Vesna Požgaj-Hadži, Lingvistični časopis SOL
457
LINGVISTIČNI ČASOPIS SÜL
Od 1986. godine u Zagrebu izlazi lingvistički časopis SOL. SOL je znanstveno, stručno i nastavno glasilo studenata i nastavnika opče iingvistike Odsjeka za opču lingvistiku i orijentalne študije Filozolskog iakulteta u Zagrebu. U njemu se objav-ljuju izvorni znanstveni, stručni i pregledni radovi, te ostali priloži iz Iingvistike (posebno opće) i recentnih lingvističkih disciplina kao što su sociolingvistika, psiho-lingvistika i pragmalingvistika. Časopis je otvoren i za nelingvističke discipline koje se na bilo koji način vežu s jezičnom problematikoin. SOL je zamišljen, kako kaže Uredništvo (br. 1) »kao podsticaj teorijskoni, istraživačkom i kadrovskom razvoju Iingvistike kod nas, a na taj način — koliko je to u moči Iingvistike — i podsticaj za unapredivanje jezične prakse u našem društvu«.
SOL ima nekoliko rublika: Razgovori (u kojima se objavljuju razgovori s pozna-tim našim i svjetskim lingvistima), Študije, Clanci, lstraživanja, SOL (odnosno radovi studenata), Prikazi knjiga i Bibliografija s natuknicama o najnovijim domačim i stranim knjigama i časopisima iz područja Iingvistike i srodnih disciplina.
Ovim prikazom predstavit čemo nekoliko zaiiimljivih članaka SOL-a objavljenih u brojevima 3 i 4 prošle godine.
(J rublici Razgovor nastupa Rudolf F i 1 i p o v i č , najaktivniji član Zagre-bačkog lingvističkog kruga (ZLK) i pokretač časopisa Su vremena lingvistika (SL). Najprije Filipovič govori o značenju ZLK i SL u razvoju jugoslavenske Iingvistike uopče ističuči za Hrvatsku dva značajna datuma: 1955. godinu, kada je osnovan ZLK (i po čijem su uzoru osnovani neki slični lingvistički krugovi u drugim sveučilišnim centrima) i 1962. godinu (kada je počela izlaziti SL).
Zatim Filipovič upoznaje čitaoce s projektom Engleski elemenat u evropskim jezicima — Projekt jezičnih kontakata (EEEJ) koji je rezultiran u njegovoj knjiži Teorija jezika u kontuktu. U knjiži su prikazane osnove moderne teorije jezika u kontaktu koju su 50-ih godina postavili E. Hangen i U. Weinrich. Neke principe te teorije je Filipovič u svojem istraživanju revalorizirao, redefinirao i reinterpretirao. Prvi problem bio je odnos posrednog i neposrednog dodira jezika davaoca i jezika prima-oca, koji je jedan od ključnih principa kontaktne Iingvistike te je prijeko potreban u analizi jezičnog posudivanja koji reguliraju dvije jezične operacije: supstitucija i importacija. Drugi problem koji nije zadovoljila HW-ova teorija se odnosi na adaptaciju. Filipovič unosi u metodu istraživanja i teoriju jezika u kontaktu pri-marnu i sekundarnu adaptaciju. Proces jezičnog posudivanju reguliraju dakle supstitucija i importacija (obje zastupljene u HW teoriji). Medutim, supstitucija nije bila dovoljno precizno definirana, zbog toga Filipovič uvodi transfonemizaciju (odnosno zamjenu fonema jezika davaoca fonemima jezika primaoca) i transmorfemizaciju te reinterpretaciju »importacije fonema« na osnovi fonologizacije i aktiviranja latent-nih fonema.
Treči dio posvečen je znanstvenom projektu Hrvatski dijalekti u SAD — Hrvat-sko-engleski bilingvizam kojem je zadatak opisati i proučiti hrvatske dijalekte koji se govore u SAD. Projekt je baziran na principima neposrednog posudivanja sa zadatkom istražiti i analizirati jezične kontakte na svih 6 razina (posebno na sintaktič-koj i stilističkoj). U početku je istraživanje bilo usmjereno samo na lingvističke probleme, ali je uskoro prošireno na psihološke i sociološke. Projekt se odvija na dva liivoa: istražiti sociološki položaj naših iseljenika u SAD i utvrditi stupanj njihovog bilingvizma. Prof. Filipovič daje nekoliko zaiiimljivih zaključaka toga projekta: u toku tri generacije gube svoj materinji govor oni iseljenici koji su u momentu doseljenja znali engleski jezik i koji ne žive sa svojim sunarodnjacima; u održavanju jezika pomaže obitelj, erkva i škola; proučevanje hrvatskih dijalekata pokazuje da sociološka komponenta služi kao pozadina lingvističkom fenomenu; čuvanje običaja i etničkog nasljeda usko je vezano s održavanjem materinskog dijalekta.
Na kraju saznajemo o »Etimološkom rječniku anglicizama u evropskim jezicima« koji če biti objavljen kao rezultat projekta EEEJ i u kojem se anglicizmi analiziraju na fonološkoj, morfološkoj i semantičkoj razini. Taj rječnik se izraduje na osnovi teorije iznesene u knjiži Teorija jezika u kontaktu i na principima: prvi od njih odreduje jezike koje ulaze u Rječnik, drugi pokazuje koje se vrste riječi obraduju, treči odreduje razine na kojima se obavlja analiza, četvrti definira razliku izmedu primarnih i sekundarnih adaptacija, peti regulira analizu fonološkog oblika anglicizma, šesti
458
Slavistična revija, letnik 36/1988, št. 4, oktober—december
pokazuje kako se tipovi transfonemizacije označavaju u fonološkoj adaptaciji angli-cizama, sedmi rješava pitanje adaptacije na morfološkoj razini, osmi regulira adap-taciju na semantičkoj razini i deveti odreduje da je Rječnik sastavljen prema izvornim anglicizama.
