ANNALES i»/' 95 izvirno znanstveno delo UD K 347.67(=1.497.13 lstra)(4S0 Chioggia)"! 4/16" OPORUKE ISTARSKiH DOSELJENJKA U CHIOGGI (XV.-XVII. ST.) Lovorkii ČORALIČ asistent. Zavod za hrvatski! povijest Filozolskog fakulteta u Zagrebu, 41000 Zagreb, Krčka 1. CRO asistente, Istituto per la storta croaia, Fačoltž di Filosofia di Zagabria, 41000 Zagreb, Krčka 1, CRO NAČRT A K Na osnovi izvorne grade iz mietačkoga Državnog arhiva prikazani su nazočnost i djelovanje istarskih doseljenika u Chioggi od XV. do XV//. sf. P romati a se njihova društvena struktura, imovne mogučnosti, zanimanja, obitelj i rodbinske veze te vjerski život i odnos prema tamošri;im i domovinskim crkvenim ustanovama. Otok Chioggia ubrajao se tijekom profeklih stolječa opstojnosti i moči gospodarice mora - Mletačke Republike - u najvažntje otoke Lagune, vodeče ribarsko središte sjevernog Jadrana te posljednju obrambenu predstrežu države Sv. Marka. U izvorima raziičito nazivana (Clodia, Cluza, Clugia, Chiozza), Chioggia je u ranom srednjem vijeku naseljena izbjeglicama iz gradova Padove, Este, Passate i Monselice. U VIII. stoljecu postaje sastavnim dijelom mletačkog dukata. Zadržava unutarnju samoupravu, statut i organe vlasti s gastaidom i kancelarom na čelu. Godine 1110. Enrico Grancaroio, biskup Malamocca, premješta svoje sjedište i sjedište kanoničkog kaptola u Chioggiu, koja od tada postaje biskupskim sjedištem čiiavoga susjednog pod-ručja. Kao dio lagunskoga obrambenog bedema Mle-taka, Chioggia če u mletačko-genoveskom ratu 13781380. godine ima ti odiučujuču ulogu (tzv. rat za Chioggiu) te če nakon predaje genoveske flote nadomak Chioggi (1380) biti sklopljen Turinski mir (1381) na osnovi kojeg če Mleci steči trajnu prevlast na Sredozemlju. Sudbina Chioggie u idučim stolječima u cijelostf slijedi sudbinu Mletaka, u sastavu kojih ostaje svedo povijesnog kraja Republike 1797. godine.! Tijekom svih proteklih stolječa ukljuccnosti Chioggie u povijest Mletaka od rž a vala se snažna veza izmedu istočne i zapadne jadranske obale. U prošlim smo bro-jevima časopisa predstavili dio tih svestranih kretanja i prožimanja, posvecujuči posebnu pažnju problematici nazočnosti i djelovanja doseljenika iz slovenskih gradova Pirana i Kopra u samoj Verieciji.2 U ovom radu cilj nam je, takoder na osnovi izvorne grade iz mietačkoga Državnog arhiva (fond Notarile testamenti), predstaviti nazočnost doseljenika iz mietačkoga dijela Istre u Chioggi. Ovdje je potrebno napornenuti da brojnost. kvaliteta i upotrebljivost izvora za istraživanje nazočnosti istarskih doseljenika u Chioggi zaostaje za op-segom i raznovrsnošču grade koju smo posjedovali za problematiku doseljavanja i prisutnostr Istrana u samoj Veneciji - glavnom gradu ¡edinstvene države koji je nu-dio mnogo više mogučnosti za zaposlenje i djelovanje doseljenika iz svih dtjebva istočnojadranske obale. Istraživanje i predstavljanje problematike nazočnosti Istrana u Chioggi stoga če opsegom i raznolikošču biti rnanje obuhvatno ocl prethodnrb priloga, te, buduči da to ovoga puta nismo smatrali prijeko potrebnim, bez podjele pojedinih dijelova teksta na zasebna poglavlja.3 1 O povijesnom razvoju Chioggie usp: Bulic; Marcato 1967 i 1976 2 ČoraliC 1993 i 1994. 