Poštarina plaćena u gotovom God. V. Broj 37. Zagreb, 15. septembra 1933. Pojedini broj stoji 1.50 Dinara »Človek je lahko naspotnik rseh na-cijoaalizmov. toda dejansko sama po sobi vsiljuje cijonalizmom ?-tem, da si zoi nost in med dovalcev. »L o P o p u 1 a 1930. 1«. J 1 »Ako Imajo fašistični krogi takšan strah za svoje manjšina na Korziki, v Franciji in v Tunisu, tedaj imajo tudi drugi najmanj polovico pravice, skrbeti za svoje krvne bralo, izpostavljene najstrašnejši usodi, ki ni niti najmanj enaka italijanskim manjšinam.« .Narodni Politika«, Praha. 12. IX. 1930. GUŠILO SAVEZA JUGOSLOVENSKIU EMIGRANATA IZ JULIJSKE KRAJINE PROBLEMI NAŠE EMIGRACIJE NAŠ NAROD D JULIJSKOJ KRAJINI I NAŠA EMIGRACIJA D JUGOSLAVIJI — POLITIČKI I SOCIJALNI ZADACI NAŠEG POKRETA — NAMJERA SAVEZA U BLIŽOJ BUDUĆNOSTI PRED KONGRES EMIGRANTSKIH DRUŠTAVA U LJUBLJANI INTERVJU SA PRETSJEDNIKOM SAVEZA Dr. Ivan M. Čok Stojimo pred drugim redovnim kongresom naše organizirane emigracije. Za nekoliko dana sastat će se u Ljubljani delegati sviju naših emigrantskih društava u ,Jugoslaviji, zajedno sa vodstvom Saveza, da reasumiraju bilansu jednogodišnjeg rada Savezove djelatnosti, direktorija i pojedinih odsjeka, da ustanove kako se funkcija Saveza očituje u aktivnosti pojedinih organizacija, odnosno u koliko su naša društva napredovala u smislu intencija saveza. Odgovori kongresa više ili manje zadovoljavajući, bit će, vjerujemo, pozitivni u svakom slučaju. Kongres medjutim ne će samo ispitati dosadašnju aktivu i utvrditi sadašnje stanje u našim organizacijama, nego će dati, jer to zahtjeva dinamičan razvoj našeg pokreta, potrebne smjernice za daljnji rad u našim društvima na raznim područjima. Još jedan momenat mora doći do izražaja na kongresu. Emigracija nije sama sebi svrhom. Ona u svojoj egzistenciji nije zabavljena samo zadacima koji se odnose specijalno samo na nju. Opravdanost njezina djelovanja pojačava u daleko većoj mjeri krajnji cilj za koji se ona bori, a to je pitanje slobode Julijske Krajine, Pitanje slobode našeg čovjeka koja mu pripada po svim zakonima na vlastitoj njegovi zemlji. Pitanje Julijske Krajine je za naš pokret životni zadatak prvenstvene važnosti. Koliko smo odgovorili tom zadatku i koliko smo usmjerili prema tom cilju našu aktivnost medju nama samima i u ostale redove izvan nas, u toliko je opravdanje naše borbe veće, jer dobiva širi ka-raKter, razumljiviju i prihvatljiviju podlogu za sve one koji nam mogu biti od pomoći. Kongres u Zagrebu, prije dvije godine, na kojem se konstituirao savez, imao je karakter pribiranja snaga, okupljanja društava koja su postojala, povezivanja emi-Rrantskih redova u jednu organiziranu frontu. Prvi kongres iza toga u Beogradu JPogao je već da zabilježi početne rezultate ' đa Pokaže na djelu opravdanje Savezova °Pstanka. Kongres u Ljubljani u organizatornom Pogledu moći će na to pokazati u većoj ^ieri. Broj se društava znatno povećao. 2nademo, da su i općeniti rezultati ra-1,3 veći i značajniji. Neki odsieci vršili su *voju funkciju intenzivno. Kontakt izmedju šuštava bio je povoljniji. Propagandne Manifestacije u pojedinim mjestima nisu "dale samo lokalni karakter, kod njih su Uzimala učešća i diuga naša vanjska dru-,|Va- Za sam kongres vlada u društvima *lv interes, što se vidi i po tome da će na kongresu u Ljubljani, pored već najavljenog dnevnog reda sa strane saveza, biti pretresano nekoliko predloga koje su najavile pojedine organizacije. Tom živom interesu koji za kongres postoji, u svrhu što pravilnijeg shvaćanja i prosudjivanja najaktuelnijih pitanja koja se postavljaju pred našu emigraciju, želili smo i mi udovoljiti. Obratili smo se na predsjednika saveza g. Dra Ivana M. Čoka, koji nam je pred Ljubljanski Kongres poslao na naša pitanja odgovor, koji ovdje donosimo: Kako prosudjujete sadašnji položaj našega naroda ti Julijskoj Krajini, te u koliko se je taj položaj promijenio, zapravo pogoršao u toku posljednje godine. — Položaj našeg naroda u Julijskoj Krajini postao je, u posljednje tri godine, ponešto statičan. Fašizam je naime našem narodu uništio sve, tako da Je ostalo upravo malo što bi se loš dalo maknuti s puta. Potrebno je prilično vještine sa strane fašističkih vlasti da pronadlu koji neznatan ostatak naših narodnih prava I gospodarske samostalnosti da bi 1 to uništili. Život svakog našeg pojedinog čovjeka u Julijskoj Krajini stenje u posljednje vrijeme u silnoj bijedi i pomanjkanju, pri če:v:u je teško postaviti neku analogiju da ii je položaj lanjske godine bio slabiji od ovogodišnjeg. Samo brojke hipotekarnih uknji-ženja i dražbenih rasprodaja seljačkih posjeda pokazuju kako propada maleni seljak u Julijskoj Krajini i zapada u beskuć-nu proletersku masu. Posljednje tri godine uništile su zajedno sa srednjim staležom u velikoj većini i naš radnčki stalež, dijelom radi propadanja industrije u Julijskoj Krajini, dijelom radi toga, što se našeg čovjeka nastoji izgurati od svakoga pa i od najskromnijeg rada. Desetgodišnjica fašizma donijela ]e doduše nekolicini naših političkih uapšenika slobodu, omogućila nekolicini emigriranih radnika povratak kući, ali je cjelokupni naš narod u Julijskoj Krajini zavila u veću tamu tlačenja. Fašističke vlasti u sporazumu sa nekojim lokalnim crkvenim dostojanstvenicima a zacijelo i s privolom nekih viših crkvenih ličnosti u rimskoj kongregaciji, sistematski ruše crkvu za crkvom, župu za župom, od juga Istre prema sjeveru, sve što je još preostalo slavenskog u crkvenom bogoslužju: propovijedi, pjevanje, slavenske natpise itd. Na drugim područjima života, naš narod u Julijsko] Krajini ne osjeća niti najmanjeg olakšanja bremena što mu ga jc fašizam nametnuo u deset godina svoga vladanja. Na žalost je moj pogled na sudbinu našega naroda u budućoj godini jednako pesimističan. i Od fašističkog režima ne može naš narod očekivati nikakva poboljšanja. Sasvim sigurno imamo očekivati 1 u budućoj godinjj^spad lokalnih fašističkih vlasti protiv svega, što je naše. Mogućnost promjene sadašnje pripadnosti našega naroda pod Italijom leži upravo u vodstvu revizionističke politike u Evropi sa strane fašističke Italije. Italija koja sa velikom galamom traži promjenu versajskog, trianonskog i drugih mi-rovnilj ugovora i udešava princip revizionizma na štetu Male Antante i Poljske, na-čfnje time princip stalnosti svih ugovora prema tome i rapaliskog ugovora, koji je izručio šesto hiljada Jugoslavena protiv njihove volje Italiji. Sa vikom o revizionizmu na podlozi principa narodnosti, fašistička Italija nehotice otvara i nama mogućnost f po- trebu revizionističke borbe protiv rapaliskog ugovora, reviziju jugoslovensko-talijanskih granica koje je on odredio i pomicanje granica fašističke Italije na narodnosnu crtu izmedju Jugoslavena i Furlana. Vodstvo emigrantskog saveza sa svim emigrantskim organizacijama smjesta su, bez oklijevanja prihvatili revizionističku formulu za oslobo-djenje iz sadašnjeg nesnosnog stanja. Upravo u afirmaciji revizionističkog načela