original scientific article	UDC 821.124.09'373
received: 2008-06-06
O LEKSIKU DJELA OBSIDIO IADRENSIS
Dolores BUTIC
Sveučilište u Puli, Odjel za humanističke znanosti, Ulica I. Matetica Ronjgova 1, 52100 Pula, Hrvatska
e-mail: dbutic@unipu.hr
IZVLEČEK
Jezikovna analiza je pokazala, da je Obsidio Iadrensis z leksikalnega vidika izredno zanimivo delo. Njegov anonimni avtor je besede zajemal iz klasičnega in srednjeveškega korpusa, helenizme, besede, ki so pridobile nov pomen zaradi vpliva krščanstva, in besede, za katere lahko sklepamo, da so posebnosti zadrskega govornega področja, saj so dokumentirane samo v obravnavanem delu. O avtorjevem bogatem besedišču priča tudi raba sinonimov iz včasih različnih razvojnih obdobij latinščine. Ker opisuje pomorsko bitko, je Obleganje dragocen vir za spoznavanje vojnega in pomorskega izrazoslovja, zlasti poimenovanj plovil, bojnih naprav in utrdb. V pričujočem prispevku so prikazane opažene leksikalne posebnosti dela, ki so posledica razvoja jezika, pa tudi vpliva ljudskega govornega izražanja v Zadru. Avtorjev izbor besed izmed vseh ponujenih možnosti v leksikalnem sistemu lahko vzamemo za stvar osebnega sloga.
Ključne besede: Obsidio Iadrensis, vatikanski rokopis, zagrebški rokopis, beneško obleganje,
libri duo, hrvaški fonemi
sul lessico dell'opera OBSIDIO IADRENSIS
SINTESI
Unanalisi linguistica di Obsidio Iadrensis rivela che dal punto di vista lessicale iopera si presenta particolar-mente interessante. Ilautore anonimo attinge le parole dal corpus classico e quello medievale, adottando cristiani-smi e grecismi e aggiungendo espressioni che possiamo considerare caratteristiche della parlata deliarea di Zara, poiche ne troviamo la prova soltanto in questo lavoro. Iluso dei sinonimi, avvolte da diverse fasi della lingua latina, testimonia la ricchezza del vocabolario dell'autore. Descrivendo una battaglia sul mare, LAssedio rappresenta una risorsa preziosa per conoscere la terminologia bellica e marittima, specialmente i termini designando navi, disposi-tivi di guerra e fortificazioni. Il contributo presenta le particolarita lessicali osservate nell'opera che sono dovute allo sviluppo della lingua, ma anche agli influssi delle parlate vernacolari di Zara. La decisione deliautore di scegliere determinate espressioni da una gamma di possibilita equivalenti nel sistema lessicale si pud intendere come un fatto di stile.
Parole chiave: Obsidio Iadrensis, manoscritti vaticani, manoscritti di Zagabria, l'assedio veneziano,
libri duo, fonemi croati
Dolores BUTIC: O LEKSIKU DJELA OBSIDIO IADRENSIS, 439-446
UVOD
Obsidio ladrensis djelo je anonimnog autora o mle-tačkoj opsadi Zadra 1345./46. čiji je postanak Franjo Rački (1984), ograničio 1347. i 1356. godinom. Sačuvana su dva rukopisa: stariji iz 1532. čuva se u arhivu HAZU-a i mladi vatikanski na temelju kojega je hrvatski povjesničar Ivan Lučic prvi objavio tekst 1666. u Amsterdamu pod naslovom Obsidio ladrensis libri duo, uz svoje glavno djelo De regno Dalmatiae et Croatiae i deset povijesnih izvora koji su ga pratili. Vatikanski je rukopis prema mišljenju Olge Peric (2004), neposredan prijepis zagrebačkoga, što potvrduju praznine koje je prepisivač ostavio jer nije znao pročitati ili razriješiti kraticu. Ispravci i razriješene kratice unesene su vatikanski rukopis drugom rukom, najvjerojatnije Lučicevom. Schwandtner preuzima djelo 1747. (Schwandtner, 1747, 665)
Opsada nam je dragocjena u povijesnome, kultur-nome i jezičnom kntekstu. Prema mišljenju povjesničara (Klaic, 1976, 297; Budak, 1984, 354) jednim je od najvrje-dnijih pripovijednih izvora za poznavanje dalmatinske povijesti XIV. stoljeca. Osim zbog povijesnih činjenica i inkorporiranih dokumenata djelo je vrijedno i zato što prikazuje mnogobrojne egzistencijalne situacije u ops-jednutome gradu. Olga Peric ističe da se inkorporirani dokumenti doista jezično stilski razlikuju od narativnoga dijela te možemo vjerovati da su prepisani u autentično-me obliku. (Peric. 2004)
Jezična je analiza1 pokazala da je Opsada tipično sre-dnjovjekovno djelo koje u sebi sjedinjuje kontinuitet la-tinskog jezika i specifičnu sliku jezične stvarnosti vremena i prostora u kojem nastaje jer slijedeci latinsku tradiciju ostaje otvoreno za promjene nastale razvojem jezika i za utjecaj pučkih govornih navika.