3 Nemalu teškoču pri istraživanju spisa chioggianskih bilježrtika čine tzv. "testamenti chiusi" (zatvorene oporuke). Za razliku ocl mletačkog dijela notarijata. čije su oporuke gotovo u cjeiosti dostupne istraživačiina, spisi chioggianskih bilježnika sad rte velik broj oporuka koje nikada nisu oivorene odriosno javno obznanjenc na zahtjev oporučiteljevih nasijednika. Kako je dio oporuka istarskih doseljenika takoder zatvoren. a pravila mletačkog Državnog arhiva ne dozvoljavaju njihovo otvaranje, istraživač se može posiuziii samo podaanria s prednje stranice oporuke tirne oporučiteija, podrijetlo. zanimanje, datum). Dio vrijednih podataka o oporučileijima tirne ostajt zatajeri. 143 ANNALES i»/' 95 Lovorbi čoraiič: oporuke istarskih DOSELJENIKA u chiogci ¡xv XVM. STl. 143-14« Vremenski okvir istraživanja ograničen je na raz-doblje od XV. do XVIi. stoljeca. Unutar navedenog raz-doblja primjetno je da največi broj izvora {oporuka) pot ječe iz prve polovice XV. i XVI, stolječa, dok su ostali vremenski odsječci zastupljeni s mnogo manjim brojem dokumenata. Iz istraživanja smo iskijučili posijednje stolječe (XVIIi.) opstojnosti Mletačke Republike, kada su, usporedo s naglim razvojem ribarstva na sjeverno-jadranskoj obali, veze izmedu Chioggie (vodečeg sre-dišta Jadrana) i razvijenih istarskih ribarskih gradova, imale mnogo snažnija obilježja, najčešče ispunjena medusobnim sukobima i borbom za prevlast.4 Istarski doseljenici u Chioggi najčešče se u izvorima označuju opčenitim na vodom "Istrianus" ili "(strian" te nam njihovo poblize podrijetio nije poznato.5 Kada je riječ o navoderiju doseljenika s obzirom na gradove iz kojih poiječu, primjetno prednjači Piran.(l Slijede ga s podjednakim brojem primjera Pula i Poreč, dok je spomen Kopra i Umaga ograničen na pojedinačne pri-mjere 7 Svj doseljenici podrijetlom su, kako svjedoče Izvori, iz mlefačkog aijela istarskog poluotoka. Islrani su u izvorima najčešče zabilježeni s vlastitim i očevim imenom, a spomen prezimena susreče se u samo nekoliko primjera (Mizozzi iz Pule, Tagiaro iz Pirana). Zanimanja istarskih doseljenika rijetko su navedena u izvorima. U primjerima kojima raspolažemo navedeno je samo jedno obrtničko zanimanje (postolar).8 te nekoliko crkvenih dužnosti. Riječ je o čestoj pojavi kad žene udovice u kasnijim godinama pri laze laičkom redu franjevaca trečoredaca tli dominikanaca (picokare)9 te o zanimljivu i dragocjenu spomenu jednog chioggianskog kanonika istarskog (Piran) podrijetla - svečeniku Marinu Tagiaru,1® Obitelj, bračni status., rodbinske i prijateljske veze i oznanstva takoder su nezaobilazan vid svakog raz-matranja problematike nazočnosti istarskih doseljenika u Chioggi. Oporuke svjedoče da je na j več i dio doseljenika u novo; sredini zasnivao obitelj, što je, napose ako su pronafazili zanimanje koje je rješavalo njihove egzistencijalne probleme, pospješivalo njihov trajan ostanak u Chioggi U oporukama se članovi najbliže oblteJji spominju kao izvršitelji oporučiteljeve posijednje volje te, napose kada je riječ o suprugu odnosno supruzi i njihovim iž ravnim potomcima, kao jedini i glavni nasljednici cjelokupne oporučiteljeve imovine.51 Navodi u kojima se iznose oporučiteljeve ostavštine najbližima svjedočanstvo su i širine obiteljskog i rod-binskog k m ga koji obirava u Chioggi. Stoga se, osim članovima najuže rodbine, dio oporuke odnosi i na oporučiteljeve braču i sestre, rodake, nečake te unuke odnosno potomke treče generacije useljenika,12 Zani-mljivo je spomenuti da se u oporuci chioggtanskog kanonika Marina Tagiara zatječe za crkvene osobe ne-uobičajen (neprimjeren) spomen izvanbračnog djeteta, kojem ovaj svečenik p iransko g podrijetla ostavija znat-nu svotu od sto dukata.'3 4 Problematika ribari Id h sporova ¡2rnedu libara iz Chioggie tčozotai i Istrana, koja ni do dana s nije u potpunosti okončana, zasebna je tema koja je u historiografiji veí ohractena u vjíe študija, Usp: Caprm; Basioli 1963. i 1984; Stuili. 