Poštarina plačena o gotovom God. XI. Broj 13, 14 f 15 U Zagrebu, 7. aprila 1939. Pojedini broj Din 1.— Uredništvo i uprava ZAGREB, MASART KOV A 28a Telefon 67-80 Uredništvo in uprava za Slovenijo in slovenski del Julijske Krajine LJUBLJANA, Erjavčeva 4a RA USKRS 1939 Gl asi UD SAVEZA JUGOSIOVENSKIH E M IGRAN ATA IZ JUUJSKE KRAJINE I PEOLAZI USKRS ZA USKRSOM.« U Veiikom Čirilo-Metodskom kalen- daru za 1907 god., što ga je izdavao klub Čirilometodskih zidara u Zagrebu, n uredjivao hrvatski književnik Milan Ogrizovič, citatno i ove retke o Istri u uvodnom članku: »Ostala je taino dolje, gdje zalazi sunce u ono naše more. Sunce, za koje se činilo, da neče više nikada izači«. »Ostala je tamo kao neka suza, što je kanula s oka Majke Hrvatske. Ka- nula suza, odronila se niz lice majčino, dovaljala se do mora i tu se — skame- nila. Suza žalosnica«. »1 rodio kamen. Izvila se Učka nebu pod oblake, prosuli se otoci, nabrekla zemlja — a more ljubilo novu zemlju i božje joj se sunce smiješilo«. »Medju kamenjem nikli ljudi«. »Našli su zemlju. Okitio se kamen ze¬ lenilom. Zamukala stada, zasvirale fru- le, zabugarila stara hrvatska pjesma«. I još puuo toga ima u tim debelim, starim kalendarima. Puno podataka, pu- tio nade, puno ljubavi — najviše ljuba- vi. Od staroga Ilirca Trnskoga do tada mladog Domjaniča, svi pišu o Istri, pje- vaju o Istri i bodre ljude u Istri. * Prelistavajuči te požutjele stranice tridesetak godina kasnije — u ove mu¬ čne i tmurne dane u kojima životarimo — sječamo se našega djetinjstva tamo dolje — tamo na onoj »suzi što je ka¬ nula s oka Majke Hrvatske«, kao što reče Milan Ogrizovič. I to djetinjstvo naše, koje nije uvijek bilo ni vedro ni nasmiiano, postane nam milije nego obično — to naše djetinjstvo iz doba onih zanosnih rlječi o našem zavičaju, o zemlji »gdje se kamen okitio zeleni¬ lom« ... \ gdje se bugarila »stara hrvat¬ ska pjesma«. * Prolaze nam tako i tmurni i mučni Božiči i Uskrsi, prolaze jedan za dru¬ gim — deset, dvadeset Uskrsa — a mi brojimo. Brojimo i zanosimo se. A ka- da nam zanos malo popusti, tada preli¬ stavamo stare, požutjele kalendare, i u njima nalazimo nove zanose i nove hrabrosti. Riječi s požutjelih listova — često tepave i naivne riječi današnjih staraca i onih kojih više nema — te riječi nam daju snagu, daju nam nove zamahe i nove polete. A naši domovi, naši osječaji, naše moralne zasade i još sve ono drugo što se naziva evropskom kulturom, sve to ima osnovicu u tom dogadjaju pred de- vetnaest vijekova. Oslobadjati robove, podizati siromahe, ljubiti i neprijatelje, sve to, i još mnogo toga, stoji kao te¬ melj ovoj našoj tmurnoj sadašnjici. Biti čovjeku brat, a ne vuk: izagnati trgov¬ ce iz hrama, posramiti farizeje i odstra¬ niti lakome i bezdušne, sve to su slu- šali siromašni ribari i seljaci u jednoj periferijskoj provinciji ogromnoga Rim- skoga carstva. Za te riječi se podigao križ na Golgoti i pala je krv — farizeji JOŽE KRAPŠ: O VELIKI NOČI Na nebu rdeča zarja jutra sc razlije z gora že prvi žarek sonca se ponuja, v dolini vas iz spanja se prebuja, iz mraka vstajajo, vse bele, že kmetije. Takrat iz cerkve sc procesija izvije in že po poljih, tratah odmeva Aleluja... Tedaj se v srcu mi spomin obuja v dneve, ki so šli, globoko se zarije... Velika noč je. Kristus vstaja iz groba. Ponavljajo sc vsako leto sveti časi. Ne vem, a zdi se mi, da tista doba, da tista se Velika noč več ne oglasi, da ta, ki je, ni prava več podoba, da pesmi te, več niso pravi glasi. Zakaj? Kako? Začuden se vprašujem. Je praznik veliki, nedelja, kakor preje! In topli vetrič z gor zdaj prav tako zaveje. In pirhov rdečih vendar se radujem? Sc dalje v mislih svojih zdaj potujem, odstiram prošlih dni skrbno odeje... Zakaj srce se moje vendar ne zasmeje, ugibam, tožim, brskam, jadikujem. Nazadnje, v kotu skrajnem najdem odgovora: Velika noč in pirhi so mi še ostali. Za drugo pa je le — v spominu še prostora. Očeta, brate so med tem že pokopali... med mano in materjo je strma gora... Nji tam. a meni tu bodo postlali... su tražili krv, a Poncije Pilat, predstav¬ nik velikoga Rimskoga carstva — oprao je ruke. Trgovci iz farama i svečenici i fari¬ zeji rastepeni su po cijelom svijetu. Ali riječi o ljubavi i pravdi ostale su! I otada je ostala nada onih malih — onih siromašnih Seljaka i ribara koji su jedino razumjeli te riječi. Nada da prav¬ da ima zadnju riječ! * I pošli su ti ribari i ti seljaci po zem¬ lji da naučavaju riječi ljubavi, mira 1 pravde. I svuda, u svim kutovima zem¬ lje, naišle su njihove riječi na odaziv. Za njima su otišli robovi, otišli su ri¬ bari i otišli seljaci. I svi su oni postali apostoli nove vjere. Isprva su im se smijali oni veliki — oni mogučnici tadanjega svijeta. Sml- ješno im je bilo da oni mali, neznatni i prezreni ljudi koji nisu znali nego za motiku i čekič, da ti neznatni i prezre¬ ni ljudi naučavaju novu vjeru. Zatim su se mogučnici prestrašili. Jer velike riječi nagoviještale su velika die* la. Ljubav, pravda, čovječnost — te ri¬ ječi su osvajale svijet. A mogučnici su htjeli da svijet bude njihov. I počeli su progoni. Dizali su se novi križevi, svijala su se vješala i škripale su kosti na mučilima. Ali riječi pravde, riječi ljubavi osva¬ jale su svijet kroz muke i krv. Čovjek se borio da postane čovjeku brat. A I mi — sinovi seljaka i ribara iz zem¬ lje na medji dvaju svjetova — vjeruje- mo, da če i u ovoj povampirenoj sadaš¬ njici stare riječi zadobiti svoju snagu. Jer te riječi nisu umrle, iako se čini da ih je sasma nestalo. Ne čuje ih se, ali one žive u milijunima srdaca, žive i bukte više nego što su ikada buktile. I ništa ih ne može ugušiti. Pa ni novo- vjeki križevi, miiijuni novovjekih kri¬ ževa ne mogu to uništiti, ni cimbali i ta- iambasi neče za vazda ugušiti glasove onih koji hoče da riječi tesarovog po- sinka iz Galileje razbistre ovu crnu I jezovitu sadašnjicu. A Mnogo, mnogo nas ima. Stotine i sto¬ tine hiljada, a s onim ostalima koji osje- čaju i misle kao i mi, ima nas na mili- june. I tražeči jedan drugoga u ove da¬ ne Velikog petka i Uskrsa, mi jedan drugotne ulijevamo novu snagu i novu nadu. Mi se osječamo zajedno — u prvom redu zajedno s našim majkama i oče- vima, našom bračom i sestrama. Iako smo daleko, zajednički i jednako osje- čamo i jedan zanos i jedan polet uzdi- že nam srca. A zanos i polet nam daje i osječaj da nismo otkinuta i usahla grana, več mladica puna sokova i sna¬ ge... A budučnost pripada mladicama — milijunima sočnih i krepkih mladica koje streme u visinu — velikim riieči- ma i velikim djelima STRANA 2 »ISTRA« BROJ 13, 14 1 is PROF. JAKOV MIKAC: VAZAM U ČIČARIJI BLAGOSLIVLJANJE MASLINA, I JELA — KLEPE,TALKE, NiAJVEČE DJEČJE VESELJE DARIVANJE D JEČE, KUHANIM JAJIMA NAŠI LIJEPI NARODNI OBIČAJI Nedavno sam se javio u »Istri« s pokladnini običajima, a sada je svakako potrebno, da se nešto napiše i o Vazmu (Uskrsu), jer je Vazam jedila od naj večih svetkovina tokom godine. Širom naše Istre, svaka poveča svetkovina vezana je narodnim običajima, pa prema torne i Vazam, kao veliki blagdan, spojen je s narodnim običajima. Istarski običaji, koji se redaju u gcdini uvijek se kreču oko odraslog svijeta, pa sam ih i tako u kratko bilježio, ali ovaj put nastojat su, da više svratim pažnju na djecu, nego na odrasle i da vidimo kako se naši mališani drže vazmenih običaja. Svaki se od nas sječa, kako iza buč- vezena na ramenima, prsima i rukavi- noga pusta Pepelnicom počima korizma, koja prekida ples, sviranje i pjevanje. Naročito osjete tu naglu promjenu seo- ski mladiči, koji su pred nekoliko dana bučili, a na čistu srijedu smire se pe¬ pelom na glavi. Jest, nastala je črna korizma posta i molitve, i svatko j e dva čeka da je nestane. Dalo bi se i o ko- rizmi nešto reči, kako odrasli poste srijedom i petkom, koja se jela kuhaj u i kako se na večer kod ognjišta moli i drugo, ali bolje če biti da se predje ko- rizmu i da se približimo Uličnici (Cvijet- noj nedjelji). Sve što se više približa- varno Uličnici, opaža se, da se u duši našega istarskog seljaka rad j a neka ra¬ dost i nada za nečim višim, a to je da dostojno dočeka i sprovede Vazam. Uglavnom su širom naše Istre vaz- meni običaji isti ili slični, a pošto su mi najbolje poznati čičski vazmeni obi¬ čaji, to ču o njima i nešto u kratko na¬ pisati, da se vidi kako Čiči provode Va¬ zam. Mnogi se Čiči još prije UUčnice po- brinu za ulične grančice (masline) iz srednje Istre, a koliko se sječam, čak neki Istrani dopreme na magarcu ulične grančice u sela i prodavaju ih na Ulič- nicu pred crkvom. Nekoje su grančice malene, nekoje veče, a nekoje pletene, tako da je od uličnog lista ispleten križ, srce ili nešto drugo. Seljaci, u koliko ih nijesu več nabavili, kupuju ulične gran¬ čice i svatko tko ide u crkvu sobom po¬ nese i malu grančicu. U crkvi sveče¬ nik blagoslovi ulične grančice, a poslije mise ove se blagoslovljene grančice odnesu kuči i metnu u sobu ispod svete slike. Ove se grančice čuvaju, jer služe tokom godine u razne svrhe, kao na pr. za kadjenje kod naglog oboljenja, rastje- rivanje oluje i drugo. Na ovo čemo se ma ili neku drugu, sa finim vezom oko vrata, koja bi ljepše pristajala itd. Na Veliku subotu oko 9 sati još imaju seoska djeca posla da idu s mežnjarom po selu zvati ljude na molitvu i time bi bio kraj njihovoj buči, ali zato do- biju drugi posao. Na Veliku subotu ujutro pred