Na morfosintaktičkoj razini autor se vraca klsičnoj starini te su potvrdena malobrojna jezična odstupanja. Na ortografskoj razini srednjovjekovne su osobitosti brojnije jer pravila pisanja više nisu stroga, a dvojni oblici svjedoče o činjenici da je autor bio svjestan postojanja jezičnog dualizma.2 Ortografskoj razini valja oprezno pristupiti jer se radi o prijepisu teksta.
Djelo se na leksičkoj razini najbolje uklapa u tijek sre-dnjovjekovnog latiniteta. Autor je imao bogat leksik. On se koristi riječima iz klasične i srednjovjekovne baštine, kristijanizmima, grecizmima i riječima za koje potvrdu nalazimo samo u tom djelu3 te ih možemo smatrati oso-bitostima zadarskog govornog područja.
Jesu li sve riječi doista bile posebnost zadarskog govornog područja ili ih je autor poznavao iz drugih izvora
i drugih govornih područja - teško je sa sigurnošcu reci. Buduci da u pismu koje je uvršteno odmah iza prologa, pod naslovom Epistula auctoris ad illum pro cuius ro-gatu praesens opus est editum, autor kaže da je jedan od razloga koji ga je potaknuo da napiše to djelo želja da mletačka zlodjela izvršena tom opsadom ne padnu u zaborav, nego da za njih sazna i potomstvo,4 predpostavljamo da to ne bi učinio rječnikom koji bi teško razumjeli oni kojima je djelo bilo namjenjeno, a to su stanovnici Zadra i njihovi potomci. U takvom kontekstu, riječi iz klasične baštine i kristijanizmi svjedoče o konti-nuitetu latinskoga jezika i poznavanju klasičnih i krščanskih autora, potvrdeni medievizmi o činjenici da je lati -nitet na zadarskom području išao u korak s europskim latinitetom, grecizmi o poznavanju grčkog, a riječi koje možemo smatrati osobitostima potvrdile bi podatak koji takoder nalazimo u navedenom pismu - da je autor bio s toga područja ili je u njemu živio.5
PROMJENE NASTALE RAZVOJEM JEZIKA
U svakome jeziku leksički je element najživlji. Govornici su zbog potrebe da se izraze što preciznije primorani obogacivati jezik novim tvorenicama (neologizmima) i izrazima, a istovremeno gotovo nesvjesno uklanjati riječi vezane za što povijesno, zastarjele ideje i običaje. (Pala-dini, De Marco, 1970, 34)
Odredivanje leksičkih značajki srednjovjekovnog la-tinskog koji bi se ograničio na središnji i zajednički sloj cijelog latiniteta težak je i riskantan pothvat jer često oblik ili značenje pojedinih riječi postoji samo u odrede-nome razdoblju ili na odredenome području u potvrde-nih pisaca i književnih vrsta ili samo u pojedinim formulama i dokumentima. Stoga je za postizanje sigurnih rezultata potrebno, prije svega, odrediti leksičku baštinu naslijedenu iz klasičnoga, kršcanskoga i vulgarnoga la-tinskog, a zatim zabilježiti naknadni prirast novih oblika i značenja nastalih u srednjovjekovnome duhu, koji dola-ze iz različitih izvora. (Paladini, De Marco, 1970, 35)
Razvoj se leksika6 ogleda u njegovu prilogodavanju novim uvjetima, tj. s jedne strane u inovacijama (tenden-cija prema vecoj preciznosti i izražajnosti), s druge strane u napuštanju onoga što je preživjelo i nepotrebno (ten-dencija ekonomičnosti). Leksičke se inovacije mogu po-dijeliti prema tome sastoje li se u unošenju novih leksičkih jedinica ili samo u promjeni značenja vec postojecih jedi -nica (semantičke inovacije).
U našem tekstu neologizmi imenice vecinom pripa-daju prvoj deklinaciji, a glagoli prvoj konjugaciji što svjed-
1	O jezičnim osobitostima autorica je pisala u magistarskom radu «Jezične i stilske osobitosti djela Obsidio ladrensis» (Butic, 2007).
2	O morfosintaktičkim i ortografskim osobitostima opširnije u Butic, 2007.
3	Prema istraživanju u rječnicima kojima smo se u radu koristili, a navedeni su u popisu literature.
4	Secundo, ne tam horrendus excessus, per Venetos exactus, in prolixitate defluat temporis, sed ut posteris eorum crudelitas reminiscentiç commendetur, curavi actus, militiam agonesque partium per Capitula sigillatim et distincte in his scriptis pertractare.
5	memorate nostrç patrie.
