original scientific article	UDC 930.25:72.021.22(497.5lstra)
received: 2007-09-24
ZBIRKA "PIETRO NOBILE" DRŽAVNOG ARHIVA U RIJECI KAO IZVOR ZA PROUČAVANJE IZGLEDA ISTARSKIH NASELJA POČETKOM XIX. STOLJECA
Marijan BRADANOVIČ
Sveučilište u Rijeci, Filozofski fakultet, Odsjek za povijest umjetnosti, HR-51000 Rijeka, Trg I. Klobučarica 15
e-mail: mbradanovic@ffri.hr
IZVLEČEK
V prispevku je obravnavana zbirka risb slovitega tržaškega arhitekta Pietra Nobila z istrskimi motivi, ki jo hranijo v Državnem arhivu v Rijeki. Obseg in sistematičnost Nobilovega prikaza urbanistične sheme Istre v zgodnjem 19. stoletju sta impresivna. Preko niza primerov je dokazana izrazita natančnost upodobitev vedut, prikrita pod površino skicoznega stila risanja. Opisani so doslej neznani in v vmesnem času izginuli detajli urbanistične slike istrskih mest, med katerimi so tudi taki, za katere ni drugih znanih ilustracij. Vzporeden pregled dostopnega grafičnega gradiva in terenske raziskave potrjujejo natančnost upodobitev. Za katastrom Franca I. je reška zbirka najobsežnejši slikovni vir podobe istrskih mest, delov mest in posameznih stavb iz prve polovice 19. stoletja, vsestranski Nobile pa je prepoznan kot prvi moderni ilustrator, čigar zanimanje presega okvir spomenikov klasične antike.
Ključne besede: Pietro Nobile, Istra, vedute, zgodovinski vir, urbanizem, arhitektura
LA COLLEZIONE "PIETRO NOBILE" DELL'ARCHIVIO DI STATO DI FIUME COME FONTE DI STUDIO DELL'ASPETTO DEGLI INSEDIAMENTI ISTRIANI ALL'INIZIO DEL XIX SECOLO
SINTESI
Il saggio analizza la collezione di disegni di motivi istriani del famoso architetto triestino Pietro Nobile custodito nel Archivio di stato a Fiume. E rilevata la mole e la sistematicita del Nobile nella rappresentazione del paesaggio urbanistico istriano d'inizio Ottocento. Attraverso molti esempi si dimostra la precisione delle vedute nascosta sotto la superficie dello stile a mo' di abbozzo dei disegni. Si descrivono alcuni aspetti del paesaggio urbanistico istriano dell'epoca che nel frattempo sono scomparsi, tra cui ritroviamo anche quelli di cui non esistono altre illustrazioni. La precisione delle rappresentazioni e confermata dalle analisi del materiale grafico disponibile e dalla ricerca sul campo. La collezione fiumana e definita, dopo l'archivio catastale di Francesco I come la piu vasta fonte grafica dell'aspetto delle citta istriane, degli insiemi edilizi e dei singoli edifici della prima meta del XIX secolo. Pietro Nobile e il primo illustratore moderno i cui interessi superano quelli per le antichita classiche.
Parole chiave: Pietro Nobile, Istria, vedute, fonti storiche, urbanesimo, architettura
FORMIRANJE, IZLAGANJE I ISTRAŽIVANJE RIJEČKE ZBIRKE "PIETRO NOBILE"
Državni arhiv u Rijeci čuva zbirku crteža glasovitog trščanskog i bečkog arhitekta Pietra Nobilea. Zbirka sa-drži sedamdeset i devet prikaza istarskih gradova, krajo-lika i istaknutih spomenika te tri crteža pojedinačnih i skupnih portreta.1 Preciznije i redoslijedom davno izvršene arhivističke paginacije: šesnaest veduta i skica spomenika Pule, pet Rovinja, jednu Vrsara, sedam Poreča, jednu Tara, jednu Novigrada, dvije Umaga, dvije Pirana, jednu Izole, dvije Kopra, dvije Milja, jednu Vodnjana, dvije Bala, dvije Svetvinčenta, jednu Kanfanara, jednu Dvigrada, jednu Kringe, dvije Tinjana (obje s netočno potpisanom Kringom), tri Pazina, dvije Lupoglava, jednu neidentificiranu (s netočnom signaturom Vranje), jednu Muntiča, tri Motovuna, jednu Istarskih Toplica, dvije Vi-žinade, jednu Grožnjana i Motovuna (teško raspoznat-ljivih u panoramskom zahvatu), jednu Buja, jednu Kaš-tela kod Buja, dvije predjela pokraj Kaštela kod Buja koje su signirane kao Belle Grotte, tri Labina, dvije Rapca, tri Plomina, jednu Lovrana, jednu Moščenica, portret brseč-kog kanonika, skupni portret premanturskog župnika i lučkog kapetana, te skupni portret jedne premanturske obitelji. Iz samog je popisa vidljivo da riječka arhivska zbirka "P. Nobile" predstavlja dragocjeni izvor za po-vijesna, povijesno-umjetnička, arheološka, etnološka i konzervatorska istraživanja, baš poput svojih daleko po-znatijih, mnogostruko korištenih, višestruko publiciranih i poodavno populariziranih parnjaka, od ilustracija Val-vasorovog djela, do onih Selba i Tischbeina. U pregledu sadržaja zbirke, još jednom se osvrčem i na neke detalje pojedinih crteža, podsječajuči i na potrebu šireg, multi-disciplinarnog pristupa njezinom istraživanju i zaštiti.
Zbirka "P. Nobile" u riječki je Državni arhiv dospjela nakon Drugog svjetskog rata iz Povijesnog arhiva Istre u Puli a za ovu ju je ustanovu u razdoblju izmedu dva svjetska rata pribavio njezin voditelj Camillo De Fran-ceschi.2 Ovaj je istarski povjesničar, koji nosi največe zasluge za nabavku i rano profesionalno čuvanje drago-cjene zbirke, uz več postoječe opise, od kojih su neke is-pisali prethodni vlasnici a dio i sam njihov autor, crteže
opremio dodatnim potpisima. Njihov je zadatak bio upozoriti o kojem se naselju ili pak crkvi, često točkasto naznačenoj u krajoliku, zapravo radi. On ih je takoder numerirao i opremio oznakama svoje ustanove, udarajuči na poledini papira žig Gradske biblioteke u Puli. Naknadno pisane legende dijelom se nalaze i na poledini a ondje je otisnut i pečat na dobrom dijelu crteža, u pravilu po sredini, tako da je, zbog tankoga papira, na žalost izrazito vidljiv i na aversu. Zbirka je i danas ovijena pak-papirom, na čijem aversu je zalijepljena markica s ozna-kom Povijesnog arhiva Istre. Na ovitku je De Franceschi napisao naziv zbirke "Viaggio artistico attraverso l' Istria", broj crteža, kao autora je naveo Pietra Nobilea, a kao godinu nastanka 1815. Dataciji je značajni argument da-tiranje jednog crteža, portreta brsečkog kanonika Valčiča, izvršeno rukopisom bitno drugačijim od ostalih na crteži-ma, koji su redom suvremeni lako prepoznatljivom De Franceschijevom, te je vjerojatno da se radi o originalnom rukopisu autora (DAR, "P. Nobile", 80).3 Na koricama je precizirana godina akvizicije pojedinih dijelova zbirke i isplačeni iznos vlasnicima, Polesiniju 1934. godine 250 lira i Sabi 1941. godine 350 lira. Na kraju je natpisa s prednje stane ovitka De Franceschijev paraf. Standardna je veličina crteža cca 39 x 25 cm, dok su dva s piranskim motivima večega formata, 45 x 30 i 50 x 33 cm.
Osvrnimo se i na kratku povijest istraživanja i izla-ganja zbirke. Riječka Moderna galerija 1966. godine pri-reduje izložbu dijela njezinih crteža. Tom je prigodom tiskan i skromni katalog s predgovorom Borisa Vižintina. Autor kataloga ponavljajuči zabilježene godine otkupa 1934. i 1941., kao otkupljivača navodi Državni arhiv u Rijeci, koji je istina, u to vrijeme postojao, no tek kao podružnica Državnog arhiva u Trstu. Opisana oprema crteža kao i šutnja trščanskih i riječki h inventara u pitanju zbirke, u ovoj ga tvrdnji demantiraju.4 Nedugo nakon riječke izložbe, dva piranska i jedan crtež Izole, u svojoj analizama urbanističkog razvoja Kopra, Izole i Pirana donosi i opsežno opisuje Stane Bernik (1968, 103, 152, 161 ),5 a nakon toga zbirka, barem što se publiciranja tiče, pada u zaborav.6 Tako Attilio Krizmanič vjerojatno ne zna za njeno postojanje, kada u opširnoj raspravi iz 1988. godine o komunalnoj palači u Puli, u kojoj sa
1	Na njezino postojanje osvrnuo sam se več jednom, u nerecenziranom radu koji je objavljen u prigodnom broju Archeografa Triestina posvečenom P. Nobileu. U ovom pak članku vračam se temi donoseči i nova saznanja do kojih sam u meduvremenu došao, usp. Bradanovič, 1999, 83-119. Metu brojnim radovima koji istražuju život i rad P. Nobilea ističem monografiju G. Pavana, dugo-godišnjeg istraživača ove tematike, usp. Pavan, 1998.
2	O djelatnosti plodnog istraživača istarske povijesti usp. Bertoša, 2005, 172. Temeljno o povijesti prikupljanja i čuvanja grade istarskog podrijetla Državnog arhiva u Rijeci vidi u: Stulli, 1980; Petrovič, 1980; Crnkovič, Hinič, Krota, Zurak, 1980, 11-44, 55-62, 103-196.
