dosad govorili, da ih nismo
lagali kad smo govorili da ćemo se braniti i da ćemo
učestvovati na strani onih sila koje su protiv agresije.
A jedan kongres donosi ozbiljne odluke. To su baš oni
očekivali. Njima je sada jasno da smo mi jedna ponosna
zemlja, jedna socijalistička zemlja; jasno im je da nema
nikakve nade da ćemo se vratiti natrag, na stari sistem.
Ali, drugovi i drugarice, ja mogu da vam kažem
da se štošta promijenilo nagore u našim odnosima sa
jednom zemljom — s Italijom, u vezi sa pitanjem Trsta.
Vi svi vidite da se to pitanje poteže već od 1945 godine
i da se ni za jotu nije maknulo s mjesta poslije Tripartirne
deklaracije, i da se danas baš u vezi s tim razulareno vodi
u čitavom svijetu jedna neodgovorna kampanja protiv naše
zemlje. Sva međunarodna reakcija, sa Vatikanom na čelu, i
276-
sve njene glavešine u raznim zemljama ogorčeni su i smrtni
neprijatelji naše zemlje baš kad se radi o našim intere-
sima. Talijanski listovi svakodnevno, pa i odgovorni ta-
lijanski ministar Pačarđi, otvoreno pozivaju zjpadne
saveznike da ne daju Jugoslaviji ni vojnu ni drugu pomoć,
jer — kažu oni — ako zapadni saveznici ne uskrate svoju
pomoć, neće uspjeti da nas pridobiju da odustanemo od
pitanja Trsta. Oni kažu da nama treba staviti nož pod
grlo i ne dati nam hljeba ni oružja, pa ćemo mi Talijanima
dati Trst, a ko zna, kasnije, možda još i nešto više. Ali
mi nismo ljudi koji imaju tako škakljivo grlo da bismo se
bojali noža. Mi nismo tako strašljivi ljudi i nas to mnogo
ne uzrujava. Mi smo kazali i dokazali, i stalno dokazuje-
mo: ako ste protiv agresije, za mir, mi smo s vama. Mi
imamo najjaču armiju u Evropi. Neka pričaju razni nepri-
jatelji da naša Armija nije jaka. Neka pričaju ovo i ono.
Mi im poručujemo da se ovog puta ne bi isplatila nikakva
avantura i proba naše odbranbene »slabosti«.
Kleveću našu Armiju i pokušavaju na taj način da
pridobiju saveznike za njihovu tezu da ne treba da
nam pomognu dok mi ne odustanemo od naših interesa.
Mi nismo nikada drugom naturali silom svoje savezništvo.
Ko nas hoće za saveznika, ko dobro misli o nama, bićemo
mu dobri saveznici, a ko se koleba, na svoju štetu se
koleba. Mi ne paradiramo nekim brojkama, nekom silom.
Kod nas je to realnost, stvarnost. Ko hoće to da vidi,
može da vidi. Ali, drugovi i drugarice, kad se ovakva
propaganda vodi u nekoj zemlji, mi možemo, razumije se,
postaviti pitanje: hoćete li vi nas za saveznike ili nećete?
Hoćete li da mi budemo saveznici ili nećete? Neka nam
odgovore. Mi silom nećemo biti ničiji saveznici.
Ako nas ovaj ili onaj neće za saveznika, mi imarrio
i drugi izlaz. Ne da krenemo natrag, ne da prijetimo
Sovjetskim Savezom i njegovim sljedbenicima, jer nan: i
oni stavljaju nož pod grlo, nego imamo drugi izlaz iz toga,
dok ne uvide da su na pogrebnom putu.
Ja ne vjerujem da će saveznici na Zapadu prihvatiti
talijanski prijedlog, da će praviti pritisak na nas, jer mi
277-
ne popuštamo ni pod kakvim pritiskom. Mi znamo dobro
dokle se može ići, a i odakle dalje ne možemo ići. Mi
kažemo da Zapad treba da vodi računa o našim interesima
kao što vodi o talijanskim. Nije to moj stav ili stav
dva-tri druga iz rukovodstva, već je to stav čitavog našeg
naroda. Ja moram da govorim ono što misli naš narod,
a naš narod neće da se njegovim interesima trguje.
Talijanska propaganda kaže da se oni nalaze u prvoj
liniji. Jesu, ali u prvoj liniji pozadi. Kad se s druge
strane gleda, oni su prvi, ali kad se gleda sa strane pro-
tivnika, oni su na zadnjoj strani. Mi se nećemo nadmetati
s njima ko je u prvoj a ko u drugoj liniji, ali mislimo
da bi im bilo teško da se nalaze na našem mjestu, da
bi oni tada radije živjeli na Siciliji.
Drugovi i drugarice, vidite, vodi se propaganda kao
da se nama čini neko naročito dobro time što nam se
pruža pomoć, a da mi ništa ne dajemo. Itekako mi mnogo
doprinosimo. Jeste, nama je pomoć dobrodošla, ali mi
znamo zašto se ona daje, mi znamo da dajemo veliki
prilog učvršćenju mira u svijetu, da se obuzda agresor,
a to oni zaboravljaju ponekad. Kakve ogromne žrtve mi
dajemo! Niko na svijetu ne žrtvuje toliko koliko naša
zemlja daje za odbranu svoje nezavisnosti. Mi to ne kri-
jemo. Ogromne milijarde dinara, preko 22 otsto našeg
nacionalnog dohotka, idu u odbranbene svrhe, i to ne
samo za nas nego i za opštečovječansku potrebu da se
sačuva mir, da ovaj dio svijeta ne postane žarište novog
rata koji bi zahvatio čitav svijet, što nas onda ucjenjuju?
Mi nismo prosjaci, mi ne tražimo milostinju, mi tražimo
samo onda kad imamo pravo na to.
Drugovi i drugarice, uzmimo jedan drugi primjer.
Mi smo uspjeli da s Grčkom i Turskom uspostavimo
dobre veze. Ovi odnosi se sve bolje i bolje razvijaju. Bez
obzira na njihov unutrašnji sistem, naši su interesi zajed-
nički kad se radi o čuvanju nezavisnosti, jer su baš te
dvije zemlje isto tako ugrožene kao i mi. Ali talijanskim,
informbirovskim i fašističkim glavešinama ne sviđaju se
naši odnosi sa Grčkom i Turskom nego svim silama rade
278-
da pomute to što smo mi postigli. Blagodareći iskustvima
koja su imali u prošlosti, narodi ovih zemalja im ne
vjeruju. U ovim zemljama je takođe dobro poznata ona
stara rimska »divide et impera« — »zavadi pa vladaj« —
a znate i vi da Rimljani koji su danas na vlasti, Talijani,
nisu zaboravili stara lijepa rimska vremena kad su se
širili ovdje, po Grčkoj, Aziji, pa čak i Engleskoj. Oni još
imaju megalomanske misli, a prva im je misao naša
zemlja. Mislite li da je to slučajno? Talijanski vrhovi
misle na Dalmaciju, na Sredozemlje i zato hoće da mi
budemo u njihovoj interesnoj sferi. A ko su oni da mi
budemo u njihovoj interesnoj sferi? Kakva moralna prava
oni imaju na to, čime nas mogu usrećiti, šta imaju?
Eto, drugovi i drugarice, veći su to apetiti nego što
su Trst i zona »B«. Veći su, ali ih mi dobro poznajemo.
No, kad se zdjela dobro čuva ne može neki lakomac
zadovoljiti svoje apetite kako misli. Mi znamo da bra-
nimo svoje interese i ođbranićemo ih.
Mi želimo da budemo i sa njima u dobrim odnosima,
stalno im pružamo ruku, ali je oni ne prihvataju. Neće
da prime pruženu ruku već nas vrijeđaju. Pa dobro, čeka-
ćemo još, i možemo im reći: Mi nismo nervozni, ali
vi nikada nećete dočekati da se mi umorimo u čekanju
i da vam damo dijelove naše zemlje. Ne zaboravite da
smo mi drukčiji danas, da ovdje nije Aleksandrova već
nova Jugoslavija, da su danas naši građani svijesni svoje
uloge ne samo u zemlji nego i u svijetu. Siti su oni pro-
šlih mučnih dana kada se trgovalo na račun naše zemlje.
Drugovi i drugarice, dozvolite da vam kažem neko-
liko riječi o propagandi Vatikana. Vatikan vodi talijansku
imperijalističku politiku. Oni se dopunjuju. Talijanska
vlada doprinosi vatikanskoj dominaciji šireći reakciju
u svijetu, a Vatikan pomaže talijanske imperijalističke
aspiracije prema Jugoslaviji, i druge. Osim toga, Vatikan
je ispunjen velikim ogorčenjem prema našoj socijalističkoj
zemlji, on mrzi socijalizam i radi sve moguće protiv nas.
On je bacio na nas i takvu uvredu da je ratnog zločinca
Stepinca proglasio za kardinala i hoće da mu stavi karđi-
279-
nalski šešir. On je tim postupkom uvrijedio čitavu
našu zemlju. Zar nema u Jugoslaviji još i drugih biskupa
— ima ih starih kao Metuzalem — ali ovo je politički
biskup. On je poslužio u aranžmanu između Aleksandra
i Vatikana prilikom Konkordata i postao je biskup preko
noći. Nije on to postao zbog neke svetosti i velikih za-
sluga, kao što bi to mogao reći papa, nego je to i onda
bilo političko pitanje kao što je i danas. Ali oni neće
dočekati da Stepinac bude biskup u Zagrebu, ja im to
garantujem.
Vidite, drugovi i drugarice, to je jedan nov elemenat
u cjelokupnoj propagandi zapadne reakcije protiv soci-
jalističke Jugoslavije. Sjećate se, mi smo na VI kongresu
govorili o jačanju reakcije na Zapadu. Kako smo sjajno
predvidjeli kako će se razvijati cjelokupna ova hajka pro-
tiv naše zemlje. Vi znate da smo mi, pored ostalih
zemalja, razvili i učvrstili. odnose sa Engleskom, od koje
smo dobijali pomoć. Želja je engleske vlade da se ti
odnosi još učvrste, a to je i naša želja. Gospodin Idn je
bio ovdje i razgovarao sa mnom o mnogim svjetskim pita-
njima, a naročito o problemu mira i agresije, u čemu smo
se potpuno složili. On mi je ponudio da dođem u Englesku.
Ja sam prihvatio ovu ponudu. Zašto da ne? Da, ali je
Vatikan pokrenuo sve popove i biskupe, pa je čak i angli-
kansku crkvu angažovao, i sada se vodi bijesna hajka
protiv mog dolaska. Istina, sada tamo postoje dvije
strane: jedni su za to da dođem, a drugi su protiv, i izgleda
kao da sam ja htio, i to silom, da dođem u Englesku.
Nije to moja stvar, to je stvar naše zemlje i stvar Engle-
ske. Kad bih ja znao da u Engleskoj ima pedeset otsto sta-
novnika koji su protiv mog doteska, ja ne bih htio da idem
tamo ma koliko inače želio da se nađem i porazgovaram
sa gospodinom Čerčilom, ma koliko ja želio da poka-
žem najbolju volju za dalje produbljivanje odnosa između
naših zemalja.
Ja vjerujem da ovo neće pokvariti naše odnose. Ali,
radi se tu pomalo o pitanju koje ima karakter jednog kul-
turnog odnošenja. To što čine ti krugovi u Engleskoj; koji
260-
su neprijatelji naše zemlje, nekulturno je. U Engleskoj je
bilo više naših drugova, imamo tamo i ambasadora, i nikad
nije protiv njih vodena nikakva hajka. Da li sam ja bolji ili
gori od njih? No ne radi se ovdje o meni, radi se o našoj
zemlji, radi se o socijalizmu. Oni znaju da ja dolazim kao
pretstavnik jedne socijalističke zemlje i smatraju da treba
pokazati sve svoje nezadovoljstvo, da treba tražiti neke
koncesije, da se puste osuđeni popovi na slobodu, da im
se daju masne plate i da se Stepinac postavi za nadbi-
skupa u Zagrebu, da mu se stavi kardinalski šešir. Nećete,
brate! Ne idem ja u Englesku da vama pravim koncesije,
niti da sa takvima razgovaram. Ja, kad pođem u Englesku,
znam zašto idem, i nemam potrebe da s njima razgova-
ram o našim unutrašnjim pitanjima koja se jamo nikoga
ne tiču.
Eto, drugovi i drugarice, tako izgleda sadašnja situa-
cija. Mi imamo velikih teškoća, neprijatelja imamo ne malo,
ali mi smo čvrsti i složni da izdržimo te teškoće, i izdrža-
ćemo ih, jer imamo još mnogo prijatelja u inostranstvu. U
Engleskoj takođe imamo mnogo više prijatelja nego što
ima onih koji su protiv naše zemlje. Ljudi su u inostran-
stvu saznali šta znači nova Jugoslavija, oni znaju da je
ona mnogo jača nego Jugoslavija koja bi bila dobro
naoružana ali bez jedinstva. Oni znaju da u njoj vlada
nov duh, nov moral, riješenost i nova volja. I novo,
čovječansko osjećanje prožima srca naših ljudi — za
mir, za mirnu saradnju sa svakim poštenim čovjekom
u svijetu, bez obzira iz koje zemlje bio. Nova Jugoslavija
je ponosna na svoju slobodu, ponosna je na svoja dostig-
nuća, ponosna je na svoja stradanja, ponosna je, ako
hoćete, i na teškoće koje imamo.
Predugo bi bilo da vam govorim o našim unutrašnjim
problemima, jer ih vi poznajete. Ja bih time završio.
2elio bih da se na ovom mjestu, gdie danas vidimo objekte
socijalističke izgradnje, namjesto starih baraka koje su
još tu, izgrade novi i sjajni objekti u kojima će trud-
benici naše zemlje graditi sve što se može za sreću naše
231-
socijalističke zemlje. Svijesni svoje uloge u izgradnji, svi-
jesni svojih zadataka prema zajednici, vi ćete time, razu-
mije se. podići i svoj životni i kulturni standard, vi ćete
tako i sami biti srečni. Nema srečne zajednice bez srečnih
pojedinaca. To je. drugovi i drugarice, istina, a ta istina
mora biti dokazana u Jugoslaviji, tako da u njoj ne bude
nesrečnih ljudi, nesrečnih pojedinaca.
Neka živi naša socijalistička zajednica!
16 decembra 1952
, GOVOR NA MITISCU U BEOGRADU
Drugovi i drugarice,
Dozvolite mi da vas najprije sve skupa srdačno po-
zdravim i da zahvalim gra-ia-.ima Beograda na ovom veli-
čanstvenom mitingu.
Vraćamo se iz Velike Britanije praćeni prijateljskim
savezničkim željama britanskog naroda, koji je pun
divljenja prema našoj zemlji i žrtvama koje je ona dala.
282-
Drugovi i drugarice, mi smo išli u savezničku
Britaniju poslije toliko godina od rata, u vrijeme kad je
naš rad na učvršćenju prijateljske saradnje s Velikom
Britanijom već urodio rezultatima.
Ja neću ulaziti u ono što je vama već poznato: kako
smo se mi tamo proveli, kako su nas primili i narod i
najviši organi državne vlasti. Ali bih htio da podvučem
jednu stvar, o kojoj sam već juče u Splitu govorio: mi
smo ovog puta u inostranstvu razgovarali kao ravni sa
ravnima. To je ono što je nama ulilo još više povjerenja
u same sebe i što je pokazalo, na kraju krajeva, da je
upornost našeg naroda u pogledu ostvarenja ravnoprav-
nosti među velikim i malim nacijama već djelimično po-
stigla rezultate. U Engleskoj sc gleda na našu zemlju kao
na savezničku zemlju, gleda se na naše narode kao na naro-
de koji su, uz Engleze i ostale saveznike, dali najveće žrtve
u ratu, koji su mnogo stradali, ali koji su se oduprli
svakom pokušaju da se napadne na našu nezavisnost i
slobodu, kako za vrijeme rata tako i poslije rata.
Mi smo tamo govorili uglavnom o problemima koji
se tiču naše dvije zemlje, i ne samo o njima nego i o
učvršćivanju mira u svijetu, o međunarodnim problemima.
Prva važna tačka našeg razgovora bila je kako i šta treba
da radimo da bi se osigurao mir u svijetu, da bi se u
Evropi još više učvrstilo povjerenje i onemogućila svaka
agresija.
Mene i moje drugove naročito je radovalo što smo
tamo naišli na puno razumijevanje naših stavova u tim pi-
tanjima. O pitanju lokalnog ili opšteg rata, koje je mnoge
naše ljude mučilo i bilo kao problem razmatrano i u me-
đunarodnoj diskusiji kroz štampu, bilo je svakojakih na-
gađanja.
Nas su uvjeravali najviši državni autoriteti u Veli-
koj Britaniji da ne može biti lokalnog rata, a sam pret-
sjednik vlade Čerčil, na jednoj večeri, u zdravici, izjavio je
tkjedcćc: »Mi smo vaši saveznici; ako naša saveznica
Jugoslavija bude napadnuta, mi ćemo ginuti zajedno sa
vama!« Za mene i za sve nas to je bila jedna svečana
283-
zakletva i nama je to dovoljno, nama nisu potrebni
potpisani ugovori.
I, razumije se, kad se dođe do te tačke da između
dvije zemlje — između jedne velike države kao što je
Engleska i jednog hrabrog naroda iako male Jugoslavije —
dođe do takvih međusobnih izjava i razumijevanja, onda
je pitanje rata pomaknuto mnogo dalje, onda je opasnost
rata u znatnoj mjeri smanjena. Mi bismo bili srečni kad
bi čovječanstvo danas zbacilo sve te razne sitnice koje
svakodnevno taru pojedine narode, kad bi uzelo jedan
kurs: očuvati mir, — i kad bi u tom pitanju svi bili
čvrsto riješeni da, bez ikakvih uslova, kažu: nama je
potreban mir, mi smo protiv svake agresije, mi smo za
mirnu saradnju, mi smo iskrvarili u prošlom ratu, mi
hoćemo mirno da izgrađujemo ono što je porušeno i osim
toga novo, i u tom pogledu mi idemo zajedno, pa ćemo
sve drugo rješavati na miran način. To bi bila sreća za
čovječanstvo. A ja mogu da kažem ovdje da su nama baš
razgovori s odgovornim državnicima u Velikoj Britaniji
ulili još više čvrstog ubjeđenja da mi moramo produžiti
u svojoj spoljnoj politici u pravcu uporne borbe i rada
na učvršćenju mira i saradnje sa svim zemljama koje
žele mir, koje su protiv agresije. To je jedan snažan korak
koji smo mi ovog puta učinili svojim odlaskom u London,
i mi ćemo nastaviti tim putem.
Mogu reći ovdje da smo i u drugim pitanjima recimo
u pogledu preventivnog rata — koji je takođe za naše
narode jedan od vrlo važnih problema: šta će biti ako
jednog dana dođe do preventivnog rata koji bi se pre-
tvorio u opšti rat — naišli na saglasnost odgovornih
britanskih državnih funkcionera, to jest na shvatanje da
jedan preventivni rat pretstavlja zaista opasnost opšteg
svjetskog rata i da se treba čuvati tog koraka, da treba
preduzimati razne druge mjere, koje mogu biti efikasne,
da bi se očuvao mir i da bi se mogli riješiti međunarodni
problemi koji još stoje neriješeni. Čovječanstvo može da
ih riješi, i, jednog dana, oni koji danas misle da se bez
oružja ne mogu riješiti sporna pitanja moraju i sami doći
264-
do ubjeđenja da je došlo vrijeme da se postojeća sporna
pitanja između pojedinih zemalja počnu rješavati na miran
način.
Drugovi i drugarice, kad govorim ovdje o toj sa-
glasnosti na koju smo mi tamo naišli, o tom punom
razumijevanju našeg stava u pitanjima kao što je, napri-
mjer, pitanje Atlantskog pakta i tako dalje, hoću da
istaknem da svi s kojima smo mi razgovarali — kako
vojni i državni funkcioneri tako i drugi ljudi — imaju isti
stav kao što ga imamo mi: naime, da nije potrebno da
mi ulazimo u Atlantski pakt da bismo mogli efikasno
saradivati u pitanjima odbranbcnih mjera i da je glavno
da smo saglasni u principijelnim pitanjima koja se toga
tiču i u mjerama koje treba pređuzimati protiv pokušaja
agresije.
Jugoslavija je danas u punom zamahu svog unutra-
šnjeg bujnog života i socijalističke izgradnje, i vani imaju
razumijevanja za razne teškoće na koje mi nailazimo.
Ja mogu da kažem ovdje da su se prevarili svi oni koji
su nagađali — u našoj zemlji više nego vani, oni malo-
brojni protivnici našeg socijalističkog života — da će na
nas u Engleskoj vršiti neki pritisak, pa ćemo mi morati
da učinimo ovo ili ono. Nikakvog pritiska tamo nije
bilo. I ako oni očekuju neki pritisak, oni će prije svi
pomrijeti nego što će taj pritisak doći. Ljudi shvataju
jednu osnovnu stvar — i državni rukovodioci i narod —
da u zemlji u kojoj je narod tako monolitno zbijen oko
svoje vlasti, i tako jedinstveno manifestuje svoj stav u
najvažnijim međunarodnim problemima, ne može biti riječi
da se nekim podrivačima tog jedinstva dozvoli da mogu
vršljati i činiti šta hoće. Jer, međunarodnoj zajednici
naroda koji žele mir potrebna je jedna jaka, jedinstvena
Jugoslavija, a ne iznutra izrovana nacionalnim ili kakvim
drugim pitanjima. I to neka bude pouka za sve u našoj
zemlji koji se nadaju da će doći nešto »novo«.
Drugovi i drugarice, mi smo mislili da u Engleskoj
običan čovjek malo zna o Jugoslaviji. Međutim, mogu
kazati, na svoju veliku radost i radost svih nas, da oni
2ÔÎ>
znaju mnogo o nama, da oni znaju i šta smo radili u toku
rata i šta radimo poslije rata. Kome je bilo usmjereno to
veličanstveno prijateljstvo koje se tamo manifestovalo
prilikom našeg dolaska? Vama, narodima naše zemlje,
žrtvama koje je ona dala, jer oni cijene žrtve date za
zajedničku stvar da se čovječanstvo spase od katastrofe.
Sada mi dozvolite, drugovi i drugarice, da dodirnem
jedno pitanje koje interesuje mnoge u inostranstvu, a
sigurno i kod nas. I nas su pitali šta mislimo o tome šta
će biti poslije Staljinove smrti, da li će biti gore, da li
neće biti rata, da li će možda biti bolje i tako dalje.
Dozvolite mi, drugovi, da ja ovdje izrazim svoje lično
mišljenje, koje sam već izrazio vani. Staljin je umro.
Jasno je da smo mi imali velikih teškoća i da je nama
baš od njega došlo ono najteže u našoj historiji, da smo
mi bili osamljeni, da je tada, pod njegovim rukovodstvom,
sovjetska uprava htjela da zdrobi Jugoslaviju, da je pod-
jarmi, da je potčini. Ja vjerujem da je on ubrzo uvidio
da se prevario,-da su se i drugi prevarili. Mi nemamo
običaj, razumije se, kad o mrtvom protivniku govorimo, da
ga kritikujemo i kudimo, ali to su činjenice, to su histo-
riske činjenice koje se ne mogu izbrisati. Međutim, bila
je jedna stvar u koju smo i ja i mnogi od mojih sarad-
nika vjerovali, a to je: dok je Staljin živ, on neće početi
jedan rat koji bi mogao dovesti do svjetskog sukoba,
jer je on u tom pogledu bio pametan čovjek da bi odlu-
čio da zagazi u tako nešto. Ali, on je svom snagom vodio
hladni rat i rukovodio njime, naročito protiv naše zemlje.
Postavlja se pitanje: šta će biti poslije njegove smrti, sada
kad su došli novi ljudi, Maljenkov i drugi, u rukovodstvo?
Neće li oni sada, pošto su mlaci i temperamentniji, činiti
neke nepromišljenosti i možda zagaziti u rat?
Ja mogu ovdje kazati: prorok nisam, prorokovati ne
mogu; ali. na osnovu poznavanja ljudi i činjenica tamo, na
osnovu objektivnog, svestranog prosuđivanja mogu reći
da ne vjerujem da će oni to učiniti. Ja mislim da će oni,
videći da su snage miroljubivog svijeta sve jače i jače,
nastojati da ipak na neki način nadu izlaza iz ovog polo-
?еб-
žaja u koji ih je dovela njihova poslijeratna medunarodna
politika. Ja vjerujem u to.
Mi u Jugoslaviji bili bismo srećni kad bi oni jednog
dana priznali da su pogriješili prema našoj zemlji. Nas
bi to radovalo. Mi ćemo čekati, mi ćemo vidjeti.
S druge strane, mogu da kažem da ne vjerujem da
će oni prestati sa hladnim ratom tako brzo. Vjerovatno
da će oni hladni rat još produžiti. Ali drugovi i druga-
rice, svaki hladni rat, ma koliko bio skup, mnogo je i
mnogo, hiljadama i hiljadama puta jevtiniji nego oružani
rat koji može čovječanstvo dovesti u katastrofu. Ja vje-
rujem da će jednoga dana, — kada se uspostavi i ta
oružana ravnoteža, koja je danas takoreći uspostavljena
{a naročito je ekonomski potencijal na strani miroljubivih
nacija), — ljudi i na Istoku pravilno shvatiti i potražiti
put da se nade neki izlaz iz teškog položaja u koji su
sami dospjeli.
Mi u Jugoslaviji možemo gledati mirno u svoju bu-
dućnost. Mi smo danas, razumije se, mnogo jači nego
što smo bili 1948 godine, mnogo i mnogo jači u svakom
pogledu. Naš prestiž i naše pozicije u međunarodnim raz-
mjerama, medu miroljubivim narodima, silno su ojačali,
bez obzira šta neka piskarala u nekim državama pišu iz
neprijateljskih pobuda prema nama, jer to nije odraz mi-
šljenja ogromne većine ljudi tih zemalja. Naša je zemlja
silno ojačala i ona je danas postigla već ogroman ugled
u čitavom svijetu. Kad smo to vidjeli u Londonu, ja sam
se duboko u svojoj duši riješio da svim snagama radimo
i čuvamo taj ugled koji je naša zemlja postigla, da budemo
dosljedni u svojim stavovima u najvažnijim međunarodnim
pitanjima, da budemo uvijek spremni, bez ikakvih mane-
vara, da kažemo da ćemo mi, ako negdje dođe do agresije,
biti na strani onih koji se bore protiv agresije.
Samo nešto bih htio ovdje još da pomenem. Ja bih
želio da kod nas ljudi imaju malo više obzira prema
interesima cjelokupne naše zajednice, a manje prema
lokalnim ili individualnim interesima. Mi moramo stvoriti
od naše socijalističke zajednice, zajednice koju sačinja-
287-
vaju nekoliko narodnosti, jednu čvrstu, jedinstvenu državu,
koja neće samo prema vani prctstavljati monolitnu
stijenu, nepobjedivu tvrđavu, nego koja će i iznutra biti
snažna. Mi imamo mnogo štošta da uradimo. Nama nije
lako. Nas muče mnoge brige. Mi imamo još mnogo i mnogo
teškoća. Mi još uvijek dobijamo i treba da dobijamo
pomoć izvana, ali mi moramo tu pomoć koju dobijamo
iskoristiti tako da oni koji daju pomoć vide da su je
dali ljudima koji su tu pomoć upotrebili za opšte dobro
naroda, da su dali pomoć u dobre ruke." Međutim, mi
moramo u prvom redu sami sebi pomoći. Naša zemlja
i naši ljudi stvorili su toliko da mogu graditi dalje. Mnoge
i mnoge fabrike stavljene su već u pogon. Mi već imamo
bazu s koje možemo snažno da idemo naprijed, da sami
sebi pomažemo i da dođemo u takav položaj da sami
pomažemo onima van naše zemlje kojima će pomoć biti
potrebna. Ja željno očekujem taj čas kada će Jugoslavija
moći pomoći onima kojima je pomoć potrebna.
Drugovi i drugarice, moralno-političko jedinstvo
naših naroda zaista je čvrsto, monolitno. Ja samo ape-
lujem na radne ljude, naročito sa sela, da uvijek imaju
u vidu u prvom redu interese zajednice. Naša vlast
osluškuje uvijek glas naroda i nikada ne ide protiv toga
glasa. Kad vidimo da ogromna većina naroda nečim nije
zadovoljna, to znači da ne ide sasvim onako kako treba
i da moramo promijeniti ovo ili ono. Mi smo i mijenjali,
ali nikada nismo promijenili osnovni pravac; trebalo je
samo ispraviti .greške do kojih može doći u radu, naro-
čito u tako komplikovanom državnom sistemu, u kome
je dosad u državnim rukama bila koncentrisana i ekono-
mika i sve ostalo. Zato smo mi pošli putem decentraliza-
cije, pošli smo putem davanja fabrika radnicima na
upravljanje i prenošenje iz državnih ruku u ruke naroda,
onako kako je to u socijalističkom društvu potrebno.
Na kraju, drugovi i drugarice, htio bih da vam kažem
i da time završim: ja vjerujem da će ovaj naš put i rezul-
tati toga puta i onoga što smo vidjeli, o čemu vi znate,
još više učvrstiti jedinstvo naših naroda, još više pokazati
lik pojedinih naroda u njihovom pravom svijetlu i učiniti
da naši narodi ne smatraju da u nekoj zemlji zbog
nekakvih piskarala postoji prema nama frontalno nepri-
jateljstvo, nego da cijene i uvažavaju narod koji isto tako
radi, muči se i žrtvuje kao i mi sami.
Sa ovog mjesta još jedanput zahvaljujem vama i
cjelokupnom narodu naše zemlje na svoj bezgraničnoj
brizi koju ste pokazali za sve vrijeme našeg puta.
Neka živi naša Federativna Narodna Republika
Jugoslavija!
31 marta 1953
2¿ 9
GRADSKOJ KONFERENCIJI
ZAGREBAČKE ORGANIZACIJE SKH
Dragi drugovi,
Primio sam poziv da dodem na četrnaestu redovnu
konferenciju Zagrebačke organizacije Saveza komunista
Hrvatske. Ja bih svakako vrlo rado došao da mi je to
mogućno, ali, nažalost, ni vaša a ni moja želja se ni
ovoga puta ne može ispuniti, jer mi to vremenski ne
odgovara zbog neodložnih poslova.
Koristim ovu priliku da uputim delegatima vaše Kon-
ferencije i svim ostalim komunistima vaše organizacije
nekoliko riječi.
2elio bih da rad vaše Konferencije bude što sadržaj-
niji, jer pred vašom organizacijom, kao i pred svim
komunistima naše zemlje, stoje mnogi i važni zadaci —
sprovodenje u život odluka šestog kongresa Saveza komu-
nista Jugoslavije. To nije nimalo lak ni kratkotrajan
posao. Tu se radi o tome da naši komunisti potpuno
shvate duh i dalekosežnost tih odluka, ne samo u cilju
izgradnje socijalizma u našoj zemlji već i u pogledu nji-
hovog uticaja na dalji razvitak u svijetu uopšte.
Poslije onoga što se otkrilo 19-4S godine, to jest za
vrijeme napada udruženih informbirovskih partija na čelu
sa Staljinom na našu Partiju i zemlju uopšte, mi smo
morali poći svojim sopstvenim puteni u izgradnji
290-
socijalizma i na osnovu naučnog marksizma pronalaziti
kod nas one metode i forme za preobražaj naše zemlje
i društva uopšte, koje su kadre dati najbolje i najbrže
rezultate u vezi sa našim cjelokupnim historiskim raz-
vitkom i u vezi sa našim sadašnjim postojećim speci-
fičnostima, kako ekonomskim i kulturnim tako i nacional-
nim, političkim itd.
Jedna od najpozitivnijih osobina naših komunista,
mislim ogromne većine, u tome je što su se brzo snašli
u tom periodu sukoba sa Informbiroom i odbacili šablon-
ske i zastarjele recepte onih koji su okrenuli putem
revizionizma, pa pravilno sprovodili liniju naše Partije
. u svakodnevnoj praksi naše socijalističke stvarnosti. Ali
ipak moram da naglasim da ima pojedinaca koji se teško
snalaze kad se pokaže da nešto ne valja ili da je za-
starjelo nešto od onoga što se dosad radilo. To je zbog
toga što su takvi drugovi više spremni da kritički posma-
traju ono što ide za ispravljanjem onog što ne valja ili
onih mjera koje pokreću naprijed, nego ono što nije
valjalo i što je smetalo da se kreće naprijed.
Zato je danas potrebno da drugovi komunisti, koji
imaju ogromnu ulogu u prevaspitavanju i pripremanju
naših građana za socijalizam, sami u prvom redu izučavaju
sve pojave i prodiru u suštinu svih naših mjera koje idu
za jednim jedinim ciljem, a taj je da krećemo naprijed —
u socijalizam.