6	O razvoju leksika opširnije u Tekavčic, 1970, 189.
Dolores BUTIC: O LEKSIKU DJELA OBSIDIO IADRENSIS, 439-446
oči o tendenciji pojednostavljenja oblika, npr.
(701, 19)7 (685, 26) (680, 15) (686, 21) (666, 15) (699, 28)
arsanam arsana «oruzarnica», guerra scaramutias tregua ratificant appodiare
(685, 24) sonetorum nitus) «sonet»,
sonettus (sonare, so-
guerra «rat», scaramutia «okršaj», tregua «primirje», ratificare «nasloniti», appodiare «prisloniti»
Neologizme nalazimo u nazivima brodova (angromagus, anguiromagus, maranus), bojnih naprava (spingarda) i utvrda (bastida).8
Dijakronijska premještanja značenja imenica potvrde-nih u klasičnom vidljiva su u nazivima bojnih naprava9 (edi-ficium, cathus, giraculum, trabuchus), brodova (crapulus), dijelova broda (bellulum «košara pričvršcena pri vrhu ka-tarke broda»), utvrda (arcella, fortitudo, vallatio), zatim u administrativnoj terminologiji (baro, celsitudo) te drugim riječima, npr. bruttum «Zivotinja» (u klsičnom, kršcanskom i srednjovjekovnom «nečist, neopran, prost», a u istom zna-čenju i danas u talijanskom, lar «vatra» (kl. «Lar»), magister «sjeverozapadnjak» (kl. «učitelj»), supportare «podnositi» (kl. «prinositi, pribavljati»), titubare «trubiti» (kl. «kolebati se, okli-jevati» te u istom značenju i danas u talijanskom).10
Bogacenje leksika novim leksičkim jedinicama moZe se dalje dijeliti prema podrijetlu
tih jedinica: jesu li tvorene iz materijala koji postoji u dotičnom jeziku (tvorba riječi) ili su došle iz drugih jezika (posudenice, tudice; posudivanje riječi).
Mnogobrojne nove riječi potvrdene u Opsadi nastaju od imenica, pridjeva, glagola i priloga potrdenih u klasičnom te npr.
(667, 40) fasceninas fascenina (fascis) «zaklon od sveZnja pruca»,
(667, 19) fatalitatis	fatalitas (fatalitas)
«smrt»,
(669, 9)	fortilicias	fortilitium (fortis)
«utvrda»,
(667, 11) prolixitate	prolixitas (prolixus)
«daljina, opširnost»,
(701, 1)	plathis	plathus (platea) «po-
dij, drveno postolje»,
od glagola najčešce nastaju imenice, npr. (707, 26) combustioni combustio (combuere) «spaljivanje, paljenje», (712, 32) conspiratores conspirator (conspirare) «zavjerenik, urotnik»,
(694, 36) crematione cremacio (cremare) «spaljivanje, saZiZanje»,
(692, 8)	remigatores remigator (remigare)
«veslač»,
primjer složenice koja nastaje od imenice i glagola sljedeci je:
(709, 3)	participationem participatio (pars +
capere) «društvo, udio»,
u pridjevima možemo izdvojiti one na -bilis, -alis, -osus, -arius i složenice, npr.
(705, 32) spernibilis	sperni b i l i s (sperno)
«prezira vrijedan, jadan»,
(711, 12)	rusticalis	rustic a l i s (rustica-
nus) «seljački, kmetski»,
(701, 38) spiritualem spiritu a l i s (spiritus) «duhovni, crkveni»,
(700, 24) discriminosa discrimin o s u s «ne-siguran, kritičan, opasan»,
(692, 11) trecenarium trecen a r i u s «koji sadržava tri stotine»,
prilozi pokazuju tendenciju prema dužim i ekspresiv-nijim riječima:
(676, 26) certitudinaliter (certitudo) «sigurno, po-uzdano, nesumnjivo»,
(671, 15)	effectualiter (effectus) «djelotvorno,
zaista»,
(670, 21) honoranter (honor) «časno, čestito», (722, 21) sacramentaliter (sacramentum) «pod zakletvom».
Autor se koristi mnogobrojnim grecizmima čime potvrduje da je poznavao grčki jezik. Najveci broj gre-cizama preuzet je iz kršcanskog i sastavnim je dijelom srednjovjekovnoga korpusa. Iz bogatog i zanimljivog korpusa možemo izdvojiti da su pridjevi pravilno preneseni u latinski jezik, npr.
(721, 17)	angelicum (d^ekiKd^) «andeoski»,
(686, 27) catholice (KaeoAiKog) «katolički», (721, 17) diabolicum (diapoAiKog) «davolski, bezbožan»,
(666, 29) prophetico (npocf^TiKČ^) «proročan-ski»,
dok grči glagoli na -i^ra imaju latinski sufiks -izare, npr.