3	To je ujedno i jedini datirani crtež u zbirci. G. Pavan potvrdio mi je istovjetnost rukopisu Nobileovih pisama koja se čuvaju u arhivu Soprintedenze per i Beni ambientali e architettonici, archeologici, artistici e storici del Friuli-Venezia Giulia-Trieste i drugim trščanskim arhivima. Usp. Pavan, 1998, priložene reprodukcije Nobileovih crteža s autografom, str. 414, 415, 421...
4	Vižintin, 1966. Tom je prilikom izloženo 46 crteža dok su u skromnom katalogu izložbe publicirana samo tri, Muntič, Motovun i Piran.
5	Berniku treba odati priznanje kao prvom istraživaču koji je shvatio značaj riječke zbirke "P. Nobile" u smislu njezinog korištenja pri urbanističkim analizama.
6	Na zbirku me u vrijeme mojeg konzervatorskog rada u Istri upozorio Ivan Peranič iz Državnog arhiva u Rijeci, na čemu mu se i ovoga puta srdačno zahvaljujem.
stajališta zadane teme valorizira i pulsku djelatnost Pietra Nobilea, po pitanju arhitektove ostavštine prenosi, istina s rezervom, tvrdnje Livije Rusconi iznesene u članku pod naslovom "Pietro Nobile e i monumenti romani di Pola" (Krizmanic, 1988, 231-232). U rečenom članku 1926. godine objavljenom u "Archeografu Triestinu", autorica spominje izgubljene Nobileove nacrte i preostale skice pulskih spomenika datirajuci ih u 1809. godinu, te svezak skica s arhitektovog puta Istrom i Dalmacijom iz 1810. godine (Rusconi, 1926, 343). Vrsni znalac Nobile-ovog crtačkog opusa Gino Pavan konkretizira misteriozni nestanak zbirke crteža, još uvijek ne znajuci gdje se ona nalazi, citiranjem biografskog zapisa Carla Nobilea, arhitektovog potomka prema kojem je, jedan prekrasan svezak s istarskim krajolicima i portretima, neki antikvar De Marchi nepažnjom predao osobi nedostojnoj povje-renja (Pavan, 1989, 427; 1998, 392). U meduvremenu, slabo poznatu zbirku sporadično su koristili tek poneki, specijalizirani i dobro upuceni hrvatski istraživači.7 Na zapretenu kolekciju istarskih veduta upozorio sam 1999. godine u tršcanskom Archeografu a zatim je uslijedila i njihova prezentacija na šire koncipiranim izložbama: Iz likovne riznice Državnog arhiva u Rijeci, 2004. godine i Pietra d'Istria, 2005. godine.8
OPIS POJEDINIH CRTEŽA
De Franceschijeva numeracija nekad pulske a sada riječke arhivske zbirke "P. Nobile" započinje s grupom crteža pulskih spomenika. Svestrani trud koji je Nobile u svojstvu inženjera za javne radove u doba francuske a potom i austrijske uprave9 uložio u njihovu zaštitu, od pisanja programa, preko konkretnih prijedloga do neposrednih istraživanja, sondiranja i konzervatorskih zahva-ta, predstavlja u nas neopravdano zapostavljenu, pio-nirsku epizodu pokušaja sustavne skrbi nad spomeni-
cima kulture.10 Arhitekt u svojem prijedlogu programa zaštite pulskih spomenika antike upozorava na ograni-čenja i nepreciznosti dotadašnjih likovnih prikaza, kudi kolekcionarsku strast stranaca i hvali svojeg prethodnika Gian Rinalda Carlija, kao istraživača pulskog amfiteatra (Rusconi, 1926, 344).
Medu crtežima Arene koji ce se u bogatom nizu nje-zinih prikaza nametnuti dokumentarnošcu funkcionalnog kadriranja segmenata ali i likovnom kvalitetom, ističu se romantične panorame, mada je sasvim jasno da nisu svi tek larpurlatistička djela, vec i konkretne studije potaknute potrebom njezina popravka.11 Prva, pogled na Arenu s Kaštela preko ostataka Malog teatra u prvom planu i druga, s pogledom preko maslinika na zaljev, te istočni potez gradskih fortifikacija s naglaskom na Dvojnim vratima, ver-tikalom zvonika katedrale i De Villeovim kaštelom na bri-jegu (DAR, "P. Nobile", 1-8). Ističe se još jedna veduta s kaštela, koja u prvom planu skicozno sažima jugoistočni pravac pružanja gradskih zidina, od kompleksa Slavoluka Sergijevaca i Portarate, do ostataka trobrodne bazilikalne crkve sv. Stjepana, u osi prema crkvi sv. Mihovila na Vrhu, naznačenoj u pozadini (DAR, "P. Nobile", 12; usp. Cassas, Lavalle, 1802, sl. 23). Iznimnu dokumentarnu vrijednost zbirke potvrduje prikaz začelja forumskih hramova i komunalne palače, crtan iz pozicije gotovo identične jednom od prikaza iz Cassasove mape, na kojem je vidljiva jasna razlika izmedu idealizirajuceg pristupa, opterecenog naknadnom obradom, često s dekorom kostimiranih ljudskih likova u statičnim pozama razdoblja klasicizima, i na-suprot tome, skicoznog ali i preciznog Nobileovog pristupa (DAR, "P. Nobile", 11. Usp. Cassas, Lavalle, 1802, sl. 27). Prikaz vijecnice s baroknim gradskim satom nije tako rije-dak, no pažnju na ovom crtežu privlači bilježenje izgleda pročelja crkvice sv. Marka, inače dokumentirane u tlorisu na prvoj austrijskoj izmjeri, te na dva Clerissauova crteža, ali samo detaljem dijela začelja (DAR, "P. Nobile", 9).12
7	Davor Velnic, arhitekt-konzervator Hrvatskog restauratorskog zavoda, polovicom devedesetih godina prošlog stoljeca koristjo je crteže Pazinskog kaštela pri zaštitnom zahvatu na ovom spomeniku. Inače je slaba istraženost posljedica opcenito malog broja istraživača koji su proučavali problematiku urbanističkog razvoja istarskih gradova, kao i relativno perifernog smještaja arhiva koji čuva gradu u odnosu na središta djelovanja potencijalnih istraživača. Tome naprotiv, grafička grada riječkih arhivskih fondova tipa "Tehnički uredi grada Grada Rijeke" dobro je istražena i publicirana. Slabo je poznata i drugi istarska slikovna grada koja se nalazi u različitim fondovima Državnog arhiva u Rijeci a da to nije izuzetak svjedoči slično stanje istraženosti grade koja se odnosi na Rijeku a čuva se u Državnom arhivu u Trstu. Problem lakše dostupnosti grade zainteresiranim istraživačima u posljednje se vrijeme sve uspješnije rješava suradnjom izmedu arhiva i korištenjem suvremenih metoda preslikavanja.
8	Bradanovic, 1999; De Canziani Jakšic, 2004 (izloženi su originali a u popratnom katalogu reproducirana dva crteža, kaštela i trga u Svetvinčentu); Lago et al., 2005 (izložene reprodukcije).
9	Točnije Glavnog inženjera za izgradnju mostova i cesta Ilirskog primorja, kako glasi njegova službena titula 1810. godine, u vrijeme francuske uprave. Usp. Pavan, 1989, 384; 1998, 26.
10	O Nobileovim zaštitnim zahvatima na Augustovu hramu i komunalnoj palači te regulaciji čitavog područja vidi Krizmanic, 1988, 73, 84 (sl. 22), 155-156, 163, 229. Usp. Pavan, 1952, 129-139; 1998, 377-431, uz obilje grafičke dokumentacije, studija ali i izvedbenih projekata. Opsežnije o njegovom konzervatorskom radu uz spomenute radove L. Rusconi (1926) i G. Pavana (1989; 1998) vidi: Matijašic, 1999, 7-28. O pionirskoj ulozi Nobilea u kontekstu povijesti zaštite kulturnih dobara na sjevernom Jadranu usp. Bradanovic, 2001, 133.
11	Nobile je vodio opsežne radove iskapanja unutrašnjosti Arene, konzervacije i restauracije njezinog zidnog plašta. Usp. Mlakar, 1957, 24; Pavan, 1998, 377-416 (autor donosi niz dokumenata iz tršcanskih arhiva, Nobileove naputke izvodačima ali i grafički precizno elaboriran plan sanacije i restauracije lukova). U usporedbi s ovim, "konzervatorskim elaboratima" i izvedbenom dokumentacijom jasno je da je riječka grada predstavljala arhitektov prvi, inicijalni uvid u problematiku.
12	Usp. s prikazom vijecnice u Selb, Tischbein (1842), koji, za razliku od Nobilea, donosi i njezino istočno pročelje. Clerisseaua donosi Krizmanic, 1988, 79, sl. 13-14.
Sl. 1: Državni arhiv u Rijeci, Zbirka "P. Nobile", crtež br. 3. Fig. 1: National archives in Rijeka, "P. Nobile" Collection, drawing No. 3.