za Julijsku Krajinu, za onaj dio našeg naroda koji je pod Italijom vidim ove godine jedinu svijetlu traku nade za bolju budućnost naše manjine. Kakav je položaj naše emigracije? U koliko je naša emigracija uspjela da se afirmira pred javnosti kao tumač i pravi zastupnik našega naroda u Italiji? — Premda je u prošloj godini skoro potpuno nestalo pritjecaja emigracije iz Julijske Krajine u Jugoslaviju, ipak se nezaposlenost u emigrantskim redovima nije niti najmanje umanjila. Radi opće krize nastupile su redukcije u državnim i privatnim ustanovama. Broj nezaposlenih emigranata je u svim većim emigrantskim centrima prilično velik. Povećao se sada i broj nezaposlenih emigrantskih intelektualaca koji je broj bio u prošlim godinama dosta malen. Teško gospodarsko stanje širokih emigrantskih masa barem je djelomično olakšano na način koji razveseljuje zbog važnosti, koje zadobivaju naše organiza-Cjelokupnoj organiziranoj emigrantskoj zajednici počinje se posvuda polako, u javnosti a posebice pred vlastima, priznavati karakter jedinog legalnog predstavništva naše manjine u Julijskoj Krajini. Organiziranu emigraciju, prije svega njene vodeće predstavnike čeka još golema zadaća: u zakonodavstvu izjednačiti svakoga našega emigranta u svakom položaju sa svakim Jugoslavenom koji ima formalno državljanstvo. Teža će biti zadaća, jer nije odredjena nikakvim zakonskim normama, urediti odno-šaj izmedju domaćeg pučanstva i emigrantskog življa. U većem dijelu ovaj odnošaj, medjusobni život uopće ne predstavlja nikakvo pitanje. Trenje medjutim nastaje ta-no gdje je sakupljen veći broj emigranata na malenom prostoru medju domaćim pučanstvom koje samo sve teže vodi borbu za svagdanji kruh. Zato su vodstvo saveza i pojedine društvene emigrantske uprave u Dravskoj banovini, gdje je najveći broj emigranata, postavljene pred zadaću ublažiti ta trvenja, ugibati se sporovima, približiti se shvaćanju I osjećajima domaćega stanovništva i vršiti u svim krugovima f strujama Informativnu službu o zadacima i teškom životu emigracije i našega naroda pod Italijom. ;a' U dvije godine što SaVèz postoji, raširio se emigrantski pokret, preko svojih organizacija po svim važnijim centrima države. Broj od 18 organizacija, koliko ih je bilo u početku, porastao je na 35 organizacijskih jedinica. U kratko vrijeme, kad bude ustanovljeno još pet organizacija, bit će iscrpljene sve mogućnosti za ustanovljivanje novih emigrantskih društava u mjestima gdje ima barem znatniji broj emigranata. Rukom o ruku sa ekstenzivnim proširenjem i ustanovljenjem organizacija po cijeloj državi razvijao se rad u društvima. U društvenim proslavama, priredbama, predavanjima, uopće kod svih manifestacija društvenog života prevladju-ie jedinstveniji smjer, isti vidici i pogledi na našu stvar bilo to u društvu na jugu KONGRES SAVEZA JUGOSLOVENSKIH EMIGRANTSKIH UDRUŽENJA U JUGOSLAVIJI U smislu člana 6, i 9. saveznog pravilnika saviza savezni pretsjednik II. redoviti kongres Saveza iugoslovenskih emigrantskih organizacija u Jugoslaviji za nedjelju dne 24. septembra u 9 i pol sati prije podne u prostorijama Delavske zbornice u Ljubljani. Dnevni red kongresa predvidjen u članu II, saveznog pravilnika biti će slijedeći: 1. pozdravni govor pretsjednika; 2. Položaj našega naroda u Italiji u god 1932-33.; 3. Položaj naše emigraciie u Jugoslaviji u god. 1932-33; 4. Rad saveznog vodstva I organizacija začlanjenih u Savezu u svrhu postignuća ciljeva Saveza; 5. Apsolutorij direktoriju na predlog nadzornog odbora; 6. Izbor: a) poimenično biranje članova direktorija, b) biranje nadzornog odbora, c) biranle članova pojedinih odsjeka; 7, Opće smjernice za daljnji rad emigrantskih društava u budućoj godini. Izbor mjesta za budući kongres; 8. Odrcdjivanje novčanog prinosa saveza od strane društava za buduću godinu, u skladu sa brojem njihovog članstva; 9. Predloži pojedinačnih društava; 10. Eventualnosti. države ili pak negdje u sjevernom dijelu Emigrantsko glasilo »Istra« sa svojim bogatim materijalom vijesti Iz Julijske Krajine i sa svojim vijestima o djelovanju emigracije pripomoglo je u velikoj mjeri jedinstvenijem naziranju o problemima Julijske Krajine I njene emigracije. Postoje naravno u većim emigrantskim centrima još uvijek razlike glede načina rada i riješenja problema Julijske Krajine. Vodstvo Saveza medjutim ne uzima preveć tragično razliku u mišljenju, jer u pogledu same srži našega problema, sva je emigracija jedinstvena. Koji su najaktuelniji zadatci našs emigracije odnosno Saveza emigranata u budućoj godini? — Emigracija u prvom redu vodstvo Saveza težit će u budućoj godini ostvarenju bitnog cilja svake emigracije da najme riješi na kakav god način problem zemlje iz koje je bila prognana te da prestane bi« emigracija. Za to će politička akcija Saveznog vodstva uz sudjelovanje svih emigrantskih organizacija biti usmjerena na revlzlo-nistlčku akciju i propagandu za reviziju istočne talijanske granice i njezino pomaknuće na etnografsku crtu medju obim narodima. Obogaćena iskustvom prošlog i već izvršenog rada emigracija će Ispuniti drugu najvažniju zadaću svojega emigrantskoga poslanstva, da najme obavijesti i upozna podrobno s problemom Julijske Krajine cijelu jugoslavensku I po mogućnosti Još širu evropsku javnost. Usprkos toga da se je vodstvo Saveza najviše trudilo da olakša socijalno stanje širih emigrantskih nezaposlenih masa željezna ruka ekonomskih zakona otežavala ie i onemogućivala te napore kao i napore svih ustanova u Jugoslaviji koje se bave problemom nezaposlenosti. U budućoj godini napori Saveza da olakšaju preteško stanje neće ni najmanje prestati sve dotle dok se ne postignu pozitivni rezultati. Sva ova naved--- pitanja obuhvaćaju kompleks problema generalno. Za detaljnije ulaženje u stvar pružit će se sigurno pogodnija prilika na samom kongresu u Ljubljani. Temeljni su zadaci Saveza i naših organizacija, uopće čitavog našeg emigrantskog pokreta u najbližoj budućnosti, kako se vidi, u političko jakciji za Julijsku Krajinu, s time u vezi u propagandi na širenju i upoznavanju problema Julijske Krajine u jugoslavenskoj i svjetskoj javnosti i rješavanju socijalnih pitanja (izjednačenje u državljanstvu i suzbijanje nezaposlenosti kao najvažnije) u našim emigrantskim redovima. U tome si je sva naša emigracija sigurno svjesna i jedinstvena. Ovisit će o načinu rada i volji sviju emigranata i njihovoj požrtvovnosti koliko će se uspjeti na korist naših opravdanih težnja. Ante Rojnlć, HITLEROV FAŠIZAM I SLAVENSKE MANJINE U Njemačkoj živi još oko 150.000 Lu-zičkih Srba, posljednjih pretstavnika nekad moćne slavenske grane — Polap-skih Slavena. Oni nastavaju historički kraj Gornje i Donje Lužice, politički su razdijeljeni medju Sasku i Prusiju, vjerski na protestante i katolike, a književno na gornjolužičko i donjolužičko narječje. Usprkos proračunatoj i sistematski provedenoj parcelaciji Lužice, bez ijedne škole sa materinskim jezikom, u borbi protiv germanizacije, kroz tisuću