(668, 6)	agonizare
(dy^avíZEoeai) «»briti se», (705, 9)	citarizant
«svirati»,
(715, 16)	colaphizarunt
(KoXacpíZa) «udariti»,
agonizare
citarizare (Kieapí^a)
colaphizare
Brojevi u zagrdama označavaju stranicu i redak po Schwandtneru radi lakšeg snalaženja u tekstu, a sve su pogrešno napisane riječi
ispravljene prema zagrebačkom rukopisu koji je na hijerarhijski višem stupnju predajne vjerodostojnosti. Opširnije u poglavlju Ratne naprave, brodovi i utvrde. Opširnije u poglavlju Ratne naprave, brodovi i utvrde.
10 (707, 32) barones, (711, 36) celsitudo, (719, 32) brutorum, (714, 24) lare, (680, 10) magistra, (697, 32) margaretha, (712, 5) supportabant
7
Dolores BUTIC: O LEKSIKU DJELA OBSIDIO IADRENSIS, 439-446
(696, 32) dogmatizando dogmatizare (óoYyaTÍZ^^) «poučavati».
LEKSIČKE OSOBITOSTI ZADARSKOG GOVORNOG PODRUČJA
Riječi koje, prema istraživanju u navedenim rječnici-ma, nalazimo samo u tome djelu svjedoče o govornim značajkama na zadarskome području iak ne možemo sa sigurnošcu kazati da im je to jedina potvrda i da ih je autor poznavao iz drugih izvora ili s drugoga govornog područja.
Karakteristični su deminutivi izvedeni sufiksom -ellus, ( -ella) od potvrdenih medievizama, npr.
(667, 32) gallelam	galella (galea) «malen
brzi brod»,
(703, 41) trabucellos trabucellus (trabuc-hus) «vrsta male katapulte, vrsta metaljke»,
te neologizmi takoder iz pomorske i ratne sfere npr. (712, 15) borgella	borgella «zavjera,
pobuna»,
(700, 15) radam	rada «podij, platfor-
ma; vrsta broda»,
(680, 9) sticatam	sticata «utvrda, na-
sip»,
(678, 19) stornium	stornium «zvonjava
za uzbunu».
Najveci broj riječi karakterističnih za Obsidio ladren-sis nastaje tvorbom od riječi potvrdenih u klasičnom ili srednjovjekovnom te je vidljiva tendencija prema dužim i ekspresivnijim riječima.
Uz malobrojne izuzetke glagoli pripadaju prvoj ko-njugaciji što potvrduje tendenciju pojednostavljenja oblika, a nastaju od riječi iz klasičnoga, i to od imenica, prid -jeva i glagola npr.
(676, 16) faminavit	faminare (fama) «go-
voriti»,
(691, 22) armigeratis armigerare (armiger) «naoružati»,
(683, 8)	prosignabat prosignare (signare)
«najvješcivati, najavljivati»,
(693, 29) remitores	remitor (remex, re-
mus) «veslač»,
(698, 29) transmeatione transmeatio (tran-smeare) «prolaz»,
(684, 38) intonationem intonatio (intonare) «govor, glas»,
deminutivi se izvode od imenica iz klasičnog sufiksa -ulus (-ula, -ulum) i -olus, primjerice:
(693, 36) hostiolum	hostiolum (ostium)
«mala vrata, mali otvor»,
(720, 11) scanullum	scanulum (scanum)
«klupica»,
(693, 39) tubicula	tubicula (tuba) «mala
truba» i od potvrdenog medievizma: (718, 9)	angromagulum angromagulus (an-
gromagus) «vrsta malog brzog broda»,
imenica je bellulum ((700, 11) bellula) deminutiv pre-uzet iz klasičnog koji gubi deminutivno značenje te se-mantičkom promjenom postaje «košara pričvršcena pri vrhu katarke broda.»
Pridjevi se najčešce izvode od pridjeva potvrdenih u klasičnom sufiksom -bilis: (694, 42) abundabilis dans) «obilat, izobilan», (706, 39) fortibilis čvrst»,
(710, 26) mordibilis «koji se može gristi»,
abundabilis (abun-fortibilis (fortis) «jak, mordibilis (mordax)
prilizi se tvore različitim sufiksima od priloga iz kla-sičnoga:
(692, 16) cruentaliter i
(701, 14) cruenter (cruente) «krvavo», zatim od pridjeva:
(697, 16) tractabiliter (tractabilis) «ljubazn, prija-zno» i od imenica:
(700, 31) frustatim (frustum) «komad po komad», (701, 30) antiphrasim (antiphrasis) «podrugljivo, ironično»,
karakteristični grecizmi su ovi:
(710, 7)	chylindros chylindrus
(XéXuópog) «zmija, guja»,
(673, 21) megagosmum megagosmus (yéyag + KÓayog) «zemaljski krug, svijet», (705, 22) elegicas	elegicus (¿Á.£yiKÓg)
«tužan, žaloban»,
(710, 1)	ischiros	ischiros (io^uprng)
«mocno, žestoko»,
(713, 5)	monos	monos (yóvwg)
«samo, jedino»,
a bez potvrde je i imenica hebrejskog podrijetla (708, 1)	belialis	belial (-alis) «davao,
sotona».
