RADIOLOGIA lUGOSLAVICA , Anno 12 December 1978 Fase. 4 PROPRIETARII IDEMQUE EDITORES: SOCIETAS RADIOLOGIAE ET MEDICINAE NUCLEARIS INVESTIGANDAE ET SOCIETAS MEDICINAE NUCLEARIS INVESTIGANDAE FOEDERATIVE REI IPUBLICAE IUGOSLAVIAE LJUBLJANA Radtol. Iugosl. YU ISSN 0485-893X UDK 615.849(05)(497.1) Radna organizacija za proizvodnju, montažu i promet metalnih konstrukcija i opreme »METALNO« ZENICA JUGOSLAVIJA Telex: 43-135 Telefoni: Pozivni broj: Centrala: 71 122, 31 755, 31 524, 31 583, 31 787 072 31 109 Poslovodni odbor: Komercij alni direktor Finansijski direktor Komercijalna služba i inženjering 21 794 32 252 32 262 21 794 21 170 Radna organizacija >METALNO« ZENICA n. sol. o. -OOUR-a metalnih konstrukcija -OOUR-a industrijskih armatura -OOUR-a rudarske opreme -OOUR-a obojenih metala -Radna zajednica zajednickih poslova PROIZVODNI PROGRAM l. Izrada i montaža metalnih konstrukcija za sve vrste industrijskih objekata, skladišta i mostova, -stambeni objekti, (celicni soliteri), -industrijske peci, -ostala primjena u gradevinarstvu 2. Izrada i montaža tipskih metalnih konstrukcija 3. Celicna rudarska i tunelska podgrada za podgradi­ vanje u rudnicima i svim vrstama tunela 4. Odlivci od obojenih metala 5. Proizvodnja industrijskih armatura 6. Remont i montaža industrijskih postrojenja i opreme OBJEKAT RADJEN PO TIPSKOJ KONSTRUKCIJI OBJEKT NACH DER TYPENKONSTRUKTION STRUCTURE MADE OF PREFABRICATED STRUCTURAL ELEMENTS INDUSTRIJSKA ARMATURA INDUSTRIEARMRATUR INDUSTRIAL ARMATURE (FITTINGS) c:Ellc:NA TUNELSKA I RUDARSKA PODGRADA MOSTOVI TUNELL-UND BERGBAUSTAHLBOLZUNG BR0CKEN MINE AND TUNNEL STEEL TIMBERING BRIDGES RADI O LOG IA IUGOSLAVICA PR0PRIETARII IDEMQUE EDIT0RES: S0CIETAS RADIOL0GIAE ET MElDICINAE NUCLEARIS INVESTIGANDE ET S0CIETAS MEDICINAE NUCLEARIS INVESTIGANADE F0EDERATIVAE REI PUBLICAE IUG0SLA VIAE LJUBLJANA ANN0 12 DECEMBER Fasc. 4 1978 Co1legirn11 redacto-rum: N.aAlle.g.reuti, Zagreb -B. Bušnj,a1 lmvic, Beogmd -M. curcic, Beograd -M. Dedic, Novi Sad -A. Fajgelj, Sariajevo -V. Gvozdanovic Zagreb -S. Her111ja, Ljubljana -D. Iva,z,agreb -B. KaramfiJ:ski, Skopje -B. Kastelic, nicevic, Ljubljana -K. Kost1c, Beograd -B. Mark, Zagreb -N. Martinctc, Zagreb ­, Z. Merkaš, Be.ograd -L. Milaš, Zagreb -J. Niov,ak, S.klopje -I. Obrez, Ljub­lja,na -F. Petmvcic, Zagreb -S. Popo,vic, Zagreb -B. Ravmihar, Lj.ubldanaa-Z. Se.lir, Sremsfoa Kamenica -S. S:paventi, Zagreb -G. Ses,taklov, Skopjea -M. S-poljar, Zagreb -D. Tevcev, S1lmpje -B. V,ad, Ljubljanaa Reclaotor principalils: L. Tabor, Ljubljanaa, Secretarius redactionis: J. Škrk, Ljublj,anaa Redaator,es:a T. Benulic, Ljubljana -S. Plesnicar, LjuMjan:a .-P. Soklic, Ljublja11a -B.a Tavcar, Ljublj,a,na 1 Radiiol. Iugo:sl. 1 YU ISSN 0485-893X 1 UDK 615.849(05)(497.1) lzdavacki savet revije Radiologia lugoslavica: M. Antic, Beograd -Xh. Bajraktari, Priština -M. Dedic, Novi Sad -N. Ivo­vic, Titograd -M. Kapidžic, Sarajevo -A. Keler, Niš -M. Kubovic, Zagreb -S. Ledic, Beograd -M. Lovrencic, Zagreb -M. Matejcic, Rijeka -Z. Mer­kaš, Beograd -P. Milutinovic, Beograd -J. Novak, Skopje -P. Pavlovic, Rijeka -S. Plesnicar, Ljubljana -L. Popovic, Novi Sad -M. Porenta, Ljub­ljana -V. Stijovic, Titograd -l. šimonovic, Zagreb -J. škrk, Ljubljana ­ L. Tabor, Ljubljana -l. Tadžer, Skopje -B. Tavcar, Ljubljana -B. Varl, Ljubljana Tajnica redakcije: Milica Harisch, Ljubljana Izdava.nje casopisa u 1978. godini potpomogle su sledece ustanove, instituti, zavoc!Ji, bolnice i nrganizacije udriuženog rada: -Razisklovalna s,lmpnost Slovenije (u svoje ime, i u ime istraživackih zajed­nica svih drugih republika ii pokrajina SFRJ) -Udruženje za radiologiju i nuklearnu medioinu SFRJ (organizacioni odbor X. kongresa radiologa Jugoslavije, Sarajevo) -Udruženje za nuklearnu medicinu SFRJ -Sekcija za radiorogiju i nuklearnu medici.nu Društva ljekara BiH, Sarajevo ' -Savez zajednica zdravstvenog osiguranja SR Bosne i Hercegovine, Sarajevo -Otoninolaringološka klinika KC v Lj_ubljani Doprinosi ustanova na osnovu samoupravnih dogovora: -Onkološki inš1litut v Ljubljani -Inštitut za rentgenologijo v Ljubljani -Radiološki institut Mechlcinskog fakulteta, Priiština Klinika za nuklearno medicino KC v Ljubljani Opca bolrnca, Split Institut za radiologiju i onkologiju, Sarajevo Narucnici reklama: -BOSNALIJEK -Sarajevo -ELEKTRONSKA INDUSTRIJA -Niš -KRKA -Novo mesto -LEK -Ljubljana -MEDEX -Ljubljana -METALNA -Zenica -RUDARSKO METALURšKI KOMBINAT -Zenica -SANOLABOR -Ljubljana -SLOVENIJALES -Ljubljana -VATROSTALNA -Zenica RADIOLOGIA IUGOSLAVICA ANNO 12 DECEMBER Pase. 4 1978 SADRžAJ Rendgenska dijagnostika Naša iskustva TV monitora u izvodjenju perkuta,ne biopsije bubrega uz kontrolu Bolj.anovic T., F. cengiic, M. Mutevelic, N. Kapidžic 699 Abdominalna aortografija i selektivna renovazografija -Naša iskustva Kapidžic N., A. Lovi,incevic, D. StankoVlic, š. šlalwvic, H. Alihodžic, L. Gluhbegovic 705 Angiografska dijagnostika cisticnih obolenja bubrega KapidŽJic N., D. StankoV1ic, L. Lincender, F. cengic, š. šlafoovic, F. škaljic 711 Stenoze re.nalnih arterija na našem materijalu kod arterijalne hipertenzije Stankovic D., N. Kapidžic, A. Lovnincevic, L. Lincender, F. škaljic, H. Alihodžic 717 Anomalije položaja bubrega na urogramima Miric S., L. Lincender, Dž. Catic, D. Bilenjki 721 Medijastima1na lipomatoza kod nekih endokrinih poremecaja pracenih gojaznošcu "Golclner B., M. šenic 727 FistuLozne komunikacije u rnedijastinumu Stefanovic ž., B. Jovainovic, D. Dugalic 731 Radiološke pretrage mediastoinuma u ambulantDlim uslovirna Bašic M., M. Kapidžic, B. Jan;:tc 735 Xeroradiografija kostiju, zglobova i rnekih tkiva Drnclarski B., F. Dilberovic, F. RadoVlic, N. Fazlagiic 741 Poliiostotska ekstraartikularna tuberkuloza kostiju Bašic M. 747 Kornpresija trupa kralješka !vod senilne osteoporoze Ilic ž., M. Softic, F. Da1agiija, Z. Medenica 751 Profesiolna stigrnata na kostima šaka kod radnika u drvnoj industriji Petkovic P., M. Sadikovic, S. Stankovic, M. S:oftic 755 Radiološko hirurški aspekti nekih primarnih benig111ih osteoLiVickiih tumora kosti Babic M. 761 1 Radio!. lugosl. 1 YU ISSN 0485-893X 1 UDK 615.849(05)(497.l) Onkologija i radioterapija Primarne neoplazme koštanog sistema, desetogodišnja analiza lijecenih slucajeva Karišnik M., F. RadoV1ic, J. Djordjevic, D. Vanicek 767 Hema,ng:iopemoitom kosti Konjovic M., S. Egorov, z. Jovancevic 773 Doprinos scintigrafije ranom otkrivanju i terapiji metastaza u kioštanom sistemu kiod karcinoma dojke Ivanovic K., S. c:ikar,ic, ž. Jovancevic, S. Pendic 777 Komparacija dijagnostickih vrijednosti xeroradiografije ii klasicne mamografije Fazlagic N., L. I.;incender, B. Dmdarski 783 Metoda xeroradiografije u dijagnostici obolenja dojke Fazlagic N., A. Lovrincevic, M. Ka11išn:ik 787 Analiza mamograma kot 172 karcinoma dojke Mušanovic M., Dž. Softic, S. Idrizbegovic, J. Dizdarevic 791 Radio biologija Pracenje blastoidne transformaoije limfocita sa 'H-timidinom i mogucnost kl:inicke procjene rezultata Muj.agic H. 797 Prikaz slucajeva Spondylosis et osteoarthrosis alcaptonurica Vuckov.ic N., R. Simonuvic, C. Stanisavljevic 805 Bifidni ureter sa slri.jepim završetkom Miric S., A. Lovrincevic, D. Bilenjki, Dž. catic 809 Fiibros-arkom nadkolenice Nastic Z. Z. Matkovic, I. Svetic, J. Babic 813 Opšti problemi Problemi lekarske tajne kod bolesnika koji boluje od malignih bolesti Simonovic R., N. Vuckoviic, C. Stanisavljevic 815 RADIOLOGIA IUGOSLAVICA ANNO 12 DECEMBER Fasc. 4 1978 TABLE OF CONTENTS Diagnostic radiology Percy.taneous kic1ney aspiration biopsy: The experience gained at the Inst,itute of Onoology and Rad1ology in Sarajevo Boljc\novic T., F.. cengic, M. Mutevelic, N. Kapidfac 699 Abdo'minal aortography and selective renovasography: The experience of the Institute of Oncology and Radioliogy !in Sarajevo Kapidžic N., A. Lovrincevic, D. Stankovic, š. šlalmvic, H. Alihodžic, A. Gluhbegovic 705 Angi,ograph:ic diag.nostics of renal, cystic diseases Kapidžic N., D. Stankovic, L .l.Jincender, F. cengic, š. šlakovic, F. škaljic 711 Renal arteries stenosis in cases with arterial hypertension Stankov:ic D., N. Kapidžic, A. Lovrincevic, L. Lincender, F. škaljic, H. Alihodžic 717 The radiological appearance of anomalies in kidney positions Mi1cic S., L. Uncender, Dž. catic, D. Bilenjki 721 Mediastinal lipomatosis in certain endocri.nological disorders combined with obesity Goldner B., M. šeric 727 Esophageal fistulious communications in the mediastinum Stefanovic ž., B. Jovanovic, D. Dugul-ic 731 The radiioi,ogical examination of the mediastinum in an out department health station Bašic M., M. Kapidžic, B. Janac 735 Xeroradiography of the bones, joints and soft tissues Drndarski B., F. Dilberovic, F. Radovic, N. Fazlagic 741 Polyostotic extraarticular tuberculosis of the bones Bašic M. 747 CornpresStion of cervical vertebrae in old age patients 751 I1ic ž., M. Softic, F. Dalagija, Z. Medenica Radio!. Iugosl. 1 YU ISSN 0485-893X 1 UDK 615.849(05)(497.1) Vibration disease and bands bones in wood inclustry workers Petkovic P., H. Sacl:ifoovic, S. Stank"!ovic, M. Softic 755 The radiologic appearance of some benign osteolytic tumors of the bones Babic R. 761 Oncology and radiotherapy Primary neoplasms of the bone system: A ten years expenience Kariš·767 nik M., F. Radovic, J. Djordjevic, D. Vanicek Haemangiope1,icytoma of the bone Konjovic M., S. Egorov, ž. Jovancevic 773 The contribuhon of sointigraphy in the detection of bone metastases in patients with mammary carcinoma Ivanovic K., S. cikaric, ž. Jovancev.c, S. Pendic 777 A comparison of the value of xer,oracliography with mammography Fazlagic N., L. Lincender, B. Drndarski 783 The use of xeroracl:iography in the diagnosis of breast diseases Fazlagic N., A. Lovrincevic, M. Karišnik 787 An analysis of mammographic findings tin 172 cases with breast carcinoma Mušanovic M. Dž. Softic, S. Idrizbegovic, J. Dizdarevic 791 Radiobiology The blastogenic respense of 'H-thymidine labelled lymphocytes in malignant melainoma patients and its clinical application Mujagic H. 797 Case reports Spondylosis et osteoartomsis alcaptonurica Vuckovic N., R. Simonovic, c. Stanisavljevic 805 Bifid ureter with ending in blind sac Miric S., A. Lovrincevic, D. Bilenjktl, Dž. catic 809 Fibrosarcoma of the thigh Nastic Z. Z. Matkovic, I. Svetic, J. Babic 813 Special article The problem of medica! information given to patients ,Mith malignant diseases Simonovic R., N. Vuckovic, c. Stanisavljevic 815 r 7 INSTITUT ZA RADIOLOGIJU I ONKOLOGIJU UNIVERZITETSKO-MEDICINSKI CENTAR, SARAJEVO NAšA ISKUSTVA U IZVODJENJU PERKUTANE BIOPSIJE BUBREGA UZ KONTROLU TV MONITORA Boljanovic T., F. cengic, M. Mutevelic, N. Kapidžic Sadržaj: Izvotljenje perkutane biopsije bubrega pod kontrolom TV mo­nitora. Prikazana je tehnika izvotljenja, indikacije, kontraindikcije i komplikaaije. Vrijednosti ove metode u odnosu na »sLijepu« i »polu­kiruršku« metodu su razmotrene. UDK 616.61-076 Deskriptori: ledvica, biopS1ija, metode, foompl:ikacije RADIOL. IUGOSL., 12; 699-703, 1978 Uvod. -Biopsija bubrega kombino'Va­na sa klin,ickim i funkciornim testovima veoma mnogo doprinosi razumjevanju ve­likog broja oboljenja bubrega. Bubrežna biopsija 11am omogucava s jedne strane preoizniju dijagnozu, progno­zu ,i smjernice za terapiju uz bolesnicki krevet a s druge strane dobijamje živog tkiva hubrežnom biops.ijom omogucava savremena o,pticko-mikroskopska, histo­hemij ska, imuno1oška, elektronsko-mikro­skopska .i druga ispitivanja. Uz primjenu savremooe tehnike biopsija je postala do­sta jednostava11 postupak, te se izvodi u svim centrima koj:i se bave nefrologijom, a pretenduju na izvjestan 11ivo strucnog r,arda. Zbog ·noga se biopsija hubrega sma­tra jednim od najvažnijih dijagnostickih ,postupaka u eri modeJ1I1e nefrologije. Naše manje o morfologiji pojedinih bo­lesti bubrega temeljilo se, do prije 11ešto više od dvije decenije, na obdukcionim nalazima tešlw promijenjenih bubrega u terminalnoj fazi bolesti, na relativno ma- J lom broju obdukcija bubrežnih bolesnika umrlih od neke druge interkurentne bo­lesti te na poznavanju -eksperimentalnih patohistoloških promjena ,proizvedenih na životinjama s pretpostavkom da su ,slicne rprornjenama kod covjeka. Prve sistematske perkutane ,pokušaje biopsije bub.rega ucinio je Nils Alwall 1944. godine. Nakon što su Muehrcke ,i sarac:bnici ob­javili svoju metodu 1955. godine (16), vršenje biDpsije bubrega uzelo je maha širorn svij,eta, te se ta godina može ozna­citi kao pocetna za prirnjenu biopsije bu­brega u svakodnevnorn klinickorn radu (19). Hamburger je 1957. godine uveo meto­du »poluhiru.rške« biops;ije bubrega. To je daleko kmnplikovamija ,procedura. Radi se u orpštoj anesteziji, uz sve pripreme kao za veliki hirurški zahvat. Nakon što se izvrš,i rnaLi lurnbalni -rez, isrpreparira se pristup do površiine bubrega, ·pod kontro­lam oka uzrne se, igilom za biopsiiju, iuk, ivo bubrega 1 Jzvrs1 hemostaza. Mada se na ovaj nacin, u svim slucajevima do.bije adekviatno bubrežno tkivo za histološku interpretaciju, te lako prevenira krvavlje­nje, ova metoda je danas uglavnom na­puštena i u ve1ikoj vecini nefro1oških cen­tara u sv,biopsija ,vrši ijetu bubrega se perkutano. Posljednjih godina sve cešce se biopsi­ja bubrega izvodi pod rentgenološkom kontro1om uz TV n1:onitor (7, 13, 14, 15, 18), što je Z111atno povecalo postotak do­bijanja adekvatnog tkiva za histološku ainalizu i srnainj.ila mogucnost nastajanja komplikacija koje prate »slijepu« biorp­siju. Tehnika izvodjenja biopsije. -Kada, nakon detaljnijeg klinickog ·iispitiva111ja, postavimo indikaciju za biopsiju bubrega, najprije je potrebno dobiti dobrovoljni prista:nak bolesnika. Bolesnika što je 1110­guce bolje upoznamo sa procedurom bi­opsije, jer je veoma važna njegova koope­rativnost. Nakon što smo odredih krvnu grupu, obezbijedili rezervu kirvi za slucaj jaceg krvavljenja i rustanovi1i da je koagu­logram uredan prisrupamo biopsiji. B,po metodi Lusteda iopsiju ,izvotlimo (14)ai Karka ,(13) uz medifikaciju po Ra­,d(}IIlicu (18), a služimo se Vim Siilverma­novom ig1om modifikovanom po Frnnkli­nu. Sat ,prije biopsije uzbudljivije boles­n.e sediramo davanjem jedne ampuleaphenobarbitona (0,2,) 1:intra muskula11110. Radimo u sterilnim uslovima u lokalnoj anesteziji. Bolesnik leži ,na radiološkom stolu potrbuške sa tvrdim vunenim jastu­ .lmm ispod trbuha koji propušta ,rentgen­ ,ske zrake. Vizmalizaciju bubrega na TV monitoru 1postižemo ,davanjem infuzije kontrastnog sredstva koja tece ,kontinui­rano. Kada na ekranu postane viiidljiva sje­na hubrega odrediino mjesto uboda u lumbalnoj regiji obicno 2-3 cm j•spod do­njeg ruba 12. rebra. Kožu podrucja lurn­baLne regije u ,promjeru oko 30 cm ibniž­ljivo dezimficirnmo ,i prekrijemo sterilnom kompresom sa otvorom ru s.redilni promje­ra 10 cm. Na mjestu uboda anesteziramo kožu i potkožno tkivo 2 % xilocaiinom, a zatim skalpelom napravimo ubodnu inci­ziju kože dužine 3-5 111111 paralelnu kic­nrnnom stubu. Tankom, dugom, atraumatskom, eksplo­rirajucom iglom usmjerenom u željen,om pravcu nastavimo anestezij u iduci kroz potkožno tkivo, lw11bodorzalnu fasciju i mrusoulus quadratus lumborum. Kada do­djemo do masne kapsule bubrega kontro­lišemo na moni1toru pravac vrha igle_ usmje:ravajuci ga prema lateralnom rubu bubrega i ubrizgamo 3-4 ccm 2 %, xilo­caina. Iglom ,idemo dublje do kapsule bu­brega. Da smo na kapsuli uvjerimo se na taj nacin što se pni respiraciji eksplorira­j,uca igla mice sinhrono ·sa bubregom. Marke,r,om obilježiJmo na eksplorirajucoj igli dubinu. Nakon izvlacenja eks,plorira­juce igle ulazimo biopsijskom kanilom snabdj,evenom mandrenom, kroz iste slo­jeve i ristim .pravcem, do mjesta gdje je ležao vrh eksplorirajuce igle. Ako je tpo­trebno, pod kontrolom -oka na monitoru, mjenjamo smjeir vrha gle, vadimo man­dren i ulaz'iimo »caporcima« u tkivo bu­brega koji sru dJUži od kanile za oko 2,5 cm. BoleSIIliJ< zadrži dah i u tom momentu spuštamo karnilu -obrezujuci tkivo bubre­ga koje os,taje medju »caporcima«. Kani­lu sa capo1rcirna izvlacimo, a potom -snaž­nim pritiskom komprinuramo bubreg iz­medju dlana i jastuka ri držimo deset mi­nuta. Boles[l!ik treba da leži još dva sata uakrevetu sa tvrdim jastukom ispod punk­tiranog buhrega. Za to v11i.ieme pije do­sta tecnosti da bri se obezbijedila dobraaditUJreza i na taj nacin preveniralo stva­ranje ugrušaka kirvi >u sluca_iu hematurije.aPrati mu ·se diiureza, puls i krvni pritisak,aa mokraca ,kontroliše 111a hematuriju. Da­ljrih dva sata bolesnl:ik leži mirno, a po­tom može da ,sjecLi i da se okrece. Akoanema znakorva ko.miplikaaija 12 casova na­kon biopsije može da ustaje iz kreveta iada se krece.a Dobijeno bubrežno tkivo može se fiksi­rnti prema namjeni: za opticku mikrosko­ Naša iskustva u izvodjenju piju, elektronsku mikrioskopiju .ili pretra­gu imunofluorescentnom metodom. Slijepu biapsiju vršili smo samo kod ne­koliko boJesinika, a služi1i smo se meto­dom Muehrckea i ,saradnika (16). Nismo v;rši1i biops,iju kod djece niti smo imali nekooperntJivnih bolesnika kojima bi ra­dili biops,iju bubrega u kratkoj opštoj narkozi kao što to cine drugi autori (19,). Indikacije i kontraindikacije. -Indiika­ciju za biopsiju bubrega rpredstavljaju sva ona nedovoljno defimisana ti nejasna stanja kod koj,ih drugim metoda1111a kLi­ 1nickog ispiltivanja ne niožemo dobiti uvid uap,r:iirocLu i ,intenzitet promjena na bubre­Zlima, a što nam je od neobicnog znacajaaza dijagnozu, prog,nozu i terapijski tret­man bolesnika.a Od opštih kontraindikacija navodimo: razne koagulopatije, deformiteti skeleta, kifoza, gibus, srcana dekompenzacija, vi­sok krvni pnitisak koji se ne može tera­pijski kontrolisati, nekooperativnost bole­snika. U •renalne kontraindikaoije s,padaju: po­stojanje samo jednog bubrega, brz,i raz­voj uremije, terminalna faza ,renalne bo­lesti, g,nojITTe ,infekcije bubrega, opsežna tuberkJUloza, hidronefDOza, velike renalne oiste, malignli tumori, znacajnije urodjene anomalije bub-rega ri renalne vaskulature, uznapredovala arterioskleroza. Zbog 1110­ i gucnosti izvodjenja biopsije u kratkoj op­štoj narkozi (18) ,i primjene ekstrakorpo­ralne hemodijalize u današnjim uslovima, nekooperativnost bolesnika i ,brzi razvoj uremije mogu se smatrati ,relativnim kon­traindikacijama. Komplikacije. -Krvavljenje je ITTajce­šca kompli:kacija .renalne biopsije. Javlja se najcešce kao mikrohematurija ili tran­zHorna blaža makrohematurija, ali ono može billi znatno jace !izraženo bilo kao oiblilnija produžena makrohematurija i1i stvaranje veceg renalnog hematoma što zahtijeva intervenaiju transfuzijom krvi ili operativnu hemostazu, a u težim slu­ perkutalne biopsije bubrega ... 701 cajevima i nefrektomiju. Od ozbiljnijih ,k,om,phkaoija »s-lijepe« biopsije bubrega treba još spomenutii moguonost oštecenja drugih organa kao što su: jetra, slezi.na, cr.ijeva, ureter, mokracna bešika, rpankreas i k.rvni ·sud. Kao posljedica dubljeg prodora biopsij­1 ske i,gle u bubrežno 1Jk,ivo preko kortiko­medularne granice može da se ·razvije in­trarena1na arteriovenozna f.istula (21). Opi­saITTi su slucajevi renalne sepse, para i pe­rinefritisa. Smrtnost bolesnika nakon renal111e biop­sije treba posebno istaoi kao najtežu kom­1pLi1kaciju. Welt je 1968. godine (22) citira­j4ci Karka objavi.o kom.plikacije nastale nakOin biopsiije bub.rega u 21 vodecem ne­frploškem centru, gdje je na 8081 uradje­nih b.opsija bilo 6 smrtnih slucajeva što predstavlja 0,07 %-Svakako da se strikt­1m11 poštovanjem kontraindikacija vecina 1 ,komplikaaija može izbjeci, ili svesti naaminimum. Naš materija!. -Biopsiju bubrega iz­vršili smo kod 47 bolesnika. Od toga kod 43 biopsije je izvodjena pod kontrolom TV morritora, a kod cetiri boles.nika ra­djena je slijepa bi!Olpsija. Raililo se o odra­s1im osoba:ma. Najmladj,i bolesnik imao je 17, a najstariji 56 godi.na. žena je bilo 6, a muškaraca 41. Indikacije za biopsiju bile su sljedece: l.aNefrotsk,i sindrom nepoznatog uzro­ka -18 2.aProteri.J1Jurija blažeg stepena -14a 3.aMi,krohematurija uz blagu proteinu­ riju -8 4.a Suspeiktna endemska nefropait,ija -4a 5.a Visoka a.rterijska hipertonija -1a 6.a Akutna bubrefoa insuficijencija ne­poznatog uzraka -1 7.a Paraproteinemija uz visolm 'Priote,inu­riju ,i pocetnu renal111U insuficijenciju -1 Slijerpu biopsiju rndili smo kod jednog boles,nika sa akutnom renalnom iinsufici­jencijom nastalom naglo iz nerpoznatog razloga, lmd jedne bolesnice sa parapro­teinemijom i jakom p. roteinurijom, te kod dvije bolesnice sa blagom azoternijom ,kod kojih se ,o dilemi da li je in­ rndilo sufacijenaija bubrega nastala kao poslje­dica ,endemske nefoo,patije jer su b,ile iz endernslmg podmcja, ili lrno posljedica p,ijelonefritisa s obzirom na amamnestic­ke podatke o ranijim ucestalim uroinfek­cijama. Kod skoro svih bolesnika bila je prazna anamneza u smislu ranijeg obol_jenja 1:m­brega, a biopsija nije vršena bolesniaiuna kod kojih Sl\.l kliniiclci parametri, sa više il.i mainje s1igurnosti, govorili za ovo ili ono oboljenje. Od 43 boles,•lmjima smo biopsiju nika radili pod rentgenološkom kontrolom, adekvatan uzornk tkiva za histo1ošku in­terpretaciiju dobili smo .bolesni.ka. kod 42 Kod jedne bolesnice dobili smo perirena.1­no masno tkivo sa ka:psulom bubrega i, par glomemla, što je bilo nedovolj,no za ,uvid uaprirodu histoloških prornjena na buba:-e­zima. Medjutim, za decidnije mišljenje oaprirodi promjena na bubrezima, potrebnoaje da bioptioki uzorak tkiva sadrži najma­nje 8-10 glomerula. Nismo ·1ma1i ni jednuaozbiljniju komplikaciju kod bolesnika ko­jima je biopsija radjena pod rootgenolo­ ,ka javila škom 1k01ntrolom. Kod dva bolesni1se tranzito11I1a blaga hematurija koja rrije trajala duže od 10 ca:sova, a -intervencija tra11sfiuzijom nije hila •potrebna. Ova dva 1slucaja kompli.kovana makrohematurijom imali smo u pocetim uvodjenja metode. U posljednje vrijeme, kod najveceg broja bolesniilka, nije došlo do promjene u na­lazu urina nakon biopsije u odnosu na na­laz prije biopsije bubrega, ili se javila bla­ga trnnzi,torma mikrohematurija. Kcod bolesnika sa akutnom renalnom ..n­suficijencijom, kome smo biopsiju .rndil:i bez rentgeno1oške kontrole, razvio se ma­nji perirena1ni hematom, najvjerovatnije kao posJjedica heparinizacije krvi, •jer smo mu 12 casova nakon biops!i.je, ZJbog visoke ka1ijemije, morali vrši!ti hemodija­lizu. M. Mutevelic, N. Kapidžic Diskusija i zakljucak. Teškoce kod izvotljenja »slijepe« biopsije bubrega na­ •Srtaju i onda ka,da su bubrezi, prema uro­gramu, ·normal111e velicine i položaja. Po­kretljivos• t bubrega i neadekvatno uvodje­nje igle za biopsiju mogu dovesti do ne­željenih posljedica nastalih mimoilaže­njem bubrega ili ubodom u podrucje hi­lusa bubrega gdje se nalaze veci krvni su­dovi. Da bi se ,izbjegle ove moguce greške, koje cesto rezultiraju komplikacijama, bi­orpsiju buhrega treba izvotliti pod rentge­nološkom kOIIltrolom, što nam omogucava odredjivanje velicine, položaja ,i pokretlji,­vosti bubrega, kao i pracenje uvodjenja igle za biopsiju ,i njeno usmjeravanje u željenom pravcu. S obzirom da se biopsija -izvodi pod kontrolom oka može se, uz sta­novito iskustvo operatora, tkivo bubregaadobiti u sviim slucajev1ima, a uzorci tkivaasu mnogo reprezentativniji .i adekvatinijiaza histološku analizu, što omogucava boljiauvid u ohim .i .iintenzitet patomorfološkihapromjena na bubrezima. Znacajrna pred­iirOSt ove metode je i u torne što znatno ,smanjuje, uz striktno ,poštovanje kontra­1indikacija, mogu6nost nacstanka komplika­cija koje prate renalnu biopsiju kao š,to Sl\.l: jaca hema!l:urija, perirenalni hematom, oštece111je drugih organa i druge. Prednost u odnosu na »poluhiruršku« hiopsiju, koja se još uvijek ponegdje iz­vod., je u torne što nije potrebna pripre­ma ,kao za veliki hirurški zahvat niti opšta a,nestezija, a da se i ne govori o psiho­trawni za bolesnika kod pomisli na ope­raitivni zahvat. Perlmta111u bio:psijl\.l buhrega vrše uglav­nom inte11I1isti-11.efrolozi, dok hirurzi-urolo­zi od nje zaziru iz saznanja da tom teh­nikom n.ije moguce osigurati egzaktnu hemosta:zu. Medjutim, treba naglasiti zna­caj ekiipnog rada i kolaboracije klinicara i -radiologa, što j,e u našem radu bilo od :velikog znacaja pri uvodjenju ove metode rpretrage u klinicku praksu. Naša iskustva u izvodjenju perkutalne biopsije bubrega ... Summary PERCUTANEOUS KIDNEY ASPIRATION BIOPSY: THE EXPERIENCE GAINED AT THE INSTITUTE OF ONCOLOGY AND RADIOLOGY IN SARAJEVO Percutaneous renal biopsy under image intensifier was performed in 43 cases and in 42 cases representative material was ob­tained. In two cases a mild transitory hema­turia was noted. The adva.ntages of the renal bi1opsy under image intensifier were compa­red to so called »semi-iSurgical« and »blind« biopsy. Literatura l. Alwal, N.: Aspiration biopsy of the kidney. Acta Med. Scand 143, 430, 1952. 2. Berlyne, G. M.: Ultrasonics and renal biopsy: An aid to determination of kidney. Lancet 2: 750, 1961. 3. Brun, C., Raaschou F.: Kidney hiopsies. Am J Med 24: 676, 1958. 4. Castelman, B., Smithw.ick R. H.: The rel,ation of vascular disease to the hyperten­sive stage based on a study of renal biorpsies foom 100 hypertensive patients. J Amer Med 12: 1256, 1943. 5. CIBA Foundation Symposium: Discus­sion on renal biopsy. Churchill, London, 1961, p. 371. 6. Curnis, J. J., Racowski T. A., Argy W. P., Schreiner G. E.: EV'aluation of percutaneous kiidney biopsy in advanced renal failure. Nefron 17: 259, 1976. 7. Fernstrorn, J., Lindblom K.: Selective renal biopsy using Roentgen television con­trol. J Urol 5: 709, 1962. 8. Ghyn, N. B.: Canad Med Ass J 23: 820, 1923. 9. Hamburger, J.: La technique de biopsie renale utihlsee a l'Hopital Necker. Presse Med 66: 1451, 1959. 10. Hoffer, D., Fiedel P.: Indikation zur perkutanen Nierenbiopsie. Dt med Wschr 97: 1159, 1972. 11. Iversen, P., Brun C.: Aspiration biopsy of the kJidney. Amer J Med 11: 324, 1951. 12. Kark, R. M., Muehrcke R. C.: Biopsy of the kidney in the iprone position. Lancet 1: 1047, 1954. 13. Karle, R. M., Buenger R. E.: Television rnonitored fluorosoopy in percutaneous nmal biopsy. Lancet 1: 904, 1966. 14. Lusted, L. B., Mortemore C. E., Hop­per J.: Needle Renal Biopsy under image arnplifier contro,I. Am J R'Oentgen 75: 935, 1956. 15. Merz, J. H. O., Lang E., KLingerrnan J. J.: Porcutaneous renal biopsy util.izing cine­fluoroscopic rnoniboring. J Urol 95: 618, 1966. 