godina, ne samo da su Lužički Srbi očuvali do današnjeg dana svoj jezik, narodne nošnje i običaje, već su i izgradili svoju narodnu kulturu: pjesništvo, umjetnost i znanost. Kao primjer rasne otpornosti i razvijene narodne svijesti neka služe samo ovi primjeri: dnevnik »Serbske No-winy« izlazi neprekidno već 92 godine. »Serbski Časnik« 84 godine. »Časopis Mačici Serbseje« 86 godina, »Katolski Posol« 71 godinu. »Serbski Hospodar« 40 godina, a literarno-naučni časopis »Lužica« izlazi već 48 godina. S velikim požrtvovanjem izdavali su do nedavno Lužički Srbi ove i još neke druge listove, društvene izyještaje, kalendare, naučne, zabavne i školske knjige i održavali više kulturnih i naučnih društava. No, ekonomske i socijalne nevolje koje biju cijeli svijet zahvatile su naročito teško obje Lužice. K svemu dolaze novi udarci (najte-teži valjda poslije markgrofa Gera), koji prijete da će konačno uništiti sve, što su najbolji sinovi Lužičkih Srba kroz decenije s najvećim naporima izgradili. Režim njemačke narodne revolucije zaustavio je svaki kulturni život u obim Lužicama. Kulturna su društva prisiljena da obustave svoj rad, lužičko-srpski Sokol je raspušten, »Sokolske Listy« i drugi prestaju izlaziti, »Serbske Noviny« i »Serbski Časnik« dobivaju komesare, da pišu po diktatu vlasti. Iz redakcije »Serbskih Nowina« odstranjeni su svi članovi i namještenici, sumnjivi zbog simpatija prema ćeho-slovacima, medju njima i redaktor toga lista Marko Smoler koji je uredjivao list kroz 50 godina, sin J. A. Smolera, preporoditelja Lužičkih Srba. A i mnogi drugi Lužičko-srpski kulturni radnici bačeni su bez ikakve eksi-stencije na ulicu i zamjenjeni ljudima, koji ce Lužičanima ubrizgavati injekcije narodnoga mrtvila. Svaka im je veza sa Slavenima, pa i primanje časopisa iz Jugoslavije ili donošenje vijesti iz slavenskega svijeta, najstrožije zabranjeno. Prvi lužičko-srpski kulturni radnici dospjeli su u »Schutzhaft« — nehigijenski »Korrektionshaus u Buđyšinu — da tamo. pile i cijepaju drva. Privatna narodna poduzeća: tiskara i knjižara Smoler, Srpska narodna banka, Srpski dom i lužičko-srpski etnografski i arheološki muzej u Budyšinu su pod upravom hitlerovaca. Premetačine i konfiskacije slavenskih knjiga i časopisa dopunjavaju »mjere sigurnosti« u svrhu podizanja jakosti Trećega carstva. Ako spomenemo još propise nove vlade, kojima se odredjuje, da samo Nijemac može steći i naslijediti zemljište, da samo Nijemac može biti namješten u državnoj službi, onda vidimo, da su Lužički Srbi bijedno roblje s mnogim gradjanskim dužnostima, a bez ikakve zaštite i bez ikakvih prava. Pred našim očima, u XX vijeku, poginja se tako jedan zločin na živom tijelu i duši najmanjega i najotpornijega slavenskoga naroda. Lužički Srbi nemaju danas mogućnosti da govore, ili da apeliraju na savjest civiliziranoga svijeta. Oni nemaju kapitala a niti jakih prijatelja, nemaju svoje matice države, pa se stoga o njima ne govori niti u parlamentima, a niti kod Društva naroda, kao zaštitnice narodnih manjina. Zato mi dižemo svoj glas u odbranu bespomoćnih Lužičkih Srba! Nikako nećemo da se miješamo u interne prilike njemačke države, no s pravom — kojim bi Nijemci ustajali na obranu protiv ukidanja primarnih prava na kulturni život svojih sunarodnjaka u Jugoslaviji — dižemo mi svoj glas u korist osiguranja narodne individualnosti naše slavenske brace, Luzi-čkih Srba. Naši velikani ilirskih vremena: Gaj, Vraz, Strossmayer i drugi bili su već u kulturnim vezama sa preporoditeljima lužićko-srpskoga naroda. Od vre- mena pa do danas te veze sa bratskim narodom nijesu prestale. Kao Slaveni 1 ljudi, kojih sf nemll° doimlje svaka nepravda i nasilje, sa zebnjom u duši pratimo sve dogadjaje u Lužici, koji idu za uništenje jednoga cijeloga naroda. , . , , Lužički su Srbi uvijek bili lojalni gradjanl njemačke države i imadu samo žellu da u okviru te države, kojom su povezani već kroz tisuću godina, osiguraju i sačuvaju prirodno pravo ^ slobodni izraz svoje narodne duše. materinski jezik, narodne pjesme, običaje i nošnje. ARETACIJE I OSUDE OPTUŽBA ZBOG IZBJEGAVANJA STAVNJE Gorica, septembra 1933. — Pored brojnih slučajeva optužbi i osuda zbog neprijavljivanja stavnji bilježimo još jedan slučaj. U Šempasu su karabinje ri prijavili sudu Reinarda škarabota, starog 21 godinu. PROCESI ZBOG PRELAZA GRANICE BEZ PUTNICE Gorica, septembra 1933. — Dne 8 septembra vršio se u Gorici proces protiv Danijela Pipana, koji je bio optužen, da je pokušao da prebjegne u Jugoslaviju bez putnice. 'Osudu još ne-znamo. ARETACIJA ZBOG NAPADAJA NA JEDNOG TALIJANA Gorica, septembra 1933. — Karabinjeri u Podgori kod Gorice aretirali su Sebastijana i Josipa Kumara, Antona Belčića i Josipa Jakina, koji su navodno napali i ranili na čelu Talijana Luigia Pizzolata. Aretirani su prijavljeni sudu zbog toga napadaja i odgovarat će doskora u procesu, koji će se održati u Gorici. OSUDE ZBOG BIJEGA PREKO GRANICE BEZ PUTNICE Gorica, septembra 1933. — Danilo Pipan, star 22 godine iz Komna i Fe-derik Zavadlal, star 40 godina, optuženi su bili od karabinjera, da su bježali preko granice bez putnice u Jugoslaviju. Pipan je osudjen na 3 mjeseca zatvora i 3000 lira globe, a Zavadlal na 8 mjeseci zatvora i 8000 lira globe. ■ ' DALJNJE OSUDE ZBOG BIJEGA PREKO GRANICE Gorica, septembra 1933. — Dne 5 o. mj. osudjeni su svaki na 5 mjeseci zatvora i 3000 lira globe Josip Bastran, star 36 godina, iz Grgara, i Filip Černigoj, star 60 godina, iz Šempasa, koji su bili optuženi, da su prešli granicu i otišli u Jugoslaviju bez putnice, da traže posla. ŠE DVE ARETACIJE NA GORIŠKEM. Gorica, septembra. V Kostanjevici na Krasu je bil aretiran 30 letni Godnič Alojzij, ker se ni hotel legitimirati policijskim agentom. — Aretiran je bil Celestin Niko-lavčič iz Cerovega, ker so pri njem našli puško in revolver. ARETACIJA ZBOG PRELAZA GRANICE BEZ PUTNICE Gorica, septembra 1933. — Agenti gorički aretirali su 6 o. mj. Rudolfa Stefančiča, Francovog, starog 37 godina, jugoslavenskog državljanina, jer je navodno prešao granicu bez putnice. OBSODBE ZARADI TIHOTAPSTVA Knežak, septembra 1933 (A g i s). Pred nekaj dnevi ie bil obsojen od deželnega sodišča v Reki na leto dni ječe domačin Jože Novak. Obdolžen je. da ie vtihotapljal tobak iz Jugoslavije. Novak ie znan vsled omračenega razuma in je vest o njegovi obsodbi vzbudila splošno ogorčenje. Istočasno je bil aretiran in odveden v preiskovalni zapor neki mladenič iz Šembij, ki je tudi obdolžen tihotapstva, s katerim pa se ni nikoli bavil. CERKEV IN FAŠIZEM V JULIJSKI KRAJINI Sirotti krši ugled Cerkve »Slovenec« piše: Znano je že, kako uspešno deluje upravitelj goriške nadškofije za uničenje in zatiranje vsega slovenskega v škofiji. Iz goriškega Alojzijevišča je izgnal vse prešnje osoblje, od vodje do vratarja. Tudi šolske sestre je izgnal; od teh jih je pet odšlo v Argentino. Iz Malega semenišča je spodil 10 služkinj Slovenk, namesto teh pa poklical 16 oseb (10 samostanskih sester in 6 služkinj) Italijank. Iz