Poštarinis plamena u gotovom Ood. XI. Broj 50, 51 i 52 U Zagrebu, 23. decembra 1939. Pojedini broj Din 1,— f . A Uredništvo i uprava ZAGREB, MASAR Y KOVA 28a Telefon 67-80 Uredništvo in uprava za Slovenijo in slovenski del Julijske Krajine LJUBLJANA, Erjavčeva 4a _ _- - — — - Narod, koji se odreče ma i jedne stope krvlju i znojem otaca svo¬ jih natopljene zemlje nije dosto- jan da se nazivlje narodom - J U sej vrfme godišta Mir se sveta navišta ... Tako dedi jezer’ let Eeli sa na Božič svet! I mi pojmo sveti poj Kako celic složan roj: Objamimo vas naš svet - Le ne dajmo - v zrno snet! Vesele Bcžlšne praznike! STRANA 2 »ISTRA BROJ 50, 51 I 52 MATE DVORNIČIČ, Crikvenica: CAKAVŠT1NA U KOZMOLOGUIIH1STORUI PREDGOVOR PODULJOJ RASPRAVI »Naš iezik kroz veke star je mu- drosti pun ormar. Da ti pamet ta Je¬ zik-! prež škola i prež knjig. Glete, to je ča željin s jačkami pokazat vsim.« Mate Miloradič (Gradišče). Za proživjeti pjesnički doživljaj, mora da je čovjek u toliko postotaka sanjar i da ima čežnju za otkrivanjem duševnih ljepo- ta, uho za izražaj i dinamiku jezika i rije- či, te intuiciju za retro- i intraspekciju, a napose Ijubav i to nepatvorenu ljubav za narodne duhovne emanacije. Prema torne mora biti nesamo estetik več i literarni psiholog. Ovoga pravila mora da se drži svaki čitaoc pjesme, a sakupljač napose. Kod narodne pjesme zahtjeva se osim to¬ ga poznavanje kozmologije pojedinog na¬ roda i njegove povijesti u koliko se ne ra¬ di o ljubavnoj pjesmi. Bez njih je narodna pjesma besmisao u Štihovima, a čitaoc ograničen samo na estetsku stranu pjesme. Pokojni dr. Ante Radič u povijesti ruske književnosti ne može da otkrije zagonet- ku. koja se skriva pod riječju »lukomorje«, te »baba Jaga«, a dr. Nikola Andrič u 2. svesku narodnih pjesama Matičinih strpa¬ va sve u »pričalice« (?!) kao što su »Di- ian se posvetio« (p. 9, 10, 11). »Resti, resti, drago dite moje! Kada sinko veliki naresteš, Uzet čemo čaru carevinu, Uzet svoju staru domovinu« itd. te bogumilske pjesme »Zavjet djevojke« n kojo[ se djevojka zavjetuje, da neče ljubiti junačkog lica. piti vina rumenoga niti jesti ovnovine, te historičku pjesmu »Paun di- vojka« itd., a s razloga jer se ne zna jesu li ove pjesme muške ili ženske. Tako isto i pjesmu bogumilsku »Kraljevič Marko i sv. Nedelja«. — Što se tiče sabirača naših narodnih pjesama u Istri: Volčiča, Miho- vila Laginje. Desantiča, Košare, Lukeža, Don Luke Kirca, De Fabrisa, Poljanina i Mata i Dinka Trinajstiča te popa Bogovi ča i Ante Karabaiča, primječujemo samo to, da su mnoge narodne pjesme iščezle, jer dotični sakupljač nije poznavao slaven- ske mitologije i povijesti svog naroda, a da se o drugim uvjetima ne govori. — To su bili u pravom smislu sabiračl narod- nog blaga i ništa više. — Šišič na str. 6, svoga djela »Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara« (Zagreb, 1925), veli: »Historija se gradi na izvorima. A izvori sn tragovi, što su nam preostali od misli i djela minulih naraštaja«. Ovo je točno! Samo je sad pitanje, da li je onaj dotičnik, koli je na pr. prepisao i našao kakvu sta¬ ru povelj« u kak voj arhivi historičar ili sa¬ kupljač historičke gradje sličan onomu na¬ šemu sakupljaču narodnih pjesama. Ja dr¬ žim, da historičar ima istom nadoči nakon takve gradje, kao što imade slastičar na¬ doči iza sluge, koji je sa trga ili dučana donio šečer, maslac, jaja i brašno. — Sam sluga ne zna napraviti slatkiša! Što se pak tiče samog pjesnika, to uz na početku ove radnje prikazanih i navedenih uvjeta na- dolazi još pitanje njegove duševne akcije kao dijela intelektualne (predočbene) svi jesti uz bezuvjetnu sensualnu (sjetilnu) svi- jest. dok umna svijest (mentalna svijest) u pjesmi samo šteti i nema joj m jesta. — Pjesma je izraz osječaja, a ne naučno- sti. Ovo ali vrijedi za čistu lirsku pjesmu. dok za epsku to ne vrijedi. Pjesnik mora ako se hočemo izraziti našom čakavštinom da posjeduje svoju vlastitu gajbu tj. sadr- žaj same pjesme i svoga vlastitog »tiča« koji »kanta« i to tako kako nijedan drugi. Črešnik mora da daje sve iz sebe, a ako rabi materijal iz narodne pjesme onda ga mora preraditi do savršenstva, da ponov¬ no prikaže sam sebe i svoju nutrinju. Ako ovo pravilo — ako več imade u pjesničkom duševnom stvaranju pravila — primjenimo na našu poeziju uopče, onda čemo uočiti čudne pojave. Vidjet čemo da negdje po- stoji samo gajba. a negdje samo tič, a ne gdje da ta.i ptič uopče nije muškoga roda nego ženskoga, te da uopče ne pjeva. Go dine 1918 radeči na »Prikazu istarske knji ževnosti« (izašlom u zagrebačkom Obzo- ru!) izašli smo iz male sveučilišne čitaoni- ce pok. dr. Milan Ogrizovič i ja da popu- šimo cigaretu ispred biblioteke. — U raz¬ govoru zapita me, što ja držim, da li je Nazorova Galiotova pjesma »pokle su me pokopali va ovu drvenu rakvu« itd naša istarska narodna pjesma ili je ona čisti plod Nazorove muze u kasta' Loj čakav- štini. Ja sam to pitanje držao dugo u evi- denciji i držim, da sam tu tajnu riješio. Na¬ zorova ova čakavska pjesma bit če da jp preradjena slovenska narodna pjesma »Zdi- heji slepega« i to tako, da je Nazor počeo od konca te pjesme prema početku. Kranj- čevičevi »Trzaji« nisu drugo van u pjesmi. u stihu, prevedene misli sa pojedinih stra niča Schopenbauerovoga dield, »Die Welt als Wille und Vorstellung« i Hartmannove »Philosophie des Unbewussten«. Moguče če tko reči. da je i D’Annunzio radio tako sa filozofiiom Nietzschea, Strindberg sa Nietz- scheom. Stirnerom i Schwedenborgom. Przybiszewski sa Strindbergom u svome satanizmu, Matoš sa Baudelaireom i Po- eom? Medjutim neče se tako moči pobli- že utvrdiavati D’Annunzio izini Nietzsche- ova zabacivanja syngenizma i krščanske ljubavi spram bližnjega, a propovjedajuči obir roda ljudskoga da