16. Muehrcke, R. C., Kark R. M., Pirani C. L.: Biopsy of the kidney in the diagnosi,s and rnanagernent of renal disease. New Eng J Med 253: 537, 1955. 17. Radanic, M.: Glorneru1onephritis larva­ta. Disertacija 1963. 18. Radonic, M.: Sirnpozijum »Klinicko-bio­kernjska isptuvainja flllnkcije bubrega«. Opa­tija 15.-19. aiprila 1973. 19. Radonic, M., županic Vera: Klinicka primjena biopsije bubrega. II seminar rnefro­1ogije. Zbornik radova, Galenika, Beograd, 1974, str. 225. 20. Stotkin, E. A., Madsen P. O.: Cornpli­cation of renal bfopsy. J. Urol. 78: 13, 1962. 21. Smith, G. H., Remrners A. R., Dickey B. M., Sarles H. E.: Interenal Arteriovenous fistula and SysternJi.c Hypertension. Nefron 5: 24, 1968. 22. Welt, L.: In R. M. Kark; Renal biopsy. Am J Med 205: 220, 1968. Adresa autora: Dr T. Boljanovic, Institut za radiiologiju li onkologiju UMC.,a, Moše Pi­j ade 25, 71000 Sarajevo. Unapredenje venskog refluksa meaikamentoznim putem Essaveri kapsule tonizira zidove vena i tirne dovodi do··· ubrzanja venoznog strujanja , poboljšava •. imikrocirkulaciju,. ·,, i normalizuje permeabilnost kapilara Essentiale® torte regenerira ošte6ene membrane 6elija ]etre j njenih organelaA Essential8 forte „Svako oboljenje jetre prati oštece.je membrane". Med. Mschr. 27 (1973), S. 331-336 SD 331 (' ,,(;,.'>. i-, ''{"i - .m..C',-. ••m 2 ....Jll.fl.lif IWW.lll.l Dokaz je apsolutno siguran pomocu opita izotopima. ,,Esencijalni" fosfolipidi (EPL) ugraduju se in loto u membrane. LEKIM, BETZING, STOFFEL: Hoppe Seyler·s Zschr. \. f!,, PhysioL Chemie ­ r-.> 353 (1972) S. 949-96,4 r,,:· ii.m .:,:) .i•m .,miw•.m.••m Indikacije: lndikacij.e.;Varikozni sindrom • Ulcus cruris Akutni i hronicni hepatitis Posttromboticni sindrom · Staticni edemi · Hemoroidi Masna degeneracija jetre Ciroza Razliciti poremecaji jetrenih funkcija Radijacioni sindrom, gestoze, trovanja i dr. Proizvodi: .bosnalijek• Sa;,jevo „e, -bosnalijek• u saractnji sa usaradnji sa firmo,:n liJ NAlTERMANNKoln [bJ NATTERMANN r 7 INSTITUT ZA RADIOLOGIJU I ONKOLOGIJU UNIVERZITETSKO-MEDICINSKI CENTAR, SARAJEVO ABDOMINALNA AORTOGRAFIJA I SELEKTIVNA RENOVAZOGRAFIJA -NAŠA ISKUSTVA Kapidžic N., A. Lovrfocevic, D. Stankovic, š. Slakovic, H. Alihodžic, L.aGluhbegovica Sadržaj: Antoni u radu iznose vlastita iskustva o abdominalnoj aorto­grafiji moclif.iciranoj za optimalni pnikaz renalnih arterija te o selektiv­111oj renovazografiji. Analiziran je dvogodišnji materija! za koje vrijerne je uradjeno 110 abdominalnih panaortografija od kojih je 47 bilo do­punjeno sa selektivnom renovazografijom. Komparirane su uputne dija­gnoze sa angiografskim. Ocjenjuje se vrijednost angiografskih pretraga k1od pojedinih oboljenja i daje broj foomplikacija kao i njihova težina. Preporucuje se da kod abdominalne 'panaortografije vrh katetera u aorti bude postavljen u vis1ni sredine trupa L 1 pršljena ili i niže kako bi se bolje p11ikazale renalne arterije ;i izbjegao sumacioni efekat sje.na mezentericnih arterija na renalne arterije. UDK 616.136-073.75 Deskriptori: radiologija, aorta abdom1nalna, renalna arterija, aortogra­fija, metode, komplikacije RADIOL. IUGOSL., 12; 705-710, 1978 Uvod. -Na našem Ins,titutu abdomi[lal­na aortografija se izvodi vec duže vreme­na ali sporadicno. Tek u posljednje dvije godine pregled se izvodi prakticno rutin­ski a uvedeni su metodi selektivnog rprika­zivanja pojedinih abdominalnih arterija pa i renalnih. Kompletan pregled izvode -radiolozi u saradnji sa rentgen tehnica­rem i medicinskem ses,trom. Cilj rada jeaprikazati naša ,iskustva sa abdominalnemapanoartografijrn.11 i selektivnom ,renovazo­grafijom.a Material i metode rada. -Da bi arteri­je bubrega vizualizirali na radiografijama n1:ožemo koristiti tri os,novne tehni,ke rada: I.aProširena angiokardi,ografija (Weens,aViallet); II.aTranslumbalna aortograf.ija (DosaSantos); III.aPemkutana transfemoralna aorto­grafija (Seldinger). Logicno, svaka od ovih metoda zahtije­va aidekva1D1J.u tehnicku opremljenost i us:ko specizaliziran kadar. W eens-ovu me­todu uopšte ne izvodimo a Dos SaJJ.1tosovu samo ako je transfemoralna punkcija iz bilo kojeg ,razloga !llemoguca. U tom slu­caju pokušavamo ,preparaciju arterije fe­moralis pa se tek onda odlucujemo na translumbalnu aortografiju. Prakticno, ko­riisti1no se najceš6e metodam ,po Seldinge­ru. U posljednje dvije godine uradili smo 110 abdominalnih panaortografija od ko­jih je 47 b,ilo dopunjeno selektivnom reno­a.r,terij,ografijom. Panaortografiju kod pacijenata sa su­s,pektnom u:riinarnom patologijom modifi­cirali smo >talw da smo vrh katetera os,tav­ljali nešto niže nego obicno, tacnije u vi­sini sredine trupa L-1 p,ršljena pa i niže, odm.osno na oko 1 cm iznad ocekivanog ,mjesta iizlaska renalnih arterija iz aorte, Kapidžic N., A. Lovrincevic, D. stankovic, S. Slakovic, H. Alihodžic, L. Gluhbegovic Slika 1 a -Abdominah1a aortografija -rana arterijska faza š,to smo cijenili sa :intravenozne urografje koja obavezno :p,rethodi angiografji. Time smo željeli, a u velikom ,procentu s1ucajeva i uspjeli izbjeci sumacione smet­nje digestivnih arterija. Selek,t,ivnu renoarteriografiju smo izvo­dili iz istih razloga kao i zbog bolje uoclji­'ViOSti .peniferin:ih ogramalm rena!1nih arteri­ja, dakle nj0'!11e smo dopunjavali panaor­tografiju. Indikaciju za angiografiju po­stavljali smo u saradnju sa khnicarima. Smatramo da prethodno moraju biti ura­djene sve neagresivne dijagnosticke meto­de, pa ako one nisu dale .rezultata prila­zimo angioradografsko:rn pregledu. Slika 1 b -(Isti slucaj kao i slika 1 a). Abdo­minalna aiorvografija -parenhimatozna fa­za. Jak:Jo mai1i desni bubreg i uvecan lijevi bubreg. Obostrano simetricno lobuvirani bu- brezi Abdominalna aortografija i selektivna renovazografija -naša iskustva Prikaz slucajeva. -(D. Z.), žensko dje­te od 1 O goclirna. Vec sedam godina ima tupe bolove u slabinama uz konstant11u in­fekciju. Radiorenografski ustainorvlje!l1a afunkcija desn:og ib.uibrega. I. v. UI'0:gra­fija: Samo tragovi lucenja desno na ogra­nicenom prostoru a lijevo veliki bubreg, grbavih kontura :sa znacima upale na ka­nalnom sistemu. Ascendentna ,cistografija: refluks u oba ure,tera. Kod panaortogra­fije u artenijslmj fazii (slika 1 a), vidljiva mala, gracilna desna renalna arterija sa o­skudnom perifernom arborizacij,om. Lijeva rena.Lna arterija je ured.nog gla';nog stabla kaio i ograinka prvog i drugog rreda a oslmdne peI'iferne ramifikacije. U paren­himatoznoj fazi 1pregleda (slika 1 b), odlicno se vidi mali, lobuliirani desni bu­breg i uvecain lijevi bubreg sa prakticno ide1nti-clllom Lobulaoijom. Radi se 10 kange­ nita1noj anomaliji -hipoplaziji desnog bubrega uz obostranu embriona1nu lobu­laoiju te obostrarnu sekundarnu infekciju. (V. B.), mladlic, 19 godiJila. Svježa saobra­cajna politrauma. Kontuzija toraksa sa hematotoraksom i frakturama rebara Jdavi,kule. Kontuzija desne lumbalne lože, makrohematurija. Radiorenografija: bez znakava bubrežne ak,tiwiosti desno. Pana­ortografija je pokazala usku desnu renal­nu arteriju. Selektivna arteriografija de­sne renalne arterije sa malom kohcinom kontrasta i opreznim rucnim ubrizgava­njem pokazuje (slika 2 a): glavno sta­blo desne rena.Lne arterije prakticno ured­no. Oskud.na je dalja rarrnifikacija. V,idi se prekid kontinuiteta grnne za sredinu bu­tbrega sa prodorom kontras,ta u parenhim bub rega. Jako »našikane« ,kontrastom kapsrularne grane renalne arterije. U ka- Slika 2 a -Selektivna arteriografiija desne renalne arterije -arterijska faza. Ekstrava­ zacija kontrasta u podrucju sredine desnog bubrega. Prepunjenost kontrastom kapsular­ 111ih arterija Kapidžic N., A. Lovrincevic, D. Stankovic, S. Slakovi<':, H. Alihodžic, L. Gluhbegovic Slika 2 b -(Isti slucaj kao d. slika 2 a). Selektivna arteriografija desne renalne arte11ije -kasna arterijslm faza. Izlijevanje kontrasta u parenhim sredine desnog bubrega a vjero­vatno i izvan njega. Ruptura bubrega snoj arterijslrnj fazi (slika 2 b) bolje je vidlj1iva ekstravazacija lmntrasta. Radi se o traumatskoij :ruptuni desnog bubrega ko­ja je operativno vevificirana. (L. V.), djevojka od 18 godina. Stanje po tra;nsplall.1taciji desnog bubrega ,prije 13 mjeseoi. ,Laboratorijski nalazi ukazuju na iJ1suficijenciju presadjenog bubrega. Ucinjena je arteriografija desne zajed­nicke ilijacne arterije. Uocava se »bata­ljak« desne h.pogastri6ne arterije koja je termino.terminalno spojena sa r,enalnom arterijorn b:ubrega .davaoca (slika 3). Glav­no stablo renalne arterije uredno. Dalji ogram.ci stanjeni, nešto nategnuti a termi­nalna airbonizacija jako osfoudna, kakav se nalaz viidja u pocetku kod »odbacivanja« bubrega od strane organizma ,primaoca. Rezultati i diskusija. -Najcešca uput­na dd.jagnoza bila je hipertenz\ja za koju se je posumnjalo da je nefrogeihog karatk­1tera, kod 26 pacijooata. Sumnja na tumo­rozni ,proces bila je ·indilkacija za pregled :kod 25 pacijenata, U1palni .procesi kod 11, izoHrana hematurija Jrnd 8, donator bu­brega za trnns,planrtaciju kod 7. Akutnu -renalnu traumu smo obradjivali .amo kod jednog paoijenta a Juonicnu ikod dvojice. Problem »nijemog« bubrega angiografski SIITIO obradjivali kod 8 slucajeva a nak()(ll ,transplantacije bubrega kod jednog slu­caja. Radiološke ·dijagnoze po ucinjenoj an­giografiji prilkazaine su na ,kružnom dija­gramu (dijagram). Veliki broj normalnih m.alaza prroistice iz toga što je rprocenat Abdo1ninalna aortografija i selektivna renovazografija -naša iskustva Slika 3 -Arteriografiija desne zajedrnic­ke iilijakalne arterije. ArteJ1ijska faza. Ista­njene i lagano nategnute grane presadjenog bubrega uz oskudnu terminalnu arborizaciju pozitivnih nalaza kod hi:pertenzije relativ­no mali a uzeti su u obzir i zdravi do:na­tori bubrega za transplantaciju. Uputne dijagnoze su odgovarale angiografakorn nalazu kod skoro 2/3 slucajeva. Kontra­indikacije za pregled su hile klasicne s tim što smo kod pacijenata koji su se pri­prema1i za trainsplantaciju bubrega radili panaortografiju bez obzira na tešku re­nalnu insuficijenciju, ,koja inace predstav­lja kontraindikaciju za pregled. Od kom­plikacija, imali smo dvije kratkotrajne anurije, jedai.1 suspektan .pelvicni hema­,tom ,i jedaa1 hematom na mjestu punkcije, sve bez ,posljedica. Zakljucak. -Indicirali smo n1inogo vi­še angiografskih pregleda nego što je ura­djeno. Još kod klinicara postoji neoprav­ 2 Radiologia UCl.Jb.S A_B.OUIMbl.S ADRTOG.M.[ G.r-l.Kl PRiKAZ 36.3 7. BO l.GOJDA: 8.0. -normalan nalaz. S.R.A.-štenoze renalnih arter1J<1 U.P. -upalne promjene M.T.-mal'1gni tumori K.A. -kongenilalne anornal1e H.a-hidronefrozea C.O. -cis\.icna. oboljenjaaO.a-ostala oboljenjaa dan strah od pregleda koji možemo po­bjediti samo sta1no dokazujuci neosipoJ1nu vrij ednost renoarterioradiografij e. P•roce­nat kompbkaoija je zanemarlji:v i is,te su spadale u kategoriju lakih. Summary ABDOMINAL AORTOGRAPHY AND SELECTIVE RENOVASOGRAPHY: OUR EXPERIENCE The experience gained in abc1ominal aorto­graphy and selective renovasography w,as presented. During a two years peniod 110 abdominal aortographies were performed a,nd in 47 cases were completed with selective renovasography. The ang.iogmphic findings in different diseases were evaluated and the frequency of complications, as well as their severity, reported. It is pr10posed that the catheter should be positioned at the L-I level or even lower in the aorta, s1nce in this way a better visualisation of the renal arteries is obtained; the summallional effect of ,the mesenteric arteries shadows over renal are­teries was avoided. Kapidžic N., A. Lovrincevic, D. Stankovic, s. Slakovic, H. Alihodžic, L. Gluhbegovic Literatura l. Poster R. S., W. H. Shuford, H. S. Weens: Selective renal arteriography .n medical di­seases of the kidney. Am. J. Rioentgenol. 95: 291-307, 1965. 2. Friedenberg M. J., S. Bi.sen, J. Kissane: Reinal -angrography in pyelonephritis, gLome­rulonephritis and arteriolar nephmsclerosis. Am. J. Roentgenol. 95: 349-364, 1965. 3. Jašovic M., S. Ledic, S. Kamenka, M. Vujicic, Lj. Lišanin: Savremene angiografske metode pregleda. Radiol. Iugosl. 6,2: 175 do 194, 1972. 4. Jonsson K.: Renal angiography in p.ati­ents with hematuria: Am. J. Rioentgenol. 116: 758-764, 1972. 5. Love L., R. Moncada, A. J. Lescher: In­terenal arterioveinous fistulae. Am. J. Rioent­geonlol. 95: 364-371, 1965. 6. Michel J. R.: Arteriographie renal. Encycl. Med. chir. Radiodiagnostich V. 7. ­1976. 34060 A10 1-19. 7. Olsson O. In.: Angiography. Second edi­tion Ed. H. Abrams. Boston, 1971. 8. Olsson O. A., A. Lunderquist: Angiogra­phy iin renal trauma. Acta radiol. 1, 1-20, 1963. 9. Obrez I., J. Striopnik: Iatrogenc lesions of the k.idney dliagnosed by renal angiogra­phy. RadioL Iugosl. 5: 263-270, 1971. Adresa autora: Dr. Nedžib Kapidžic, In­stitut za radiologiju i onkologiju, UMC Sa­rajevo, 71000 Sarajevo. 