5 María condam Francesco Istri «in (ASV, NT, b. 1354, reg. V, br. 282, 20.7.1548); Franc ¡scus istrianus condam Bernardini (b. 1351, reg. I. br. 50, 18.8.15701. 6 Cecilia Bon i vento consone di Vicemo Piranese (NT, b, 1458, reg. IV, br. 260, 26.3.1615); Presbiter Mítrinus Tagiaro canonkus Clugiensis, fílitis- ser ...rín de Pirano ib. 1343. reg. V, br. 266, 20.3.1528). Iz goriine 1522. potječe priličrio ostečena i nečitka oporuka Marije ... reliefa condam Mango Tajacozzo de Piran (b. 1449, br. 30, 24.7.1522). Kako su prema sadržaju ove dvije oporuke osobe koje se ti njima spominju ístovjetne. smatramo da je riječ o istom preztmenu, koje, buduci da je oporuka chioggianskog kanonika bolje sačuvana i čitkija, najvjerojatnije glasi Tagiaro. 7 Mari a Cavazza relicta condam Paolo de Parenzo (NT, b. 1423, reg. I, br. 14, 5.5.1525); Maclalert» condam ¡ohannis Pietro de Parenzo ib. 1444, br. 25, 16.4.1539); Agosto Mizozzi de Pola condam Novello (b. 1457, reg. ill, br. 144, 14.8.1434); Domenico de Pola ib. 1325, br. 7, 27.6.1401): Divida fióla olim Zanetti de Capite Istria (b. 1437, reg I, br, 7. 15.1.1436»; Ciprtana ríe ümago condam Francesco (b. 1408, reg I, br. 50, 10.4.1550). 8 Divrzia fióla olim Zanetti de Opite Istria sutór (Nt, b. 1437, reg. t, br. 7, 15.1.1438). 9 Sixor María isfiiana piccocara di s. Francesco [NT, b. 1384, reg. IV, br. 256, 12.7.1527). LJ dvije oporuke i jedncm kodicilu koje je dala sastaviti Ciprijana pok. Franje tz Umaga jeUnom se navodi njezinž pripadnost pincokarama sv. Franje (b. 1316, reg. I. br. 42, 24 1.1 534), a dva puta redu sv. Dominika (b. 1408, reg- I. br. 50. 10.4.1 550; reg. Ji, br. 143, 3.3.1 558). 10 Presbiter Marinus Tagiaro canon ¡cus Clugiensis fila us ser ... rin de Pífano (NT, b. 1343, reg. V, br. 266,20.3.1528). 11 Maclalena condam ¡ohannis Pieíro de Parenzo: Comissatios Paulino butario m a rito meo et Zuane Maria fratello del rjittc, manto mió. II residuo de tuili beni lasso a Paulino manto mió et comissario mió (NT, b. 1444, br. 25, 16.4.1539); Franciscus ístrianus: ... voglio iniei comissaiii el esecutori Lucia filia mía et Paolo suo íiglio. II resto de tutti miei beni lasso alia Lucia fióla et comissaria mía et doppo la sua morte a Paolo suo Ilota et nevodo mió (b. 1351, rng. í, br. 50, 18.8.1570). 12 Madalena condam ¡ohannis Piciro de Parenzo: Item lasso a Hieronima sorella mia la mía vesta de sarza nigra la piú vecchia et la nrtia cappa usada. Item lasso a Zanina mía soreüa una mia guarnazza de tetla bisnca usada, nuaitro camise, una vecchia. ítem lasso a Víttoria nezza mia fióla della condam Antonia mia lióla lire 50 (NT, b. 1444, br. 25, 16.4.1539); Franciscus Istrianus: Item lasso a Pasqualin Bonaldo gis mió zener riucato mezzo, Item lasso a Arcanzolta mia nezza et figliola condam Alvise mió frateilo lira una e Soidi C|uattro (b. 1351, reg. I, br. 50, 18.8.1570). 