se dodje do nad- čovjeka, unašao je svoje »ja« u sva njego¬ va djela, a napose je bio svoj u prispodo bama, načinu izražavanja i glazbi riječi koju je jedva nači u Salamonovim »Pjes- mama nad pjesmama«, — što je D’Annun- ziju po njegovom porijetlu bilo prirodjeno — Pitanje je, da li je ban pučanin Ivan Mažuranič »Smrt Smailage Čengijiča« is- p.ievao po vlastitoj muzi ili su to narodne pjesme, koje su Novljanci kao doseljenici iz Zete (Črne gore) donijeli sobom, a ko¬ je su zgodno poredane i zbijene u jednu jedinstvenu cjelinu sa jedinstvenom ten- dencom? Prof. Jonke je lanjske gcdine iz- dao putem zagreb. Jugoslav. akademije u »Radu« oveču študiju, a prije njega mnogi i mnogi. Medjutim nijedan nije radio na licu mjesta u Novom-Vinodolskom. Ovo pitanje za sada neka otpane. Jedino stoji, da su pjesnici i pisci, koji su se osian.iali na našu narodnu pjesmu bili u dobrom po¬ ložaju i mogli su odabirati sad »gajbu« sad »tiča«. Tommaseo je to dokazao sa »Iskricama« prije Frana Mažuraniča i Dra- ženoviča. — Ante Bonifačič (Zbirka pjesa¬ ma 1938 izdana po Pododboru Matice) u pjesmi »Stado« očito se oslanja na istar- sko-bodulsku narodnu pjesmu »Pojela je nevestica za prvu večeru« i ta je pjesma njegova jedna od rijetko lijepih: »Metvica je mirisala cljeli dan Opila je čitav stan (pastirsku kuču!) Do dva ovna rogata, do dva momka bogata Dvije nuklice zjanjene, dvije djevojke ranjene U bijeloj košulji pastiricama poispadahu grudi A jcdan bogalj plavih očiju Na suhom jasenu na pustoj pustoiini sve gudi, gudi, gudi, Stado se rasplesalo, zgranuli se ljudi« I da je gradio na ovakovoj narodnoj podloži tj. na narodnoj pjesmi, on bi gu- dio, a mi bi se zgranuli od divote i čuda. Ali nažalost kako veliki bili zahtjevi de Valery-eve intelektualističke lirike koja je strana našem čovjeku i gdje je on prisi¬ ljen raditi umom, a ne osječajima, da po¬ kaže nešto nova, nešto francuskoga, veči¬ na pjesama je u toj zbirci neke vrsti filo¬ zofske proze. Uzmimo »Oda djedu«: »Zem lja te je primila kao svoga. Tvoje su ruke tako dugo zgrtale črljenicu f gomile ka¬ menja, da si neprimjetno ušao u njih. Sto- godišnja smokva, koju si zasadio, usahla je od zime. Sunčanog dana Uskrsa pošao si uz more prema vječnosti«. Ovo su du- boke misli a pogotovo za jednog Bodula, ali neka se oprosti, ovaj tič ne kanta. A i sama gajba je francuska. Naša narodna, »Pojala je nevestica za prvu večeru« ga je instinktivno zanesla, a to za¬ to, što se je slušajuči je od pastirica pjevati na paši ili u pastirskom stanu (kuči) probu- dio u njemu kakav pradjed ili prabaka, ko- joj je to bila najmilija pjesma, a koja pra¬ baka u praunuku, koji imitira de Valery- eve francuske pjesme, spava vječnim snom, jer »ne razumi francuski«. — Nisu ni svi moderni naši pjesnici, koji se oslanjaju na narodnu pjesmu iste sreče. Riietki su oni, koji dolaze preko mosta kao Branko Radi¬ čevič u pjesmi »Kad mlidijah umreti« ili Gjuro Jakšič u pjesmi »Na Liparu«, Prešern u »Luna sije« ili ako hočete madžarski na¬ cionalni bard Šandor Petofi. Imade i kod nas tih sretnika i u regionalnoj kajkavsko) i čakavskoj poeziji. Uzmimo Domjaničeva djaka Nikolu Paviča u njegovim pjesmama »Medjimorska« i »Spominek« gdje se ne zna gdje prestaje narodna poezija, a gdje P_oči- nje umjetna pjesma. To je bujica riječi u jednom jedinstvenom slapu. Ona se preli- jeva i zlati na suncu bilo kojeg jezika, pa I čakavskog. Da je z čista vina morje Pak da je kak Medjimorje Lefko bi ga spil Al bi za njom jošče plakal Suzami bi brk namakal Žalosten bi bil. Da z orsagov celog sveta Zbereju se dekle sveta Najlepše na kup. Itak bu mi ona lepša Nek med njimi i najlepša, Nek vse lepe skup. Gda bi imel črne konje Vozil bi se ovčas do nje Pred hižon joj stal, Hintov bi zastavil z mukom Brk potegnul gori z rukom, Jabuku joj dal, Je, al tega sega nema, Gleš, birtaš mi stola sprema. Vu noč moram it, Zlemal bum joj gavalera Spolek kog me oteč tera Pak pem drugam pit U čakavštini ta bi pjesma glasila: Da je z čista vina more Pak da je kot Medjimorje Na žluk bin ga popil. Al bin za njun jošče plakal Mustače v suzi namakal Črnin plaščen se pokril. — Da ki z držav celog svita Se divojki v kolo zlupa Se od lipjih ponajlipje Još bi moja lipja bila Neg med njimi i najlipja Neg se lipe skupa. Da bin imal črne konje Vozil bin se dilje do nje -Sprid kuče njoj stal. Kaleš fermal z velun mukun Brki zafrkal vajer z rukun (I posegal v nedra z rukun) Jabuku njoj dal. Orka! al to se je slama prava Viš oštar mi stol pripravja V noči moran putnik bit. — Birmat ču njoj ja frajara Zbog koga me otac kara Pa gren drugamo pit!.«; U njoj faktično prestaje razlika izmedju narodnog i umjetnog. Tako isto imademo slučaj kod našega Barba Rike (Rikarda Ka- taliniča-Jeretova) u njegovim čakavskim pjesmama, koje je ispjevao u Kirchbergu 1916. kao vojnik. MAJČIN PLAČ Si venci se venu A mol se zeleni, Ač ga ja zalevan Suzami mojem!! Tanki bor je rasal s zemje va visinu, Tanki bor je rasal z zemje va visinu, Moj bore zeleni, moja grano mlada. Sinko bil si za me i sreča i nad a. Kad si hodil z domi na bojišče Ijuto, Kida) mi je vetar z hrasti Hšče žuto, Plakalo je nebo, letele su vrani Znala san da gredu za me terne dani! OPATIJA — Poomc Mate Dvorničič Pisal si mi listi, pa je se prestalo, Sonce moje sreči zavek je zapalo! Črna te je puška s zemjun sastavila, Črna te je puška s zemjun sastavila, Mo] bore zeleni, moja mlada grano. Moj sine jubjeni,- mrtav si mi rano! Si se venci venu, A moj se zeleni, Ač ga ja zalevan Suzami mojemi! Slična je Kataliničeva »Va craen sve¬ te«. Iste ie sreče i Kazimir Supičič sa svo¬ jim Urokima ili kako ih on nazivlje, »Tra¬ vami« u sansegotskom narječju. Travanjalo mu j, kad zjahu va nj gardne morske pečine, vodnjaste jin oči iskrahu v zarubil misečine travanjalo mu j pri vetih stenah Mučno dihahu va nj još slane morske reslne. Un gine... z varha namarjenog mora za nevlrkov krajinov i z nočno v jel mlsečlnov celiva oči vodnjaste. Isto to imademo kod našeg Anta Dukiča, Sumarno rečeno: pjesnik, koji radi na nar. pjesmi, ne samo da je osjeguran sa svih strana formalistike več imade na izbor sa- držaja, a iz pjesničke i duhovne riznice vlastitog naroda. — Matoševa »Umri dušo« te Oskara Daviča prva od njegovih 17 pje¬ sama (Pečat br. 3. 