vratima crkve mežnjar za- pali oganj kresivom. Svečenik blagoslo¬ vi vatru, a djeca odnesu blagoslovi jenu vatru svojim kučama i njome zapale domačice vatru na svojim ognjištima. čim vatra počne buktati, domačice metnu kuhati neka jela za Vazam. Obi¬ čaj je da svaka domačica pored drugih jela spremi i želadiju (hladetinu), a od ostalih jela spremi se pršut (šunka), kobasice, slanina, jaja, a bogatiji speku i jagnje. Važna je i pogača koju doma¬ čica umijesi od najboljeg brašna. Sva su jela pripravna več u 5 sati poslije podne, jer i domačica želi, da se spre¬ mi i da ide u procesiju, koja navečer prolazi selom. No prije nego če doma¬ čica u procesiju, odvoji od svakoga jela po nešto i metne u košaru (osim hla¬ detine), a pored toga u košaru metne soli, ulja, luka i pogače. Poslije proce¬ sije, koja obično svrši oko 7 sati, doma¬ čice odnesu košare s jelom u crkvu, da ih svečenik blagoslovi, a poslije blagoslo¬ va odnesu se košare kuči i od toga jela kao ni od drugoga, koje nije posno, ne smije se okusiti do Vazma. Sječam se, kako su ove košare bile poredame u crkvi u mojem selu jedna do druge i na pola pokrite bijelim ili crve- nim rupcem. Iz tih se je košara, pored tamjana što ga je svečenik spuštao iz kadionice, dizao miomiris koji se je razlijevao po čitavoj crkvi. Da je bilo meni i mojim drugovima sjesti oko koje svratiti drugi put, a sada da vidimo, I za tren oka bila bi nrazna ah vario »act, nič-!, tti;™;™ sosare, za tren oaa ona di prazna, ar. što rade seoska djeca poslije Uličnice, Djeca stanu sakupljati male kpmade dasaka od kojih če praviti klepetače i škrgetaljke (klepetala) s kojima če na Veliki četvrtak poslije »Glorije« klepe¬ tati i škrgetati okolo crkve i po selu Seljaci, koji se razumiju u stolarski po¬ sao, imaju pune ruke posla, da prave djeci klepetala. Na Veliki četvrtak, kada zvona na- vijeste »Gloriju« (Slavu), seljaci presta- nu radi ti, kleknu na koljena, prekriže se i tri puta poljube zemlju. Razumije se L da i djeca čine ono što i stariji. Poslije »Glorije« sakupe se djeca pred crkvom i svojim klepetocima i škrgetaljkama klepeču i škrgeču pred crkvom i okolo crkve od jutra do mraka i ta buka traje do druge Glorije, naime do Velike su-bote. Mežnjar (zvonar) stalno ima djecu na okupu, i kad 'počima • molitva u crkvi skupi djecu, pa se i on sa svo- jom velikom crkvenom škrgetaljkom uputi s djecom po selu i klepetanjem i škrgetanjem javljaju seljacima da po¬ čima molitva u crkvi. U crkvi se za vri- jeme molitve sakupe pored ostalih i dje¬ ca pred oltar, odnosno pred »belustru« sa svojim klepetavim alatom. Za vrije- me molitve djeca su mirna, iako tu i tamo padne drveni batič na dasku ili škrgetaljka zvrcne, no mir se odmah uspotavi grožnjom starijih ljudi ili mežnjara s ljeskovom šibom. Djeca, kao djeca, mnogo ne mare za molitvu, nego jedva čekaju kad če svršiti molitva i kad če svečenik tri puta udariti svojom ši¬ bom po podu, odnosno kamenu, da se mogu svojim klepetanjem producirati u crkvi. Na dani znak svečenika, djeca stanu klepetati i škrgati u crkvi i time stvore silnu buku i larmu, da si čak starci začeplju uši. Nekoji dječaci bi čak batinu potajno donesli u crkvu i njome lupali po pločniku. No na dani znak, djeca moraju prestati lupanjem, ali svi odjednom ne prestanu, dok ne¬ koga mežnjar ne pogladi ljeskovom ši¬ bom. i tek onda se uspostavi mir u crkvi. Djeca se svojim lupanjem toliko r_aspo- lože, da zaborave na molitvu i na žalost za Isusom koji je na križu za nas umro. Tom bukom navještavaju djeca smrt Krista na Vel. četvrtak. petak i subotu do Glorije. U ove dane seljaci ne rade teži posao, nego pripravljaju drva za oganj, a u koliko su time gotovi, bilju se i šišaju, a koji ima junca dade_ ga na Veliki petak uškopiti. Domacice siju. peru, krpaju i sprema.iu kucnoj celjadi čisto ili novo odijelo za Vazam. Dje- vojke se skupljaju i dogovaraju se kako če se obuči na Vazam: da li ce metnuti na glavu rubac sa frandžama ili bez frandža i da li če obuči košulju, koja je nato se nije smjelo niti pomisliti, jer na Veliku subotu, kako sam rekao, bio bi grijeh mršiti. Baš u ovom Božjem stra¬ hu i suzdržavanju od svega onoga čime bi se povrijedilo vazmene običaje i sam Vazam, u našim malenim dušama po¬ staj ao je Vazam veličanstven, a uskrsnu- ce Krista dočekali smo s velikom že¬ lj om i veseljem. Konačno, osvanuo je Vazam. Na Va¬ zam svi zajedno ručaju u 8 sati. Na¬ ročito se pazilo na djecu, da se ujutro na Vazam prije jela operu, jer seljaci misle, da bi im se stoka tokom ljeta su¬ šila, ako bi na Vazam došla djeca u staju ili s jela za stol, a da se nisu prije toga oprala. Prije ručka sjedne kučna čeljad oko stola i čeka da najstariji. obično djed ili baka započnu molitvu jer _u obične dane kod stola prije jela moli najmladji, a u svečane dane naj¬ stariji. Baš i taj čin mnogo utječe na ukučane kada vide gdje najstariji u kuči pred njima moli. Poslije molitve majka razdijeli svakome svoj dio šun¬ ke, kobasice, slanine, jaja i listič bla¬ goslovljene ulike, a hladetina se jede skupno iz jedne velike zdjele. Najprije se u usta metne list blagoslovljene ulike, koji se mora pojesti i ako je žuk, a onda slijede druga jela i konačno skupna hladetina. No prije nego se jaja pojedin ukučani igraj u se ja jima tako da svaki stisne svoje jaje u šaku, da mu samo vršak viri iz sake.* Držeči tako jaje, drugi udari svojim jajetom po njegovom i čiji se vršak razbije, taj više s njime ne igra, nego ga odmah pojede, a olu- pine baci u vatru, jer su blagoslovljene. Za ovakvu igru podesna šu jaja koja su šiljasta, pa ako koga zapadne tupo jaje, moli djeda ili baku da mu promi- jeni jaje, jer se oni obično ne igraju, a da se dobjje ovakovo jaje treba obečati da če tokom godine biti dobri i poslu¬ šati stari j e. Poslije igre oko stola, jaja se pojedu i time je ručak gotov. Sta¬ riji se razilaze kojeku.da, spremaju se u crkvu k miši, a mladji nastave igrom, ali ne kucanjem jajeta u jaje, nego gadjanjem sitnim novcem u jaje, a to se igra ovako: Jedan metne jaje na zemlju i od njega odmjeri u ravnom pravcu 7 do 8 stopa, a može odmjeriti i više ili manje, prema torne kako se pogodi s drugom koji kani gadjati jaje sitnim novcem. Gadjač se postavi na medju odmjerene dužine i sitnim novcem gadja jaje ono- liko puta, koliko nogu iznosi dužina pravca. Pogodi li jaje da novac utjera u njega, gadjač uzme novac i jaje, a ne pogodi li izgubi novac kojim je gadjao jaje. Nekoji igraju i tako, da jedan drži jaje u šaci medju prstima, a drugi mu gadja jaje jedamput u daljinu od pola koraka. Pogodi li, negovo je jaje i no¬ vac. a obratno, izgubi novac. U koliko igra prestaje u kuči, djeca nastavljaj u igru vani s ostalom seoskom djecom. Gadjaju se samo kuha,na jaja. Sječam se, kako smo se _ kao djeca več par dana prije Vazma učili gadjati sit¬ nim novcem u kakvi stari podložak, samo da na Vazam možemo više toga pogoditi. Nekoji čak kuhaju jaja u ku- pusu samo da im je tvrdja lupina, ali takvo jaje ne vole gadjati. Na Vazam ne idu seljaci jedan dru¬ gotne u goste, nego si čestitaj u_ sr etan Vazam pred crkvom prije nego če iči k miši, ali drugi dan' Uskrsa posječuju se, a naročito si rodbina dolazi u goste. U koliko se ne vide kod kuče, nadju se poslije podne u gostioni, gdje se vole zobaviti i zabugariti, a mladji zapje- vati. Ako je zgodno mjesto, mladičima se dozvoli ples, ali ne mnogo, nego samo par sati, jer odviše plesati na Vazmeni ponedjeljak, stariji svijet 'smatra gri- jehom. Djeca ne smiju u gostionu, nego idu po selu posječivati svoje »šantole« (kume), koje su im obečale tokom go¬ dine za neko dobro d jelo jaje. čim se dijete pojavi kod »šantole«, ona več znade koja joj je dužnost a da dijete ne pita dade mu obečano jaje. Ne_ dade li mu jaje, neka ne računa da če .ie to dijete poslušati kroz godinu. Djevojke ne idu po selu posječivati sve one »šan¬ tole«, kojima su nešto dobra u godini učinile, nego Same kume donesu obično 3—4 jaja djevojci da joj se time oduže. Koja je darežljiva, donese i više, a time hoče da joj djevojka bude više uslužna. Dobivena' jaja, djevojke metnu u sito, a zašto baš u sito meču jaja, ne sječam se, ali znam, da i to ima neki razlog. Djevojke prodaju jaja šavrinkama iz okolice Trsta koje trguju jajima. Neka se ne misli, da djeca i djevojke čine usluge samo radi jaja. Ne, to ne odgovara istini, jer usluge čine i bez toga, a ovo darivanje jaja stari je obi¬ čaj, koji se sam od sebe podržava, po¬ što domačica mnogo i mnogo puta i ne- hotice obeča da če za Vazam darovati jaje, a da pri tom niti nije mislila što je obečala. Kako vidimo, naša djeca u istarskim selima ljepše provode Vazam s istarskim običajima u šali, i igri, nego naša emi¬ grantska djeca u tudjini bez vazmenih običaja, u stanovima izmedju četiri zida. Pored mene i mnogi ostali naši ro¬ ditelji sječaju se u tudjini svojih vazme- ,nih običaja iz svoga istarskog kraja, koje pričaj u svojoj dječici da im time čine sladji Vazam, i da im time uliju ljubav u dušu za rodjenu grudu. Djeca začarano slušaju i Žale što ne mogu u svome kraju da sprovedu Vazam. Stari 'kver v Barkovljah okoli leta 1800. STARAC Još si’ domišljali: . Kakoj stari junak si, sla ’ zamišljen va svoja leta, va keh si čuda provct. Nad tobon so pasali vihori, ma ti si vavek korenika kakoj staro deblo od duba, is kega još raste mladika. Milina te je bilo gledat, kad si ša’ skroz