velikega semenišča je izgnal že pred časom 9 oseb. Iz škofije je odslovil slovensko služabništvo. Ko je svoječasno neki slovenski duhovnik posredoval pri Sirottiju za Alojzi-jevišče, mu je zažugal v vljudnih besedah s policijskim preganjanjem. Prepovedal je slovenske listke in slovensko petje pri procesijah. Vpeljal je ponekod laške kaplane in katehete, ki de- Taj maleni slavenski otočić od 150.000 duša prema 66,000.000 Nijemaca upravo izčezava i ne može biti nikakva opasnost od koje bi se Nijemci morali braniti. Uništenje toga naroda ne bi bilo niti kršćansko, a još manje junačko djelo. Jedini bi razlog uništavanju mogao biti: odstraniti posljednje žive svjedoke nasilja vršenih kroz vijekove na Polapskim Slavenima. No za sve ovo snose odgovornost pred historijom prošli režimi. Pretstavnik narodne revolucije, državni kancelar A. Hitler, napunio je lajo ponajveč le zgago v župniji. Tako n. pr. se je neki tak pritožil v Gorici, ker ni bil povabljen k župniku na večerjo o priliki neke cerkvene slovesnosti. Za tako ničevo stvar se je moral župnik zagovarjati pred oblastmi. V neki hribovski župniji je učitelj ovadil župnika, češ, da je on kriv, ker otroci ob koncu sv. maše za sklep šolskega leta niso zapeli z učiteljem nekih pesmi v laškem jeziku; prišla je preiskava iz Gorice nalašč za to reč. župnik Ivan Mozetič v Ravnah je meseca marca dobil policijski opomin (diffida), ker je nastopil proti pohujšanju v šoli. Take in podobne reči se dogojajo pod sedanjim upravi tel jstvom nadškofije. To so tudi razlogi, da upravitelj stva ni konec in še ne bo konec. Težko je namreč dobiti osebo, ki bi garantirala nadaljevanje sedanje smeri. nadom sve njemačke narodne manjine, pa i Lužičke Srbe, kad je u svom govoru od 17 maja o. g. rekao: »... re-spektujemo narodna prava i svih ostalih naroda... zato ne poznamo pojma germanizacija...« Vjerujemo, da su sve nepravde na-nešene Lužičkim Srbima učinjene bez znanja državnoga kancelara i da će nova Njemačka imati više razumijevanja za narod, pravo Lužičkih Srba, te da će čim se prilike srede, njemački narod učiniti sve, kako bi se lužičko-srpski narodni otočić očuvao i osigurao u TRGOVSKI DOM V GORICI V LAŠKIH ROKAH Gorica, 10. septembra. Meseca avgusta so fašisti definitivno prevzeli neg-danji ponosni slovenski Trgovski dom v Gorici, ki je bil svoj čas kras Gorice in središče vsega slovenskega kulturnega delovanja. Slovenci so svoj Trgovski dom po vojni popravili ter uredili v njem telovadnico in slovensko gledališče, ki se je do konca leta 1927 uspešno in lepo razvijalo kljub izredno težkim razmeram v katerih se je nahajalo radi neprestanega oviranja od strani italijanskih oblasti. Takrat so Italijani ne-kolikokrat poskušali zasesti ta dom slovenske kulture v Gorici in pri protislovenskih demonstracijah so ga nekoč celo demolirali in ga skušali zažgati, kar jim pa ni uspelo. Leta 1928 so dom kratko malo zavzeli in ga spremenili v Casa del Fascio, kamor so se vselile fašistične organizacije in pregnale iz njega slovensko gledališče. Po tej začasni zaplenitvi so ga sedaj italijanske oblasti končnoveljavno zavzele. »Slove,-n e c«. NASTAVNIK U TOLMINSKOM ZAVODU »SCODNIK« MORA BITI FAŠISTA Tolmin, septembra 1933. Tolmin ie u svoje vrijeme bio naš kulturni centar za jedan dio Goričke i specijalnu su ulogu u tom kraju imale srednje škole u Tolminu. Danas su tamo prilike drugačije. U zavodu »Scod-nik«. odgajaju se naša djeca u fašističkom, talijanskom duhu i stvaraju se od njih izdajice. Već smo više puta javljali interesantne stvari o tom zavodu, a sad' javljamo, da ie direkcija zavoda raspisala natječaj za prefekta u zavodu. Oni. koji se natječu moraju pored ostalih dukumenata predložiti i potvrdu, da su upisani u fašističku stranku... Prefekt može čak biti i dobar Talijan, ali ako nije dobar fašista, ne može biti povjerljiv i oduševljen za odnarodjivanie slovenske djece u tom zavodu, koji ima »delikatnu« zadaću u »drugorodnoj zoni«. FAŠIZAM U BADERNE Pazin, septembra 1933. Fašizam utire svoje puteve 1 u ponosnoj Bademi. Prisilno je nedavno osnovana četa avangardista, a zatim opet četa Giovani Fascisti, koju vodi učitelj Rupena. Početak je tu. kažu fašistički listovi, koji sa velikim zadovoljstvo® konstatuju ovo osnivanje. FAŠJO U STUDENOM. Trst, septembra 1933. Novine javljaju, da ie generalni sekretar Starace odobrio (a kako i ne bi!...) osnivanje fašja u selu Studenom u Ćićariji. svom kulturnom razvoju, kao posebna etnografska rezervacija. Taj čin bi bio bar neka zadovoljština za sve progone i germanizaciju kroz vijekove, i sigurno bi podigao simpatije Njemačkoj u cijelom kulturnom svijetu. Za sada sve su naše simpatije na strani Lužičkih Srba, kojima želimo da prežive 1 današnju kalvarij u, te da se još više zbliže i povezu u vjernosti pra-ma svojoj prošlosti za bolju i sigumijr budućnost. Društva Prijatelja Lužičkih Srha: Zagreb — Beograd — Ljubljana. REVIZIONISTIČKI ALARM IZ PRAGA Proti tuji reviziji postavimo svojo revizijo Mariborski »Večernik« piše: Javno mišljenje male antante je napravilo te dni velik korak naprej. Praški »Nš-rodny Listi«, za njimi pa »Prager Presse« in drugi češkoslovaški dnevniki so na nov način načeli vprašanje revizije mirovnih pogodb. Povedali so popolnoma odkrito, da bi bila napačna taka taktika držav male antante, ki bi se posluževala le defenzivnih metod; treba je preiti y ofenzivoj la praški klic ie glasno odjeknil tudi Po Jugoslaviji in Romuniji in registrirali ga je tisk v Ljubljani, Zagrebu, Beogradu, Bukarešti, Jasiji itd. Tako je nenadoma mogočno zaživela misel, ki smo jo mi v našem listu napovedali že davno in ob raznih prilikah, nasproti madžarski, nemški, itahjanski in romunski zahtevi po reviziji postavljamo zahtevo po reviziji v našo konst. Zahtevamo, da se popravi v nebo vpijoča krivica, ki se je storila ob koncu svetovne vojne Jugoslaviji, zlasti Slovencem! Ce hočejo Italijani s svojimi zavezniki na vsak način revizijo, potem moramo tum mi povedati svetu, da z mejami, ki m imamo sedaj, nismo in nikoli ne bomo u10.