Jasna L evinger u rublici Članci piše o Sporazumjevanju i nesporazumima u konverzaciji. Jedan od mogućih pristupa tumačenju konverzacije je obrada funkcije jezika. Uspješno funkcioniranje jezika ovisi o simultanom aktiviranju svih kompo-nenata od strane pojedinca u okviru jedne govorne zajednice. U okviru govorne zajednice nailazimo na niz govornih situacija u okviru kojih se odvijaju govorni dogadaji koji sadrže govorne činove koji čine konverzaciju. Konverzaciju odredu ju kontekstualizacioni znakovi koji izričaju daju vrijednost koju on ima kada je upo-trebljen u specifičnom kontekstu. Nesporazumi u konverzaciji se često ne tumače kao lingvističke greške, nego se svrstavaju u kategoriju socijalnih promašaja. Aktivno sudjelovanje u konverzaciji zahtijeva od sudionika: a) strukturiranje konverzacije, b) prihvatanje promjene stila, c) prosudivanje o vrsti odnosa sudionika i d) vještinu u izostavljanju i naglašavanju pojedinih elemenata konverzacije. Autorica na pri-mjerima scenarija filma Otac na službenem putu ilustrira elemente koji omogučavaju sporazumjevanje iii pak stvaraju nesporazume u konverzaciji.
U rublici Istraživanja D a m i r H o r g a i Cordana M i k u 1 i ć pišu o Sa-žetku kao mjeri razumijevanja. U uvodu autori govore o procesu prelaska misli u govor te o prijelazu iskaza u misao navodeči mišljenja najznačajnijih lingvista našega stolječa. Prema Vigotskom prijelaz misli u artikulirani iskaz je posredan i uključuje unutarnji govor, čiji je osnovni zadatak da misao pretvori u artikuliranu govornu formu. Chomsky govori o postojanju drugog nivoa organizacije govornog iskaza — o dubinskoj strukturi iz koje transformacijama nastaju površinske grama-tičke strukture u svoj svojoj raznolikosti. Pod utjecajem generativne gramatike, a posebno razvojem psiholingvistike, razumijevanje teksta se promatra kao specifičan proces koji ima dodirne točke s govornom formom jezika. Efikasno čitanje, odnosno razumijevanje teksta osim vizualnih informacija pretpostavlja i oslanjanje na orto-grafske, morfološko-sintaktičke i semantičke informacije. Preko analize stimulansa čitalac iz teksta konstruira propozicijsku bazu teksta. Neke od propozicija su eksplicitne, neke implicitne. One su hijerarhijski povezane, najvjerojatnije če ispitanik prvo procesirati nadredene propozicije. Niz propozicija možemo nazvati makrostrukturom teksta. Cilj eksperimenta je bio izmjeriti razumjevanje pročitanog teksta na engle-skom jeziku uzimajuči u obzir kao kriterij pisanje sažetka na materinskom jeziku. Ispitanici su bili študenti Filozofskog fakulteta (75) koji uče engleski u okviru opčih predmeta. Varijable su izabrane tako da pokrivajo 4 karakteristike: razumijevanje teksta na engleskom jeziku, poznavanje stranog jezika, znanje o svijetu, kognitivne sposobnosti. Rezultati su pokazali da sažetak ima relativno visoke korelaciie s vari-iablama vokabulara (.41). gramatike (.43) i RTI (to je jedan od spoznajnih testova kojim se mjeri verbalni faktor i faktor opče inteligencije) (.44): a nešto niže varijable IT-2 (ispitanik utvrduje kojem od 4 geometrijska tijela odgovara zadani načrt) (.28) i poznavanje stranih riječi (.28). Ruduči da još uvijek postoji veliki postotak ljudi koji su losi čitaoci (jer ništa ne nauče čitajuči), potrebno je što više spoznaja o razu-mijevanju i pamčenju tekstova. U tome je upravo i svrha ovoga istraživanja.
Kao što smo rekli rublika SOL objavljuje radove studenata, tako u br. 3 nailazimo na pet preglednih članaka posvečenih opisu jezika. Ljubica Savič piše o Jeziku natječaja u novinaina, Adela Riondič o Jeziku formulera, Kristina Leš o jeziku vijesti na radiju, Darko Sačič o Jeziku novinarske reklame i Aida Ragič o Jeziku poezije. Najbolji je rad Ljubice Savič o jeziku natječaja u novinama koji je bio nagraden nagradom za studentske radove Sveučilišta u Zagrebu školske godine 1986/87.
Ruduči da je u nas sve manje lingvističkih časopisa, neki od njih prestali su izlaziti nedavno (npr. Suvremena lingvistika 1983), izlazak SOL-a moramo svestrano pozdraviti. Treba pozdraviti i zamisao Uredništva koje je nastojalo (br. 1) da SOL »bude mjesto uključivanja studenata u znanstveni rad i mjesto susreta mladih i is-kusnijih istraživača«. SOL je to zasigurno i postao. Nadajmo se da če taj vrijedni lingvistički časopis naiči na širok krug čitatelja, jer svojom kvalitetom to zaslužuje.
Vesna Požgaj-Hadži Filozofska fakulteta, Ljubljana