naše leuntrade. Oči so li bile kakoj svetlost nad polji prvo nego sunce zapade. NA MOJEN STAREN DOME Kada je bi lep prolič ja san se doma vrnč. Posud je sponi en ožive na ona davna leta, keh več ni. Se je bilo lepo kakoj nekod. Va rudine so čerešnje ovale, vetar je šapica va grmje, na sunce so se senokoše smehljale. Posud, posud... spomen mladosti — Srce ne miruje, doki e se ne obajde: saki štrped, kade slaviči kantajo, boškice, dolcč i stare brajde. O moj dom! Po svete san čuda prova, ma nison te pozabi! Kako se vavek vrača prolič, tako se vrača i spomen na rulade dni. VRLINO V US KR S! Za nas sve, mlade i stare vrlo je veseo taj naš blagdan. Mladež u njemu vidi samog sebe, vidi svoju mladost, a na starije dje- luje sugestivno, te postaju i oni duševno mladji, postaju veseliji, blaži, spokojniji. Mi na Uskrs slavimo uskrsnuče Isusovo. Bio mrtav, ustao iz groba; uskrsnuo. Baš zato su krščanski mudraci odabrali prolje- če za Uskrs, jer u prolječe čitava se narav budi od sna i zamrlosli, oživljava, se, sve počinje pupati, cvasti, rasti. Priroda dakle u prolječe ustaje iz mrtvila kao Isus iz groba... Na nas sve ljude djeluje prolječe ugod¬ no, osvježuje nas i preporadja, pa tako i Uskrs. Sunce ima velik upliv na čitavu pri- rodu, pa tako i na ljude. Zima. odnosno hladno sunce, djeluje obratno. Zalo sc svi narodi vesele prolječu. I naši pradjedovi Slaveni još kao pogani veseljaku se prolječu, pak su bogu Suncu palili krijesove veseleči se i plešuči oko njih. Premda živimo u doba kulture, ipak i na kulturne ljude i narode ima velik upliv sunce i prolječe, jer smo svi mi djeca pri¬ rode. Naša riječ Uskrs je zapravo staroslo¬ venska koja glasi »voskrsenije«. a znači probuditi. se. ustali, uskrsnuti. Pravoslavni Slaveni. zovu Uskrs » Voskresenije«, Vaskrs, pa se i pozdravljaju tog blagdana, sa »Hrt-: stos voskrese / zlomil reber. risee nekaj | Zdravnik! pred sodiššem Reka, april 1939. — Listi so prinesli kratko poročilo, da so se morali zagovar¬ jati pred reškim sodiščem zaradi splava Marija Božič iz Opatije in trije zdravniki, | imena katerih pa listi ne prinašajo. Državni _ tožilec je zahteval za vsakega dve leti in j tri mesece zapora. Sodišče pa jih je opro- I stilo zaradi pom anjkanja dokazov. [Utonila v vodnjaku Gorica, aprila 1939. — Pretekli teden se je_ v Biljah pri Renčah zgodila težka nesreča. 65-letna Marija Saunigova je iz vodnjaka zajemala vodo, ko ji je nenadoma postalo slabo. Nagnila se je na nizek ob- zidek vodnjaka in padla preko njega v vodo. Prisotni so takoj pritekli na pomoč, pa je bilo že prepozno in brezuspešno. Po napornem delu so jo izvekli iz vode. toda njeno truplo ni kazalo več znakov življe¬ nja. • 30 let zapora Gorica, april 1939, — Pretekli te¬ den je bil pred porotnim sodiščem obsojen na 30 let zapora. 2500 lir denarne kazni in na 3 leta policijskega nadzora Vladimir Li¬ čen, star 29 let, po poklicu mehanik, ki ie bil kriv umora karabinerja Giovannija Melisa dne 27. marca preteklega leta v Gorici. O tem dogodku je tudi naš list svo- ječasno pisal. Ličen je ukradel kolo, Pa so ga mimoidoči zasačili, ujeli in predali ome¬ njenemu karabinerju, ki ga je odvedel v karabinersko kasarno. Med potjo se je po¬ srečilo Ličenu pobegniti, toda karabinjer mit je biHakoj za petami in ga končno tudi ujel. Ko je videl Ličen, da je premagan je izvlekel revolver in izstrelil na Melisa tri smrtnonosne strele. Toda na svobodi je bil prav malo časa. Že 4. aprila so ga prijeli v Trstu in ga spravili pod ključ. O žitu v Istri Trst, aprila 1939. — Tudi v Istri ka¬ kor v vsej Italiji so morali kmetje takoj po žetvi oddati vse žito, kolikor ga niso rabili za najnujnejše domače potrebe, po¬ sebnim zbiralnim uradom, ki so žito na¬ kopičili v velikih shrambah (silosih). Cena za odkup je bila razmeroma visoka, toda istrski kmetje so bili močno prikrajšani, kajti krajevni faktorji so jim odbili kar po 10%. češ da ima žito toliko drugih pri¬ mesi, od katerih ga je treba šele čistiti- Daši ie bila ta tvrditev močno pretirana, so se morali naši kmetje udati. Sedaj pa je prišlo na dan, zakaj so krajevni organi tako postopali. Iz žitnih zalog je namreč izginila večja količina žita, govorijo o ka¬ kih 1500 stotov. Kot osumljence so areti¬ rali skladiščnike, toda ti so lahko dokazali svojo nedolžnost. Krivi so samo omenjeni organi, ki zavzemajo dokaj visoka mesta v fašistični hijerarhiji. Količino žita, ki us¬ treza odbitku, katerega so zaračunali na¬ šim kmetom, so kratkomalo pridržali zase in z njo na lastni račun raspolagali. Tako so opeharili ubogega kmeta in državo. Ker pa so na vodilnih mestih, ni o kakem po¬ stopanju proti niim niti govora. Požar in avtomobilska nesreča Lokev, april 1939. — Da nesreča ne pride sama. to bi mogli potrditi vnukinje in sin nesrečnega starčka Mavriča, ki je pri požaru zgubil življenje, kakor smo v prejšnji »Istri« pisali. Komaj se so malo oddahnili od nesreče in pokopali starega očeta, že jih doletela druga nesreča. Eden izmed sinov pokojnega Mavriča, mlekar Anton Mavrič, star 50 let, je pretekli te¬ den odpeljal z avtomobilom večjo količino mleka proti Trstu. S seboj je vzel hčerki 15-letno Marijo, 20-letno Terezo in 17-let no Ljudmilo Fondovo. Komaj nekaj kilo metrov od' Lokve, je Anton, ki je šofiral opazil, da avtomobil zanaša sem pa tje Vsa njegova spretnost, da bi uravnovesil vožnjo, ie bila zaman in avtomobil se je prevrnil v jarek. Vsemu ie precej pripo- riiogla slaba cesta in pa dež, ki je napra¬ vil blato. Anton si ie zlomil nogo in dobil več ran po vsem telesu. Marija ima zlom ljeno nogo v kolenu, Tereza je zadobila težko rano na glavi. Ljudmila pa je najtež je ranjena: ima težke rane na dolnjem delu telesa in pretres možganov. Vse je rešilna postala odpeljala v tržaško bolnišnico, kjer bodo morali ostati po nekaj tednov. Avto¬ mobil je zelo poškodovan in razlilo se je tudi več hektolitrov. mleka. ŠE TRETJI SLOVENSKI DUHOVNIK PRED KONFINACIJSKO KOMISIJO Trst, aprila 1939. — Razen župnika Krtela, iz Kojskega v Brdih, ki je bil obso jen na dveletno konfinacijo, sta bila po¬ zvana pred konfinacijsko komisijo pri go- riški prefekturi še dekan Pavlin iz Ko¬ barida in župnik Bregant iz Cerovega v Brdih. Ta dva sta bila sicer izpuščena, toda dobila sta nalog, da se morata zgla¬ siti pri goriškem nadškofu Margottiju, kjer bosta dobila obvestila o nadaljnjem pošto panju. Očitno sodeluje cerkvena oblast najtesnejši zvezi s političnimi državnimi in fašističnimi organi pri preganjanju naših duhovnikov in našega jezika v cerkvi. O tem priča tudi dejstvo, da bo imeno¬ van za dekana v Idriji italijanski duhovnik, Iz Devina pa bo premeščen župnik S t a- n i č, proti kateremu že delj časa hudo ro¬ varijo fašistični činitelji. Razvoj talijanskog radia Fašistička Italija izgleda da si je predu- zela da bi postala najvžča i naiiača radio- velesila u Evropi. Največa talijanska po¬ staja za davanje postoji u talijanskom predgradju Prato Smeraldo. Smatraju je najiačom postaiom za davanje na svijetu i ona ie najodlučniji protivnik moskovske postaje i najopasniji konkurent engleske stanice u Daventry-a. Ova postaja radi bez orestanka dnevno 24 sata i daje vijesti na 18 raznih jezika obasižuči tako svojim emisijama cijeli svijet. S druge strane opet imade Italija sve potrebne uredjaje pomo- ču kojih može da paralizira rad stranih stanica. tako da domači slušači ne mogu da čuju protutalijansku propagandu stranih stanica. sti, svbje odgovornosti i ^>geJoJu sumu prilike "dodijelile onim momentom, postao emigrant. V našem slučaju bi nječ morala biti sinonim nječima svaki onaj naš eml- »emigrant« »narodni borac*, ni uuruiš-*, jer •>—- -- . - arant koji — u isto vrijeme — nije i borac 'za visoke ideale našeg seljačkog rekao se je, več i samim tvoie zemlje i svojega naroda. Naši kod ku če imaju svoje zadatke, koje su oni do sada vršili, u svakom slučaju, samo časno i us- pješno. Mi smo tu zato. da manifestiramo težnje našeg narodnog elementa, da pred cijelim svijetom zastupamo njegove životne interese, da podržavamo i iražimo veze i prijatelje, te da na taj način stvaramo atmo- sferu koja bi omogučila poboljšanje postoje čih prilika u kojima se, u ovom momentu, nalazi naša uža narodna zajednica. Ali mi smo ovdje i zato da podržavamo i neprekid- nu vezu izmedju našeg neemigrantskog se¬ ljačkog naroda i čitave naše nacionalne za¬ jednice. Posljedice te povezanosti mogu biti dalekosežne, i imat če svakako presudan utjecaj na budučnost vaše zemlje i našega naroda, jer je naš elemenat u Istri osudjen na propast u koliko se nadje odvojen od na¬ še opčenarodne politike i našeg narodnog debla. 1 mi smo dužni da učinimo sve, kako bi ove veze izmedju našeg naroda ovdje i našeg naroda dolje bile što postojanije i što čvršče. Ali te veze ne bi mogle biti postoja- ne bez jedne izrazite nacionalno-političke pozadine Ovu činjenicu moramo uzeti u obzir u onim slučajevima, kad želimo dati jedan zdrav ton našoj emigrantskoj politici, jer na smjernice naše emigrantske politike mogu utjecati samo ovi faktori: društve¬ no shvačanje, odnosno ideološko-političko opredjeljenje našeg narodnog elementa u Istri, 'kao i karakter političkih prilika u hr- vatskoj narodnoj zajednici. U konkretnom slučaju, naša emigrantska politika mora imati karakter koji če je jasno ohilježavatt kao hrvatsku i kao seljačku Ni mi kao emigranti, a ni naša uža na¬ cionalna zajednica, ne bi nikada smjeli vo¬ diti politiku, koja bi bila u suprotnosti s in- teresima. naše nacije, nego, naprotiv, mi smo dužni da sve svoje specijalne interese -stavi¬ mo u službu životnim interesima cjelokupne naše nacionalne zajednice. Ali ako ispravno služimo našem seljačkom narodu u Istri, on¬ da služimo i čitavoj naciji, jer interesi sve- ukupnog hrvatskog seljačkog naroda, bez obzira na sve administrativne pokrajinske i državne granice, su uvijek jedinstveni. Naš emigrantski pokret je samo jedan dio opčeg istarskog narodnog polcreta, a ideolo¬ gija tog našeg opčeg narodnog pokreta je — u isto vrijeme — i ideologija naše emi¬ gracije. 