13 Item dimilto lohanni filio meo aut non filio meo ducatwm centum ad beneplacitum neum (b 1343, reg. V, br. 266, 20.3 1526> 144 ANNALES i»/' 95 Líivoffca ČORAIIČ: OPOfUJKF ISTARSKIH DOSFIIENIKA U CHIOGGI (XV.-XVH. ST.), T43-14H Oporučni podaci o doseljenikovu krogu prijatelja, poznanika i poslovnih sudrugova navode se vrlo rijetko. Ipak, prema podacima koji se odnose na svjedoke pri-sutne prilikom sastavljanja oporuke, saznaje se da je uglavnom riječ o stanovnicima Chioggie sličnoga društ-venog statusa i zanimanja (obrtnici), prije svega puča-nima, koji su, poput največeg dijeia naših useljenika, skromnih ili tek osrednjih imovnih mogučnosti.14 Spo-mena je vrijedan i podatak o posrednim vezama Istrana s doseljenicima iz drugih dijelova istočnojadranske obaie. Tako Oubrovčanin Ivan pok. Rade u svojoj opo-ruci spomtnje rodaka Andriju, podrijetiom Dubrovča-nina, tada stanovnika Rovinja, te mu ostavlja dio imovine koji preostane nakon ispunjavanja ostalih legata.15 Podaci o ostavštinama istarskih iseljenika članovima njihove obitelji i rodbine pokazatelj su i njihovih imovnih mogučnosti. Prema višini novčanih svota, vrsti i brojnosti pokretnih predmeta (odječa, nakit, ukrasi, dije-lovi pokučstva i s!.} koje oporučno ostavljaju, primjetno je je riječ o osobama nižega i srednjeg društvenog statusa, kojih su imovne mogučnosti karakteristične za ve-činu tamošnjih pučana - sitnih obrtnika, pomoraca i mornara. Oporuke Istrana stoga uglavnom sadržavaju podatke o njihovoj pokretnoj imovini te su navodi o nekretninama (u prvom redu kučej, zabilježeni vrlo rijetko.'6 Vjerski život i duhovnost, odnos spram crkvenim ustanovama i duhovnim osobama jedan su od češče sporriinjanih aspekata svakodnevlja ljudi prošlih sto-Iječa, a oporuke zasigurno jedan od najpotpunijih izvora njihova proučavanja. U oporukama istarskih doselje-nika zatječe se niz podataka uobičajenih za tu vrstu izvora. Prije svega riječ je o oporučiteljevoj želji za služenjem odredenog broja misa u spomen oporučitelju i za spas njegove duše, pri čemu se kao mjesto njihova održavanja navodi katedralna crkva sv. Marije.1' Uz spomen o misama, vrijedni su pažnje t navodi o slanju jedne od oporučitelju bliskih osoba na hodočašče u gla-sovita svetišta Asiz i Loreto gdje se, sukladno onodob-nim običajima, daju mise i podjeljuju indulgencije za spasenje pokojnika.18 Rada je riječ o oporučnim lega-tima crkvenim ustanovama, raspolažemo samo dvjema Predjel katcdralne crkve sv. Marije u Chloggi. U ovoj se gradskoj četvrti, kao i obližnjoj obali, tijekom prošlib stolječa spomin je niz doseljenika iz mletačke Istre. (Ctiež A, Sabhadina iz 1557.). oporukama istarskih iseljenika. U prvom primjeru riječ je o več više puta spomenutoj oporuci kanonika Marina Tagiara, koji svom matičnom kaptolu Chioggie ostavlja dva dukata, dok za gradnju tamošnje glasovite zavjetne crkve B.V. della Navicella namjenjuje jedan dukat.'5 Sadržaj jedne druge oporuke zanirnljivo je svje-dočanstvo o neprekinutosti veza istarskih doseljenika s njihovim starim krajem. Marija Tajacozzo iz Pirana se opširnim navodima prisječa katedralne crkve sv. jurja u Piranu te lamošnjim bratovštinama (sv. |urja, sv. Lucije, sv. Bernardina, sv. Pranje, sv. Marije Magdalene, sv. Marije "de minorantt" i oltara Presvetog Gospodinaj 14 Tako je brociogradevni majstor Pantaleon svjedok oporuke Oividje pok. 2 a neta iz Kopra (NT, b 1437, reg. I, br. 7, 15.1 1433), dok je pekar Pompeo pok. Dominika svjedok prilikom sastavljanja oporuke Madalene pok. Ivana Petra iz Poteča 23, reg II, b> 102, 26.7.1649. 