^*1 biti zadovoljni. In če slone zahteve sedanjm revizionistov le na nekem plesnivem, ze davno ne več veljavnem zgodovinskem pravu. na nekih ničvrednih arhivalijah, potem slone naše na živih ljudeh naših nasilno od nas ločenih nacionalnih pokrajinah! Nemci zahtevajo »vrnitev« poljskega Pomorjan-skega, takozvanega »koridorja«, ki je po 96% poljskom in je bilo za časa Friderika Velikega, Marije Terezije in Katarine H. z delitvijo Poljske nasilno pripojeno Nemčiji, dasi ni imelo do njega nobene druge pra- vice, kakor pravico tatu, zahtevajo torej »vrnitev« pokrajine, ki so jo nekoč ukradli! Kakšna ogromna razlika se nam zato pokaže, če primerjamo to nemško revioni-nistično zahtevo z našo po našem Primorju! Primorje je bilo že najmanji od šestega stoletja po Kristu (če ne že davno prej!) slovansko, torej že v času, ko današnjega italijanskega naroda sploh še ni bilo, ampak so bili stari Rimljani, ki jih ni več. Pa niti ti niso bili na jugovzhodu naši sosedje, ampak Langobardi. To ozemlje ni bilo torej nikdar italijansko, ne zgodovinsko ne etnično in tudi danes ni. Nasprotno, na tem ozemlju živi preko pol milijona Slovencev in Hrvatov, naseljenih kompaktno, le v nekaterih mestih so Italijani v večini, ki so si jo umetno in nasilno pridobili. In to Primorje je prav tako »koridor«, ki nas danes nenaravno reže od našega morja in naših naravnih pristanišč. Slovensko ozemlje kraljevina Jugoslavije ne bi nikoli poznalo sedanje krize, če ne bi bilo deblo z okleščenimi vejami. Vse naše zlo in velik del zla cele Jugoslavije izvira iz tega žalostnega dejstva! Ce bi imeli v mejah Jugoslavije vse slovensko ozemlje, Primorje, Koroško in Porabje, ne bi poznali brezposelnosti ne v vrstah manualnih delavcev ne v vrstah inteligence. Učiteljstva, ki ga imamo danes okoli 600 .brez posla, bi bilo za Primorje in Koroško dosti, dosti premalo. Primanjkovalo bi nam juristov, inženjerjev, zdravnikov .profesorjev, uradnikov .trgovsko naobražene inteligence itd. Slovenija bi bila izhodišče na morje za vso srednjo Evropo, zlasti za vse Podonavje. Mi torej nimamo le pravice do Primorja po zakonih svobode narodov, marveč tudi po vseh zakonih gospodarstva. Isto velja za Koroško, ki je zibelka slovenstva. Tudi tam bi imeli veliko torišč za tujski promet, rudarstvo, industrijo, trgovino, de-narstvo itd. Ce trdijo torej sedaj Madžari, da ne morejo živeti zato, ker je razkosana sedanja Ogrska, ki nikoli ni bila narodnostno madžarska, potem moramo tej njihovi trditvi postaviti nasproti trditev, da Slovenija in z njo cela Jugoslavija ne more naravno prosperirati zato, ker je odrezana od morja, od svojih pristanišč v Trstu, Puli«-Reki in Zadru. Če si hočejo torej z revizijo popraviti krivice, potem naj se popravi najprej največja, tista, ki je bila storjena Slovencem in po nas vsem Jugoslovanom! N°' vo Podonavje brez te revizije nt mogoče-Navedli smo tu le nekaj misli, da pokažemo utemeljenost praškega alarma po za' htevi i revizje s strani držav male antante, v prvih vrsti Jugoslavije. Upamo pa, da bo sedaj ostalo vse le pri časniških dah, ampak, da bodo to načelo osvojile tu<^ naše vlade in prešle tako iz jalove defed' žive v krepko zdravo in junaško ofenziv?" Pričakujemo, da se bo čimprej oglasil > Beograda klic: Smo za revizijo, a zahteva' mo, da se prične najprej tam, kjer je na>' bolj pravična in zato najbolj nujna, na p* jah današnje Italije in Avstrije, zahtevam vrnitev Primorja, Reke, Zadra, LastoVhi' Pelagruža, Koroške in Porabja! Cernu oklevali, čega bi se bali? Naša resn pravica lahko vedno prekriči zlagano P' vico Italije, Nemčije, Madžarske in Bolž rije. Svet bo prisluhnil in bo vedel: pijon italijanskega revizionizma je pičil be samegal .—< ŠALJITE PRETPLATU! i ITALIJA I JUGOSLAVIJA ČLANAK GROFA KARLA SFORZE. U raznim stranim listovima objavljen je ovih dana ovaj značajan članak grofa Karla Sforze, bivšeg talijanskog ministra vanjskih poslova, koji je potpisao Rapallski ugovor i koji sada živi u emigraciji: Izmedju internacionalnih paradoksa, koje će navoditi jednog dana kao dokaz duhovnog opadanja Evrope poslije rata, i onaj o odnosima italijansko - jugoslovenskima neće biti jedan od manjih. Studija ovih odnosa je interesantnija više no ikada, od kako je Četvorni pakt uklonio, bar prividno, opasnosti diplomatskih komplikacija koje su skrivene iza toga paradoksa. Ja sam rekao: prividno. Jer u stvari ništa dobro za mir ne može izaći iz udruženja silnih; dokaza za to imamo iz sličnih pokušaja u Svetoj alianciji koja je postala poslije Napoleonovih ratova. Jedna grupa velikih sila ili ne pretstavlja ništa, ili je pak sklona da usvoji nasilne odluke. Jedna velika sila smatra da sila može nešto osnovati i održavati. U jednoj Evropi u kojoj ima više opasnosti nego li prije godinu dana, nije bilo pitanja o rtalijansko-iugoslovenskim odnosima u toku posljednjih mjeseca. Oni ne ostaju time manje bolna mjesta našeg kontinenta. Zato je vrijedno da ih proučimo. Ali pošto sam ja lično tvorac jednog odlučnog preokreta u istoriji odnosa dviju zemalja, ja ću se ograničiti da ostavim da govore činjenice, samo činjenice i ništa više. Zašto sam ja počeo riječima da današnji italo-jugoslovenski odnosi čine jedan Paradoks? Francuska je povratila Elzas i Loren, ali ona ima najopasnijeg susjeda na svojoj istočnoj granici; Engleska je uspjela da uništi njemačku flotu, ali ona je izgubila svoju yjekovnu nadmoćnost na moru; Amerika je izišla iz rata u sredini jedne periode napretka kome nema ravnog, ali samo da bi saznala strašne opasnosti jednog rdjavo uravnoteženog napretka; dok je Italija jedina postigla svoj krajnji cilj: uništenje svoga vjekovnog neprijatelja, carstva Habs-hurgovaca. Ali rušenje Austro-Ugarske ne može se zamisliti bez postojanja novih nacionalnih država koje nju zamjenjuju kao Cehoslovačke i Jugoslavije. Nije mogućno shvatiti u isto vrijeme oboreno austrijsko carstvo i Jugoslaviju izbrisanu s evropske karte. Pokušati borbu za uništavanje Jugoslavije to je raditi, svi-iesno ili ne, na vaskrsavanju i obnavljanju starog habsburškog carstva, koje je postojalo na onom omrznutom: »divide et im- pera«. y Rapalu. 12 novembra 1920, ja sam Potpisao ugovor sa Jugoslavijom, prvi ugovor u miru na koji je ona slobodno pristala poslije svršetka rata, i koji ie morao Prema tome da stvori jednu atmosferu plodne sloge. Ugovor je davao Italiji jednu savršenu alpinsku granicu kakvu ona nije nikada imala pod rimskim carstvom, cijelu Istru, ostrva Lošinj i Cres, grad Zadar u Dalma-Čiji, naročite povlastice za Italijane u Dal-maciji, i nezavisnost Rijeke, koja je trebala da postane jedna slobodna italijanska varoš da uživa tradicionalnu autonomiju u ’ojoj dugoj istoriji. Ali u isto vrijeme ja sam napustio naše ditjeve za oduzimanje Dalmacije, gdje yi-: od 95 posto stanovnika sačinjava slo-biski elemenat. Sam Macini, prorok našeg edinjenja. pisao je u svojim »Slovenskim smima« da »Dalmacija mora da pripadne °venima«. Za jednu veliku silu kao što Italija, posieđovanje Dalmacije prosto bi •ačilo gubitak njene diplomatske nezavis->sti, jer • svi naši interesi u Evropi, u trici i Aziji bili bi žrtovani posjedovanju dne teritorije odvojene od našega polu->trva a lišene i najmanje ekonomske 'bednosti. Nekoliko dana poslije potpisa ugovora [ Jugoslavijom, da bih odgovorio na kri-se nacionalista u parlamentu, ja sam iz-;vio: »je lj je pametno zidati jedan ki-iski zid sumnje i mržnje tamo, gdje Ita-'.a ima potrebe za mirnim izlazima i trži-'ma? Rekli su mi, da bismo mi zahtjevali više samo da smo bolje ocijenili medju-ir°dnu situaciju. Ne! Mi smo potpuno podvali situaciju; ali da je ona bila i sto rta Povoljnija za nas, ja bih smatrao da dajem budućnost Italije zahtjevajući više. }? se tiče Rijeke čiji napredak ne slabi ,Jedna klauzula mi imamo u rukama sred-,vo da joj osiguramo sudbinu«. I Uva posljednja rečenica sadržavala ie daiju na jednu legendu, po kojoj je jedna !na klauzula u Rapalu dala