7 INSTITUT ZA RADIOLOGIJU I ONKOLOGIJU UNIVERZITETSKO-MEDICINSKI CENTAR, SARAJEVO ANGIOGRAFSKA DIJAGNOSTIKA CISTicNIH OBOLJENJA BUBREGA Kapidžiic N., D. Stankovic, L. Lincender, F. cengic, š. šlako\11ic, F. škaljic Sadržaj: Autori opisuju ucestalost policisticne bolesti bubrega i soli­tarnih bubrežnih cista na 110 abdom1nalnih panaortografija koje su u 47 slucajeva bile dopunjene selekaui.vnom renoarteriografijorn. Izneše.ne su klasicne radiološke slike tih obolenja lmd i. v. uriografije i opisan je njihov angiografsNi izgled. Solitaarne bubrežne ciste su dijagnostiko­vane u 3,63 1110 a po1icistoza u 4,54 %, slucajeva. Nacin uzimanja uzorka 11ije takav da bi se moglo govoriti o ucestalosti 10boljenja opcenito. UDK 616.61-006.2-073.75 Deskriptori: radiologija, ledvica cisticna, angiografija RADIOL. IUGOSL., 12; 711-715, 1978 L J Uvod. -Po Tavignont-u, J. Watchi i Ne­zelof su prvi referisali o j.ednom slucaju renaLne ipolicistoze 1840. god. u udruženju ainatoma u Parizu. ,Od tih dana cisticna oboljenja bubrega pobudjivala su i pobu­djuju veliki interes širokog kruga ljekara­anatomopatologa, hiruTga, pedijatara, ra­diologa kao i geneticara. Veliki broj auto­ra pokušao je da ru brojnim radovima sa raznih strana osvijetli taj problem. Poja­vio se i veliki broj klasifikacija aisticnih oboljenja bubrega, tako da mi darnas ne postoji jedinstvena ni opšte prihvacena podjela. Mi s•e necemo upuštati u vrijed­nost pojedinih podjela a još mainje ima­mo pretenzija da damo s•voje sugestije u tom pogledu. Cilj našeg rada je da pri­kažemo zastupljenost soLitarnih bubrež­nih aista i poliaisticne bolesti bubrega na našem dvogodišnjem materijalu, da opiše­mo naš nacin rada te promjene na angio­gramu kod tih oboljenja uz dif.erencijal­[10 dijagnosticke probleme sa kojima smo se srusretali. Po M. Letulle-u, naziv bubrežma cista treba rezervisati za »džep« ispunien tec­nošcu razli6itog sadržaja u parenhimu bu­brega, obložen endotelom. Ciste ne treba miješati ,sa kaliektazijama ,kod hidrone­froze. Po tom shvatanju i t,ermin »kaliiks ci,bolje je zamijeniti sa terminom sta« »kalicealni divertikul«. Skloni smo prihva­titi ovakav stav.a Materija! i metode rada. -Analizirali ,smo 110 aibdomina1nih ipanaortograf.ija do­punjenih sa 47 selektivnih renoarteriogra­fija. Ind.kacije za pregled su bile postav­ljene uglavnom na osnovu i. v. urografije. Angiografije smo izvodili metodom po Sel­dingem. Selektivna renovazografija je bila od velike pomoci kao dopuna abdo­minalnoj aortografiiji 111arocito kod unila­teralnih lezija. Angiografske nalaze smo uiporedjii.vali sa urografskim. Rezultati i diskusija. -Cisticna bolest bubrega je bila dijagnostikovana kod 9 pa­ Kapidžic N., D. Stankovic, L. Lincender, F. cengic, S. Slalrnvic, F. Sljakic 011enata. Kod 4 slucaja (3,63 %), dokazali smo solitarne bubrežne ciste a kod S (4,54 %), se radilo o policistozi. Razmica­nje cašica i rnjihovih vratova na ogirani­cenom prostoru kod i. v. urografije, kruž­ni i jaisno ograniceni defekti u ndrograf­skoj faz-i kod urografije kombinovane sa nefrotornografijom, pobudjuju sumnju na solitarnu bubrežnu cistu, bilo ehinokoknu (lwja nije cilj našeg razmatranja), bilo drugog karaktera. Lokalna grbavost kon­t,buibrega i nepostojanje vecih ure klinic­kih smetnji kod ipacijenta su ipatognon10­nicni. Kod panaortografije, a još bolje kod selekt,i.ne renoarteriografije, nalazili smo lucno razmicanje ista.njenih i 1-igi-dnih krvni,h .sudova u arterijskoj fazi, bez zna­kova patološke vaskularizacije (ako se je rndilo o rneko1nplikovainoj cisti), kao i ava­s,kularne defekte u parenhimnoj fazi pre­gleda. D-iferencijalno dijagnosticki vodili smo racUJI1a o ,mogucnosti da se radi o be­nignom tumoru, slabije vaskulariziranom malignom tumoru i dvugo. Bilateralnost solitarnih cista je vec rijetkost. Primje­110111 ultrazvuka-ultrasonografijom, cistic­ne prornjene bice lakše dijagnosticirati. Mi cerno na rnašem Institutu uskoro po­ceti rad ,sa ultrazvucnim aparatima te ce se radiološka i ehografska dijagnostika do­punjavati. što se tice policisticne bolesti, bilateral­na uvecanost bubrega, koji su rnormalne forme odmah pobudjuje surn.nju na to oboljenje. Drugi kriterijum je familijarni ,karakter bolesti, a treci zahvacenost j,etre. Kod policistoze odraslih (a takvih su naši slucajevi), teško je uvijek dva posljednja kriterijuma objektivizirati. Kod i. v. urografije vidimo bilateralnu nefromegaliju sa razvucenim pijelokalice­alnirn. sistemom i istegnutim korjenovima Slika 1 a -Abdomi.nalna panaortografija -Arterijska faza. Glavna stabla obje aretrije bu­ brega uredina. Ogranoi drugog i treceg reda, bolje vidlji,,,o desno, su ogoljeLi, razvucerni i istanjeni. Oskudna terminalna arborizacija Angiografska clijagnostika cistickih obolenja bubrega Slika 1 b -(Isti slucaj kao i slika 1 a). Selektivna desna renoarteriografiija -kasna arte­rijska faza. V,idljiivi ostaoi aktivnog bubrežnog parenhima uz sliku »suhog stabla«. Polici­sticna bolest bubrega cas1ca. Naziru se i brojna kružna radio­trainsparentna mjesta kod nefrotomogra­faje, raznih su velicina i položaja jer su c1ste smještene i ,kortikalno i medularno. Angiografski nalaz je dosta kara:kteristican mada ang.ografiju treba izvotliti sa rpove­canim oprezom, a neki autori je j izbje­gavaju. Glavno stablo arterije ,renalis je najcešce normalnog izgleda sa urednim prvim racva,njem. Dalji arterijal!ni ogranci su razvuceni i potisnuti, ogoljeni i dezor­ganizirani a bez patološke vaskularizacije, izgled suhog stabla (slika 1 a i 1 b). U parenhimatoznoj fazi pregleda vidljiva su brojna sitrnija i krupnija a bez nekog reda, »razbacana« radiotransparentna podrucja koja bubregu daju pornzan ,izgled (slika 2), cesto poput kratera na mjesecevoj pO'vršini (slika 3). Dtiferencijalno dija­grnosticki treba racunati sa bilateralnom h.dronefrozom, malignim bilateraln.m tu­morima, bilateralnom trombozom renal­nih vena, liipoidnom nefrozom, renalnom amiloidozorn, tezaurizrnozama itd. Dosta cesto patološki proces je dominantan na jednoj strani ali prakticno uvijek postoje cisticne prornjene i na naizgled zdravoj strani. Kod takvih slucajeva teška je di­ferencija1na dijagnoza prnma hidronefro­zi. Prehilarna lucna nategnutost arterijal­nih krvnih sudoVla (zbog pijelektazije), 'ravnomjernost i pravilnost distribucije avaskularnih defekata, njihova približno podjednaka velicina te nedostatak manjih siitnijli.h rubnih defekata uz vub bubrega u parenhimatoz1noj fazi, ukazuju na hidro­nefrozu (slika 4). Inace kliniokom sli­kom dominiraju tupi bolovi u slabinama, Kapidžic N., D. Stankovic, L. Lincender, F. c:engic, S. Slakovic, F. Sljakic Slika 2 -Selektivna desna renoarteriogra­fiija -rana parenhimatozna faza. Aspekt »poroznosti «nastao uslijed brojnih vecih i rnanj-ih cisticnih formaoija. Dominantna veca cista u podrucju gomjeg pola. Policisticna bolest bubrega hematu•rija i cesto piurija, infekcija uri­narnih ,puteva, hiipertenzija i palpabilnost uvecanih bubrega. cesta je i koincidencija sa kalkulozom. Zakljucak. -Abdominalnu pa-naorto­grafiju i selektivnu renovazografiju treba raditi obavezno kod sumnje na solitarne bubrežne ciste. Kod suspektne policistic­ne bolesti bubrega pregled treba izvoditi sa povecanim op-rezom zbog mogucnosti produbljivam.ja eventualno vec postojece renalne insuficij,encije. T,reba voditi racu­ •na o cinjenici da je policistoza kongeni­talno oboljenje te uvijek tražiti pmmjene na jetri koje ne moraju uvijek biti ci­sticne. Slika 3 -Selektivna desna renoarteriogra­fija -kasna parenhimatozma faza. Brojna cisticna pnosvetljenja, raznih velicina i loka­lizaoije i otoci aktivnog parenhima daju sl.­ku «mjeseceve površine«. Policisticna bolest bubrega Summary ANGIOGRAPHIC DIAGNOSIS OF RENAL CYSTIC DISEASES Among 110 abdominal aortographies, com­b1ned j,n 47 cases with selective renovaso­gra1PhY, four cases wlith polycistic renal di­sease, and three cases with solitary cysts were dfaginosed. The classical radiological aspects, that is the i. v. urographic and an­giiographic findings, were described. Liiteratura l. Bartley O,. G. Ceberdon, B. Hegnell: Multicystic renal disease tn an adult. Acta Radiologica 6: 424-429, 1967. Angiografska dijagnostika cistickih obolenja bubrega Slika 4 -Selektivna desna renoarteri!ogra­fija -arterijska faza. Lu6no obilaženje ista­njenih grana renalne arterije oklo podjedna­kih .avaskularnih nona. Operativno verificira­ na hidronefroza 2. Billings L.: The roentgen diagnostis of polyoistic kidney. Acta Radio1ogica 41: 305­-315, 484-494, 1954. 3. Borijesen E., J. Folin: Angiography in carcinorna of the renal pelvis. Acta Radio­logica 56: 81-93, 1961. 4. Cho K. J., N. Maklad, J. Curran, Y. M. Timg: Angiograph:ic and ultrasonic findings of the kidney. Am. J. Roentgenol. 127: 115­-120, 1965. 5. Couvellaire R.: Kyste du retin. Encycl. Med. chir, Regin. 18100. A-10, 2, 1960. 6. Ekerlund L., J. Gothlin: Ang.iography in carcinoma of the renal pelvis and the ure­ter. Acta Radiologica, 17: 676-684, 1976. 7. Faure C., A. Coussement: Le kyste du rei:diit ou Encycl. n, so1itaire simple. med. chir, ,aPris, Radiodiagnostiic V, 9-1974, 34119. B-50. 8. Hickel R., P. Cornet: Les s.ignes radio­logiques de la maladie polykystique des reins. I. Radiol. Electnol. 30 No. 3-4, 113­-124, 1949. 9. Poinso R., H. Monges, H. Payan: La ma­ladie kystique du foie, Expans. sciant. franc., edit. Paris, 1954. 10. Watchi J. M., Ch. Nezelof: Les maladies polykystiques hepato-renales. Rev. int. heipat. 14 No. 5, 489-538, 1964. Adresa aunora: Dr. Nedžib Kapidžic, In­stitut za radiologiju i onko1ogiju, UMC Sa­rajevo, M. Pijade 25. dijagnosticki rendgen stativi UNDISTAT Univerzalni dijagnosticki reh_dgen stativ za sve rutinske preglede sa: posebnim pogodnostima za rukovanje. Motorno obaranje stola do ° -5ispod horizontale. Gornja ploca nepokretna ili motorno pokretna do 40 cm u pravci.J od podnožja prema vrhu. lsporncuje ·se kao stativ za 1 rendgen cevi ispod gornje ploce ili u •tele• izvoaenju sa 2 rendgen cevi, kada je isp'od gornje ploce ugraaena katapult buki blenda, a druga rendgen cev se nalazi na pokretnom subu ili na. plafonskom stativu. Ureaaj za ciljano snimanje je potpuno automatizovan, ne'vezan za tavanicu i mciže se pomeriti u stranu da se dobije slobodna gornja ploca za snimanje odozgo. Mogucnost ugradnje merne komore za primenu automata za snimanje. Moguc­ nost dogradnje pojacava.ca slike i TV lanca. .®. 1978 FABRIKA RENDGEN APARATA NIŠ-JUGOSLAVIJA r OOUR INSTITUT ZA RADIOLOGIJU I ONKOLOGIJU. UMC SARAJEVO STENOZE RENALNIH ARTERIJA NA NAšEM MATERIJALU KOD ARTERIJALNE HIPERTENZIJE Stankovic D., N. Kapidžic, A. LovrinceVlic, L. Lincender, F. škaljic, H.aAlihodžica Sadržaj: Autori tiznose svoja iskustva u dijagnost,stenoza ici renalnih arterija .angiografskim putem metodam po Selcliingeru. U periodu od dve godhne na Institutu za radioiogiju i onkolog.iju UMC-a Sarajevo uradjeno je ukupno 110 renalnih angiiografija i u 7 slucajeva angio­grafski su dokazane stenoze renalnih artenija. UDK 616.136.7-007 .271-073.75 Deskriptori: radiologija, renalna arterija obstrukcije, angiografija RADIOL. IUGOSL., 12; 717-720, 1978 L J Uvod. -cinjenicu koja je uocena JOS 1931. godine (H. Sarre) da ishemicn.i bu­breg rmože biti uzrok povišenog krvnog pritiska eksperimentalno su potvrdili 1934. godine Goldblatt i saradnici. Nakon orvog usledila su opsežna ispitiva:nja koja su imala za cilj objašnjenje mehanizma na­stanka hipertenzije u slucajevima ishemi­je bubrega. Tako se idošlo do otkrica me­hainizma renin-angiotenzin koji cemo sa­mo ukratko izneti. Kada se protok krvi kroz bubrege toli­ko smainji da dovede do ishemije, celija jukstaglomerularnog aparata koje su ,sme­štene u zidru onog dela aferentne arteriole, koji je uz sam glornerul, pocinju da luce enzim reniin koji katalizira pretvaq:-anje jed.nog od proteina ,plazme angioten:zino­gena u angiotenzin I. Ta reakcija ,se odi­igrava ,unutar nekoliko sekundi odnosno nekoliko minuta od momenta izluciivanja rooi!Ila u krv. Posr, edstvom enzima zaakon­verziju ang;i,otenzin I biva preveden u an-giotenzin II koji, dok je u krvi, može po­visiti lc,rvni pritisak na dva nacina: l.avazokonstrikcijom sistemskih arteri­ola u citavom organiizmu i 2.apovecanom rprodukcijom a1dosteronaauakori nadbubrega.a Angiografijarrna rena1nih arterija kao štoa,su aortografija transLm11balnim putern, aortogrnfija Se1dingerovom metodorn kao i selektivnim arteriografijama renalnih ar­terija, postalo je moguce dijagnostitk:ovati citav niz prornena koja dovode do suženja ovih arterija, kao i njihovu tacnu lokali­zaciju. 