Crkvica je srušena izgleda upravo u vrijeme Nobileovog zahvata konsolidacije hramova, u sklopu kojeg je u skladu s tadašnjim shvacanjima provedena i djelomična purifi-kacija čitavog kompleksa. Višekratno naglašavana egzakt-nost Nobileova crteža može se potvrditi i detaljem bačve u pronaosu Augustova hrama, kao dokaza tvrdnji o njegovoj tadašnjoj funkciji (DAR, "P. Nobile", 10, skladište nami-rnica; usp. Rusconi, 1926, 346). Analitičarima ce pažnju vjerojatno privuci i usko stubište položeno u os središnjih stupova pronaosa, sudeci prema kronologiji grafičke dokumentacije izvedeno negdje u vrijeme arhitektovog bo-ravka u Puli (DAR, "P. Nobile", 10; usp. Krizmanic, 1988, 82, sl. 19; 83, sl. 19b, sl. 21; 84, sl. 22). Našim istra-živačima vrlo aktualne problematike relacija kasnoantičke i ranosrednjovjekovne graditeljske baštine na istarskom tlu bit ce zanimljiv prikaz kasnoantičke crkve sv. Katarine, kojem je Nobile kao povod iskoristio u pozadini tek naznačenu siluetu grada s morske strane i kojim je, čak i u Puli, smogao snage za odmak od njegovom vremenu karakteristične isključivosti favoriziranja klasične antike (DAR, "P. Nobile", 16; usp. Kandler, 1845, 121, 122; Gerber, 1912, 61-63, sl. 69; Marušic, 1967, 26, 32, 33, prilog 3, sl. 2). Arhitekt pokazuje znatan interes za fortifikacije i gradska vrata. Pažnju plijeni prvenstveno prikaz Portarate, srušene ubrzo po nastanku crteža, prikazane frontalno, upravo s pozicije zanemarene kod Cassasa i drugih, odreda koncentriranih na unutarnji dio u spoju sa Slavo-
lukom Sergijevaca. Na istom crtežu zabilježene su i grad-ske zidine s kulama na pravcu sjeverno od Zlatnih vrata, do mjesta na kojem mijenjaju pravac pružanja (na pod-ručju stambeno-poslovne izgradnje u nizu iz kraja XIX. i prve polovine XX. stoljeca) kod crkve sv. Stjepana, čiji se ruševni ostaci izdižu u drugom planu (DAR, "P. Nobile", 13; usp. Cassas, Lavalle, 1804, sl. 20, 21, 22, 23).13 Crteži sačuvanih gradskih vrata, Herkulovih i još potpuno zatrpanih Dvojnih, s odbačenim dijelovima arhitrava u prvom planu, te pripadajucih fortifikacija, značajni su jer dokumentiraju stanje prije konzervatorsko-prezentacijskih zahvata XIX. i prve polovine XX. stoljeca. Za razliku od, izuzevši najranije razdoblje, relativno suzdržanih zahvata u doba austrijske uprave, talijanski su arheolozi po izvršenim istraživanjima izveli svojevrsnu purifikaciju, tj. pre-zentaciju odabranih očuvanih slojeva na čitavom pripa-dajucem dijelu zidina, od Dvojnih do Herkulovih vrata (DAR, "P. Nobile", 15, 14).14
U rovinjskoj grupi crteža vrijedi se podsjetiti na ne-znatnost utjecaja koje na poluotočno povijesno središte vrše iduca stoljeca, za razliku od u prvoj polovici XIX. st. živnule izgradnje na pravcu od prevlake prema unutraš-njosti kopna (DAR, "P. Nobile", 17, 18, 19). Na veduti iz pravca zaravni ispred crkve sv. Eufemije prema franje-vačkom samostanu, uz vjernu reprodukciju elemenata ar-hitektonskog oblikovanja zvonika i sjevernog perimetral-nog zida rovinjske župne crkve, s perspektivno skracenim
13	Nobile znatno detaljnije prikazuje gradska vrata zidine i kule, pa se na njegovom crtežu bolje uočava njihova slojevitost. Jasno je vidljivo antičko oblikovanje Zlatnih vrata i srednjovjekovna, izgledom trečentistička, nadogradnja sjeverne kule gradskih vrata. O arheološkoj stratigrafiji i modifikacijama pulskih fortifikacija, uz obilje komparativnog grafičkog materijala vidi: Matijašic i Buršic-Matijašic, 1996.
14	Usp. Caprin, 1905, 160. (uz ilustraciju Dvojnih vrata donosi vijest o čiščenju nasutog materijala 1819. godine); Mittelilungen, 1911, 182; Tamaro, 1932, 323-324, (na potonju objavu i nacrt s njom u svezi koji se čuva u planoteci Arheološkog muzeja Istre (AMI), upozorio me je Robert Matijašič na čemu mu se i ovom prilikom srdačno zahvaljujem).
Sl. 2: Državni arhiv u Rijeci, Zbirka "P. Nobile", crtež br. 11.
Fig. 2: National archives in Rijeka, "P. Nobile" Collection, drawing No. 11.
baroknim polukružnim prozorskim otvorima, Nobile dje-lomično prilaže i izgled pročelja sjevernog broda, koje je prethodilo sadašnjem, dovršenom tek u drugoj polovini XIX. stolječa (DAR, "P. Nobile", 19; Horvat, Matejčič, Prijatelj, 1982, 436; Tamaro, 1893, 224). Tako se u rubu kadra naziru detalji poput kartuše nad nadvratnikom portala pobočnog broda i karakteristične barokne, dekorativne krivulje zabata pobočnog broda. Zagonetna je katnost i iz-ostanak prizemnih lukova kuče uz Balbijev luk s gradskom kavanom u prizemlju, prigradene uz vanjsku stranu zidina, izmedu njega i nekadašnje Pretorske palače. Odstupanja prikaza od sadašnjeg stanja, najlakše se mogu protumačiti pretpostavkom da Nobileov crtež dokumentira nedovr-šenu gradnju, ili je kombinacija skice tada postoječeg stanja jednokatne gradevine s planiranom i izvedenom re-konstrukcijom, koja je objedinila dotadašnje prizemlje s prvim katom. Prilog takvom razmišljanju je potpuni su-odnos prozorskih otvora drugog kata kuče s crteža, s onima danas postoječeg prvog kata. To su, bez sumnje, isti otvori naglašenih vijenaca, te elegantnih klasicističkih formi i proporcija, koji se u svemu podudaraju s danas po-stoječima, uključivši i odnos njihove visine prema Balbi-jevom luku. Na istom je crtežu i kompozicija poznata s niza prikaza iz doba kasne Mletačke Republike, stendar-dac na Velikoj rivi flankiran parom stupova, no na njihovim vrhovima više nije bilo skulpture lava sv. Marka a čini se ni sv. Eufemije (DAR, "P. Nobile", 20).15 Za posljednju u nizu veduta sa signaturom Rovinja, na kojoj u prvom planu dominira poput lože arkadno rastvorena gradevina,
bez naznačenog krovišta, logično je pretpostaviti da se radilo o ostacima sanitetske ili kontumacijske zgrade, tj. lučke karantene koju slično, no sa sačuvanim krovištem, dokumentiraju akvarelirani crteži iz kasnog mletačkog razdoblja (DAR, "P. Nobile", 21; donosi ih Budicin, 1998, 76-77, 84-85, 87).
Kastel Leone je još jedna fortifikacija koju Nobile prikazuje neposredno pred njezino rušenje. U planiranju ili odobravanju takvog zahvata, prema svojoj je funkciji, vje-rojatno morao i sam sudjelovati (DAR, "P. Nobile", 37).16 Za razliku od potpuno uništene tvrdave na ulazu u Kopar, mjesna Piazza ostala je, izuzevši detalja, gotovo nedirnuta, no več je nedostajao stendardac iz mletačkog razdoblja (DAR, "P. Nobile", 38). Ipak treba spomenuti podatak o dovršenju transformacije palače koja flankira zapadnu stranu koparskog gradskog trga 1821. godine, dakle neposredno nakon nastanka ovog crteža, koji još uvijek prikazuje i reljef krilatog lava sv. Marka nad portalom Arme-rije (Bernik, 1968, 40).17
Na crtežu nekadašnjeg piranskog mandrača i gradevina koje su ga obrubljivale, čestu autorovu neposrednu vezu s motivom možemo potvrditi barem u detalju prikaza izvornog gotičkog pročelja crkve sv. Petra, koja je 1818. godine radikalno rekonstruirana prema projektu samog Nobilea (DAR, "P. Nobile", 35).18 Ranogotička opčinska palača srušena 1877. godine naznačena je krajnje skicoz-no, naspram preciznosti njezinog prikaza na Tischbei-novoj litografiji.19 Komparacija s ovim četvrt stolječa kas-
Sl. 3: Državni arhiv u Rijeci, Zbirka "P. Nobile", crtež br. 21.
Fig. 3: National archives in Rijeka, "P. Nobile" Collection, drawing No. 21.
15	Usp. opsežnu analizu ove teme u urbanističkoj študiji M. Budicina, 1998, 76-77, 84-85, 87, 89.
16	Metu brojnim prikazima ove tvrdave ističu se oni kod Caprina (1905, 94-95, 104-105), Semija (1975, 316, 31 7) i Budicina, (1998, 64-65).
17	Reljef je demontiran 1814. god. Usp. Rizzi, 1991, 185.
18	Crtež je reproduciran u Bernik, 1968, 161. Nobileov zahvat na crkvi sv. Petra analizira Sonja Ana Hoyer (1999, 325-338).
19	Iscrpnu komparativnu analizu raspoložive grafičke dokumentacije izvršio je Bernik, (1968, 162-164, na str. 163. cit. djela donosi i fotografiju vijecnice). Usp. Selb, Tischbein, 1842, 15; Caprin, 1905, 204, 205. Vijecnicu opisuje P. Kandler (1879, 45-47). O piranskoj urbanističkoj slici usp. Brglez, 2005; 1997, 139-152.