luku Baroš “Koslaviji, koja je uvijek pripadala Hrvat-Nama je dužnost bila da priznamo da ■.dna jugoslovenska. Ali ja sam želio da neka bude živa, a no jedan mrtvi grad; lj0 ie bilo potrebno zainteresovati Jugosla-ijd za ovo pristanište; moja namjera je da stvorim jedan konzorcijum riječkog i ^aništa izmedju Rijeke, Italije i Jugosla-» • Da bi obavezali jugoslovensku vladu l,fri.die našem gledištu, mi smo se spo-a utnieli da ne govorimo u ugovoru da lu-. Barog pripada Jugoslaviji. Mi smo to t(?n.ali samo u jednom privatnom pismu .e-hom dovršili. To pa morajo izvajati zaradi tega, ker niso otroci dovršili 14 leta starosti. Iz te okrožnice je razvidno, da tako hvaljen fašistični šolski red in disciplina tudi včasih odpovesta. Ubogi starši in otroci imajo pa obilo skrbi in opravka s temi napakami in razlagami šolskih zakonov, s katerimi se tako pridno potujčuje in asimilira. Doista, ako dva naroda imaju intrisa da koračaju složno s rukom u ruci to su: Italija i Jugoslavija. Ja ću i danas oj>et ponoviti ono što sam rekao prije nekoliko godina u italijanskom parlamentu, kad je zrak bio pun mržnje i svadje: »Treba da se sporazumiju ova dva naroda; ako to ne učine jednodušno, oni će jednoga dana na to biti navedeni iz potrebe i interesa«. Ja ne znam da li će njemački zahtjevi, dok Hitler vlada, imati za rezultat to, da učine da i fašistički šefovi sami osjete opasnost koju im je rezervisalo Treće njemačko carstvo dolazeći pred vrata Trta; ako se to desi mogućno je da čak i fašistički lideri shvate, da je životni interes za Italiju, da ima prijateljske odnose sa državama stvorenim na ruševinama carske Austrije, a naročito sa Jugoslavijom. Ali ako se — a takva izgleda da je često sudbina diktatura — nastavi sa vodjenjem jedne sjajne politike prestiža ne brinući se za bitne interese Italije, nemogućno je onda potpuno ukloniti misao da bi sadanji ita-lijansko-jugoslovenskt odnosi mogli ponovo postati izvorom ozbiljnih strahovanja. POŠALJITE NAROČNINO! KATASTROFALNO STANJE ZADRUŽNE KONOBE U BUJAMA Ogorčenje seljaka u okolici izazivlje bojazan fašističkih organa, koji nastoje da spri. ječe revolt pogodjenog naroda Pula, septembra 1933. Vinogradari u okolici Buja stoje u posljednje vrijeme vrlo loše. Vino ne prodaju, a on. što uspiju da plasiraju plaćeno im je vrlo slabo. Sad im se dogadja, da propada i zadružna konoba, koja postoji u Bujama i u koju su se morali gotovo prisilno upisati i u nju davati svoje vino. U Bujštini su se pronijeli glasovi, da toj zadruzi prijeti katastrofa, da je već na rubu propasti, da će njezina propast pogoditi teško i same seljake vinogradare, koji su obavezan; na snašanje gubitka. Radi toga je nastala u okolici Buja velika panika i ne govori se nego o toj propasti zadruge u Bujama. Vlasti su se pobojale uzbune i revolta naroda, pa su za 6 septembra sazvale izvanrednu glavnu skupštinu zadruge. Glavna skupština je otvorena uz učestvovanje mnogih političkih funkcionara i prestavnika zadrugarstva iz Pule i Trsta. Razni su govornici pokušali da utječu na zadrugare seljake prikazujući im teško stanje u zadruzi na način, koji im je konvenirao, a nekoji su nastupali u ime najviših fašističkih organizacija s namjerom, da djeluju prestrašujuće na seljake. Na koncu je nastala opširna rasprava kako da se sanira zadruga i palo je više predloga, da se imenuje komesar, da se tome komesaru dade u pomoć odbor od pet zadrugara seljaka, $ namjerom, da se umire seljaci, a bilo je i nekih drugih predloga. Advokat Lussi, koji je predložen kao komesar odbio je. da to preuzme, »s obzirom. na teške prilike, koje proživljava zadruga«. I nije došlo do nikakvog sporazuma, jer seljaci nisu htjeli da glasuju za ništa, nego hoće da vide jasnu situaciju i da spasu ono. što im ie ugroženo. I radi toga je sada zadruga bez odbora, a vlasti su stvar predale na rješavanje višim vlastima, koje će sigurno imenovati svog komesara. I prema onome, što piše »Piccolo« izgleda, da su prilike takve, da je zadruga osudjena na neminovnu propast. Tako, eto. u Istri propada sve, sve je upućeno jednom cilju: katastrofi. A svemu je jedan jedini krivac: Italija. NOĆNI MANEVRI MLADIH FAŠISTA U PULJŠTINI. Pula, septembra 1933. U noći 2 o. mj. alarmirani su bili mladi fašisti u Premantu-ri, Medulinu i Šišanu, i morali su da izidju prama Puli, odakle je fingiran napadaj neprijateljskih četa. Tako se mladi fašisti u Istri pripremaju za svaku eventualnost. Dobro je dok oni sami znadu, da je to sve komedija, ali neznamo kako će podnijeti, kad se pojavi pravi »neprijatelj«. ZRCALO REŠILO RENEGATA Postojna, septembra 1933. (Agis). Pri Sv. Mihelu je nastavljen kot občinski redar in sluga obenem, neki Slovenec-rene-gat. doma nekje s Krasa. Pred dnevi ga je iznenadila njegova zaročenka jz Repenta-bra s svojim obiskom. Ko se Pa je v sobi pripravljal da io spremi na postajo, je v zrcalu opazil, da je zaročenka naperila proti njemu samokres. Urno je skočil skozi okno. Zaročenka je štirikrat ustrelila za njim, a ga ni zadela. Streli so zbudili v vasi hrup in ljudje so se hipoma zbrali na licu mesta. Prišli so tudi karabinerji. ki so jo takoj aretirali. Tako si je ljubosumno dekle nakopalo nesrečo, a odurnega renegata ie pa le spravila v sramoto. PONOVNA SPREMEMBA NA BISTRIŠKI POŠTI Reka. septembra 1933. (Agis). Svoj čas smo že poročali, da je pošta v II. Bistrici prešla v italijanske roke. Nov upravnik' pošte je odslovil vse domače uradnice, nastavil pa Italijane in neko Marico iz Solkana. Pred časom je ta »kontrolirala« upravnikovo privatno korespondenco. Naletela ie na pismo, v katerem je zaupno nekemu sporočal, da bo v najkrajšem času odslovil tudi ostale uslužbence Slovence. Srebrničeva, ki ni mogla skrivnost obdržati za se. je bila vsed tega takoj odpuščena. Pričakuje se redukcije še ostalih domačinov. Vsed velike brezposelnosti, ki vlada med domačim uradništvom. je postopanje poštnega upravnika vzbudilo veliko ogorčenje med domačini, za katere ni več kruha doma. VOJAŠTVO V VREMSKF DOLINI Žiri, septembra 1933. (A g i s). Semkaj prihajajo podrobnosti o velikih vojaških vajah, ki so se vršile v Julijski Krajini. Letos so se vršile te vaje skoro ob vsej meji. Zato ni skort> kraja, ki ne bi občutil več ali manj vse dobrote ki jih prinaša vojaštvo. Posebno v Vremski dolini, kjer gre cesta skozi in skozi ob njivah in sadovnjakih, je vojaščina zelo dobro izkoristila »položaje«. Discipline pri teh pohodih ni skoro nikake. Zato se ni zdelo nič kaj čudnega, če so vojak/ kar naenkrat izginili s ceste, se znašli v sadovnjakih in lomili kar se ie aam- S*50-d*. ki jo trpe radi takih ^aj kmetje, je precej občutna, ker vojaki v svoji brezobzir-noirti prav nič ne pazijo in pohodijo vse, kar jim pride Pod noge. Letošnja letina je bila le deloma zadovoljiva. Žita je sicer bilo. vendar pa so drugi pridelki trpeli zaradi deževja. Zlasti bo letos slabo vino. ker grozdje ni moglo dozorevati. Tako bo »Vremščica« še bolj kisla kot navadno. GROZAN POŽAR U SAPJANAMA Rijeka, septembra 1933. — Prošlih dana razvio se u šapjanama grozan požar koli je sasvim uništio pet kuća, i to kuće broj 43, 44, 12. 