1953. godine Howard i saradnici prvi daju radiološki ,prikaz parcijalne renalne obstrukcije. (Gersetin ,et al., 1971). Do suženja renalnih arterija mogu do­vesti spoljašni (»ekstrinzik«) faktori, kao što su: kompresija od st.n:me tumora iz okol.ne, kompresija od strane a:neurizme abdomina1ne aorte, torzija renalne ,arteri­je, »obuhvatanje« rena1nih arter1ja okol­ Stankovic D., N. Kapidžic, A. Lovrincevic, L. Lincender, F. škaljic, H. Alihodžic nim tkivom itd. o kojima ovde necemo posebno go'Voriti. Druga grupa faktora koji dovode do su­ženja reinalnih aretrija a samim tim mogu dovesti i do hipertenzije, su tzv. »intrin­zik« uzroci. Ovde cemo izneti te uzroke, bazi-rano na angiografs.kom zapažnjima, kao i neke druge promene koje se srecu na renalnim arterijama kod pacijenata sa hipertenzi­jom, mada direktno ne dovode do steno­ze. (Owings W., Kincaid M. D., 1966., Wil­liam R. Eyler et al., 1962). l. Plak: lokalizovano suženje korntrast­nog medija najcešce u proksimalnom di­jdu renalne arterije; 2. Difuzna arterioskleroza: .na krvnom sudu vidljiva su rnultiipla nepravilna suže­nja koja u sebi sa:državaju dva, tri ili više plakova; 3. Fibrornuskularna hiperplazija: pro­mene su loikahzirane na dve distalne tre­cine glavnog stabla renalne arterije tako da ova poprima karaketristican izgled po­put »brojanice«; 4. Post-stenoticna dilatacija: postoji proširenje kalibra krvnog suda neposred­no iza mesta stenoze što se objašnjava »jet« efektom; 5. Aneurizma renalne arterije: vidljivo j-e aneuri:zmatsko •proširenje; 6. Kongenitalna stenoza renalne arteri­je: sufonje glavnog stabla renalne arterije, najcešce u proksimalnom delu. Smatra se da se radi o segmentalnoj hipoplaziji re­nalne arterije; 7 »Paradoksno suženje« (Reverse ta­per): kaliber krvnog suda je u svom po­cetnom delu širi u odnosu na samo isho­dište renalne arterije a bez drugih abnor­ SJri.ka 1 -Izražena stellloza leve renalne artel'.ije sa umereno izraženom poststeinoticnom d:ilataaijom Stenoze renalnih arterija na našen1 n1aterialu kod arterialne hipertenzije malnosti. Paradoksno suženje je shvaceno kao arterioskleroticka manifestacija; 8. Grupa oboljenja koja dovode do ste­noze renalnih arterija kao što su: Takaja­šijeva bolest, sifiliticki arteritis, tromban­gitis obliterans i periarteritis nodosa. Cilj našeg rada biio j,e analiza stenoza renalnih arterija u našem materijalu kod pacijenata sa klinicki manifestnom arte­rijskom hipertenzijom. Materija! i metode rada. -Do sada je na Institutu za radiologiju i onkologiju u Sarajevu uradjeno ukupno 110 renalnih angiografija, a od toga 47 selektivnih re­novazografija u slucajevima gde je za to postajala iindikacija. Sve renalne angiogra­fije radjene su rnetodom ·po Seldingeru, r transfemoralnin putem preko desne ili le­ve femoralne arterije. Angiografije ovom metodam kao i selektivne renovazografije se na našem Institutu izvode od 1975. go­dine. Kod pacijenata sa angiografski veri­fikova,stenozom nismo ra­ nom najcešce dili sekktivnu renovazografiju zbog toga što je vec sama panaortografija objasnila slucaj, a delom i .bog teškoce plasiranja katetera u stenoticno izmenjen pocetni deo renalne arterije. Rezultati. -Od ukupno 110 uradjenih renalnih angiografija na našem Institutu 26 pacijenata je na ovu pretragu upuceno pod dijagnozom arterijske hipertenzije. Od ovog broja sn10 kod 7 pacijenata do­kazali stenoze renalnih arterija. U 4 sluca­ja irnali smo stenozu leve renalne arterije, u dva slucaja stenozu desne renalne arte­rije, a u jednom slucaju bilateralnu steno­zu. Kod jednog pacijenta smo osi,m steno- Slika 2 -Stenoza desne renalne arte11ije u pocetnom delu sa dobro vidljivom poststeno­ ticnom dilatacijom Stanlrnvic D., N. Kapidžic, A. Lovrincevic, ze našli i aneurizmu renalne arterije. Ste­noze su najcešce bile lokalizovaine u po­cetnom delu renalnih arterija. Kod tri pa­cijenta renin test je bio pozitivan, dok ko:\ ostalih 11.ije radjen. Uzrok ·stenoza, bazirano na angiograf­skim zapažanjima, najcešce su bile atero­matozne 'pro1nene. Diskusija. -P,roblem arterijske hiper­tenzije obzirom na hroj ljudi koji boluju od povišenog krvnog pritiska kao i opas­nosti koje on nosi je veorna aktualan. U citavoj le-pezi ,uzroka koji mogu dovesti do arterijske hiJpertenzije medju poznatim uzrocima su oboljenja bubrega kao što su: · akutni glomerulonefritis, uznapredo­vali stadijum hronicnog glomerulonefriti-­sa, nefrotski siindrom, atroficni pijelone­fritis itd. kao i oboljenja krvnih sudova bubrega, osobito glavnih grana renalnih arterija, koja dovode do suženja tih arte­r.ja. Zbog toga smo pokušali da sa radio­loških te klinickih aspekata analiziramo stenoze renalnih airterija u našem materi­jalu kod hipertenzivnih bolesnika. Zakljucak. -Analiza stenoza renalnih arterija na našem materijalu kod pacije­nata sa klinicki manifestnom arterijskom hiJpertenzijom govori da su stenoze renal­nih arterija jedan od bitnih uzroka arte­rijske hipertenzije renovaskularnog pore­lda. L. Lincender, F. Skaljic, H. Alihodžic Summary RENAL ARTERY STENOSIS AND ARTERIAL HYPERTENSION Taperiing of one or both renal arteries can be the cause of arterial hypertension. Di­minished flow of blood through the kidneys starts the renin -angiotensine mechanism, causiing an increase of the blood pressure. The authors descnibe their expe11ience in an­giogr.aphic diagnostics of renal artery ste­nosis. Seldinger's meth!od was used in pa­tients with arterial hypertension. Literatura Gerstein B. E., C. J. Stegman and J. J. B.oksteiin: Antegrad Flow in Extrarenal Arte­riies Aris'ing Dlistal to Renal Senosis. R.aclio­logy, 98, 93, 1971. Eyler W. R., M. D. Clarck, J, E. Getman, R. L. Rian and D. E. Meiinnger: Angiography of the renal areas including a comparative study of renal arterial stenosis in patents with and without hypertenlion. Radiology, 78, 879, 1962. OwiITTgs W., M. D.: Kii.ncaid: Renal ang,io­graphy, Chicago 1966. Th:ornbury J. R., D. A. Culp: The urinary Tract, Chicago 1967. Adresa autora: Stankovic dr. Dragan, In­stitut za radiologi.ju i onlmlogiju UMC-a, 71000 Sarajevo, Ul. Moše P,ijade 25. 1 7 INSTITUT ZA RADIOLOGIJU I ONKOLOGIJU UNIVERZITETSKO-MEDICINSKI CENTAR, SARAJEVO ANOMALIJE POLOŽAJA BUBREGA NA UROGRAMIMA Miric S., L. Lincender, Dž. catic, D. Bilenjki Sadržaj: U referatu su prikazani slucajevi karakteristiooi za pojedine anomalije l]JOložaja bubrega. Poremecaji ascendiranja praceni su veoma cesto i poremecajima rotacije, pijelona, pijerouretericnog vrata, obLika i veLicine bubrega. Ove anomalije su ceste ri cesto udružene, te iako izražene predstavlj.aju »locus minoris resistenniae« i ciine podlogu za razvoj patoloških procesa bubrega. UDK 616.61-007.41-073.75 Deskriptori: radioLogija, dislokacije, RADIOL. IUGOSL., 12; 721-726, 1978 Uvod. -Kongenitalne an01malije uro­trakta su ucestalije i raznovrsnije nego kod drugih organskih sistema zbog dosta zamršenog toka embrionalnog razvoja. Na­laze se aproksimativno kod 10 % ukupne populacije i predstavljaju 40 O/o urodjenih anomalija. Obzirom .na svoju raznolikost i podjela im je razlicita, tako da do da.nas postoji mnoštvo razlicitih klasifikacija, koje se temelje na formalnoj i embrional­noj osnovi. Uglavnom je rprihvacena po­djela u grupe, koje ,se odnose na broj, ve­licinu, oblik, položaj i strukturu bubrega. Kako su anomalije cesto udružene, pone­kad je veoma teško razluciti u koju grupu pripadaju. Tako je uobicajeno da se ren arouatus svrstava u grupu anomalija obli­ka (Kopac 1958, Krivec 1958,), dok :iima autora, koji smatraju da je potkovasti bu­breg sraštena forma bilateralne 1111edijal­ne ektorpije (Rubinstein 1961., W,itte 1969.). Isto tako nije jedinstveno definirana ni pod jela anomalija položaja bubrega por z.na­tih pod nazivima ektopija ili distopija. urografija J Pravilnijj termin je ektorpija, koji ozna­caiva nenormalni položaj nekog organa uslijed nenormal.nog razvoja, dok je disto­pija nepravilni položaj organa koji je bio na norrnalnom mjestu i javlja se kao akvi­rirano stanje u toku života. (Caffay 1967., Kostic 1956., Krivec 1958.). U anomalije položaja ubrajamo: l.aektopije ia 2.amalrotacije,a koje su veoma cesto udružene, jer su em­briogenetski povezane. Ektopija je obicno unilateralna i može biti vertikalna: kaudal­na i kranijalna, zatim medijalna i kontra­latern1na. Ovisno o vli.siiJI1i i :po1ožaju bu­brega razlikujemo: l.aEcto,pio pelvina -bubreg je u 1111alojazdjelici do hneae innominatae; 2.aEctap.o i,-bubreg je i,znad kri­ liaca -la i11ijakalne ,k!os1li rLi sakruma do pro­mon,torija; 3.aEctopio lumbalis seu abdominali,sabubreg je nisko u abdomenu; 4.a Ectorpio intrathoracalis -bubreg jeaintratorakalno uz defekt di_jafragme; 5.a Ectopio meclialis -bubreg se nalaziauz kralježnicu; 6.a Ectopio contralateralis seu cruciataa-bubreg je na suprotnoj strani i možeabiti slobodan ili srašten s drugim bubre­gom, E. s,fusione, E. cum ine fusione.a Anomalije rotacije odnose se na defini­tivni položaj pijelona, koji je usmjeren medijalno, te razlikujemo: l.aRotatio ventromedialis;a 2.a Rotatio ventralis;a 3.a Rotatio lateralis;a 4.a Rotatio dorsalis.a Embriogeneza. -Poznavanje embrio­genetskog razvoja bubrega neophodno je za tumacenje nastanka urodjenih mana. Poznavajuci nacin i mjesto razvoja bubre­ga može se logickii obja.sniti razvoj 1poje­dinih anomalija, ,iako do danas nije objaš­njen uzrok koji dovodi -do -poremetnje em­brionalnog razvoja. Osnova bubrega nastaje iz nefrogeriog 1:racka, koju ,crnne neif,Od nefooto­ rotiomi. ma se razvijaju pronefros i mesonefros koji iscezavaju, •a zatim metanefros koji cini osnovu definitivnog bubrega. Metane­fros se razvija ·iz dvije osnove u visini gor­ 1 njih sakralnih segmenata. Nakon spajanja s umtemlnirm ,pupoljkom razvojem ernbri­ona pornice se prema kranijalno do vri.sine Ll, L2 kralješka. U toku ascendiranja iz pelvisa bubreg se rotira oko uzdužne i po­precne osavine, tako da ·se ,pelvis okrece od ventralnog u medijalni položaj. Poprec­nom rotacijom kaudalni pol se pornice la­teralno. Buduci da su uzajamno povezani, ,poremecaj ascendiranja se odražava i na rotaciju. Simptomatologija. -Ektopija bubrega je cesto pracena nepravilnošcu velicine i oblika bubrega, koji može biti fiksiran ili relativno mobilan. Ureter mu je kratak, a krvne žile imaju nisku inserciju na cListal­rnom di1jelu aortle na ,airteriji ti.lijakii iili me­zenteri-k,i :iirnfenior. Z';bog nizkog po(1ožaja i vece mobilnosti može biti otkriven kao bezbola.n palpabilan tumor u abdomenu. Uslijed kompresije na krvne žile, živce i srusjedne organe izaziva bolove. Dosta ce­ .to je patološki promjenjen, jer se pore­1mecaj položaja i rotacije odražava na pro­ticanje urina. Stoga je ektopicni bubreg podložniji razvoju akutnih i kronicnih upala, kalkuloze. hidronefroze i tuberku­loze, a skloniji je i razvoju karcinoma. Dijagnostika. -Kao i kod svih urodje­nih anomalija urotrakta radiološka dija­gnosti.ka j-e suverena, jer ne samo da p1;i­kazuje funkciju i položaj bubrega, nego i morfološki izgled kanalnog sistema na os­no'Vu kojeg je moguce donijeti zakljucak oakojoj se anomaliji radi i u kojem stup­nju je ona izražena. Nalaz intravenozne iainfuzione urografije se doipunjuje aorto­grafijom i selektivnom angiografijom.a Anomalije položaja bubrega na urogramima Slika 2 -Ilijakalna ektopija desnog bubrega Prikaz slucajeva. -U toku dvije godine prikupili smo niz slucajeva razlicitih ano­malija položaja, te iznosimo nekoliko naj­karakteristicnijih. Napominjemo da nije bilo ni jednog 1 slucaja intratorakalne ekto­pije. l. Btilateralna pelvttn:a ektopija Oba bubrega se nalaze unutar male zdje­lice ispod lineae innominatae i oba su ma­nja ovalnog oblika. Položeni su medjusob­no u obliku slava L. Tomografski a ni scintigrafski se nije moglo sa sigurnošcu dokazati da li su odvojeni ili srašteni. De­sni leži vertikalno, a lijevi skoro horizon­talno. Pijelon desnog bubrega je ekstra­renalno položen. Pijelo--uretericni vrat je nisko tako da je ureter dug svega 2-3 cm. Lijevi pijelon .je usmerjen kaudalno, a li­jevi ureter je kratak i anguliran uz late-ralni pol bubrega. Funkcija desnog bubre­ga je uredna, a lijevo je sekrecija oslab­ljena. 2. Unilateralna ilijakalna ektopija Desni hubreg je ,smješten iznad gornjih sakralnih segmenata ispod promontorija, konture mu se ne prate, ali je .kanalni si­stem izrazito gracilan. Pijelon je lateral­no rotiran. Ureter je kratak. U podrucju gornjeg pola cašice nisu izdiferencirane. Funkcija je u fiziološkim granicama. Lijevi bubreg je normalnog ,položaja, ve­licine i oblika. Uredno je rotiran bez uoc­ljivih patomorfoloških promjena na kanal­nom sistemu. , 3. Unilateralna mediolumbalna ektopija desnog bubrega ,i ventralna rotacija lije­vog Desni bubreg je nisko i medijalno po­ložen tako da se donji pol i pijelon na­laze u visini L4 kralješka. Ovalnog je ob­lika. Pijelon je lateralno rotiran. Pijelo- Slika 4 -Bilateralna medijalna ektopija uretericni vrat je usmjeren distalno. Ure­ter je krataik. Lijevi bubreg je nešto n:ižeg položaja. Voluminozniji je. Pijelon je usmjeren ven­tralno. Dužiqa uretera odgovara položaju. Funkcija oba bubrega je u fiziološkim gran.ica:ma. Sigurne patomorfološke pro­mjene se ne mogu uociti. 4. Bilateralna medijalna ektopija Oba bubrega su nešto niže 1i vertikalno ipoložena i medijalno dislocirana uz rubo­ve kralježnice. Nefrografski im se iprate -konture i uocava se da -su donji polovi od­vojeni. Izduženog su oblika te izgledaju ,veci. Lijevi pijelon je dijelom, a desni u cijelosti ekstrarenalno položen. Ventralno su rotirani. Lijevi :pijelouretericni vrat je uži i ekskrecija izgLeda nešto sporija. Se­krecija obostrano je uredna. Patomorfolo­ške promjene se ne zapažaju. Dužina ure­tera odgovara položaju bubrega. 