Više života! (Konec.) Brza odluka najviše vredi, odgadanje je propast. Mnogo nas stoji neodlučnih na raskršču, kojim putem da udarimo — ili stazom bezposlenosti, užitka i lagodnosti, ili stazom rada, napora. slave i besmrtnosti. Dobro promozgaj sve Turgenjeve reči i znat češ, kuda ti je iči, on veli: »Život nije šala niti igra, niti je život uživanje; nego život je rad, teški rad. i tajni niu smisao jest: odricati se, neprestano odricati se!« Naša je individualna sreča nešto tako sičušno i bez značenja i onda, kad je postigla vrhunce mogučnosti. Krečuči se izmedu danas i sutra, ona je kao lepa paučina što je dere najneznatniji vetrič. Naši su lični užici tako ograničeni i plitki: jelo, piče, ljubav, lektira — a nakon svega toga, kraj brzoga zadovoljenja srartna dosada i praznina. Visoko nad tom našom neznatnom individualnom srečom stoji sreča opča, i naša neka bude samo deo opče sreče. Hočemo li, kraj takvih perspektiva, ipak ograničiti svoje delovanje samo oko tog »ja«, ili čemo svoj pogled baciti daleko od sebe — preko obitelji, plemena, naroda, rase do čoveka, čovečanstva ?! Spusti se u borbu i svladavaj prilike, inače če onc tebe i brzo če se rečl: progutalo ga selo! Borba donosi doduše neugodnosti: ali i neizrečenih čara. U čarima češ uživati. od neugodnosti uči mnogu za život vrcdnu nauku. Napretka ne može biti bez borbe, konkurencije i napinjanja energije. Sve velike stvari stvorene su velikom borbom. Mir je smrt. »Kako za pojedinca,« veli Roosevelt, »tako i za narode, prosta je laž reči: Blaženi oni narodi, koji nemaju povesti. Tri puta naprotiv blažen je onaj narod. koji ima slavnu povest, jer jc mnogo bolje preduzimati velike stvari i odnositi sjajne pobede, pa bile one i ispremešane neuspesima, nego uvrstiti se medu one slabe duhove, koji niti mnogo uživaju, niti mnogo trpe, jer živu u sivom sutonu, koji ne pozna ni pobede ni poraza.« Jedna je bolesna pojava medu nama mladim učiteljstvom. Večim smo delom pasivni, a pasivna rezistenca ne stvara ništa. Osobito smo mlaki i neaktivni u staleškim organizacijama. Tu ne vidimo nikakve reči. Pogledajte samo učitelj. skupštine! Svi mladi zavučenio se svaki u svoje čoše, odkuda hladno promatramo, kako se »natežu« sedi ishlapeli starčiči, iz kojih govori prošlost, tvornost i mrtvilo. Pa nikakvo čudo, i pravo je tako, jer svaki narod imade onakvu vladu, kakvu zaslužuje. Svaki narod imade onakve političare, kakve je mogao stvoriti. Svakl narod izbacuje instiktivno na vrhunce one, koji najbolje odgovaraju njegovu raentalitetu. Ovo se pravilo jednako dade primeniti i za svako društvo. Pa ako doduše i jest istina, da na prvim mestima nikad nisu najbolji ljudi, još je veča istina, da su na prvim mestima uvek oni, koji najbolje reprezentiraju prosečnost duhovnog stanja sredine. Žnači, da naši reprezentanti su izraz naše unutrašnjosti. Znači dakle, da u nama nema života, več mlakost i mrtvilo! Vlše života nek prostruji kroz naše mlade redove! Idimo u svet, u narod. all ne kao ukočeni činovnici, birokrati, karijeristi, ili naduta gospoda, več kao narodni učitelji, narodni prijatelji otvorena i topla srca za narod i njegove potrebe. U prkos vremena budimo idealisti, ljudi novog vremena, širokog obzora. Sve, sve, samo nemojmo se pokloniti pred ovim prljavim vremenom kriomčara, nabijača cena prekupaca i ubojica. Jer nije čovek mrtav onda, kad ga ukočena nose na groblje, več je mrtav onda, kad mu umre duša, kad se u njemu sruše iluzije mladosti, i kad poslušna ruka instiktivno skine šešir prcd prezrenim, a sveopčim kiunirotn — novcem, burzom, trgovinom. Mesto da tonemo sa svetom sve dublje, uzdržimo se sve više! Mesto sla. ljubimo skute zamazanom špekulantu i podniuklom šverceru, pokažimo im pesnicu. Mesto da nam idealom bude društvo tih bogatih i praznih stvorova, okrenimo im leda, kao što čovek okreče leda truležu i smradu! Kao generacija mladosti, zanosa i snage postavimo si ciljeve koji su najviši i najudaljeniji, jer čemo samo na tom putu eventualno nači trajnoga zadovoljstva i sreče, koje zalutalo čovečanstvo uzalud traži u močvarama razvrata, pokvarenosti, ubijanja i preljuba! P. Bogovič.