Ja ću navesti ovdje samo jedan markantan primjer
koji je zbunio neke drugove. To je Uredba o reorgani-
zaciji seoskih radnih zadruga. Ti su drugovi mislili da
mi idemo natrag. Ali mi nismo išli natrag, već smo
pošli da ispravimo ono što smo u jednom zaletu htjeli
preskočiti. Mi nismo pošli natrag, već smo uzeli takvu
polaznu tačku koja će nas sigurnije dovesti do cilja, to
jest do socijalizma na selu. Društveni preobražaj nije
prosta stvar, naročito ne na selu u zaostaloj zemlji. Tu
se moraju vrlo brižljivo uzimati u obzir svi elementi koji
uslovljavaju takav preobražaj. Jedan od najhitnijih ele-
menata na selu jeste prevaspitavanje ljudi. A ko će to raditi
291-
ako ne komunisti? Ali, vidite, komunisti su kod nas
na selu bili više naučeni da komanduju, a onaj ko na selu
hoće da komanduje nema uslova da bude prevaspitač.
Prema tome, tu se treba potpuno otresti starih me-
toda i početi raditi u duhu odluka Šestog kongresa Sa-
veza komunista Jugoslavije. To isto važi i za ostale sektore
našeg društvenog razvitka.
Ja sam uvjeren da će Zagrebačka organizacija komu-
nista na svojoj Četrnaestoj konferenciji temeljito prodi-
skutovati sve slabosti i svojim odlukama i njihovim
sprovodenjem u djelo zauzeti ono mjesto u Savezu komu-
nista Jugoslavije koje joj i po historiskoj zasluzi pripada.
Drugarski pozdravljam delegate na Konferenciji.
Smrt fašizmu — sloboda narodu!
»Borba-, 10 Hta]a 1953
292-
ODGOVORI NA PITANJA PRETSTAVNIKA
OMLADINSKE ŠTAMPE HRVATSKE
PITANJE: Prošle godine, a i ove, ttntogo se govorilo o isku-
stvima I poukama omladinskih radnih akcija. Međutim, da li u da-
našnjim uslovima — kada su mnogi objekti završeni i kada se izgrad-
nja ostalih krupnih objekata privodi kraju, kada je potreba za radnom
snagom ublažena, pa čak postoje i suvišci radne snage — treba
organizovati omladinske radne akcije? Vi ste. druže Pretsjedniće. rekli
jednom prilikom da će se taj rad organizovati na drugoj osnovi. Pošto
to pitanje naročito zanima svu našu omladinu, da li biste nam mogli
nešto reći o tome?
ODGOVOR: Ja sam već jedanput rekao đa će pitanje
radnih akcija morati da se posmatra malo drukčije.
Mislim na sam dosadašnji sistem. Jedan je razlog u tome
što mi sada toliko ne oskudijevamo u radnoj snari, a drugi
u tome što završavamo one najveće krupne objekte, na
čijoj je izgradnji trebalo angažovati veću masu radnih
ljudi, a naročito omladine koja je svojim elanom učinila
da budu postignuti tako dobri rezultati.
Ali ja ne mislim da treba uopšte prestati s radnim
akcijama. Treba samo naći druge forme, a u našoj zemlji
ima još toliko radova koje treba izvršiti. Mi treba da
zasadimo velike teritorije šumom. Treba da podignemo
parkove, treba da završimo čitav niz drugih sličnih stvari
u kojima omladina treba i može da učestvuje. A sve to
ne može se postići običnom radnom snagom, već treba
293-
da bude urađeno uz učešće omladine. Razumije se da
omladina ima i svoje druge, redovne obaveze, kao što
je predvojnička obuka, koja je osposobljava da uvijek
bude spremna za odbranu zemlje, u slučaju da to bude
potrebno. Ali ona može, u isto vrijeme, ukoliko dozvolja-
vaju i njene druge obaveze, u pivom redu škola, da se
posveti tome radu.
Osim toga, nije isključeno da ćemo mi pristupiti
izgradnji i nekih objekata većih razmjera, onda kad bu-
demo imali sredstva, u kojima će omladina moći da
pomogne, ali angažujući se u kraćim rokovima. To je
potrebno i zato što treba razvijati i ljubav prema radu,
što u radu treba gledati nešto što podiže dostojanstvo
čovjeka, a što je vrlo važno za mladu generaciju koja
tome treba da se privikava. Dakle, razloga za učešće
omladine u takvim javnim radovima opšteg značaja ima
više: taj je rad koristan i kao odgojno sredstvo i kao
ekonomska pomoć unapređenju naše zemlje.
Ja vam sada ne bih mogao konkretno kazati gdje će
se i šta graditi uz učešće omladine, ali vam mogu reći
da se svaki dan javljaju nove potrebe i nameću nova
pitanja, tako da ćemo, čim budemo završili objekte koji
se sada dovršavaju, moći da pristupimo izvršavanju
novih zadataka.
Smatram da već danas ima mnogo raznih radova na
kojima bi se omladina mogla angažovati i dati svoj dopri-
nos; ali našim omladincima nisu bili dati zadaci koji su
se mogli rješavati i ne čekajući na neka veća budžetska
sredstva. Kao primjer bih naveo Novi Beograd, gdje je
moguće, iako se privremeno zastalo s radovima na objek-
tima, podizati parkove i zelene površine. To se može
učiniti s malo sredstava, ali taj zadatak nije dat omladini.
Slične radove, a naročito rasađivanje drveća i podi-
zanje parkova, omladina može vršiti u svim gradovima
i selima.
Kad već govorimo o ovakvom angažovanju omladine,
ja ne ispuštam iz vida njihove obaveze prema školi i zato
smatram da, s obzirom na oštriji kriterij ocjenjivanja,
294-
treba voditi računa o vremenu potrebnom za učenje
i izvršavanje drugih zadataka koje omladina ima, pa tek
onda koristiti pomoć omladine u ovakvim radovima
opšteg značaja.
PITANJE: Društveni odnosi u našoj zemlji i radničko samou-
pravljanje znače realnu osnovu za svestrani razvitak učenika u pri-
vredi. No i pored stvorenih uslova, činjenica je da več duže vremena
stoje neriješena veoma ozbiljna pitanja radničkog podmlatka. Jedno od
tih ¡e nedostatak raznih industriskih škola. M nogo omladine završava
i ieli da završi industriske škole, ali mogućnosti nisu tolike. Kako
riješiti tu disproporciju između j.elje i mogućnosti školovanja i zapo-
slenja učenika u privredi?
ODGOVOR: To zavisi od potreba, jer danas je sve
na privrednom računu. Fabrike same stvaraju škole koje
su im potrebne. Druga je stvar da li će država i repu-
blička vijeća, ako smatraju za potrebno, stvoriti izvjesne
škole. Ja nemam ništa protiv toga, jer bi to bilo korisno.
Mi se naročito brinemo o tome da dobijemo stručnjake,
srednje i visokokvalifikovane radnike, koji su nam ioš
uvijek potrebni. Nama se dešavalo da nam fabrika bude
gotova, a nemamo dovoljno stručnog kadra. Ti stručni
kadrovi trebaće nam sve više i više i želja omladine za
stručnim osposobljavanjem može se realizovati. Pitanje
je samo kakvoj struci ko hoće da se posveti, jer ako
se svi posvete pretežno jednoj, onda će u njoj doći do
hiperprodukcije i svi neće moći da se zaposle. Ima struka
koje omladina smatra manje vrijednim, takvima kojima
ne bi trebalo da se posvećuje. Po mom mišljenju, nema
ni jedne struke koja služi društvenoj zajednici a koja nije
važna i kojoj čovjek ne bi trebalo da se posveti.
Nama su potrebni kadrovi na svim područjima,
a ta ravnoteža još nije uspostavljena. Zašto? Zato što
ljudi još danas gledaju na to koja je struka bolje plaćena.
Međutim, to nije ništa trajno, to je samo rezultat nesta-
biliziranog i neuravnoteženog platnog sistema u našoj
privredi. Ima struka kod nas koje bi trebalo da budu
bolje plaćene u odnosu prema nekim drugima. Sad je
tako tç^nutno, ali će postepeno i to biti regulisano. Zato
235
omladina treba da se posvećuje raznim strukama, jer ako
su, naprimjer, agronomi ili farmaceuti danas slabo plaćeni,
to nije razlog da se te grane ne studiraju. Mi ćemo morati
da popravimo životni standard ljudi iz tih i takvih kate-
gorija. Ja se slažem s tim da su oni zasad još slabo
plaćeni, ali mogu reći da će se to jednog dana uravnotežiti.
PITANJE: Jedan od uzroka istupanja iz seljačkih radnih zadruga
su neiživljena sitnovlasnička shvatanja starije generacije našega sela.
Naravno, ovo se pitanje može jednostavne, odnosna dekretom riješiti.
Međutim, mlada pokoljenja našeg sela nisu bremenita tint ukorijenjenim
shvatanjima. Ona lakše prihvataju novo. to jest reorganizaciju po-
ljoprivrede u pravcu socijalizma, šta Vi mislite u vezi s odgojem tih
ljudi? Šta omladinska organizacija treba da čini u vezi s odgojem
budućih proizvođača иа selu?
ODGOVOR: Sitnosopstvenički mentalitet, koji ste
istakli u svom pitanju, nije bio jedini razlog za izlaženje
iz zadruga i za slabosti zadruga uopšte. Razlog je bio
slab organizacioni sistem tih zadruga, metod pristupanja,
i mnogo drugoga. Razumije se da je jedan od glavnijih
razloga i sitnosopstvenički mentalitet.
Međutim, mi nismo ništa naročito izgubili što će
se one zadruge koje nisu bile sposobne za život reorga-
nizovati, i što će mnogi dosadašnji članovi izaći iz nje,
jer mi ćemo morati socijalizam na selu graditi drugim
putem, sporijim tempom, ali s više sistema, naročito kad
zemljišni fond, koji stvara država, bude dat na upravu
zadrugama, odnosno seljačkim radnim kolektivima, koji
će raditi na onoj bazi na kojoj rade industriski radnici.
Dakle, ne u formi stvaranja svoiinskog prava na zemlju,
nego u formi rada na toj zemlji i životu od tog rada.
Jasno je da jedan dio seljaka neće htjeti da ide u za-
druge, uglavnom zbog toga što klasni neprijatelj dosta
intenzivno radi protiv zadrugarstva uopšte. Ali mi nećemo
stati na pola puta, mi ćemo polako ići dalje i okupićemo
sve one koji hoće da idu u zadruge, različitih tipova ali
zadružnog kolektivnog sistema obrađivanja. To je potrebno
ne samo radi opšte zajednice nego i radi samih Seljaka,
jer država će imati sve više sredstava kojima će olakša-
29 G
vati rad ljudi i povećavati prinos. Seljaci će se prilago-
đavati upotrebi i primjeni tih boljih tehničkih sredstava.
A čim ta sredstva budu primjenjivali, seljaci će vidjeti
da im je individualno obrađivanje nerentabilno, odnosno
da se ne isplati, jer će zadruge imati dvostruko veće
prinose nego seljaci bez tih sredstava, na istoj površini,
sa zaostalom obradom.
U tome treba odgajati i našu omladinu na selu, da ona
shvati da je socijalizam na selu potreban, kao i socijali-
zam u industriji, da proizvodnja na selu mora dobiti
postepeno socijalistički karakter. To je potrebno ako
hoćemo da socijalizam što prije pobijedi u praksi, a ne
da se ostaci kapitalističkih elemenata održavaju dugo vre-
mena. Jer privatna svojina uvijek vuče ljude na stari način
shvatanja.
Zakonom će biti uređen naćin upravljanja, kolek-
tivna obrada, i površina zemlje individualnog vlasništva,
a upotreba tuđe radne snage biće zabranjena. Kad to
bude uređeno, onda će čitav taj problem izgledati sasvim
drukčije, jer jedno domaćinstvo koje ima tri ili četiri
člana neće moći da obrađuje veću površinu zemlje svojom
vlastitom snagom.
Omladinu treba odgajati da se oslobodi sitnosop-
stveničkih tendencija i da vodi računa o opštim interesima
zajednice, da se odgaja u socijalističkom duhu. Omladina
treba i dalje da bude ta koja će podržavati duh socijali-
stičkog načina obrade u poljoprivredi, jer je to budućnost,
a ne individualni način.
PITANJE: Nej V kongresu Narodne omladine Jugoslavije done-
sena je rezolucija koja je upućena Saveznom izvrsno m vijeću, a u kojoj
se traži d.i se od kampanjskog na'ina prosvjećivanja na se'.ii vrijede
na određeno sistematsko prosvjećivanje. Omladinski forumi smatraju
da treba povesti borbu za to osnovno znanje, da prosvjetne vlasti t-eba
da izgrade sistem i program rada, kao i da r.ngažitjn prosvjetni kadar.
Omladinska će se organizacija založiti da omladina po!:ađ.i te dobro-
voljne produžne škole, šta Vi n:is':tc o tome koliko to odgovara
našim mogućnostima, i šta država može u Jim ti u toni pogled::?
ODGOVOR: Mislim da će osmoljetke omogućiti da
ljudi prošire svoj horizont, da upoznaju bar u osnovi razne
297-
oblasti ljudskog znanja. Ali ima ljudi i omladinaca koji
nemaju ni to osmogodišnje školsko obrazovanje; za njih
treba priređivati sistematske kurseve iz raznih grana ljud-
skog znanja, kao što i one koji su završili osmogodišnje
škole treba dalje razvijati u upoznavanju svih za život
važnijih oblasti znanja. U tome ne treba imati neki kruti
sistem, ali treba naći način da se prošire znanja i vidici
ljudi. Treba provjeravati znanje ljudi, i početi od nekog
nižeg nivoa, pa ići na viši. Potreba za takvim radom je
neophodna. Razumije se da se u vezi s tim postavlja i
pitanje kadrova. O tome bi trebalo da se pobrine omla-
dinska organizacija zajedno s narodnim odborima, i da vidi
kako bi se taj rad mogao organizovati. Ima danas mnogo
pitanja, mnogo problema koje ljudi treba da znaju, a koje
u školi, s obzirom na određeni način i obim nastave, ne
mogu dovoljno upoznati. Zato je potrebno da se po
izlasku iz škole potpunije obavijeste o tim najvažnijim
stvarima.
Našu omladinu na selu trebalo bi upućivati naročito
u agrarne probleme, a i u toj oblasti ima čitav niz pitanja
koje ona treba da zna. Kad ih budu znali, naši će omla-
dinci lakše postati dobri agitatori i zastupnici dobrog
sistema privrede na selu.
PITAN IE: U javnosti i u omladinskoj štampi mnogo se ras-
pravila o pitanju slobode učenika da iznose svoja mišljenja o nekim
odlukama nastavnika. od::osno školskih vlasti. Omladina zahtijeva
poštovanje slobode ličnosti učenika, što nikako ne treba shvatiti kao
narušavanje autonomije škole. Međutim, ima veliki broj primjera koji
pokazuju da školske vlasti, premda se to ne može reći za sve. nisu
spremne da sa simpatijama dočekuju ovakva mišljenja. Nedavno se
desio slučaj da je jedna učenica izbačena iz škole, jer je u omladin-
skoj štampi, i to potpuno opravdano, kritikovala postupke nekih
nastavnika. Kako V/ gledate na odnose Između nastavnika i učenika
u našim današnjim uslovima?
ODGOVOR: To je malo osjetljivo pitanje i ja bih
u tom pogledu imao prigovora i jednoj i drugoj stran;.
Ako đaci prilaze nastavnicima da nauče što više u pozi-
tivnom smislu, da budu onakvi kakvi treba da budu đaci,
u pogledu ocjene, u pogledu ponašanja i držanja, onda će
298-
sigurno biti manje grešaka kod njihovih nastavnika.
S druge strane, treba imati u vidu da kod nas još ima
nastavnika sa starim shvatanjima, koji primjenjuju grube
odgojne mjere iz prošlih vremena. Nastavnici treba da daka
smatraju više ravnopravnim, a ne kao dijete koje samo
treba da sluša, i da nema prava ni na šta, jer to djeluje
ponižavajuće na mladu generaciju. Razumije se da kod
mladih ljudi ima ponekad suviše mladićkog nesavlađiva-
nja, jer smatraju da im niko ništa ne može. Ne, učenik
treba da sluša svoga nastavnika u svim pitanjima koja
mu omogućavaju da dobije lik novog obrazovanog čovjeka
i potrebno znanje. Sve to treba da prima, ali ako nastavnik
postupa nepravilno, omladinci imaju pravo da na odgova-
rajući pravilan način, preko svoje organizacije, istupaju
protiv toga. Jer narodna vlast ne može administrativnim
putem da se miješa u te odnose. To treba da dođe odozdo.
Ja vjerujem u zdravo gledanje naše omladine, vjerujem da
ona neće pogrešan stav jednog učenika hotimično uzeti
kao pravilan i podržavati ga, nego da će se truditi da
kroz omladinsku organizaciju ukloni ono što je pogrešno,
nastojeći da se takvim pojedinim nastavnicima kaže da su
prošla stara vremena i da oni imaju zadatak da odgajaju
mladu generaciju u novom duhu, da joj daju ona znanja
koja ona treba da dobije u školi, i da imaju takav odnos
prema omladini kakav odgovara današnjem naraštaju.
Vi znate da smo mi prije oko tri godine reducirali
stipendije. Razlog za to bila je, prije svega, naša manja
ekonomska mogućnost, a zatim i želja da se drukčije sti-
mulira volja za učenjem. Vi znate da neki đaci nisu naj-
bolje učili i da su dosta slabo spremni izlazili iz škola, a
neki od njih nisu htjeli da žure sa završavanjem studija.
Ali obustava stipendija nije uzeta kao trajna mjera,
i mi ćemo morati, kad ekonomski ojačamo, da stvorinv.>
našoj studentskoj omladini bolje uslove života i učenja.
Naročito ćemo nastojati da riješimo stanbeno pitanje i pi-
tanje jshrane, da osiguramo to što je najvažnije onima koji
299-
to nemaju, ali koji hoće da rade i rade pod teškim uslo-
vima.
To je pitanje aktuelno, i ja znam da među našim
omladincima ima takvih kojima je i vrlo teško. Mi ćemo
to imati u vidu i čim bude moguće, a ja mislim da će to
biti u najkraćem vremenu, mi ćemo morati da olakšamo
položaj takvih naših mladih ljudi. Naša omladina treba
da očekuje bolje uvjete nego što ih sada ima, a mi ćemo
nastojati da to bude u što skorijoj budućnosti.
-Vjesnik-, 22 maja 1953
300
IZ SJEĆANJA NA PREDRATNI
ILEGALNI RAD
(Odgovori na pitanja urednika Radio Zagreba)
PITANJE: Molim Vas, druže Pretsjedniče, da nam ispričate nešto
iz perioda 1937 godine, kad ste se vratili u zemlju sa zadatkom da
sredite stanje u Partiji. Kako ste putovali iz Sovjetskog Saveza, na
koji ste način dobili vezu s drugovima, s kim ste se prvo sastali.
Kako ste, s obzirom na provale i frakciske berbe, uspjeli da oči-
stite Partiju i da ocijenite koji su drugovi zaista vrijedni da im se
povjeri Partija. Zatim, iz perioda 1940 godine, kada je Politbiro CK
KP) Imao sjedište u Zagrebu, kj je donio odluku i zašto da sjedište
Politbiroa CK KP) bude u Zagrebu. Kako ste, drute Pretsjedniče, n
uslovima teškog policiskcg terora, kad ste bili ilega'ac, održavali veze
s drugovima i sastanke Politbiroa. I konačno, molim Vas da nam
kažete nekoliko riječi o V zemaljskoj konferenciji, koja je 1940 godme
održana u Zagrebu. Iz kojilt ste razloga Vi lično rukovodili organi-
zacijom i svim pripremama za Konferenciju. Kakve su mjere bile pre-
duzete da se osigura najstroža Konspiracija. Koji su bili rezultati V
zemaljske konferencije.
ODGOVOR: Ja sam se zapravo vratio iz Sovjetskog
Saveza godine 1936 kasno u jesen, naime poslije jedne
sjednice u Kominterni na kojoj je bilo postavljeno i rije-
šeno pitanje da se smijeni staro rukovodstvo i obrazuje
novo. U isto vrijeme ja sam stavio prijedlog da Polit-
biro KP Jugoslavije — ako mislimo imati uspjeha — ne
smije više biti u inostranstvu, nego u zemlji. Dimitrev,
koji je pretsjedavao toj sjednici, bio se složio s mojim
prijedlogom, ali su ostali članovi, Manuilski i neki
drugi, bili protiv toga da se taj prijedlog u cjelini
301-
prihvati. Bio je primljen samo djelimično, to jest da ро!з
Politbiroa bude u zemlji, a druga polovina s politsekre-
tarom Gorkićem u inostranstvu. Naime, ja sam bio iza-
bran kao organizacioni sekretar naše Partije, s tim da
mogu da radim u zemlji i u drugim forumima unutrašnjeg
rukovodstva, koji će obavljati poslove u našoj zemlji.
Došao sam najprije u Prag, preko Poljske. Put nije
bio riskantan, jer sam vrlo lako došao tamo. Išao sam
vozom. U Pragu sam najprije imao da raščistim sa starim
rukovodstvom, da neke drugove koji su dobro radili
u rukovodstvu uputim u španiju, a neki su bili smijenjeni
iz rukovodstva. Poslije sam otišao u Beč, gdje sam bio
vrlo kratko vrijeme, tako da sam 1937 uproljeće došao
u Zagreb.
U Zagrebu je obično tada bio moj »punkt«, moja
tačka gdje sam se javljao, Stevan Galogaža. Preko Steve
Galogaže povezao sam se s drugovima u Zagrebu, sa
Radom Končarom i drugima, a preko njih dalje, s drugo-
vima u Beogradu. Prvi drugovi koji su bili tamo i za koje
sam smatrao da se na njih mogu osloniti — koje sam po-
znavao kad sam bio na robiji — bili su sekretar omladine
Lola Ribar, student Beogradskog univerziteta, iz Beograda,
a u Zagrebu Rade Končar. Povezao sam se i s nekim dru-
govima iz Slovenije. Ne mogu se sjetiti koji su bili prvi
drugovi iz Slovenije s kojima sam se povezao . . . Drug
Kardelj je tada još bio u inostranstvu.
Pitali ste me kako sam ja ovdje uopšte našao te dru-
gove, kako sam se obratio baš na njih, vjerujući da su
oni odani, jer je prije toga bilo u našoj Partiji raznih
provala, konfidenat», provokatora itd.
Obratio sam se na drugove s kojima sam dotle radio,
koje sam vrlo dobro znao, koji su bili na robiji sa mnem.
To su sve bili provjereni drugovi, u koje sam imao puno
povjerenje.
Bilo je naročito važno da u prvo vrijeme bude ruko-
vodstvo u Zagrebu, jer je Zagreb bio centar gdje je poli-
cija mogla manje prodirati u redove komunista nego u Beo-
gradu, gdje je imala sposobne policajce koji su znali da
302-
ubace provokatore u redove komunista, tako da je već
godine I92S u našoj Partiji bio otkriven čitav niz ljudi
ubačenih od beogradske policije. Ja sam u Zagrebu i zbog
toga mogao da budem siguran jer sam poznavao ljude —
masu ljudi koji su mi bili ostali bezuslovno vjerni i mo-
gao sam se kretati ilegalno, maskiran. To mi je omogućilo
da radim mnogo efikasnije nego u bilo kojem mjestu
Jugoslavije.
Kad se radilo o tome da se sredi Partija, da se očisti
od raznih elemenata, razumije se da to nisam mogao sve
raditi u Zagrebu. Taj sam posao uglavnom obavljao
u Parizu, jer sam u Zagrebu bio vrlo kratko vrijeme
i odmah išao natrag u inostranstvo, u Pariz. Ja sam,
uglavnom, radio u Parizu s rukovodstvom, s ostatkom
rukovodstva. Tamo, u Parizu, mogao sam više da se
posvetim radu na provjeravanju ljudi koji su dolazili
s robije, ljudi koji su bili na robiji, radu na čišćenju
raznih provokatora i frakcionaša, tako da sam već prije
nego što sam išao u Pariz imao jedno jezgro. Tu su bili
Ranković, Lola Ribar, Rade Končar, Josip Kraš, Franc
Leskošek i drugi, čitav niz drugova koji su mogli po mojim
direktivama nastaviti posao u zemlji. Cesto sam bio
u inostranstvu. više puta sam putovao iz Zagreba u Pariz,
iz Pariza u Jugoslaviju. Od 1937 tri puta sam dolazio
u Jugoslaviju, i odlazio. Isti je slučaj bio i 193S i 1939
godine, tako da se čitav moj rad svodio na to da očistim
Partiju od raznih sumnjivih elemenata, od čitavog niza
provokatora koje je policija ubacila. Razumije se da su
se mnoge stvari otkrile u inostranstvu. Naprimjer, kad
su drugovi odlazili u Spaniju, i tom prilikom su se mogli
otkriti neki ljudi. Mogu da kažem: otada, od 1937, od
početka pa nadalje, čim smo počeli čistiti Partiju, čim
smo počeli energično da sprovodimo našu propagandu
među radnicima, vrlo brzo su se pokazali vidni rezultati.
Jedan od najtežih problema koje sam u to vrijeme
imao bilo je frakcionaštvo na robiji u Mitrovici. Tamo
se pojavio jedan od osuđenih, pod imenom Petko Miletić,
za koga se znalo, o kome je štampa u inostranstvu —
303-
i komunistička — pisala, a i mi smo svi radili na tome
da ga populariziramo. Bio je mnogo populariziran, čak
se u Španiji jedna baterija zvala njegovim imenom. U Ame-
rici su skupljali potpise, novac i drugo. Napredna američka
štampa pisala je o njemu kao velikom komunističkom
heroju. Meni je čitava stvar bila sumnjiva. Moja sumnja
pala je na njega uslijed toga što je htio na robiji da uništi
najbolje i najzaslužnije naše ljude, kao Mošu Pijade, koji
je stari revolucionar, i druge. On je svim silama nastojao
da stare kadrove diskreditira pred drugovima koji su bili
na robiji. Tamo je bila velika grupa naših mlađih ljudi,
koji su, ne znajući njegov pravi lik, išli za njim, i on
je uspio prilično mnogo da nam napakosti na robiji. Ljudi
koji su izlazili sa robije bili su zadojeni »petkovštinom«.
I oni koji su išli u španiju nisu htjeli čuti ni za koga
koji bi nešto značio u našoj Partiji osim za Petka Miletića.
Meni je to sve palo u oči i ja sam posvetio veliki dio
svog vremena — a to je bilo vrlo teško — raščišćavanju
i raskrinkavanju toga. Prikupio sam materijal, materijal
je dolazio s robije. Razumije se, najprije je dolazio
u ogromnim količinama materijal koji su slali Petko
Miletić i njegova grupa. Ja sam ga dobijao i od Moše
Pijade i tako sam bio stalno u kursu kakva je situacija
bila na robiji. Ja sam tu stvar analizirao, proučavao
i jednog dana morao sam da donesem oštru odluku, kad
je Gorkić bio pozvan u Moskvu. Napisao sam pismo Moši
Pijade i u ime CK ovlastio sam ga da ima mandat za
rukovođenje partijskom organizacijom u Mitrovici. To
je spasio situaciju tamo, jer je Moša Pijade energično uzeo
stvar u ruke. Tu je bio čitav niz drugova koji su išli
s njim i mi smo tu situaciju polako raščišćavali .
Ja sam kasnije bio takođe pozvan u Moskvu. Gorkić
je otišao i u Moskvi bio uhapšen, a isto tako skoro svi
Jugosloveni, tako da ja, kad sam došao tamo, nisam ni-
koga našao osim čopiča i nekog učitelja iz Srbije, koji
je inače bio policiski špijun. Meni je u Moskvi bilo vrlo
teško, jer su tada sumnjali na svakoga. Dok sam živio
u Moskvi, nisam se ni s kim družio; učio sam i radio
504
u Komintemi,%išao iz Kominterne u hotel »Luks« i natrag
i uopšte nisam nikuda odlazio. Bila je to, da tako kažem,
moja dobrovoljna izoliranost. Htio sam da iskoristim
maksimalnu mogućnost, jer sam tamo imao dosta knjiga,
da ono što mi je na robiji nedostajalo nadoknadim. To
što nisam imao ni s kim naročitu vezu — ni s našim
ljudima — spasio me zapravo da nisam pao u onaj spisak
po kome su oni sve odreda pohapsili.
U Moskvi sam dobio zadatak da prevodim »Histo-
riju SKP(b)«. Bio sam u redakciji. Trojica smo bili u re-
dakciji: Ćopić, ja i još jedan. No, poslije redakcije prve
glave, njih dvojica su bili uhapšeni, a ja sam ostao sam
s Historijom. Morao sam da radim tri mjeseca uporno, noć
i dan. I kod prelamanja sam morao biti u tiskari, i dok
to nisam dovršio, nisu me pustili odande. Kam sam i to
svršio, krenuo sam godine L939 preko Turske u Jugoslaviju.
Ali dok sam još bio u Moskvi, jedna grupa Bu-
gara — na čelu s Damjanovom, koji je kasnije bio mini-
star vojni u Bugarskoj, a tada šef balkanskog odjeljenja
Kontrolne komisije — uspjela je da na svoju ruku, bez
moga znanja, dovede iz Jugoslavije Petka Miletića. To je
meni bilo čudno. Nemoguće je bilo doći u Sovjetski Savez.
Strahovito su ljude provjeravali. Ali on je uspio dovesti
Petka Miletića. Ja nisam znao kad je Miletić došao, nego
su me kasnije obavijestili neki drugovi iz ruske partije
(koji su znali da je Miletić tamo), da piše izvještaj pro-
tiv mene da sam trockist i da je već napisao ogroman
materijal. Jednog dana sreo sam u autobusu Miletića, koga
nisam znao lično, i kada sam otišao u Kominternu, pitao
sam Damjanova (»Belova«, kako se gore zvao):
—	Odakle vam ovaj Petko Miletić ovdje? Ko ga je
doveo ovamo?
—	Ja nje znaju.
—	To nije istina! Vi ste ga doveli ovamo. Opet ste
se umiješali u unutrašnje stvari Partije u Jugoslaviji, gdje
ćete nam onemogućiti da izvršimo konsolidaciju. Vi
znate da je to frakcionaš, da nam je razbio organizaciju.
On je kazao da ništa ne zna o tome.
305-
—	Dobro, rekoh, vidjećemo!
I poslije izvjesnog vremena Miletić je bio uhapšen.
Uhapsio ga je NKVD, koji je opet imao druge špijune,
isto tako u vezi s beogradskom policijom, koji su mu
javili da je Petko Miletić na policiji sve izdavao kad je
bio u Beogradu. Tek kasnije, kad smo došli u Beograd
i kad je drug Ranković kao ministar unutrašnjih poslova
preuzeo sve te arhive, našlo se u njima da je Petko Mile-
tić bio zapravo zavrbovan od policije, da je on sve na
policiji izdavao, da je dosta ljudi upropastio, da je poli-
cija aranžirala da on bude heroj komunista da bi isto-
vremeno mogao lakše vršiti policisku službu. Tako sam
ja imao prilično dobar instinkt da s njim nije nešto u redu.
Moram da kažem da su to bili moji najteži časovi uopšte
u cjelokupnom radu u Partiji; naročito to što sam doži-
vio 1939 u Moskvi za onih par mjeseci, jer se tada sve
hapsilo — i ko je kriv i ko nije kriv. Ni ja nisam bio
nikad siguran da neće i mene jednog dana pokupiti, jer
su oni tamo svakoga pratili. Ali, blagodareći tome što
nije bilo nikakvih dokaza da sam se bilo s kim od tih
ljudi družio, nisam bio uhapšen. Osim toga, mogu da
zahvalim i teme što je Dimitrov imao prilično povjerenje
u mene, što je smatrao da ja treba da primim cjelokupno
rukovodstvo u ruke, da budem generalni sekretar, da
idem u zemlju i da sredim Partiju. Bilo je tamo ljudi koji
su bili protiv toga da ja uopšte idem natrag u zemlju, ali
Dimitrov je kazao:
—	Ako ga ne pustimo u zemlju, moramo raspustiti
Partiju. Mi tamo ne znamo druge ljude.
Tako je pobijedila teza Dimitrova i još nekoliko
mojih prijatelja — drugova.
Ja sam otišao u zemlju godine 1939. A konsolidacija
Partije, kao što sam već rekao, bila je vršena od godine
1936, kad sam prešao u Jugoslaviju preko Poljske i Praga.
Osim toga, moram da kažem da sam nekoliko puta
bio u Moskvi za to vrijeme. Samo, najteže mi je bilo
godine 1939, u vrijeme kad je tamo uopšte došla kulmi-
nacija čišćenja.
306-
Kasnije, bilo je teško i pripremanje V konferencije.
Razumije se, ja sam tu primio ogromnu odgovornost
na sebe. Nije bilo lako pripremiti konferenciju prvi put
u zemlji poslije toliko godina, s tako velikim brojem
ljudi, jer je na konferenciji učestvovalo 110 drugova.
To nije bio lak posao. Nikada prije u Jugoslaviji za vrijeme
ilegalstva nije održana takva jedna konferencija s tolikim
brojem ljudi. Uzeo sam cijelu stvar u svoje ruke. Glavni
su mi pomoćnici bili Rade Končar i još neki drugovi iz
Zagreba. Konferenciju je trebalo održati u Zagrebu, jer
se, po mom mišljenju, tu mogla najlakše organizirati.
Ja sam sâm hodao okolo i tražio kuću u kojoj bi se
održala. Bio sam u Sloveniji i na granici Slovenije
i Hrvatske i iznajmljivao tamo čitave vinograde i kuće,
gdje sam mislio da bi se mogla održati, ali sam onda prešao
na drugo mjesto, jer je tu bilo premalo kuća da bi se
mogao maskirati dolazak tolikih ljudi. Definitivno sam
riješio da iznajmim u Zagrebu j¡ednu kuću, i to dolje
u Dubravi. Ta se kuća danas zna,, uređena je kao muzej.