UTJECAJ TALIJANSKOGA JEZIČNOG IDIOMA NA LEKSIK
Jezična je analiza pokazala da je specifičnost zadar-skoga govornog područja bio utjecaj talijanskog jezič-nog idioma na leksik, što je razumljivo i zbog teritorijalne blizine, ali i zbog ekonomskih i kulturnih veza koje od XIII. st. jačaju. Posuduje se imenice iz ratne terminologije npr.
(701, 19) arsanam	(tal. a r s e n a l e)
Dolores BUTIC: O LEKSIKU DJELA OBSIDIO IADRENSIS, 439-446
«oruzarnica»,
(680, 15) scaramutias (tal. s c a r a m u c c i
a) «okršaj»,
(678, 19) stornium	(tal. s t o r m o) «zvo-
njava za uzbunu»,
zatim nazivi za utvrde, brodove i ratne naprave: (680, 9) bastiam	(tal. b a s t i a) «utvr-
da»,
(713, 34) batifollum (tal. b a t i f o l l e) «utvrda»,
(688, 19) marana	(tal. m a r r a n o)
«vrsta broda»,
(700, 15) radam	«podij, platforma;
vrsta broda»,
(701, 5)	spingardarum (tal. s p i n g a r d a)
«bojna naprava»,
(683, 35) sticatum	(tal. s t e c c a t o)
«utvrda, nasip»,
ali i druge riječi koje su vjerojatno bile dio svakodnev-nog govora u Zadru, npr.
(670, 19) ambassatores (tal. b a s t i a) «utvr-
da»,
(695, 42) compassione (tal. c o m p a s s i o n e ) «saZaljenje, sucut»,
(719, 27) concambium (tal. c o n c a m b i o) «zamjena»,
(721, 12)	ratificationem (tal. r a t i f i c a t i o)
«potvrda»,
(695, 29) sagulare	(tal. s a g o l a) «ko-
nop, uZe»,
(720, 11) scanulum	(tal. s c a n n o) «klu-
pica».
U glagola je vidljiva tendencija pojednostavljenja oblika jer ih vecina pripada prvoj konjugaciji, npr.
(668, 6)	agonizare	(tal. a g o n i z z a r e)
«boriti se»,
(699, 28) appodiare	(tal. a p p o g i a r e)
«prisloniti,
(693, 35) balistrantes (tal. b a l e s t r a r e) «baciti strijele, streljati»,
(706, 5)	cambiunt	(tal. c a m b i a r e)
«zamijeniti, promijeniti»,
(693, 20) constrabant (tal. c o n t r a s t a r e) «protiviti se, opirati se»,
(680, 11) prolongatur (tal. p r o l u n g a r e) «udaljiti»,
(713, 35) reedificarunt (tal. r i e d i f i c a r e) «ponovo sagraditi».
Velik broj riječi i danas prisutan u talijanskom jeziku koji se moZda posudivao na zadarskom području ima is-hodište u latinskom jeziku.
Važno je napomenuti da se na Apeninskom poluo-toku tražila pomoč i za pisanje hrvatskih fonema koji još uvijek nisu imali dosljedno provedenu grafiju. Autor dentopalatalnu afrikatu /č/ piše mletačkom grafijom ch : (667, 32) Suadcich, (669, 38) Bihach, (670, 17) Banich, (670, 12) Subichevich, (708, 13) Lacckovich, a palatalni nazal /h/ grafemom gn: (684, 3) de Grubogna, (684, 5) de Fanfogna. Romanizmi su pisanje c ispred palatalnih vokala za den-talnu afrikatu /č/, ali nije dosljedno provedeno: (681, 32) Briacel Varh, (667, 32) Suadcich, (720, 42) de Calcina, (670, 12) Subichievich.
SINONIMI
Bogatstvo autorova leksika vidi se i po uporabi više riječi za isto značenje, ponekad iz različitih faza latinskog jezika. Donosimo neke od primjera:
bitka, rat, okršaj: agonia: (721, 21) agonia, guerra: (685, 26) guerra, scaramutia: (683, 12) scaramutias,
uzbudenje, ekstaza: animositas: (669, 27) animositate, exstasis: (665, 16) éxtasi, iubilatio: (685, 17) iubilatione,
spaljivanje, paljenje: combustio: (707, 26) combustioni,
combustus (-us): (668, 3) combustui,
cremacio: (694, 36) crematione,
pojedinačno: disiunctim: (695, 14),
distintictim: (692, 17),
particulariter: (706, 13),
kuča, dom i kučica: doma: (717, 2) domata, habitaculum: (713, 12) habitaculum, domuncula: (677, 16) domunculas,
boriti se: agonizare: (668, 6) agonizare, altercari: (692, 18) altercarentur,
umnožiti, povečati: augmentare: (701, 24) augmenta-batur,
crebrare: (688, 39) crebrando.