33 1 5. Uzroci požara nisu poznati... U FAŠISTIČKOJ STRANCI NIJE SVE U REDU Dvije interesantne okružnice generalnog sekretara Trst, septembra. Generalni sekretar fašističke partije Starace uputio je jednu okružnicu federalnim sekretarima u cijeloj zemlji, koju fašistička štampa donosi pod naslovom »Zastarjeli mozgovi«. U toj se okružnici kaže: »Poznati besposličari sa galerija, kavana, iz hodnika (za ljetne sezone i sa plaža i kupališnih mjesta i lječilišta), besposličari poznati gotovo svi kao sabirači i uvelićavatelji i najneznačajnijih ljudskih mizerija, odaju se običajnim idiotskim predvidjanjima i proročanstvima 1 širenju najraizličitijih glasina, ‘dakako neosnovanih. Naklapaju pokazujući se tobože dobro informiranima, a što je još gore nai-lazeći gdjegdje i na izvjestan kredit, o Ti-ziju, kojj ie pao u nemilost, o Semproniju, koji će se opet uspeti na vlast, o Caiu koji znade tkozna kakve misteriozne tajne. Stari je to riječnik, stari stil, ali su to iz- nad svega prerano ostarjeli mozgovi. Kako se radi uvijek o elementima koji su zlonamjerni, bit će dobro, ako se s njima, kad ih se uhvati na djelu, postupa na fašistički način i da ih se isključi iz stranke, ako su članovi. U jednoj drugoj okružnici se kaže: »Jedan fašistički hijerarha, kojemu je sva težnja prema poltroni, kad si je stvorio neku situaciju, pa i u fašističkim redovima, zaljubi se sam u svoje djelo taRp. da mu se čini apsurdom čak i pomisao na neku izmjenu stvari ili ljudi. Tako ^situacija postaje ustajalom do očaja i taj hijerarha povjeruje, da je konačno polučio sigurnu poziciju, ali baš u tom času on .— pada«. Šta ima to da znači nije teško pogoditi, a naročito ne onima, koji malp, poznaju stanje fašizma. NITKO VIŠE NE POŠTUJE FAŠISTIČKU ZASTAVU liktorski znak i himnu »Giovinezzu« Trst, septembra 1933. Ovih dana donijele su sve talijanske novine članak, koji je najprije izišao u Mussolinijevem listu »Popolo d’ Italia«, u kojem se oštro govori o tome, kako u Italiji ima sve manje poštovanja prama zastavi, prama liktorskom znaku i pram himni »Giovinezza«č U tom značajnom članku, koji otkriva neke stvari na poseban način kaže se. da je vrlo žalosno, alj da ie istina, da je danas zastava u Italiji postala skoro obična krpa. koja se izvješa-va u mnogo slučajeva samo zato. jer ie to naredjeno. — Kad ie nekom prilikom izvje-šena. onda se vlasnik i ne sjeti da je skine, nego stoji po nekoliko dana zaboravljena na vjetru, suncu i kiši, kao da to i ne bi bila neka sveta svar nego obična krpa. Dogadja se, da se sa zastavama prilikom raznih priredaba pokrivaju zidovi, koji su izlizani ili neukusni i u tom slučaju zastava služi u svrhe, koje joj nisu namjeniene. Dogadja se, da se liktorski znak meće u izloge, u kojima je izložen sapun ili salama, a isto se to dogadja sa slikom Benita Mussolinija. Čak se i neki preparati za ubijanje stjenica nazivlju imenom »Dux«. Himna »Giovinezza« pjeva se gdje treba i gdje ne treba. Tako se tom himnom spašavaju mnoge stvari. Priredbe, koje su ispod svakog dostojanstva, spažava-ju se time. što se na početku i na koncu svira fašistička himna »Giovinezza«. I u tome tonu piše dalje »Popolo d’ Italia«. Opominje sve one, kojih se tiče i najavljuje. da će se u tom pogledu od sada strogo postupati. Mj medjutim u tome pisanju vidimo nešto, što je vrlo karakteristično za prilike i duh, koji vlada u današnjoj Italiji. I u Julijskoj Krajini vladaju takve prilike. Za sve te stvari nema niko više poštovanja, sve se čini »pod moraš«. U riječkoj »Vedetti d’Italia« izišao je komentar na taj članak lista »Popolo d’ Italia« pa se kaže, da se i na Rijeci dogadia, da se zastava ne poštuje kako bi trebalo, da na trgovinama vise umjesto zastava neke krpe bez ikakve boje. koje vise kao da im se neće... Doista: neće im se.. osim toga vidimo iz toga popisa i svu »čvrstoću fašizma na KFasu«, kako vole talijanske novine da se izražavaju. Kakvu »čvrstoću« mogu da prestavliaju ovi prisilno upisani članovi, može svaki čitatelj sam da zaključi. Upisani su: Abram Antonie, Bajc Ferdinando, Bajc Francesco, Bajc Giovanni, Bajc Antonio, Biziak Basilio, Bolo Carlo, Bole Luigi, Bresec Francesco, Brežic Antonio, Brežic Lorenzo, Cec Francesco, Celan Antonio, Cerne Guglielmo, Cetina Masimiliano, Dal Lugo Attilio, Dolenc Massimiliano, Gheno Pietro, Hafner Enrico, Jagar Giovanni. len-cek Francesco, Jordan Francesco, Katern Giovanni, Klemen Valentino, Koriancic Andrea, Kolenc Francesco fu Gregorio, Kolenc Francesco, Kobal Giacomo, Kolenc Giovanni. Kranjc Giovani. Maganja Felice, Maganja Luigi, Majersic Bartolomeo, Makovec Vittorio, Mannello Enrico. Mikelcic Francesco, Miklaucich Antonio. Miklaucic Andrea, Miklaucic Andrea fu Antonio, Mekinda Antonio, Milanič Giuseppe, Milavec Vincenzo, Milavec Francesco, Milkarcic Carlo, Mocellin Giornbatta, Modrijan Giuseppe. Ostank Francesco. Perkavec Raffaello, Petrovič Francesco, Pozar Mattia, Podboj Rodolfo, Podboj Luigi, Pahor Antonio, Pandru Rodolfo, Povsnar Goffredo, Posega Andrea. Rupnik Antonio, Santelj Giovanni. Santelj Paolo, Sever Giuseppe, Sever Andiea, Simcic Bartolo. Sirca Francesco, Sirca Luca. Smerdel Giovanni. Srebotnjak Francesco. Srebotnjak Giovanni. Tassotti Leonardo, Vidrik Lodovico, Vilhar Giuseppe, Zaiar Bartolo, Zalar Rodolfo, Zangrando Luigi. Zabdanel Girolamo, Barimi Federico. Birri Francesco, Bolčina Giovanni. Cerne Giuseppe, Chiautta Luigi, Chiautta Luigi fu Luigi, Gomito Giovanni, Del Veseo Vladimiro, Ditrich Lodovico, Fer-tila Giovanni. Ferrini Aldo, Floreani Lodo-vico, Gerzel Martino, cap. Graziano Germano, Gerzelj Giuseppe, Gerzelj GiusepP® di Mattia, Girardi Sante, Hvala Venceslao, Katern Giovanni, Klemenc Antonio, Knezu-areck Arturo, Kobal Augusto, Kobal Gio- vanni. Kobal Giuseppe, Komove Martino, Krize Massimiano, Krizman Andrea, Kudi Carlo, Kutin cav. Francesco, Kutin Milano, lulj Raffaele Lavrenčič Stanislao, Lazzari Carlo, Montalto Alfonso, Metelli Valentino, Messina Antonio, Otoničar Carlo, Pahor Alberto, Pangerc Francesco, Paternost Via* dimiro, Pelan Francesco, Pelan Francesco, Pelan Mattia. Petrovich Francesco. Pozaf PRIJETNJA POSLODAVCIMA Trst. septembra 1933. U posljednje vrijeme nezadovoljni poslodavci, kojima poslovi idu sve slabije, u bijesu znadu da otpuste baš one radnike, koii su izraziti fašisti i koji su radi fašističkih parada često na dopustima (plaćenim!). To ie bilo prijavljeno generalnom tajniku stranke Staraceu, koji je ovih dana raspisao okružnicu, u kojoj strogim riječima upozorava poslodavce, da će u koji otpuštaju radnike fašiste slučaju ovakvih otpusta »per represaglia« biti prisiljeni da uzmu natrag u posao otpuštenog radnika ili namještenika i bit će prisiljeni, da mu plate sve one dane, koje bi zbog ovakvog otpusta bio besposlen. Ova je okružnica upućena federalnim sekretarima. koji su ovlašteni da najstrože postupaju u tome smislu. KAKO SE