Preko novina sam saznao da se izdaje i otišao sam tamo,
pretstavio sam se kao inženjer Babić i rekao da radim
kod Koporčića u fabrici. Vlasnik te kuće bio je Somođi,
ili tako nekako . . . Mislim da je bio pretsjednik organi-
zacije jugoslovenskih rezervnih oficira, orjunaš inače . . .
Pogodio sam se s njim za kuću, na ime Koporčića, vlasnika
fabrike, a ja sam kao njegov inženjer i namještenik stano-
vao neko vrijeme u njoj. I namještaj sam kupio i sve. Tu
smo sada radili i pripremali konferenciju ja, Kardelj i
drugi drugovi. I onda smo je tamo održali.
Kasnije, kad se Konferencija srećno svršila (a naši
su kuriri doveli i odveli sve delegate tako da ni jedan
nije pao policiji u ruke), imali smo toliko povjerenja
u te delegate, njih 110, da smo riješili da održimo tamo
partijsku školu. I dvadeset dana u ovoj kući, u istoj sobi
gore, radila je partijska škola. Tu sam i ja predavao
i dolazio tamo iz Stenjevca, gdje sam stanovao. Skt>ro
sam svakog dana dolazio kolima. Kupio sam jedan nuli
auto za partijske svrhe, koji smo nazvali »Miki Maus«.
307-
Bio je to novi »Ford«, koji su poslije ustaše zaplijenile
kad su došle u Zagreb.
Evo, tako se svršila prva faza cjelokupnih naših
priprema na čišćenju i jačanju Partije, na biranju
novog rukovodstva. Jednom riječju, mi smo intenzivno
radili da pripremimo našu Partiju za velike događaje koji
su dolazili, a znali smo da će jednog dana doći red i
na Jugoslaviju. I mi smo zaista u tih par godina izvršili
ogroman posao. Razumije se, to se riječima tako kratko
ne da opisati. To je čitava historija kad bismo te stvari
sve obuhvatili, ali smo uglavnom na toj Petoj partijskoj
konferenciji pokazali da imamo snažnu Partiju, uslijed
toga što imamo vjerne, revolucionarne rukovodioce,
mlade doduše, ali pune elana i energije, s kojima sam vje-
rovao da ćemo moći okupiti mase, ako dođu teški časovi,
da ćemo moći poduzeti i veće akcije. I to se obistinilo,
pokazalo se kao tačno.
Nažalost, kad su Nijemci došli u Jugoslaviju i ustaše
s njima i Talijanima, mi smo izgubili veliki broj najodanijih
ljudi, sposobnih rukovodilaca. U Kerestincu nam je
palo oko stotinu tako dragocjenih ljudi da je danas prosto
teško zamisliti kako smo se poslije mogli oporaviti od
tog udarca. To je bio najveći udarac koji nam je zadan
za vrijeme okupacije, to jest kad su Nijemci i ustaše došli
u našu zemlju. Padali su i kasnije, razumije se, naši ljudi
u ruke Nijemaca i ustaša, ali su to ipak više bili poje-
dinci, više ljudi sa strane i na manje odgovornim mje-
stima, nego ovi što su pali u početku, medu kojima je
bilo i dobrih i sposobnih partijskih rukovodilaca, starih
komunista i ljudi od pera, sposobnih, kao što su bili Priča,
Cesaree, Keršovani i čitav niz drugih.
No, kao što se poslije pokazalo, mi smo nekako
prebrodili i to i uspjeli smo sačuvati veći dio naših
kadrova za onaj teški period, kad smo počeli Narodni
ustanak. U Zagrebu smo imali jednu grupu nevjerovatno
sposobnih ljudi, koje policija nije mogla da uhvati prvih
dana. To su bili Rade Končar, Bakarić, Butorac i neko-
liko drugih sposobnih ljudi, koji su tamo mogli da rade.
310-
To bi bili glavni momenti u periodu do početka
Narodnog ustanka. Bio je tu, razumije se, niz raznih
epizoda usko povezanih sa čitavim našim partijskim radom,
važnim odlukama itd.
Ja sam u zemlji, kad sam dolazio iz inostranstva,
ostajao po nekoliko mjeseci, a inače sam u Parizu imao
glavno sjedište. U zemlji sam održao više raznih manjih
konferencija, a sastanke sam zakazivao s drugovima
preko kurira. Kuriri su nam bili studenti i studentkinje
s univerziteta, ili radnice i radnici. Sastanke sam radije
održavao van Zagreba, jer nišani htio riskirati da u Za-
grebu kompromitiram kuće. Otišao bih, naprimjer, u Slo-
veniju i zakazao sastanak na Lisci ili drugdje, i pozvao
drugove iz Srbije, Hrvatske, Slovenije i drugih krajeva.
Na Lisci je bio turistički dorn, visoko, mislim, blizu
1000 metara. Bila je jesen, i kad sam pošao, u Zagrebu
je bilo oblačno i hladno. Počeo jc pomalo padati i snijeg,
pa sam zbog toga uzeo skije, obukao se skijaški i otišao
u Sloveniju. A tamo sunce, nigdje ni traga snijegu. Idem
u onom skijaškom odijelu i skijama, a tamo toplo, možeš
u košulji hodati, — i seljaci u čudu gledaju.
I tako je često bilo .. . Razne kamuflaže koje sam
upotrebljavao ponekad su me mogle više kompromitirati
nego što su mi pomogle, pošto nikad nisam mogao si-
gurno znati kakvo će vrijeme biti. A drugovi su počeli
praviti viceve kako ih ja učim planinarenju, jer iz Beo-
grada nikada nisu voljeli da idu trako visoko gore. Ja sam,
međutim, uvijek radije išao negdje visoko, makar i na-
porno, jer smo tamo sigurno mogli raditi po dan-đva.
Tako sam održavao sastanke po raznim mjestima
Jugoslavije, a naročito i najviše u Sloveniji.
Išao sam i u Crnu Goru rva partijsku konferenciju
koja je godine 1940 održana u Žabljaku. Bilo je vrlo inte-
resantno. Išao sam avionom i kad sam došao u današnji
Titograd, tada Pođgoricu, bila je velika vrućina. Dođem na
javku i kada sam tamo rekao jednome da sam taj i taj —
nisam rekao ko sam, nego: »Došao sam < i kazao pseu-
donim, na osnovu koga je trebalo da jave dalje — on
309-
se najednom okrene i svim ostalima nešto šapne, tako
da to nije znao samo jedan nego svi. Tada su se razletjeli
svi koliko ih je tamo bilo. 1 poslije, vidim ja, jure oni
po placu, a dremljivi seljaci koji prodaju bostan samo
gledaju i čude se: kakav je to stranac došao? Jedan šofer
odvezao me onda autom u 2abljak. Bio je to auto koji
sam s obje strane morao držati rukama da se ne raspadne
na putu, jer je šofer brzo vozio, a on se sav klimatao.
Tako sam došao u Žabljak, gdje se nalazio Cerović, nećak
pokojnog Cerovića koji je bio član AVNOJ-a i umro
u ratu. On je bio na javki, u hotelu svog ujaka. Njemu
sam se javio i on me je smjestio. Sutradan došao sam na
partijsku konferenciju.
Bio je i čitav niz drugih vrlo smiješnih zgoda, koje
su mi bile neobične ali vrlo vesele — i zato ih se čovjek
rado sjeća.
Eto, tako se to redom odvijalo. U Beogradu sam bio
na konferenciji koja se održala na čukarici. Jedino
u Bosni nisam onda bio, jer su odatle dolazili drugovi.
Ali u svim drugim pokrajinama kretao sam se tada.
To je u glavnim crtama ono što ste tražili da
vam kažem.
• Vjesnik u srijedu^, 27 utaja 1953
310-
SJEĆANJE NA BORAVAK U SRBIJI
USTANIČKIH DANA 1941
(Iz razgovora s urednikom Radio Beograda)
Ja sam se u vrijeme okupiranja Jugoslavije nalazio
s drugovima u Zagrebu, gdje smo gledali ulazak Nijemaca,
ustašku hajku na rodoljube i drugo. Sve smo vidjeli,
razumije se i vrlo brz poraz jugoslovenske vojske. Ali
baš zbog toga što nam je poslije dolaska Nijemaca i ustaša
u Zagreb postalo nemogućno da ostanemo tu i da odatle
rukovodimo daljim akcijama naše Partije u borbi protiv
okupatora, preselili smo se u Beograd iako je on bio
strahovito postradao i porušen. Tamo smo tada imali
više mogućnosti, jer je on bio privremeno oslabljen, kažem
privremeno zbog toga što nije bilo neke vlasti. Jugo-
slovenska vlada bila je pobjegla, a okupator još nije
imao organizovanu domaću kvislinšku vlast koja bi
mogla vršiti službu žandarma protiv onih koji su se bo-
rili protiv okupatora.
Početkom maja preselili smo se u Beograd. Jedan
dio drugova, Rade Končar i drugi, ostali su u Zagrebu,
a mi smo počeli odmah da vršimo pripreme. Ja sam se
povezao, upravo povezali su me tada sa dr Ivanom Riba-
rom i još nekim ljudima iz takozvanog opozicionog blejka
(samostalnim demokratima i drugim), da bismo vidjeli
kako oni gledaju na borbu protiv okupatora. Oni su se
složili sa našim gledanjem na čitavu situaciju. Za nas
311-
je i iz formalnih razloga bilo vrlo važno da ne istupamo
sami kao komunisti, nego da odmah u početku prikupimo
i što više nekomunista, to jest naprednih demokratskih ele-
menata, pošto smo bili svijesni da će borbu početi zapravo
onaj najbolji dio, komunisti, koji su na to bili spremni.
Ali u jednoj daljoj perspektivi mi smo vodili računa
o tome da teret borbe ne mogu snositi samo komunisti,
već da ga moramo prenijeti na što šire narodne mase.
Mi smo u Beogradu razdijelili tada proglas, bez obzira
na to što nijedna komunistička partija jna svijetu nije
bila prekoračila svoje obaveze prema Sovjetskom Savezu
koji je u to vrijeme još imao sa Nijemcima ugovor o ne-
napadanju i prijateljstvu. Izdavanje toga proglasa bilo je
zapravo, u izvjesnom smislu, protiv linije koju je imala
Kominterna pod rukovodstvom Staljina. No mi smo
odmah, od početka, još 193S godine, u vrijeme okupacije
Austrije, prvi zauzeli stav u pogledu borbe protiv faši-
zma, prvi smo upozorili na dalju ekspanziju fašističkih
sila, na dalju agresiju, i prvi smo u Kominterni tražili
da se sve snage koncentrišu i za iduće borbe koje će
neminovno doći. Što nije nijedna partija u Evropi, pa
ni u svijetu digla svoj glas u ono vrijeme kada smo mi to
učinili, bilo je zbog one krute podređenosti svih tih par-
tija Kominterni. One nisu ništa učinile prije nego što
bi odande bila data direktiva. A sovjetski rukovodioci
su se opet čuvali da išta učine što bi moglo da razdraži
Nijemce, jer su još uvijek vjerovali da je nemoguće da
će ih Nijemci napasti poslije svega što su se s njima dogo-
vorili. Ja to vrlo dobro znam, jer sam se nekoliko dana
prije, ne sjećam se datuma, bio sastao u Beogradu s jednim
sovjetskim savjetnikom, to jest s vojnim atašeom, kome
sam rekao da mislim da trupe koje sada kreću natrag
iz Srbije, prema mađarskoj granici, idu na Sovjetski Savez.
On je rekao da mu je to teško vjerovati. Oni nisu vjero-
vali skoro četrnaest dana prije napada da će ih Nijemci
napasti.' Možda su mislili da je to samo strateški potez
za osiguranje.
312
Proglas koji smo mi tada izdali bio je u skladu sa
linijom naše Partije da apsolutno damo otpor okupatoru
pa ma kako on bio jak, da se ne damo porobiti, da ne damo
da se naša zemlja mirno porobi.
S odlukom CFC KPJ od aprila 1941 mi smo upoznali
Moskvu. Moskva je na to gledala s dosta nepovjerenja,
jer nije vjerovala u našu snagu, jer nije vjerovala da naša
Komunistička partija ima neki naročiti uticaj u narodu.
Vjerovala je da taj naš proglas neće mnogo naškoditi nji-
hovim odnosima, premda su se Nijemci, izgleda, žalili
Moskvi zbog nepokornosti Jugoslovena. Oni su citirali
jedno mjesto iz našeg proglasa ... ne znam da li iz tog
ili jednog drugog, Moskva nije na to reagovala . . .
I četvrtog jula mi smo pretresali situaciju. Ali, još
nisu bile izvršene sve pripreme. Mi smo, kao što sam
rekao, još vodili neke razgovore s bivšom opozicionom
grupom Ribara o zajedničkim akcijama. Mi komunisti
nismo mislili da sami pređuzmcmo neki avanturistički
poduhvat, jer bi za nekoliko mjeseci mogao da splasne
i samo bi donio narodu štetu. Naša je linija bila odmah
od početka stvarati, ma i polako ali sigurno, bazu za
jedan dugotrajan otpor protiv okupatora. Moram da ka-
žem da se mi nismo zanosili iluzijama kao mnogi u Jugo-
slaviji koji su mislili da će napad Nijemaca na Sovjetski
Savez skrahirati za mjesec dana, da će njih Rusi slomiti.
Mi se tim iluzijama nismo zanosili. A kasnije, ujesen, već
smo vidjeli da će to biti dugotrajna borba . . . Tako smo
se mi već u početku orijentisali na jednu dugotrajnu
borbu s okupatorima.
Poslije 22 juna, kad smo donijeli proglas, i poslije
još jedne sjcdnice Centralnog komiteta, mi smo poslali
nekoliko drugova na razne terene. Otišli su u Sumađiju,
Istočnu Srbiju itd. Sjećam se da smo poslali Rodoljuba
Čolakovića, Grulovića, Crnog i još nekoliko drugova. . .
Koča Popović je otišao u Mačvu, u Posavinu, da organi-
zuje partizanske odrede . .. Jednom riječju, mi smo odmah
slali ljude van, da uz pomoć mjesnih organizacija i dru-
313-
gova na terenu počnu organizovati diverzantske grupe
»	i partizanske odrede .
Sreča je što smo se mi odmah ispočetka orijentisali
na slanje ljudi van, suprotno onome što su radili u Fran-
cuskoj i u nekim drugim zemljama gdje se smatralo da
glavna borba treba da se vodi u gradu, a ne na periferiji.
Seljaštvo, provincija, bila je naša linija. To je bio onaj
element koji može da nosi dugotrajnu borbu na svojim
leđima. Tada je to kod nas već bilo sazrelo i mi smo, na
našu sreću, slali naše ljude van, a to nam -je poslije omo-
gućilo onaj brzi porast partizanskih odreda — i to da gdje
nije bilo politički dovoljno izgrađenih ljudi uvijek dodamo
one koji su došli iz gradova i ljude koji su imali ideolo-
šku pripremu, koji su već bili prekaljeni borci itd.
Naša linija bila je da u gradovima, doduše, vodimo
borbu, ali da to, ukoliko je mogućno, bude diverzantska
borba. A kad smo vidjeli kako se Nijemci drakonski
razračunavaju s ljudima, mi smo mislili da to treba da ima
drugostepeni karakter, jer je dotada, do našeg odlaska,
borba u Beogradu bila strahovito nejednaka. Omladinci
su pravili čuda od herojstva, ali su najčešće i stradali.
Nama je bilo žao da ljudi ginu. Mislili smo da je to do-
voljno kao protest, kao demonstracija protiv okupatora,
a da borbi treba prići mnogo efikasnijim metodama, tako
da budemo manje-više ravnopravni. Jer ako on ima mi-
traljez a ja pušku, ipak je to izvjesna ravnopravnost.
Zato smo mi glavno težište već onda usmjeravali van.
S tim diverzijama po gradovima ne bismo mnogo daleko
otišli . . . Diverzije su nam bile mnogo važnije na želje-
znicama, na važnim industriskim objektima koje su oni
mogli koristiti itd. Ali ipak, herojska borba omladinaca
u Beogradu nevjerovatno je podigla moral i u provinciji.
Narod u provinciji bio je, takoreći, o svemu obavještavan.
Ubijanja rodoljuba u Beogradu, ili izvlačenje van, imala
su odjeka u čitavoj Srbiji ... I onaj bijes ogorčenja ljudi
protiv zvjerstava koje je okupator činio rastao je . . .
314-
Mi smo riješili u kući iza Voždovca da svi pređemo
na slobodnu teritoriju. Dotle smo rukovodili iz Beograda,
gdje su redovno dolazili izvještaji izvana. Rankovića smo
tada već bili oslobodili . . . On je radio opet pod strogim
ilegalnim okolnostima, preko drugova koji su bili u Beo-
gradu. Oni su dobijali izvještaje i slali ih meni, a ja sam
u Nenadovićevoj kući prvi put počeo izdavati biltene
Vrhovnog štaba.
Imao sam sve karte-specijalke iz čitave Srbije i stu-
dirao sam gdje ćemo usmjeriti našu osnovnu ofanzivu.
Razgledajući konfiguraciju terena Srbije, vidio sam da je
za nas najpovoljniji pravac Zapadna Srbija, za orijentaciju
naših borbenih snaga, za organizaciju naših partizanskih
odreda i stvaranje izvjesne slobodne teritorije. Doduše,
mi ispočetka nismo vjerovali da ćemo tako brzo stvoriti
tako veliku slobodnu teritoriju. Ja sam taj pravac našao
prvo zato što je to brdski teren i šuma, a drugo, što je
tu borben element i što je bilo poznato da su u tom
kraju ljudi koji su svakom okupatoru dali jak otpor.
U Beogradu smo izdali par biltena Vrhovnog štaba koji
se sastojao od nas nekoliko. Inače, ja sam u vili Nena-
dovića bio sam, bez svakog aparata i bez svega.
Ali taj listić, Bilten Vrhovnog štaba, rađen na vrlo
malom formatu nevjerovatno je brzo stekao popularnost,
jer su ljudi vidjeli da naša borba u Jugoslaviji ima od
početka organizovan karakter i tendencije jedne centralno
dirigovane akcije, jednog organizma koji se već stvara.
Doduše, niko nije znao i niko nije ni misHo da mi tu
imamo i generalštabne oficire i drugo . .. Ali, mi smo
već od samog početka tako postavljali organizaciju da
ona može sve dalje da se razvija.
Onda smo riješili da idemo u onaj dio oko Val jeva
koji su bile oslobodile partizanske snage, pošto su par-
tizanski odredi brzo rasli poslije pucnja prve puške u Beloj
Crkvi. Nas je bilo nekoliko. Sjećam se, bili smo ja, Rajko-
vić, Lola Ribar, Ivan Milutinovic. Išli smo sa legitimacijama
koje nam je dao neki pop Milutinovic iz Ivanjice, inače
315-
Ribnikarev prijatelj. On je sam udario pečate na te
legitimacije.
Poslije, kad smo pozvali sve drugove i riješili da se
sazove konferencija, odnosno vojno i partizansko savje-
tovanje kod Krupnja u Stolicama, krenuli smo u Stolice
i tamo se smjestili u jednoj kući i tu čekali dok svi dru-
govi dodu. Moram reći da me je nevjerovatno prijatno
iznenadilo što su mogli doći i drugovi iz Slovenije.
Zamislite, onda, u ono vrijeme kad je svaki korak tako-
reći bio opasan po život čovjeka, kad je strahovito teško
bilo kretati se, došli su drugovi iz Sloven;je, Hrvatske,
Bosne i svih krajeva ... Na savjetovanju su bili najodgo-
vorniji ljudi u našoj Partiji i Narodnom ustanku.
Ja smatram vojno i partijsko savjetovanje u Stolicama
jednim od naših najznačajnijih savjetovanja, na kome su
donesene i najznačajnije odluke. Tu smo već riješili da
stvaramo Vrhovni štab. Prije je to bilo više onako, a tu
smo riješili da se stvore glavni štabovi Hrvatske, Slovenije
itd. Tu je bila izvršena analiza čitave unutrašnje političke
situacije uopšte, pa, koliko smo znali, i međunarodne situ-
acije. Tu je takođe bilo mnogo diskusije o kratkotrajnom
i dugotrajnom ratu. Tu je većina već tada, a to je pri-
hvaćeno od svih, smatrala da će rat trajati duže vremena.
Tada su Nijemci već brzo išli prema Moskvi i bili su
svi izgledi da će rat dugo trajati. Odluke koje su tamo
donesene djelimično su već poznate, tako da ja o njima
ne bih sada govorio ...
Vrhovni štab je riješio da krene za Užice, koje je već
bilo palo u naše ruke i da se smjesti u Užicu, da tu bude
i politički i vojni rukovodeći centar, pošto je tada već
bila stvorena jedna šira, velika oslobođena teritorija. Kre-
nuli smo automobilom, naime, ja sam dobio kola koja mi
je poslao Koča Popović, luksuzni automobil koji je zapli-
jenio od Nijemaca. Neki su išli kamionom, a svi smo kre-
nuli preko Mačkovog Kamena na Ljuboviju, pa na Užice.
U Užicu smo se, razumije se, lako smjestili, jer grad nije
bio jako razrušen. Smjestili smo se u zgradi Narodne
banke. U toj banci bilo je otprilike oko 60 miliona
316-
dinara, od čega oko 12 miliona u srebru i 48 miliona
u papiru. Tada je taj novac još važio, tako da smo mi
njime mogli plaćati ono što je trebalo platiti i koristiti
ga za vodenje rata.
U Užicu smo imali izvjesne fabrike, bilo je kože
i tekstila, mogli smo ljude već malo oblačiti. Imali smo
i fabriku oružja. Nijemci su je, doduše, bombardovali, ali
smo mi brzo dali prenijeti mašine koje nisu bile razlupane
(a većina nije bila razlupana) u banku, u one podzemne
trezore, i tu smo instalirali čitavu fabriku. Ona je počela
rad i radila vrlo intenzivno. Radilo se, po prilici, 400 do
450 pušaka dnevno, a rađena je i municija.
Kad smo se smjestili u Užicu, počeli smo ozbiljno
misliti i na stvaranje narodne vlasti. Mi se nismo mogli
više oslanjati na pretsjeđnike opština. Naš prvi cilj bio
je uopšte uništiti svu staru vlast. I uništavana je tako
temeljito da je to i nama štetilo, pošto su mnoge arhive
i katastri spaljivani, a nije trebalo sve uništavati.
Male žandarmeriske stanice bile su prve baze za
snabdijevanje puškama i oružjem. Napadali smo ih, da
bismo od njih uzeli puške i svoje naoružali! Tako je
to išlo ...
U Užicu se odigravalo sve što je imalo dalekosežan
značaj za čitavu našu zemlju. Užice i čitavu tu slobodnu
teritoriju zvali su »Užička Republika«, ja smatram da
to nije bez razloga. Sve je to bilo tačno. Jer zaista,
tu je narodna vlast i revolucionarna vojska rasla, tu su
već i naši partizanski odredi bili ne obične grupe parti-
zana, nego lijepo vojnički obučeni bataljoni, čete i vodovi,
sa mitraljezima, sa po kojim topčetom i drugim.
čim je bilo mogućno, mi smo već davali čisto vojni
oblik tim našim jedinicama, čisro vojni lik. Bilo je tu
prilično mnogo, ali ja sada u cifre ne bih ulazio . . . Vo-
dila se neprekidna borba. Prva neprijateljska ofanziva je
propala, ali je druga bila širih razmjera . . .
Za vrijeme dok smo još bili u Krupnju, kada je, pri-
premana Prva ofanziva, došli su iz Mačve neki drugovi
rukovodioci, koji su vodili borbe oko šapca, i kazali
517-
da je i pšenica i sve drugo dobro rodilo i da će sve to
dohvatiti okupatori. Mi smo tada riješili i dali naređenje
da se pokupe sva kola i da se sve što se može pokosi
i požnje, pa da se sve žito nosi gore prema brdima, prema
Peckoj i Užicu. Da ste vidjeli samo kako su seljaci tada
ne samo žito već i stoku dovlačili. To naše naređenje
bilo je tako bukvalno sprovedeno da sam se ja prosto
iznenadio kakav je to narod, kakav je to seljak. Vidjele
su se čitave kolone kola za kolima koja voze žito ...
Onda nismo imali neke silose, nego smo prosto sipali
u kuće. Nakupili smo mnogo žita i zatim smo ga raza-
šiljali u pasivne krajeve. Tako smo Nijemce u Posavini
prilično osakatili, a dobili smo i konja i stoke.
Užice je imalo ogroman značaj za vođenje borbe
u čitavoj zemlji, jer je to bila opštepoznata stvar, to je
ulivalo moral ljudima. Štaviše, i u krajevima gdje nije bilo
ničeg moglo se brzo stvarati. Ljudi su počeli dobijati
vjeru da su se poslije onoga kraha stare Jugoslavije ipak
našle snage koje su dotle bile latentne, a koje brzo rastu.
To je imalo ogroman značaj. Još i danas ljudi ne mogu
dovoljno ocijeniti ogroman značaj baš tog užičkog peri-
oda 1941 godine.
• ...
Nas nikada, za čitavo vrijeme što smo bili van
Srbije, nije napustila misao da moramo, čim za to budu
stvoreni uslovi, doći natrag u Srbiju, koju smo smatrali
vrlo važnim faktorom za završetak Oslobodilačke borbe.
Mi smo znali da ćemo tamo moći da skupimo najveći broj
ljudi u jednu snažnu armiju.
Srbija nam je bila važna iz više razloga. Prvi razlog
je bio taj što je bilo mnogo kvislinga koji su zaveli
strahoviti teror protiv naroda. Drugo, mi smo smatrali
da se borbom koju smo vodili — a to se vidi iz naših
akata i govora u toku rata — vodi socijalna borba za
novi društveni sistem protiv starog sistema, i da će nam,
ako u Srbiji ostavimo one reakcionarne elemente koji
su ostali uz pomoć Nijemaca, biti vrlo teško, pošto mi
u Srbiji gledamo jedan od najglavnijih faktora naše
318-
nacionalne zajednice, po njenom broju, i inače. Mi smo
nastojali da u Jugoslaviji Srbija ne bude Vandeja i da
reakcionari ne naprave od nje jedno žarište koje bi
kasnije moglo dovesti do strahovitog građanskog rata.
Zato smo mi uvijek i svakom prilikom, gdje god je to
bilo mogućno, vodili brigu o Srbiji. Mi smo s njom
i kuririma bili povezani.
Bilo je u nekoliko navrata kod naših drugova
mišljenja da se vratimo u Srbiju. Jedna takva misao rodila
se kod nekih drugova 1942 godine na TjentiŠtu, kada
smo u Trećoj ofanzivi bili izbačeni iz Crne Gore. Pre-
dlagano je da sa pet brigada krenemo u Srbiju. Ja sam
tada odlučno bio protiv toga i drugovi su se odmah
složili. Rekao sam da u Srbiji nemamo uslova da ratujemo
sa pet brigada, da tamo uslovi nisu takvi, da bismo se
istopili. Naša bi elita izginula, — pet brigada, punih poli-
tički visoko svijesnih i zrelih ljudi. Rekao sam da treba
ići tamo gdje ćemo ih omasoviti, gdje je žarište najjačeg
partizanskog razmaha, a to je zapadna Bosna.
Mi smo tačno znali šta stoji dalje. U zapadnoj
Bosni, pored toga što je bio ogroman polet, bio je zadat
na Kozari snažan udarac neprijateljima koji su u tom
momentu već bili počeli unositi demoralizaciju u redove
partizana. Ja sam rekao da ćemo mi sa pet brigada, ovako
vojnički, ratnički prekaljenih, moći tamo ogromno mnogo
da učinimo, da ćemo moći popuniti brigade i stvoriti
više vojske. Pošli smo u zapadnu Bosnu i naša zamisao
i plan potpuno su se ostvarili. Stvorili smo tamo snažnu
vojsku. Popunili smo brigade, stvorili smo nove brigade,
divizije i korpuse i krenuli u Četvrtu ofanzivu. Kad smo
se morali povlačiti, pošli smo sa pet divizija, krenuli
smo prema Crnoj Gori i poslije Pete ofanzive, kad smo
se opet našli u istočnoj Bosni, ponovo je kod nekih
drugova nikla misao da idemo preko, u Srbiju. Opet sam
rekao da ne idemo jer situacija nije bila zrela za to. Ni
pet divizija nisu bile dovoljne, jer je to bio najosjetljiviji
teren za Nijemce, koji su preko Srbije imali komunika-
cije i za Afriku, i za Grčku, i za Rusiju. Rekao sam da će
319-
oni to čuvati i da će tu baciti velike snage da nas razbiju.
A jedan naš poraz u Srbiji imao bi strahovit efekat na
4	našu dalju borbu. Mislio sam da će biti najbolje da idemo
opet u zapadnu Bosnu, a naročito zbog toga što sam
vidio da će Talijani skoro kapitulirati i da zato moramo
biti bliže jadranskoj obali... Mi smo uvijek morali paziti
da naša vojna strategija bude srrogo prilagođena vanjskim
i unutrašnjim zbivanjima i razvoju stvari. Tako sam ja
tek kasnije, kad smo već bili u Drvaru, 1944 godine,
poslao dvije divizije, a onda tri ... Prve dvije imale su
vrlo tešku situaciju kad su došle blizu Valjeva, a
naročito na Medvedniku i Maljenu. Tu su bile došle
u težak položaj. Bilo je zimsko vrijeme, a na njih su nepri-
jatelji navalili sa svih strana kao stršljeni. Iako su te
divizije bile odlično naoružane i snažne jedinice, ipak
još nisu mogle uspjeti zbog velike premoći neprijatelja ...
Jer, tada su tamo bili i Bugari, i Nijemci, i četnici, i Ijoti-
ćevci — sav vrag je bio. One su se, doduše, povukle, ali
ne mnogo i stajale su tu opet uz granice. Kasnije, kad
je došlo vrijeme da se ide, uputio sam drugu grupu
s Pekom Dapčevićem na čelu, preko Peštera prema
Vranju, prema Javoru, preko Ibra, gore... Bilo je vrlo
važno da obuhvatimo i one dijelove, da bismo što više
stanovništva mogli uzeti u našu armiju i stvoriti bazu
za jedan snažan razvitak armije. To se pokazalo kao tačno.
Dakle, tek ovaj treći pohod sa dvije strane (jedan
od Goražda dolje prema Zlatiboru, i drugi obuhvatni)
stvorio je efekat, čim smo mi г.а vrijeme izvršili naše
namjere u vojnom pogledu. Jer, ipak, morala je odgova-
rati izvjesna politička situacija da bi se mogli izvršiti
vojni zadaci. Najteže je jednoj vojsci, makar to bila
i narodnooslobodilačka, makar to bila svoja, ako ta vojska
kad dođe na jedan teren ne uliva stanovništvu dovoljno
povjerenja u svoje snage. Onda stanovništvo zna — to
je istina, to je stvarnost — da skoro neprijateljski gleda
na tu vojsku, ne kao na svog neprijatelja, ali ni kao na
svog brata. Ono zna da će straditi kad se ta vojska po-
vuče i to stvara kod njega neraspoloženje. Mi smo morali
20
u ratu uvijek, poslije svakog poraza u borbi, obezbijediti
da brzo slijedi uspjeh. Brzo je morao da slijedi uspjeh,
da bi se moral ponovo digao. I tu je, u tome je tajna
svih naših uspjeha, u tome je suština naših uspjeha . . .
Na kraju, želio bih da uputim cjelokupnom srpskom
narodu svoje najsrdačnije čestitke i pozdrave povodom
7 jula, tog velikog dana kada je srpski narod sam sebe
ponovo našao.
• Borba-, 7 jula 1953
521-
GOVOR NA TREĆEM VANREDNOM
PLENUMU CENTRALNOG KOMITETA
SAVEZA KOMUNISTA JUGOSLAVIJE
Drugovi i drugarice,
Otvaram Treći vanredni plenum Centralnog komi-
•	teta Saveza komunista Jugoslavije, sa slijedećim dnevnim
redom:
Slučaj druga Milovana Đilasa i pitanje sprovođenja
odluka VI kongresa Saveza komunista Jugoslavije.
*
Drugovi i drugarice,
Htio bih da kažem nekoliko riječi u vezi s tim
zašto smo morali da sazovemo ovaj Plenum, htio bih da
kažem koji su bili osnovni uzroci da smo morali sazvati
vanredni Plenum.
Prije svega, razumije se, kad bi to bilo u normalnim
prilikama, kad bi se radilo o izvjesnim sitnim stvarima
koje ne bi zadirale u odluke VI kongresa, mi bismo tu
stvar drukčije riješili. Ali, pošto su članci druga Milovana
«	Dilasa bili takvog karaktera da su išli za tim da se
odluke VI kongresa ne sprovedu u onom duhu i smislu
u kome su donesene, pošto su bili takvog karaktera da
su se te odluke o krupnim unutrašnjim pitanjima Saveza
komunista i daljeg razvoja socijalizma — o kojima može
da rješava samo jedan novi kongres — iznosile na javnu
diskusiju, to jest pred jedan vanpartijski auditorijum, ra-
«
322-
žurnije se da je sve to skupa imalo za posljedicu da smo
morali sazvati ovaj Plenum.