NAZIVI ZA BRODOVE, UTVRDE I BOJNE NAPRAVE
Buduči da opisuje pomorsku bitku, djelo je dragocjen izvor za poznavanje bojnih naprava, brodova i utvrda pri -sutnih na tome prostoru. Za bojne naprave spominju se nazivi:
edificium: machina bellica lignea in modum turris exstructa
(drvena bojna sprava u obliku tornja) ((695) edificia ) cattus, cathus, catus: machina bellica, vinea, plateus
(ratna sprava, zaštitni krov, zaklon) ((708, 24) cattorum, (699, 1) cathrum, (688, 40) catum )
Dolores BUTIC: O LEKSIKU DJELA OBSIDIO IADRENSIS, 439-446
spingardus, spingarda: machinae bellicae species moenibus evertendis
(vrsta ratnog stroja za rušenje zidova) ((702, 21) spingardorum, (701, 5) spingardarum ) giraculum, gyraculum: machinae species (vrsta naprave) ((701, 5) giraculorum, (694, 8) gyraculis ) trabucellus: parvae catapultae species, balilistae species
(vrsta male katapulte, vrsta metaljke) ((703, 41) trabu-cellos )
trabuchus: catapultae species, balilistae species
(vrsta katapulte, vrsta metaljke) ((683, 36))
a za brodove i plovila:
angromagulus: parva navis actuaria (malen brzi brod)
((718, 9))
angromagus, anguiromagus: navis celeris genus (vrsta brzog broda) ((681, 2), (693, 6)) barca: navis genus (barka) ((677, 34)) carabus: navis genus (korablja) ((693, 37)) crapulus: navis genus (vrsta broda) ((678, 23)) galella: navis species (galija) ((677, 32)) lembulus: parvus lembus (brodic) ((675, 17)) linter: navis species (vrsta broda) ((675, 17)) marana: navis genus (katamaran) ((688, 19)) paro: navis piratica (gusarski brod) ((718, 32)) rada: contignatio, navis species (podij, platforma, vrsta broda) ((702, 16))
od kojih su barca, carabus, gallela i maranus sačuvani do danas u istome značenju te kao barka, korablja, galija i katamaran čine sastavni dio našega pomorskog leksika.
Svojom brojnošcu i raznolikošcu ističu se i nazivi za utvrde:
arcella: parva arx, parvum castellum
(tvrdavica) ((714, 33))
bastida: castrum, propugnaculum, turris, turris mo-bilis
(utvrda, tvrdava, toranj, pokretni toranj za opsadu gradova) ((683, 22))
batifollum: propugnaculum, turris lignea
(utvrda, drvena kula) ((713, 34) batifollum )
fortilicia: locus munitus, munitio, arx, castrum, ca-
stellum
(utvrda, utvrdenje, tvrdava) ((698, 35) fortilicia ) fortitudo: propugnaculum, arx (utvrda, tvrdava) ((678, 35) fortitudinesque ) sticatum, sticata, sticatus (-us): propugnabulum, vallum
(utvrda, nasip) ((684, 25) sticato, (680, 9) sticatam, (718, 13) sticatu )
vallatio: munitio, monumentum
(utvrda, utvrdivanje).( (695, 8) vallatione )
Navedeni su nazivi riječi iz različitih faza latinskog jezika te nalazimo medievizme koji prema istraživanju u navedenim rječnicima bilježe potvrdu samo u našem tekstu i svjedoče o govornim značajkama zadarskog po-dručja, primjerice trabucellus (ven. trabuchelo) deminutiv imenice trabuchus (tal. trabocco), sticatum (tal. steccato), gallela deminutiv imenice gallea (bizant. ^akea), angromagulus deminutiv imenice angromagus (u tekstu pisana još u grafiji anguiromagus,a u srednjovjekovnom i anchi-romacus, anquiromagus) ili su to pak medievizmi poznati i u drugim djelima s našeg prostora kao što je maranus (tal. marrano). Semantičku promjenu bilježe medievizmi giraculum, trabuchus i vallatio.11
U zasebnu skupinu možemo svrstati riječi koje su prenesene u srednjovjekovni latinitet iz prijašnjih faza latinskog jezika. U klasičnome su potvrdeni linter i paro (ven. paron) prema grčkoj imenici naprnv, a u krščanskih autora barca, carabus prema grčkoj imenici Kapapog i lembulus, deminutiv imenice lembus prema grčkoj ime-nici M^pog.