1939) bazirane su očito na nar. pjesmi: »Da li si mi sestro rasla na livadi S vetrom, koji se mlad zamrsi u cveče, Pa tl je lice kano da ga gladi Krilom senke, leptir, što u snu proleče. Da li si sestro rasla kraj žala Pa su ti oči šumne kao more Pa su ti dojke kao dva vala Što se igranja ne umore. — itd. Ili si došla iz toplih ruda, Iz bakarnih žica, iz tamne lave Pa ti ie glas tunel pun čuda A suza tela. nemir poplave. Ili si rasla med peskom zlata Na dnu reke, u strasti vode Pa su ti ruke oko mog vrata Dva mala izvora žedna slobode.« U koliko se pjesnik ne oslanja na svoju narodnu pjesmu on je prisiljen ili oponašati drugoga. rijetko kada smlaviti tudje kao Byron, Shelley, Heine, De Musset. Puškin, koji su kao veliki duhovi poplavljali valo- vima svoga vlastitoga i klasike i narodnu pjesmu svog i tudjeg naroda, kao i Goethe i Schiller, a prije njih Dante i Shakespeare. Uzmimo primjer: ako osrednji moderni pje¬ snik hoče da podade pjesmu kao Sergej Je- senjin on če indirektno doči do staroruskih seoskih i narodnih »bylina«, kao što ie no¬ velist indirekhio opisujuči selo u toliko per- cenata pod uplivom Turgenjeva ili Čehova, ako ih ie prije toga imao u rukama. Ako hoče moderni pjesnik. kojemu je po¬ znata poezija Jiri-a VVolkera, da u pjesmi naglašuje sociialan ton ili mistiku Otokara Brežine, on če indirektno i nesvijesno zadr¬ ti u česku narodnu poeziju, dakle u mjesto odakle su pošli Jaromir Erben, Chmelensky, Sušil, pa natrag do staročeskih »Rady« (sa- vjeta) i »Maslikara«. — Jer svi izmi sakri- vaju se samo za svoj formalistički, oblikov¬ ni plast i načinom gradnje pjesme, ali na¬ rodni duhovni fluid ostaje sakriven u kori kao zrnca bisera u školici. — Ne koristi ni- kakav: neoklasicizam, ni neoromantika, ni realizam, ni idealizam, ni prerafaelitizam, ni impresionizam ni ekspresionizam, ni futuri- zam ni dadaizam niti ako hočete zenitizam ili balkanski barbarizam Liubomira Micjča. Jako je i u slikarstvu. Teško če osrednji impresionista na pr Vilko Gecan ili eks¬ presionista izbječi utjecaju Čežana, Van Gogha ili Picassa, kao što je pjesnicima Pred dvadesetak godina bilo teško oteti se utiecaju Baudelairea, Walt-Whitmana ili Oskara \Vi!dea. — To naglašujem radi toga 'er imadem pred očima uz Anta Dukiča tri čakavska pjesnika: Racina (Mačedonca), Mata Miloradiča (Gradiščanca) i Matu Ba* BKOJ o (J, 51 i 52 »I S T R A STRANA 3 'lotu (Istran"; Dok je Mate Meršič-Milora- dič, iako filozof i učen čovjek, kojemu je bezuvjetno poznata lirika jednog Goethea, Falkea, Dehmela, Liliencrona, Momberta i Rilkea, sav na terenu narodne čakavske pjesme, dotle se ostala dvojica sa svojini neobarokizmom u kojemu poput Gongore i El Greca slikara donašaju frapantne socl- jalne antiteze (raskoš_— siromaštvo, despo- tizam i potpunu neinoč kmeta i njegovu bri¬ gu. škrtost i rasipnost, tvrdoču i mekoču, duševnu rasnojasanost i zakopčanost, ne- pravdu današnjeg poretka i pravdu nemoč- nika, oslanjaju se i to Racin na Brjusova ruskog lirika, a Mate Balota na ffektoroviča i Petra Bezruča (Moravljana »Šleske me- sme«). Mate Miloradič ima pred očima je¬ dan narod, a druga dvojica jednu kasta. Balota nije uzabid napisao u »Istri« zagre- bačkoj da je našao u uredništvu »Istre« naj- jače istarske glave i najučenije, ali da je pravu Istru našao u Peščenici i Vrapču tj. naše istarske radnike. — Balotin mlinar imade za kušin (jastuk) uho kao Hektoro- vičev ribar (vjerojatno je to pjesnik ribara grunja i dinamitaša prebacio na mlinara, da ne bude opažena ova pozajmica)! Ali nje¬ govi su miinari slični Bezručovim. Racin i Balota su dva književna rod j ena brata, ob- radjivači istih i sličnih tema na isti kalup. Balota i Racin veliki su naši čakavski pje- snici, koji i ako im je stih predugačak, ras- tegnut i negibiv, donašaju pred nas našega čovjeka žuljavih ruku i črnog poštrapanog lica, kojemu su dani teški' kao morske grote na ledjima (Racin: Deni) (Balota: Sipe, Fo¬ ška) a noči još teže kao grobne ploče. Nji¬ hov jezik je star, primitivan (Balota kaže kao ovčje klato!) i najprikladniji materijal za baroknu pjesmu, te se čovjek promatra- juči taj folkloristični materijal kao izvadjen iz matere zemlje a iskriča se pred nama kao cmi ugljen iz Rase ili negdje sa obala Ohridskog jezera ili kakvog rudnika oko Tetova ili Resna, blista na suncu kao zlato i mi — bili siti ili žedni — gutamo ga kao pomamni. Gervaisove rokoko-pjesmice iz- gledaju prema Racinovim i Balotinim kao kaplje rose koje se blistaju na suncu na orošenoj travi kao zlato, ali koje kad ulo¬ viš u ruku raspadaju se i ničesa nema tu duboka ni široka, sve je u deminutivu i pje- sma i stih i sadržaj. Gervaisu je sličan Pa¬ vlič Vlade sa svojim čakavskim pjesmama ali sa jačom socijalnom garniturom. Isto tako i Tomin u sušačkoj »Istini« od 11 VI. 1939 br. 24 donaša pjesmu: NAJLIPŠE NA SVITU. Drobna fijolica 1’ lipi cvetic, Tako i garoful i mali sipčič Ma je još lipša kočica mala Ka mi j’ život i su sriču dala Srebra, cekini I z morci rečini Va njoj n) i nikada bilo Sega se vika palentu jiio I čistu vodu pilo!