članci druga Milovana Đilasa bili su njegov sop-
stveni proizvod, njegova sopstvena mišljenja. Postavlja
se pitanje zašto mi prije nismo nešto poduzeli, jer on je
bio član IK CK SKJ, da bi sa manje galame, sa manje
potresa i Štete došli do izvjesnog rješenja.
Kad se pitanje tako postavi, moram priznati da smo
mi u tom smislu do izvjesnog stepena krivi. Jer, drug
Dilas je i prije pisao članke i kad me je jednom prilikom
ove jeseni pitao: »Kako ti, Stari, gledaš na moje pisanje,
šta misliš o njemu?« — rekao sam: »Znaš šta, ima izvje-
snih stvari sa kojima se ja ne slažem, ali uglavnom ima
dobrih stvari i mislim da ono drugo ne može da bude
razlog da ne pišeš, piši dalje.« Govorio sam tako zbog
toga jer je on u svojim člancima iznosio i ono što smo
mi, mnogi, već kazali ili pisali o tome.
I tek kasnije, u decembru mjesecu, kad sam čitao te
članke, vidio sam da je drug Dilas otišao mnogo daleko.
Onog momenta kad sam vidio da je on u člancima napao
zapravo Savez komunista (ja neću iznositi razne teoretski
pogrešne stavove, neka o tome govori drug Kardelj), ja
sam vidio da se tu radi i o likvidaciji Saveza komunista,
da se radi o razbijanju discipline, da se tu radi o stva-
rima koje mogu nanijeti ogromne štete ne samo jedinstvu
naše Partije, nego i jedinstvu naše zemlje. U tome se nisam
prevario. Bila bi naša sreća da smo se prevarili, ali naža-
lost nismo. Rezultati svega toga pokazali su se vrlo rđavi
i imali bismo nedoglednih posljedica ne samo za naš Savez
nego i za našu zemlju uopšte.
Ne može se reći da drug Dilas nije imao kritike,
oštrije kritike na te svoje članke od pojedinih drugova,
i, uopšte, neslaganje pojedinih naših drugova. To će ka-
zati oni sami. A ja, kad sam vidio da drug Dilas i poslije
tih kritika u ličnim kontaktima i razgovorima produžuje
tim pravcem, pa još i više zaoštrava stvari u svojim član-
cima, moram da vam kažem da sam, — pošto sam se-tada
nalazio van Beograda, u Sloveniji, na liječenju, — morao
energično i oštro reagirati i tražio sam da se njegovi
323-
članci smjesta dalje obustave, da se ne štampaju, dok se
ta stvar ne riješi na našem najužem forumu Saveza ko-
munista.
Drug Dilas je znao moje negativno mišljenje prije
nego što je objavio onaj posljednji članak u »Novoj
misli«. Izdao ga je na brzinu. A šta se njime htjelo
postići? Ja bih mogao da sumnjam da se zapravo radilo
0	tome da se pomoću toga članka mi, oftaj »krug« koji
je on napao u »Novoj misli«, onemogućimo u moralnom
pogledu da diskutujemo na ravnopravnoj nozi i s nekim
punim pravom protiv nekih njegovih idejnih i drugih
postavki, u kojima on napada birokratiju, ili bolje reći
gdje juriša na otvorena vrata u pogledu likvidacije biro-
lcratije kod nas.
Ja ne mislim ovdje diskutirati ili govoriti o tome
članku; taj je članak opskuran pamflet. Za mene to nije
bitno. Za mene je bitno ono što je on prije pisao. Kuda
je to vodilo i šta se time htjelo postići? Moram da ka-
žem odmah, da bi bilo suviše oštro i teško kad bih ja rekao
da je sve to bilo rađeno sa punom sviješću i da se una-
prijed imalo u vidu kakve sve to posljedice može imati
za naš Savez komunista i našu zemlju, za izgradnju soci-
jalizma u našoj zemlji. Ja mislim da je baš to nepoznavanje
suštine našeg razvitka (i nerazumijevanje šta iz svega toga
može izići) bilo jedan od elemenata koji je njega tjerao
da dalje piše, uprkos našem neslaganju s njim.
Da li su članci koje je on pisao u »Borbi«, i to brzi-
nom od po tri nedjeljno, neka nova, originalna teorija,
da li su to nove misli o našem razvitku, o razvitku naše
stvarnosti? Nisu, drugovi.' I kad nam danas kažu neki
naši drugovi: »Pa što ste ga napali, zašto vanredni ple-
num, kad tu ima stvari o kojima ste i vi govorili«, ja
odgovaram: tačno je da tu ima i mojih i Kardeljevih misli
1	formulacija i misli niza drugih drugova o kojima smo
javno govorili na zborovima. Ja sam prvi govorio o odu-
miranju Partije, o odumiranju Saveza, ali nisam rekao da
to treba da bude kroz šest mjeseci, godinu ili dvije, nego
da je to jedan dugotrajan proces. Prije nego što i posljednji
klasni neprijatelj bude onemogućen, prije no što socija-
324-
listička svijest obuhvati najšire mase naših građana, ne
može biti ni odumiranja, odnosno likvidacije Saveza ko-
munista, jer je Savez komunista odgovoran za ostvarenje
tekovina revolucije, kao što je bio odgovoran u vrijeme
revolucije za njenu pobjedu. On mora da postoji, i ne
samo da postoji nego i da bude idejno jači, da bude
Svijestan ogromne uloge koju ima.
To nisu nikakve originalne stvari, ali je sada pitanje
u onome što je drug Dilas iznio u svojim mislima, u svo-
jim »filozofskim« idejama, kako on kaže. Kakve je za-
ključke on pravio u tim svojim »filozofskim« razmatra-
njima, kad je pominjao baš te tačne stvari koje su zbilja
u toku našeg razvitka dolazile do izražaja i pomoću kojih
su već postignuti uspjesi, u pogledu razbijanja birokratije
i u pogledu sve savršenijeg i savršenijeg formiranja našeg
društvenog bića? On je time htio zaodjenuti onu svoju
koncepciju koju je propovijedao i o kojoj je pisao, to jest
likvidaciju Saveza komunista, drugovi, i restauraciju ka-
pitalizma, ne onakvog kao što je bio prije, ali kapi-
talističkih formi, jer u formama zapadne demokratije ne-
minovna je i društvena forma uopšte.
On nam nije propovijedao novi tip demokratije,
socijalističku demokratiju, nego apstraktnu demokratiju,
demokratiju koja je sama sebi dovoljna, demokratiju koja
pretstavlja zapravo anarhiju.
A šta je za nas demokratija? Ona je za nas sredstvo
za postignuće glavnog cilja, socijalizma, u kome je, sama
po sebi, već sadržana i najdemokratskija forma vladavine,
jer nema prave demokratije bez socijalizma ni pravog soci-
jalizma bez demokratije. A propovijedanje i pisanje o de-
mokratiji radi demokratije, i to one zapadnog tipa, forma-
lističke demokratije, kretanje je nazad u stare forme dru-
štvenog sistema, a ne naprijed kao što kaže drug Dilas.
Zašto? Ono što on tamo piše mi smo već čitali kod mnogih
revizionista i najpoznatijih reformista. On, prema tome,
ne može pretendovati u tim svojim »filozofskim« razma-
tranjima da nastavlja dalje razvijanje naše demokratije
i da smo svi mi drugi, stari komunisti, zapravo kočnica
tog brzog razvitka, pa da nas treba na neki način one-
325-
mogućiti. Po njemu, mi smo oportunisti, a zapravo smo
u revolucionarnom gledanju na razvitak društva tako da-
leko od onoga što on piše kao što je nebo od zemlje. Jer,
on ide daleko natrag — i ja se ne bih upuštao u to da li
tu ima konfuzije ili ne, pošto zbilja ima i jednih i drugih
krajnosti. Ali ona krajnost reformistička, revizionistička,
najvidljivija je iz njegovih članaka.
Mene ovdje jedno zabrinjava, drugovi i drugarice.
Zabrinjava me nevjerovatno nizak idejno-politički nivo
mnogih članova naše Partije, koji su u tome gledali neku
novu teoriju daljeg kretanja našeg socijalističkog razvitka,
naše stvarnosti. Iznenađuje me i čudi, i to je ono naj-
osnovnije što treba svakog svijesnog komunistu da zabri-
njava i što nam nalaže da moramo malo drukčije gledati
na unutrašnji život komunista u Savezu.
Nije čudo što je onda samim tim nastala i ve-
lika zbrka. Ja moram otvoreno da vam kažem da
ni u kom slučaju ne bih išao tako daleko da pred-
ložim drugovima da se sazove Plenum, da nisam vidio
nevjerovatno štetne posljedice koje su se počele valjati
prosto kao grudva južnog snijega sa krova. Meni je, da
vam pravo kažem, bilo dovoljno kad sam na stranicama
biltena »Tanjuga«, u decembru, pročitao šta pišu strane
agencije, kad sam vidio kako su se brzo svi uhvatili za
tu Đilasovu teoriju i kako su se poveselili svi protivnici
naše socijalističke stvarnosti. Oni kažu da se ipak vidi
da je demokratija otišla mnogo dalje nego što su mislili,
jer danas već može jedan teoretičar da zauzme takav stav
da govori o apsolutnoj potrebi likvidacije toga i toga,
i da se Jugoslavija na taj način, kako se tamo piše, približila
zapadnoj demokratiji. Tačno je da postoji približavanje
Jugoslavije zapadnoj demokratiji, ali ne u pitanju unu-
trašnjeg sistema, već u pitanju saradnje na vanjsko-poli-
tičkom planu.
Zašto se drug Đilas razišao sa svojim starim dru-
govima s kojima je sarađivao sedamnaest godina? Drug
Dilas je imao uvijek mogućnosti da u našem krugu kaže
sve što je htio, pa i više nego što je napisao. Mi smo
326-
ga svi znali i mi smo međusobno diskutirali. I šalili smo
se, a čovjek u šali može svašta da kaže. Ali ta pitanja
nisu u našem krugu diskutirana u ovoj formi kao što su
štampana, niti je on poslije smatrao za potrebno da na
jednom sastanku Izvršnog komiteta, pa čak i Sekretarijata,
kaže o toj svojoj zamisli da piše u tom pravcu. Razumije
se, mi mu ne bismo dali da to piše, jer to, kao što sam
vam naprijed rekao, drugovi i drugarice, može samo kon-
gres da riješi, a nikako se u javnosti, u dnevnim novi-
nama ne može raspravljati. I neka izvinu svi oni koji
onako, iz nekih gnjiloliberalističkih motiva zastupaju ten-
denciju slobodnog izražavanja misli; mi nismo nikad, a
naročito ne u posljednjim godinama, poslije 1948 godine,
sprečavali slobodno izražavanje misli, — ali te misli moraju
imati svoje mjesto, moraju biti plod zajedničke diskusije,
moraju biti progresivne, napredne misli koje kreću našu
stvarnost naprijed.
I svaki onaj između nas koji bi pretendovao da sam
daje najzrelije misli iz svoje glave, kao feniks ptica, taj
se vara, toga nema. Mi smo dosad radili kolektivno
i ne može biti drukčijeg nego kolektivnog rada, međusobne
izmjene mišljenja, međusobne oštre diskusije — i ono što
većina smatra da je najpravilnije treba da se prihvati.
Taj princip treba da ostane i ubuduće u našoj sredini, u
Savezu komunista. Time se on i razlikuje od svih drugih
udruženja i partija, baš time što je u njemu takva disci-
plina da je ono zrelo i najbolje što većina drugova smatra
da je potrebno. Jednog sveznajućeg kod nas nema i niko
od nas nema prava pretendovati na to. Niko nije ni imao
mogućnosti da iziđe i da se uzdigne iznad svega,
a mislim da Đido ima vrlo malo prava da na to preten-
duje. Jer, on je bio van naše stvarnosti, on ne zna u
čemu je suština razvitka socijalizma, on ne poznaje naše
uredbe, ne zna svu muku i težinu stvaranja naših zakona,
ne zna svu težinu, svu mukotrpnu historiju o tome na
osnovu kakvih elemenata dolazi do naših zakona, sa čim
se sve u tome mi sukobljavamo i na kakav smo težak način
došli do toga što danas imamo.
327-
Drug Dido nije sagorijevao i sagorio kao što je naš
pokojni drug Kidrič sagorijevao i sagorio na radu, i kao
,	što sagorijevaju na radu oni koje je on proglasio biro-
kratima u svakodnevnoj praksi, jer smatra da je to običan,
sitan prakticistički rad. A to je socijalistički razvitak,
to je socijalistički rad, to je pravi rad. Iz toga se sastoji
socijalizam, a ne iz nekih apstraktnih ideja koje bi izmi-
šljao neko od nas, u ovom konkretnom slučaju drug Dido.
Nije u tome socijalizam. Ko ne poznaje suštinu našeg
razvitka ne može pretendovati da piše i da pravilno tre-
tira i sa filozofske strane našu stvarnost. A drug Đilas
je van toga. Očekujem da če to i on sam kazati.
Osim toga, drugovi, u svjetlosti odluka VI kon-
gresa, on je u tim svojim člancima ostao odlučno i protiv
odluka II plenuma na Brionima, kada smo govorili o
štetnosti raznih tuđih, nakaradnih, nazadnih i preživjelih
formi i shvatanja u našem društvenom životu. On je i to
prekršio.
To su, drugovi i dìugarice, bili elementi koji su
nas tjerali da ovo moramo i možemo riješiti samo na
Plenumu. Razumije se, ja neću govoriti o tome kakvih
sve protivrječnosti ima u tim razmatranjima druga Dilasa;
neka o tome govori drug Kardelj, koji o tome treba da
dà i referat. Ja bih htio podvući još jednu stvar prije
nego što produžim. To bi, donekle, moglo biti opravdanje
onoga što sam prije rekao na naš račun, da nismo bili
dovoljno budni, ali ne u punoj mjeri i samo do izvjesnog
stepena. Mislim da bi bilo teško prije riješiti to pitanje,
da bi bilo teško riješiti pitanje druga Dilasa i njegovog
shvatanja prije nego što ih je on crno na bijelo svoje-
voljno iznio pred javnost, jer ljudi ne bi razumjeli i
mislili bi da je to neka unutrašnja klikaška borba za vlast
i da se ne zna šta se radi, da se već tada, sa njegovim
prvim člancima, postavilo pitanje druga Dilasa i njegovog
opstanka u rukovodstvu Saveza.
Po mom mišljenju, ipak je bolje što je to sada izašlo
van. Neka se i tu vidi naš demokratski postupak i demo-
kratska tolerancija, ako hoćete, neka se vidi da smo
328-
mi čekali do krajnjih mogućnosti, ali da se, kada je došlo
do kraja, kazalo: stop, neka CK kao cjelina kaže što
treba i šta misli o tome. Mislim da to ipak neće imati tako
velike štetne posljedice, a sve štetne posljedice do kojih
jc došlo, došle su samo njegovom a nikako ne našom
krivicom.
Interesantna je jedna stvar, drugovi i drugarice. Vrlo
je upadljivo u člancima druga Đilasa i uopšte u čitavom
njegovom gledanju, što on ni jednom riječju ne pominje
radničku klasu, kao da je nema. Dakle, glavnog nosioca
cjelokupne naše predrevolucioname pripremne borbe, i
revolucionarne borbe, i poslijerevolucionarne izgradnje
naše zemlje — radničku klasu — on ne pominje, nego
u tim svojim »filozofskim« razmatranjima izjednačava i
bivšeg buržuja eksploatatora i bivšeg ministra, bivšeg bur-
žujskog žandarma i svijesnog radnika i svakoga sa svakim
— sve je to kod njega sada jednako.
Kuda to vodi? Vodi u anarhiju, u jednu strahovitu
neizvjesnost. Jer, kad bismo mi to dozvolili, za godinu
dana ne bi bilo naše socijalističke stvarnosti, ne bi bilo,
ja to kažem, bez krvave borbe. To bi bio rezultat takvog
shvatanja i širenja tih ideja u našoj zemlji u kojoj ima
još nevjerovatnih zaostataka i svih mogućih shvatanja.
To se najbolje vidi sada, kad je za kratko vrijeme, za ovih
par dana, počelo da vri, kad su reakcija i svi kolebljivi
i nezdravi elementi u zemlji počeli da dižu glavu, da i ne
govorim o onoj reakciji na Zapadu koja smatra da on
nosi zastavu demokratije u našoj zemlji.
Razumije se da ja ne sumnjam u svijest ogromne
većine komunista, ali ima još hiljada i hiljada takvih koji
bi povećali redove kolebljivaca i raznoraznih avanturista
i napravili ogromne štete. Naša bi zemlja izgubila ne samo
u prestižu, nego bi ponovo morala da osvaja ono što
je jednom već osvojeno.
Eto, te i takve posljedice drug Dilas nije vidio.
Ja mislim da je on kao dugogodišnji rukovodilac u našoj
Partiji imao dovoljno vremena da razmisli kuda to vodi,
kao što je imao vremena da razmišlja o drugim stvarima.
329
I kad se sada postavlja pitanje ima li zbilja toliko neshva-
tanja kod njega ili je to pozadina nečeg drugog, ja pre-
,	puštam Plenumu neka riješi je li to svijesno sistematsko
pripremanje likvidacije najrevolucionarnijeg faktora, koji
je zapravo nosilac širenja socijalističke svijesti u našim
redovima.
Dakle, drugovi, kao što sam prije rekao, on zabo-
ravlja baš radničku klasu koja je nosilac toga svega, on
je uopšte ne pominje. Nije li to pokušaj cijepanja inte-
lektualaca i radnika? Nije li to ili potsvijesno ili svijesno
cijepanje redova našeg Socijalističkog saveza? Meni pa-
daju na um takve misli i to treba da se raščisti, jer danas
već imamo tendenciju da mnogi govore: šta će tu radnici,
ne mogu to oni, nisu oni nikakvi teoretičari, imaju oni
svoje fabrike i neka u njima rade kao što su i dosad
radili, s tom razlikom što sada i upravljaju. Sada su
pozvani razni kafanski dickutanti, politikanti, ljudi oko
raznih redakcija, neki književnici itd. — iz tih redova,
iz redova malograđana, iz redova svih onih koji su zbog
bilo čega već odavno zaslužili da ne budu u našim redo-
vima, nego da budu izbačeni van. To. dakle, treDa da bude
elita daljeg nosioca naše socijalističke svijesti i razvitka
naše socijalističke izgradnje, naše socijalističke stvarnosti.
Zašto ja u Dilasovim člancima vidim revizionizam,
nije teško pogoditi, drugovi. Mislim da ste ga vi svi tu
vidjeli i prosto mi je teško vjerovati da on to nije vidio.
Tu je pitanje demokratije po svaku cijenu, pitanje formu-
lacija koje se potpuno podudaraju sa Bernštajnovom for-
mulacijom cilja (što će najbolje drug Kardelj da objasni)
i čitavog niza drugih formulacija koje su na Zapadu kod
nekih revizionističkih krugova naišle na vanredno odo-
bravanje. A drug Dilas to ne vidi, ne vidi da je to revi-
zionizam, i to onaj najgoreg tipa: reformistički oportu-
nizam, a ne revolucionarni dinamizam, kako bi on htio
da proizilazi iz njegovih članaka. Nema tu nikakvog revo-
lucionarnog dinamizma. To je vučenje revolucionarnog
historiskog točka natrag, a ne guranje naprijed i, neka
me izvini što moram prilično drastično da se izrazim, to
332-
znači da se drug Dilas odvojio od nas ne da bi pošao brže
naprijed, nego da naglavce juri nazad, u staru prošlost.
Sad je samo pitanje da li je on toga svijestan ili nije,
da li on to vidi ili ne. Ako je svijestan, znači da je
zamislio stvar odavno; ako nije svijestan, nadamo se da
će se jednog dana moći u to ubijediti.
Uticaji koji se osjećaju kroz Đilasove članke raznog
su karaktera. Jedan je onaj koji sam već naveo: odvojen
od sadašnje stvarnosti, odvojen od svojih drugova, našao
je drugo društvo i imao je to drugo društvo; zatim,
uticaj sa Zapada, odlazak u inostranstvo, — i svi mogući
drugi uticaji sa strane, samo ne uticaj iz naše stvarnosti,
iz naše revolucionarne prošlosti i revolucionarnog iskustva
u historiji uopšte.
Kaže se da revolucija ima svoju logiku i da se
mnoge stvari ponavljaju. Iz ovog slučaja čovjek vidi da
je to tačno. Dok u prvom periodu revolucije, u oružanom
sukobu, kad se ogromne mase pokrenu, revolucija nekako
lakše ide naprijed; dok mase idu da ruše ono što je pre-
živjelo sebe, što je zastarjelo i što im je stvorilo nesnosne
uslove života, manje ima takvih potresa ili su vrlo rijetki,
a prosto su pojedinačni takvi slučajevi da ljudi ispadaju
iz kola revolucije. Ali u mirnodopskom revolucionarnom
razvitku, to jest poslije oružanog sukoba i pobjede revo-
lucije, kad se ljudi koji su nosioci te revolucije susreću
i sukobljavaju sa svim mogućim podvodnim stijenama
Scile i Haribde, kad postane vrlo teško, tada, a naročito
kad ne ide tako lako i brzo kako su neki utvarali
i uobražavali da može ići, tada slabiči polagano dižu
ruke, bacaju koplje u trnje ili traže da se ide brže, ne
pitajući uopšte da li se može ići brže, — i nalaze sve
moguće izgovore, teorijice i filozofije kako bi osudili
takav spor razvitak društvenog preobražaja.
To je ovdje, konkretno, slučaj druga Dilasa. On je
jedan od onih kojima je dodijalo u našoj mukotrpnoj
stvarnosti, u našem teškom radu, u razvitku naše socija-
lističke stvarnosti. Tu se njemu ne sjedi, tu je on došao
u suprotnost sam sa sobom, sa svojom prirodom, i sada
331-
traži druge izgovore, optužujući nas bez ikakvog prava
da smo kočnica daljeg, bržeg razvitka. Ima li i jedne
revolucije u kojoj su njeni rukovodioci toliko smjelo
likvidirali ono što su smatrali da već ne valja a što su
do juče radili, da bi učinili nešto novo i bolje? Da li je
igdje bilo revolucije u kojoj su njeni rukovodioci tako
smjelo priznavali svoje griješke da bi cijeli razvitak išao
naprijed, kao što je to kod nas bio slučaj? Nema.' Zašto
onda on daje sebi pravo da osuđuje to, kako on kaže,
kao »učmalu baru«, u koju on baca kamen da bi se valovi
širili i brže tjeralo naprijed.
Ne znam, drugovi, otkud uopšte takvih misli o pre-
bacivanju neke konzervativnosti i oportunizma nama,
nama koji smo na odgovornim mjestima. To je, očigledno,
rezultat nepoznavanja ovoga što mi radimo, nepoznavanja
uslova u kojima mi radimo, nepoznavanja historiske uslov-
Ijenosti baš takvog razvitka u jednoj zaostaloj zemlji kao
što je naša, razvitka najsavremenijeg društvenog sistema
u jednoj zaostaloj zemlji sa svim mogućim shvatanjima
kojima je opterećen veliki dio našeg stanovništva. To znači
ignorantski se odnositi prema svemu tome.
Razumije se da je onda, na kraju krajeva, sve to što
on piše obično jurišanje na otvorena vrata, iako su i drugi
to govorili. Ja se slažem da smo i mi o tome govorili,
ali kad smo govorili o odumiranju Saveza odnosno Par-
tije i države — mi nikad nismo rekli da će to biti sutra,
prekosutra ili za godinu-dvije, već da je to dugotrajan
proces koji će se teško i mučno razvijati.
Jedina pozitivna stvar koja je u čitavom tom slučaju
sa člancima druga Dilasa izbila na javu jeste u tome
što nam je prilično otvorilo oči i lupilo po glavi nas,
pa i mnoge naše ljude, to u šta mi nikad nismo sumnjali,
ali nismo ni vjerovali da u tolikoj mjeri ima onih koji
su mislili (a naročito drug Dilas) da je kod nas već
likvidiran klasni neprijatelj. Kod njega nema klase,
nema klasnog neprijatelja, svi su sada jednaki. A nje-
gov slučaj baš pokazuje koliko je opasan klasni nepri-
jatelj kod nas. Klasni neprijatelj postoji i to se jasno vidi
332-
poslije Dilasovih članaka, njega ima i u Savezu komu-
nista. on se u raznim oblicima ispoljava. Pozitivno je to
što ćemo morati malo više voditi računa o tome da niko
ne misli da je pitanje klasnog neprijatelja i njegove likvi-
dacije stvar oružane borbe i svršetka te borbe, već da je
jedan dugotrajan proces, sve dok postoji izgradnja soci-
jalizma i dok ne predemo u višu etapu, u komunizam.
To je dugotrajan proces i nama će se sve moguće nepri-
jateljske sile suprotstavljati u raznim Formama i stavljati
nam u točak svoje štapove, naročito ako uzmemo kakvih
uticaja ima sa Zapada.
Doduše, drug Dilas, koji baš ima običaj da u omla-
dinu polaže najveće nade, išao je i tu za likvidacijom.
Ne treba ni omladine! To je razumljiva stvar. Kad se
likvidira Savez komunista, kad ostanu samo neki komu-
nisti koji mogu po grupicama, u birtijama, u kafanama,
po ćoškovima i sobama da diskutuju i medu sobom se
natežu, — onda je razumljivo što je tu išao za likvida-
cijom i Saveza omladine.
On čak nije našao ni mjesto za sindikate kod nas.
Ja bih htio da čujem čime to opravdava, kad znamo da
sindikati kod nas imaju još ogroman zadatak i da će
još dugo i dugo vremena imati zadatak da pomažu i šire
svijest, socijalističku svijest među proizvođačima.
Drugovi i drugarice, htio sam ovako sa par riječi
ukratko da iznesem moje gledanje na griješke druga Dilasa,
koje je učinio. To su ogromne griješke u pogledu našeg
jedinstva uopšte u zemlji, a štete nam i van nje. Trebalo
je na kraju da podvučem to, ali mogu i sada da kažem
da smatram da bi bilo apsolutno štetno, da bi bilo ne
samo nekorisno nego i štetno kad bi sada mi iz Saveza
komunista, i mi i naše članstvo, pali u drugu krajhost,
pa postupili kao što smo morali postupati u danima oštre
revolucionarne borbe. Jer, mi smo danas toliko jaki da
možemo na sasvim drugi, nov način, na naš načiij da
vodimo borbu proúv takvih pokušaja i da ne idemo za
tim da ljude koji pogriješe, pa čak i najkrupnije griješke
učine, slistimo i uništimo, nego da im omogućimo da uvide
333-
svoje griješke i da dalje čine koliko mogu da bi donekle
ispravili ono što su učinili.
Ja znam druga Dilasa kao takvog. Ja ga smatram
komunistom koji treba i mora da uvidi šta je učinio i da,
ako je pravi komunist, primi svaku kritiku i svaku kaznu
od Partije, i da onda dalje radi, da ne ispadne iz redova
onih koji grade socijalizam, već da radi dalje i da po-
mogne da se ispravi ono što je naštetio našoj zemlji i
Savezu komunista.
Ja bih time završio i želio bih da ova diskusija uzme
takav pravac, da drug Dilas nije ovdje kao lice protiv
koga jedino treba da se okrene kritika; kritika treba
da se okrene i prema čitavom našem današnjem stanju
i u Savezu i van Saveza. Moram da kažem da je i prije
Đilasovog slučaja bilo dovoljno mnogo materijala i dokaza
da je trebalo energičnije da istupamo protiv svih onih
koji su pod plaštom demokratije htjeli da napakoste našoj
socijalističkoj zemlji i koji su sada uslijed Đilasovih čla-
naka mislili da je u CK došlo do rascjepa i da mogu da
rade šta hcv ^va diskusija treba da ima taj pravac
da takve ljude onemogućimo i da dokažemo da, iako je
došlo do ovog nemilog slučaja, iako imamo ogromne štete,
ne smijemo praviti nove griješke prelazeći u drugu krajnost,
već donositi takva rješenja koja će nam omogućiti da
idemo uporno u pravcu dalje demokratizacije našeg si-
stema, i da ni u kom slučaju ne mijenjamo naš kurs
daljeg normalnog razvitka u socijalizam, u socijalističku
demokratiju. To je. Neka to bude ne kao neki alarm .
da sada treba ponovo da promijenimo naš kurs zato što
smo pogriješili kad smo njime išli; mi treba da idemo
tim putem demokratizacije u socijalističkoj izgradnji, ali
mnogo budnije i pažljivije, da ne bismo poslije kazali
da smo opet bili slijepi. To sam htio da kažem.
Beograd, 16 januara 1954
334-
GOVOR PRED AKTIVOM KOMUNISTA
IZ ISTRE
Drugovi i drugarice,
Juče sam izrazio želju da iskoristim svoj boravak na
Brionima, dok se nalazim na liječenju, da dođem kod
vas i da vam iznesem naše gledanje na međunarodne pro-
bleme, koji su danas vrlo zamršeni.
Vi čitate novine, ali se u njima ne može sve iznijeti
i svestrano osvijetliti. Naročito se u novinama ne osvjetlja-
vaju uzroci onoga što se danas zbiva u Mađarskoj, kao i u
Egiptu, gdje je došlo do izraelsko-francusko-engleske agre-
sije. Situacija je danas prilično zamršena i ne možemo
reći da nema izvjesne opasnosti da dođe i do većih sukoba.
Ali, miroljubive snage u svijetu, među koje spada i naša
zemlja, pokazale su u Ujedinjenim nacijama da svojim
upornim i neumornim zalaganjem mogu smanjiti mogućnost
međunarodnog sukoba i već su dovele do toga da se svijet
može nadati da će mir ipak biti sačuvan.
Htio bih, prije svega, da se osvrnem na ovo što se
danas događa u Mađarskoj i što je bilo u Poljskoj, da
bismo mogli imati tačnu pretstavu o tim zbivanjima, koja
su veoma komplikovana, — naročito u Mađarskoj, gdje je.
krivicom bivših rukovodilaca, Rakošija i drugih, došlo
do toga da se jedan veliki dio pripadnika radničke klase
335-
i naprednih ljudi s oružjem u ruci borio na ulicama protiv
sovjetskih oružanih snaga. Može se reći da je žalosno i
tragično Što je reakcija tu mogla da nađe veoma plodno
tlo i da postepeno stvari skreće u svoje vode, iskorišćujući
za svoje ciljeve opravdani revolt koji je bio izražen u
Mađarskoj.
Vi znate, uglavnom, koji su uzroci doveli do doga-
đaja u Poljskoj i Mađarskoj. Potrebno je da se vratimo
na 1948 godinu, kad je Jugoslavija prva dala energičan
odgovor Staljinu i kazala da želi da bude nezavisna, da
želi da gradi svoj život i socijalizam prema specifičnim
uslovima u svojoj zemlji i da ne dozvoljava nikome da se
miješa u njene unutrašnje stvari. Tada nije došlo do oru-
žane intervencije protiv nas, jer je Jugoslavija bila jedin-
stvena, a razni reakcionarni elementi u zemlji nisu mogli da
izvrše provokacije zbog toga što smo mi njihovu glavnu
snagu likvidirali za vrijeme Narodnooslobodilačkog rata.
Mi smo imali veoma jaku, jedinstvenu i monolitnu Komu-
nističku partiju, prekaljenu i u predratnom periodu i za
vrijeme Narodnooslobodilačkog rata, imali smo i snažnu
i prekaljenu armiju, i, što je najvažnije, imali smo jedin-
stvo naroda koje je sve to oličavalo.
Kad je istina o našoj zemlji pobijedila i kad je nastao
period normalizacije odnosa sa zemljama koje su s nama
prekinule odnose poslije zloglasne rezolucije, rukovodioci
istočnih zemalja izrazili su želju da ne pominjemo više
ono što se činilo prema nama, da zaboravimo što je
bilo — i mi smo to prihvatili, samo da bi se odnosi s tim
zemljama što prije popravili. Ali, vidjećete kasnije da je
itekako potrebno da se opomenu izvjesni ljudi koji danas
ponovo počinju klevetati našu zemlju a koji stoje na čelu
komunističkih partija u istočnim zemljama, pa i u nekim
zapadnim zemljama — na ono što su radili prema Jugoslaviji
za ovih četiri, pet i više godina, kad je Jugoslavija sta-
jala sama oči u oči sa ogromnim propagandnim aparatom,
kad smo se morali boriti na svim stranama da bismo oču-
vali tekovine svoje Narodne revolucije, da bismo očuvali
ono što smo već počeli graditi, temelje socijalizma, —
336-
da bismo, jednom riječju, izbrisali ljagu koju su nam oni
htjeli nanijeti raznim klevetama, i da bismo dokazali gdje
je istina. Treba da ih opomenemo i da kažemo da su tada
ti isti ljudi na sve moguće načine optuživali našu zemlju
da je fašistička, a nas da smo krvoloci i da uništavamo
svoj narod, za koga su oni govorili da nije sa nama, itd.
Treba da ih opomenemo, da se sjete i da imaju to u vidu
danas, kad hoće da krivicu za događaje u Poljskoj i Ma-
đarskoj bace na naša leđa. Ova perfidna tendencija potiče
od onih okorjelih staljinističkih elemenata koji su u raznim
partijama uspjeli da se još održe na svojim položajima
i koji bi ponovo htjeli da učvrste svoju vladavinu i da te
staljinističke tendencije nametnu svojim narodima, pa i
drugim. Na to ću se ja kasnije vratiti. Sada bih htio samo
da vam kažem da događaje u Mađarskoj moramo danas
gledati u svjetlosti čitavog tog razvitka.