5. Unilateralna križana luksalna ektopi­ja s fuzijom Oba bubrega se nalaze -na desnoj strani u visini L3-L4 kralješka. Urografski i scintigrafski se ne mogu odvojiti i vjero­vatno su ,srašteni u obliku slova L. Lijevi bubreg je manji i prelazi L4 kralješak, a nj-egov ureter križa kralježnicu iznad LS kralješka i ulijeva se u mjehur lijevo na J1ormalnom mjestu. Lijevi pijelon je rusmjeren kaudalno i ventralno, a desni sa­mo ventralno. Na konturama kanalnih si­stema ne vi,de se patomorfološke promje­ne. Nema rnchioloških znakova lezije funk­cije bubrega. Diskusija. -Bubrezi u embriogenezi !11astaju iz dvije osinove i prelaze ,k11oz do­sta zamršen razvojni put. U toku ascendi­ranja i rotacije do definitivnog položaja u organizmu mogu zaostati na bilo kom Anon1a1ije položaja bubrega na urogran1in1a Slika S -Križana lumbalna ektopija lije­ ctijelu tog puta. Na taj nacin nastaju raz­licite anomalije položaja, koje su uvijek kombinirane sa anomalija1ma rotacije i vr1o cesto s anomalijama pijelona, pijelo­uretericnog vrata, oblika i velicine bubre­ga, što je ilustrativno priikazano na pri­mjerima iz našeg materijala. Neke od ovih anomalija su ceste i ,manje izražene, te ,im se i ne obraca pažnja, ali u dinamici fiziologije bubrega predstavljaju »locus minor;is resistemtiae« i ci-ne podlagu za razvoj patoloških rpromjena u bubregu. Zakljucak. -U referatu su iznijeti slu­cajevi karakteristicni za pojedine anoma­lije položaja bubrega, koje su pra6ene ano­malijama rotacije, pijelona, rpijeloureteric­nog vrata, oblika i velicine bubrega. Nji­hova važnost je u njihovom ucestalom po­javljivanju i udruženosti, koje zbog pore­ 3 Radiolog!a vog bubrega s fuzijam mecaja u dinamici fiziologije bubrega predstavljaju podlogu za razvoj patolo­ških procesa u bubregu. Summary THE RADIOLOGICAL APPEARANCE OF ANOMALIES IN KIDNEY POSITIONS In the ipresent paper illustrative cases with k;idney anomal!ies are presented. The most frequent are the anomalies oonnected with the ascending kiicliney, which are ussually combiined with abnormaLities of the renal pelv,is-, the form and anatomical size of the kidney and abnormal kidney 110tation. The descPibed anomalies which are relatively a common findings could represent a »locus m:inoris resistentiae« for the developmeint of pathologiical changes especially infections of the urinary tract. Literatura l. Bacic J.: Dystopia renis endothoracica. Lij. vjes1., 95: 4, 1973. 2. Bacdc J.: PPirodjene nepravilnosti bu­brežnog zakrenuca. Kiongenita1ne anomalije III, Zbornik radova, 507, 1976. 3. Caffay J.: Pediatric X-ray diagnosis, 5"' editfon. Year book medical publichers, Chi­cago, 1967, 635, 640. 4. Cernic M., B. Markovic, S. Kamenrica: Kongernitalne anomaLije bubrega. Kiongenital­ne anomalije II, Zbornik radova, 483, 1970. 5. Duan6ic V.: Osnovi embriologije covje­ka: Medicimska knjiga, Beograd-Zagreb, 104, 1957. 6. Goldner B.: Anoma1ije bubrega u radio­loškoj s1ici. Kiongenitalne anomalije III, Zbor.mik radova, 493, 1976. 7. Kopac Z.: Poremetnje embrionalnog razviDja. Bubreg. Medicimska enciklopedija 2, Leksikografski zavod FNRJ, Zagreb, 383, 1958. 8. Kostic A.: Medicinski recnik, Medicin­ska knjiga, Beograd-Zagreb, 1965. 9. Knivec O.: An:omalije položaja. Bubreg. Medicinska enciklopedija 2, Leksikografski zavod FNRJ, Zagreb, 404, 1958. 10. Ledic S., M. Kovacevcic: Ektopican bu­breg kao pseudotumor abdomena. Sr:p. arhiv, 94: 9, 825, 1966. 11. Oberiter V., V. Fabecic-Sabadi, D. Ba­jakic: Križana ektop1ija bubrega. Kongenital­ne .anoma}ije III, Zbornik radova, 513, 1976. 12. Rubinstein M.: Congenital abnorrnalities of the urinary system. J. Pediat., 58: 356, 1961. 13. Vencel J., Dj. Petrovic: Kongernitalne arnomalije bubrega. Anali klinicke bolnice »Dr M. Stojanovic«, 60: 11-30, 1972. 14. Witte F.: Preois de radiodiagnostic. Anomalies oongenitales de reins, et ureter, 357, 365, 1963. Adresa autora: Asist. dr Slavica Miric, spec. radioLog, Institut za radiologiju i onkologiju, Moše Piijade 25, 71000 Sarajevo. r 1 INTERNA KLINIKA »B« MEDICINSKOG FAKULTETA U BEOGRADU MEDIJASTINALNA LIPOMATOZA KOD NEKIH ENDOKRINIH POREMECAJA PRACENIH GOJAZNOšcU Goldner B., M. šeric Sadržaj: Kod Cushing,ovog i tok,om gugotrajne terapije kort,i­ ,sindroma kosteroidima može doci do nakupljanja masti sem na predilekcionim mestima i u gornjem meclijastinurnu. Racliografski nalaz ravnog . si­metricnog proširenja medijastinalne senke u takvih bolesnika govori za medijastilnalnu lipomatozu. Autori su prikazali nek,oliko slucajeva uikojih je zbog 1poremecaja metabolizma masti došlo do deponovanjaimasnih materija u medijastinumu.i UDl( 616.43-06:616.27-003.826-073.75 Deskriptori: radiografija, mediastinum, lipomatoza, Cushingov sin­drom, kortikosteroidi, zdravuLo strainski ucinki RADIOL. IUGOSL., 12; 727-730, 1978 L J Uvod. -U endokrinim poremecajima Materijal i metode rada. -Analizirano koje karakteriše povecana sekr,ecija gliko­je 12 grudnih radiograma bolesnika sa Cu­kortiko.da a vrlo cesto i adrenokortikal­shingovim sindromom i 5 radiograma oso­ , nih androgena dolazi do metabolic,nog diz­ba koje su bile podvrgnute dugotrajnoj balansa elekrtolita, masti, belancevina i terapiji steroidima. Kod nekih bolesnika uglajenih hidrata (1, 2,, 3, 4). pored profilnih snimaka pravljeni su kosi snimci i tomograf.:ije sredogrudja. Kod Slicne metabolicne poremecaje daje du­,svih je vršena n1:dioskopija pluca i medi­gotrajna sistemna tera:pija steroidima ko­ja se koristi kod niza oboljenja. Navede­jastinuma i pracen je put barijumom is­ punjenog jednjaka. Korišceni su i drugi radiološki pokaza­na oboljenja karakteriše mobilizacija ,pe­ riferne masti i naslmpljanje na tipicnim telji Cushingovog sindroma: osteoporotic­mestima: licu trupu, vratu i trbušnom zi­ne promene rebara i pršljenskih tela to­du (5, 6, 7, 8). rakalnog i lumbalnog segmenta kicmenog Gornji medijastirnum je oblast gde se stuba, tražooe su frakture onog dela ko­mobilisana mast može takodje depo111ovati šatanog sistema gele :se najpre ocekuje (re­uiznatnim kolicinama da .ie vidljiva naibra, pršljenovi, karlicne -kostii., duge ,ko­grudnim radiogramima (9).i sti), epiperikardijalne masne naslage i hi­Cilj ovog rada je da ukaže na moguc­pertenzivno srce. ·nost nalaženja takvih radioloških slika uikojih je izmenjena medijastinalna senka,iRezultati. -U grupi od 12 bolesnika sa a koje se ne bi smele zameniti drugimiCushingovim sindromom izmenjen izgled patološkim promenama.imedijastinalne senke nadjen je kod 5 Slika 1 -S!imetrJcno proširenje senke me­dijastinuma bez k!ompresije na traheju. Si­[1istroponiramo srce izduženog i naglašenog luka leve komore ;i masivnog vrha delom nad precagom. U kardiohepaticnom uglu masno jastuce Slika 2 -Od gornjih polova hilusa do gor­nje torakalne aperature mek!otkivna senka širi medijastinum. Traheja je centralno po­ložena. Srce je povecanog transverzalnog precnika, leži na širokoj površinli precage, iz­duženog i naglašenog Jevog komorskog luka i vrha utonulog u precagu Slika 3 -Pojacan ,intersticijaln:i crtež pluca. SLika 4 -Tomografski presek medijastinu­SLmetricrno proširenje senke gornjeg medija­ma na dubinii od 9 cm. Ravna, jasno ograrni­sti111uma. Srce je umereno povecamo, izduže­cena, simetricna senka izgleda mekih tkiva nog je luka leve komore, utonulo je u pre-širi medijastlinalnu senku dosežuci do gornje cagu torakalne aperature Medijastalna lipomatoza kod nekih endokrinih poremecaja pracenih gojaznošcu (41,6 O/o) a u grupi od 5 bolesnika koji su bili pod prolongiranom terapijom kortiko­steroida u 3 (60 '%) osobe. Grudni radiogrami u ispitanika sa izme­njenom medijastinalnom senkom pokazi­vali su skoro identicne pramene: ravno, simetricno proširenje senke gornjeg me­dijastinuma koje polazi od hilusa do gor­nje torakalne aperture i gubi se u meko­tkivnoj senci vrata. Pomeranje traheje, skretanje jednjaka, atelektaza ili znaci kompresije nisu bili prisutni ni u jednog slucaja. Povecane masne naslage oko perikarda ibiile su prateci nalaz -skoro u svih bolesni­ka. Leva komora srca u svili ispritanika bila je izmenjena. Najcešce smo nalazili for­mirano hiperteinzivno srce, retko samo to­nogenu dilataciju. Osteoporoza je bila prisutna u preko po­lovine bolesnika (9) i najcdce je nalažena na torakalnim pršljenowrna. Fraktura nije bilo. Na •prva dva snimka (,slika 1 i 2) ,prika­zana je medijastinalna limpomatoza kod bolesnika sa Cushingovim sindromom, a na snimoi1ma 3 i 4 u ibolesnika koji su du­go vremem.a (preko godim1 dana) leceni -pronisonom. Diskusija. -Radiolog se narocito u ldi­nickim uslovima rada gde deo patologije pripada i endokrinologiji, može sresti sa nizom radioloških nalaza koje mora da p,rotumaci i razja:snd. Tokom rada u tak­viJm UJsloviima zapazili smo da kod osoba sa Cushingovim sindromom postoji proši­renje medijastinalne senke, pa smo tražili 'uzroke takvih nalaza. Mi.sleci i na moguc­nost depoZJita masnih naslaga, tragali smo za slic111im promenama kod osoba koje su k01ntinuirano i prolongirano lecene gliko­kortikoidima. U postojecoj endokinolo­škoj literaturi nama dostupnoj našli smo samo na jedan jedini rad koji se odnosi na medijastinalnu lipomatozu u toku ste­roidne terapije pa smo naziv rnedi,jastinal­na lipomatoza i mi prihvatili. Nismo na­išli na saopštenja koja bi opisala radio­grafske nalaze medijastiinuma u osoba sa Cushingovi.Jn1 si.Jndromom. Iz tih razloga prihvatili smo se ovog do­kumentovanog saopštenja, da bi skrenuli pažnju na moguce dijagnosticke greške, j-er slicnu radiološku sliku mogu dati pred­nji medijastinalni izlivi, limfomi, timomi,asiubsternalna struma, inkapsulirani li:po­mi, metastaze malignih tumora, a kod de­ce limfoglandularna tuberkuloza medija­stinalnih limfnih žlezda sa propratrnimaunedijasitnalinim izlivom, odnosno uvecanatimus.a Na prva dva prikazana radiograma plu­ca i srca medijastinalna limpomatoza na­djena je u sklopu osno'Vnog oboljenja -Cushingov sindrom, dok na prikazaniim slucajevima 3 i 4 bila je izazvana jatro­geno ,pro1ongirandm ii. kontinuiranim dava­njem gliilmkortikoidnih lekova. Kod bolesnika sa hrOITTicnim obstruktiv­nim ibronho-pulmonalnim oboljenjem (sli­ka 3) lecenim kortizonom preko godinu dana iispoljio se jatrogeni Oushing sa ,pro­pratnom medijastinalnom lipomato:wm. U bolesnice sa glandularno.ipulmonalnim oblikom sarkoii.doze, iproITTizonska teraipija potegnuta je na vi,še od godinu dana sa vrlo krathm prekidima pa se uz ispoljene znake hiperkortici:zma razvila i medijasti­ r nalna lipomatoza (slika 4 -tonogram sredogmdja). Zakljucak. -Poremecen metabolizam masti .koji prati Cushingov sindrom ili je jatrogeno izazvan dugotrajnom steroid­nom terapijom, može se ispoljiti i depo­novanjem masnih rezervi u medijastinu­1nu. Nalaz ravne i simetricne, jasno ograni­,cene senke izgleda mekih tkiva u predelu gornjeg medijastinurna bez kompresiije na traheju i pomeranja jednjaka kod bolesni­ka sa Cushingovim sindromom rili sa i:sto­rijom prolongirane terapije kortikostero­idima, odgovara medijasti.Jnalnoj lipoma­tozi. Goldner B. i M. Seric Propratne koštane promene u smislu osteopornze sa ili bez fraktura pršljenova, rebara i drugih kostiju, masne epiperikar­dijalne naslage i hipertenzivno srce su do­datni radiološki nalazi. Izmene medijastinalne senke moraju uvek biti tumacene u kontekstu sa klinic­kom sliJmm i potrebnim rr1alazima koje radiolog treba da poznaj,e. Summary MEDIASTINAL LIPOMATOSIS IN CERTAIN ENDOCRINOLOGICAL DISORDERS COMBINED WITH OBESITY In pat.ients with Cushing's syndrom under prolonged steniod treatment an accumulation of fat tissue in the upper mediastinum may occur. In such cases the radiologic finding is characterised by symetric enlargement of the mediastrinal shadow, from hilus to the upper thoracic aperature. In the present paper four cases with Cushing syndrom and hilar enlargament are desc11ibed. Literatura l. Micic J.: Nadbubrežna žlezda. Interna medioina. Medioinska knjiga, Beograd-Za­greb, 550-555, 1975. 2. Božoviic B.: Klinrrcka endokrinologija. Medicinska knjiga, Beograd-Zagreb, 1962. 3. Cope C. L.: Adrenal Sterioids and Dise­ase. Pitman Medica!, London, 1972. 4. Martin, L.: Cliirnical Endocrinology. J. A. Churchill Ltd., London, 1969. 5. Sneeberg G. N.: Essential of Clinical Endocrinology. Mosby, St. Louis, 1970. 6. Danowski T. S. Clinical Endocrinology. Williams Wtilkins Comp. Baltimore, 1962. 7. Williams R. H.: Textbook of Endocrino­logy. Saunders Philadelphia, 1968. 8. Cuchingov sindrom. Medicinska enciklo­[Pedija, Leksikografski zmnod SFRJ, Zagreb, 657-662, 1958. 9. Koerner J. H. and D. Sun: Medias1Jinal Lipomatosis Seaondary to Steriod Therapy. Am. J. Roentgenol. 98, 461-464, 1966. Adresa autora: Dr Branislav Goldner, dr se. radiolog, Interna klinika »B« Medicinskog fakulteta u Beogradu, 11000 Beograd, Dr Su­botica 13. 