1 bili bi smiješni, kad bi tvrdili da nemarno ideologije. A isticati ideološka i po¬ litičku stranu naše borbe nije samo potreb¬ no, nego je i neophodno. Naša politička mi¬ sao može nas, u koliko smo ostali dosljedni svom životnom putu, samo ujediniti, a nika- ko razdvojiti, kako nam je to, nedavno, tvr- dio jedan naš stariji emigrant. Da to ne bi mogao biti slučaj, čitav taj naš emigrantski rad ne bi imao uopče svrhe. Prilike se danas mtjenjaju vratolomnom brzinom, glavni razlog je — u tom pogledu — politička aktivnost svih društvenih snaga, jer prilike se same od sebe ne bi ipak mo¬ gle mijenjati, nego je tek potrebno, da se radi na torne da ih se promijeni. V našem slučaju, treba raditi na torne da se situacija, u našoj užoj narodnoj zajednici, poboljša. A to nastojanje i takav rad je več politika. — L C. — Trst- — Pri Repentabru se j e zaletel avtomobil v steno, v katerem so sedeli Gvidon Jerko star 20 let, Ezi 0 Al¬ berti in 21-letni Bandelj Jakob, ki je šo¬ firal. Da bi se izognil kolesarju. j e Bandel napravil oster ovinek, kar pa je povzro¬ čilo, da se je avto zaletel v steno ob ce¬ sti. Alberti in Bandelj sta zadobila lažje poškodbe, le Jenko jo je težje skupil, ker mu ie počila lobanja in ima pretresene možgane. * — Trst. — Med družinami, ki so pri. šle iz Tunisa v Italijo, se nahaja tudi 10 družin iz Trsta, ki so pretekli teden prišle nazaj iz Afrike v rodno mesto. Fašistične organizacije si prizadevajo, da jih spravijo na delo in k saslužku. — Trst, — Vojak A. Spina, ki je pred nekaj meseci povozil z avtomobilom Kata¬ rino Vidrihovo, ki je dobila težke poškod¬ be po vsem telesu, je bil pred sodiščem oproščen, ker je dokazal, da ni kriv te ne¬ sreče. * — Trst. — V bolnišnico se je za¬ tekel 19-letni mehanik Kazimir Stepančič s številnimi poškodbami na rokah. Izjavil je. da so ga ranili v pretepu. * — Trst. — Z zlomljeno čeljustjo sa pripeljali v bolnišnico 17-letnega pastirja Ivana Pezetiča iz Dan pri Lanišču. Pove¬ dal je da je padel s kolesa. * — Trst. — Angelo Čokovo iz Lonjer. ja je podrl nerodni kolesar Zaradi lažjih poškodb je bila prepuščena domači negi. * — Trst. — Pri padcu je 13-letni Danilo Pertot zadel z glavo ob kamen tako nesrečno, da mu je oster kamen prebil oko. Poklicali so takoj rešilno postajo, ki ie fanta odpeljala v bolnišnico. Zdravniki so izjavili, da je oko zgubljeno. •S — Trst. — 30-letnemu Silviju Mo¬ zetiču je velika deska padla na glavo. Z obtolčeno glavo so ga odpeljali v bolniš¬ nico. kjer bo ostal 15 dni. * — Trst. — Umrli so: Tavčer Ivan 54 let, Rudež Roman 28. Dan Rudolf 60, Skubic Josip 67. Živic Karel 70, Kovačev Nikolaj 60, Gliha vd. Winkler Frančiška 78 Stok Štefan 81, Ipavec Anton 59. Križman por. Cak Ivana 45. * — T r st, — 55-letni Kapič Alfred, knji¬ govez. je padel na tla in se težje ranil na čelu. Prepeljali so ga v trž. bolnišnico. * - Trst. — V morje je padel 45-letni Karl Benčič, ko mu ie prišlo nenadoma slabo na pomolu Bersaglieri. Iz vode so ga izvlekli finančni stražniki. * — Postojna. — Na meji so prijeli nemškega državljana Ivana Kopeckega iz Dunaja, ki je že večkrat prišel v stike z obmejnimi oblastmi. Odpremili so ga nazaj na Dunaj. * — T r s t. — S kolesa Je padel 18-letni Josip Trebičan, ko se je z veliko brzino vozil po ulici. Pri padcu je zadel z glavo ob pločnik in prenesli so ga v bolnišnico v težkem stanju. * - Trst. — Tržačani so pojedli pre¬ teklega leta 7,649.921 kg mesa, od tega 1,950.029 teletine, 1, 931.328 ostale gove¬ dine, 1,800.000 volovskega mesa, 430.717 konjskega mesa, 829.903 svinjskega me¬ sa ter 50.275 kg mesa domačih zajcev. Na vsakega Tržačana odpade na leto 30 kg mesa. * — Trst. — Pred sodiščem sta bila ob¬ sojena zakonca Ceh Josip in Marija. Obto¬ žena sta bila, da sta se zoperstavljala go¬ stilničarju Ladislavu Kresu, ki jima je na¬ javil v gostilni policisko uro, pa sta kjub temu od njega zahtevala vina, dokler se niso vsi malo potolkli. Zakonca sta bila obsojena na preko 100 lir den. kazni. * — Trst. — 41-letnega Štefana Stanto so obsodili na 5 mesecev in 23 dni zapora in 783 lir denarne kazni, ker je kradel elek¬ trično strujo. * c — T r s t. — Ko so razkladali premog ^ parnika je padla velika deska na dva de¬ lavca. Enega ie pri tem ubilo, a 26-ietnega Antona Naprotiča teško ranilo. ♦ — Solkan -pri Goricfi. — Sredi preteklega meseca je umrla kot žrtev ma¬ terinstva 33-letna Zofija Kanclerjeva. ^ a ‘ pušča moža in dva otroka. * — Zgonik na Krasu. — Poročil se ie, g. Janko Obad iz Saleža z gdč. Marn Škrkovo BROJ 13. 14 I 15 ISTRA STRANA 17 D JEL A NAŠE EMIGRACIJE Društva se mijenjaju kao i pojedinci koji ih sačinjavaju. Ni naša emigracija ne može da izbiegne torne prirodnome zako¬ nu. Nije lako dati sliku naše emigracije danas, a još teže kakova je bila pri svo- iem radjanju. Da se razumijemo; emigra¬ cija ie pošiiana od Maribora do najneplod- nijiii predjela Makedonije i Južne Srbije. Ima nas sedamdesetak hiljada. i što ie ta armija učinila kroz tih dvadeset godina? Za one preko i sebe ovdje? Je li se bar temeljito pripremila z a rad ili se je rastva- rala i gubila energije? Prenesimo naše trsove odozdo nekamo u Bosnu, slabo če biti grozdje, još slabi- je vino. Seobom, ljudi mijenjaju uvjete za život i sredinu, prekida se kontinuitet i pokušava se priiagodjivanju novim prili¬ kama koliko — toliko. Bezuvjetno su pri- prerne za rad jedan od na j težili poslova. Kada mašinerija krene, ljudske ruke se ne¬ kako lakše ukapčaju u rad i kad bi se mi bili spremali dvadeset godina za glavni dio poslova, to pripremarije bi prethodilo veli¬ kim uspjesima. A što,se ie dogadjalo? Mi smo klipsali za dogadjajima i zbivahjem. Nesreča za nesrečam morale su da se sur- vaju n a male ljude i narode, pa da se kod nas pokrene nešto pozitivno-Do¬ kazom je naša emigracija u Zagrebu- Led ie krenuo. Napetost i uzbibanost u svijetu nije poštedila ni naše redove. Nuž- no je morala da pokrene zdrave snage emi¬ gracije. Ona je pokazala veliku valju za rad. Neče da buduče generacije ukazuju prstom na jalovost onih koji su prethodili i zarili glave u pijesak daleko od toga da pokažu račune svojega nerada. Sakriti ne¬ rad' i legitimaciji! da ne izazovu reakciju zdravih dielova i da mašina ne krene. Tu devizu je trebalo stvarno ispisivati i dizati visoko, se vidi stvarno stanje pokreta. Cak i deklamacije su bile slabe i nezapažene. Govori, skupštine, konferencije, cirkulari, predbacivanja, nutarnje nesuglasice i trve- nja; toliko karijera, toliko tuberkuloznih, toliko mrtvih. Zar ie to slika? Je li to sve? Sleme za buduči, veliki pothvat?? Daleko od’ toga. »Sve ovisi o situaciji...«, čuje se ozbiljno i znalačko obrazlaganje pojedina- ca. Okreni se poslije toga na drugu stranu i spavaj mirno dalje dok ti iz vana ne do- dje »ono šlo svi očekuju«, »što če biti nuž- na posljedica razvoja medjunarodne situa¬ cije ...« Dugo čekamo da neko dade kritičnu oejenu našega stanja i naših snaga. Da se prebrojirno i raspodjelimo alat. I onda upozorenje: »čuvajte lijepo ruke, da se ko ne oziijedi, da ne bude črtava!« Možda bi htjeli još i radniku dati rukavice da ne dobije žuljeve. Pa makar ih i sam platio (rukavice, razumije se). I onako je lako odbiti. Pa to je u dnevnoj praksi. Konačno: nastaje čas kada se dižu ko¬ prene i maske, kada se mjeri snaga. Znak je stvarne snage otkriti pogreške, jer je to uvjet da se one mogu ukloniti. Gdje jc pri- je počelo? Teško je to kazati: da li u na¬ šem društvu u Zagrebu, Brodu, na Sušaku, u Beogradu. Ne čemo se otimati za lovo¬ rikama, jer ie to daleko od svrlie. Važno je to, da pronadjemo bolest, da bi joj našli lijek. Glavno ie da ustanovimo diagnozu. A liječiti čemo bolesnika skupno, odlučni, združeni i složni. To je cement za velike gradjevine. Njim a odgovaraju velike žrtve. Kada se nameču, primarno ih. Upravo sto- ga jer hočemo živjeti. Zagreb, pred Uskrs 1939. lančina MANJINSKA. ŠTAMPAI U VOJVODINI Njemačka i madžarska narodna manjina je, van svake sumnje, svijesna ogromne va¬ žnosti javne riieči, štampe, u ostvarivaniu svojih ciljeva. Obje manjine obračaju štam- pi vcilku pažnju, tako da je manjinska štani- pa u Jugoslaviji veoma razvijena. a manjin- ski listovi mnogobrojni. Madžari u Vojvo¬ dini imaju četir? dnevna lista: »Rcgeli Ul sag« (Novi Sad) »U j H i r e k« (Som- bor), »N a p 1 o« (Subotica) i »H i r a d o« (Petrovgrad) Nijemci imaju dva dnevna li¬ sta: »D e u t s c h c s V o 1 k s b I a t <« I »Deu¬ tsche Z e i t -i n g« u Novom Sadu (večer- nje izdanjc »Deutsches Volksblatt«), Mjmo to¬ ga interese madžarske manjine u Vojvodini zastupa trideset nedjelinih i mjesečnih fi- stova. a njemačke četrdeset. Osim u Voj¬ vodini imadu Nijemci svoje listove u Hrvat- skoj i Sloveniji (Osijeku, Zagrebu, Kočevju itd.) tako da se broj maniinskih listova u Jugoslaviji kreče oko osamdeset. 