« Uz izvrsnog poantilistu Peru Ljubiča, posebno mjesto zapremaju u čakavskoj pjesmi: Makale te Grobničanin Drago Sriča i Marko Uvodič. — Prvi sa svojim satirama zapravo pjesničkim karikaturama iz Komiže otisnutim u splitskom »Standar- cu« od kojih jedna glasi: Ovo provja borba Zone (Iz Bodularije) (Štandarac od 1 X 1939 broj 39): Bolidu me oči, vid čil izgubit! Guospe moja, ča če sad od mene bit? Odvell ga u kroj. korte svi vazimju, Kal puol noči bi, dobro je zaknjol, Zone ga budi, na vas ga glos zvok Pogosili sviče, slidu igrat. — »O buoj, bračo, ne vidin!« — stol je vikat. Igruon naprid! u sebi se smiju, Suze »slipcu«, bidnem, otariju, Dokle zora nije zarudila, Vraguliju vrezih svu otkrila. Cini zovit — veselo mu lice — Komiške Guospe Guserice«. (Makale) ili Uvodič u trogirskoj čakavštini (inače jedini čakavski pisac splitskog narječja u novije doba!) RAT S TURCIMAN (»Novosti« od 26. X. 1939., br. 296). Podigli še mi jedan po jedan Trinest i jedan. Prid nami Ive kapitan * I šin Mare Bužarine. Idjemo porobit Busko.-Duvno Po Išukaršta! Kad šmo dosli na Malu Stažu Eto ti prokleti vuk! Mi na še, On paše. Mi bliže, On usl dizel A kad vidi šin Mare Bužarine Potegne iz male pištole: pum! Kad tamo ubili pule tete Ane Je pa Išukaršta! itd. ’Ajdec. aidec. dosli u Buško—Duvno Kad li jasi Turcir. na konju, Je po Išukaršta! itd. K ovima se imade pribrojiti i Zvone Turina sa svojini Sušačkim Pandolom. Estetski dotjeranih čakavskih soneta i pjesama u senjskom narječju imademo od Vragobe, koje su pravi biser naše čakav¬ ske poezije modernog doba, a psihološki i folklorištički odgovaraiu senjskom mi- ljeu, — kao i pjesme Lade Krajača i pok. Guida Hreljanoviča nekadanjeg intendanta zagrebačkog kazališta i tijesnog prijatelja pok. Nikole Falera. Nijedan ali ne stoji tako čvrsto na tlu narodne čakavske poezije kao Mate Milo¬ radič. Zato Gradišče ne samo da^ je sre- dište čakavštine več je tu čakavština bi¬ la i uredovm jezik u hrvatskim školama isključivo u hrvatskim selima i »Hrvatske Novine« bečke pisane su isključivo u ča¬ kavštini. Tončič: Dan i leto puli nas 3. VEČER 1. JUTRO Mat je prva ka se zdtgne Da pomv.se obe kravi, Ogdnj snčti i družine Ručnju teplu da pripravi. Se 6kol nje oživi je: Kokošdn zobat natrese, Mačku v črip mleka, mileje, Oben prascen ručnju nese. Drugi f otac, pak mi valje: Silnce da več visoko je — Mane s krdvami pošdlje, Drugen sin da dčlo svoje. Po molitve i po jtde Si smo s kuče razašli se, Samo brižna mat ne stde Čili dan, za se skrbi se. Lepa jutra to su bila Pul nas doma, laiko v raje: Zndn da naša kuča mila V drugo — sdpet tako stdje .. . 2. POLNE Pdlne več je odzvonilo, Z njiv, z umejki krečemo se: K obidu je trčbe bilo, Samo težakčn ga ndse. Repi i palinti zdela Na stole j, več i družina Okol stola se je sela, Otdc nosi vrčič vina. Po molitve i po jide Sestra mdtere pomore, A otac se s nami side Da nan z ndvin čitat more. Po počitki si na delo Opet smo se raskropili Ob četlreh kafe belo Na lehe smo vane pili. Al, zapolne preteplo je, Delo više truda rabi: Zato, ko češ da dobro je, Zrdna rani, sreču grabi... Zdrava Marija j’ zvonila, N6č je tu i kraj je dela: Več se glasi pesen mila Z bregi, zdoli, skroz sa sela. . Orude uredit je trčbe, Napojit i pomest kravi, Bldgu dat — i saki sebe Umit da k večere spravi! Po molitve, pul večeri 0 današnjen rčč je dele: Vrčme da se ne zneveri, Zdč bi škodi bilo vele; Delo se otprdvit mdra Dokle j’lepo ovo stdnje; Dosta f bilo pčgovora, Zato valje sad na spdnje! Ocd, mdter bušnuli smo, Anjeliču se zrušili 1 šli spat — za drugo nismo, Da bi Upo se spočili... 4. LETO 1 DAN Z dneva v dan se tako dela V našo j kuče cčlo leto: Vane, dokle j’ tamo dela. V kuče, kad zdelano j se to. Komač snčg kad okopni se Raze rezat i vezat je, K6p skopat, a onput si se Žvčljto giblju, malo spat je: Opravit je sadnju, setvu, I umčjki si pomesti, Oplet, zagmjat — i žetvu Pokosit i sčno snesti; Konpir skopat, faždl spravit, Polle merlin, kdpuz, repu, Grdzje pobrat, vino pravit, Su letinu spravit Ičpu... Sad su piini dv6r, kondba: Ddbri Bdg je tč dal se ti — Blagdani su — to j’ spoddba — Zahvdlnosti dnevi sveti... MOTOVUN — Stari gradič, poznat nam iz glasovitog Nazorovog » V dog Jožec, personifikacije istarskog kmeta. »Šimun Juda snigon duda — Blizu nan je zima huda Huš za nokte, huš za vrat. Sad va peči drv nameči — Daj i maci bliže leči A i pas bi tamo rad Cin sinice čuvarice — Okol škadnja , i kamrice Išču širom ča va grot! A škrljunci. gladni kljunci — Gazu smete na vrhunci Palčac huknu huš! va plot« (Miloradič: Zima) Moram se šilom vratiti Mati Baloti _ i K. Racinu a to zato. što oni nastavljaiu baroknu čakavsku poeziju, ondje gdje su stali prije i do ilirskog pokreta naši ba- rokni pjesnici i jaki stupovi čakavske ba- rokne poezije preko kojih se ne može preči ni u jednoj antologiji, — a to su: Ivan Vranič-Bakranin, Glagoljaš iz Brza- ca fra Anton Depope, Senjanin Vitezovič i Mateša Kuhačevič, Krsto Frankopan (Gartlic za čas skratiti i Plač za Trsa- tom), Petar Zrinjski (Adrijanskoga mora sirena), Andrija Vitalič-Komižanin (Ostan božje ljubavi), Vicentij Petrovič (San lju- veni), Janko Tombor (emigrant u šopronj- sk.oj županiji), Fra Filip Graovac, Andrija Zmajevič. Frane Garzun-Baščanin, Anka Vidovič Vusin (Dieva vitezica), Marko Arnerič-Bračanin, Don Piero-Stankovič iz Barbana u Istri inače poznat kao istarski, talijanski historik uz Kandlera, De Fran- ceschi-a i Caprina, te Ivan Feretič-Vrbni- čanin, Mate Volarič i dr. Na našu čakavsku narodnu pjesmu osla- njahu se naši glagoljaši za vrijeme lirvat- skih narodnih vladara i poslije njih tj. do pacta conventa 1102, i poslije. Sa čakav- skom pjesmom, koja se je gajila kao dro¬ bna mažurana i fcosiljak na dvorovima na¬ ših starih vladara, knezova, banova i žu¬ pana, polazila je hrv. vojska u rat i dizala bune. Na tu našu narodnu pjesmu čakav¬ sku oslanjahu se svi Začinjavci do Marka Mandiča i Vetraniča, a napose