1 7 I.iHIRURšKA KLINIKA MEDICINSKOG FAKULTETA U BEOGRADUi FISTULOZNE KOMUNIKACIJE U MEDIJASTINUMU StefanoV1ic ž., B. Jovanovic, D. Dugalic Sadržaj: Prikazani su slucaje'l'i fistuloznih komunikacija u rnedijasti­numu kod korozija jednjaka, neoplazmi i postoperativno na anastomozi posle EGA. Ukazano je znacaj primene hidrosolubilnih jodnih kontrasta narocito kod pregleda svežih, postoperat,ivnih stanja sa sumnjom na fistulu. UDK 616.27-007.253-073.75 Deskriptori: radiologija, rnediastinum, požiralnik, ezofagogast11icni predel, patologija, fistula, postoperativne komplikacije, radiografija, kontrastna sredstva RADIOL. IUGOSL., 12; 731-734, 1978 Uvod. -Fistulozne pramene pretstavlja­ju uvek znacajan problem, posebno upre­delu medijastinw11a gde se nalaze vitalni organi smešteni u neposrednom kontaktu. Od radiološkog metoda pregleda uvek se ocekuje da prikazom fistuloznih kanala i šuplj-ina pruži znacajne podakte koji mo­gu biti od velike pomoci u daljem tret­manu bolesnika. Za radiologa je vrlo znacajno da bude obavešten o okolnostima nastanka fistu­loznih pramena kako bi bila primenjena rr1ajpovoljnija tehnika pregleda. Brižljivo se moraju prikupiti ,i podatci od bolesnika, nadležnog lekara i medicinske dokumen­tacije o toku bolesti a narocivo .ranije iz­vršenim intervencijama. Primena hidrosolubilnih .iodnih kontra­sta je najpovoljnija kako zbog .m•ogucnosti aipsorpcije tako i zbog mešanja sa sadrža­jem f.istuolznog kanala što omogucuje i dublje ,prodiranje. Kod sumnji na rupturu i dehisooociju operativne anastomoze pri­mena hidrosolubilnih kontrasta je isklju­civa indikaCiija. J citav tok pregleda ,i ispunjavanja fistu­loznih kanala treba pratiti radioskopski, pod kontrolom oko što omogucuje sa,yre­mena oprema (PES i TV) uz manji rizik po bolesnika i osoblje od zracenja. E tiološkii uzroci nastanka fistuloznih komunikacija u medijastinumu su vrlo razliciti. Postoji pre ,svega podela na kongenital­ne i akviriraine fistule. Kongenitalne fistule su posledica pore­mecaja embrionalnog razvoja, pretežno se srecu u najmladjem dobu, redje se ot­krivaju ii kasnije. Akvinirane fistule 1111ogu nastati sponta­no, najcešce izazvane malignim procesima uimedijastinumu a takodie i infektivnimiagensima kao što su tubekuloza, bakterij­ske infekcije, mikoti,cna oboljenja, lues iisl. koji zahvataju pluca ri medijastinum.i Akvirirnne fistule traumatskog porekla su posledica povreda nastalih bilo ingesti­jom stranih tela, lmrozijom iednjaka he­mijskim sredstvima lrno i teškom trau­mom toraksa ukljuoujuci i ustrelno pro­ strelne rane. Instrumentalne manipulacije kod bužiiranja i endoskopskih pregleda ta­kodje mogu dovesti do fistuloznih prome­na a takodje i operativna trauma. Redje su benigni tumori medijastinuma, ciste i sl. uzrocnici stvaranja ovih fistu­loznih komplikacija, dugotrajrnim priti­skom i uzurom. Razlicitii i111fektivni agensi uzrolmju zna­tan broj ezofago-respiratornih fistula na koje ukazuju ponavljane respiratorne in­fekcije, pne,umoniti, hemoptizij,e, pa­roJcs, izmalni napadi kašlja posle uzimanja tecnostii i hrane o cemu treba cešce mi­sliti. Divertikuli jednjaka usled dugotrajnog zastoja sadržaja, hronicne traume i infek­cije ponekad se komplikuju pojavom ezo­fago-·traheo-bronhiijalne fistule. Traumatske promene cesto uzrokuju u ostalim slucajevima pojavu fistuloznih ko­munikacija. Oblik i lokalizacija kausticnih ozleda gornjeg dela digestivnog trakta zavise od hemijske priirode sredstva, uzete kolicine i koncentracije. Alkalije rpritom •izazivaju dublje nekroze i penetracije zida jednjaka sa cestim zahvatanjem medijastinuma. Korozivne strikture iimaju karakteri• sti­can izgled, pojavom glatkii,h, ko:ncentric­nih suženja lumena, oštrih ,kontura. Ne1rn­da sru pak ivice neravne, slicne kao kod neoplazmi. Spontane rperforacije ezofagusa sa akut­nim medijastinitom kao i instrumentalne perforacije su opasne komplikacije i za­htevaju bitne terapeutske mere. Sve ve6i broj obimnih i rekonstruktiv­nih operati1vnih intervencija koje se vrše u predelu medijastinuma uslovljavaju i pojavu sekundarnih postoperativnih fistu­loznih koml1il1ikacija nastalih na bazi dehi­scencije u predelu anastomoze. U njihovom prnpoznavanju i utvrdjiva­nju obima i lokalizacije, radiološki pre­gledi imaju odluoujucu ulogu te na osno­vu ovih nalaza koje ocekuju hirurzi pred­uzimaju se dalje nadložne intervencije. Klinicki znaci koji se najcešce javljaju 4-8 dana po operaciji, remitentna T0 , di­spneja, povecan broj L -ukazuju na de­hiscenciju u predelu M1astomoze. Ezofago­pleuralne fistule su pra6ene respirator­nom insuficijencijom, rprisustvom veceg pleuralnog izliva i pneumotoraksom. Ana­lizam sadržaja iz pleure utvrdjuje se pri­sustvo i gastricnog soka. Radiološkim pregledom nalazimo znake atelektaze, pleuralnog izliva, proširenja medijastinalne senke, medijastinalnog em­fizema, pneumotoraks, nekada i ,perikardi­jalni izliv. Pregled jednjaka hidrosolubilnim jod­nim kontrastom kao što je gastrografin uka:z,uje na mesto dehiscencije i prikazuje samu fistuloznu komunikacij u. Analiza 117 slucajeva ezofagogastroana­stomoza (EGA) ucinjenih tokom proteklih 15 godina zbog karcinoma diistalnog dela jednjaka i forniksa želudca, pokazala je da se u 22 slucaja pojavila fistula na EGA usled dehiscencije. Po otkrivanju fistule preduzimane su odgovarajuce mere t. zv. konzervativnog Fistulozne komunikacije u medijastinumu tretmana sa visokim dozama antibiotika, parenteralnom ishranom, hiperalimentaci­jom kao i drenažom predela anastomoze na mestu dehiscenoije i fistule što je u znatnom broju slucajeva dovelo do pobolj­šanja i saniranja fistulozne lezije. Naši slucajevi. -l. Bolesnica stara 42 godina pre 10 godina imala koroziju jed­njaka ·sa natrijum hidroksidom. Lefona konzervativno, bužirana tokom prvih 2 go­dine te je potom mogla da guta bez 'Vecih tegoba. U poslednje vreme pogoršanje, otežano guta cak i tecnu hranu. Radiološki pregled pokazuje rproširenje jednjaka u gornjem delu ispod koga je lumen jako sužen. U zadnjem i gornjem medijastinumu kontrast prolazi kroz razgranate fistulozne kanale i ispunjava više nepravrilno-ovalnih šupljina (slika l.,). Boles'Il'ica je operisana, uradjena je in­tratorakalna koloplastika jednjaka posle cega se lepo oporavila. 2. Bolesruik star 22 god. imao pre 8 me­seci koroziju jednja1rn sa natrijum hidrok­sidom. Lecen konzervativno. hužiran. Zbog jako otežanog gutanja i slabljenja upucen na Jdiniku. Radio1oškri pregled pokazuje jako suže­nje ezofagusa u srednjoj trecini sa super­stenoticruim proširenjem lumena. Preki.d kontinuiteta jednjaka u srednjem delu ko­ji se ispunjava potom preko fistulozne ko­munikacije u obliku slova H. Spreda fi­snulozna komunikacija koja se spušta pre­ma bazi (sl. 2). , Kod bolesnika ucinjena gastrostoma ko­ja omogucuje ishrnnu, boiesnik se oporav­lja. Kasnije sledi radikalna, rekonstruk­tivna operacija jednjaka. S1ika 3 -Ezofago-bronhijalna fistula uzro­roovana malignlim tumorom medijastinurna SLika 4 -Ezofago-medijastinalna fistula u predelu EGA usled dehiscencije 3.aBolesnica stara 55 godina od pre ne­ koliko meseci otežano guta, oseca gušenje, slabi. Radiološkim pregledom utvrdjeno po­stojanje rnedijastinalnog tumora koji ,uz-1.okuje stenozu jednjaka usled maligne in­ i filtracije. Ubrzo nastaje progresija rnalig­nog procesa koja dovodi do kornpletnog :zastoja u jednjaku i pojave ezofagobron­hijalne fistule (,slika 3). 4.aBolesnik star 58 god. operisan zbogakarcinoma donjeg dela jednjaka i forniksa želudca, uradjena EGA. cetvrtog dana po­sle operacije bolesnika pojava febrilnosti, retrosternalni bolovi. Pregled jednjaka gastrografinom poka­zuje dehiscenciju na anastomozi sa fistu­loznom komunikacijom i depoom kontra­,sta u predelu donjeg medijastinuma sa de­S111e strane (,slika 4). Posle konzervativnog tretmana stanje se smirilo. Zakljucak. -Brojni etiološki uzroci u nastajanju akvirirnnih fistula u medijasti­nurnu ukazuju na rnogucnost pojave ove teške i opasne komplikacije u nizu bole­snih stanja. Velike i komplikovane hirurške inter­vencije koje se danas rade uzrokuju i po­javu sekUJndarnih fistula u oijem otlcriva­nju je radiološki pregled odlucujuci. Primena hidrosolublilnih _jodnih kontra­stnih sredstava je posebno indikovana kod sumnji na rupturu i dehiscenciju opera­tivne anastomoze. Suammarya ESOPHAGEL FISTULOUS COMUNICATIONS IN THE MEDIASTINUM Esophageal fistulae resulting from caustic trauma, mal,ignant p11ocesses and postopera­t'ively after dehiscence foUowing an esopha­geal-gastro-anastomosis were described. The use of water soluble contrast media is re­comrnended especially in cases recently tre­ated by surgery and where the 6ormahon of a fistula is suspectecl. Literaturaa l.aBockus H.: Gastroenterology. Saunders,aPhiladelphia, 1, 289, 1974. 2. Franken E.: Caustic damage of the ga­strointestinal tract: Roentgen features. Am.aJ.aRoentgenol., 118, 77, 1973.a 3.a Miller W.: Roentgenolog'ic demonstrati­on of sinus tracts and fistules. Am. J. Roent­genol, 107, 812, 1969. 4.a Rašovic i sar.: Moguci uzroci i dehiscen­cija posle EGA -Zbornika radova XIV lmn­gresa hirurga, 1977. 5.a Sacks R.: The Esqphagobronchial Fistu­la. An,. J. Roentgenol., 99, 204, 1967. 6.a Stanojev!ic·Lj.: Ezofagobronhijalne fistu­le -Zbornik radova imtersekc. sast. radio­loga. Sarajevo, 59, 1972. 7.a Triggiani E.: Oesophageal trauma: inci­ , dence, diagnosis and management. Thorax, 32, 1977. Adresa autora: Prim. dr živojin Stefano­,,ic, radiolog, I. hirurška klinika med. fakul­teta, 11000 Beograd, Ul. Višegradska 26. r 7 REGIONALNI MEDICINSKI CENTAR »DR. MUSTAFA MUJBEGOVIc«, TUZLA SLUžBA ZA RTG DIJAGNOSTIKU I TERAPIJU RADIOLOšKE PRETRAGE MEDIASTINUMA U AMBULANTNIM USLOVIMA Baš1ic M., M. Kapidžic, B. Janac Sadržaj: Iznesene su karakteristike radiološNih prornjena kot patoloških procesa u mediastinumu. Istaknut je zmacaj ranom otkrivanju procesa uimediastinurnu kao ·i metod rada u ambulantnoi-poliklinickim u lovirnaisa p11ikazom više interesantnih slucajeva.i UDK 616.27-073.75 Deskriptori: radiologija, mediastinalne bolezni, radiografiija RADIOL. IUGOSL., 12; 735-740, 1978 L J Uvod. -U standardno opremljenom vo ta oskucln1a s,irn,ptomatologija, a uz to RTG kabinetu postojj mogucnost otlcri'Va­i oskudni podaci od ljekara koji upucuje nja svih inicijalnih znakova patoloških pacijenta, mogu dovesti do površnijeg pre­promjena u mediastinumu. gleda, a tirne i do kobnog propusta ranog Mediastinum je centralni •prostor u otkrivanja patološkog procesa i tirne di­grudnom košu 1izmedju desne i lijeve ple­rektne Oi\lisnosri uspjeha terapije. uralne šiupljine ispunjen rijetkim veziv­ Ve6ina ljekara koji na1111 upucuju paci­ nim tkivom i što je za nas interesantno jente na pregled ne drže se zlatnog pra­sa mnogo organa koji su u njemu smje­da traže toliiko ,V'ila koliko od radiologa, šteni ilii koji kroz taj prostor prolaze. podataka treba i da daju radiiologu. Upravo sve što je smješteno u mediasti-Na važnost diferenoialne diagnoze obo­111alni prostor pravi i kl.inicaru i radiologu lenja u mediastinumu ukazuju nam itali­dijagnosticke poteškoce i ij)restavlja pravi janski autori Buzzetti i saradnici sa deci­•izazov za -cLiferencijalnu dijagnozu. Za di­dira11im cinjenicama kao što su: jagnostiku obolenja u mediastinumu s1u­-da i maLi dobrocudni procesi rili tu­že ,inspekcija, perkusija, auskulataoija,imori svojim položajem mogu postati opa­rtg. pretrage, bronhoskorpija, mediastino­sni po Žlivot racli mogucnosti lezije media­Sikopija, ezofagoskopija i elektrokardiogra­,stinaLnih organa ili pluca, a isti se sa bez­fija. Razlll111lije se da je predmet naše temeiopasnrim hirurškim zahvatom mogu od­standarda rentgenološka pretraga.i ijetko život spasOva­oslrndna klinicka kod kav stav posebno je danas znacajan na­ Potrnbno je posebno naglasiti cesto vrlo straniti i tirne neriiti. 1 ·simptomatologija ·pojeclinih procesa u mediastinumu. Upra-kon dobre razvijenosti grudne hirurgije. Bašic M., M. Kapidžic, B. Janac Metod rada i diskusije. -Kod ITTajve­ceg broja mediastinalnih procesa r-entge­nološki pregled je kljucni i osnovni me­tod. Od radiologa se u tom slucaju traži ne samo dijagnosticiranje procesa, nego i dliferencialna diagnoza u smislu procjene lokalizacije, velicine iprocesa, te odnosa nadjei:nog procesa prema okolnim organi­ma. PITTi pregledu mediastinuma i mi smo prioritet dali skopiji, najcešce uz pomoc kontrastnog sredstva, sa pregledom u fa­zama disanja, kašlja, napinjanja, te po potrebi postavljanja pacienta u razne po­ložaje i ,projekcije i najzad pregled ga­stroduodenuma u Traindelenburgeovom položaju. Nakon toga se redovno nac.ni PA i pro­filn,i snimak pluca u mekoj i tvrdoj teh­nici, a smatramo da je upravo profilni sni­mak presudan za promjenu lokalizacije procesa u mediastinumu i njegova odnosa sa oko1i1nom. Uz to smo po potrebi ,pra­vili ciljane snimke ili tomografske snim­ke. To su metode koje su bile pristupac­ne ambulantnim svakodnevnim pregledi­ma. A u ,slucaju potrebe nastavila se dalj­nja obrada u bolnickim uslovima. Pored anomalija, upalnih promjena, traumatskih lezija, najcešce -interesovanje je bilo za razne tumefakcije u medastinu-· mu. Upravo tumefakcije po Beriety i Co­ury prave karakteristicne mediastinalne sindrome, koje oni dijele na difuzne, pred­nje, srednje i zadnje mediastinalne sindro­me. Ovo se podudara i sa klasicnom podje­10111 mediastinuma na etaže uz još doda­tak gornje i donje etaže mediastinuma. Pojedime etaže mediastinuma najbolje se ocenjuju ,prema profilnim snimkama plu­ca. Uporedna skopija mediastinuma i jed­njaka ispunjena bariumom omogucava da se prate pokreti mediastinalne sjene i nje­na eventualna odstupanja pri disanju, kaš­lju, gutanju i napinjanju, kao i dislocira- SHka 1 -Policiklicno proširenje gornje me­Slika 1 a Tomografski snimak sa izraže­diastinalne sjene -limfogranulomatoza nim opsežnim [lalazom