1 VELIKA TIHOTAPSKA AFERA Postojna, marca 1939. Kakor piše tržaški »Piccolo«, so oblasti, že zopet zasledile novo tihotapsko afero, v kateri so tihotapci, kakor pravi list, na prav diplomatski način znali prikrivati tiho¬ tapstvo lesa iz Jugoslavije v Italijo. Ko je tako pred nedavnim časom pris¬ pela večja količina lesa čez mejo, so ob¬ mejne oblasti podvzele vse mere, da ugotovijo, če se je transakcija v pravil¬ nosti izvršila, ki se je zdela na prvi po¬ gled precej sumljiva. Po poročilih in ovaduhih je prišlo oblastem na uho, da na tisoče debel prihaja čez mejo opremljeno z vsemi potrebnimi doku¬ menti kot tranzitno blago. Les prodaja¬ jo tvrdkam v notranjost Italije in ca¬ rinske oblasti so dosedaj debla označe¬ vale s carinskimi oznakami ter še s po¬ sebnimi konvencionalnimi znaki. Zara¬ di tega so se pritoževali vsi dvolastniki in so proti temu zelo ostro protestirali, osebno pa so bili prizadeti, ko so nasto¬ pile sankcije in ko je bil promet zaprt, Italijanskim oblastem se je tedaj zdelo marsikaj sumljivo. Da bi si odpomogli, so lastniki gozdov v obmejnem kraju pregledali vse dogovore med Italijo in Jugoslavijo, ki se nanašajo n a promet z lesom in so tako na veliko iznena.de- nje italijanskih oblasti po »diplomatski« poti, kakor piše tržaški list, rešili zadevo v svoj prid. Iz pozabljenja (menda za tamkajšnje oblasti) so oteli pozablje¬ no klavzulo v nekem starem oboje¬ stranskem dogovoru med Italijo in Ju¬ goslavijo, ki pravi med drugim, da je posestnikom v obmejnem pasu, ki ima¬ jo gozdove, v katere ne peljejo z itali¬ janske strani nobene ceste, dovoljeno, da prepeljejo svoj les po določenih pre¬ hodih v Jugoslavijo, odkoder ga potem po železnici ali po večjih cestah zopet spravijo v Italijo, ne da bi za to plačali VAŽNA EMIGRANTSKA STATISTIKA Statistični odsek zveze emigrantskih dru¬ štev, je za kongres, ki bi se moral vršiti lansko leto, izdal obširno poročilo na 34 tip¬ kanih straneh. To poročilo je opremljeno večinoma s tabelami, ki so ne samo zanimi¬ ve, ampak za vso našo organizirano emigra¬ cijo, izredno važne. Že korak sam, da se se¬ stavi statistika o vsem emigrantskem življe¬ nju, je važen. Vendar pa se mi zdi, da je ta statistika, ki so jo prejela predvsem vsa dru¬ štva, našla premalo zanimanja med član¬ stvom in da je našla najbrže svoj kot v ar¬ hivu, ne da bi jo ta ali oni preštudiral, in o njej poročal bodisi na društvenem sestan¬ ku ali pa na odborovih sejah. V par vrsti¬ cah poudariti vse, kar bi hotel, je težko. Ho¬ tel bi se le sklicevati na slednjo pripombo, da bi morala društva o tako važni organi¬ zacijski zadevi govoriti in razpravljati koli¬ kor se da obširneje. Za vsa društva je namreč objavljena statistika nekako spriče¬ valo, v katerem se kaže njih delo in njihova zavednost kot članic neke višje organizacije. Kot nekaka slaba ocena se more n. pr. sma¬ trati za posamezno društvo črtica, ki je za¬ risana v posameznem statističnem predelu. Ta kaže, da društvo ni izpolnilo niti v tej stvari popolnoma svoje dolžnosti in nudilo zbirateljem popolnega materijah. Če. so, oz. bi društva statistiko natančno pregledala, bi brez dvoma v bodoče popravila ta svoj nedo- statek. Ves materijal, ki ga nudi ta statisti¬ ka pa je zelo važen tudi za bodočnost, ko se bo pisala zgodovina emigracije. V tem oziru pa bi bila naloga društev poskrbeti, da se vse napake in nedoslatki, kolikor se dajo, popravijo in statistike čimbolj pribli¬ žajo resničnemu stanju. Vse to pa bi se da¬ lo doseči Ir, če bi posamezne organizacije vzele resno v pretres statistike in o vsem obveščale odsek, ki je prevzel tako važno in težko nalogo. Tudi v listu bi se moralo o tej govoriti in razpravljali. »Mi ne možemo nikada dopustiti, da mladi Talijani imaju i izvršuju dvije vjere: jednu fašistlčku i jedmi kaloličku. Čovjek može biti ili fašist ili katolik«. »REGIME FASC1STA«. ROMA. IVAN BOŠTJANČIČ: carine in drugih dajatev. Italijanske oblasti so seveda morale ugoditi njiho¬ vim upravičenim zahtevam in zopet do¬ voliti uvoz lesa, ki je bil sicer iz gozdov v italijanskem obmejnem pasu, pa se je moral zaradi slabih oz. ugodnejših pro¬ metnih sredstev prepeljali v Jugoslavi¬ jo in šele potem zopet v Italijo. Toda italijanskim oblastem se je vseeno malo čudno zdelo odkod tolike množine lesa, Ker niso mogli ničesar ugotoviti pri transportu in nobeno poneverbo, ni jim ostalo drugega, kakor se podati v goz¬ dove in s težko muko prešteti, koliko debel je v teh gozdovih. Po dolgih ra- čunah so začudeno ugotovili, da je šte¬ vilo debel izvoženih v Italijo, znatno prekašalo število onih, ki so jih prešteli in d a prekašajo tudi število italijanske in jugoslovanske zone skupaj. Torej če bi posekli vse te gozdove, ki jih imajo na italijanski strani, bi že zdavna ne bilo niti drevesa več. Toda ti gozdovi še stojijo in so skoro neizsekani. Zaradi tega oblasti obtožujejo, da je les priha¬ jal iz drugih krajev Jugoslavije, kar se je baje ugotovilo. Italijanske oblasti so po svojih računih izračunale, da je bilo na ta način vtihotavpjenih v Italijo nič manj kakor 222.838 debel! Zaradi tega prestopka je obtožena cela vrsta jugoslovanskih dvolastnikov, ki se bodo morali zagovarjati pred ita¬ lijanskim sodiščem zaradi tihotapstva. To so: Vito Kas iz Rakeka. Henrik Le¬ ban iz Postojne, Ivan Martinčič iz Po¬ stojne, Gregor Tršar iz Logatca. Zaradi sodelovanja se bodo morali zagovarjati: Anton Drmota, Vincenc Kunstelj, Franc Kunstelj, Viktor Senica, Ignac Rus, Avgust Maček, Hubert Vouk, Andrej Devjek, Franc Kornič, Adolf Kar in An¬ ton Rojc. »ASSICURAZIONI GENERALI^ U ZAGREBU »Hrvatski dnevnik« donosi: — U našim krajevima imade više stranih osiguravajučih društava, koja žive i stiču kapital medju na¬ šim hrvatskim privrednicima i privatnicima. Osiguravajuče društvo »Assicurazioni Ge¬ nerali« sa sjedištem. u Trstu radi u Hrval- skoj vet nekoliko desetljeia, a za potvrdu uspješnog djelovanja gradi ogromnu palaču na .lelačičevom trgu. Fasadni dio zgrade i slubište bit ie oblo¬ ženo granitom, kojega je to društvo nabavilo u Italiji i Belgiji. Kraj naših kamenoloma granita u Bo¬ sni, koji obiluju prvorazrednim kamenom, još bi se nekako moglo podnijeti, kada bi te nabave bile vezane samo za sirovu robu. Medjutim kamen za novogradnja dolazi več u brušenom i poliranom stanju, cime su teško pogodjeni naši vadnici, brusači kame¬ na, pogotovo kraj velike opčenite neuposle- nosti i silnoga zastoja u gradjevnoj djelat- nosti. Vodeči računa o našem hrvatskom rad- ništvu, iznosimo ovaj slučaj, jer nam je ne¬ razumljivo, zašlo se jedno poduzeie, hoje računa s prihodom od sviju gradjana, dakle i od radnika, ne drži njemačke poslovice: i Živjeti i živjeti dati*. ZAiHTJEVI NJEMAČKIH UČITELJA U POLJSKOJ Pred mjesec dana održan je n Chorzovu u Gornjo] Šleskoj kongres njemačkili uči¬ telja iz čitave Poljske, koji je raspravljao nastavni plan za njemačke škoie u Poliskoj. Gotovo svi izvjestiteli! su zahtijevali da se u udžbenike uvede nacionalno-socijalistički program, da bi se očitovala današnja nje¬ mačka stvarnost i sadašnii nacionaliio-so- cijaiistički svjetski nazor njemačkog naro¬ da«. Nadalje se traži da u njemačkim ško- lama predajo samo učitelji njemačkog po- drijetla. U tom je duhu kongres donio ne¬ koliko rczolucija,- koje su podnesene pro- svjetnoj centrali u Varšavi VEČER NA VOLOSKEN Z večer šeni prekriju sive škalinc. Po njimi pasa žena i kriči na decu, ka sc igraju pod marunon, na pijače. Kuče postaju se siveje, ma jedra bark s porta se zabele, zazibju se i počivaju na more va tišine večernje bonacc. S puneštri vise stomanje i modre kalcete krcate škuj i ki pijani barkajol meri kantune, zibje se i boga prekunc. Na prage sede starci, sako toliko se ki od njih pomakne i ko mu sc pipa ugasi debelo pred sobun pjune. Z Reki prihaja večernji vapor. Sto erjeni lampi gori, prihajaju sc bliže i još malo pa če vapori koštat. Fakini po porte teču, da brže ciniu s kraja čapaju, aš ki zna ko neče ki nemi furešt ovdeka skrcat. Pa onput se javja ura s turna nad čelen kraje. Krovi sc začrne i miče puneštrc va mrake erjeno blišče. Škalinc su tihe, va mrake siveh kuč z šeni su prekrite, i po njimi još samo bose noge kasnega otroka beže. JURINA I FRANINA Franina: ča ti se para, Jure, lipo se ta svit tombuliva. Jurina: A lipo, vero! Franina: Najprvo daj mi da si uzmem uvo ča param da je moje, pak pokle i uno ča je moje i ča je toje. Jurina: To je diboto tako, kakoj da bi ki meni zvadija najprvo kuret i reka da je njigov, pak pokle šiljar i brna- vreke, i ustali bi mi samo upanki! Franina: Ala, krv moja, t a svit je riva biti priz vire! Ko mi ne daš uno ča mi se para da je moje — tuči se! To tako nisu delevali janka uni stari ljudi jedanput ča su ovce kredevali poli nas! Jurina: Tuči se: A porka ladonja, ki išče barufu bi tribe da je i dobije. To ti je kakoj uno kad je u oštariji poli Marije šporke je li Tomine u Vodnja- nu niki se pokaživa muškardin da- mu ni nidan ravan i z svakim bi se bija tuka, maha z digeton uokoli i »porko uvo, porko uno, ninega niman strah«. Franina: I najzad se he" je našlo niko- liko. su ti ga lipo hitili van z ošterije, skopunali ga i striskali, pak su ga po¬ slali doma da se tuče z sojima breki ko če. Jurina: Tako bi bilo tribe vajk učlniti... Franina: Pa