Hektoro- yič, Lučič i Dubrovčani: Marin Držič i Šiško Menčetie, Zadrani: Juraj Barakovič i Brile Karnarutič i dr., a napose Andrija Kačič-Miošič. — Na nju se oslania dabo- nrn i naš »fehbrige« kako ga nazivlje da¬ našnja književnost prema francuskom po- kretn, kojemu je stajao na čelu Mistral. Ovaj naš navodili pokret u kojemu i ja učestvuiem, ne može se nazvati »feli- brigeom« ili pokretom. koji je niknuo iz športa. Niega su pokrenule druge tajne si¬ le. Citava se borba od 1920 ovanio vodi na političkoin i gospodarskom poliu pro- tiv ilirskog pokreta, koji je imao za pa- rolu: jedan narod, jedan jezik, jedna na¬ cija! Moglo bi se pomisliti, da je tu glavni motiv ili pobuda. Medjutini po mojem mni- jenju nije! Barem ne potpunoma. Moder¬ na lirika traži ovamo od Tagore-a i Ma- rinetti-a nove izražaje i novo ruho koli psihološko toli filološko. Mi kao čakavci ne možetno se kad bi i litjeli izraziti u tako čistoi štokavštini kakvu n. pr. na- lazimo u Njegoševoni Gorškom Vijencu ili u pjesmama Zmaj Jovana, Gjure Jakšiča, Vladimir Nazor: U OLUJI I ne bojmo se huka, trusa i loma U ovom vjetru i sred ove tmice: Za biieskom munje i za glasom groma Razlieva dar se kise sadilice. Divovi oru uz sve iači triesak Tle što ga sledi mraz i sprži suša, Razmeču i dižu trulež, muli i piesak Iz jaza morskih, iz dna naših duša. Lomi se sve. Al Duh če Zemlje zuatl Da opet gradi. On če da razveže Što mrši i steže kruta ruka Teže. Bol i Cin su blizanci od istog Mara. Nov sviet se začne i iedino se stvara U času kad i tielo i duša pati. U Zagrebu, XI. 1939. Vlad. Nazor. MUKA BOGA GOSPODINA Narodna Muka Boga Gospodina Po Ivanu Vangelistu Ki Marije plač navesti. Plači zemja, plači trava, Prevesi se Sinku glava. Kad je Deva to začula Ona muči niš ne reče Nego brzo sestre teče: »Oj ti sestro Mandaleno A kade je Sin moj dragi?« »Vidiš, Devo, oni čavli Za Njega su svi pripravni S ken če Njega probadati ■ Slavna rebra otvarati Kad če teči puk i voda Za spasenje puka svoga«. (Ovo je samo fragmenat neke narod¬ ne pjesme iz Istre. Pjevao bi je neki sli- jepac po selima pod Učkom. Moja osam- desetgodišnja baka trčala je kao deset- godišnja djevojeica za njim 1 slušala pjesmu, pa ju je i sama naučila na pa¬ met. Ovili nekoliko stihova sječa se još i danas, a ja Vam ih, da se još i to ne izgubi, evo šaljem). žun Živan, d jak, Ljubljana Stefanoviča, Rakiča, Rade Drainca. Prisi¬ ljeni smo dakle iztažavati se svojini jezi¬ kom, a materinjski jezik je onaj, koji ti daje sve blago jezično, te u kojem možeš nači svemoguče izraze, a ako ga ne znaš, stvoi it češ ga ili če ti ga na usta donesti besviiesno i potsviiesno oni predji od či- iih si stanica sastavljen. Štokavštinu mi učimo u školama kao i njemački i latinski ili koji drugi mzik, ali suvereno raspola- gati njezinim jezičnim blagom može samo štokavac. Uzalud učenje: nikada neče ča- kavac dostiči iednog Milu Budaka ili Si¬ miča ili Osman-Aziza. — Toga radi ča- kavac nastavlja ondje gdje su morali na¬ staviti i naši Mate Baštijan i Ante Tentor i Car Emin, ne prevadiati iz čakavštine u štokavštinu več izravno izražavati se u čakavštini. Dodjite u Bakar i prevedite govor starog bilježnika bakarskog Stanka Battagliarini-a u štokavštinu pak čete zna¬ ti, što to znači. — Tu je srce i težina ovog pitanja! Do sada proskribiratia ča¬ kavština ima magičnu moč ne samo na poeziju več i na život čakavca. Ante Petravič u »Obzoru« od 27 V 1937 br. 118 dokazuje da mu je bila muka od sto muka sastaviti štokavsku pjesmu. — Radi toga ne samo pozdravljam legiju Ba- lotinih sudrugova: Vinka Nikoliča, Erne¬ sta Radetiča, Ivana Črnje, Bostijančiča, To-Bema Lipacvič-a, Lončariča Nikolu i Ivana Lončariča-Papiča, Ivana Čara i sve one koje imade »Antologija čakavska«, koja se istom imade sastaviti — da pri¬ kaže našu dušu i tijelo. STRANA »ISTRA RROJ 50, M f 52 LADO BOŽIČ: IDRIJA, LADO BOŽIČ (karikatura) — fanatični oboževatelj Idrije Brez pretiravanja iahko trdimo, da je znanost o rastlinstvu Kranjske de¬ žele imela svoj začetek v prijaznem rudarskem mestu Idriji, v onem rudar¬ skem mestu, ki si je pridobilo radi dol¬ goletnega bivanja Scopoli-ja za zgo¬ dovino botanike velik pomen (Viljem Voss: Versuch einer Geschichte der Botanik 1883). Idrija je znana širom sveta po bogatem in najboljšem živosrebrnem rudniku. V naši ožji slovenski domovini je poleg tega znana tudi po svoji prvi slovenski realki, po prvem naprednem poslancu Notranjske, po škofu Wolfu, po prvem socijalističnem žu¬ panu v bivši Avstriji, po svoji politični in kulturni razgibanosti, ki hrani še mnoge neodkrite zaklade. Skoraj popolnoma ne¬ znana pa je naši javnosti, pa tudi idrijskim rojakom samim, da hrani naš kot ne samo skrito podzemeljsko bogastvo, ampak, da ima tudi na svoji površini neprecenljive vrednosti in lepote žive prirode. Le redki so oni, ki vedo. da je Idrija in njena okoli¬ ca pravi prirodni botanični vrt, katerega so raziskovali številni odlični znanstveniki, Nekaterim od teh je tekla zibel v Idriji, drugi so v njej službovali, tretji pa so samo prihajali v naš kotiček radi znanstvenega proučevanja rastlinskih in geoloških raz¬ mer. Vsi so odkrivali zagrinjalo prirodnih čudes naše zemlje, in raznašali slavo nje¬ nega bogastva širom sveta. Naša zemlja je doprinesla velik delež k razvoju znano¬ sti o rastlinstvu, za botaniko Kranjske de¬ žele pa pomeni njen začetek. Idrijska kotlina leži na znani geološki črti, idrijski potresni prelomnici, ki se vle¬ če od Kobarida preko Idrije in Cerknice proti jugovzhodu. Ob tej prelomnici, na¬ stali po velikih notrenjih zemeljskih pretre¬ sih in notranjih erupcijah, se je razvila idrijska kotlina z rudnikom. Toda vrenje v zemeljski notranjosti ni ostalo brez upli- va na površino. Ognjeniško delovanje in prodiranje tekočih