146 ANNALES i»/' 95 tovraka ČORAUČ: OPOP.U« ISTARSKIH OOSttISNIKA U CHIOGCï (XV.-XVII. ST.». 143-14» zio Cilla i Ciacomo Caslelli, a u Kopru ondašnji kanonik Giuseppe Giusti. Oporoka Pietra Morarija napisana u Lhioggi ne sadržava podatke koji se izravno odnose na njegovo biskupsko sjedište te se uglavnom tiče legata namijenjenih Morarijevim najhližim rodacima (nečaci-ma), kojima ostavlja največ! dio svog irnetka. Zanimfjivo je naposljetku spomenuti da je lik koperskog biskupa cesto spominjan u historiografiji Chioggie. Morari se, prema pisanju istraživača prošlosti Chioggie, ubraja u pisce jednog od prvih pregleda povijesti Chioggie. Po-daci koji se zatječu u tom djeiu (objavi jenom tek 1370 godine u Chioggi), važan sti izvor za poznavanje crkve-ne prošlosti i umjetničke baštine Chioggie.2S Spomen na koperskog biskupa i povjesničara Chioggie sačuvan je i u katedrali Chioggie, gdje se u kapeli ss. Felice e Fortunato Čuva njegov portret, rad nepoznatoga sli-kara.26 Prisotnost i djelovanje istarskih doseljenika na mle-tačkom otoku Chioggi dio je sveukupnog procesa ise-(javanja stanovnika podlijetlom iz različitih dijelova istočne na zapadnu jadransku oba Ju tijekom prošlih stolječa. U odnosu na useljavanja u Mletke, spomen istarskih, ali i drugih iseijenika s istočnog Jadrana u Chioggi, mnogo je rjedi i izvornom gradom suženiji. U ovom radu ograničili smo se, poradi oskudnosti izvora, isključivo na oporuke istarskih doseljenika u Chioggi u razdoblju od XV. do XVII. stolječa. Podaci koje zatje-čemo u toj vrsti izvora kazuju, tako cesto nepotpuno, o podrijetiu doseljenika (istarskim gradovima iz kojih dolaze), zanimanjima, obitelji, rodbinskim i prijateljskim vezama, vjerskom životu i odnosu sprani tamošnjim i domovinskim crkvenim ustanovama i duhovnim oso-bama, imovnim mogučnostima i društvenem statusu. Sveueukupno gledajuči, može se zaključiti da se problematika istarske nazočnosti i tragova u Chioggi uklapa u cjetovi! proces veza i prožimanja, utjecaja i razmjena, kako gospodarskih tako i kulturnih, izmedu dvjju jadranskih obala tijekom prošlih stolječa njihove zajedničke povijesti. U prilogu donosimo abecednim redom popis svih oporuka istarskih doseljenika u Chioggi. Oporuke čiji je sadržaj nedostupan označili smo posebno. 1) Agosto Mizozzi de Pofa condam Novello (NT, b. 1457, reg. lil, br. 144, 14.8.1434) 2) Antonia di Pironi condam Antonio consorte Mattio istrian (zatvorena, NT, b. 1354, reg. IV, br. 262, 20.11.1544) 3) Cecilia Bonivento consorte di Vicenzo Piranese (zatvorena, NT, b. 1456, reg. ¡V, br. 260, 26.3.1615) 4) Cipriana de Urnago condam Francesco pizzocara a s. Oomenico (zatvorena, NT, b. 1408, reg. I, br. 50, 10.4.1550); ista (zatvorena. reg. II, br. 143, 3.8.1558): ista (navedena kao pincokara reda S. Francesco) (zatvorena, NT, b. 1316, reg. I, br. 42, 24.1.1534) 5) Divicia fióla oüm Zanetti cie Capite Istria sutor et uKor ad presens Antonii Visca de Clodie (NT, b. 1437, reg. I, br. 7, 15.1.1438) 6) Domenico de Pola (NT, b. 1325, br. 7, 27.6.1401) 7) Franciscus Istiianus condam Bernardini ad presens Clodie habitator (NT, b. 1351, reg. i, br. 50, 18.8.1570) Madalena condam lohannis Pietro de