da — magari da ti dodu i s krunom svetoga Stipana. Jurina: Ma ča se on ni bija utopija u moru? Franina: Ne uno je bija Šent Ištvan ča ga talijanski kajič bija profonda. Jurina; j a san para da je to svejeno i vajk mi se štravidi da če i njih jedan¬ put zala bo dopasti. Franina: A goru da je čenbrlič počejs. mahati napro z lunbrijon, forši če ča 1 biti. Samo znaš, Junbrija i digeta ne gredu skupa! Jurina: Kako bilo, brižan ti je uni, moj Frane, kemu drugi pamet sole, bija to čovik je li narod, a pali nas su vajk gorili: Ko češ viditi ki ti Je pravi preteja, ga je tribe spoznati u najve- čoj potribi, a z lipima besidami se unin z digetami ne more niš dopovi- dati. Franina': Ma, lipa krv moja od besid do j de do dila a ti z digetami bi mogli biti mirniji aš jedanput bi i oni mogli dobiti patapade kako su ju bili do¬ bili! Jurina: Amen Bože! Frane moj, usli- šila ti se ča prvo, to bolje. Daj Bože da bismo i ja i ti svi naš brižan svit. imali klitu liplji Vazan ... PREDAVANJE O BALOTI Sušak, aprila 1939. — Nedavno je Udruženje djaka Drž. trg. akademije u Sušaku priredilo jedno uspjelo predava¬ nje o temi: »Mate Balota i čakavska li¬ rika«, u kojem je predavač svestrano obuhvatio Balotin Književni rad i u ve¬ zi s time istaknuo vitalnost naše čakav¬ ske riječi. JOŽE MAVRENČIČ ŠE5TDESETLETNIK Maribor, 30 marca 1939, Pred dvemi tedni je praznoval šestde¬ setletnico življenja naš rojak Jože Mavren- čič. posestnik in trgovec v Mariboru. Po rodu je Bric : n sicer iz Biljane, kjer je pred šestimi desetletji zagledal luč sveta. Slu¬ žil je kot poštni uradnik v Trstu, a po voini se je preselil v obmejni Maribor, kjer si je uredit novi dom. Tako tani preko kakor tudi v emigraciji se ie naš rojak pridno in z vnemo udejstvoval in deloval v vseh naših in drugih nacionalnih druš¬ tvih. Jubilantu želimo še mnogo srečnih let' »ATESIA AlUGUSTEA« Ob priliki dvajsetletnice ustanovitve fa- šijev so pričeli izdajati v Boznu na Juž¬ nem Tirolskem novo revijo, ki nosi ime »Atesia Augustea«. Revijo ie pokrenil pro¬ svetni minister s podporo ministrskega predsednika. Ureja jo prefekt v Boznu Giu¬ seppe Mastromattei. Za prvo številko ie sam Mussolini prispeval nekaj pozdravnih besedi, kakor tudi prosvetni minister. Re¬ vija ima namen povdarjati italijanstvo Juž¬ ne Tirolske i STRANA IS .ISTRA« BROJ 13, 14 i 15 PRETSTAVN1GI DRUŠTVA »ISTRA« KOD DRA. MAČKA DR. V. MAČEK VIJESTI IZ ORGANIZACIJA Kao što je več bilo objavljeno, glav¬ na godišnja skupština društva »Istra« u Zagrebu bila je jednogiasno zaključila da se pošalje deputacija vodji hrvatsko- ga naroda dru V. Mačku da ga infor¬ mira o prilikama članova, te da mu preda rezoluciju izglasanu na skupštini u kojoj se podvlači da društvo »Istra« u Zagrebu poiazi u svome radu sa či- njenice da su istarski Hrvati dio hrvat- skoga naroda i da je prema torne člano¬ vima društva »Istra« mjesto n redovi- ma hrvatskoga naroda. Dr. V. Maček primio je deputaciju u svome stanu i polit, kancelariji H. S. S. na Prilazu. U deputaciji su bili predsjed- nik društva Dinko Brumnič, oba podpret- sjednika Franjo Debevc i dr. Ante Frlič, tajnik dr, Vjekeslav Bratulič i član od¬ bora Tone Peruško. Dr. V. Maček je pri¬ mio deputaciju i zadržao se s njima u razgovoru interesirajuči se za prilike emigracije u Zagrebu. U daljnjem raz¬ govoru je dr. V. Maček podvukao da mu je Istra poznata, jer je za vrijeme rata služio u Istri, pa je spomenuo i razna mjesta u kojima je tada bio (Smoljanci, Sosiči, Fažana itd.). Taj posjet delegata društva »Istra« zabilježila je sva zagrebačka štampa. (Mi donosimo vijest sa zakašnjenjem iz razloga što naš list nije izašao prošlog tjedna). _ Iz Istarskog akademskog kluba Naš klub dobio je za potrebne i siro¬ mašne svoje članove ove pripomoči: N. N. iz Amerike preko edie Mary Vidošič 1 do¬ lar i pol. Ante Zenič, vlasnik restauracije, Zagreb. 100.— dinara. Društvo »Istra« Split 100.— dinara. — Cijenjenim darovateljima uprava kluba najljepše zahvaljuje. Odbor. IZLET O MLADINSKE SEKCIJE Na uskrsni ponedeljak O. S. prire- djuje izlet na Ponikve i blizu okolicu. Sastanak je na čmomercu u 7 sati u jutro na samoj mitnici. Pozi vi ju se svi članovi i prijatelji da prisustvuju u što večem broju. Pošto ni¬ je daleko, može se i djeeu povesti. Odbor. MOLBA ZA POMOČ Vitulič Marija, rodom iz Vidulini kod Žminja nedavno je umrla i ostavila šestero djece od 2—12 godina. Muž je samo povre- meno zaposlen kao radnik, pa moli ovim putem pripomoč za svoju diecu. Eventual¬ ne doprinose poslati na društvo »Istra« — Zagreb. Žerjavičeva 7. SKUPŠTINA »ISTRE« U SLAV. BRODU U nedjelju 12 marta o. g. održana je XII glavna godišnja skupština društva »Istra« u Slav. Brodu, te su se usprkos lošeg vremena ko j e je vladalo čitav dan sakupili članovi i članice u zakazano vri¬ jeme. Pretsjednik: B e n a ž i č Viktor otvo- rio je skupština pozdravnim go¬ vorom i osvrnuo se na rad društva koji je bio opsežan u minulo j godini, a istaknuo je i to da je naš tajnik kao manuelni radnik vršio svoju dužnost bez prigovora i na zadovoljstvo članstva, a isto tako i blagajnik. Zatim je tajnik Kos Mijo podnio svoj izv jesta j i izvještaj o radu ženske sekcije, koji je bio vrlo aktivan. Blagajnik D a j č i č Alojz prikazao je novčano poslovanje za minulu go- dinu. Nakon podnešenog izvještaja nadzor- nog odbora podijeljena je starom odbo¬ ru razrješnica, te je izabrana nova uprava sa dosadašnjim pretsjednikom B e n a ž i d Viktorom. Pretsjednik je pročitao nova društvena pravila, koja je skupština jednogiasno primila. Uprava se konstituisala ovako: Pretsjednik: Benazič Viktor. Potpretsjednik: Iveša Martin. Tajnik: Kos Mijo. Blagajnik: D a j č i č Alojz. Odbornici: čop Zvonimir, Juršičj Makso, Franetič Rudolf. Zamjenici: j Kos Ivan, Defar Dušan, Udovčič Franjo, j Nadzorni odbor: Luin Mirko, D e-j far Antun, š t e f a n i č Celestin. časni sud: Šušteršič Ljudevit, Fabijan Simo, B vi r i č Martin. IZ DRUŠTVA »ISTRE« U OSIJEKU Osijek, 29 ožujka. — Prosvjetno i pot- porno društvo »Istra« u Osijeku pod vodstvom nedavno izabrane uprave, raz¬ vilo je lijep i uspješan rad. Tako je os¬ novana nedjeljna čitaonica, koja'je broj- no posječivana u društvenim prostorija- ma napose od siromašnijih članova iz obližnje hrvatsko-istarske kolonije u se¬ lu Adolfovcu, pa im je tako omogučeno bar jednom u sedmici da čitaju novine. Upozoravaju se svi članovi »Istre«, kao i oni još nijesu članovi a žive u Osi¬ jeku ili okolici, da mogu dobiti sva oba- vještenja o svim pitanjima kojaihinte- resiraju u društvenim prostorij ama u Osijeku I, Jegerova ul. 2, II kat, svake nedjelje od 10—11 sati prije dopne. M. Zahvala društva Za izgradnja Islarskoga doma bana M. Laginie darovali su gg.: Bančič Šime 50.— din. Društvo »Soča« Celje 300.— din, Dru¬ štvo »Istra« Osijek 500.— din, Cvečič Edo 22 din, N. N. 20 din, Damjanič Blaž 20,— din. Prodan Ivan 42.— din. Finderle Šime 30.— din, Križ Lacko 100.— din, Lacko Slavko 100.— dm. Lazarič Josif 20— din, Dr. Senečič Dragutin 100.— din. Sovdat Ni- kolina 50.— din. Aleksander S. D. 400.— din. Treven Viktor 12.— din, Milotič Ante 100.— din. Plemenitim darovateljima najto- piije se zahvaljuje — Odbor. RAD JUGOSLOVENSKE MATICE U ZAGREBU Zagreb, april 1939. — Još uvijek na¬ ši ljudi odanle dolaze ovamo, jer ne mogu da ostanu na svojoj rodnoi grudi. Kada do- d.iu u Jugoslaviju. obračaju se raznim emi¬ grantskim organizacijama i Jugoslovenskoj matici, da im budu u pomoči u moralnim i materijalnim potrebama. Ovime donašamo kratak izvještaj o radu Jugoslovenske Matice u Zagrebu kroz go- dinu 1938. Godine 1938 obratilo se je u svojim po¬ trebama za moralnu i materijalnu pomoč u svemu 193 novih istarskih emigranata. Od tih je došlo u Jugoslaviju 1938 godine 76, a prijašnjih godina 117, ali kojj su se obra¬ tih Jugosl. Matici u svojim potrebama za prvj put tekar godine 1938. Iz Istre ih je došlo 111, iz Trsta 11. iz Gorice 3, iz Rijeke i Zadra 8, iz ostalih naših k r a j e v a 60. Po zanimanju su najviše radnic; (46), zatim ku- čanice (21), djaci (14). krojači i krojačice (11), priv. činovnici (16), trgovci i trg. po¬ močnici (S), djeca (8). raznovrsnih zvanja 69 (po L 2, 3 do 4 raznih zvanja). To su samo novi emigranti, to jest onj kojj su došli prošle godine tražiti mo¬ ralne ili materijalne pomoči p rv i put, do- čim se starim ernigrantima — koji su se več i prije obračali Jugoslovenskoj Matici — niti broja ne zna. I Jugoslovenska Matica svima je. koliko ie samo bilo mo- guče. izišla ususret. Godine 1938. podijelila je 283 novčane potpore. u živežnim namirnicama i drugim potrepštinama uz obilnu pomoč Ženske sek¬ cije Jugoslovenske Matice u Zagrebu u za- jednici s društvom »Istra« pomoglo se oso- bito o Uskrsu i Božiču oko stotinu siro¬ mašnih istarskih porodica. Novi nezaposle¬ ni emigranti dobivaju po nekoliko dana na teret Jugoslovenske Matice ručak kod »Pre¬ hrane«, koja nam u tom pogledu ide van- redno na ruku i daje dapače i sama bes- platno mnogima hranu o podne. Na torne budi joj izražena topla hvala i ovim putem. Kroz godinu 1938 izdalo se je 1468 raz¬ nih uvjerenja za sve moguče potrebe: do- zvole boravba i uposlenja. državljanstvo, obrtnice, preDoruka za zaposlenja i t. d. Napravilo se je nebrojeno molba za bora- vak, državljanstvo i druge potrebe. Uz pi¬ smene preporuke odbornici su se i lično zauzimali za našu braču onkraj granice u svim njihovim potrebama, u kojima su se obračali na ovu ustanovu. U našem su nas radu podupirale naše Podružnice i Povjereništva. a od svih naj¬ više Ženska sekcija Jugosloven¬ ske M a t ic e u Z a g r eb u. Od 20 podružnica i povjereništva Jugosl. Matice poduprle su nas novčanim doprino- siina: Crikvenica 108.