Sl. 4: Državni arhiv u Rijeci, Zbirka "P. Nobile", crtež br. 34. Fig. 4: National archives in Rijeka, "P. Nobile" Collection, drawing No. 34.
nijim izvorom, podsjeca na još jednu drastičnu interven-ciju ranog klasicizma u povijesnom gradskom tkivu, zamjenu gradske lože i kuce na koju se naslanjala novom palačom "Kazine".20 Veduta vanjskog oboda piranskog poluotoka s dominantom crkve sv. Jurja ujedno je i jedini crtež tušem u cjelokupnoj zbirci (DAR, "P. Nobile", 34).21 Svoje mjesto u zbirci našla je i do danas vrlo dobro očuvana veduta mandraca i Velikog trga u Izoli (DAR, "P. Nobile", 36).22
Iako i porečka grupa crteža započinje panoramskim prikazom s mora (DAR, "P. Nobile", 23) odabir pojedi-načnih motiva podsjeca na osnovni i razumljivi autorov interes u bilježenju prošlosti, a to je preokupacija antikom.
U Poreču Nobile pažljivo crta ostatke forumskog hrama, u situaciji gotovo nepromijenjenoj do danas, poput dijela južnog stilobata u suodnosu s romaničkom kucom. Crtež je dokumentaran ali sadrži i genre motiv žene koja
na rubu kadra požira pokraj svojih kucnih vrata (DAR, "P. Nobile", 25).23 Danas zatičemo radikalno drugačiji prizor po uklanjanju kuca izgradenih na sjevernom stilobatu (DAR, "P. Nobile", 27).24 Začelje forumskog h rama u No-bileovo vrijeme tek se nazire u temeljima zapadnih gradskih zidina (DAR, "P. Nobile", 27), sto se ne može reci za ostatke tzv. Neptunovog hrama, odnosno vjerojatne forumske perimetralne adjacencije, jasno uočljive ispred sjevernog, u meduvremenu dobrim dijelom destruiranog ruba gradskih zidina, koji se danas tek prepoznaje u vezi s ostacima kule, podzidima i na pravcu sjeverno od vile Polesini (DAR, "P. Nobile", 24).25 Naposljetku, Nobile u Poreču pruža i varijante svojeg videnja rekonstrukcije forumskog i tzv. Neptunovog hrama (DAR, "P. Nobile", 29), te daje prilog nacrtima kompleksa Eufrazijane, presjek i tloris, oba skicozna i nedovrsena (DAR, "P. Nobile", 28).26
20	Kako na Nobileovom crtežu "Kazina" još nema karakteristični polukružni zabat koji skriva dvostrešno krovište, moguče je da Nobile prikazuje nedovršenu zgradu. Usp. Selb, Tischbein, 1842, 15. Iscrpnije o supstituciji gradske lože "Kazinom" vidi u Bernik, 1968, 165, 1 71.
21	Crtež je reproduciran u Bernik (1968, 152). Usp. Mihelič, 1992, 257-286.
22	Reproducirana u Bernik (1968, 103), s komentarom na str. 112.
23	Gotovo je na isti način srednjovjekovna kuča uz južnu stranu ostataka hrama kadrirana na fotografiji kod M. Preloga, iako on nije poznavao riječku zbirku "Nobile", što samo potvrtuje da su istraživači različitih razdoblja bili preokupirani istim problemima (Prelog, 1957, 46, sl. 60).
24	Praktično isti kadar, tad još tek neznatno pročiščenijeg motiva krajem je stolječa ponovio Caprinov ilustrator Giulio De Franceschi. Usp. Caprin, 1905, sv. I, 30.
25	Usp. krupnije kadriranu situaciju kod Caprina, 1905, sv. I, 29.
26	Samo naznačenu tlorisnu situaciju apside kapele u sjeverozapadnom uglu atrija usporedi sa Selb, Tischbein, (1842, 15), koji stanje atrija dokumentiraju nakon izvršenog ranoaustrijskog konzervatorskog zahvata. Usp. takoter s Prelogom, (1957, 96, 120, 187, 188). Kod porečke situacije treba spomenuti jedan crtež istočnih zidina i kula s gradskim vratima, koji sasvim podsječa na način crtanja kakav je Nobile primjenjivao na grupi veduta koje se danas čuvaju u Rijeci. Uz cilindričnu i peterokutnu kulu s pripadajučim zidinama, na crtežu su dokumentirana i danas nepostoječa gradska vrata. H. Giaconi je analizirajuči crtež pri zaštitnom zahvatu na kuli, zaključio da su ona vjerojatno dobrim dijelom bila još antičkog podrijetla (Giaconi, Matejčič, 1995). Isto potvrtuje Baldini (usp. Baldini, 1999, 87-88). Crtež bez navotenja izvora donosi D. Orlič (1997, 148).
Sl. 5: Državni arhiv u Rijeci, Zbirka "P. Nobile", crtež br. 51.
Fig. 5: National archives in Rijeka, "P. Nobile" Collection, drawing No. 51.
Veliki značaj ove zbirke predstavlja činjenica da za razliku od svojih prethodnika, koji putuju uzduž obala Istre krajem XVIII. i početkom XIX. stoljeca, Nobile voden svojim poslovnim aktivnostima, vjerojatno trasira-njem obalne ceste Kopar - Pula, možda prvi nakon poslovično nepreciznih baroknih vedutista XVII. st. prikazuje i manje gradove bez znatnijih rimskih starina. Poučno je usporediti vedutu Novigrada koju donosi Prospero Petronio, prepunu karakterističnih pojednostavlje-nja, naivne perspektive i pretjerivanja, s Nobileovom panoramom crtanom negdje iz pravca Brtonigle, na ko-joj se usprkos znatnoj udaljenosti uočavaju točni medu-odnosi grada, jos uvijek strogo limitiranog srednjo-vjekovnim i renesansnim zidinama, nad kojim je domi-nirao izvorni zvonik katedrale, naspram crkava sv. Marije ispred grada i sv. Agate daleko u polju. Na rubu prvoga plana novigradske vedute, lakim su potezima olovke naznačena dva sjedeca ljudska lika i jedan koji spava okrenut ledima i ležeci na boku (DAR, "P. Nobile", 31; Petronio, 1968, 413, 414).
Vrijedi se prisjetiti i na fotografijama zabilježenog iz-vornog izgleda glavnog umaskog trga s nizom kuca na-suprot nedovrsenog pročelja umaske župne crkve. Oso-bito je zanimljiva opcinska palača, na kojoj Nobile vjerno prikazuje poznate detalje poput grbova, i reljefa lava sv. Marka, koji se sada nalazi na zvoniku. Na istočnom pročelju palače uočava se nepoznati detalj baroknog portala, izlaza na pobočnu terasu (DAR, "P. Nobile", 32).27 Još jedan dokaz pouzdanosti podataka koje nam ponekad tek u obrisu pružaju Nobileovi potezi olovke, njegov je
crtež ulaza u Umag, na kojem u prvom planu donosi jed-va vidljive konture zubaca na zidinama koje su s obje strane branile prilazni nasip, u drugom planu ostatke glavnog ulaznog tornja, a u pozadini i danas postojecu renesansnu kulu južnog poteza fortifikacija. Sve to vrijedi usporediti s jednim akvareliranim crtežom, Topografskim prikazom umaske opcine iz 1765. godine, s minuciozno naslikanim detaljem snažno utvrdenog grada na poluoto-ku. Njegov original čuva se u Kartografskoj zbirci Držav-nog arhiva u Rijeci (DAR, "P. Nobile", 33).28
Na prikazu Vrsara, vidljiv je izraziti rast koji je naselje doživjelo spustajuci se u XIX. stoljecu prema moru. Umje-sto crkve i zvonika nastalih u XX. st., nad gradom domi-niraju tada jos postojeca krunista biskupskog ljetnikovca, kastela Vergottini. Crkva sv. Antuna s lopicom, ispred gradskih zidina, danas je potpuno uklopljena u gusto gra-deno tkivo podgrada, a na kompleksu crkve sv. Marije, u meduvremenu je doslo do urusavanja dijela franjevačkog samostana. Zanimljivo je, da se pozicija s koje je jedino moguca prikazana vizura, nalazi točno na lukobranu iz XIX. stoljeca, pa je i ovdje realno pretpostaviti da je Nobile crtao prilikom nadzora radova ili nekih sličnih aktivnosti (DAR, "P. Nobile", 22).
Za razliku od Vrsara, Bale su do danas i u vizuri s ceste ispod naselja, kao i u prikazu trga s gradskim vratima i kastelom Soardo-Bembo, gotovo potpuno nepromijenjene. Jedino je gotička gradska vijecnica, čija je bočna fasada vidljiva na crtežu trga, naknadno doživjela radikalnu rekonstrukciju u neogotičkim formama (DAR, "P. Nobile", 42, 43).
SI. 6: Državni arhiv u Rijeci, Zbirka "P. Nobile", crtež br. 55.
Fig. 6: National archives in Rijeka, "P. Nobile" Collection, drawing No. 55.
27	Fotografiju porušenih zgrada donosi Martinello, 1964, 24. Prisjecanje je i prilog kritici sadašnjeg prevelikog rastvorenog platoa u centru poluotoka, bez adekvatnog prijelaza i spoja s gotičko-renesansnim dijelom povijesnog središta naselja.
28	Detalj je publiciran u precrtu kod Martinella (1964, 15), bez navotenja izvora. Isti, je preuzeo i R. Cigui (1994, 245). Originalna karta je u riječki Državni arhiv vjerojatno dospjela s ostavštinom De Franceschijevih iz Segeta.
Sl. 7: Državni arhiv u Rijeci, Zbirka "P. Nobile", crtež br. 38. Fig. 7: National archives in Rijeka, "P. Nobile" Collection, drawing No. 38.