Iz prijašnjih faza latinskoga jezika potječu i imenice edificium, arcella, cattus, crapulus, fortitudo, ali u tekstu bilježe semantičke promjene u odnosu na prvotno zna-čenje.12
ZAKLJUČAK
Na kraju možemo zaključiti da je Obsidio ladrensis tipično srednjovjekovno djelo po opisu leksika koje u sebi sjedinjuje kontinuitet latinskog jezika, promjene nastale razvojem jezika i pučke govorne navike. Polazeči od po-dataka da je autor namijenio djelo stanovnicima Zadra i njegovom potomstvu i pretpostavke da se pri pisanju slu-žio rječnikom koji bi oni razumjeli te da je bio Zadranin ili je u njemu živo, o čemu svjedoče leksičke osobitosti potvrdene samo u tom djelu, tekst nam je dragocjeno svjedočanstvo o specifičnoj jezičnoj stvarnosti u Zadru u XIV. st. Bogat fond riječi iz klasičnoga i srednjovjekovno-ga korpusa, kristijanizmi te mnogobrojni grecizmi govore o autorovu dobru poznavanju latinskoga jezika i visokoj obrazovanosti. Njegov odabir riječi izmedu ponudenih mogučnosti u leksičkome sustavu te česta uporaba sinonima, ponekad iz različitih faza latinskoga jezika, mogu se smatrati važnim stilskim činom. U tvorenica i neologiza-ma, posebice iz ratne i pomorske terminologije (kao što su nazivi za brodove, plovila, bojne naprave i utvrde) vidljiv je snažan utjecaj talijanskoga jezičnog idioma. Takav se utjecaj, osim teritorijalnom blizinom, može opravdati ekonomskim i kulturnim vezama koje od XIII. stoječa
11	Opširnije o promjenama značenja imenica giraculum, trabuchus i vallatio u Butic, 2007.
12	Opširnije u Butic, 2007.
Dolores BUTIC: O LEKSIKU DJELA OBSIDIO IADRENSIS, 439-446
jačaju. Tendencija pojednostavljenja oblika i tendencija prema dužim i ekspresivnijim riječima utjecaj su pučkih govornih navika.
Analiza je leksika pokazala da Obsidio ladrensis sv-jedoči o tome da su u Zadru u XIV. st. postojali autori
i djela koja su mogli stati uz bok europskim autorima i djelima, ne zaostajuci za visokom razinom pismenosti na latinskome jeziku, a u okruženju kojemu je ono namije-njeno bila je prisutna visoka razina pismenosti te poznavanje klasičnih i klasičnih autora i grčkoga jezika.
the vocabulary of the OBSIDIO IADRENSIS
Dolores BUTIC
University of Pula, Faculty of Humanities, I. Matetica Ronjgova 1, 52100 Pula, Croatia e-mail: dbutic@unipu.hr
SUMMARY
The linguistic analysis has shown that "Obsidio Iadrensis" is especially interesting from a lexical point of view. An anonymous author uses words from a classical and medieval opus, words of Christian and Greek origin and words typical for the linguistic area of the Zadar region, which can only be found in this piece. The use of synonyms from different phases of the Latin language is a proof of the author's rich lexis. Since he is describing a sea battle, Opsada (blockade) is a valuable source of martial and naval terminology, especially of ship names, combat equipment and forts. Observed lexical peculiarities, which are a consequence of language development and the influence of vernacular speech habits in Zadar, are shown in this work. The author's choice of words among offered possibilities in the lexical system can be considered a stylistic act.
Key words: Obsidio ladrensis, Vatican manuscript, manuscript from Zagreb, the Venice's siege, libri duo,
Croatian phoneme
LITERATURA
Berruto, G. (1994): Semantika. Zagreb, Antibarbarus.
Biaise, A. (1954): Dictionnarie latin-francais des auteurs chrétiens. Strasbourg, Le latin chrétien.
Budak, N. (1984): Obsidio ladrensis kao povijesno i književno djelo naše predrenesanse. Radovi, 10, 353-358.
Butic, D. (2007): Jezične i stilske osobitosti djela Obsidio ladrensis. Magistarski rad. Zadar, Sveučilište u Zadru.
Cremaschi, G. (1959): Guida allo studio del latino medievale. Padova, Liviana editrice.
Curtius, E. R. (1998): Europska književnost i latinsko srednjovjekovlje. Zagreb, Naprijed.
Divkovic, M. (1900): Latinsko-hrvatski rječnik. Zagreb, Naprijed.
Du Cange, Du Fresne (1954): Glossarium mediae et in-fimiae latinitati I-X. Graz.
Filipovic, R. (1971): Kontakti jezika u teoriji i praksi. Školska knjiga, Zagreb.
Filipovic, R. (1986): Teorija jezika u kontaktu. Zagreb, HAZU - Školska knjiga.
Gortan, V. (1970): Obsidio ladrensis (Opsada Zadra). Umjetnost riječi, 14, 1-2, 101-106.
Gortan, V., Gorski, O., Pauš, P. (1998): Latinska gramatika. Zagreb, Školska knjiga.
Havranek, B. (1964): Problematika miješanja jezika. Zadarska revija, 13, 3, 177-185.
Hercigonja, E. (1979): Tropismena i trojezična kultura hrvatskog srednjovjekovlja. Zagreb, Matica hrvatska.