— Din, Čako¬ vec 1500— Din. K a r 1 o v a c 104.50 Din, Kastav 1000.— Din. Oroslavje 150.— Din, Osijek 1500.— Din, Zagreb, Z. s. Jug. Matice 8.200,— Din. Ukupno 14.562.50 dinara. Uz to nekoje podružnice i povjereništva pomogla su nas u našem radu raspačava- niem naših reklamnih i propagandističkih kalendara i uz to radečj na svome področju u smislu ciljeva Jugosl. Matice. Jugoslovenska Matica imade nekoliko dobrotvora. koji se u svako.i prilici i rado- snoj i žalosnoj. sječaju svojim doprinosima svoje patničke brače- Hvala im! Godine 1938 podijeiili smo 1514 raznih knjiga našoj brači. koja nas mole hrvatških knjiga, i mi svim tim molbama izlazimo, ko¬ liko je samo moguče ususret. Ta se akcija nastavlja i ove godine. Rad Jugoslovenske Matice ie eminentno kulturno-socijalan. Taj ie rad i narodno- humanitaran, bez i trunka političke primje- se. U ovom opčenarodnom obrambenom društvu ima mjesta svakom Hrvatu, Srbi- nu i Slovencu jer ideja Jugoslovenske Ma¬ tice mora da bude zajednička svakome koji voli svoju domovinu. koji ima srca i osje- čaja za svoju jednokrvnu braču, koja žive u tako teškim prilikama da se nikako ne smijemo_ oglušiti njihovem vapaju. »Mal' položi dar Domu na oltar!« UflUbfVH »ioiim U BEOGRADU Beograd, 28 marta. U nedjelju. u,,- 26 marta održana je glavna godišnja skuti* ština društva »Istra-Trst-Gorica« u B e ' gradu. Skupštini je prisustvovalo mnogo' brojno članstvo, koje ie saslušalo pozdrav' ni govor pretsjednika, te izvještaje tainu ka, blagajnika i Omladinske sekcije. Prema izvještajima rad u Drošloj Po . slovnoj godini bio je uspješan, premda zbog opravdanili razloga udruženje nij- moglo da djeluje u praven, u kojem bi S ei željelo, več je bilo ograničeno na sociial- no-humanitarno i unutrašnje kulturno-pro! svjetno djelovanje. U toku prošle poslovne godine naročito se vodilo mnogo računa o zbrinjavanju naših brojnih sunarodniaka koji su ostali bez sredstava i bili tako pru siljeni, da se obrate udruženju za pomoč' Na kulturno-prosvjetnom polju večini dijelom radili su naši otnladinci, koji sij priredjivali sastanke, »usniene novine« t predavanja i u ovom svojem radu itnall mnogo uspjeha što se moglo i primjetij u saniom izvještaju Omladinske sekcije. Nakon razriješnice koja je dana staroj upravi, biran je novi upravni odbor u koji su ušli sa neznatnim promjenama svi čla¬ novi bivšega odbora. Skupština ie protekla u najljepšem re¬ du, što je iedan dokaz da je bivši upravni odbor savjesno i uspješno vodio udruženje u prošloj poslovnoj godini. Skupštini j e prisustvovao i pretstavnik Saveza, koji je tom prilikom pozdravio prisutne i zaželio uspješan rad u idučoj godini. NOVA UFRAVA DRUŠTVA »ISTRA« U SUŠAKU. S u š a k, april 1939. — Glavna re- dovita skupština održana 12. marta 1939 odobrila je izvještaje društvenih funkcijonera, te upravnom i nadzornom odboru dala razrešnicu. Kako se na toj skupštini nije dospjelo izabrati novu društvenu upravu, to je skupština na¬ stavljena dana 26. III. o. g. Na toj skupštini izabrana je nova uprava, koja se na sjednici od 28. III. 1939. konstituirala kako slijedi: Pretsjednik: Jerina Julijan; pot¬ pretsjednik: Diminid Matko; tajnik: Draščič Lovro; zamjenik tajnika; Mrak Ante; blagajnik: Brnčič Da¬ nijel; statističar: Dorčič Franjo. Od¬ bornici: Komen Ivan, Stradijot Leopold, Puntar Milko, P a j a 1 i č Miroslav, Vivoda Milan, Krivičič Franjo, Kos Josip, K r u 1 č i č Viktor i Otočan Mavro. Nadzorni odbor: Sironič Šime, pročelnik nadzornog odbora; Dr. Pe¬ te h Josip, član nadzornog odbora; Mrak Ante, član nadzornog odbora. Na obim skupštinama učestvovao je veliki broj članstva, te je članstvo po¬ kazalo veliku skrb i ljubav za uspjeh društva te vjernost svojoj rodnoj grudi tako da je nova društvena uprava u op- čem povjerenju i slozi izabrana skoro jednogiasno. D. IZ PJEVAČKGG ZBORA »ISTRE« U ZAGREBU Pošto smo odlučili, da se iz našeg mu- škog nievačkog zbora stvori miešoviti zbor. aoeliramo na naše omladinke, da bu¬ du članice pievačkog zbora društva »Istra« u Zagrebu, tako i na sve otnladince. koji ioš nisu učlanjeni. da se što prije učlane, jer se tai zbor misli Droširiti, na primier korskom grupom itd. — Sve informacije se mogu dobiti kod poslovodje našeg društva* Žerjavičeva ulica 7, telefon br. 84—66. IZ OMLADINSKE SEKCIJE Na veliku subotu se neče održati re¬ dovne usmene novine, več se iste odga- djaju na sljedeču subotu. ZBORNICA FAŠJEV IN KORPORACIJ že po volilnem zakonu, ki je stopil v veljavo leta 1929, so italijanski državlja¬ ni dejansko izgubili volilno pravico, ostala jim je tedaj samo še glasovalna pravica. Kajti po tem zakonu niso imeli možnosti, ne kot posamezniki ne kot skupine postavljati kandidate ali kandi¬ datne liste, temveč so smeli samo glaso¬ vati za edino listo, ki jo je predlagal Veliki fašistični svet. Formalno so imeli sicer pravico, to listo sprejeti ali odklo¬ niti, praktično pa se je tudi ta pravica izražala kot gola pritrditev. Sedaj pa so prišli še ob to glasovalno pravico. 14. februarja letos je italijanski uradni list objavil zakon od 19. januarja 1939, s katerim se je ustanovila Zbor¬ nica fašjev in korporacij. Odslej bosta imela ta zbornica in senat zakonodajno pravico. Novo zbornico bodo tvorili elani faši¬ stičnega sveta in člani sveta korporacij. Izključeni so samo oni, ki so že ali se¬ natorji ali člani Italijanske ekademije. V fašističnem svetu _ so_ poleg vodje Mussolinija tajnik fašistične stranke, člani Velikega fašističnega sveta, člani direktorija, strankini inšpektorji in fe¬ deralni (pokrajinski) tajniki. Korpora¬ cije pa bodo zastopani člani osrednjega korporativnoga odbora, v katerem se ministri in državni podtajniki ter P re d- sedniki konfederacij, in zastopniki stranke in raznih panog v posameznih korporacijah. člani nove zbornice morajo biti ob dnevu prisege vsaj 25 let stari. Ne bodo se več imenovali poslanci (deputati) in ! tudi dosedanji naslov »onorovele« je 1 odpravljen. Odslej bodo nosili ime »na¬ cionalni svetovalci«. Svojstvo nacional¬ nega svetovalca potrjuje načelnik vlade z objavo v uradnem listu. Nacionalni svetovalci prestanejo s svojo funkcijo, čim prenehajo biti člani ustanove, ki jim daje to pravico. Na njihovo mesto stopijo njihovi nasledniki, če sicer ni kake gori omenjene zakon¬ ske ovire. Nacionalni svetovalci uživajo enake pravice kakor prejšnji poslanci in so za svoje delo tudi plačani. Predsednik in podpredsedniki zbor¬ nice se ne izvolijo, temveč se imenujejo s kraljevim ukazom. Zbornični pred¬ sednik pa imenuje ostale funkcijonarje. Zbornica vrši svoje funkcije na ple¬ narnih sejah, v generalni komisiji za proračun in obračun ter v zakonodajnih komisijah. Te komisije se sestavljajo za določene panoge narodnoga življenja. Razen tega pa so lahko tudi posebne komisije za izredne predmete. Plenarne seje sklepajo o zakonih, ki se nanašajo na konstitucijo, in na pred¬ mete, ki so bili izvzeti od zakona, ki je dajal načelniku vlade zakonodajno pra¬ vico, o proračunu in obračunu države in od države podprtih ustanov obče važnosti. i Glasuje se vedno javno. Zakonski načrti za druge predmete se predlagajo v obravnavo omenjenim zakonodajnim komisijam in senatu. _ Odobreno besedilo zakona se izroča na¬ čelniku vlade, ki ga nato predloži kra¬ lju v podpis. V času vojne ali nujne potrebe fi¬ nančnega ali davčnega značaja se izda¬ jajo kraljevi ukazi brez prehodnega odo- brenja s strani zakonodajnih komisij ali senata. Isto velja tudi za primer, če pri¬ stojna komisija ne izpolni svoje dolžno¬ sti v določenem roku (namreč v roku enega meseca, ki ga pa sme načelnik vlade podaljšati). Korporativne norme, ki jih izdelu¬ jejo posamezne korporacije, kakor ko¬ lektivni _ ekonomski dogovori, sklenjeni med prizadetimi organizacijami, se sme¬ jo Po sodbi načelnika vlade predložiti v pregled pristojni zakonodajni komisiji če ta predlaga izpremembe ali dodatke se prepusti odobritev zborničnemu ple¬ numu. Končno besedilo se predloži na¬ čelniku vlade, ki ga izda kot* svoj dekret. S kraljevim ukazom od 2. marca tega leta je bila prejšnja zbornica razpuščena in sta bili nova zbornica fašjev in kor¬ poracij in senat sklicani za 23. marca, že teden dni po razpustu je bil objavljen seznam nacionalnih svetovalcev. Celotno bo imela nova zbornica 684 člane. Fa¬ šistična stranka bo neposredno zasto- pana po 155 svetovalcih, namreč po na¬ čelniku vlade, strankinem tajniku, 5 članih velikega fašističnega sveta, 14 elanih direktorija, 31 inšpektorju in 103 pokrajinskih tajnikih. Korporacije, 22 po številu, bedo imele vkupno 429 sve¬ tovalcev, toda od teh jih 87 dejansko zastopa stranko, namreč 9 ministrov In 12 državnih podtajnikov, ki so člani osrednjega korporativnega odbora in po trije zastopniki stranke v posameznih korporacijah. Tudi nova zbornica ne bo torej že docela korporativna, kajti v njej bo stranka posredno in neposredno zastopana po dobri tretjini svetovalcev- Toda tudi ostali svetovalci niso pravi zastopniki korporacij, kajti niso izvolje¬ ni ali izbrani od članov pristojne orga¬ nizacije. Kakor v obeh zadnjih