Mi smo sa Sovjetskim Savezom, po njegovoj želji i
inicijativi, normalizovali odnose. Kad je Staljin umro, novi
sovjetski rukovodioci su vidjeli da je Sovjetski Savez,
blagodareći Staljinovim ludostima, došao u dosta tešku
situaciju, kako u spoljnoj politici tako i u unutrašnjoj, —
a, svojim popovanjem i forsiranjem staljinskih metoda, i u
drugim zemljama narodne demokratije. Oni su shvatili
gdje leži glavni uzrok svih tih teškoća i na XX kongresu
osudili su Staljinove postupke i njegovu dotadašnju poli-
tiku, ali su pogrešno postavili čitavu stvar, kao pitanje
kulta ličnosti, a ne staljinskih metoda i prakse.
Od samog početka mi smo govorili da se tu ne radi
samo o kultu ličnosti već o metodima ili praksi koja je
omogućila stvaranje kulta ličnosti, govorili smo da tu
leže korijeni, da po tome treba neprekidno i uporno uda-
rati, a to je najteže. Gdje su ti korijeni? U birokratskom
aparatu, u načinu rukovođenja, u ignorisanju uloge i težnji
radnih masa, u raznim Enver Hodžama, šehuima i drugim
rukovodiocima nekih zapadnih i istočnih partija koje se
odupiru demokratizaciji i odlukama Dvadesetog kongresa
i koji su mnogo doprinijeli da se Staljinov sistem učvrstio,
337-
a danas rade na tome da on ponovo oživi i zavlada. Tu
leže korijeni i to treba ispravljati.
Sto se nas tiče, mi smo prilično daleko otišli u odno-
sima sa Sovjetskim Savezom. Poboljšali smo te odnose
i zaključili čitav niz ekonomskih aranžmana, veoma ko-
risnih za nas, pod veoma povoljnim uslovima, itd. Done-
sene su i dvije deklaracije, jedna u Beogradu, a druga u
Moskvi. Obje deklaracije trebalo je zapravo da imaju
značaj ne samo za naše uzajamne odnose nego i za odnose
između svih socijalističkih zemalja.
Kad smo mi u Moskvi stvarali Deklaraciju o našim
partijskim odnosima, uglavnom o odnosima između SKJ
i KP Sovjetskog Saveza, to je išlo malo teže. Mi se tu
nismo mogli potpuno složiti, ali je ipak donesena dekla-
racija koja je, po našem shvatanju, namijenjena širem
krugu osim Jugoslavije i Sovjetskog Saveza. Mi smo upo-
,	zoravali da tendencije koje su ranije izazvale tako snažan
otpor u Jugoslaviji postoje u svim zemljama i da jednog
dana i u njima mogu doći do izražaja, pa će se to onda
mnogo teže popraviti.
Vi znate da je Hruščov bio ovdje na odmoru. Tom
prilikom mi smo razgovarali i ovdje, a u Beogradu
mnogo više. Pošto smo ja i drugovi Ranković i Pucar
bili pozvani na Krim, otišli smo tamo i nastavili
razgovore. -Vidjeli smo da će stvar ići dosta teško u
pogledu drugih zemalja, prema kojima sovjetski rukovo-
dioci imaju druge stavove, odnosno izvjesno pogrešno
i defektno gledanje na odnose prema tim zemljama, prema
Poljskoj, Mađarskoj i drugima. Ali, mi to nismo primili
tako tragično, jer smo vidjeli da to nije stav čitavog
sovjetskog rukovodstva, već samo jednog dijela koji je
do izvjesnog stepena nametnuo takav stav drugom dijelu.
Vidjeli smo da su taj stav nametnuli oni ljudi koji su
' prilično stajali, a i sada stoje na staljinističkim pozicijama,
ali da još uvijek ima mogućnosti da u rukovodstvu Sovjet-
skog Saveza unutrašnjom evolucijom pobijede oni elementi
koji su za snažniji i brži razvoj u pravcu demokratizacije,
za napuštanje svih staljinskih metoda i za stvaranje novih
340-
odnosa između socijalističkih država. Vidjeli smo da će
razvoj u tom pravcu ići i u spoljnoj politici. Iz izvjesnih
makova, a i iz razgovora, vidjeli smo da ti elementi
nisu slabi već da su jaki, ali da je taj unutrašnji proces
razvitka u progresivnom pravcu, u pravcu napuštanja
staljinskih metoda, ometan i od strane nekih zapadnih
zemalja, koje se svojom propagandom i neprekidnim po-
navljanjem potrebe za »oslobođenjem« tih zemalja miješaju
u njihove unutrašnje stvari i smetaju brzom razvoju i
poboljšavanju odnosa između tih zemalja. Jer, Sovjetski
Savez smatra, s obzirom da je to miješanje u unutrašnje
stvari uzelo prilično široke razmjere u propagandi preko
radija, slanju materijala balonima itd., da bi moglo doći
do nezgodnih posljedica ako bi oni potpuno napustili te
zemlje i dali im, recimo, status koji ima Jugoslavija. Oni
se boje da bi u tim zemljama moglo tada da dođe do
pobjede reakcionarnih snaga. Drugim riječima, to znači
da nemaju dovoljno povjerenja u unutrašnje revolucio-
narne snage tih zemalja. Po mom mišljenju, to je po-
grešno i korijen svih kasnijih griješaka leži u nedovoljnom
povjerenju u socijalističke snage tih naroda.
Kad je došlo do poznanjskog slučaja, vi ga znate,
kod sovjetskih ljudi promijenio se odjedanput stav prema
nama. Počeli su bivati hladniji. Mislili su da smo za to
krivi mi, Jugosloveni. Da, mi smo krivi zato1 što živimo
na svijetu, što smo takvi kakvi jesmo, što smo stvorili
takvu Jugoslaviju kakva jeste, jer ona djeluje i van naše
zemlje. Čak i kad mi ne bismo htjeli, naša zemlja djeluje,
i to vrlo pozitivno i korisno. Blagodareći tome što je u
Poljskoj, uprkos svim progonima i staljinskim metodama
uništavanja kadrova, ipak ostalo jedno jezgro s Gomulkom
na čelu, koje je na VIII plenumu umjelo da snažno uzme
stvari u svoje ruke, da smjelo udari pečat novom kursu
(to jest kursu ka demokratizaciji, ali i ka dobrim odnosima
sa Sovjetskim Savezom) i da odlučno daje otpor miješanju
u njihove unutrašnje stvari, — blagodareći tome, u Polj-
skoj nisu mogle da dođu do izražaja reakcionarne snage,
koje svakako postoje i koje su se nadale da će u jednom
359-
sukobu između komunista moći da izbiju na površinu.
Zahvaljujući zrelom razmišljanju i odnosu sovjetskih ruko-
vodilaca, koji su na vrijeme prestali da se miješaju, u
Poljskoj su se stvari zasad prilično stabilizirale i prilično
se dobro razvijaju.
Ne mogu reći da je ovaj pozitivan razvoj u Poljskoj,
koji je mnogo sličan našem, naišao na neku radost u
drugim zemljama socijalističkog lagera. Ne, njega kriti-
kuju, i to više potajno i među sobom, ali donekle i javno.
Kod ovih zemalja Poljska nije naišla ni na onoliku podršku
na koju je naišla kod sovjetskih rukovodilaca, koji su
pristali na takav stav Poljske. Kod tih raznih rukovodećih
ljudi u nekim zemljama socijalističkog lagera, a i u nekim
komunističkim partijama na Zapadu, Poljska nije naišla
na razumijevanje zbog toga što tamo još uvijek sjede
staljinistički elementi.
Kad u Francuskoj neki profesor historije drži preda-
vanje i govori da je Jugoslavija podmukli agent imperi-
jalizma, kad u KPF sjede ljudi koji u tako tragično i teško
vrijeme takođe istupaju s ovako teškom optužbom pred
stotinama i stotinama ljudi, zar to može biti garancija
da će se stvar socijalizma razvijati pravilno u budućnosti?
Ne može. Za ovakve ispade takvih neodgovornih i de-
kadentnih elemenata krivi su rukovodioci te partije. Ili,
naprimjer, kad takav vajni marksist kao što je Enver
Hodža, koji zna samo kazati marksizam, lenjinizam, revi-
zionizam — a dalje ni riječi, piše članak o Jugoslaviji,
ne pominjući je ali udarajući po Jugoslaviji i Poljskoj,
u kome odlučno osuđuje tendencije sopstvenog puta i
razvitak prema specifičnim uslovima, pa ide čak i protiv
onoga što su Hruščov i drugi sovjetski rukovodioci pri-
znali — da postoje specifični putevi u socijalizam . .. Taj
čovjek usuđuje se ne samo da kleveće i ustaje protiv
Jugoslavije i još jedne druge velike socijalističke zemlje,
nego i da udara na same sovjetske rukovodioce. Takvi
staljinistički elementi se nadaju, ne bez razloga, da će se
u Sovjetskom Savezu naći ljudi koji će im dati podršku
da se održe na grbači svog naroda. To je, drugovi, facalno.
340-
Kad smo bili u Moskvi, razumije se, bilo je govora i o
Poljskoj i o Mađarskoj i drugim zemljama. Mi smo kazali
da Rakošijev režim i sam Rakoši nemaju nikakvih uslova
da vode mađarsku državu i da je dovedu do unutrašnjeg
jedinstva, nego, naprotiv, da mogu dovesti do vrlo teških
posljedica. Nažalost, sovjetski drugovi nisu nam vjerovali.
Oni su rekli da je Rakoši stari revolucionar, da je po-
šten itd. Da je stari tačno je, ali to nije dovoljno. Da je
pošten ne bih mogao potvrditi, koliko ga poznajem, naro-
čito poslije Rajkovog procesa i svih drugih stvari. Za mene
to nisu pošteni ljudi. Sovjetski drugovi su rekli da je
on pametan, da će uspjeti i da ne znaju na koga drugog
bi se mogli osloniti u toj zemlji. Baš zbog toga što je naša
politika, kako državna tako i partijska, protiv miješanja
u unutrašnje stvari drugih, i da ne bismo došli ponovo
u sukob sa sovjetskim drugovima, mi se nismo d voljno
angažovali kod sovjetskih rukovodilaca da se ukloni takva
ekipa kao što su Rakoši i Gere.
Kad sam išao u Moskvu, bilo je veliko iznenađenje
zašto nisam putovao preko Mađarske. Baš zbog Rakošija
nisam htio da idem preko Mađarske. Rekao sam da ne
bih išao preko Mađarske čak i da je putovanje triput
kraće. Kad je u ovoj zemlji počelo sve jače i jače da
izbija nezadovoljstvo u redovima samih komunista i kad
su oni tražili da Rakoši ode, sovjetski drugovi su vidjeli
da se tako dalje ne može i složili su se da se on ukloni.
Ali, napravili su griješku što nisu dozvolili da se ukloni
i Gere i druge Rakošijeve pristalice koje su se kompro-
mitovale kod naroda. Oni su uslovili odlazak Rakošija
obaveznim ostankom Gerea. A to je bilo pogrešno, jer
Gere se ničim nije razlikovao od Rakošija. Vodio je istu
politiku i istu krivicu snosio kao i Rakoši.
Sta smo mi sada, drugovi, mogli? Mi smo vidjeli
da stvari ne idu dobro. Kad smo bili na Krimu, tamo se
»slučajno« našao Gere i mi smo ga »slučajno« sreli. Razgo-
varali smo s njim. Gere je osuđivao raniju politiku i rekao
da je bila pogrešna, da su oni klevetali Jugoslaviju, jednom
riječju posipao se pepelom i tražio da uspostavimo dobre
341-
odnose, obećavajući da će sve ranije griješke popraviti
i da se više neće vratiti staro. Mi smo htjeli da pokažemo
da nismo osvetoljubivi, da nismo uskogrudi, pa smo se
složili da razgovaramo s Gereom i delegacijom PMT koja
će doći u Jugoslaviju. Htjeli smo da uspostavimo odnose
sa Partijom mađarskih trudbenika.
Ali stvari su bile već prilično daleko otišle, što mi
nismo znali, i dolazak Gerea u Jugoslaviju i naša zajed-
nička deklaracija nisu više mogli pomoći. Ljudi u Mađar-
skoj bili su apsolutno protiv staljinističkih elemenata, koji
su još bili na vlasti i tražili su njihovo uklanjanje i pre-
lazak na put demokratizacije. Kad se mađarska delegacija
s Gereom na čelu vratila u svoju zemlju, Gere je, došavši
u tešku situaciju, opet pokazao svoj prijašnji lik. On je
one stotine hiljada manifestanata, koji su tada još bili
manifestanti, nazvao ruljom i uvrijedio je skoro čitav
narod. Zamislite, kolika je bila njegova sljepoća i kakav
je on rukovodilac. U jednom takvom kritičnom momentu,
kad sve vrije i kad je čitav narod nezadovoljan, on se
usuđuje da nazove ruljom taj narod, među kojima su u
ogromnom broju, a možda i u većini, bili komunisti i
omladina. To je bilo dovoljno da se bure baruta zapali
i eksplodira. I, došlo je do sukoba.
Nije sada stvar u tome da ispitujemo ko je prvi
opalio metak. Vojsku je pozvao Gere. Bila je to fatalna grije-
ška da se pozove sovjetska vojska u vrijeme kad su još tra-
jale manifestacije. Pozvati vojsku jedne druge zemlje da
daje lekciju narodu te zemlje, čak i da je bilo neke
pucnjave, velika je griješka. To je još više razjarilo taj
narod i tako je došlo do spontanog ustanka, u kome su se
komunisti, i protiv svoje volje, našli zajedno s raznim
reakcionarnim elementima. Reakcionarni elementi umije-
šali su se u ovaj ustanak i iskoristili ga za sebe. Zar tamo
nema dosta hortijevaca? Ko ih je prevaspitao? Zar Rakoši
da ih prevaspita? Svi mi znamo da je Horti imao velike
fašističke snage u Mađarskoj, te »strelaste krstove«, te
razne druge reakcionarne elemente, pristalice Ferenca Nada
itd. Jednom riječju, bio je tu veliki broj ljudi koji nije
342-
za komunizam, koji nije samo protiv RakoŠija nego i
protiv socijalizma uopšte. I to se sve umiješalo. Ove
reakcionarne sile nisu se usudila da prije dignu glave,
bez obzira na sve pozive izvana na ustanak i bez obzira
na pomoć koju su iz inostranstva dobijale, niti su imale
snage i kuraži da ustanu sve dok su mislile da je partija
jedinstvena i monolitna. Ali čim su vidjele da se partija
pocijepala i da je ogroman dio partijskog članstva ustao
protiv Rakošijeve klike i ostataka prošlosti, one su se
odmah umiješale.
Te reakcionarne sile su vrlo brzo, kroz dva tri dana,
pokazale svoj pravi lik. Kako tadašnje rukovodstvo, u
opštenarodnom revoltu protiv svega onog što se u prošlosti
radilo, nije pokazalo želju da ukloni elemente koji su revol-
tirali mađarski narod i da krene jednim zbilja mađarskim
putem razvitka socijalizma, sa svim njegovim unutrašnjim
specifičnostima, stvari su ubrzo krenule drujim pravcem
i reakcija je sve više počela da dominira. Taj opravdani
revolt i ustanak protiv jedne klike pretvorio se u ustanak
protiv socijalizma i protiv Sovjetskog Saveza. I komunisti
koji su bili u redovima ustanika, hoćeš-nećeš, na koncu
su se našli u borbi ne za socijalizam već za povratak na
staro, čim je reakcija uzela stvari u svoje ruke. Oni su
se protiv svoje volje našli u takvom položaju.
Zar se to sada moglo spriječiti? Izgleda da je već
bilo kasno. Da je vlada Nađa bila energičnija, da se nije
kolebala čas ovako čas onako, da je odlučno ustala protiv
anarhije i ubijanja komunista od strane reakcionarnih
elemenata, da je dala odlučan otpor reakciji, i tako dalje,
možda bi stvari krenule pravilnim putem i možda ne
bi došlo do intervencije sovjetske vojske. A šta je Nađ
učinio? On je pozvao narod na oružje protiv sovjetske
armije i apelovao na zapadne zemlje da se umiješaju.
Na Zapadu se ova intervencija ogromno iskorišćavala.
Iskoristili su je imperijalisti, koji su jedva čekali da na-
padnu Egipat. Oni su ga baš u toj fazi mađarske tragedije
i napali, nadajući se da će Sovjetski Savez biti jako zauzet
i da neće moći da interveniše protiv te agresije. U-Mađar-
345-
skoj je tako došlo do ponovne borbe. Sovjetske trupe su
pojačane. Nad je pobjegao i stvorena je nova vlada. Mogu
da vam kažem, drugovi, da ja znam te ljude u novoj vladi
i da oni, po mom mišljenju, pretstavljaju ono što je u
Mađarskoj najpoštenije. Oni su stradali pod Rakošijem,
bili su po zatvorima i istinski su za jedan novi razvoj.
I sam program koji je objavio Kadar, a koji ste vi čitali,
pokazuje to. Ali, sovjetska intervencija slabi čitav taj
program i sama vlada je u vrlo teškoj situaciji.
Postavlja se sada pitanje da li je sovjetska interven-
cija bila potrebna? Prva intervencija nije bila potrebna.
Prva intervencija, koja je došla na poziv Gerea, bila je
apsolutno pogrešna. Druga pogreška bila je u tome što
odgovorni ljudi, umjesto što su čekali na drugu inter-
venciju, nisu učinili smjesta ono što su učinili kasnije,
kad je došlo do druge sovjetske intervencije, — to jest
stvorili novu vladu i izdali deklaraciju. Da su prije stvorili
novu vladu i izdali takvu deklaraciju, vjerovatno bi se
radnički i komunistički elementi odvojili od reakcionarnih
elemenata i lakše bi bilo izići iz te kritične situacije.
Prije nego što predem na drugu intervenciju sovjet-
skih trupa, moram da kažem da je stanje u Mađarskoj
uzelo takve razmjere — a vi ste o tome mnogo šta i
čitali — da se jasno vidjelo da će tu doći do strahovitog
pokolja, do strahovitog građanskog rata, u kome soci-
jalizam može biti potpuno pokopan i zbog koga može
doći do trećeg svjetskog rata. Jer, sovjetska vlada ne bi
mogla tolerirati miješanje sa Zapada i ponovni dolazak
na vlast hortijevaca i stare reakcije.
šta su radili ti reakcionarni elementi? Ja sam već
ranije rekao da su oni vrlo rano pokazali svoj pravi lik.
Jasno je bilo da su oni i u vrhovima uzimali sve više
maha, čim su naredili da se ne smije upotrebljavati riječ
drug, da se moraju skidati crvene zvijezde. To se jasno
vidjelo čim komunist nije smio kazati da je komunist,
jer je inače bilo s njim gotovo, a i po tome što su komu-
niste vješali. Da je to bio jedan slučaj i da su objesili
nekog iz policije, koga su po zlu dobro znali, još bi se
%
344-
moglo reći da je do toga došlo zbog spontanog revolta
jedne grupe ljudi. Oni su hvatali ljude po ulicama i ubijali
ih ako su imali žute cipele, zato što je žute cipele imala
i policija. Upadali su, zatim, u kuće i ubijali komuniste.
To je činila razularena fašistička i reakcionarna rulja.
Vlada Nada nije ništa činila da bi to spriječila. Ona
je stalno plakala preko radija i zapomagala za pomoć,
umjesto da se bori protiv toga i da na neki način pokaže
volju da stane na put pokolju komunista i progresivnih
ljudi. Umjesto svega toga, ona je izdaU onaj manifest,
odnosno deklaraciju kojom se odriče v "avskog pakta,
proglašava svoju nezavisnost itd., itd * зо da je to
sada najvažnije, kao da njen izlazak iz ¿ršavskog pakta
nešto znači.
Mnogi ljudi postavljaju sada pitanje zašto je došlo
do druge sovjetske intervencije. Mi smo kazali i uvijek
ćemo kazati da smo protiv miješanja i upotrebe strane
vojne sile. Ali, šta je sada manje zlo? Haos, građanski
rat, kontrarevolucija i novi svjetski rat, ili intervencija
sovjetskih trupa koje su tamo bile? Ono je katastrofa, a
ovo je zlo.' Ako to spasi socijalizam u Mađarskoj, tada
ćemo moći da kažemo, iako smo protiv miješanja, da je
sovjetska intervencija bila nužna. Ali, da su oni prije
preduzeli sve što je trebalo, ne bi došlo ni do kakve vojne
intervencije. Do ove pogreške došlo je zbog toga, što oni,
nažalost, još uvijek misle da vojna sila rješava sve. A ona
ne rješava sve. Evo, pogledajte, kako se jedan goloruk
i slabo naoružan narod strašno odupire kad ima jedan
cilj — da se oslobodi i bude nezavisan. Njega više i ne inte-
resuje kakva će biti ta nezavisnost, da li će se u zemlji
restaurirati buržoazija i reakcionarni sistem, samo da bude
nacionalno nezavisan. To je prevladalo njegovim umom.
Zato ja sada mogu samo da kažem da je ono prvo najgore
što se moglo dogoditi, a ovo drugo, intervencija sovjetskih
trupa, da je bilo nužno zlo, ali ako dovede do toga da
se u Mađarskoj sačuva socijalizam, to jest dalja izgradnja
socijalizma u toj zemlji, a isto tako i mir u svijetu, onda
će to jednog dana postati pozitivno, s tim da se sovjetske
345-
trupe obavezno povuku onog momenta kad se stanje u
toj zemlji sredi i umiri.
Mi smo to sovjetskim drugovima i kazali. Ništa nismo
tajili. Sovjetski drugovi su izjavili dà će njihove trupe
tada otići. Treba znati da se i Sovjetski Savez nalazi sada
u teškoj situaciji. Njima je puklo pred očima i vide da
se tu ne bore samo hortijevci nego i radnici iz fabrika
i rudnika, da se bori narod. Sovjetski vojnici teška srca
i nerado idu. U tome je tragedija.
Duboko sam uvjeren da će krv kojá-je pala u Ma-
đarskoj i ove strahovite žrtve koje je dao mađarski narod
imati pozitivno dejstvo i da će drugovima u Sovjetskom
Savezu, pa čak i onim staljinističkim elementima, pući
malo svijetla pred očima i da će vidjeti da se ovako kao
dosad više ne može raditi.
Naša je tragedija — tragedija svih nas skupa — što
je socijalizmu zadan jedan strašan udarac. On je kompro- '
mitovan. A nismo li mi, drugovi, sjećate se, često govorili
da takve metode mogu samo kompromitovati socijalizam?
Govorili smo. Ali, ja ne bih htio da se mi sada busamo
u prsa, da se radujemo i govorimo: »Mi smo vam kazali
da to nije dobro«.
Povodom ove tragedije hoću da kažem jednu stvar —
da neodgovorni elementi u raznim komunističkim parti-
jama, koji su se staljinskim metodama još održali na vlasti,
pretstavljaju vrlo rđavu podršku Sovjetskom Savezu, ako
mu savjetuju da postupa onako kako oni misle. Ja mislim
da u svim tim partijama ima poštenih komunista koji vide
mnogo dalje od tih raznih staljinista. I, ako žele da se
tamo stanje popravi, — ne na ovakav način kao u Mađar-
skoj, već na jedan miran, komunistički način, — onda
treba da iskritikuju negativne stvari i da malo osluškuju
glas masa, glas članstva partije i čitavog naroda. Jer, ako
ovi proroci i savjetnici budu i dalje ovako destruktivno
djelovali i nalazili za shodno samo da kleveću našu zemlju,
da se i dalje bacaju blatom na nas, onda će, razumije se,
socijalizam pretrpjeti još teških časova. Jugoslavija stoji
tako čvrsto na svojim nogama i toliko je dosad već uda-
346-
raca izdržala, da je ova klevetanja izvana neće skrenuti
s njenog puta. Iako mi još nismo potpuno zadovoljni našim
unutrašnjim razvojem — i nastojaćemo da ljudi budu što
zadovoljniji — ipak, takvi kakvi smo i kakvi ćemo biti
mi ćemo još više djelovati da ovi proroci i savjetnici ne
uspiju u svojim namjerama da zaustave proces koji je
počeo 1948 godine u Jugoslaviji, a sada se produžuje u
Poljskoj, niti da ga skrenu na staljinističke tračnice.
Jednom prilikom rekao sam sovjetskim drugovima
da bi se to dogodilo i da Staljin nije umro, da bi se to
dogodilo još prije da je on, živ. Oni to nisu odricali. Mi
ne možemo uzeti pravo da im kažemo da rade ovako
ili onako, mi im možemo samo ukazati na pogrešne i
negativne rezultate do kojih može dovesti ovakav ili
onakav njihov postupak. Ja vjerujem da će dogadaji u
Mađarskoj biti vjerovatno posljednja tragedija, koja će
trgnuti i sovjetske drugove i rukovodioce u drugim
zemljama koji to još ne vide, tako da učine sve da ne
dođe i u drugim zemljama do takve situacije kakva je
sada u Mađarskoj.
U pojedinim zemljama i partijama Istočne Evrope
neki rukovodioci govore da se to kod njih neće dogoditi,
da oni imaju jaku organizaciju, jaku vojsku, snažnu policiju,
da je njihovo članstvo već obaviješteno o svemu i da će
oni čitavu stvar čvrsto držati. To isto govorio je i Gere,
to je govorio i Rakoši. A šta im to vrijedi? Ne vrijedi
ništa ako ne promijene metode koje su primjenjivali i ako
se narod jednog dana pobuni. Ono što su sijali od 1948
godine pa dalje, sada žanju. Sijali su vjetar, a žanju buru.
Ovi događaji u Mađarskoj potstakli su malo i razne
tipove i elemente koji postoje i u našoj zemlji. Njih
nema mnogo, ali svašta naklapaju. Ima ih koji priželjkuju
neku gužvu, da bi nešto ušićarili. Nikad ja nisam rekao
da smo likvidirali i prevaspitali sve ustaše, četnike i one
zagrižene vatikanske pripadnike. Ja saín uvijek govorio
da će ih samo jedinstvo naroda spriječiti da išta pokušaju
i naprave u našoj zemlji. Više nego ikad, danas je potrebno
jedinstvo naroda i Partije, ali ne zato što bismo se bojali
347-
da u našoj zemlji može doći do nečega. Jer, Jugoslavija
je ipak nešto drugo nego što je bila Mađarska ili ma koja
druga zemlja. Mi smo revoluciju izvršili krvlju, kroz Oslo-
bodilačku borbu, i itekako smo dobro počistili našu kuću
za vrijeme Revolucije. Zato takve opasnosti za nas nema.
Ja neću reći da je naš narod stoprocentno zadovoljan
i da je kod nas sve kako treba. Ni ja sam još nisam zado-
voljan. Ali, u Jugoslaviji je sasvim drukčije stanje —
kod nas postoji perspektiva i radni ljudi u našoj zemlji
stvaraju svakoga dana sve više. čime još nisam zado-
voljan? Sjećate li se, drugovi, da sam ja prošle godine
istupio s referatom u kome sam ukazao da je potrebno
da se mijenja kurs naše investicione politike. Duboko sam
vjerovao da će to shvatiti naši ljudi koji rukovode pri-
vredom i da ćemo mi, zbilja, u prvom redu posvetiti
pažnju životnom standardu naših ljudi. U tom pogledu
učinjena je izvjesna prekretnica, postignuta je izvjesna sta-
bilizacija na tržištu, i zaustavljen je onaj nagli skok cijena
koji je tada prijetio inflacijom, ali ipak nije učinjeno sve
ono što sam očekivao. Mi smo sada ponovo riješili da
još energičnije suzbijemo tendenciju da se samo gradi i
gradi. Sada treba da gledamo da povećamo životni stan-
dard i da pojačamo odbranu naše zemlje. To su dvije
prioritetne stvari i mi ćemo se za njih pobrinuti.
Htio bih sada da kažem nešto o raznim elementima
koji postoje kod nas. Oni misle ovako: »Sad je u Ma-
đarskoj došlo do gustog, doći će tamo hortijevci, Vatikan
i drugi, i evo prilike za nas«. Jugoslavija će, po njihovom
mišljenju, biti ponovo odrezana i opkoljena, pa će moći
lakše raditi u njoj. Takvih elemenata još ima, ali ja kažem
da se oni ljuto varaju. Jer, kod nas nema 800.000 članova,
— ali mi imamo nešto preko 600.000 članova partije,
kadrovskih ljudi, koji su se prekalili u Revoluciji i borbi
i koji nisu došli u našu partiju s raznim skorojevićkim
i drugim tendencijama, već itekako nose na svojim leđima
teret izgradnje naše zemlje. Oni će uvijek znati da na
vrijeme spriječe svakog ko bi pokušao da rovari u našoj
zemlji.
348-
Mi smo zemlja u kojoj postoji Savez komunista, sa
preko 600.000 članova, i 7 miliona članova Socijalističkog
saveza radnog naroda. Tih sedam miliona ljudi su svijesni
graditelji socijalizma, oni imaju svoj program i znaju kome
cilju idu. Tih sedam miliona ljudi mogu uvijek da kažu
svoju riječ, ako vide da se ovako dalje ne može ići, ako
smatraju da ne možemo više ulagati tolika sredstva u
kapitalnu izgradnju, ili ako je potrebno ovo ili ono. Ra-
zumije se da niko nema prava, ni ja ni čitavo naše ruko-
vodstvo, da se suprotstavi takvoj težnji naših naroda, to
jest težnji da se naša zemlja gradi onim tempom kojim
danas može da se ide. Znate, drugovi, kad se svakodnevno
sukobljava s tim pitanjima, kad se samo gleda i vidi da
bi ta i ta fabrika, kad bi se izgradila, dala sutra takve
rezultate, da bi odmah bilo bolje, kad se gleda tako da
bi samo nekoliko miliona investicija, koje bi trebalo do-
dati, dali toliko i toliko više produkata, kad se samo te
stvari gledaju, onda pomalo izblijedi ono drugo — naš
čovjek. Gledaš samo fabriku, a ne vidiš čovjeka!
Jasno je da smo mi još u teškoj situaciji. Mi imamo
u spoljnoj trgovini dosta veliki debalans, koji se još
uvijek povećava bez obzira na to što smo za posljednju
godinu i po dana napravili prilično dobre sporazume, u
prvom redu sa Sovjetskim Savezom u pogledu znatnog
zajma pod vrlo povoljnim uslovima, sa 2% interesa. Drugo,
napravili smo sporazum o plaćanju reparacija od strane
Njemačke, česi su nam izbrisali odnosno izjednačili 100
miliona dolara, a sa Mađarskom će se rješavati dugovi
u skladu sa njenim mogućnostima. Svim ovim sporazumima
olakšali smo našu situaciju u izgradnji. Na koncu, dobili
smo na kredit pšenicu i neke sirovine od Amerike u vri-
jednosti od oko 100 miliona dolara. Naša situacija nije
tako teška kao što neki hoće da je prikažu. Hljeba i hrane
će biti. Kod nas je tržište malo neorganizovano, jer ljudi
premalo posvećuju pažnju tome da ono bude dovoljno
snabdjeveno, iako skoro u čitavoj zemlji imamo vrlo po-
voljne uslove za to. Uzmimo, naprimjer, samo Beogracf, u
čijoj se okolini nalazi Pančevački Rit, gdje ima krasnih
349-
uslova za povrće, ima mnogo srezova i drugih komuna gdje
bi se mogle stvoriti ogromne količine potrošne robe za
tržište, ali se ne stvaraju. Danas se, naprimjer, nosi povrće
iz Ljubljane za Kopar. Pa kakva je to politika, kad je
Kopar nekad snabdijevao Trst. Ima čitav niz tih stvari
koje kod nas još nisu dobre.
Ja sam se, drugovi, malo udaljio od stvari o kojoj
sam govorio. Htio sam da vam kažem da, gledajući sa-
dašnji razvitak u Mađarskoj iz perspektive socijalizam
ili kontrarevolucija, mi moramo braniti današnju Kadarovu
vladu, mi joj moramo pomoći. Moramo joj pomoći zato
jer je u vrlo teškoj situaciji. Mi moramo suzbijati sve one
elemente koji sada neodgovorno bacaju svu krivicu na
Ruse. Da, sovjetski drugovi snose odgovornost što nisu
prije vidjeli i ispravili griješke Rakošijeve vladavine, što
nisu prije omogućili da dođu oni ljudi u koje su radnička
klasa i čitav narod imali povjerenje. Jer, ne može se neki
rukovodilac nametnuti jednom narodu. To je nemoguća
stvar.
U Poljskoj se situacija stabilizirala, ali nije baš
tako sigurna. Tamo dejstvuju isti elementi koji su protiv
dobrih odnosa između Poljske i Sovjetskog Saveza. Vi
znate da oni Poljaci koji imaju reakcionarna shvatanja
mrze Ruse i Sovjetski Savez. Treba odvojiti poljski narod
od reakcije, koja ne mrzi samo SSSR već i socijalizam
uopšte. Jer, radnička klasa i komunisti u Poljskoj imaju
širok horizont, širok vidokrug i znaju kakvu im podršku
može dati Sovjetski Savez. Naprimjer, bez podrške Sovjet-
skog Saveza Poljaci će teško moći da odbrane granicu
Odra—Nisa, koju Nijemci nisu nikad priznali i koju će
htjeti da vrate. Jednom riječju, tu su potrebni međusobno
pomaganje i podrška. Potrebno je isto tako da mi radimo
u najtješnjem kontaktu sa poljskom vladom i partijom i da
im pomažemo koliko možemo. Zajedno sa poljskim dru-
govima mi ćemo morati da se borimo protiv takvih ten-
dencija koje se pojavljuju u raznim drugim partijama, bilo
u istočnim zemljama bilo na Zapadu.