Hilje, E. (1995): Imena zadarskih plemickih porodica u kasnosrednjovjekovnoj toponimiji zadarskog kraja. Folia onomastica Croatica, 4, 67- 74.
Jakic - Cestaric, V. (1976): Antroponomastička analiza isprave zadarskog priora Andrije s početka X. stoljeca, poseban otisak. Radovi, 2, 195.
Jakic - Castaric, V. (1972): Etnički odnosi u srednjov-jekovnom Zadru prema analizi osobnih imena. Radovi, 19, 99.
Dolores BUTIC: O LEKSIKU DJELA OBSIDIO IADRENSIS, 439-446
Jakic - Cestaric, V. (1974): Ženska osobna imena i hrvatski udio u etnosimbiotskim procesima u Zadru do kraja XII. Stoljeca. Radovi, 21, 291.
Jakic - Cestaric, V. (1977): Zadarska ženska osobna imena u XIII. stoljecu - odraz i rezultat prethodnh sim-biotskih procesa u gradu i porijekla novijih doseljenika, poseban otisak. Radovi, 24, 143.
Jarm, A. (1996): Imena i imendani - obiteljski imenar. Zadar, Hrvatski institut za liturgijski patoral.
Jireček, K. (1962): Romani u gradovima Dalmacije tokom srednjeg veka. Beograd, SANU, Odeljenje društvenih nauka.
Kostrenčic, M. (1969): Lexicon latinitatis medii aevi Iu-goslaviae. Zagreb, Academiae scientiarum et artium Sla-vorum meridionalium.
Klaic, N. (1976): Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku. Zagreb, Školska knjiga.
Klaic, N., Petricioli, I. (1976): Zadar u srednjem vijeku do 1409. Zadar, Filozofski fakultet Zadar.
Kolanovic, J., Križman, M. (1997): Zadarski statut (Statuta Iadertina). Zadar, Ogranak Matice hrvatske.
Lewis, C. T., Schort, C. (1979): A Latin Dictionary. Oxford, The Clarendon Press.
Lofsted, E. (1959): Late Latin. Oslo, Instituted for sam-menlingende Kulturforskning.
Matasovic, R. (1997): Kratka poredbenopovijesna gramatika latinskog jezika. Zagreb, Matica hrvatska.
Muljačic, Ž. (1967): Distinktivna obilježja latinskih fonema. Filologija, 5, 83.
Muljačic, Ž. (1960): Naše dalmatsko - mletačke po-sudenice. Jezik, 7, 129.
Muljačic, Ž. (1972). Opca fonologija i fonologija tali -janskog jezika. Zagreb, Školska knjiga.
Novak, V. (1959): Zadarski kartular samostana sv. Marije. Zagreb, HAZU.
Novak, V., Skok, P. (1952): Supetarski kartular. Zagreb, HAZU.
Paladini, V., De Marco, M. (1970): Lingua e letteratura mediolatina. Bologna, Casa editrice prof. Riccardo Patron.
Palmer, R. (1990): The Latin Language. London, Bristol Classical Press.
Peric, O. (1961): Ablativ apsolutni u hrvatskim srednjov-jekovnim ispravama. Živa antika, 9, 63-69.
Peric, O. (1982): Neke jezične osobitosti djela «Historia Salonitana». Živa antika, 32, 93.
Peric, O. (1980-1981): O morfosintaksi srednjovjekov-nog latinskog u djelu Tome Arhidakona Splitskog. Suvre-mena lingvistika, 21-22, 1.
Peric, O. (2004): Parataksa i hipotaksa u djelu «Historia Salonitana». Zbornik radova sa znanstvenog skupa odr-žanog 25.-27. rujna 2000. godine u Splitu. Split, Književni krug, 143.
Peric, O. (1980): Složeni pasivni oblici u djelu «Historia Salonitana». Živa antika, 30, 1-2.
Poparic, B. (1907): Pisma Ivana Lučica Trogiranina. Zagreb, HAZU.
Putanec, V. (1976): Esej o jezičnom znaku i onomastici te antroponimiji u Hrvatskoj, predgovor Leksiku prezime-na SR Hrvatske. Zagreb, Institut za jezik i Nakladni zavod.
Schrijnen, J. (1977): I caratteri del latino cristiano anti-co. Bologna, Patron editore.
Schwandtner, G. (1747): Scriptores rerum Hungaricarum, Dalmaticarum, Croaticarum et Sclavonicarum. Lipsiae.
Skok, P. (1940): Osnovi romanske lingvistike, vol. I-III. Zagreb, HAZU.
Skok, P. (1915): Pojave vulgarnog - latinskog jezika na natpisima rimske provincije Dalmacije. Zagreb, HAZU.
Šimunovic, P. (1985): Naša prezimena - podrijetlo, ra-sprostranjenost, značaj. Zagreb, Nakladni zavod MH.
Tekavčic, P. (1970): Uvod u vulgarni latinitet (s izborom tekstova). Zagreb, Sveučilište u Zagrebu.