Pogled na Vodnjan i začelje tada tek dovršene crkve sv. Blaža, s tek naznačenom vertikalom zvonika u izgradnji zabilježen je iz lopice jedne crkve. Prema obrisima grada i vidljivom dijelu pročelja gradevine to može biti crkva sv. Franje uz cestu prema Balama. Ipak, zbunjuje nedostatak tragova lopice ispred pročelja ove ruševne ro-maničke crkve (DAR, "P. Nobile", 41; usp. Tamaro, 1893, 578, 587).
Na primjeru Svetvinčenta još jednom se možemo uvje-riti u pouzdanost podataka koje otkrivaju Nobileove skice, iako je u njih ponekad teško povjerovati, jer današnja situacija prikazuje nešto drugačiju sliku. Tako na prvi pogled slika naselja do detalja odgovara današnjoj situaciji, no uočavaju se i neke razlike. Gradska loža danas ima tro-strešni a ne dvostrešni krov, a lukovi obiju kolonada tjeme-nima su iznivelirani. Nobile, kao i Tischbein tridesetak go-dina kasnije, nad nosačima prema trgu prikazuje krovište postavljeno podrožnom gredom na uzdužne udvojene dr-vene konzole nad kapitelima. Dakle, na tom pročelju loža nije imala arkaturu, vec je ona posljedica nekog kasnijeg restauratorskog zahvata. Vrijedan je detalj ukrasnih gibelina glavnog tornja kaštela Grimani, kojih kod Tischbeina vec nema. Komparativna analiza upucuje i na promjene završnog kata glavnog tornja (DAR, "P. Nobile", 44). S vremenom propali detalji kaštela, poput stubišta s balustradom koje vodi na šetnicu i visokih štala sa sjenicima i vanjskim stubištima, uzduž unutarnjih zidova, koji su koncem pro-šlog stoljeca i fotografski dokumentirani, danas se osjecaju u jasnim preostalim tragovima kosine nasipa, zidnih konzola i rupa za grede. Svi su tornjevi kaštela tada bili prekriveni krovištima (DAR, "P. Nobile", 45).
U Kanfanaru Nobile crta pogled na naselje iz lopice neke crkve, zatim, zvonik, pročelje župne crkve i nekoliko kuca s druge strane ceste. Nezaobilazni Dvigrad prikazan je samo kao mrlja u krajoliku (DAR, "P. Nobile", 46, 47, 48).
Lupoglavskom je kaštelu u XIX. stoljecu uz plašt istočnih zidina prigradena štala a tek nakon Drugog svjetskog rata pretrpio je vecu devastaciju rušenjem glavnog portala s grbom a zatim nedavno adaptacijom za stambene potrebe i povečanjem gabarita dotadašnje štale, dok su ostali dijelovi, istina ruševni, opstali nedirnuti od vremena No-bilea. Zanimljiva je vec u njegovo vrijeme izvršena adaptacija jugoistočne kule za stanovanje (DAR, "P. Nobile", 56).29 U širem zahvatu arhitekt je naznačio i poziciju ostataka starog kaštela na brijegu, s crkvom sv. Stjepana u podgradu, prikaz kojih nam nešto manje od dva stoljeca ranije donosi i Valvasor (DAR, "P. Nobile", 55; Valvasor, 1689, 355).
Sjeverni trakt Pazinskog kaštela u vlas je isti kao i u vrijeme kada ga crta Nobile, osim nadogradnje koju je naznačio isključivo nad zapadnim, ne i nad sjevernim po-tezom vanjske šetnice uzduž kruništa zidina. Obrambeni opkopi su u njegovo vrijeme vec zatrpani, a u meduvre-menu je srušeno predzide ispred ulaza u kaštel. Nobile u drugom planu lakim potezima skicira zvonik i pročelje župne crkve sv. Nikole, na koje je pogled danas zastrt novogradnjom (DAR, "P. Nobile", 53). Zgrada internata Hrvatske gimnazije početkom je XX. stoljeca zastrla vizuru s trga ispred franjevačke crkve prema novim pazinskim četvrtima. Klasicistički spomenik podignut u vrijeme nastanka crteža, uklonjen je poslije Prvog svjetskog rata. Is-
29 Detaljnu deskripciju mijena novog lupoglavskog kaštela omogucila mi je upravo grada riječkog arhivskog fonda, Zemaljski sabor Markgrofovije Istre. Usp. Bradanovic, 2006, 183-194.
Sl. 8: Državni arhiv u Rijeci, Zbirka "P. Nobile", crtež br. 80. Fig. 8: National archives in Rijeka, "P. Nobile" Collection, drawing No. 80.
pod baroknog polukružnog prozora na pročelju franje-vačke crkve Marijina Pohodenja pažnju če privuči par danas nevidljivih (gotičkih?) prozora ili pak niša za kipove, kao i karakteristična barokna lukovica zvonika, umjesto današnje piramide (DAR, "P. Nobile", 54). Nezaobilazan je bio i prikaz Pazinske jame (DAR, "P. Nobile", 52).
Serija labinskih crteža započinje s uobičajenom pa-noramom utvrdenog grada na uzvisini (DAR, "P. Nobile", 70). S manjim preinakama sačuvani su svi osnovni elementi dani na prikazu crtanom s padine ispod crkve sv. Antuna, prema baroknom nizu kuča izraslom na perimetru gradskih zidina. Direktna vizura s donje strane prilazne ceste zastrta je izgradnjom tridesetih godina ovog stolječa (DAR, "P. Nobile", 71). Na danas tek djelomično očuvanom renesansnom, vanjskom ob-rambenom zidu a ispred glavnih vrata sv. Flora, koja su očuvana na crti unutarnjih, izvorno srednjovjekovnih zidina, Nobile bilježi i izgled vanjskih gradskih vrata, od kojih je danas preostao samo donji dio lijevog dovrat-nika s bazom. Citav sklop kuča u drugom planu još jas-nije otkriva svoje temeljenje na srednjovjekovnim gradskim zidinama, dok je satni toranj u meduvremenu dobio klasicističku obradu s kupolom. Renesansna kula i nova, barokna gradska loža, sačuvane su u neizmije-njenom obliku (DAR, "P. Nobile", 72). Uz krševite pa-dine uokolo ceste za Rabac, s morem u stražnjem planu, prikazana je i zrcalna slika, rabačka uvala sa siluetom Labina u pozadini. U neizbježnoj komparaciji s današnjim stanjem, to je ujedno i primjer u meduvremenu potpuno izmijenjenog krajolika (DAR, "P. Nobile", 73, 74). Pogled na Plomin s masivom Učke u pozadini, crtan s ceste, iz pravca Labina, markirao je kao točke u podnožju brijega, pristanište s usidrenim jedrenjacima i
nedavno srušeni kompleks vile Depangher, koji se nala-zio na poziciji sadašnjeg deponija termoelektrane (DAR, "P. Nobile", 75). Do danas nepokvarenu vizuru zapad-nog poteza plominskih fortifikacija, s kulom koja je branila ulaz u grad, župnom crkvom kao sastavnim dijelom gradskog obrambenog sustava, zvonikom župne crkve i zvonikom crkve sv. Jurja "starog", Nobile skicira iz hladovine i danas dijelom postoječih ruševnih vodenica ispod grada (DAR, "P. Nobile", 76). Pogled na velikim dijelom očuvan jugozapadni potez zidina iznad Zaljeva, s ugaonom, pravokutnom, mletačkom kulom, pročelja razdijeljenog oblim renesansnim vijencem, na kojoj se nalazio reljef krilatog lava sv. Marka i domi-nantama dva crkvena tornja, pokvarila je recentna izgradnja u neposrednoj blizini. Srušen je i dio starijeg, dijelom unutarnjeg prstena zidina, iznad malog romaničkog portala koji se nazire na prikazu, dok je sam, sada zazidani portal pokraj kojeg danas prolazi obodni put, sačuvan, kao i donji dio pripadajučih zidina iskorištenih za vrtni podzid (DAR, "P. Nobile", 77).
Masivna pravokutna kula skošenoga podnožja pred ulazom u Moščenice, več je u Nobileovo vrijeme doži-vjela adaptaciju, koja je nastavljena i naknadno, kroz XIX. stolječe, probijanjem prizemnih i novih, večih otvora pr-vog kata. Osnovni motiv crteža u stvari je bogata krošnja nedavno posječenog kestena u čijoj se pozadini nazire barokna loža (DAR, "P. Nobile", 79).
Tinjan s lako prepoznatljivim baroknim pročeljem župne crkve i još prepoznatljivijim zvonikom, tambura bez završne piramide, jedan od pisaca opisa pod crtežima proglašava Kringom. Zidine su bile več djelomično porušene, osobito probijanjem novog, širokog prilaza prema glavnom trgu ispred crkvenog pročelja. Nobile na dva
crteža potvrduje bitan dio shematskog prikaza Tinjana iz Valvasorove knjige, a to je u njegovo vrijeme još uvijek očuvana srednjovjekovna, pravokutna prohodna kula nad nekadašnjim glavnim ulazom u grad. Od kule je danas preostao samo zidic u parapetnoj visini (DAR, "P. Nobile", 50). I danas postojeci županov stol pred ulazom u Tinjan poslužio je kao mjesto odmora i okrijepe umornih Nobi-leovih suputnika (DAR, "P. Nobile", 51).
Prava je veduta Kringe ispravno potpisana. Središte da-našnjeg naselja vec je tada uglavnom bilo definirano. Prepoznaje se sadašnja župna crkva sv. Petra i Pavla te crkvica sv. Ane. lako se naselje još nije bilo proširilo izvan ograničenog prostora uzvisine, ipak komparacije s ranijim prikazima kod Valvasora i P. Petronija pokazuju značajne promjene. U pozadini Nobile crta konturu zvonika Sv. Petra u šumi (DAR, "P. Nobile", 49; Valvasor, 1689, 318; Petronio, 1968, 239).