UPOŠTEVAJU ZAKONI Ratečevo brdo. avgusta 1933. (Agis). Posestnik Barko Jožef ima edinega sina, ki bi po italijanskem zakonu moral biti prost vojaške službe. Na kak način ni znano, ker ljudje niso toliko »podkovani« v tej stroki. Določili so pa da mora odslužiti 6 mesečni rok. Ker ie redno obiskoval predvojaške vaje in prestal izpit, je torej umevno, da bo po 6 mesecih prost. Pred kratkim pa je sporočil domov, da bo moral ostati v vojaški službi še za nedoločen čas. Nasprotno pa ie z nabornikom Žabcem, ki je tudj doma iz Ratečevega brda. Kljub temu, da ima mlajšega brata, je popolnoma prost vojaščine. Med občani pa se širi vest, da je to izredno koncesijo izposloval preniski podešta Zafarana. Za to delo le prejel nagrado v raznem blagu in v denarju. V tem tičijo italijanski zakoni in pravilniki! TAJNI ITALIJANSKI FAŠIZEM V JUGOSLAVIJI Avangardisti iz inozemstva v ital anijah se med sebuj ne razumejo Glavno glasilo italijanske fašistične tranke, milanski »II Popolo dTtaJia«, e objavilo dolg dopis svojega posebne-a poročevalca Danteja Dini j a o »,jad-anskih kolonijah inozemskih italijan-kih fašijev«. člankar opisuje življenje avanguardistov« (pripravnikov faši-tične milice) v fašističnih letoviščih v tali ji, med njimi tudi v Pescari. Pred vsem je v tem dopisu zelo za-dmiva naslednja poročevalčeva pri-omba: »Kako store, da se razumejo ned seboj dečki iz Vratislavc s tjstimi, i so prišli s Cipra, berlinski z jeruza-smskimi, pariški s senegalskimi, je pac iganka, ki bi zaslužila da bi jo razvozil ne morda kak jezikoslovec, temveč, ak filozof, ce mogoče platonski in brez rade:«. Poročevalec se je pač hotel ne-:oliko pošaliti, toda v tej šali je po-edal zanimivo resnico, da se ti ino-emski »italijanski fašisti« dejanski nc azumejo med seboj po jeziku, da to-ej ne govore in morda niti ne razume-o italijanščine,, , , O pescarski koloniji pravi poreče vaje, da se je nahajalo v njej 200 avan-uardistov, ki pripadajo italijanskim ašljem v Locarnu, Bellinzoni Luganu, ihiasu, Sarajevu, Beogradu, Ljubljani, lušaku, Vratbslavi, Berlinu, Jeruzalemu, a Cipru. »Ko se dvigne zastava, se združijo vsi v isti molitvi in Isti pesmi; dvignejo roko po rimsko, mogočno vzklikajoč »alala« duceju. Bog, glasba, fašizem so vezivo najbolje vrste.« Kako se torej razumevajo ti inozemski »italijanski fašisti«? »V kopališču se je treba sporazumevati v mnogih stvareh: kopanju, igra, drugovanju, v razgovoru in kričanju, da se razširijo pljuča. V tej jezikovni zmedi se mešajo itali jan šina, francoš-ina, nemščina, angleščina, hrvaščina, srbščina, grščina, hebrejščina ... Vsak, kdor posluša, si izbere tisto, kar bolje ugaja ušesu«. Dan v koloniji je razdeljen po znakih trobente: molitev in petje, zajtrk in telovedba, kopelj v morju, in na pesku, obed in počitek, izprehodi, zabave itd. Vse do zadnjeg utripljaja trepalnic je določeno. Vsaka ura ima svojo nalogo in svojo radost. Toda/.nl rečeno, da talft* postaja življenje enolično v mehanični strogosti. Pa pripoveduje potem poročevalec, kako sé postavljajo »avanguardisti« v svojih svetlomodrih krojih in s čepico postrani po mestnih ulicah, kjer čutijo, da jih vse občuduje in miluje, kar je po poročevalčevem mnenju le pobuda, da pazijo na svoje vedenje. ČIJA JE POSTOJNA? Što mi zaključujemo u povodu novog prisilnog upisivanja u fašističku organizaciju Postojne, septembra 1933. Fašističke organizacije nastavljaju s prisilnim upisivanjem članova. Svi gradjani Italije bez razlike moraju se upisati u fašističku stranku. Prisilna organizacija provodi se i po tršćanskom Krasu. »Popolo di Trieste* donosi opširan popis novih članova postojnskog fašja. Mi taj popis donosimo « originalu, jer je kao takav vrlo karakterističan. Kaže mnogo. Kaže najprije, da je Julijska Krajina usprkos prisilnoj promijeni prezimena još uvijek i po prezimenima slavenska. A Agostino, Rozman Giovanni, Rupnik Matteo Sever Biagio, Šenčur Francesco, Sevef Giuseppe, Simšič Giovanni, Soler Edoardo, Simšič Francesco, Slavec Domenico, Stefin Giovanni, Štolfa Carlo, Ti-baldi Aldo, Treven Giovanni, Vertones« Albino. Villari Matteo, Volpati! Luigi, Zitko Giuseppe. Fascio u Št. Mihelu kod Postojne: Be lovec Francesco, Bancovich Vittorio, Biščak Francesco, Bratos Francesco, Deckleva Giacomo* Avsec Antonio, Kapel Giovanni. Kapel Giovanni, Kapel Francesco. Kah1' za Giovanni, Marei Giacoma, Spetič Albino, Smrdel Venceslao, Urbanic Giacotn® Vidigoj Lodovico, Valencie Luigi, Rota* Giovanni, Rotar Giuseppe, Kapel Antom0, Kuret Stefano, Smerdeli Giovanni. Spetif11 Carlo, Cali Giuseppe, Brandolise ZaccaHaj Impellizzeri Domenico, Brandolise Giovani11 Spetič Antonio, Penko Giovanni, Stava' Martino, Vrh Francesco. LJUDSTVO STRADA, A VOJSKA MORA BITI ZADOVOLJNA Gorica, septembra 1933. Beda j® splošna; tudi tisti, ki so tako «srečni«. imajo še kako službo, žive v pomanjkanin-Vse plače so se znižale do skrajnosti. Edi' no plače oficirjev niso občutile krize. LasK' oficirji so izvrstno plačani. Tako dobi R' falski major mesečnih 3.000 L; poleg pa 50 L za vsako uro letanja. Ne morem0 se tedaj čuditi, ko vidimo po goriškib 10' kalih, da se oficirji napajajo samo s šampanjcem. Še mastnejše pa so še plače mi ličarskih časnikov. — (Ojet). BALILLA'SE VOZI BREZPLAČNO ••• Gorica, september 1933. V balilski don* na Katarinjem trgu prihajajo otroci iz cel'* ga mesta, pa tudj balile iz Standreža, M'J, na in drugih vasi v goriški okolici. Da JV ie olajšan obisk doma. vživajo balile 'ugCL. nost brezplačne vožnje na goriškib valih. Pa ne mislite, da plačuje balilska ^ ganizacija te vozarine! Kako naj bi po'®1; bilo tramvajsko podjetje pasivno? - (O ie SOLKANSKO MIZARSTVO UNIČENO, Solkan, septembra 1933. Nekdaj ta je cvetoče in znano solkansko mizarstvo 1 popolnoma propadlo. Naše delavnice socrtl-daj mirne in prazne. V nekdaj cvetoč kan se je naselila beda in obup. — (O i * ITALIJANSKE LAŽI Ljubljana, septembra 1933. grant. ki je pred kratkim pribežal iz J0' j, ske Krajine nam je pripovedoval s kaKS , mi lažmi prepričujejo fašisti naše End «loda je »osvobojeno« in najsrečnejši del venskega naroda. Kajti, da smo Slovenci.^ Jugoslaviji grozno zatirani. Povsod Pr*,ull duje srbščina. Slovenskega fanta, ki s vojake v srbski (!) armadi zaprejo, slišijo spregovoriti slovensko besedo. -’e|(y da ni več sledu slovenskega jezika p® ^ieiil li. ne v uradu. Slovenci smo baje Potna povsod v stran. Predrzna lažnjivost! D?-*, bila »kulturna« Italija tako svobodolm^ kot so »barbarski« Srbi, bi bil naš nar°t)( Primorskem nad vse srečen. — (O i ® PASIVNO'PODJETJE « tl Gorica, septembra 1933. Tramvaj-že par let veže mesto s št. Petrom 1®.a dolara oa «odino. - Oglasi se račonajo po eieolko. — Vlasnik I Izdavač: KONZOBU1 t^ViSpn»5 L* “ 't0 e0?ln,1 ## dinar»! I*5S-odgovara: Dr. Fran Bračič, advokat,: Samostanska 8. — Tisak: Stečainina Jugpslovonsko^i.mX?^' ,*®,®rJkova <*•. 28. It Telet. mr. 87 ga tiskaro odgovara Budoll Polanović, Zagreb, Ilica broj IM. JugpBiovensko ttampo d. iU. Zagreb. Masarrkova 280. -