350-
Radi se o tome da li će sada pobijediti novi kurs.
ili će ponovo pobijediti staljinski kurs. Jugoslavija ne
smije da se začauri sama u sebe, ona mora raditi u svim
pravcima, ali ne potkopavanjem tih zemalja iznutra, da
tamo dode do negativnih ekscesa, već na idejnom polju,
u kontaktima i razgovorima, da bi pobijedio novi duh.
Ne treba prezati od toga da se otvoreno kritikuje ono što
ne valja u tim partijama. Vi ste pročitali članak u »Borbi«,
koji, po mom mišljenju, kao prvi članak nije loš, ali nije
ni dovoljan. O tome će morati još da se piše. A vi,
komunisti i rukovodioci koji radite na terenu, dužni ste
da objasnite našem članstvu tu stvar.
Dozvolite mi sada da se sa nekoliko riječi osvrnem
na agresiju koja je izvršena na Egipat. Vi ste pročitali
kakav je naš stav u Ujedinjenim nacijama, a isto tako i
izjavu koju sam dao povodom te agresije. Čitate takođe
i našu štampu. Ali, ja bih htio da se osvrnem malo unatrag.
Kad sam prvi put bio s Naserom, na povratku iz Indije,
on mi je tačno iznio sve njihove teškoće u Egiptu, koji
je nerazvijena zemlja, bez industrije, sa veoma niskim stan-
dardom života i bez bilo kakve unutrašnje čvrste organi-
zacije, bez neke partije na koju bi se mogli osloniti. Naser
je rekao da su rukovodioci Egipta vojnici koji su uzeli
vlast da bi služili svom narodu, da bi mu stvorili slobodu
i odbranili njegovu nezavisnost. Kad je iznosio sve te
teškoće, one su zbilja izgledale skoro nepremostive. Poslije,
drugi put, kad smo bili u Egiptu i Kairu, razgovarali smo
opet i vidjeli smo da su te teškoće ogromne. Ali, mi smo
primijetili da je narod u ovoj zemlji počeo da se budi,
da je počeo da dobija nacionalnu svijest, koja je u njemu
prije bila utučena i uspavana dugotrajnom okupacijom i
francusko-engleskim kolonijalističkim akcijama. Vidjeli
smo da Naser i njegova ekipa mogu da se oslone na narod
u izvršenju svojih teških zadataka, pod uslovom da
bude mir.
Ja sam Naseru otvoreno izrazio svoje strahovanje,
rekao saín da teško vjerujem da će ih imperijalisti pustiti
na miru i da zbog toga mora da vodi računa da im ni
351-
najmanjim povodom ne da mogućnost da se upletu u
stvari na Istoku. Ja mu, razumije se, nisam mogao detaljno
4	kazati šta treba da radi, već samo ukazati na opasnost
koja se mogla nazreti. Rekao sam mu da treba da zna
da su imperijalisti ljudi bez skrupula, da se još nisu odrekli
svojih težnji, da oni smatraju Egipat koji je u tom dijelu
svijeta najjača država, najopasnijim za imperijalističke i
kolonijalističke posjede u Africi i Aziji i da snažan polet
i razvitak Egipta može dovesti u iskušenje imperijaliste
i kolonijalne sile da ga spriječe u naporima da se razvije.
Naše mišljenje je bilo, a to sam Naseru i izrazio, da oni
najprije treba iznutra da ojačaju, da stvore neki unutrašnji
politički organizam, da stvore jaku i čvrstu armiju, da se
ekonomski podižu, nastojeći da dobiju kredite gdje god
mogu i da narodu daju da odmah nešto vidi od nove
vlasti, da osjeti izvjesno poboljšanje. To su bile naše suge-
stije i prijedlozi, koje su oni vrlo rado prihvatili.
Još prilikom prvog susreta Naser nam je govorio da
će jednog dana morati da nacionalizuju Suecki kanal, jer
Egipat kao nezavisna zemlja ne može trpjeti da stranci
upravljaju na njegovoj teritoriji. Razumije se da oni imaju
puno pravo na nacionalizaciju, za koju je samo trebalo
izabrati pravo vrijeme. Kad je izvršena nacionalizacija
Sueckog kanala, došlo je do oštre reakcije kolonijalnih
velesila Engleske i Francuske, došlo je do prijetnje oru-
žanim napadom, da bi se onemogućila nacionalizacija. Ali,
blagodareći Ujedinjenim nacijama, ta prva prijetnja ratom
bila je spriječena. Bila je donijeta odluka da se vode pre-
govori i da se na miran način riješi ovaj problem. Uprkos
tome, došlo je do iznenadne agresije. Egipat je prvo
napadnut od Izraela, a zatim od Engleske i Francuske.
Čitava ova agresija bila je vjerovatno pripremljena zajed-
nički, a momenat napada izabran je kad je došlo do ža-
losnog slučaja u Mađarskoj. Njima je ova gužva u Mađar-
skoj samo dobro došla, jer su se bili već pripremili.
Engleska i Francuska iskoristile su Izrael, da bi i same
imale povod da kažu da moraju osigurati Suecki kanal.
352-
To je najtipičnija agresija koja se ničim ne razlikuje
od nekadašnjih klasičnih agresija kolonijalnih sila. Potpuno
je ista. Ljudi koji su doveli do ove agresije kaju se danas,
po mom mišljenju, jer nisu uspjeli. Oni su mislili: prvo,
da će za nekoliko dana slistiti Egipat a Nasera srušiti, —
drugo, da je u svijetu takva psihoza da se ljudi neće mije-
šati, da ih Organizacija ujedinjenih nacija neće osuditi
jer će u njoj dobiti većinu. Ali, preračunali su se. Dogo-
dilo se obratno. Egipat nije slomljen, iako je pretrpio
velike gubitke, njegova se armija dobro borila i interven-
cionisti nisu uspjeli da zauzmu cijeli Kanal, mada i dalje
pripucavaju. Egipatski narod nije srušio Nasera, kako je
Idn očekivao. II samoj Engleskoj, laburisti su vrlo oštro
istupili protiv agresije i vladine politike. U LIjedinjenim
nacijama ogromna većina osudila je ovaj akt agresije i sada
je u procesu stvaranje međunarodne policije za Egipat, za
šta smo i mi ponudili naš kontingent. Naime, sami Egip-
ćani su za to molili, i vjerovatno da ćemo i mi poslati
naš kontingent vojske.
Izrael je ovog puta pokazao da je bio instrument
velikih sila i da kao takav pretstavlja opasnost za mir.
Tačno je da kod Arapa postoji strahovit revolt prema
Izraelu zbog toga što je iz tog dijela svijeta istjerano skoro
1,5 milion Arapa, koji sada žive pod strahovito teškim
uslovima. Egipat i druge arapske zemlje nisu htjele da
zaključe mir niti daju garanciju da će poštovati Izrael
kao državu, to jest nisu ga priznali. Oni ga još ne pri-
znaju, ali to ne daje pravo Izraelu da počne s agresijom.
To ni u kom slučaju ne daje takvo pravo, kao što to hoće
da prikažu Englezi i drugi. Da li će Arapi priznati Izrael
zavisi mnogo od mirnih razgovora i ubjeđivanja, od rje-
šavanja još neriješenih problema koji su stalno visili u
vazduhu poslije primirja. Po mom mišljenju, ovdje je naj-
tragičnije to što su se francuski socijalisti osramotili i po-
kazali opet da su najvjerniji službenici krugova koji po
svaku cijenu nastoje zadržati stare, klasične forme kolo-
353-
nijalizma. Nikad više oni neće oprati tu ljagu sa svog
obraza. Oni su htjeli agresijom na Egipat da riješe ne
samo alžirsko pitanje nego i da ušićare i u drugim zemljama
Srednjeg Istoka. Vjerovali su da će se taj sukob proširiti
na druge arapske zemlje i da će tako ojačati svoje kolo-
nijalne pozicije. Englezi su mislili da će poslije zauzimanja
Sueckog kanala čvršće stajati na Istoku, da će, srušivši
Egipat, osigurati svoje interese na Srednjem Istoku. Tra-
gično je da je ova agresija dobila podršku većine poslanika
u francuskoj skupštini, a samo komunisti i jedan mali dio
socijalista bili su protiv nje.
I to nas, drugovi, prisiljava da budemo oprezni. Jer,
pokazalo se da su nosioci takozvane zapadne demokratije
— Francuska i Engleska — samo na riječima za mir, pravdu
i demokratiju, a ustvari to su žarišta koja mogu dovesti
do krajnje reakcije i agresivnih poduhvata, ako se za to
ukaže prilika. Uvjeren sam da će nesrećni francuski narod
morati jednog dana da ispašta baš zbog takve politike
koju vode francuski socijalisti, sa Gi Moleom na čelu.
Mi smo htjeli da pomognemo Francuzima u alžirskom
pitanju. Kazali smo Naseru da smatramo da je Francu-
zima teško da izađu iz Alžira i da bi dobro bilo da se
nađe neko rješenje u uniji između Francuske i Alžira. Kad
smo bili u Francuskoj, rekli smo to i francuskim rukovo-
diocima. »Umjesto da trošite svaki dan milijardu franaka
na vojsku koju držite u Alžiru, dajte polovinu te sume
na podizanje životnog standarda tih ljudi, na izgradnju
puteva i drugih objekata, i alžirski narod neće imati ništa
protiv vas, neće biti protivan da bude sa Francuskom u
uniji. Umjesto što trošite milijardu franaka dnevno, a
to je trideset milijardi mjesečno, bilo bi bolje da
ste pošli tim putem.« Neki francuski rukovodioci priznali
su da je tako, dok su drugi rekli da je u pitanju prestiž
Francuske. Evo im sada prestiža! Osramotili su se u či
tavom svijetu. Čitav svijet osuđuje akt francuske vlade
akt agresije.
354-
Drugovi, stvari još nisu raščišćene, još nije jasno šta
oni smjeraju i dokle će ići. Ja gledam sa sumnjom na to
da će čitava stvar sa međunarodnom policijom ići glatko.
Englezi će vjerovatno htjeti da i dio njihove vojske
ostane u Egiptu kao policija, što je nemogućno i po Sta-
tutu Ujedinjenih nacija, a i zbog toga što su agresori.
Oni ne mogu ostati u Egiptu. S tim se Egipat nikad ne bi
složio, niti bi se iko pošten mogao složiti. Oni još uvijek
mogu naći neki povod da produže svoj agresivni poduhvat.
Malo ih je zbunilo i natjeralo na razmišljanje to što se
sovjetska vlada jače angažovala u ovom pitanju.
Više nego ikad dosad, mi moramo sve naše snage
usmjeriti danas u pravcu očuvanja mira. Jugoslavija je vrlo
aktivna i pozitivno dejstvuje u Ujedinjenim nacijama.
Sa svoje strane, mi ćemo učiniti sve da se sačuva mir.
Ogromna većina naroda ne želi rat. A ako iko u svi-
jetu cijeni mir, mislim da su to naši narodi koji ga žele
da bi mogli mirno da grade svoj bolji život. Mi smo
dovoljno ispaštali, dovoljno smo iskrvarili u prošlom i
drugim ratovima, da imamo razloga da se borimo svim
svojim snagama da se očuva mir u svijetu. Ali, ta stvar
je sada prešla van naših granica.
Naša zemlja je jedinstvena, čvrsta i monolitna. Radi
se samo o tome da što više popravimo život naših ljudi.
Nama su važni naše jedinstvo, ova monolitnost i hladno-
krvnost, gledanje na najteže događaje u svijetu bez svake
nervoze i hladno rasuđivanje. Mi ne smijemo dozvoliti da
razni tipovi, razni elementi svašta brbljaju. Ljudi odozdo,
mase, treba da ih ućutkaju i da ih spriječe da unose razdor.
Ako vam nešto nije jasno, mi vam uvijek stojimo na
raspoloženju, uvijek vam možemo objasniti o čemu se radi.
Jasno je da ima nekad stvari koje se ne mogu kazati.
Nemojte misliti da sam i ja danas sve kazao, jer to nisam
mogao da učinim. Ali mogu da vam kažem da i to što
vam nisam rekao ima ogromnu važnost i da je u velikoj
mjeri pozitivno. Jugoslavija igra danas u svijetu pozitivnu
355-
ulogu i sa njom se računa. Da bi ona i dalje mogla da
igra tu ulogu, mislim da mi moramo nastaviti takvu kon-
sekventnu politiku kakvu smo dosad vodili i sačuvati
našu snagu kakvu danas imamo.
Eto, drugovi, to sam htio da vam kažem. Ja sam
samo ukratko, u najosnovnijim konturama, izložio naj-
važnije stvari za koje sam smatrao da vam mogu korisno
poslužiti u objašnjavanju i radu na terenu.
Pula, 11 novembra 1956
356-
JUGOSLAVIJA SE BORI ZA MIR I ZIVI
NE SAMO ZA SEBE NEGO I ZA SVE
POTLAČENE U SVIJETU
Govor u Beogradu
Drugovi i drugarice,
Dozvolite mi da prije svega izrazim ogromnu ra-
dost svih nas koji smo se poslije dugotrajne posjete
prijateljskim zemljama vratili u naš glavni grad Beo-
grad i da vam zahvalim na ovom veličanstvenom do-
čeku i na pozdravima.
Dozvolite mi u isto vrijeme da isporučim svima
vama i svim narodima Jugoslavije mnogo i mnogo to-
plih pozdrava i najboljih želja naroda čije smo zemlje
posjetili.
Mi smo posjetili zemlje koje naseljavaju blizu 600
miliona stanovnika. Mi smo vidjeli da 600 miliona ljudi
imaju jednu jedinstvenu misao: da žive u miru, da
grade svoj bolji život. Mi smo u kontaktu sa njima
imali puno razumijevanje za njihove teškoće i težnje,
kao što su i oni pokazali puno razumijevanje za naše
težnje i teškoće.
Mi smo ovoga puta imali za cilj ne samo da odemo
u kurtoaznu posjetu zemljama u koje smo bili pozvani
nego i da korisno upotrijebimo naše vrijeme za raz-
mjenu mišljenja sa državnicima, sa rukovodećim Iju-
557-
dima tih zemalja. Mi smo to zaista u punoj mjeri mo-
gli učiniti, jer su i rukovodioci tih zemalja htjeli da
čuju nas, kao što smo i mi htjeli da čujemo njih.
Ja neću da govorim o problemima koje smo mi
tamo pretresali. To ste vidjeli, uglavnom, iz stvorenih
dokumenata, iz dokumenata koje smo mi donijeli. Ali,
mogu da rečem da je među nama vladala puna jedno-
dušnost u pogledu svih najvažnijih problema u današ-
njim međunarodnim odnosima i pitanjima. Mi smo,
isto tako, razgovarali sa njima i o učvršćenju naših
bilateralnih, naših međusobnih odnosa, o našoj sarad-
nji na ekonomskom i kulturnom polju itd.
Ti narodi čiji smo mi bili gosti — i čije gostoprim-
stvo i simpatije mi nećemo moći da vam prenesemo
riječima, jer je teško opisati kako su nas oni toplo
primili — ti narodi gaje prema vama, prema narodima
Jugoslavije, velike simpatije. Oni imaju u naše naro-
de ogromno povjerenje.
Vi znate — o tome smo sada na putu već govorili
— zbog čega je i otkuda to povjerenje. Ono se zasniva
na principijelnom stavu Jugoslavije, na smjelom, mogu
da kažem i hrabrom stavu i otvorenom izražavanju
mišljenja o svim pitanjima, bez obzira da li se to ne-
kome sviđa ili ne. Ljudima to imponira, jer i oni sma-
traju da u međunarodnim odnosima treba da vladaju
iskrenost i međusobno sporazumijevanje.
Mi smo i ovoga puta imali, razumije se, jedan je-
dinstveni cilj: da doprinesemo što više jačanju onih
snaga u svijetu koje strepe za mir, koje žele da imaju
mir i da se mirno razvijaju. I, mi smo vidjeli da su te
snage ogromne. Oko 600 miliona stanovnika zemalja
koje smo posjetili — pored onih u drugim zemljama, sa
kojima je to milijarda ljudi — teže danas ka jednom
jedinstvenom cilju: da se spriječi nova katastrofa čo-
vječanstva.
358-
To je bio naš osnovni zadatak na ovom našem ve-
likom i dugotrajnom putu. Mi nismo išli da se provo-
dimo, kao što su to neki naši susjedi govorili. Mi nismo
išli da potkopavamo nečiji prestiž. Mi smo išli kao no-
sioci mira, da djelujemo u pravcu smirivanja u svijetu.
Ako je neko kriv zato što postoji nepovjerenje
prema nekim zemljama, onda su to sami rukovodioci
tih zemalja. A mi nismo ni jednom riječju govorili ni
protiv jedne zemlje, ni protiv jednog rukovodstva, jer
to nije u stilu našeg rada. To bi bilo suprotno našoj
politici koegzistencije između svih naroda i država,
bez obzira na njihove unutrašnje društvene sisteme.
Nas je neobično iznenadio, i moram da kažem i
zaprepastio slučaj koji se dogodio za vrijeme naše po-
sjete Indoneziji, kada je jedan kineski državnik apelo-
vao na indonežanski narod da nam ne vjeruje i da nas
ne prima toplo kao što nas je primao, jer mi, tobože,
radimo u interesu imperijalizma. Razumije se da se na-
rod Indonezije sa čuđenjem pitao: zašto se prema nama
tako postupa, kad oni znaju šta smo mi govorili,
kad oni znaju šta naša zemlja predstavlja u svijetu,
kad znaju da je naša zemlja miroljubiva, i kad se zna
da se mi borimo smjelo i u Ujedinjenim nacijama i van
njih za mir i međunarodnu saradnju, za bratske odnose
među ljudima? Razumije se, mi nismo zbog takve iz-
jave ništa izgubili. Izgubili su oni, jer su time samo
posijali još više nepovjerenja prema sebi.
Pitamo se i mi šta je to, zbog čega se taj naš put
nije sviđao mnogim ljudima na Istoku. Razumije se,
na Zapadu su pametnije postupili, pa su ćutali o tome.
A vjerujem da se u duši ni njima taj put nije sviđao.
Tu je prilično jasno došlo do izražaja da njima
smeta naša politika — politika koegzistencije, politika
uporne borbe da između naroda, između država, budu
ravnopravni i dobri odnosi i da se smanjuje međuna-
rodna napetost. Mi zastupamo ideju da je moguća sa-
radnja između država i naroda bez obzira kakvi su
359-
unutrašnji sistemi, a ovima se to ne sviđa. A šta im se
još ne sviđa? Oni znaju da Jugoslavija nije neka vele-
sila koja ugrožava te azijske i afričke narode i koja
ide za tim da im nametne svoj kolonijalni sistem. Oni
to znaju vrlo dobro. Ali šta njima smeta? Smeta im
uticaj Jugoslavije, boje se da mi ne »pokvarimo« te
narode, pa da i oni budu za koegzistenciju, da i oni
budu za ravnopravnost itd. To njima smeta. I to je pri-
lično jasno dolazilo do izražaja u toku čitavog ovog
vremena u pisanju štampe i u raznim napadima na
našu zemlju i na nas koji smo na tom putu bili.
Ja nc bih danas o tome govorio, ali moram govoriti
jer smo mi na sve to ćutali tri mjeseca. Tri mjeseca
smo mi slušali razne napade na našu zemlju i na našu
politiku. Da, drugovi i drugarice, nas su pitali ne je-
danput već često, zašto nas tako napadaju, šta je to?
Ljudi kažu da to ne može biti samo zbog ideoloških
razlika. Ideološke razlike ne spadaju u državne odnose
i ne mogu biti razlog za ovako drastične napade. Mi
smo, koliko smo najviše mogli, izbjegavali otvorene
odgovore na ta pitanja i mislim da su nas ljudi razu-
mjeli, mislim da su razumjeli zašto nećemo, dok smo
u tim zemljama, da ulazimo u probleme zbog kojih su
naša zemlja i naši rukovodioci stalno napadani i u štam-
pi i u raznim govorima. Ja sam tada rekao da ćemo .
govoriti kad budemo u svojoj zemlji, na svome tlu, re-
kao sam da ćemo onda kazati šta mislimo o tim stva-
rima. A evo, drugovi i drugarice, kad danas pogledamo
kakvu vrijednost predstavlja ta propaganda protiv nas
i šta se njom postiglo, možemo da kažemo da je to rav-
no nuli. Ništa se nije postiglo. Naprotiv, prestiž naše
zemlje je ojačao, jer ukoliko je ona bila više napadana,
utoliko je njen obraz bio svjetliji kod svih miroljubivih
naroda u svijetu. Da su ti ljudi bili u svim tim zemlja-
ma onda kad smo mi tamo bili i da su vidjeli te narode
kako su preko nas izražavali svoje simpatije i svoje
ogromno povjerenje našim narodima, nadam se da bi
drukčije mislili.
360
Ne mislim da navodim ni pisanje novina u Pragu,
i to komunističkih novina, a neću da pominjem ni šta
se u novinama našeg malog susjeda piše, jer to prelazi
sve granice — ali hoću da kažem da je bilo listova u
zemljama za čije narode ne vjerujem da imaju išta
protiv nas, jer su vijekovima bili sa nama u odličnim
odnosima, koji su pisali kako smo mi išli po zadatku
i kako mi stvaramo treći blok. Treći blok! Ne, drugovi
i drugarice, oni znaju da to nije istina. Mi smo uvijek
bili protiv trećeg bloka, jer smo protiv svakog bloka.
Mi smo i protiv dva, a kamoli da smo za to da stva-
ramo treći. Mi znamo da to ne bi ništa dobro donijelo
i nije ga potrebno stvarati. Jer, između nas, za koje
oni govore da smo išli da stvaramo treći biok, i tih
naroda koje smo posjetili vlada takva jednodušnost
kakva ne vlada ni u jednom od ovih blokova. To je
takva moralna snaga s kojom se danas mora računati
u svijetu kad se rješavaju krupni međunarodni pro-
blemi ili kad dođe do njihovog konačnog rješenja. Mi
otvoreno kažemo: ne mislimo niti smo mislili stvarati
treći blok, ali hoćemo da stvorimo jedinstvo naroda,
da bi se oduprli svim pokušajima da se ponovo naruši
mir i da ponovo dođe do katastrofe kao što je bila ova
u vrijeme drugog svjetskog rata. Naš je cilj da postig-
nemo takve uslove života i takve međunarodne odnose
koji će omogućiti svakom narodu da se razvija prema
svojim sposobnostima i prema svojim unutrašnjim po-
trebama i mogućnostima.
Drugovi i drugarice, ja ću se kasnije vratiti na
ova pitanja koia sam dodirnuo, a sada vas molim da
mi dozvolite da odgovorim na neke stvari na којз sam
dužan da odgovorim. Ja nemam mogućnosti da to uči-
nim, možda, na odgovarajućem mjestu, pošto mi sada
ne održavamo kongres, ali bih ipak htio da odgovorim
na neke stvari koje su došle do izražaja na XXI kon-
gresu KPSS. Tamo smo mi napadani. Nama su se tamo
pripisivali svi mogući grijehovi. Pripisivalo nam se da
smo mi oni koji slabe međunarodni radnički pokret,
361-
da mi unosimo razdor među zemlje socijalističkog la-
gera, da ubjeđujemo svijet da postoje dva lagera. Ja
nikog ne ubjeđujem u to, jer čitav svijet zna da postoji
socijalistički lager i da postoji blok zapadnih sila. Ja
neću da govorim o Atlantskom paktu i Varšavskom
paktu, ali postoje dvije strane koje su svakodnevno i
u sukobu i u pregovorima. Prema tome, ja ne treba
nikoga da ubjeđujem u to, niti smo mi ma koga i ubje-
đivali.
Sto se tiče Balkanskog pakta i njihovog tvrđenja
da smo mi preko Balkanskog pakta vezani sa Atlant-
skim paktom, to je izmišljotina. Vi znate na kakvom
je stepenu taj Balkanski pakt. Već niz godina on, tako
reći, spava i mi ne mislimo da ga oživljavamo, jer, kad
bismo to mislili, mi bismo pogazili sve što smo govorili
na ovom tromjesečnom putu u daleke azijske i afričke
zemlje koje su protiv paktova, a ljudi bi tamo mislili:
što vi pričate protiv paktova, a i sami ste u tom Bal-
kanskom paktu. Mi smo tom bivšem paktu, koji je
imao i vojne odredbe, dali drugi karakter bolje sarad-
nje, i ta saradnja sada stoji sa Grčkom na nivou kakav
treba da bude sa jednom prijateljskom i savezničkom
zemljom. Mi želimo, razumije se, da i sa Turskom bu-
du, i na ekonomskom, i na kulturnom i drugim polji-
ma, ista takva saradnja i što bolji odnosi, jer to zaista
predstavlja jedan elemenat stabilnosti u ovom dijelu
svijeta. Ali mi nismo nikakvi posredni članovi Atlant-
skog pakta, jer smo uvijek bili, i jesmo i bićemo, i pro-
tiv Atlantskog pakta kao takvog, zato što smatramo da
paktovi ne donose dobra čovječanstvu, zato što sma-
tramo da su paktovi privremena stvar, da su oni sami
po sebi preživjeli i da jedanput već treba preći ozbiljno
na pregovore i razgovore, pa ma kako oni dugo trajali,
bez zveckanja oružjem i bez trke u naoružavanju. I zbog
toga smo mi protiv tih paktova!
Drug Hruščov nam je prebacio niz grijehova. Re-
kao je i da primamo američku pomoć. A on dobro zna
da smo mi tu pomoć primali i prije, i, kada sam mu
362-
ja govorio da je primamo, on je kazao da je dobro
što primamo i da treba da je primamo kad nam se
daje. A sada, oni ponovo nalaze za potrebno da pod-
vlače kako mi ne možemo badava dobiti tu ekonomsku
pomoć i da ima nečeg iza toga. Ničega nema iza toga,
to zna svaki naš građanin. Mi smo uvijek otvoreno go-
vorili da nećemo ni od koga primiti nikakvu pomoć,
ako ona bude uslovljena bilo kakvim političkim ili dru-
gim uslovima. I, mi dobijamo od Amerike takvu pomoć.
A žalosno je to da jedan sovjetski državnik u Americi upo-
zorava američke kapitaliste da su ludi što nam daju
pomoć, jer ćemo ih prevariti, i što osim toga govori da
bi nas i oni mogli kupiti za stotinu miliona godišnje.
Ne, ni za kakve milijarde se ne mogu kupiti ovakav
narod i ovakva zemlja. Mi se kupovati ne damo, i to
je odgovor onima koji preduzimaju tako neobičnu, ta-
ko čudnovatu akciju protiv naše zemlje.
Govorilo se na XXI kongresu i o tome da smo mi
izdali interese radničke klase, da mi razbijamo među-
narodni radnički pokret, da umanjujemo ulogu Par-
tije. A neka pogledaju kakvu ulogu ima kod nas Ko-
munistička partija. Komunistička partija ima danas
odlučujuću ulogu u izgradnji socijalizma u našoj zemlji,
ali ona radi u interesu svog naroda, ona radi onako kako
naš narod misli da je najbolje, kako su naši komunisti
naučili da ^ade i kako treba da se radi. Mi, razumije se,
ne dobijamo direktive izvana, mi radimo po svom sop-
stvenom nahođenju onako kako treba da se radi.
Što je najkarakterističnije, drug Hruščov nam pre-
bacuje da mi napadamo kineske komuniste. Zamislite,
oni ljudi tamo koji nas napadaju i o nama tako pišu i
govore — ovčice su, a mi sada, tobože, njih drastično
napadamo. Ono što oni protiv nas pišu i što o nama
govore, one pogrdne riječi kojima se na nas nabacuju,
to oni neće da vide — ali ako mi s vremena na vri-
jeme odgovaramo, onda kažu da mi napadamo kipeske
komuniste. Ne, mi kineske komuniste ne napadamo. Mi
napadamo one s kojima se, vjerujem, ne slaže ni veliki
363
dio kineskih komunista, mi napadamo samo one koji
zauzimaju takav neprijateljski, takav dušmanski stav
prema zemlji koja je u svojoj historiji, a naročito naj-
novijoj, pokazala koliko ona živi ne samo za sebe nego
za sve koji su potlačeni u svijetu — i koja je dala i
daje za to i svoje žrtve. Ni u tome, a naročito u pogledu
internacionalne solidarnosti oni nam ništa ne mogu
prebaciti. Mi smo uvijek bili na prvom mjestu kad je
trebalo da se konkretno pokaže internacionalna soli-
darnost. Ko je 1941. godine pokazao svoju internacio-
nalnu solidarnost? Ko je onda, od tih koji nas danas
kleveću, pošao da sa »kukom i motikom« vodi borbu
protiv najveće opasnosti za čovječanstvo — protiv fa-
šizma? To smo bili mi, to su bili jugoslovenski komu-
nisti, to je bio jugoslovenski narod koji nije gledao
kakve će biti žrtve nego je krvario četiri godine i bo-
rio se u tvrđavi fašizma! U tome je pravi internacio-
nalizam, u tome što smo mi tada izvršili i u ovome što
smo izvršili poslije rata, a i u onome je što ćemo ubu-
duće činiti. Zato oni nemaju prava da nam u tom po-
gledu prebacuju.
Osim toga, malo je nelojalno kad nas napadaju,
i u štampi i preko radija, i kad nam pojedini ljudi
podmeću razne stvari koje nisu tačne, kad nam se
imputiraju razne stvari i iznose optužbe koje uopšte
ne odgovaraju istini, a pri tome se ne preštampa ni-
jedna riječ iz onih dokumenata koji su zapravo odraz
razgovora koje smo vodili i sporazuma do kojih smo
došli u zemljama koje smo posjetili. Neka nam pokažu
i jedne novine koje su objavile bilo koji od tih komi-
nikea. Nema ih! Zašto? Zato što bi samim tim deman-
tovali ono što pričaju i čime nas kleveću. Zar je to lo-
jalnost, zar je to pravilna i poštena politika? Nije! I ne-
mojte misliti da to vide samo njihovi narodi. To vide
i narodi u zemljama u kojima smo mi bili, a to vide i
svugdje u svijetu. Ali, vidite, oni tu vrlo kratko misle.
Kad je počela ta kampanja, oni su s velikim ne-
strpljenjem očekivali kada će Tito da udari po bilo
364-
kojoj zemlji ili po njima svima tamo. Čekali su i čekali
— ali uzalud. I kad su vidjeli da od toga neće biti ni-
šta, prešli su oni u napad, sami su udarili. Oni, razu-
mije se, mjere to po svome. Oni, na primjer, posjećuju
jedni druge, ovaj posjeti onoga, onda onaj drugi posjeti
onih pet, zatim onih pet opet posjete ovoga — i sve samo
zbog toga da bi mogli o Jugoslaviji iznijeti čitav niz
raznih optužbi i raznih kleveta. A mi nismo takvi, mi
drukčije postupamo. Kad mi idemo nekuda, držimo se
onako kako se to zahtijeva od gosta koji uživa gosto-
primstvo u drugoj zemlji: da ne radi ni protiv jedne
druge zemlje, nego da razgovara i sporazumijeva se o
onome što se njih tiče, a ne o onome što se tiče trećih
zemalja. Mi nismo činili to što oni čine i otuda taj nji-
hov bijes. Ja znam da će danas i sutra biti mnogo žuč-
nih odgovora na ovaj moj odgovor njima. Ali šta im ja
mogu: mi moramo odgovarati, i neka ne misle da ćemo
ćutati ubuduće. Ne, mi ćomo sada odgovarati istom
mjerom; ne ovako kao oni, ali odgovaraćemo.
Drugovi i drugarice, zaista je smiješno na jednoj
strani govoriti kako je jugoslovenski narod dobar, ka-
ko je on vodio borbu i kako je on pošten, a na drugoj
strani kako njegovi rukovodioci ne valjaju. Kako može
valjati narod koji bi držao nevaljale rukovodioce, pi-
tam vas ja? Takav narod ne bi bio dobar. Oni to znaju,
oni znaju da neće moći da stave ni prst među nas, u
naše jedinstvo. Oni to znaju, ali im to treba za njihove
unutrašnje potrebe. Evo, bilo bi mi veoma milo da je
juče i danas bio sa mnom neko od njih, pa da gleda
svuda kuda smo prošli kakvo je jedinstvo našpg na-
roda, kakva je čvrsta njegova volja i njegova riješe-
nost da se odupre i da daje otpor svakom pokušaju da
se razbije to naše unutrašnje jedinstvo, koje je dosad
dalo tako bogate plodove i koje nam je uvijek omogu-
ćavalo da savlađujemo i najveće teškoće. Zato 'oni i
neće uspjeti ni u tome što sada rade.