Kada spomenemo pogreške u legendiranju, tj. opise ispod crteža koji vjerojatno potječu od vlasnika zbirke iz prve polovice XX. stoljeca, treba istaci da mjesto proglašeno Vranjom sasvim sigurno to nije (DAR, "P. Nobile", 57). Ne može se osporiti, no zasad ni sa sigurnošcu po-tvrditi, ispravnost legendiranja Muntica, zastupljenog s nekoliko kuca bez prepoznatljivijeg naglaska (DAR, "P. No-bile", 58).
Prikaz središta Vižinade, sa nedavno srušenom vijec-nicom i palačom pokraj cisterne, upozorava na stupanj uništenja i devastacija, koje su se uglavnom odvijale u drugoj polovici XX. stoljeca. Uz baroknu cisternu, očito središnji motiv prikaza, posebno su naglašeni klesanci gotičko-renesansnog dijela zidnog sloga kuce s reljefom mletačkog krilatog lava. Izvorno je ona očito imala javnu funkciju. Koncem prošlog stoljeca radikalno je nadogra-dena ali je još uvijek, barem u tragovima, uspjela očuvati i danas prepoznatljive stilske detalje kojima se posebno po-svetio Nobile. Na njoj je danas vidljiva zazidana rene-sansna bifora, koja je u vrijeme Nobilea vjerojatno bila prežbukana (DAR, "P. Nobile", 64).
U Motovunu je samo naznačena danas nepostojeca katna prigradnja raščlanjena stupovima, na poziciji s unu-tarnje strane gradskih vrata. Ostaci renesansnog pročelja u meduvremenu pregradene kuce do zvonika nedavno su prezentirani, dok se na pročelju prema trgu izvorno ro-maničkog kaštela, vec u Nobileovo vrijeme ne primjecuju arhitektonski detalji primarnog gradevnog sloja (DAR, "P. Nobile", 61).
Vješto komponirajuci prikaze utvrdenih gradova na uzvisinama s ljepotama krajolika i konturama figura svojih suputnika, najčešce prikazanih kako u dokolici lješkare zavaljeni uz neko deblo, Nobile se nizom crteža udaljava
od egzaktnosti arhitektonskog pogleda na svijet, nostalgič-nim ugodajem anticipirajuci duh nadolazece epohe ro-mantizma. Osjecaju se i odjeci njegovog rimskog školo-vanja, osobito studija kompozicije Poussinovih arkadijskih krajolika.30 Čini se da je u osnovi takvih prikaza bila svijest o potrebi dokumentiranja slike vremena koje pro-lazi, iako su dobrim dijelom upravo ovi motivi uspjeli nekim čudom ostati gotovo netaknuti, pretvorivši se u naj-značajniju baštinu istarskog poluotoka. Medu ovim tipom crteža osobito prednjače krajolici s tvrdim gradovima nad Mirnom, a naglasak je pritom na Motovunu, prikazanom iz različitih pozicija i u različitim kombinacijama (DAR, "P. Nobile", 59, 60, 63, 65). Ljepota krajolika takoder je povod prikazu Istarskih Toplica (DAR, "P. Nobile", 62). Buje su, crtane iz pravca Grožnjana, u potpunosti zadržale osnovnu konturu utvrdenog grada na brijegu, s prepo-znatljivim odnosom vertikala zvonika župne crkve sv. Servula i crkve sv. Marije od Milosrda (DAR, "P. Nobile", 66). U dnu Tarske vale vec je postojala usamljena kuca a kroz protekla se stoljeca gotovo ništa nije ni promijenilo (DAR, "P. Nobile", 30). Kaštelu kod Buja naziru se nešto očuvanije zidine i krovišta kuca, dok uz crkvu sv. Sabe u podnožju brijega još nije bio izgraden odvojeni zvonik (DAR, "P. Nobile", 67). Predstavnici ove grupe crteža su i dva potpisana kao Belle Grotte a na jednom od njih se u pozadini raspoznaje Kaštel kod Buja (DAR, "P. Nobile", 68, 69). Ove impresije istarskim krajolikom, koje nisu u funkciji arhitektonskih studija, predstavljaju, likovno vjerojatno najznačajniji dio ukupnog Nobileovog crtačkog opusa.
Krivudavo putovanje simbolično valja privesti kraju, početnom i završnom točkom, Miljem i njihovim zidina-ma, te prikazom tamošnjeg pristaništa, koje je takoder do danas potpuno očuvalo tadašnje konture (DAR, "P. Nobile", 39, 40) i Lovranom, uz karakteristično zapažanje o današnjem lukobranu lovranske lučice vec prikazanom kod Nobilea, i pretpostavkom koja iz toga slijedi, da je imao udjela i u ovoj gradnji. Nadalje, usporedba Nobileovog crteža lovranske luke s Valvasorovom grafikom iz suprotnog kuta, korisna zbog usporedbe sasvim različitih pristaništa, takoder omogucava precizniju rekonstrukciju obrisa na crtežu s početka XIX st. Tako se potvrduje da je u Nobileovo vrijeme, uz i danas očuvanu crkvu sv. Trojstva, na obali još uvijek stajala i crkva sv. Sebastijana. Dobro su nam dokumentirane i lovranske zidine iznad pristaništa, s vratima i kulom Stubica (DAR, "P. Nobile", 78; Valvasor, 1689, 346).
U Premanturi je Nobile vec u doba nastajanja crteža razmišljao i o izgradnji svjetionika Porer, koji ce doduše ostvariti tek njegov učenik Giuseppe Sforzi.31 Nije slu-
30	Utjecaj Nicolasa Poussina zapaža i Fabiani (1980, 789). Suputnici su možda barun de Humbracht i gospoda Balzano, Balesin i Sandri koji su mu 1815. godine pomagali oko projekta ceste Kopar-Pula. Usp. Pavan, 1998, 31.
31	Opsežnije o Nobileovim projektima svjetionika vidi u Pavan, (1998, 45, i reprodukcije studija svjetionika 262-269). Usp. Bradanovic, 2003, 491-499.
čajno da jednog od likova s crteža, rukopis koji je vjero-jatno suvremen njihovom nastanku otkriva kao lučkog kapetana (DAR, "P, Nobile", 81).32 Grupni portret obitelji Mezolic vjerojatno ce biti zanimljiv etnolozima, jer su portretirani odjeveni u pučku nosnju (DAR, "P. Nobile", 82).
ZAKLJUČCI
I iz ovog se opisa cjelokupne riječke zbirke "P. Nobile" mogu prepoznavati odredene zakonitosti. Tako se i bez arhivskih istraživanja može zapaziti da za svoje vrijeme krupna infrastrukturna ostvarenja, pogotovo izgradnja cesta i lučke infrastrukture, na koja nailazimo slijedeci trag Nobileovih crteža, dijelom negiraju sliku o larpurlati-stičkom putovanju očuvanu u samom nazivu zbirke. Za-sad, takoder možemo pretpostavljati da je zbirka mogla nastati u relativno kratkom vremenu, sto se može zaključiti po relativnoj ujednačenosti kvalitete i formata papira, kao i vrsti koristene olovke, sudeci prema detaljima crteža dobrim dijelom u vremenu nakon definitivne uspostave austrijske vlasti u Istri, sto osnovom poznatih biografskih podataka o autoru, vrijeme nastanka sužava na razdoblje od 1813. do 1818. godine. Dio je crteža mogao nastati i ranije, možda u vrijeme njegovih boravaka u Istri, 1809. i 1810. godine. Na crtežima se primjecuju odjeci autorovog skolovanja na rimskoj Akademiji sv. Luke, od proučavanja Poussinovog i Lorrainovog stvaralastva, preko studija Pira-nesija i drugih koji su u to doba bili opsjednuti antičkim ruševinama, do utjecaja talijanskih vedutista XVIII. sto-ljeca. Odmakom od isključivog interesa za antičke starine, zbirka crteža tematski anticipira epohu romantizma.
Uz razmisljanja o mogucem arhitektovom autorstvu pojedinih gradevina, treba podsjetiti na povijesno zna-čenje Nobileovog projekta i izgradnje za svoje vrijeme najmodernijeg svjetionika na Sredozemlju i prvog mo-dernog svjetionika na istočnoj obali Jadrana, u Savudriji 1817. godine. Svakako treba otvoriti raspravu o jos nekim, pretpostavljenim ostvarenjima Nobilea u Istri. Pritom bi valjalo provjeriti dostupne podatke za neke piranske i rovinjske klasicističke palače, koje sasvim podsjecaju na Nobileova trscanska ostvarenja poput kuce "Fontana". Ne valja pretjerivati u takvim pojed-
nostavljenim usporedbama, pogotovo s obzirom na arhitektov pedagoski rad, sljedbenike, kao i čitav krug trscanskih klasicističkih graditelja. Sto se tiče župne crkve u Visnjanu, dovrsene 1833. godine, stilska jasnoca i "schinkelijanska" snaga pročelja u formi pronaosa grčkog hrama, ovdje je, na tlu Istre, mogla proizaci samo iz na-dahnuca opusom P. Nobilea, kao pobornika Winckel-mannove, "progrčke" neoklasicističke struje. Na slične odjeke Nobilea i trscanske neoklasicističke graditeljske skole nailazimo i drugdje u Istri, vise u primorskim gra-dovima ali i u unutrasnjosti, pogotovo na ambicioznije zamisljenim crkvama, poput spomenute u Visnjanu ili one u Vižinadi.