limfo granuloma toze standardni snimak uz =ake raspadnih rasvetljenja desno Radiološke pretrage mediastinuma u ambulantnim uslovima Slika 2 -Tomografska slika perikardialne cyste nje okolni organa, te njihovo imprimira­ nje ili -i,ndiltrir,anje od strane rpatološkog procesa. U našoj praksi ukoliko su postojali anarn.nestiicki podaci najcešce su se od­nosih na si.n1iptiome smetn,ii od strane jed­njaka, bolove ispod g.rudne kosti, rproba­danje, kašalj i1i disfag.icne tegobe. Terrna našeg referata i pni,kaza nije vrhunska diferencialna dijagnoza sa najsav-remeni­jim radiološk,im metodama nego upravo standardni naoin pregleda ru svakodnev­nov radio1oški praksi. ·Razlog tome je i navedena važmost pravovremenog otlcri­vanja proce, sa, te ,tin,e i daljnja interven­cija. Ovim želimo istaci da radiološka di­jagnostika patoioškog procesa u mediasti­numu, mada izgleda jednostavna, u praksi je vrlo teška, složena i odgo­vorna, tako da je u svakodnevnoj prak­si ponekad teško odrediti i samo lo- Slika 3 -Traheobronhialna fistula sa veli­klom abscesnom šupljinom Bašic M., M. Kapidžic, B. Janac Slika 4 -Neurinom -pregledni snimak kalizaciju tumora, što se pak redovno od od radiologa zahtjeva. Uz to radiolog ure­ba da da mišljenje o opsežnosti procesa, njegovoj formi i promjeni velicine i obli­ka pri kašlju, gutanju, napinjanju, kao i to da Li ima vlastite ili prenosne pulzacije. Pored toga potrebno je diferencirati dali prelaZJi sa jednog organa na drugi, te dali susjedni organ samo potiskuje, imprimira ili ga pak infiltrira. Prema torne mnoštvo podataka ukazuje i na mnoštvo ,poteškoca, pri pregledu i problema ,pri dijagnosticiranju. Sa,radnja klirnicara i radiologa smanjice nabrojeme ·poteškoce, te lakše i sigurnije dovesti do željenog cilja. Za ilusrtaciju prikazujemo izvjestan broj naših interesantnih slncajeva, želeci ,prikazati procese u raznim djelovima me­diastinuma sa osnovnim primjenjenim metodama pregleda (slika 1-5). Slika 4 a -Profilna snimka sa znacima ra­zora trupa i prošfrenja medularnog kanala Radiološke pretrage mecliastinun1a u ambulantnin1 uslovima Zakljucak. -Namjera autora je da ovim kratkim izlaganje,m _još _jednom skre­ce pažnju na ,sve poteškoce na koj,e radio­log može da naidje pri diferenciji promje­na u mediastinumu, 11arocito u ambulant-nim uslovirna rada i na terenu. U vecini slucajeva sudbina bolesni:ka i njegov uspjeh za konacno izljecenje zavi­si od aogažovanja radiologa u cilju postav­ljanja pravovremene i konacne dijagnoze. Slika S -Ekstraezofgealni tumor -hernangiorn sa s-irnptomom impresije ezofagusa koja daje karakteristike intraewfgealnog malignog procesa Bašic M., M. Kapidžic, B. Janac Summary THE RADIOLOGICAL EXAMINATION OF THE MEDIASTINUM IN AN OUT DEPARTMENT HEALTH STATION The cLifficulties irn making a correct dia­gnosis whoo abnormaJ changes were found duri,ng the radiological examination of the mediast:inum were presented and emphasi­zed. The authors presented a series of inte­resting cases and conclude, that for an (:!arly and correct diagnosis, a go:od equiped radio­logiical department and collaboration with physician of other specialities lis necessary. Adresa autora: Prim. dr Malik Bašic, Re­gionalni Medicinski Centar, »Dr. Mustafa Mujbegovic« Tuzla, (Rentgen služba), 75000 Tuzla. r 7 INSTITUT ZA RADIOLOGIJU I ONKOLOGIJU UNIVERZITETSKO-MEDICINSKI CENTAR, SARAJEVO XERORADIOGRAFIJA KOSTIJU, ZGLOBOVA I MEKIH TKIVA Drndarski B., F. Dilberovic, F. Radovic, N. Fazlagic Sadržaj: Opisuje se ukratko primjena aparata Rank Xerox System 125 i xeroradilografski proces. Ukazuje se na mogucnosti korišcenja i znacaj xeroradiografije u rentgen dijagnostici. !znosimo .naša xeroradiografska iskustva u dijagnostici ,patoloških i traumatoloških promjena skeletnog sistema i pripadajucih mekih tkiva. UDK 615.71/.74-073.75 + 618.19-073.75 Deskriptori: radiografiija, kseroradiografij,a, dojka, skelet, sklepi, mišice RADIOL. IUGOSL., 12; 741-745, 1978 Uvod. -Aparat Rank Xerox System 125, cine ,dvije jedinice: kondicioner ,i proce­,sor. Kondiciioner služi za cuvanje, cišce­nje, relaksaciju odnosno pripremanje xe­!rO!radiografske ploce za upotrebu. XR iploca ,se sastoji jz alurninijwnske osnove li tankog sloja ,selenijuma, fotokon­duktora i semilmnduktora koja se pred upotreb,u polarizuje pozitivno do 1600 vol­ti. Kad •snimamo neki objekt, X zraci koji dolaze do XR ploce izazivaju neravnomjer­nu de,po1a11izaciju stvm,a:juoi 1latent11u elek­trostaticku sliku. Ulaganjern eksponirane XR ploce u procesor, suprotno naelektri­sane ,p1astione cestice -toner, plavi prah, deponuju se u kolicinama s, razmjerno ja­cini elektricnog potencijala pojediinih po­lja. Dobijena sLika se dalje iprenosi i fik­sira na hartiju. Postuipak j.e elelctrostatic­ki dijelom termicki i hemijski proces. Rad obje jedinice je automatizovan, a upotre­ba XR ,ploce prakt.cno neogrnni•cena. SLi­ka se može dobiti kao pozitiv .ili negativ, odabiranjem p1rograma. Mi smo se služili pozitivom. J \ Materija! i metod. -Tokom proteklih godinu druna od nabavke aparature xero­radiografijom smo se služili rutinski i si­stemski pored ranri.je uvedenog radiograf­skog ispitivanja ,dojke (Senographe). Xeromamografija je prihvacen i potvr­djen pregled dojke jer uz .;irok obim pri­kaza struk/,4;-b,. i Hi,.1 _J Sl. 4 -Pojacano vezivanje radioaktivnosti u predelu C 4, S i 6 pršljena < : ....... .,.. "';,....-., 1}1fO 6_,t f'r .--------.-.,-:-JA __ J . / . / L _J, !.!:.L.; Sl. S -Pojacano vezivanje radioaktivnosti u predelu desnog ramenog zgloba vec postala vrlo težak bolesnik, 13. IX. Tc.99111 1977. uradjena je scintigrafija sa PYP toraksa, oba ramena, vratne i deo to­rakalne kiicme. I pored injekcije analgeti­ka, bolesnica nije mogla da izdrži dalja snimanja. Na skenu vratne kicme nadjeno je .ntenzivno vezivanje u visini 4, 5 i 6 prš­lje.na (sl. 4) što je govorilo za destruktivne promene. I nalaz u visini I rebra desno i u des-nom ·ramenom zglobu govorio je za destrukciju (sl. 5). Uvedena je polihemio­terapija CMF i vec posle prve serije bole­snici je bilo mnogo bolje, bolovi su postali mmogo manji, skoro iscezli, mogla je da spava i vidno se popravilo opšte stanje. Posle 7 dana ,snimili smo ceo koštani si­stem i radiografski nalazi su bili uredni. Tek na snimcima koštanog sistema 14. XI. 1977. mogli smo da vidimo prvu osteopla­s,ticnu metastazu na glavi desnog humeru­sa (sl. 6), a na kontrolnim snimcima ko­štanog sistema od 24. II. 1978. vide se ge­neralizovane osteo,plasticne metastaze od kojih prikazujemo na donjim pršljenovi­ma vra,tne kicme i na kostima karlice Doprinos scintigrafije ranam otkrivanju i terapiji mesastaza u koštano sistemu... Sl. 7 -Mnogobrojne osteoplasticne mestazena svim lwstima karlice (sl. 7). Bolesnica je do sada primila 10 serija CMF i njeno subjektivno stanje je dobro, odudara od nalaza na snimciima ko­štanog sistema. Diskusija. -Ovaj rad ne tretira telmi­ku scintigrafije koštanog sistema, koja je dobro uhodana na našem Institutu. želi­mo, na osnovu sopstvenog iskustva u prra­ksi da ukažemo na njen doprinos ranoj dijagnostici koštanih metastaza -kod karci­noma dojke, dok su radiografski nalazi bili ureclni. Poznate su tegobe koje mogu da daju koštane metastaze obolelom i teš­koce njihove dijagnostike pa je želja sva­kog radioterapeuta da ih što ranije otkri­je i preduzme odgovarajucu hormonsku, rad1ološku, poliohemioterapiju ili kombi­novanu. Ovom, na ovoj etapi razvoja bo­lesti, palijativnom tera:pijom možemo da smanjimo bolove, bloki:ramo proces, spre­cimo patološke frakture sa neurološkim ispadima, a nekada i više godina produži­mo ži,vot relativno snošljiv za obolelog i njegovu okolinu. Scintigrafija nije specificna metoda i daje pozitivne nalaze kod mnogih lezija sa reakhvnom osteoblastozom: osteita, infek­tivnog osteoartrita, izvesnih zapaljivih ar­trita, postt:raumatskih oštecenja, Pagetove i Behterewljeve bolesti, Sudekove atrofije, osteom osteida, maligne destrukcije kosti i dr. Zbog toga ona ne pretenduje da za­meni radiografiju, ali kod opravdane sum­nje na .malignitet ona prestavlja metodu izbora zbog svoje senzibilnosti i sposob­nosti da i vi,še meseci iranije ukaže na me­tastaze u koštanom ,sistemu. Ona takodje može da skrene pažnju na sumljiva mesta da bi ih radiografsk,i dopunili, ili da po­mognu kod interpretacije nejasnih radio­grafskih nalaza. 1. Zakljucak. -Kada imamo usamljen, si­metricna mesta hiperfiksaciie izotopa bez dnugih kliinickih, anamnestickih, laborato­d'ijs1kih i rad1ografskih nalaza za koštane metastaze, necemo sprovoditi terapiju ma­lignQ/lna, jer su ovakvi nalazi u otsutnosti malignoma zabeleženi 41 Ofo. 2.e Zbog mogucnosti karcinoma dojke daei male promene u dojci, koje otkrijemo tek u traganju za priimarnom lezijom ili ca,k :na obdukcionom stolu, mogu da daju koštane metastaze, potrebno je kao mini­mum obrade za doj.ku, pre konzilijarne odluke o nacinu i redosledu terapije, na­prav,iti scintigram koštnog sistema. 3.e Kod bolesnica sa anamnezom malig­noma dojke i smnnjom na koŠltane meta­staze, ako su racLiografski i scintigrafski rnalazi uredni, to su sigurni znaci da nema maligne destrukcije. , 4.eKada imamo anamnezu raka dojkeei uredne radiografske nalaze, a bolesnica ima uporne boloive i dobijemo poziti'Van asimetrican sointigrafski nalaz predilekci­onih regija za metastaze, ovo treba prih­vaiti1Ji kao dokaz postojanja istih i spro­vesti odgovairajucu ternpiju. Summarye THE CONTRIBUTION OF SCINTIGRAPHY IN THE DETECTION OF BONE METASTASES IN PATIENTS WITH BREAST CARCINOMA According to the authors experience diffi­culties were fmmd in the early diagnosis of metastatic bone changes in patients with breast carcinoma. Cases were described, where severe pains in the bone, laboratory findings and deteruoration 10f general condi­tions suggested the occurence of metastatic spread in the bone system. Hovewer, radio­graphically the bony structure appeared nor­mal. In such cases, by scintigraphy it was possibile to 1ocalise and visualize bones de­struction due to the metastatic deposits. Ra­diograiph!ically it was possible later, during the course of the disease, to verify the pre­sence of lytic changes. Therefore it appears that scintigraphy could be used as a method for detection of bone metastases giving re­sults earlier thain radiography. LJteraturae 'I. Brzakovic P. i N. Bošan: Rezultati le­ce'nja metastaze u kostima kod obolelih od raka dojke. Libri oncologici, III knjiga, 1373, 1972. 2.eDucassou D., F. Leccia, F. Bonichon, G.e M!'.lynard: La scintigraphie au pyrophosphate de technetium 99m dans la detection des meta­stases osseuses fl.. olJ-. SnB °' ro-a "V) C ;:J -.Clf) o ­ .... autogcnican mclanomski atg . ..... karcinom dojke .koža zd ravc os obe ..._.slczena zdrave osobe kolicina autogenica mclanomskog antigena ( j\Jg;ml ) Slika 3 -Potrošnja 'H-Tdr u limfiocitima bolesnih od maligna melanoma u od.nosu na kolicinu autogenicna rn.elanomskog antigena SLIKA 4 rnaktivnost na alogencan mclanomski antigen in vivo i in vitro u bolcsnih od maligna melanoma • • • • r =0,65 • • o .:; 'O o (/) > o @ :-= N W .... 8 ucinkovit in varen, kadar potrebuje bolnik i velike ] doze antibiotika INDIKACIJE • infekcije respiracijskega trakta; • infekcije kože in mehkih tkiv; • infekcije urogenitalnega trakta; • septikemija in endokarditis; • gastrointestinalne infekcije; • infekcije kosti in sklepov. KONTRAINDIKACIJE Keflin je kontraindiciran pri ljudeh, ki so preobcutljivi za cefa­losporinske antibiotike. STRANSKI UCINKI Najpogostnejši stranski ucinki so: tromboflebitis, makulopa­ pularni izpušcaj, urtikarija, reakcije, ki so podobne serumski bolezni, ter eozinofilija. t> ATR.0 STALNA. RADNA ORGANIZACIJA ZA PROJEKTOVANJE, IZGRADNJU I REMONTE INDUSTRIJSKIH PEcI, PROJEKTOV ANJE I IZGRADNJU INDUSTRIJSKIH DIMNJAKA HLADNJAKA I VODOTORNJEVA I PROIZVODNJU VATRO­STALNIH I EGZ0TERMNIH MATERIJALA, Zenica, M. Pijade 42, SR BiH -TeL 21 666, 21 727, 21 743 li 21 765 -Telex 43137 YU VATZE i pp. 117. RO »VATROSTALNA« svoju djelatnost obavlja preko svojih OOUR-a ri. pre­duzeca u vemlj,i i 1in,os-transtvu: , OOUR -Zenica, M. P•ijacle 42, teL 21 368, tx. 43137 YU VATZE OOUR -Jesenice, Savska cesta 6, tel. 81 743 i tx. 34577 YU VATSN OOUR -Smede11evo, Radinac, -tel. 882 622 i tx. 12397 YU VATSD OOUR -Sisak, Krniška bb, tel. 21 801 ri. tx. 23643 YU VATSI OOUR -Ti1tograd, Dajbaba bb, tel. 43 591 . ctx. 61114 OOUR -SlmpJje, Gemidijska bb, tel. 62 515 ,i tx. 51136 OOUR -»Inžinjeniing -Zenica«, M. P.ija,de 42, tel. 21 727 i tx. 43137 YU OOUR -Beogrnd, D. Dalmvica 88/VII, tel. 768 666 i tx. 11489 : OOUR -Tvornice Busovaca, M. Tita 40, tel. 72 191 i -tx. 43150 YU VATBU OOUR -RudiDJici nemetal:a, M. Pijade 42, tel. 21 666 i tx. 43137 Preduzece »VatrostaLna-West« 465 GeJsenkiirchen, Deutschland, tel. 205 209 poz. hroj 02322 1i tx. 824803. Radna zajedniaa, M. Pijade 42, tel. 21 743 ·i tx. 43137. RADIOLOGIA IUGOSLAVICA cooop.s za re.ndgendi'jagnootiku, r,adioterapiju i on:kologiju, nukleamu medidnu, mdiobiiologiju, r.adiofiziku J zaštitu od ionizanrtnog zracenja Glasi1o Udruženja za radiologiju i nukleamu medicinu Jugoslavije . Udruženja za nukleam.u medicmu Jugoslavije Iz lazi ce tiri puta, god