mas proti površini ze¬ mlje, je proniknilo daleč pod zemeljsko površino in ustvarilo lahko dostopna ru- dišča v Idriji, mineralni vrelec v Kopačnici, v skupini Blegaša. Kojce in Porezna pa pravi vulkan. Skladovi portirja na Poreznu dokazujejo našo trditev. Idrijski kotel je torej vulkanskega izvora stare miocenske dobe. Tudi gornje plasti zemeljske površi¬ ne v Idriji in okolici so starejšega izvora, so to predvsem stari skril jevci, ki so napra¬ vili normalna gorovja, doline in vode, ze¬ meljske plasti, ki ne propuščajo vode in tako ustvarjajo ugodne pogoje za razvoj rastlinstva, Tudi morje, ki je v davnini po¬ plavilo naše kraje, je odložilo za rastje po- voljno naplavino. Ko se je odteklo,' je ostal tu suh morski svet z bogato floro. Na svetu idrijske kotline stojimo na ju¬ žni meji tercijarnih in krednih skladov, na meji dachsteinskega vapnenca in dolomitov. Sledeč tej geološki meji, je tu tudi se¬ verna meja mnogih rastlin, ki pripadajo južnim krajem, Istri in Dalmaciji. Tu je meja dveh geoloških sestavov zemeljske površine, Alp in Krasa in istočasno tudi rneia dveh rastlinskih pasov alpskega in južnokraškega. Toda ne samo to, da leži Idrija na stikališču submediteranske in srednjeevropske ter alpske flore, temveč sega do tu od vzhoda še ilirsko rastlin¬ stvo. Ugodna sestava tal in ugodno podnebje nudita življenske pogoje obilnemu rastlin¬ stvu, ki je zato tako mnogobrojno po vr¬ stah. Topel morski zrak, ki prihaja po stru¬ gi Soče in Idrijce navzgor nudi rastlinam iužnih krajev možnost rasti, mnogi osam¬ ljeni kotički z ostrim alpskim nodnebljem na omogočajo življenje alpski cvetani. Alpska flora sega zelo nizko v ^doline, kakor n. pr. sleč, ki raste v Ljubevcu sko¬ raj na dnu doline, ki ima približno 350 m nadmorske višine. Samo pod Kumom raste sleč še 100 m nižje. Ce omenimo že dobre vodne razmere in precejšno količino pa¬ ŽARIŠČE BOTAN1ŠKE VEDE davin, smo v glavnem ugotovili vse dobre pogoje za razvoj naše bogate flore. človek, ki živi na tem koščku zemlje, ni mogel ostati brezbrižen do tolikih kra¬ sot svoje divne okolice. Narava ga je va¬ bila v svoje naročje, silila mu je v hišo z vsem svojim čarom. Pričel se je zanimati za rastline, najprej za one, ki so mu služile i za zdravila, nato tudi za one, ki so mu bile v okras hiše in stanovanja. Ljubezen do cvetic se je stopnjevala iz roda v rod in kmalu so se pojavili možje priprostega rodu, ki so se pričeli podrobneje zanimati za rastlinstvo, njega rast in pomen. Ti preprosti botaniki so bili predhodniki po¬ znejših tujih znanstvenikov, katerim so najbrže veliko pripomogli pri raziskovanju flore idrijske doline. Kakor v mnogih drugih ozirih, ko so nam odkrivali lepoto naše zemlje tujci, tako je bilo tudi z idrijsko cvetano. Tujec je bil, ki je prvi znanstveno raziskoval idrijsko floro in uspehe svojega dela tudi obeloda¬ nil. Šele pri tujcu smo se učili, šele po tuj¬ cu spoznavali vrednost domače zemlje. Gotovo pa je tudi, da so bile tedanje raz¬ mere za naše ljudi precej tesne in so radi tega onemogočile dvig in razmah onih ma¬ lih domačih poznavalcev našega rastlinstva. Toda polagoma je čas dozoreval tudi za nas. V začetku preteklega stoletja se je po¬ javil na polju botanične znanosti Slovenec. Idrijčan, ki se je s svojo znanostjo dvigni! zelo visoko in daleč nadkrilil svoje tuje predhodnike. Velika njegova zasluga je bila tudi, da je vzgojil celo vrsto odličnih učen¬ cev in med temi tudi dva svoja rojaka. Nje¬ govo znanje je bilo tako obširno in njego¬ ve zasluge na botaničnem polju tako veli¬ ke, da jih ni mogoče zanikati. Prepričani smo, da je dosegel največje odlikovanje s tem, da imenuje znanost dobo, v kateri je deloval, prav z njegovim imenom. Prvi, ki je raziskoval pred skoraj dve¬ sto leti v botaničnem in mineraloškem ozi¬ ru Idrijo in njeno okolico, je bil Tirolec Ivan Anton S c o p o 1 i. Njegovo znanstveno delo je začelo ravno v ugodnem času. ko je Linne razglasil svo'j sistem in z njim povzročil velike spremembe v botaniki in, ko je pod vlado Marije Terezije, nastopila ugodna doba za razvoj prirodni^ ved. Za razvoj botanike na bivšem Kranj¬ skem ima Scopoli nevenljive zasluge, kaj¬ ti do tedaj ni bilo na tem polju še skoraj nič storjenega . Ko je prišel Scopoli na svoje prvo službeno mesto na Slovenskem, v Idrijo, je šele začel dvigati zastor in odkrivati prirodne lepote dežele. Scopoli se je rodil leta 1723. (baje 3. junija) v Cavalese na Tirolskem, kot sin plemenitaške rodbine. Po končanih srednje šolskih študijah se je posvetil medicini. Kot mlad zdravnik je prakticiral v mnogih bol¬ nicah v raznih krajih. Dne 3. Vlil. 1754. je bil imenovan ža rudniš, zdravnika v Idri¬ ji. Na poti v Idrijo ga ie doletela na reki Inni nesreča, pri kateri je zgubil vse svo¬ je knjige in zdravniško orodje. S podporo 500 gld, ki mu jih je poklonila Marija Te¬ rezija, je lahko nadaljeval svojo pot v Idrijo. O svojem prihodu v Idrijo pravi sam: Prišel sem v Idrijo, v kraj, ki je do¬ bil ime po hudourniku (?) in ki ga tvorijo najrevnejše rudarske bajte raztresene po hribih. Ko sem ga zagledal od daleč, se mi je zdel kot težka mora, katero sem moral prenašati skoro 16 let. Slutnje ga niso varale, kajti razmere v Idriji mu niso bile naklonjene. Namesto plače ie dobival dohodek od vinskega mo¬ nopola in imel prosto stanovanje. Stanoval je v rudniški hiši pod Rižarni Jezik kranj¬ skega prebivalstva mu je bil popolnoma neznan, kakor pravi sam. Da bi se izbolj¬ šal gmoten položaj mu ni uspelo, zato ni čudnega, če je začel obupavati in da ga je naporna služba začela ubijati Poleg teh težav so ga obiskale tudi nesreče. Dva¬ krat je izbruhnil v hiši požar, žena in otroci so mu pomrli in še kup drugih ne¬ zgod se mu je nagrmadilo na glavo. Zato si je zaželel iz Idrije, toda novega mesta ni mogel dobiti. Šele po njegovi osebni intervenciji na Dunaju so mu dodali 400 gld. letne doklade, a mu istočasno naložili tudi novo delo, poučevanje mineralogije. Potegoval se je tudi za lekarno, katero so odprli na njegov predlog, a ker je zahte¬ val preveliko plačo, so mu poverili samo nadzorstvo nad njo. Kot zdravnik je bil Scopoli v Idriji mož na mestu. V devetih letih je zdravil 2600 bolnikov-rudarjev iz vsega okraja, ne da bi si privoščil med tem dopust. Po 9 letih je odšel na dopust in prosil za upokojitev. Ko pa je zvedel, da se ustanavlja na idrij¬ ski šoli stolica za kemično-kovinarski pouk, je hotel ostati v Idriji in je prosil za to mesto. 