Vratimo li se arhitektovoj djelatnosti na polju zastite spomenika, podsjecajuci da se ne radi o hobiju, vec o profesionalnom zaduženju inženjera javnih radova, ali i posebno izraženom zanimanju, koje je uključivalo nadzor nad sirokim spektrom poslova od arheoloskih istraživanja u Trstu i Akvileji do sanacijsko-prezentacijskih radova na pulskoj Areni i Augustovom hramu, sve prema tada naj-suvremenijim metodama, jer ne zaboravimo Nobile je učenik jednog Valadiera, uočit cemo zapostavljenost nje-govog pionirskog konzervatorskog rada u nasim kraje-vima.33 On se nije temeljio samo na arhitektovom rim-skom iskustvu, vec i na cjelokupnom kulturnom ozračju Trsta s početka XIX. stoljeca, probudenom interesu za starine, u kojem su vodecu ulogu uz Nobilea imali dje-latnost A. Canove i D. Rossetija te utjecaj Winckel-mannovog djela.
Zbirka crteža koja se čuva u riječkom arhivu, prvenstveno je zbog primijenjenog načina i tehnike, a radi se o terenskim skicama bez uljepsavanja i naknadnih dorada po sjecanju, od velike važnosti za danasnje istraživače, jer Nobile je prvi autor istarskih veduta u čijim prikazima nema idealizacije, koja bi isla na stetu realnog prikaza arhitekture. Zanimljiva je i sa stajalista povijesti arhitekture, jer Nobilea kao klasicističkog arhitekta predstavlja u ponesto drugačijem svijetlu. Zbirka je dragocjeno vrelo za komparativne analize povijesne grafičke dokumentacije i postojeceg stanja graditeljskog fonda istarskih gradova, te podsjeca na mogucnost novih arhivskih priloga poznavanju nase urbanističke bastine, kao i na znan-stvenu potrebu sustavnijeg publiciranja ovog tipa arhivske
32	Ovo je ujedno i jedina zapaženija pojava takvog rukopisa, uz spomenutu na datiranom portretu brsečkog kanonika Valčica.
33	1809. godine poduzeo je studijsko putovanje u Istru a sljedece je godine opet bio u Istri, ali i u Dalmaciji. Pavan i Matijašic spominju njegove splitske crteže koji se čuvaju u tršcanskoj Sopritendenzi. Vec 1813. godine francuskim je vlastima predložio opsežni program zaštite arhitektonskih starina Ilirije. Interes za pitanja obnove spomenika Nobilea ne napušta ni u kasnim godinama njegovog života, pa tako 1846. i sljedece 1847. godine savjetuje svojeg učenika Bionija pri obnovi šibenske katedrale. Vidi: Pavan, 1989, 411-412; 1998, 25-26, 62, 63; Matijašic, 1999, 12-21. Nobileova je profesionalna konzervatorska djelatnost, istina, pomalo u koliziji s njegovim drugim funkcijama, no podsjetimo se, započela je desetljecima ranije od iscrpno valorizirane aktivnosti Vicka Andrica u Splitu (o Andricu, usp. Kečkemet, 1993). Iz grade tršcanskih arhiva jasno je da je konzervatorski aspekt Nobilove djelatnosti koncepcijski vec zarana zaokružen, jer obuhvaca teorijske postavke, izradu programa a zatim i istraživanja, te po odlasku u Beč, niz pisanih praktičnih naputaka izvodačima. U slučajevima radova na pulskoj Areni i Augustovom hramu, uz brojne su prethodne studije sačuvani Nobileovi izvedbeni projekti, prema kojima su se i odvijali zaštitni zahvati.
grade.34 Istra koju na svojim službenim putovanjima bilježi Nobile u stvari je Istra prošlosti, koja upravo u njegovo vrijeme i s njim započinje iskorak iz srednjo-vjekovnih zidina. Zbirka je zanimljiva i u širem povijes-
nom kontekstu, kao dokument specifičnog razdoblja pu-nog nametanja Trsta kao kulturnog, upravnog i gospo-darskog središta sjevernog Jadrana.
THE "PIETRO NOBILE" COLLECTION FROM THE NATIONAL ARCHIVES IN RIJEKA AS A SOURCE FOR RESEARCH OF THE APPEARANCE OF ISTRIA VILLAGES AT THE BEGINNING OF THE 1 9th CENTURY
Marijan BRADANOVIC
University of Rijeka, Faculty of Arts, Department of Art History, HR-51000 Rijeka, Trg I. Klobucarica 1
e-mail: mbradanovic@ffri.hr
SUMMARY
This article contains an analysis of a collection of drawings representing motifs from Istria. They were drawn by the renowned architect Pietro Nobile from Trieste and are kept in the National Archives in Rijeka. The history of the collection is described - it had been discovered, bought and catalogued between the Two Wars by Camillo De Franceschi, a historian, librarian and archivist from Pula. After World War II the collection has been kept in the National Archives in Rijeka. The collection consists of 79 drawings of vistas and landscapes and three portraits. It was dated on the grounds of a contemporary inscription from the year 1815 on the portrait of canon Valcic from Brsec, yet some of the drawings were certainly created somewhat earlier. The drawings are marked by their sketchy and explicitly realistic manner, and differ from their contemporary depictions of Istrian towns, where realistic qualities were lost during subsequent treatment. Previously unknown details of the urban scheme of Istrian towns are described, which have been lost in the intervening period, including some, for which these drawings represent the only illustration. Like his predecessors Nobile too is primarily interested in documenting monuments from the Antiquity, yet his work exhibits a broader interest in antiques, an anticipation of the forthcoming period of Romanticism. Among the numerous vistas from Pula, providing a more precise set of information than any other source known so far, there is an outstanding depiction of the exterior side of the Golden Gate with a segment of the city walls and a tower in the northern direction. The vistas from Rovinj, including drawings of a part of the front façade of the St. Euphemia parish, a pedestal with side columns and the remains of the harbour quarantine on the Rovinj waterfront are of special interest. The drawing of the main town square in Koper, including a detail of the façade of the Armeria building and one of the original front façade of the church of St. Peter in Piran are noteworthy as well. Among the motifs from Porec the forum temple stands out and an illustration of its back façade with Medieval walls in the elevation is considered to be a rarity. Vistas from rarely depicted towns represent an even more valuable source of information, especially the drawing with a fortified causeway in front of the inner town walls of Umag and the drawings of the main entrance to Labin and Tinjan depicting a tower with a passage, erected over the main city entrance. The towns Bale, Plomin, Motovun, Svetvincenat and the castels in Pazin and Lupoglav have been found to remain virtually unchanged. The veracity of depictions is proven by a parallel survey of
34 Pogotovo u sadašnjem trenutku, kada se otvorila mogucnost daleko šireg uvida, jer je uz vec dobro poznate grupe povijesnih veduta naših naselja, poput onih pomorsko-putopisnih i kartografskih (npr. B. von Breydenbach, A. Degli Oddi), vedutista baroka i romantizma (npr. ilustratori Valvasorovog djela, Selb-Tischbein) postao pristupačan i čitav niz kvalitetno reproduciranih planova i projekata iz razdoblja kasnije mletačke uprave (posebno zahvaljujuci Budicinovoj sintezi iz 1998. godine). Posljednjih se godina u istraživanjima sve češce i vec rutinski primjenjuje Zbirci "P. Nobile" izrazito kompatibilan Katastar Franje I. S obzirom na vrijeme postanka Zbirci se, u kombinaciji s drugim grafičkim vrelima može pristupiti sa stajališta gospodarske povijesti u suodnosu s urbanističkim razvitkom kako to, primjerice, A. Panjek radi na primjeru Trsta (usp. Panjek, 2006). Tu je i lijepi broj novih znanstvenih monografija koje istražuju i arhitektonska te urbanistička pitanja poput: Dioecesis Justinopolitana (Stefanac, ed., 2000 - prilozi S. Bernika i N. Grujic) ali i korisnih popularno-znanstvenih djela poput Foscanovih studija (1992; 2003). Ne treba zaboraviti brojne mjesne monografije koje donose obilje povijesnog slikovnog materijala poput Orliceve Srdačno Vaš Poreč iz 1997. godine, vece fototeke poput one Konzervatorskog odjela u Rijeci ili Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu, sve više materijala na internetu, ali i obilje još neobjavljene ili pak davno i prema današnjim standardima nezadovoljavajuce reproducirane arhivske grade (zadržimo se, ovoga puta, samo na slikovnoj gradi, ne otvarajuci problem pisanih vrela). Pri korištenju riječke zbirke "P. Nobile" izražen je problem zaštite osjetljivog papira, mjestimično potpuno izblijedljelih poteza olovke.
available graphic art material and through field research. Apart from possessing great artistic value this collection represents one of the most comprehensive graphic art sources of information concerning old Istrian towns from the first half of the 19th century. Despite this fact it has only received modest attention of researchers, so let this be a reminder and an appeal for further comparative analysis of the drawings and evaluation of architectural and conservational endeavours of Pietro Nobile in Istria.
Key words: Pietro Nobile, Istria, vistas, historical source, urban planning, architecture
LITERATURA I IZVORI
DAR - Državni arhiv u Rijeci (DAR), zbirka "P. Nobile", fond Obitelj de Franceschi iz Segeta, Kartografska zbirka, fond Zemaljski sabor Markgrofovije Istre. DAR, "P. Nobile", 1-82 - Državni arhiv u Rijeci (DAR), Zbirka "P. Nobile" ("P. Nobile"), crteži od broja 1 do 82. AMI - Arheološki muzej Istre (AMI), Rilievo scavi Viale Carrara, planoteka.