Parenzo et uxor Paulini butario de Clodia (NT, b. 1444, br. 25, 16.4.1539) 9) Maria Cavazza condam Domenico relicta condam Paolo de Parenzo (zatvorena, NT, b. 1353, veg. (, br. 3, 28.3.1 525); ista (zatvorena, NT, b. 1423, reg. 1, br. 14, 9.5.1525) 10)Maria condam Francesco Istrian (zatvorena, NT, b-1354, reg. V, br. 282, 20.7.1548) 11)Suor Maria Istriana piccocara di s. Francesco (zatvorena, NT, b. 1384, reg. IV, br. 256, 12.7.1527) 12)Maria ... relicta condam Marigo Tajacozzo de Piran (NT, b. 1449, br. .30, 24.7-1522) 13)Maria Piccola condam Marco consorte di Nicolo Istrian (zatvorena, NT, b. 1298, reg. I, br. 8, 27.5.1523) 14)Presbiter Marinos T'agiaro canonicus Clugiensis filíus ser ...rin de Pirano (NT, b. 1343, reg. V, br. 266, 20.3.1528) 25 Scapin, 106. Maréalo 1976, f>SÎ-o54. 26 Bullo, 25. 147 ANNALES i»/' 95 lovork» CORAlló OPORUKE 1STAR5K1H DOSEUCNiKA U CMOGCI ÍXV..XVÜ. JTJ, 143-U8 RIASSUNTO Continuando ¡a ricerca sui contatti e sutle compenetrazioni tra ie due sponde adríatiche durante i secoli scorsi, pubblicata giá nci numerí precedenti di questa stessa rivista, in questo saggio - basato sul materia/e d'archivio cuslodíto presso l'Archivío di Stato di Venezia (fondo Notarile testamenti) - si riporta la presenza e l'attivitá degli immígrali a Chioggia dalla Provincia delt'lstria dal '400 al '600. Viene rilevato ¡I periodo piü intenso della loro presenza nelle fonti storic.be, le locaiítá istriane di provenienza, la struttura sociele, le facoltá materiali, come anche il loro mestiere. In base ai testamenti, viene brevemente accenata la struttura famigliare degli immigrati, come puré i rapporti di parentela e d'amicizia. Con speciaie attenzione viene seguita la vita religiosa dei detti immigrati, e sopratutto il loro rapporto verso le Istituzioni ecclesiasticbe della térra nativa. Nella parte finale del saggio viene presenta ta l'attivitá del vescovo capodisíriano Pietro Morari, nativo di Chioggia. Nel supplemento viene riportato l'elenco di tutti i testamenti ritrovati di immigrati istriani a Chioggia. (Traduzione di Marino Manin) IZVORI I I.ITERATLJRA ASV, Archivio di Stato di Venezia Basioli 1963: }. Basioli, Razvitak ribarstva na zapadnoj obali Istre, u: Problemi sjevernog Jadrana, sv. 1, Rijeka 1963, 75-151. Sasioli 1984: j. Basioli, Ribarstvo na Jadranu, Zagreb 1984, 119-121. Bullo: C. Bullo, Degli ogetti d'arte più rimarchevoli esistenti in Chioggia, Chioggia 1872. Caprin: G. Caprin, Marine istriane, Trieste 1889, 133136. Čoralič 1993: L. Čoralič, Prisutnost i djelovanje doseljenika iz Pirana u Veneciji od XV do XVII. stolječa, Annales 3/'93, Koper 1993, 101-116. Čoralič 1994: L. Čoralič, Nazočnost, život i djelovanje koperskih doseljenika u Veneciji od XV. do XVIIL stolječa, Annales 5/'94, Koper 1994, str. 167-178. Marcato 1967: U. Marcato, Chioggia e il suo I ido. Cuida storico-artistica, Padova 1967. Marcato 1976: U. Marcato, Storia di Chioggia, Chioggia 1976. Naldini: P. Naldíni, Corografía ecclesiastica o'sia descrittione della cltta e della diócesi di Civstinopoli detto volgarmente Capo d'lstria, Venezia 1700. NT, Notarile testamenti Scapin: F. M. Scapin, Cli ospedaSi e i lazzaretti di Chioggia nella storia, u: Atfí del Primo Congresso italiano. Storia ospitallera, Reggio Emilia 1957, 653-668. Stulli: B. Stulli, Borba oko ribolova u obalnom moru Istre, Split 1955. 148