Dalje, oni govore da su za mir, za saradnju u me-
đudržavnim odnosima. A zamislite: na jednoj strani
365-
govore da po državnoj liniji treba da sarađujemo, a na
drugoj strani nas nazivaju svakakvim imenimat pa čak
i fašistima i agentima! Pa kako mogu onda sarađivati
sa agentima! Mi nismo samo Partija, mi komunisti,
mi smo dio naroda, dio tako čvrsto povezan sa naro-
dom da nas je nemogućno odvojiti. Prema tome, i naši
državni poslovi i sve naše akcije usmjerene su po toj
jedinstvenoj liniji: jačati našu zemlju iznutra, jačati
našu izgradnju, čuvati naše jedinstvo, jačati prijatelj-
stvo s narodima koji žele ravnopravne odnose. Ne mo-
gu oni poboljšavati odnose ako nas kleveću po svim
mogućim linijama. Da, mi jesmo za diskusiju ako ima
teoretskih razmimoilaženja; samo, ja tu velikih teoret-
skih razmimoilaženja ne vidim. Ima ih, tu i tamo, onih
koja je praksa izbacila, praksa socijalističke izgradnje
i kod njih i kod nas. Pitanje je sada da li jednu praksu
treba uopštiti pa da bude za cio svijet jedinstvena, ili
zaista ima različitih mogućnosti za rješavanje problema
socijalističke izgradnje. To je stvar za diskusiju, ali to
ne bi smjelo da bude iznošeno sa takvim ogorčenjem,
sa takvom mržnjom, u propagandi, kao što se to čini
prema nama. Kako oni mogu dozvoliti da negdje — u
Albaniji, Bugarskoj ili drugdje — neki rukovodioci
tako nekontrolisano, tako neodgovorno, tako dušman-
ski, tako ratnohuškački napadaju našu zemlju i naše
rukovodioce? Oni mogu to spriječiti — i ja zbog toga
ne vidim da oni misle drukčije dokle god to ne spri-
ječe. Tek kad se to spriječi i ne čini možemo govoriti
o poboljšavanju odnosa. Jer, mi hoćemo dobre odnose,
mi smo realisti, mi vidimo da jednog dana moramo
imati dobre odnose. Ali, ne može se govoriti: »Da, mi
ćemo imati dobre odnose, kad vi ne budetu tu«. Jer,
mi ćemo biti tu dok imamo fizičkih mogućnosti i umnih
sposobnosti i dok nas narod tu drži. I niko drugi ne
može nas maknuti sa tog mjesta!
Drugovi i drugarice, toliko zasada kao odgovor na
te razne optužbe i psovke protiv naše zemlje, a ima-
ćemo još prilike da o tome govorimo. Ja neću danas
366-
šire da govorim ni o onome o čemu sam govorio u
Skoplju, već hoću samo da kažem da veoma malo za-
jedničkog ima sa socijalističkim odnosima i sa interna-
cionalizmom i iredentistička kampanja koju vode ra-
zni Enveri. Toga može da bude samo među nekim za-
drtim imperijalističkim kapitalističkim zemljama i to-
ga je bilo u prošlosti. Jer, kakvi su to rukovodioci so-
cijalističkih zemalja, koji u odnosu na jednu socijali-
stičku Jugoslaviju počnu da prave aluzije da treba ovo
ili ono ispraviti ili da treba otcijepiti ovo ili ono, ili
koji čitavoj jednoj naciji osporavaju pravo na njenu
nacionalnu individualnost?
Još jednu stvar htio bih ovdje da pomenem. U
albanskom parlamentu je pala riječ da će se protiv
Jugoslavije pokrenuti u Ujedinjenim nacijama pitanje
manjina na Kosovu i Metohiji. Ako bi neko imao nešto
da pokrene, onda bi trebalo da mi, Jugosloveni, pokre-
nemo pitanje neprijateljske, ratnonuškačke kampanje
koju vode neki albanski rukovodioci, jer je i njihova
zemlja član Ujedinjenih nacija, a tamo, u Ujedinjenim
nacijama, postoje odredbe koje to zabranjuju. Ja mi-
slim da ćemo o tome morati jednoga dana da malo
ozbiljnije porazgovaramo, ako ova divljačka hajka ne
bude prestala.
Drugovi i drugarice,
Dozvolite da se sada ponovo vratim na naše puto-
vanje po zemljama u kojima smo bili i na razgovore
koje smo tamo vodili o raznim pitanjima. Sto se tiče
međunarodne situacije, ti narodi su isto tako kao i mi
zabrinuti zbog današnje konfuzije u međunarodnim
odnosima. I oni, isto tako kao i mi, žele da doprinesu
što više da se to stiša.
To su narodi koji su nedavno stekli svoju neza-
visnost i slobodu. Oni imaju vrlo teško iskustvo u hi-
storiji svojih odnosa sa onima koji su vladali thn ze-
mljama kao svojim kolonijama. Ali, svi ti narodi žele
367-
da zaborave ono što je bilo, žele da zaborave teške da-
ne kad su čamili u kolonijalnom ropstvu — i da ostvare
dobre odnose i sa Zapadom i sa Istokom. Oni isto tako
kao i mi smatraju da ne treba činiti diskriminaciju i
da treba učiniti sve da se odnosi između njih i Zapada
poprave. Ali, razumije se, ima tu dosta toga što se na
Zapadu, kod nekih kolonijalnh sila, teško može da
izbaci iz prakse. Iako su oslobođene, te zemlje su još
nerazvijene. Njima je još mnogo šta potrebno. A one
nailaze na teškoće, pa se i onda kad im se daje pomoć
uvijek nastoji da se ona nečim uslovi. To je ono što njih
zabrinjava i što Čini da će one teško uspostaviti povje-
renje prema zemljama koje su im mnogo dužne i koje
su obavezne da nešto za njih učine. A tim zemljama,
koje su sada u prvom stadijumu svoga razvitka, treba
mnogo pomoći. Ti narodi čine ogromne napore da na-
doknade ono što im je uskratila historija, odnosno što
su im uskratili oni koji su bili gospodari u njihovim
zemljama.
Mi smo vodili mnoge razgovore sa rukovodiocima
tih zemalja o našim bilateralnim odnosima. Razgova-
rali smo o tome kako i na koji način možemo i u eko-
nomskom pogledu najbolje sarađivati, na obostranu
korist. Jasno je da smo mi obećali da ćemo prema svo-
jim današnjim materijalnim mogućnostima učiniti sve
što možemo da im pomognemo. Iako oni kažu da je
njima u njihovim težnjama veoma važna i moralna
podrška, tu je potrebna i materijalna podrška — ali
se ni samo o njoj ne radi. Radi se u stvari o jed-
noj uzajamnoj ekonomskoj saradnji koja ima velike
perspektive i mogućnosti, jer Jugoslavija postaje in-
dustrijska zemlja i ima mogućnosti da sarađuje i u
tom pogledu s tim zemljama, a te zemlje su veoma
bogate raznim proizvodima koji su nama i te kako
potrebni — samo se treba orijentisati u tom prav-
cu. Ali tu bih ja stavio na srce našim ljudima od-
govornim za to, da ta ekonomska saradnja mora da ide
adekvatno sa političkom saradnjom i da s njom mora
368-
da bude na istom nivou, da mora da bude na obostranu
korist, a ne takva da se samo gleda da se nešto ušićari
danas, pa sutra šta bude. Hoću da kažem da ti narodi
zaslužuju da se s njima radi, da se sa njima sarađuje
onako kao što to treba da bude između najboljih pri-
jatelja kakvi se samo mogu zamisliti.
Evo, o tim stvarima smo razgovarali. Mi smo se
tamo upoznali i sa raznim njihovim mogućnostima, sa
njihovim razvitkom i sa njihovim teškoćama. Mi smo
silno obogatili svoje poznavanje tih zemalja, upoznali
smo ono što je najvažnije — dušu tih naroda, tih divnih
naroda koji žele samo da budu gospodari na svome i da
nekako, ako ne brzo onda bar postepeno, dostignu dru-
ge razvijene zemlje, da ostvare viši kulturni nivo i viši
standard života.
Evo, drugovi i drugarice, to sam ukratko mogao
sada da vam kažem, a mogu da dodam i to da smo svi
mi koji smo bili na ovom dalekom putu veoma zado-
voljni. Želio bih da se vi uskoro uvjerite, i uvjerićete
se, da je taj naš put bio od ogromne koristi i za našu
zemlju i za očuvanje mira u svijetu — ai tome je bio
posvećen ovaj naš daleki i dugotrajni put.
Neka živi naša socijalistička zajednica! .
Neka živi prijateljstvo između naroda Azije i
Afrike i Jugoslavije!
Neka živi prijateljstvo između svih miroljubivih
naroda!
7. marta 1959.
Р0ЈМ07АЛЈЕ PLAKIRAilJA V GOSPODARSTVU
Od Titove kritike stalinizma Je komaj de kakšno področje pomem-
bnejše od njegovega pojmovanja planiranja- v gospodarstvu, v kate-
rem Je hkrati zaobseženo Jedro njegove kritike birokratizma. Pred-
vsem pri nJem nikjer ni mogoče najti prepričanja, da Je planiranje
enako 3exaaovim vratom, ki da vodijo iz kapitalizma v socializem
in komunizem. V tem obstaja tudi temeljna razlika med Leninom, ki
se Je odločil za Javno in jasno formuliranje "nove ekonomske poli-
tike", s katero je bil mogoč epizoden razcvet blagovno-denarnih
razmerij po oktobrski revoluciji v Sovjetski zvezi, z vsemi njego-
vimi konsekvencami, predvsem pa opustitev nazora o vseobsežnem pla-
niranju ekonomskega razvoja, in stalinističnim naziranjem, po ka-
terem Je vsak neplanirani ekonomski proces sinonim za ponovno oživ-
ljanje kapitalističnih družbenih razmerij, fled planiranjem in bla-
govno-denarrdm gibanjem je v tem naziranju narjena popolna cenzura,
ki pa ja toliko bol.-j moralističnega značaja, kolikor je najena pod-
laga розкиз nezgodovinskega ovrženja zakona vrednosti. Moralno poj-
movanje socialističnih dručbenih razmer in njihovo nezgodovinsko
pojmovanje sta tu eno in isto. Medtem ko je Lenin v središču vseh
revolucionarnih družbenih sprememb javno zagovarjal uvel javi j arij e
blagovno-dename menjave, ker mu je bil jasen in odločilen njen
prehod.-.o zgodovinski značaj, so bili v stalinističnim moralizmu
blagovne—denarni vinosi formalno izgnani na skrajni rob socialis-
tične družbe, s česer jim jc bil ravno nadet pajčolan nadzgodovin-
skc3ti: vsaj na robu so seveda eksistirali v vsej zgodovini razred-
ne družbe.
V te?« acrslnem pojmovanju socializma, se pravi v prvi vrati pojmo-
vanja socializma kot novega moralnega reda, Je bilo seveda neizo-
gibno predpostaviti neko človeško in družbeno bistvo, s katerim
je tr^ba spraviti v sklad družbena razmerja. In ker je bistvo teo-
retičen pojem, ni nenavadno, da je bilo odkrito in povzdignjeno v
teoriji, ki se tudi sama ri mogla izogniti temu, da ne bi moralno
zavezujoče dvignila kazalca: "S to zahtevo po bistvu človeka kaže
teorija cd njegove sedanje slabe pojavne forme na neko človeetvo,
ki z pripadajočimi ji debrinami tako razpolaga, da ao razdeljene
po dejanskih potrebah eplošncsti.
370-
Človeštvo, ki vzame oblikovanje družbenega življenjskega proce-
sa s planiranjem samo v roke in ga ne prepušča slučaju konkuren-
ce in slepi nujnosti postvarjenih ekonomskih razmerij."1^
Seveda ni nikakršnih ekonomskih razmerij, ki bi hkrati ne bila
"postvarela", torej razmerja med stvarmi, kajti tudi ljudje, med
haterimi edino so ekonomska razmerja mogoča, so sami stvarni
ljudje in toliko tudi etvari, če le ne predpostavljamo, da imamo
opravka le z angeli, ko govorimo o ljudeh. Za moralno naziranje
ljudi in družbe je bila sicer ravno to že vedno neprijetna točka,
kajti takoj ko so ljudje razumljeni kot stvarna bitja in v stvar-
nih razmerjih, je tudi njihova moralna "volja" in moralni "čut"
neizogibno povezan e "stvarmi", zato je treba za lačaost njihove
moralne odločnosti in trdnosti prav toliko iskati stvarne družbe-
ne vzroke, kot je mogoče odkriti principielne Človeške vzroks.
Človeških razmerij zato tudi ni mogoče ločiti in osamosvojiti cd
stvarnih razmerij oz. razmerij med stvarmi, če nočemo govoriti o
nedejanskih, le v predstavi eksistirajočih ljudeh.
V tem moralističnem pojmovanju pride eicer to dejetvo jasno do iz-
raza, toda le zato, da ga teorija obsodi. Kapitalizem je tu razga-
ljen kot tisti družbeni red, kjer je med stvarmi in ljud-i vzpostav-
ljena zveza negativno, tako da etvari s svojim slepim gibanjem vla-
dajo ljudem. Zdaj gre za to, da se ljudje v zgodovinskem revolucio-
narnem preobratu te "nadvlade slepega gibanja stvari" otresejo, da
sami s planiranjem gibanja stvari te "stvari" obvladajo. V tem poj-
movanju so ohrenjene vse bistvene karakteristike kapitalizma tac.i
še v socializmu, le obrnjene so na glavo. Kajti ravno meščani so
zainteresirani za poudarjeno ločevanje in osamosvajanje gibanju
stvari neodvisno od ljudi in ljudi neodvisno od stvari. Svoboda,
enakost in bratstvo so bili v meščanski revoluciji razglašeni r;.v-
no za ljudi v takžni osamosvojenosti od gibanja "stvari" v nasprot-
ju t njim. In hkrati so bili ljudje v tej svoji svobodi, entkosri
in bratstvu razumljeni ne v svojih stvarnih okoliščinah, ne kor
praktična, stvarna bitja, ampak ravno v tisti "splosnosti", kate-
re potrebe naj bi zdaj določale razdelitev "dobrin" med ljudi.
Toaa ali lahko ima "splošnost" ljudi kakšne druge potrebe od ti-
1) Zeitschrift für Sozialforschung, Jahrgang 5, 1936, DTV I960,
str. 26
371-
stih potreb, ki so potrebe stvarnih ljudi? Nikakor. Pač pa ima
čisto določeni ljudje glede na svojo "stvarnost", zato ker eksi-
etirajo kot stvarni ljudje oz. "stvari", in ker eksistirajo v
"vnanjih stvarnih" razmerjih, drugačne potrebe od ljudi, katerih
stvarnost se od njihove razlikuje. Kantu je v teh okoliščinah
uspelo, da je našel neko osnovo "splošnosti" v ljudeh, neodvis-
no od vsakih njihovih stvarnih razmerij in torej neodvisno od gi-
banje "stvari" v človeškem umu. V umu je odkril angelsko naravo
ljudi, potem ko je negiral vsako njihovo stvarno naravo.
Či3to drugače Je v socialistični teoriji. Potem ko Je odkrita zgo-
raj omenjena razlika med ljudmi in njihovim bistvom na eni strani
in slepo nujnostjo postvarelih ekonomskih razmerij na drugi stra-
ni, pa stvarna narava ljudi ne le ni negirana, ampak v predstavi
o planiranju tvori podlago za socialistično družbeno ureditev, ki
postane dobra pojavna forma človeškega bistva. Planiranje je potem-
takem medij in način posredovanja med bistvom ljudi in njihovim stvar-
nim življenjem. Toda to bornirano pojmovanje planiranja, ki poskuša
spraviti ljudi v sklad z njihovim bistvom, ki tcrej poskuša dejan-
skost uravnati po svoji predstavi, samo ni nič drugega kot predsta-
va neke bornirane dejanskosti. To dejanskost si je treba ogledati,
in ker Je ni mogoče najti pri ljudeh in v njihovi neodvisnosti od
stvari, če Je ne iščemo v nebesih ampak na zemlji, Jo je treba pos-
kusiti odkriti v onem denunciranem "slepem gibanju stvari".
Ta izrez ce pove ničesar drugega, kakor da je gibanje blaga v ka-
pitalističnem produkcijskem načinu "slepo" gibanje, da je od lju-
di in njihove volje osamosvojeno. Navidez je ta neizrečena identi-
fikacija blega in stvari čisto ustrezna: blaga pač največkrat navze-
majo podobo stvari in so zamenjana kot stvari, ljudje pa morajo
biti v kapitalističnem produkcijskem načinu ne le formalno svobod-
no, ampak se tudi dejansko ne morejo in ne smejo spremeniti v bla-
go, da lahko ostanejo akterji, torej "subjekti" menjave. Toda ta
subjektivnost nima neposredno ničesar opraviti s "stvarnostjo" lju-
di kot akterjev menjave, ampak le predpostavlja sebičnost njihove-
ga privatnega interesa. Ustvarja se torej napačni videz, da se gib-
ljejo ljudje zavestno in namembno, čeprav je vsebina te zavesti in
пзпепа lo privatni interes, blaga kot stvari pa da se gibljejo sle-
po, kakor jih pač sem in tja premetava privatna konkurenca, ki je
nihče od njenih udeležencev ne obvladuje in Je ravno zato konkuren-
ca. Toda tisto, kar tvori subjektivnost akterjev menjave, tu nima
372-
čisto nič opraviti z objektivnostjo, stvarnostjo, z njimi kot
"stvarmi", akterjev menjave. Nasprotno, takoj ko se človek razkri-
je kot stvar, ko sam ne "kontrolira" več svojega telesa ampak pre-
pušča to drugim ljudem, kot v "Plesu vampirjev" Romana Polanskege
profeuor Ambrosius prepušča svoje zmrzlo telo, da ga nesejo kot
stvar k ognju, je meščanska zavest konfrontirana z ničnostjo svo-
jega predpostavljenega ločevanja med ljudmi in stvarmi. Keščani so
za to ločevanje seveda še kako zainteresirani, ker so v njem ljud-
je abetrahirani oz. miselno izvzeti iz blagovnih razmerij, v kate-
rih se gibljejo samo stvari, predpostavljeni so torej kot svobod-
ni ne glede na njihovo vsakokratno stvarno ujetost in zasužnjenost.
Teoretično abstrahiranje in ločevanje sveta stvari od sveta ljudi
ima nekritične korenine v praksi merčanske družbe in zato tudi ne
more imeti opravka z emancipacijo od te družbe, razen takšr.o, ki
je v tej ločitvi praktično zaobsežena: le kot miselna emancipaci-
ja ljudi od njihovih stvarnih razxerij.
Toda tudi tisto "slepo" gibanje stvari oz. blaga, ki зе opravlja v
menjavi blaga, kakor koli je gibanje posamičnega blaga naključno,
je bilo v svoji celoti že pri Adamu Smithu razglašeno v taksni meri
za vendarle racionalno, da bi naj kot "nevidni prst" kazalo indivi-
duu, kako naj se ravna v produkciji in menjavi blaga v kapitalizmu.
Ta nacionalnost, ki je čisto družbenega značaja, kajti velja sa vse
ljudi, ki menjujejo, in v kapitalističnem produkcijskem načinu lah-
ko eksistirajo le tisti ljudje, ki menjujejo, pa vendar ni ista z ra-
cionalnostjo, ki jo je odkril Kant v razumu ljudi. Nasprotno. Ear
je odkril Kant, je mogoče označiti kot "racionalnost ljudi", kar
pa Je odkril Adam Smith, je "racionalnost gibanja stvari". V obeh
gre za družbeno racionalnost, ki pa tako kot družba, kater-з racio-
nalnost je, eksistira ne v svoji enotnosti, ampak 1<j kot protislov-
je racionalnosti in kot družbena racionalnost v protislovju, torej
kot družbena racionalnost v protislovju z gibanjem stvari in kot
družbena racionalnost gibanja stvari v protislovju z ljudmi.
Sama diferenca med ljudmi in gibanjem stvari izraža posebni druž-
beni značaj te delitve, njeno teoretično diviniziranje ne izraža
nič drugega kot stvarno odtujitev ljudi v kapitalističnem produk-
cijskem procesu. S stališča teorije, ki to delitev povzdiguje, in
ki ne vidi, da je takšna delitev praktični rezultat kapitalističnega
373-
načina proizvodnje, torej čisto določni zgodovinski rezultat, pa
je v pojmu ljudi v abstrakciji in neodvisnosti od gibanja stvari
le izražen nedružbeni značaj ljudi kot individuov in njihovih po-
sebnih interesov v menjavi blaga. Kajti družbeni značaj ljudi je
mogoče razkriti ne na ljudeh samih, ne v ljudeh kot so "na sebi",
ampak šele v njihovih stvarnih razmerjih, torej v razmerjih lju-
di do stvari kot blag, v vzajemnih razmerjih ljudi kot "stvari",
tako kot je družbeni značaj gibanja stvari mogoče razkriti šele,
ko gibanja stvari ne abstrahiramo od ljudi in njihovih razmerij.
Izraz "slepo gibanje stvari" zato ne izraža nič drugega, kot mo-
ralno sankcijo nedružbenega posebnega interesa individuov, ki
"giblje" v menjavi rezultate deljeno opravljenega dela in ki je
stvarno slep za svoj družbeni značaj. Toda v sami delitvi dela Je
ze zaobsežen njegov družbeni značaj, naj si dela zavest v teoriji
o tem še takšne iluzije. Individuum v tem procesu kot oseba sicer
nastopa svobodno, toda njegova svoboda je omejena na to sfero lju-
di ter se neha tam, kjer se začenjajo stvarna razmerja in gibanje
stvari. Kakor Je abstrakcija in neodvi snost ljudi od gibanja stva-
ri sem zgodovinski produkt in sicer tako produkt dejavnosti teh
ljudi samih kot tudi gibanja stvari, v katerem je dejavnost ljudi
posredovana, je ravno v tej formi ločitve ljudi od družbenega zna-
čaja njihovega dela in življenja v "stvareh", in sicer ne v umišljeni
ampak dejanski formi te ločitve, neznansko naprej razvit družbeni
značaj procesa dela, in proces dela ni ničesar drugega kot razmer-
je enotnosti ljudi in stvari, ki je v svojem praktičnem in teore-
tičnem rezultatu zanikan.
Saug je čisto pravilno odkril, da kategorije delitev dela ni mogo-
če enostavno vzeti kot enoznačne negativne kategorije, kakorkoli
Je z njo povezana podvrženost ljudi "gibanju stvari". Tudi zahte-
va po enostavni odpravi delitve dela ni nič drugega kot iluzija,
ker v tej zahtevi ni razumljen zgodovinski značaj delitve dela,
ker le izraža njen nezgodovinski značaj. Toda tudi razumevanje
njene prehodnosti v svoji abstraktni formi pride do izraza ravno
v mi3tificiranem pojmovanju planiranja. Dejstvo, da je delitev
dela hkrati bila opravljena kot delitev lastnine, da so se lastniki
374-
lahko odtegnili tistemu, kar so corali opravljati nelastniki, da
je lastnikom pripadlo "usmerjanje" in planiranje produkcije, ali
kot pravi Aristotel, da je lastnik moral znati ukazati tisto, kar
je suženj moral znati opraviti, izraža nujni prehodni značaj pla-
niranja samega. Planiranje ni nikakršna posebnost socializma, in
ga ni mogoče razumeti "za sebe", ampak vedno skupaj s celotnim
družbenim procesom dela. Kakor se je ravno v oblikah "slepega gi-
banja stvari" v kapitalističnem produkcijskem načinu razvilo pla-
niranje proizvodnje, ki Je potem prihajalo v protislovje z nepla-
niranostjo menjave oz. njeno "slepoto", so bili ravno v tej slepo-
ti že zaobseženi prikriti družbeni elenenti delovnega procesa, nam-
reč delitve deli v celotni družbi, kakor so tudi posamezni kapita-
listi neizogibno razvili v svojih obratih odkrite elemente plani-
ranja.
In vendar ni nič bolj napačnega, kot enačenje teh prikritih in od-
kritih elementov planiranja, torej enačenje kapitalistične fono
planiranja v posamezni tovarni kot posebni privatni lastnini in
planiranja v vsej družbi. Gospodarski plan ne more stopiti na mes-
to vrednostne forme, ker ne spreminja "celične" forma ekonomskih
oz. družbenih razmerij. Toda to je v socialističnem gibanju predmet
najbolj protislovnih nazorov, ker v pojmovanju planiranja uredijo
na dan otroške bolezni socialističnega gibanja. V. F. Eaug je za
celo zgodovinsko tradicijc diviniziranja planiranja formuliral na-
zor, ki se ni uveljavil le v mišljenju: "Družba privatnih blagovnih
producentov mora vendar skupno, le v brezmejno kompleksnejših di-
menzijah, rešiti isti problem kot Robinzon. Će preveč od vsega časa,
ki ga ima na razpolago, porabi za izdelovanje čevljev, ima male ča-
sa za krojaštvo, mizarstvo in poljedelstvo in tako dalje in rako
naprej. Problem, ki ga mora razrešiti Robinzon, obstoji tudi celo-
kupno družbeno v blago producirajoči družbi. Le сз ni nobene glava,
nobene zavesti, ki si postavlja rešitev tega problema in vodi peten
k planskemu gospodarjenju v celoti. Tako se razreši ta problem ved-
no šele za nazaj. S stališča praktično posegajočega, v naprej pls-
nirajoČega uma Je to, kakor da bi gradili hišo brez statičnega iz-
računa in bi gradili ravno tako dolgo, dokler se nekoč ne zruši,
in bi potem izhajali od tega, da je očitno pravilno zgrajena. Ksten
zidar bi ne prišel na tako absurdno idejo, toda prav tako absurdno
375-
funkcionira ta družba, in sicer v glavnem kljub dodanašnjim pose-
gajoči! nodifikaciјатЛ^ Toda kakor se zdi, da daje tu Haug meščan-
ski družbi nadzgodovinski argument proti njeni eksistenci, ni v tem
argumentu zaobseženo nič drugega kot teoretično formuliranje enega
minljivega obdobja v zgodovini socialistične družbe, ki praktično
sovpada najbolj izrecno s časom od leta 1928 do 1953, v katerem Je
neki Robinzon postal glava in zavest, ki naj vodi k planskemu gos-
podarjenju neke celotne družbe. Ko sta Marx in Engels povsod kriti-
zirala predstavo Robinzona v klasični politični ekonomiji, kajti z
njo je lahko utemeljeno le neko nedružbeno pojmovanje zakona vrednos-
ti, kar je protislovje "na sebi", si nista mogla predstavljati, da
bi ca bornirana meščanska predstava, ki egoizem meščanskega indivi-
dua v njegovi osaaoevojenosti vzdiguje v nebo, lahko postala ideal
za socialistično in komunistično spremembo stare družbe.
In v tem kontekstu se jasneje zarisujejo značilnosti Titovega poj-
movanja planiranja in njegovega kratkega stavka, da sta plansko gos-
podarstvo in njegov uspeh nerazdvojljivo povezana z novo družbeno
ureditvijo."'' To pomeni, da Je planiranje samo pri njem razumljeno
kot prehoden zgodovinski fenomen, ki ga ni mogoče oddvojiti od druž-
be, v kateri Je to planiranje opravljeno.
Nasprotno pojmovanje planiranja kot tistega bistva, ki na mah spre-
minja vso vsebino družbenih razmerij, uvaja nazaj staro razsvetljen-
Eko pojmovanje uma kot vsa praktična družbena razmerja zaobsegajočo
občost, ki sami ni podvržena nobeni zgodovinski spremembi, Je pa tu
povzdignjena v kriterij vseh stvarnih družbenih sprememb. Vsak na-
slednji kcrai od tako osamosvojene "glave in zavesti" družbe, ne
izraža potem seveda nič drugega kot obračanje te "glave in zavesti"
družbe nazaj k družbi, ki prejema "gotove recepte" tega uma. Tako
je prtk mehanizma planiranja tudi socialistična družba postavljena
na nezgodovinski temelj planiranje, ki pa stvarno ne izreka nič dru-
gega, ko: "razsubjektenje" njenih pripadnikov, njihovo degradiranje
iz zavestnih akterjev družbenih procesov v izvrševalce zapovedi
■glave in zavesti" vse družbe.
1)	»,?.Haug, Vorlesungen zur Einführung in3"Kapital", Pahl-Rugenstein,
1976, str. 166-?.
2)	J.B.Tito, Govori i članci, Naprijed - Zagreb 1959, Knjiga III,
str.
576
če Je Tito ugotovil, da "danes sami gradino socializem v nasi
deželi, ne uporabljamo več šablon, temveč se opiramo na marksis-
tično znanost in gremo po svoji poti, upoštevamo specifične po-
goje, ki obstoje v naši deželi",^ potem tu ne gre toliko z& to,
da je ovrženo razsvetljensko pojmovanje o neizogibnem prenašanju
in nekritičnem "presajevanju" tistega, kar se je dogajalo v Sov-
jetski zvezi v Jugoslavijo, čeprav je bilo to takrat bistveno,
in sicer bistveno kot svetovno-zgodovinski akt, temveč gre pred-
vsem za drugače razumljeno in prakticirano planiranje ekonomskih
procesov. Kakor lahko je pri Robinzonu videti zavestno delitev de-
la in substitucijo zakona vrednosti oz. določenosti vrednosti vsa-
kega Robinzonovega izdelka s časom, ki mu je potreben za njegovo
proizvodnjo, pa je čisto l-emogoče "posplošiti" to odkritje na druž-
bo, kajti pri Robinzonu odkriti zakon vrednosti Je nezgciovinsko
razumljeni zakon vrednosti. Dejansko pa je zakon vrednosti zgodo-
vinski fenomen in njegovo razumevanje ni stvar "zdravega razuma",
niti ne tega ali onega "primera", temveč predpostavi Ja rezultat
vse zgodovine znanosti. Planiranja zato tudi ni mogoče razumeti
in prakticirati kot določanja družbenih razmerij v vakuumu zgodo-
vinskih okoliščin, tako da ostajajo v socializmu blagovno-denarni
odnosi tista izrecna družbena vez med ljudmi, medtem ko je njim
nasprotno planiranje utemeljeno na nedružbenem razumevanju "plani-
ra jočega uma". To sprevrnjenje razmerij, da se blagovno-ienarr.a
razmerja prikazujejo kot družbena vez ljudi, planiranje pa kot na-
ravna, nedružbena vez, ki Jo diktira od družbe neodvisni um, zakri-
va dejstvo,' da so bile vse bistvene predpostavke za planiranje
dovinsko proizvedene z gibanjem blaga, najbolj izrazite z neznan-
sko pospešeno delitvijo dela, ki so jo povzročili razviti odnosi.
V tem pogledu je planiranje tudi samo zgodovinski proizvod delit-
ve dela in se ga še vseskozi držijo "znamenja stare družbe", prei-
vsem možnost in celo nujnost, aa samo postane temeljna fcr~a mo-
litve dela.
Zato ga je mogoče razumeti le kot stvaren družbeni proces spreminja-
nja okostenelih družbenih form, toda le pod pogojem, da samo ni
transformirano v takšno formo. Tito je razumel planiranje ket spre-
menljiv zgodovinski fenomen, zato Je ravno v njem lahko odkril
1) Tito, lïaprijed 1959, Knjiga X, str. 3<*
377
možnost tistega, kar je imenoval enega največjih sovražnikov soci-
alizma - birokratizem. "Slabost dosedanjega planiranja je bila
ravno v tea, ker ni bilo dovolj studioznega pristopa k temu pos-
la, ker je bil opravljen v uradu, matematično, s poenostavljenimi
računicami, in to je bilo vzeto kot osnova za izdelavo perspektiv-
nega plana, ni pa bilo opravljeno tudi na osnovi budnega spremlja-
nja vsakodnevne prakse v našem ekonomskem življenju in na osnovi
vseh nepravilnosti in pozitivnih elementov za preteklo obdobje."1^
S tea je pokazal, da šablonsko razumljeno in prakticirano planira-
nje lahko postane v svoji osaaosvojenosti tistega točka družbenih
spremamo v socializmu, kjer se koncentrirajo vse bistvene "nepra-
vilnosti". Te nepravilnosti pa seveda niso nekaj, kar bi stalo
družbi nasproti in neodvisno od nje, ampak kažejo ravno takrat, ko
jih obravnavamo v njihovi konkretni zgodovinski formi, kot biro-
kratizma, da so koncentracija "slabosti" družbe same. Brezdušen od-
поз birokrata do ljudi ni nikakršen izraz neke psihološke posebno-
sti ljuli, ki so birokrati, ampak je obratno način ravnanja in re-
soniranja, ki v spašeni podcbi izraža družbeno odtujenost med ljud-
mi in maskiranje družbene povezanosti ljudi za stvarniai razmerji,
ki niso razumljena kot družbena razmerja. V osebi birokrata so per-
sonificirana tako razaerja odtujenosti človeka od človeka kot lju-
di od predzetnosti. Na mesto odtujenih ekonomskih procesov stopi v
birokratskem planiranju odtujeno odločanje ljudi, ki pa je vendar
ogromen zgodovinski korak naprej, kajti razodeva, da ljudje lahko
oblikovanje svojih razmerij vzamejo v svoje roke in jih lahko spre-
asnijo.