Baldini, M. (1999): Parentium - Contributi alla lettura della cronologia urbana e l'episodio romano del martirio di S. Mauro. Atti Centro di ricerche storiche Rovigno, XXIX. Trieste-Rovigno, Unione Italiana (Fiume), Universita Popolare di Trieste.
Bernik, S. (1968): Organizem slovenskih obmorskih mest, Koper, Izola, Piran. Ljubljana - Piran, Mladinska knjiga - Medobčinski zavod za spomeniško varstvo Piran.
Bernik, S. (2000): Urbanesimo nel gotico a Capodistria, Isola e Pirano. U: Stefanac, S (ed.): Dioecesis Justino-politana, L'arte gotica nel territorio della diocesi di Capodistria. Koper, Museo Regionale di Capodistria, 38-51. Bertoša, M. (2005): De Franceschi, Camillo. U: Istarska enciklopedija. Zagreb, Leksikografski zavod M. Krleža, 172.
Bradanovic, M. (1999): Viaggio artistico attraverso l'Istria di Pietro Nobile. Archeografo Triestino, ser. IV, vol. LIX. Trieste, 83-119.
Bradanovic, M. (2001): Tradicija osnutak i djelovanje konzervatorske službe u Rijeci. Sv. Vid, VI. Rijeka, Iz-davački centar Rijeka, 127-145.
Bradanovic, M. (2003): Istočnojadranski svjetionici (po-stanak, korijeni oblikovanja). U: Industrijska baština, zbornik. Rijeka, PRO Torpedo Rijeka, 491-499. Bradanovic, M. (2006): Nekoliko primjera ladanja mle-tačke i austrijske Istre. U: Kultura ladanja: Zbornik dana Cvita Fiskovica, I. Zagreb, Institut za povijest umjetnosti, Odsjek za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sve-učilišta u Zagrebu, 183-194.
Brglez Uranjek, A. (1997): Nepremična posest v Piranu ob koncu 16. stoletja - Primerjalna ocena urbane po-
dobe Pirana ob koncu srednjega in v začetku novega veka. Annales - Anali za istrske in mediteranske študije, Series historia et sociologia, 10/97. Koper, 139-152. Brglez, A. (2005): Zrno soli za imperij : Piran 15791609 : materialna dediščina in kultura mesta. Koper, Založba Annales.
Budicin, M. (1998): Aspetti storico-urbani nell'lstria Veneta. Trieste - Rovigno, Unione Italiana (Fiume) - Universita popolare di Trieste - Archivio di Stato di Venezia. Caprin, G. (1905): L'Istria nobilissima, I. Trieste, Libreria F. H. Schimpff.
Cassas, L. F., Lavallée, J. (1802): Voyage pittoresque et historique de l'Istrie et de la Dalmatie. Paris, Vilain. Cigui, R. (1994): Contributo all' araldica di Umago. Atti Centro di ricerche Storiche - Rovigno, sv. XXIV. Trieste -Rovigno, Unione Italiana (Fiume) - Universita popolare di Trieste.
Crnkovic, N., Hinic, M., Krota, I., Zurak, I. (1980):
Arhivski fondovi i zbirke u Historijskom arhivu Rijeka, Vjesnik Historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, sv. XXIII, Pazin - Rijeka, Historijski arhiv Pazin - Historijski arhiv Rijeka.
De Canziani Jakšic, T. (2004): Iz likovne riznice Dr-žavnog arhiva u Rijeci. Rijeka, Državni arhiv u Rijeci. Fabiani, R. (1980): L'architetto Pietro Nobile, Arte in Friuli, Arte a Trieste, 4. Trieste, Edizioni della Laguna. Forlati Tamaro, B. (1932): Cenni preliminari sulle recenti scoperte archeologice a Pola e Trieste. Atti e Memorie della Societa Istriana di Archeologia e Storia Patria, 44. Parenzo - Trieste, 323-324,
Fosean, L. (1992): I castelli medioevali dell'Istria. Trieste, Italo Svevo.
Fosean, L. (2003): Porte e mura delle citta, terre e ca-stella della Carsia e dell'Istria. Rovigno - Trieste, Unione Italiana (Fiume) - Universita popolare di Trieste. Giaconi, H., Matejčic, I. (1995): Konzervatorska podloga prostora uz istočni gradski bedem u Poreču (elaborat). Rijeka, MKRH, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzer-vatorski odjel u Rijeci.
Gerber, W. (1912): Altchristliche Kultbauten Istriens und Dalmatiens. Dresden.
Grujic, N. (2000): Edilizia civile delle citta costiere. U: Stefanac, S (ed.): Dioecesis Justinopolitana, L'arte gotica nel territorio della diocesi di Capodistria. Koper, Museo Regionale di Capodistria.
Horvat, A., Matejčic, R., Prijatelj, K. (1982): Barok u Hrvatskoj. Zagreb, Sveučilišna naklada Liber - Odjel za povijest umjetnosti centra za povijesne znanosti - Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske.
Hoyer, S. A. (1999): ll neoclassicismo triestino e lo sto-ricismo a Pirano. Archeografo triestino, ser. IV, vol. LlX. Trieste, 325-338.
Kandier, P. (1845): Cenni al Forestiero che visita Pola. Trieste, Austrian Lloyd.
Kandier, P. (1879): Pirano, Monografia storica. Parenzo. Kečkemet, D. (1993): V. Andric, arhitekt i konzervator 1793-1866. Split, Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture - Književni krug Split. Krizmanic, A. (1988): Komunalna palača - Pula, ra-zvitak gradskog središta kroz dvadeset jedno stoljece. Pula, lstarska naklada Pula.
Lago, L. et al. (2005): Pietra d'lstria - Architetture territorio - Le Casite. Trieste, Electa.
Marušic, B. (1967): Kasnoantička i bizantinska Pula. Pula, Arheološki muzej Istre.
Martinello, G. (1964): Umago d'lstria. Trieste, Notizie storiche.
Matijašic, R., Buršic-Matijašic, K. (1996): Antička Pula s okolicom. Pula, ZN "Zakan Juri".
Matijašic, R. (1999): Arhitekt Pietro Nobile i njegova djelatnost zaštite spomenika u Hrvatskoj. Prilozi za pro-učavanje društvenih, kulturnih, znanstvenih i inih veza Hrvatske i Švicarske. Bern, Veleposlanstvo Republike Hrvatske, 7-28.
Mihelič, D. (1992): Piranska razglednica iz prvih desetletij 17. stoletja. Annales - Anali Koprskega primorja in bližnjih pokrajin, 2/92. Koper, 257-286. Mlakar, S. (1957): Amfietatar u Puli. Pula, Arheološki muzej lstre.
Mitteilungen (1991): Pola, Porta Ercole,Restaurierung. Mitteilungen der k.k. Zentralkomission für Denkmalpflege, Küstenland. Pola, Wien.
Orlic, D. (1997): Srdačno Vaš Poreč. Poreč, Errata corrige.
Panjek, A. (2006): Real Estate Construction and Economic Cycles in the Austrian Port-City of Trieste (1760— 1809). XIV International Economic History Congress, Helsinki, Session 23. Http://www.helsinki.fi/iehc2006/ papers1/Panjek23.pdf.
Pavan, G. (1952): Il Tempio d' Augusto a Pola. La Porta Orientale, 5—6. Trieste.
Pavan, G., (1989): Pietro Nobile architetto, Vita ed opere. Archeografo Triestino, IV serie, vol. XLIX (XCVII). Trieste, 377—431.
Pavan, G. (1998): Pietro Nobile architetto (1776-1854). Trieste, Istituto Giuliano di storia, cultura e docu-mentazione.
Petronio, P. (1968): Memorie sacre e profane dell'Istria. Trieste.
Petrovič, Lj. (1980): Razvoj i perspektive Historijskog arhiva Rijeka. Vjesnik Historijskih arhiva u Rijeci i Pa-zinu, sv. XXIII. Pazin — Rijeka, Historijski arhiv Pazin — Historijski arhiv Rijeka, STRANI.
Prelog, M. (1957): Poreč grad i spomenici. Beograd, Kolarčev narodni univerzitet.
Rizzi, A. (1991): "Pax in hac civitate et in omnibus abitantibus in ea" I rilievi marciani di Capodistria. Atti dell'Istituto Veneto di Scienze Lettere ed Arti, 149. Ve-nezia, Istituto Veneto di Scienze, Lettere ed Arti. Rusconi, L. (1926): Pietro Nobile e i monumenti romani di Pola. Archeografo Triestino, III serie, vol. XIII, (XLI). Trieste, 343—358.
Selb, A. Tischbein, A., (1842): Memorie di un Viaggio Pittorico nel Littorale Austriaco. Trieste, H. F. Favarger. Semi, F. (1975): Capris Iustinopolis Capodistria. Trieste, LINT Trieste.
Stulli, B. (1980): Pregled povijesnog razvitka zaštite arhivalija na područjima historijskih arhiva u Pazinu i Rijeci. Vjesnik Historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, sv. XXIII, Pazin — Rijeka, Historijski arhiv Pazin — Historijski arhiv Rijeka.
Stefanac, S. (ed.) (2000): Dioecesis Justinopolitana, L'arte gotica nel territorio della diocesi di Capodistria. Koper, Museo regionale di Capodistria. Tamaro, M. (1893): Le citta e le castella dell'Istria (Ro-vigno-Dignano), sv. II. Parenzo.
Valvasor, J. W. (1689): Die Ehre des Hertzogthums Crain. Laibach.
Vižintin, B. (1966): Pietro Nobile. Rijeka, Moderna galerija Rijeka.