13. septembra 1763. je bil imenovan za učitelja in 14. novembra je pričel s predavanji, ki so se vršila štiri¬ krat na teden. Učencev je imel 7, med njimi enega barona in dva druga plemeni¬ taša. Delal je tudi na ustanovitvi kemič¬ nega laboratorija a do ustanovitve ni pri¬ šlo radi prevelikih izdatkov. Leta 1767 je bil spet na dopustu. V tem letu se je pojavilo med rudarji gibanje proti zdravniku. Zahtevali so, da ga prevzame država in jih tako razreši Ve¬ likega bremena. Vino je namreč postajalo vedno dražje. Scopoli je kmalu na to za¬ pustil Idrijo. Bil je imenovan za profesorja na rudarski akademiji v Chemnitzu in L 1776. za profesorja kemije in botanike na univerzi v Paviji. kier je umrl 8. maja. o ■ Iz Idrije, kljub velikim zaslugam zanjo, m odnesel najboljših spominov. Poleg skjm za neštete bolnike, je ves svoj prosti cas posvetil raziskavanju idrijske kotline. Kot človek je bil zelo čednosten, nenavadno uslužen, ljubezniv in plemenit. Skoraj neznosne življenske in splošne razmere so ga tlačile, zato nič čudnega, da je iskal nekje utehe in razvedrila. Obo¬ je je našel v naravi. Veselje do jiarave in nagnanje k rastlinstvu, je čutil že v mla¬ dih letih. Že tedaj ie obiskoval lekarnar¬ je, ki so nabirali in zbirali rastline, poiz¬ vedoval je po njihovih imenih in kako se upotrebljajo. Posečal je tirolske Alpe, zbi¬ ral rastline in si zapisoval njihova imena. O svojem begu, od težkega vsakdanjega življenja v Idriji, v naravo je dejal: »Pri¬ pomniti moram, da se nisem poglobil v življenje narave radi poklica, temveč radi klica svojega srca, da si v naravi olajšam križe in težave svojega nadvse žalostnega življenja«. V Idriji je začel svoje botaničke eks¬ kurzije. L. 1755. je prepotoval in razisko¬ val ves idrijski okraj Dve leti pozneje Nanos. I. 1761. Senožeče Hrušico. Kras, jadransko obalo in 1. 1764. Gorico, Devin in Tržič. Samo kraji okrog Snežnika so mu bili neznani O teh poteh poroča, da je hodil sam z enim spremljevalcem (Idrij¬ čan?), blodil po Alpah, spal v hladnih nočeh pod milim nebom, živel dolge dni samo ob kruhu in mleku, da so ga nad Trsatom napadli roparji in da je pod Stor¬ žičem visel tri ure med nebom in zemljo. Po dovršenih znanstvenih potovanjih je 1. 1760. izdal knjigo »Flora Carniolica« v kateri je opisal 756 cvetnic in 256 brez- cvetnih rastlin. L. 1772. je izšla izpopolnje¬ na in povečana druga izdaja te knjige v dveh zvezkih. Obdelal je 1251 cvetnic in 384 brezcvetnih rastlin. Povdariti moramo, da je bil Scopoli eden izmed začetnikov vede o brezcvetnih rastlinah. Razumljivo je, da njegove ugotovitve niso bilfe popol¬ ne in da so jih morali popravljati in spo- polnjevati nasledniki. Njegovo delo o kranjskem rastlinstvu je klasično delo na polju botanike. Nič mani važne niso tudi njegove razprave o podzemeljskih rastlinah, katere je razisko¬ val in študiral , v Idriji in na Ogrskem. Po niem so imenovali Polvporus Scopoli, ki ga je našel v Antoniievem rovu v Idriji. 'Scopoli je užival velik sloves v znan¬ stvenih krogih. Dopisoval si je z nič manj kot s 123 osebami in bil član raznih znan¬ stvenih družb in ustanov. Poleg rastlinstva se ie zanimal tudi za mineralogijo, prav posebno pa za žuželke. Za njegove zasluge v botaniki so kr¬ stili več rastlin z njegovim imenom. Posa¬ mezna mesta so se oddolžila njegovemu spominu z imenovanjem ulic z njegovim imenom (Pavia. Ljubljana) ali s spomin¬ skimi ploščami (Pavia, Idrija) in kipi (Idri¬ ja, na pročelju bivše realke). Spominska plošča, ki jo ie postavilo kmetijsko mini¬ strstvo ob stoletnici njegove smrti na hiši, kjer je stanova! v Idriji, ima sledeči napis v latinščini: V tej hiši je od leta 1754 do 1769 prebival dr. J. A. Scopoli iz Cavalese na Tirolskem, znameniti raziskovalec pri- rodoslovja, pisatelj o kranjskem rastlinstvu in zdravnik- Plošča stoji še danes. Scopolijeve zbirke rastlin niso mogli najti. Če je ni uničil požar še za njegovega življenja, so jo uničili kakor domneva dr. Stanko Bevk v začetku tega stoletja, ko so preurejevali lekarno. V letih od 1762 do 1763 je bival v Idriji tudi botanik, zoolog in mineralog Franc VVulfen (1728—1805). Po poklicu jezuit, no rodu pa iz Beograda. Obiskal je tudi Hrušico, Vipavo, Nanos, Razdrto, Kras, Postojno. Zagorje in Planino. L. 1755 je bil profesor na gimnaziji v Gorici. Po njem se imenujejo: Wulfenia carinthiaca in Pri¬ mula VVulfeniana i. t. d. V menda še težjih razmerah kakor Sco¬ poli je živel v Idriji tudi njegov naslednik zdravnik kirurg Baltazar Hacquet, ki je prišel v Idrijo še za bivanja Scopo- lija. Razmerje med njima od vsega počet- ka ni bilo idealno. Hacquet je bil Francoz, rojen 1739 v La Concquetu v Bretaniji. O njegovi mladosti ne vemo ničesar. Baje je bil princ, dobival je vedno denar, a sam ni vedel od kje. Kot kirurg je služil v francoski, med sedemletno vojno pa v av¬ strijski armadi. Iz Idrije je odšel 1. 1773 v Ljubljano, kjer je postal profesor anato¬ mije in kirurgije na liceju; 1. 