zbornicah, hi sta bili izvoljeni leta 1929 in 1933, tuai v novi zbornici fašjev in korporacij ne bodo imeli Slovenci in Hrvatje nobene¬ ga zastopnika, dasi bi po svojem številu morali imatl pravico najmanj do devet svetovalcev. Med svetovalci nove zbornice sreča¬ mo marsikatero tudi nam znano ime- Tako pridejo v zbornico član velikega fašističnega sveta in predsednik spe¬ cialnega sodišča Tringali-Casanova, nu- nistre korporacij Cobolii-Gigli, muli" ster zunanjh zadev grof Ciano, državni podtajnik v prometnem ministrstvu Host-Venturi, tržaški pokrajinski tajnik Emilio Grazioli, znani Giovanni Ma- racchi (Mrak) kot zastopnik kmetskih delavcev, Francesco Giunta kot zastop' nik rokodelcev ter bivši podtajnik v zu* nanjem ministrstvu in poslanik Fulvi° Suvich kot zastopnik zavarovalnic. __ J*. C. BROJ 13, 14 i 15 »ISTRA STRANA 19 SA SASTANKA BIVŠIH ARSENALSKIH RADNIKA 28 III sastilo se i' prostorijama društva »Istra« u Zagrebu oko 30 bivših arsenalskih radnika. Imade ih još mnogo više u Zagre¬ bu, ali svi niša mogli prisustvovati sastan. ku Razlog se može navesti, jer se on mo¬ že zaključiti po onima Roji su prisustvo- vali. To su pretežno stara ispačena lica. pogrbljena ledja, koje ie neimaština — go¬ tovo utukla. sada pod stare dane, a da su prethodno svu svoju energiju ostavilj u puljskom arsenaln kroz trideset j trideset j pet godina svoga rada. plačajuči istovreme- no i penzione fondove kroz cijelo vriieme svog službovanja, a dar.as itn to neče da priznaju mjerodavnj faktori j ako zato ima¬ de pisanih dokaza po kojima im pravo na mirovinu pripada. Došli su iz krajnje peri¬ ferije grada a nadi da če čuti možda po- voljno riješenje koie se provlači iz godine u godinu. jz mjeseea u ntjesec. Nekoii nisu mogli doči, ne zato što su moguče bili spri- ječeni, nego jednostavno zato što im je da- leko u grad, a njihove slabe staračke noge ne mogu ih nositi par kilometara. Imade ih ntedju njima i onih. koje da- nomice vidimo na zagrebačkitn ulicama sa inetlom u ruci, da si zasluže onaj minimum za održanje golog života sebi i svojoj ženi. Imade i takovih koji po zagrebačkitn uglo- vima prodaiu riovine i to sve zato. jer se od 1931 godine vuče riješenje penzije i pri¬ znavanje godina službe ovim radnicima. Mnoge su se akcije poduzele, mnoge mol- be razaslale. Svjda shvačaju opravdanost, ali ih nitko ne rijcšava. Spisi cirkuliraju od jednog do drugog resornog ministra nerije- šeni. Stari radii ci koji stoje pred grobom, otslužili su od 15 do 35 godina u arsenalu i bili efektivni, imali pravo na opskrbu po propisima radničkog pravilnika od 1909 go¬ dine, ali ova stečena prava im ne priznaje nitko. Jedan dio ovih radnika. nakon sloma Austro-Ugarsk,- nastavio je službu i u re. soru Ministarstva saobračaja, ali ni ovdje im godine provedene u austrougarskom ar¬ senalu ne priznavaju, a starije ne primaju ni u penzioni fond, premda kaže izričito član 6 Saint-Gerniainskog ugovora da se godine provedene u državno.i službi Austro Ugarske imadu uračunati kod nastupa u državnu službu bilo koje države nasljedni- ce za penziju i unapredjenje. Mnogi su od ovili radnika več izbačeni iz službe zbog prekoračenja starosti od 60 godina, bez ikakve mirovine, a nekoji sa tnalom mirovinom za provedene godine kod državne željeznice. od koje se ne može ni stan platiti. Da im se prizna sprovedene godine u službi arsenala nisu potrebna nikakva iz vanredna finansijska sredstva, ni posebni pravilnici. več treba priznati opravdanost stvari i na osnovu več postoječih zakon¬ skih ovlaštenja ispraviti tu nepravdu. Jedna se deputacija sprema ovih dana do ministra saobračaja da pospješi nave deno riješenje, jer je uvjerena da če mje- rodavni faktori uvid jeti opravdanost za- htjeva bivših arsenalskih radnika. — J, G- IZLET U ISTRU S u š a k, 2 aprila 1939. Drž. trg. akaj- aemija u Sušaku priredila je 29 proš. mjes. jednodnevni izlet u Istru, u ko- jem je uzelo učešča oko stotinu učenika i učenica ove škole. Izletnici su krenuli preko Rijeke na Plomin i čepičko Je¬ zero, gdje su pregledali razne tehničke naprave i instalacije koje se odnose na isušivanje tog jezera, a upoznali su se i sa stvarnim posljedicama takvog ra¬ da, jer su videči jedan novi prostor, na kojem je danas najefikasnije oživotvo- rena racionalna agrikulturna djelatnost doseljenog elementa, a koji je, do ne¬ davna, ležao pod vodom pa kao takav nije koristio ni domačem stanovništvu. Dalje su izletnici proputovali kroz La¬ bin i u Poreč, gdje su ih lašistički omladinci vrlo lijepo dočekali. Iz Poreča su se vratih na Sušak, preko Pazina i Plomina. U Krapnu su takodjer htjeli pogledati tamošnje ugljenokope, ali im ju molba, koju su u tu svrhu uputili resornom ministarstvu, bila odbijena. Učenici trgovačke akademije bili su oduševljeni ovim izletom, i duboko ih se je dojmila Istra koja po pričanju izlet¬ nika — na svakom koraku manifestira svoj autohtoni narodni karakter. Povo¬ dom toga. moramo još napomenuti da oni učenici, koji su rodjeni u Istri, nisu mogli prisustvotati toj ekskurziji. (i) IZ UPRAVE Podgornik Franc, učitelj. Leskovec. Pretplatu' ste platili do 1. VIII. 1938. — Dr. D. Erman, Osijek. Sa zadnjim izno¬ som podmirena je pretplata do 15. I. 1939. — TOnPnič Albert. Baška. Vaša je pretplata plačena do 1. VII. 1936. — Čehic Ante, Osijek. Frimili smo zadnju pošiljku i poravnali Vašu pretplatu do 31. XII. 1938. U FOND » ISTRE « U FOND »ISTRE« Kao oprost od direktnog odgovora na primi jene čestitke prigodom moga jubileja, darujem u fond »Istre« dinara 100.— »revolucionarne i čovek«. Viktorija ud. škoda iz Tivta daruje u fond lista za uspomenu svoga pok. supruga Grge škode Din 50.—. , K©NACISTE »CENTRAL" SUŠAK, Telefon 154 Novo otvoreno — U samom centrumu grada sa 11 krasnih, moderno uredjenih soba. HOTEL »JADRA N“ SUŠAK Telefon broj 120 Tople morske kupke JADRANSKA PLOVIDBA D. D. SUŠAK BRAČA MARtELJA Veletrgovina zemaljskih proizvoda i kolonijalne robe SUŠAK Pošt. pret.: 181 — Telef. 38 • • • VLASTITIMLIN Staniča — ŠKRLJEVO Telefon — SV. MATEJ 1 Telefon — BAKAR 17 © 8 §> Brza pa robrodarska služba iz Venecije i Sušaka za Dalmaciju i obratno Polazak iz Sušaka dnevno osim srijede i subote u 16 sati Turistička putovanja iz Sušaka za Dalmaciju, tri puta sedmično uz umjerene paušalne cijene. Svakodnevno parobrodarske pruge za sva mjesta na domačoj obali 11 dnevna paušalna putovanja iz Sušaka i Trsta za Dalmaciju, Albaniju i Grčku. © 8 ® Upute i prospekte daju: Direkcije u Sušaku i sve njezine agencije, kao i uredi Putnika i društva Wagons-Lits Cook "PROSVJETA” KNJIŽARA I PAPIRNICA JOSIP H. AHMETOVIČ SUŠAK 1 ’isači pribor, največi izbor j najniže cijene,-TELEFON BROJ 373 SITUIRAN TRAFIKANT voj. invalid (z umetno roko j in radi voi. posledic ločen, išče (radi starosti) primerno kompanjonko. — Pogoj: Vse¬ stransko samostojna, skromna in vest¬ na ter vešča vsaj deloma tudi nem¬ ščine in ljubiteljica domače primorske kuhinje. Ponudbe z opisom osebnega in gmotnega položaja ie poslati na Upravo podružnice »Jutra«, v Celju pod značko »Starejša kompanjonka 62«. | GRADJEVNO PODUZEČE BOREN EMILI OVL. GRADITELJ SUŠAK BUFFET „J A D R A N“ SUŠAK Račkoga 10 — Telefon 411 JERKO KOVAČ URARSKA RADNJA SUŠAK MASARYKOVO ŠET. 3 SAPUNARA REElllfl Ing. KONRAD NOHOVIČ SUŠAK MILAN Trgovina željeza i željezne robe SUŠAK Trg Kralja Aleksandra Telefon 50 A. LORENCIN „AUT0PREV0Z“ i Agenturna 1 komisiona skladišta SUŠAK Telefon broj 437 STRANA 20 »ISTRA« BROJ 13, 14 I i s jgar^^^ 9937-48822 Evo dobrih cipela za činovnika, trgovca i zanatliju. Izradene od boksa, sa kožnom tabanicom j ne- poderivhn gumenim donovima. 4644—44603 Izdržljive d.jevojačke cipelice od boksa, sa špangom preko rista, donom i niskom 45301—2204 Za lljepe dane najjeftinije i najpo desnije dječje platnene cipelice se gumenim donom. sa kožnim potpeticom. 0675—46197 3939—44621 Ženske cipele sa širokom špangom ^ S P°^‘ dob rog ukusa najbolje preko rista, kožnim donom i niskom pristaja ove cipele od najfinijeg potpeticom. Udoban oblik i niška boksa, sa kožnim donovima i potpe- potpetica sačuvat če Vam zdravu ticom. nogu. 5891—64853 Vaše dijete obradovat če se ovim finim cipelicama od laka ko je ima ju vrlo lijep ukras od nubuka. 2605—46657 Novi proljetni model, izraden od finog smedeg boksa, sa kombina- cijom semiša. Izdržljive, pogodne za proljetne šetnje. 3639—44748 Udobne i izdržljive cipele od najfini¬ jeg telečeg boksa, radene po engle- skom modelu. Na ram šivene. 34295—9178 Ukusne ženske cipele za prolječe, kombinirane od plavog i bijelog diftina, sa niškim potpetieama. 2442—74829 Novi dječji model za prolječe. Izraden od finog boksa, sa ukrasom od zmijske kože. 2625—66650 Praktične ženske cipele na šnrr, izradene od finog črnog ili smedeg boksa, sa kožnim donom i kožnom potpeticom. 6305—94262 Amerikanski model, cipelice od prvo- razrednog plavog semiša, ukrašene mašnom, sa visokom potpeticom. Urednik; IONE CERUSRO. - Odgovoriui-J*** SIAKL Zvonlmlrova UL 48 UJ Kal. - Vlasnlk , udava« Konzorcij .Istra« »lasarvKova a, o. «a, ul iro ceiefon.. 81 - 80 . Tlsak: Jugoslovenska štarapa d. a., Zagreb Mas«.vkova ni br. ?.® odgovarau Rndoli PolanovlC Zagre lltca Or. 131. »Istra« izlaz «vakos tledns n netak — 8ro.1 Cekovnog račnna- 6 289 — Pretplata: za cljeln godino 48 d. za pola „odlne rozmistvo^drostniko, za Ameriko 8 dolara na godlnn. — Oglasi se računalo po cltnlkn.