Planir3nje je tu povezeno z družbeno kontrolo ekonomskih procesov
in se z&to lahko v nJem in na njegovi osnovi vzpostavi odtujena
kontrole družbe, ki se ear,o vzdigne nad družbo. Zato tudi podivja-
nih oblik kontrole ljudi v stalinizmu ni mogoče enostavno kritizi-
rati kct "totalitarizma", kir je podala meščanska kritika, niti ne
enostavno kot psihološko konsekvenco zaradi osebnega ali kolektiv-
nega občutka ogroženosti socialistične družbe, temveč so bile pot-
rebne nove oblike kontrole tistega, kar se enostavno imenuje pro-
dukcijski proces, ki prav toliko zaobsega produkcije razmerij med
ljuaai, kot zaobsega njihove odnose do "stvari" in "gibanje stvari".
1) Tito, lïaprijed 1959, Knjiga X, str. 3<*
380
Socialistična družba nikakor ni idealen teren za ljudi, ki radi
dajejo duška svojim strasten po nasilni kontroli drugih ljudi,
takih, ki bi si želeli svobodo bolj od vsega drugega, in ìu spici,
ne gre za vprašanje strasti samih "na sebi", ampak obratno stras-
ti spadajo k družbenim funkcijam. Osamosvojene družbene funkcije
so torej prav tako izraz odsotnosti revolucionarnih družbsr.ih spre-
memb ekonomskega procesa "gibanja stvari", čeprav so hkrati njena
druga zgodovinska forma. Tito je imel njihovo odpravo sa prav ta-
ko bistveno kot odpravo anarhičnosti blagovnc-denarnih razmerij,
katere princip in duha njihovega osamosvojenost demonstrira že v
formi negacije. "Ni resničnega socializma, če proizvajalci ne uprav-
ljajo s proizvodnjo, tako da gospodarstvo postane socialistično,
se pravi, da imajo glavno vlogo v \odenju tisti, ki so neposredno
udeleženi v proizvodnji, in ne državna birokraci ja.""1"'
Avtoriteta birokracije seveda ni rezultat neke njene posebne za-
služnosti, ampak je zgodovinska posledica delitve dela m kot ta-
ka hkrati način njegovega obvladovanja. Kot je pokazal Zr.gels, je r.i
mogoče enostavno odpraviti s kakim ukrepom, tudi ne z verbalnim ob-
sojanjem, kajti njene korenine so v procesu produkcije, ki je prc-
dukcija "stvari in ljudi" in zato tudi odnosov med ljudmi; birokra-
cije ni mogoče odpraviti z birokratskim aktom, ampak z brezkomprc-
misno kritiko, ki pozna svoje zgodovinske in družbene korenine ir
ki ve, da šele sprememba produkcijskega načina, r.ačina proizvodnje,
lahko odpravi pogoje za nastanek osamosvojenih družbenih í'u-Jccij.
Zato se je Tito v svoji kritiki birokratizma oprl na zgciovino mar-
ksističnega mišljenja ter pokazal r.a osamosvojenost birokracije
kot tistega dela družbe, ki se vzpostavlja nad družbo, kar pomemi,
da je ponovno vzpostavitev družbenosti in zavestnega pralrtirr.- tí
razmerja med ljudmi in k njemu spadajoče praktike kriti■'■-..o :--. lju-
di v stvarnem produkcijskem življenskem procesa tisti teren, r.š ka-
terem so opravljajo dejanske socialistične spremembe stare ^ruć:;.
Ugotovil je: "Po Leninu je negoče videti, da birokratizam cvete
zlasti tam, kjer je zaostalost največja. Te besede govore najjas-
neje o tem, kje moramo iskati korenine birokratizma. Ali to me ¿c-
že, da birokratizem cvete zlasti tam, kjer ljudje 5<s niso svestmi
svojih pravio kontrole in odločne borbe proti vsakemu birokratskč-
1) Tito, lïaprijed 1959, Knjiga X, str. 3<*
379-
mu postopku, kjer ljudje še niso svestni, da je birokratizem
škodljiv pojav za socializem, ki ga ni mogoče izkoreniniti sa-
mo z dekreti od zgoraj, temveč je potrebno, da se proti njemu
bori vsak eveeten človek v vsakodnevni praksi."1^
1) Tito, Naprijed 1959, Knjiga V. str. 230.
380-
0 "ХСЖЖЕЛ SAMOUPRAVLJANJU"
Ce poskušamo točno opredeliti Titovo teoretsko misel, moramo
nujno sprevideti njeno napredovanje od kritike stalinizma v
razvijanje koncepta samoupravnega socializma. Prav razmerje
med obema navedenima področjema nam sploh omogoča razumevanje
tako enega kot drugega. Sploh to drži za kritiko stalinizma. Te
pri Titu ni možno razumeti drugače kot s pozicije samoupravlja-
nja, torej s pozicije, ki šele postavlja zgodovinski okvir, pa
tudi aktualnost samega stalinizma. Gledano skozi analogijo, je
to isti teoretski postopek,tot I'arxovo analiziranje načinov pro-
dukcije, ki so predhodili kapitalističnemu načinu produkcije,
skc^i t:jeg?. -ате^а. Sele kapital sam, njegova dominacija, njego-
va univerzalnost, nam omogoča pogled nazaj. In obratno, ko Marx
analizira načine produkcije, ki predhodijo kapitalističnemu, takrat
historično-ancliticno zapopada kapitalistični način produkcije sam.
Isto se dogaja з samoupravljanjem. Njegova nastavitev na kritiko
stalinizma nam podaja njegove osnovne poteze. Ena od teh je njego-
va protislovna narava. V trenutku, ko Titova kritika stalinizma
doseže tisto točko, v kateri je le-ta zapopaden kot demoataža de-
lavskega gibanja in revizionizem revolucionarne teorije, se dolo-
ča in razvija tudi koncept samoupravljanja v svojem protislovnem
značaju.
Ta protislovni značaj je najpoprej njegova navezava na blagovno
produkcijo v velikem obsegu. To pomeni, da je samoupravljanje do-
ločeno tudi z vsemi tistimi zakonitostmi, ki obvladujejo in re-
producira jo razmerja blaga. Na tak način se samoupravljanje seve-
da izvzera iz tistega proptera, ki velja za takoimenovano "čisto
revolucijo", revolucijo,ki poteka zunaj umazane dejanskosti, ki Je
plen -golj svežine misli in žuborenja čistih kategorij.
Toda ravno v tem je temeljni materialistični obrat, obrat, ki zno-
va omogoča montažo razrednega boja proletariata in revolucionarne
teorije in to ravno zaradi tega, ker začenja svoj pohod, ne v Čis-
tosti mišljenja, temveč v umazani dejanskosti.
331-
Ciato mišljenje se vedno odeva v moralizem in visoko pesem huma-
nizma. Ena taksnih preoblek je tudi tarnanje čez razvoj produkcij-
skih sil, oziroma čez uničujoče in odtujevalne učinka razvoja teh-
nične in tehnološke baze blagovne produkcije v velikem obsegu.
Na primer v spopadu s taylorizmon. Pri tem se zatrujuje:
-	da je Taylor po dvajsetih letih raziskav odkril tisti tehnološ-
ki postopek, ki je delavcu uropal njegove izvedenosti,
-	da je ta tehnološki postopek delavca parcializiral in mu zato
omogočil, da je postal plen cenenih demagogij. Od tu potem nasta-
ne možnost, da je fašizem zlomil delavsko gibanje in vpotegnil
delavce v fašistični sistem,
-	da deformacija, ki jo prinaša taylorizem, onemogoča nastanek
"kompletnega samoupravljanja", torej tistega, ki naj bi razvil
vse človeške potence.
Če pustimo ob strani, da se v omenjenih trditvah, kot že tolikokrat
poprej določen razvoj produkcijskih sil tretira zgolj skozi eksisten-
co ir. zlobno genialnost gospoda Taylorja, se moramo, da bi stvar za-
grabili v temeljih, vrniti na sam začetek kapitalističnega načina
produkcije.
Kapitalistični način produkcije potrebuje za svojo eksistenco vst.J
dvoje stvari. Najprej neko minimalno količino kapitala, to je do-
volj krepko in svobodno gibajoče se količine kapitala, ki je spcr.pb-
na zagrabiti in zavladati nad že obstoječimi produkcijskimi sred-
stvi, predvsem pa nad osvobojeno in osvobajajočo se delovno sile.
Ta se trga spon svoje samoraslosti z zemljo po eni strami, kot svo-
je ujetosti v zaprtost in nespremenljivost delovnih postopkov in
navad znotraj cehovske produkcije po drugi strani.
Prav to zadnje, ta osvobajajoča se delovna sila, pa je v procesu
njene spojitve, oziroma njene vpotegnjerosti v produkcijski proces,
ki je kapitalistični produkcijski proces, deležna še ene svoj.h
metamorfoz, da postane, to kar je. Metamorfoze, ki je komplem¿ntí~r-
na, ki je nujno navezujoča na proces njenega odtrgovanja od zemlje
in cehovske organiziranosti, to je na proces nastanka nje same kot
kupljive delovne sile. To bazično spremembo opiše Marks na nasled-
nji način: "Naraščanje nminalnerra obsec-a k-oitala v rokah posamez-
nega kapitalista ali naraščajoče spreminjanje družbenih živl'ier: Jrikih
382-
potrebščin in produkcijskih sredstev v kapital Je torej zakon,
ki izvira iz tehničnega značaja manufakture.
Kakor v enostavni kooperaciji tako je tudi v manufakturi funkcio-
nirajcče delovno telo oblika eksistence kapitala. Družbeni produk-
cijski mehanizem, sestavljen iz mnogih individualnih delnih delav-
cev, pripada kapitalistu. Produktivna sila, izvirajoča iz kombina-
cije del, se zdi zato, kakor da je produktivna sila kapital. Prava
manufaktura ne podredi samo prej samostojnega delavca poveljstvu
in disciplini kapitala, temveč ustvari vrhu tega hierarhično raz-
vrstitev med delavci samimi. Medtem ko pušča enostavna kooperaci-
ja naJin posameznikovega dela v splošnem popolnoma neizpremenjen.m,
ga manufaktura revolucionira iz temeljev in zagrabi individualno
delovno silo pri korenini. Manufaktura spremeni delavca v pohabljen-
ca, ker umatno pospešuje njegovo delno spretnost s tem, ko zatira
v njem 763 ostali svet produktivnih nagonov in talentov, kakor v
lapletckih državah zakoljejo celo žival samo zato, da pridobijo
njeno kožo ali loj. Pa ne samo, da razdeli posebna dela mea raz-
lične individue, ampak deli celo individuum sam in ga spreminja
v avtomatični mehanizem kakega delnega opravila in tako uresniču-
je absurdno basen Kenenija Agripe, ki kaže človeka zgolj kot dro-
oec njegovega lastnega telesa. Če delavec prvotno prodaja svojo de-
le/no silo kapitalu, ker mu manjka materialnih sredstev za produk-
cijo blaga, odpoveduje zdaj njegova ir-iividuolr.a delovna sila sama
svojo službo, brž ko ni prodana kapitalu. Funkcionira samo se v
neki zvezi, ki eksietira šele potem, ko je prodana, in sicer v
kapitalistovi delavnici. Manufakturni delavec, ki Je postal po svo-
jih naravnih lastnostih nesposoben, da 'oi delal kaj samostojnega,
deluje produktivno samo še kot pritiklina kapitalistove delavnice.
Kakcr je bilo izvoljenemu ljudstvu zapisano na čelu, da Je lastni-
na Jehcve, tako vtisne delitev aela manufakturnemu delavcu pečat,
ki ga označuje kot lastnino kapitala.
Znar.je, umnost in volja, ki Jih razvija samostojen kmet ali roko-
delec, četudi v majhnem obsegu, tako kakor izvršuje divjak vso
unetnost vojskovanja kot svojo osebno zvijačo, so zdaj potrebne sa-
mo še za delavnico v celoti. Duhovne sile produkcije se kopičijo
na eni strani, ker izginejo na mnogih drugih. Vse, kar delni delav-
583-
ci izgubijo, se zdaj koncentrira v kapitalu. Manufakturna deli-
tev dela povzroča, da se posameznim delavcem odvzemajo duhovne
potence materialnega produkcijskega procesa in da so te sile na-
sproti njim tuja last in vladajoča sila nad njimi. Ta proces lo-
čitve se pričenja v enostavni kooperaciji, kjer predstavlja kapi-
talist nasproti posameznim delavcem enotnost in voljo družbenega
delovnega telesa. Nadaljuje se v manufakturi, ki je okrnila delav-
ca ▼ delnega delavca. Konča se v veleindustriji, ki loči z-anost
kot samostojno produkcijsko silo od dela in jo prisili služiti ka-
pitalu.
Pogoj, da v manufakturi kolektivni delavec in з tem kapital oboga-
ti na družbeni produktivnosti, je obubožanje delavca na"indi viduaL-
nih produktivnih silah." (Kapital I., str. 410, 412, CZ, Ljubljani
1961).
Kot vidimo se proces delavčeve pohabijenosti in tobožne uropanos-
ti njegove izvedenosti, ne začenja z iznajdbami gcspoda Taylorja.
Začenja se z nastankom kapitalističnega načina produkcije. Kiti ni
posledica neke slučajne iznajdbe iz preloma med 19. in 20. st. Je
nujni zakon kapitalističnega načina produkcije. Zakon, ki zagotavlja
reproduciranje in to v razširjenem obsegu, njegove eksistence. V
kolikor se s tragično epizodo človeštva pojmuje celotni revolucionarni
razvoj produkcijskih sil, ki ga je s svojo eksistenco vzdramil in
ga še vedno reproducira kapitalistični način produkcije, v toliko
se odkriva popolno nerazumevanje zgodovinskega procesa. E~jti pro-
glasiti zakonitost, ki sploh omogoča eksistenco in dominacijo kapi-
talističnega načina produkcije, oziroma blagovne produkcije v veli-
kem obsegu, zgolj za slučajnost in tragično epizodo v zgodovini člo-
veštva, pomeni gibati se po spolzkem terenu neznanstvencsti in mo-
raliziranja.
Oe sledimo "kritičnim" tezam o taylorizmu dalje, vidimo, da posta-
ne parcializacija delavca, ki se, kot зао videli, ni začela s
Taylorjem, z njim se je kvečemu radikalizirala in zaostrila, eden
izmed glavnih elementov za to, da fašizem zlomi in '.-potegne delav-
stvo v svoj sistem. Najmanj kar bi imeli tu pripomniti je, da de-
lavsko gibanje ne navezuje na posamičnega delavca, temveč da nave-
zuje na proletariat. Ne navezuje na njegovo pohabljenost, temveč
'in prídvsem na njegovo razredno zavest. In če je fašizem sploh
kje doeegel svojo zmago, je ni v tisti točki, kjer ta spontana
in kapitalističnemu načinu produkcije v celoti pripadajoča delav-
čeva zredaciranost prevlada nad njegovo razredno zavestjo, temveč
v točki, v kateri naj bi bil proletariat najbolj razredno zavesten
in najbolj orgsniziran, to je v dejavnosti političnih strank in
združenj evropskega delavskega gibanja. Vezati zlom delavskega
gibanja v času dominacije fašizma na večjo odprtost proti cene-
nim demagogijam, pomeni izogniti se kritiki stalinizma, kritiki
30cial-demckracije in kritiki anarhizma, pomeni skratka capljati
daleč za, če rečemo s Heglom, stopnjo, ki jo je dosegel "objektiv-
ni duh zgodovine".
Da se seveda V3e to izteče v tezo o takoimenovanem "kompletnem
samoupravljanju", ki naj bi omcgočil razvoj veeh človeških potenc,
izhaja iz narave tega istega miselnega procesa sr.oega. Liti prmanj-
kljiv pri historični analisi kapitalističnega načina produkcije,
videti v njem samo posameznega delavca in njegovo pohabijenor.t, po
drugi strani pa zahtevati, da samoupravljanje odpravi to pon&blje-
ncst in zredaciranost, ne da dì odpravilo tudi zakonitosti, ki to
pohabl.jenost reproducirajo, pomeni pristajati na logiko kapitala.
Pomeni po drugi strani pristajati na nek čist koncept samoupravlja-
nja. Pomoni graditi samoupravljanje zunaj dejanskosti in ga potem
v njo vsajati in z ujo cepiti, "se same poznane in preizkušene me-
tode, ki so in še obvladujejo teorijo, ki nastopa proti marksizmu,
samoupravljanje ni nekaj, kar se konstituira na nekea daljnjem brez-
razredr.ea notu, temveč je reka j, kar nastaja znotraj umazane dejansko-
sti blugovne produkcije. Tele s tem se sploh daje možnost, da se to
nebo razbere in z^-če^ja realizirati v konturah, ki mu jih daje zem-
lja. loda, i« je temu take, če priznamo določijivost samoupravlja-
nja z ¿¿koni, ki obvladujejo blagovno produkcijo v velikeia obsegu,
v čfc-. je njegova osvobajajoča potenca?
Marks pr&vi: "Če kapitalist zaposli delavca B s presežno vre LiestJo,
ki jo je producira! delavec A, je, prvič, A dal to presežno vred-
nost, ¿"e da bi mu le za ргго prikratili pravično ceno njegovega
bier*., i:, drugič, se ta transakcija delavca 3 sploh nič ne tiče.
Her 3 zahteva in ima pravico zahtevati, je, da mu kapitalist plača
385-
vrednost njegove delovne sile....
Res se zdi stvar čisto drugačna, če gledano kapitalistično produk-
cijo v nepretrganem toku njenega obnavljanja ter namesto posamezne-
ga kapitalista in posameznega delavca gledamo celoto, kapitalistič-
ni razred in nasproti njemu delavski razred. Toda tedaj bi merili
z merilom, ki je blagovni produkciji popolnoma tuje." (Kapital, I.,
str. 661, CZ, Ljubljana, 1961).
In prav za to gre. Izgraditi to merilo, ki je tako tuje blagovni
produkciji. Samoupravljanje je napredujoči način produciranja te
tujosti. Je način vpotegovanja vedno večjega števila posamičnih,
reduciranih delavcev v tisto pozicijo, skczi katero se izgublja
njihova atomizacija in njihova reduciranost v posamičnem menjalnem
aktu in znotraj organiziranega produkcijskega procesa in imstcpa
njihovo združevanje v organiziranju, upravljanju in kontroli nad
blagovno produkcijo. Vse to je v bistvu proces zavestnega spozna-
vanja protislovnosti te produkcije in njihovega položaja v njej,
ki se reproducira skczi to protislovnost same. Je proces spesnavč-nja
dejanske nevzdržnosti položaja, ko si obenem gospodar in delavec
hkrati. Končno je proces, ki krepi potenco gospodarja in ukinja po-
tenco delavca, na način, da krepi vse tiste elemente, v katerih
delavec vse bolj postaja združeni samoupravij alec in uničuje vse
tiste elemente, v katerih združeni samoupravijalee ostaja razprši—
ni in reducirani delavec.
Toda ta proces ima svoje meje. Kakor se reproducira kot osvobajajo-
ča možnost znotraj še živeče blagovne produkcije v velikem obsegu,
tako se tudi blagovna produkcija v velikem obsegu na vsski njegevi
doseženi stopnji reproducira v njem. Vsak njegov razmah, ki naj
zmanjša obseg delovanja zakonov blagovne produkcije, je obenem rf.zmah
teh zakonov. Takšno problematiziranje samcupravlJanja pa je sevec.a
daleč od modeliranja "čistih socializmov", ki so se že tolikokrat
do sedaj iztekli v povsem neuporabno trobentanje, izkazujoč z^olj
svojo teoretsko nemoč.
Zato je veličina Titove teoretske misli, pa naj se ta še toliko po-
skuša interpretirati, zgolj skozi njegovo "praktično dejavnost",
»
386-
ravne v tea, ¿a Je samoupravljanje opredelil na primer na nasled-
nji r.ačin: "Ne mislimo, da smo našli odgovore na vse sodobne pro-
bleme socializma, niti da smo varni pred vsemi problemi, težavami
in pomanjkljivostmi v izvedbi nase politike."
387-
PRIMERJAVA RüFZRATA TOVARILA TITA NA VI. KONGRESU KPJ (SKJ),
C3JAÏUZNEGA V VII. KNJIGI JOSIP BROZ TITO. GOVORI I ČLANCI
Cl.I--31.iH.1952), izdala založba Naprijed, Zagreb 1959, Z
IZVIRNIKOM, OBJAVLJENIM V KNJIGI VI. KONGRES KPJ (SŽJ) 2 - 7
neve~bra 1952. STEN0G3APSKE BELEŽKE, izdala založba Kultura
Beograd.
(Obenem je to tudi primerjava tega referata z objavljenimi re-
feratom v najnovejši izdaji Titovih tekstov v SR Sloveniji, ki
je izšel v knjigi JOSIP BRCZ TITO: REFERATI S KONGRESOV KPJ(ZKJ),
v izdaji Lražvne založbe Slovenije, Ljubljana 1978, s predgovorom
Branka Mikuliča.)
2. izdajo Titovih govorov in člankov iz leta 1959, ki so izšli
pri založoi Naprijed, je uredil in pripravil za tisk Tihomir
Stanojerić. Pri pripravi tekstov za najnovejšo edicijo, ki je
izšla v SR Sloveniji pri Dražvni založbi Slovenije, Ljubljana
1973, pa sca sodelovala Muhamed Filipovič in Arif Tanović. Ta
zadnja izdtja ir.a več uredniških opoxb in pojasnil k posameznim
imenom, dovodkom v tekstih ipd., vendar nikjer ne pojasnjuje (ni-
ti v sklepni becedi ne!), zakaj določeni deli npr. Titovega refe-
rata r.a 6.kongresu KPJ manjkajo (kar je v večini primerov označe--
no s ...!), oz. zakaj so določeni deli teksta spremenjeni in za-
kaj e o izpuščeni prav določeni deli teksta (ponekod no narejeni
"umetni resi" celo sredi stavka, kjer misel sploh še ni dokonča-
nal). Tak način ponovr.e izdaje Titovega referata na 6.kongresu
ZrJ (ZÙS) daje slutiti določeno revizijo njegovega teksta in vzbu-
ja dvom v doslednost celotne izdaje Titovih del, kakršno zahteva
tako svtentičsost nekega teksta, kakor tudi potreba po spoznava-
nju Titovega opusa v celoti, ne pa okrnjenega glede na trenutne
politična interese in pragmatičnega reinterpretiranja naše povoj-
ne zgodovine. Revizija se tiče zlasti tistih delov Titovega teksta,
kjer amalizira pojav stalinizma, naš odnos do Sovjetske zveze v
najkritičnejših trenutkih povojnega razvoja socialistične Jugosla-
vije in ker kritizira stalinizem in Stalina osebno. V 2. izdaji
Titovih govorov in člankov Je na strani 3^7 (založba Naprijed,
390-
Zagreb 1?59) v obrazložitvi navedeno, zakaj so izpuščene določe-
ne strani in da je izpuščen tisti del Titovega referata v uvodu,
ki zadeva našo zunanjo politiko. Teh strani je v izvirniku 1?.
Toda tudi v ostalem (preostalem) delu referata, ki naj bi potem-
takem govoril le o notranjepolitičnih zadevah, je dosledno izpušče-
no vse, kar je vezano na naš odnos do Sovjetske zveze, oziroma,
kjer je v tekstu ostra kritika stalinizma, Stalinovih metod in
kjer Tito navaja posledice takšne politike Sovjetske zveze za
mednarodno delavsko gibanje, zlasti tiste, ki jih povzroča napač-
no razumljeni "proletarski internacionalizem". Tako ni pravega po-
jasnila, zakaj so bile te strani izpuščen». Dosledno izpuščanje
zunanjepolitičnih komentarjev Tita v tem tekstu bi zahtevalo pi
isti logiki tudi izpustitev tistih delov, ki se nanašajo na naše
odnose z zahodnoevropskimi in drugimi državami. Tak pristop pa je
tudi i7, teoretskega izhodišča o dialektični povezavi notranje in
zunanje politike nedopusten. Pri vsem tem pa tudi ni pojssnenc,
zakaj je v tistih delih, kjer je govora o Sovjetski zvezi, Stalinu
itn., kjer je sicer objavljena blažja kritika stalinizma, namesto
"sovjetfica politika", "sovjetska metoda" itn., v oklepaju zapisano
beri: STALItiSKA POLITIKA, oz. beri: STALINSKA metoda itn. S tem
je že vnaprej implicirano zgolj enostransko branje Titovega teksta.
Tak odnos do Titovega teksta je seveda lahko edino razločljiv in
pojasnjen iz okvirov širših družbenoekonomskih in političnih oko-
liščin, v katerih je bila Jugoslavija leta 1959 (po našem že tret-
jem zaporednem sporu z gigantom "socializma"), torej v času te iz-
daje. Manj pa je razumljivo, ali bolje - docela je to nerazumlji-
vo v novejšem obdobju, zlasti v letu 1978, ko je jugoslovanska so-
cialistična revolucija prešla že vrsto faz razvoja prehodne peti
iz kapitalizma v socializem, oz. ko ima jugoslovanska teorija in
praksa socialističnega razvoja za sabo že vrsto izkušenj, teoretič-
nih in praktičnih obračunov s prakso in mislijo stalinističnega
kova tako v mednarodnem delavskem gibanju, kakor tudi pri nas. Prav
razvoj samoupravljanja pri nas, ki ga lahko pojmujemo kot specifi-
čen prehod, kot specifično obliko socialističnega razvoja, kot do-
ločeno etapo v razvoju socialističnih odnosov, pomeni enega temeljnih
mejnikov od prakse stalinizma pri nas.
389-
Tu ee pojavlja tudi vprašanje, ali urednika najnovešje izdaje
Titovih del Muhamed Filipović in Arif Tanović za te revizije de-
jansko nista vedela oz. sploh ne vesta, kar je sicer manj verjet-
no? Menila sta, da je potrebno pojasniti le, da so teksti "doma-
la v celotnem obsegu" objavljeni. Medtem ko "mlađim bralcem"pojae-
njujeta v uredniških opombah in pripombah ob tekstih samih dolo-
čene nejasnosti oz. tisto, kar menita, da bi bilo morda mlademu
bralcu nejasno, niti z besedo pa ne pojasnita pikic (...), torej
praznih lis v tekstu npr. referata na 6.kongresu EPJ (ZKJ). Zato
citiramo njuno izjavo na strani 532 in 533 v knjigi Josip Broz
Tito: Referati na kongresih in konferencah KPJ in ZKJ, Državna
založba Slovenije, Ljubljana, 1978, iz katere je jasno razviden
njun cdno3 do teh vprašanj. "Eer zajemajo referati številne dogod-
ke in omenjajo različne ljudi in ker konteksti v samih referatih
niso podrobneje pojasnjeni, je bile nujno na kratko razložiti ime-
na posameznih ljudi, določene dogodke ali pojme, ki imajo poseben
pomen v marksistični in komunistični tradiciji, da bi današnji
bralec laže razumel, za kaj gre. Razen teh opomb ni ob referatih
nobenih dodatnih razlag in pojasnil, nekoj malega bo bralec našel
v tej kratki spremi beseii. Mnenja smo bili, da samim referatom,
ki so v pojasnjevanju razlogov, idej, postavk in argumentov popol-
nem jasni in precizni, niso bila potrebna še kakšna dodatna pojas-
nila." (podòrt.p.)
Revizija (kakor lahko imenujemo takšne postopke pri objavi določe-
nega teksta, na noben način ni opravičljiva, četudi bi morda sam
tovariš Tito omenil možnost popravljanja njegovih tekstov. Vendar
bi bile taksr.e njegove želje bclj malo verjetne, će sodimo po nje-
govi izjavi, ki jo je publicirala Borba dne 15. maja 1980, ki jas-
no c-.reieljuje njegov odnos do njegovih del: "Ju S3n s-atrao, da
'.---•-. c.-avo u tir, ra d avi •na, kao svjedočanstvima, išta mijenjam
- g- bi č'n'-z	stvari možda druk'i.ie izgledale, lio, sratrnm,
-tir, -."j tr"':a "ikakvo pobol jr.cy-* je t^kve vrsto. "Teka historija
i	"er.er&cije s!:de o г.ат.а o-.akvirr.a kakvi smo bili i "пако smo
razvijali i u kakvom smo se pravcu krepali..."
To je odnos resničnega revolucionarja do svoje in naše skupne pre-
teklosti, do zgodovine, katere tvoren akter Je bil sam tovariš Tito.
390-
Kadar gre za revizijo tekstov določenega obdobja, določenih do-
godkov itn., takrat vedno za takšnimi interpretacijami stojijo
določene skupine, določeni boji med različnimi interesi. Taksne
skupine v imemu zgodovinske resnice najdejo opravičila za taks-
na reduciranja že samo s tem, da zamolče določena dejstva, do
katerih vedenja bi bilo kasnejšim generacijam onemogočen pristop.
S tem "ustvarjajo", ali bolj krojijo zgodovino skozi opcijo svo-
jih trenutnih nagnenj, trenutnih interesov in jo s tem zlorablja-
jo v svoje namene. Tak pragmatizem bi bil utemeljen v znanem re-
ku, da so tudi pota v pekel tlakovana z dobrimi nameni. Zato je
nujno, da ohranimo izvirnik, da so "klasiki" brani v originalih,
ne pa po kompilacijan in zbornikih. Prav branje izvirnega teksta
Titovega referata na 6.kongresu KPJ (ZKJ) danes poasni dejansko
aktualizacijo kritike stalinizma. Zato ne more trenutni interes
nekega obdobja otopiti Titove ostre analize stalinizma, eksplicit-
ne kritike, stalno razgr-.Ljanje njegovih pojavnih oblik in nakazo-
vanje na današnje razmere, v katerih se te oblike kaj lahko ponov-
no razvijejo. In v tem je tudi vlcga teorije, da tudi preihcii
dejanskosti in v tem je tudi vloga zgodovine, da nas vedr.o znova
pouči, da se lahko ponovi, toda vedno v spremenjeni obliki - ali
kot tragedija ali kot farsa. Opravičilo ne more biti niti zaple-
tena mednarodna situacija, oživljanje blokovskih nasprotij in
hladne vojne med državami, niti težnja po ohranitvi stabilna med-
narodnih odnosov, če so le-ti doseženi s pragmatičnim reguliranjem
naših strateških ciljev s taktičnimi, ki pa ne sodijo v okvir stra-
teških. Zato je kompleksna predstavitev Titovih del danes nujne
potrebna, toda objavljeni bi morali biti integralno. Ne samo rori-
di tega, ker tovariša Tita ni več med nami, temveč tudi zate. rríko
njegovih del, njegovega ogromnega prispevka k razvoju socialisti. -
nih odnosov pri nas, se bomo lažje orientirali v okvirih konkretne-
ga zgodovinskega razvoja jugoslovanske socialistične revolucije,
kar je posebej pomembno za nove generacije.
Nazorni prikaz vseh krnitev in popravkov Titovega referata s VI.
kongresa KPJ (ZKJ) je razviden iz izbora Titovih člankov pod na-
slovom "Borba komunista Jugoslavije za socijalističku demokratiju".
391
Pregledali cao tudi tekste v primeru katerih je mogoče slutiti,
da so določeni njihovi deüi prav tako izpuščeni kot v primeru
Titovega referata na 6.kongresu KPJ (ZKJ). Prav tako se v njih
pojavljajo prazna mesta, označena s ... To so naslednji teksti:
1.	Iz razgovora s rudarima (Knjiga IV. original - Borba, 13/9-1949)
2.	Iz razgovora s bivšim talijanskim partizanima (Knjiga IV, Ori-
ginal objavljen v Borbi, 27.oktobra 1949)
5. Zadatak socijalističke države jeste da vodi brigu o ljudima -
Govor na 2.kongresu Saveza sindikata Jugoslavije (Knjiga VI,
original - Borba 9.oktobra 1951)
4.	Odgovori na pitanja pretstavnika omladinske štampe Hrvatske
(Knjiga VIII, original v Vjesniku, 22.maja 1953)
5.	Sjećanja na boravak u Srbiji ustaničkih dana 1941 - Iz razgovo-
ra s urednikom Sadio Beograda (Knjiga VIII, original v Borbi,
7.julija 1953)
6.	Sjećanja na oktobarsku revoluciju (Kr.Jiga XI, original v Borbi,
3.novembra 1957)
Ti tekmti so delno skrajšani. Vendar ni nikjer z uredniško opombo
ipd. opozorjeno na to, kaj pomenijo prazna mesta. To povzroča, da b
bralec nehote pomisli, da bi mu lahko bilo prikrito kaj bistvenega
v tekstih.
Po preverjanju originalov pa je mogoče videti, da v teh tekstih
Titcva misel ni okrnjena namreč v večini primerov gre le za izpu-
stitev tistih delov tekstov, ki jih tovariš Tito ni sam napisal,
kjer gre za dialog z novinarji, kjer so bile v nevnem tisku objav-
ljene uredniške pripombe ali pa krajši komentarji. Pri nekaterih
tekstih pa gre tudi za кгај2е uredniške povzetke delov Titovih go-
vorov in člankov ter intervjujev. Stenografskih zapisov teh govo-
rov pa žal nismo imeli na vpogled. Tiskanje delov teksta, kjer so-
delujejo Titovi sogovorniki ipd., bi torej obseg teh tokstov вашо
pove slo, 3 tem pa bi se povečala celotna izdaja Titovih del . Ta-
ke so v teh izdajah izpuščena tudi vsa tista mesta, kjer so v ori-
ginalnih virih navedena odobravanja, medklici, aplavzi in druge
oblike krajših epomb, torej vsi odzivi publike (poslušalstva) pri
določenih delih Titovih govorov, kar seveda zmanjšujejo avtentič-
nost samega dogodka.