1787 profesor naravoslovja na univerzi v Lvovu, 1805 pa v Krakovu. L. 1810 se ie odpovedal službi, šel na Dunaj in živel samo znanosti. Umrl je 10. januarja 1815. V Idriji je živel Hacquet 7 let kot ide¬ alni borec za duhovni napredek in prosve¬ to. Toda tla niso bila ugodna za njegovo delo. Z grenkobo pripoveduje o svojih bor¬ bah s skritimi sovražniki, temnimi elemen¬ ti in z nahujskano množico. Javno so ga obrekovali in proglasili za krivoverca. Ho¬ teli so ga na vsak način spraviti iz Idrije, a jim ni uspelo. Ko je raziskoval okolico je potoval pod tujim imenom. Kljub vsem težkim razmeram pa je bil v svojem delu neutrudljiv. Mnogo je potoval po Kranj¬ skem. Istri, 8 avgusta. 1779 in v 1. 1782 je bil na vrhu Triglava kot njegov drugi gost. Prepotoval je vse dežele od Francije do Turčije in Rusije. Napisal je nad 60 knjig in razprav. Po njem so pozneje imenovali več rastlin tako Hacauetia epipactis in druge. Za obema klasičnima botanikoma, tuji¬ ma znanstvenikoma je nastopila nova doba z nastopom Slovenca in idrijskega rojaka Franca Hladnika. Visoko se dviga njegova znanstvena pojava na botaničnem polju in vsak, ki se bavi s to vedo ne more mimo njega. Res je, da nam kot bo¬ tanični pisatelj ni zapustil ničesar, bil pa je velik v svojem podrobnem delu ter radi velikega znanja spoštovan in znan po ce¬ lem svetu. Njegovo delo so nadaljevali učenci, katerih je vzgojil celo vrsto in ki so se trudili odkrivati zaklade slovenske zemlje. Franc Hladnik se ie rodil 29. mar¬ ca 1773 v Idriji kot sin rudniškega paznika Matije in Doroteje rojene Reven. Njegovo pokolenje ni bilo plemenitaško, temveč je izhajalo iz delavskih krogov. Kakor je bila v Idriji tradicija v nižjih krogih, kar oče to sin, tako je oče tudi Franceta določil za rudarstvo. Sin pa ni čutil sposobnosti za ta poklic, zato se ie oprijel študija. Ljudsko šolo je obiskoval v Idriji, gimna¬ zijo v Ljubljani, ki jo je končal 1. 1789. z odliko. Prav tako ie dovišil tudi filozofske študije 1791. in stopil nato v bogoslovje. 19. junija 1795 je bil posvečen v duhov¬ nika. Radi rahlega zdravja ni šel na dežeid duše past, temveč, je stopil kot skriptor v licejsko knjižnico v Ljubljani. 8. oktobra 1796. je postal učitelj 4. raz¬ reda normalke. 1. 1800 izredni učitelj' na mehanični šoli, 21. junija 1802 začasen in 5, januarja 1803 pravi direktor normalke in 1. 1808 gimnazijski prefekt. Med francosko okupacijo ie bil profesor naravoslovja in botanike na Fcole central, po reokupaciji pa spet prefekt na gimnaziji. Od avstrij¬ skih oblasti je bil dvakrat odlikovan, ker je bila njegova gimnazija med najboljšimi v državi. Vodil jo je 26 ist. Radi boiezni je 1. 1837 stopil v pokoj, Ošlepe 1 je popol¬ noma, bil dolga leta priklenjen v sobo do- kle- ga hi 25, novembra 1844 kap reUla trpljenja. Hladnik je bi! mož srednje in čokate postave, visokega čela, bledega obličja, čr¬ nih las in modrih oči. Njegovo geslo je bilo: poslušati in molčati. Imel je odličen spomin. Živel je tiho in sam zase. Kot botanik zavzema Hladnik odlično mesto. Kdaj se .ie začel baviti z rastlin¬ stvom ni znano. Gotovo pa že v zgodnji mladosti in v počitnicah, ki jih je preživ¬ ljal v Idriji. Pozneie je veliko potoval z vrtnarjem botaničnega vrta, katerega je sam ustanovil in oskrboval 24' let. Po celi Kranjski, po Javornikih, po dolini Soče in i renti je nabiral neznane rastline in jih nasajal v botaničnem vrtu. Bil je v stiku s nostom, rojakom iz Istre, in mu pošiljal prispevke za njegovo knjigo o avstriiski flori. . Hladnik ie bil član Kmetijske družbe v Ljubljani, Botaničnega društva v Regens¬ burgu. Društva za pospeševale naravoslo¬ vnih ved v Freiburgu in Bavarskega dmš- tva za vrtnarstvo v Frauendortu. , i e veiik herbarij kranjske flore, aejo 36-tih let, z imenoslovjem 3484 cvet- mc m z navedbo krajev kjer se dobe. Nje- govi deli o anatomiji rastlin in zgodovina botanike sta ostali v rokopisu Svojo bo¬ gato knjižnico ie zapustil iicejski knjižnici, svoj herbarij pa muzeju. Njemu v spomin BROJ 50, 51 i 52 »ISTRA. se imenujejo nekatere rastline: liladni- kia pastinacifolia, S c a b i o s a Hladnikiana, Scopolia Hladni- kiana, Chaerofolium Hladniki a- n u m. Hladnikia (sedaj Grafia) golaka. Do¬ ba v zgodovini botanike v kateri je delo¬ val Hladnik se imenuje po njem. Najboljši Hladnikov učenec na polju rastlinstva je bil njegov idrijski rojak Hen¬ rik Freyer. Njegova rodbina je izvirala iz Sudetov, kjer ie bil rojen njegov stari oče Ernest, za časa Scopoiija provizor v rudniški apo¬ teki v Idriji (1760—1795). Bil je zelo vnet botanik in Scopoli ga omenja v prvi izdaji svoje F. C. pri Hemerocailis flava, katero je našel Freyer. Ko je ostarel mu je bil dodeljen za lekarniškega pomočnika sin Karel, ki je vodil idrijsko apoteko 40 let, t. j. od 1795 do 1835. Tudi Karel F r e y- e r je z vnemo botaniziral in prepotoval vso idrijsko dojino in okolico z Valentinom Krampelfeldom, ki je bil tedaj gozdar v Idriji. Karel je bil znan botanik in velik prijatelj dr, Davida H o p p e j a, zdrav¬ nika in botanika iz Hannovra, ki ga je obiskal v Idriji, kjer sta napravila v družbi s prof Hornschuchom v času od 14. do 16. julija 1816 več znanstvenih ekskur¬ zij v idriiski okolici. Za živlienja Karla Freyerja je živel v Idriii tudi znani botanik H o 11 a n d e r. Za časa francoske okupacije Idrije je bil ime¬ novat 1 za gozdarskega predstojnika in do¬ deljen rudniški upravi. Po odhodu Franco¬ zov ie bil imenovan za profesorja v Metzu. Deloma podedovana, deloma v ugodnih okliščinah privzgojena ljubezen do rast¬ linstva, ie nam dala iz Freyerjevega rodu pomembnega botanika Bil je to Karlov sin Henrik, rojen v Idriji 7. julija 1802. 2e v zgodnji mladosti so ga začele mikati pri- rodne vede. V pismu prof. Hornschuchu piše 13. XII 1838: Videl sem že davno pri stricu Valent. Krampelfeldu v Idriji z me- tulii okrašene stene, videl sem Holiander- ia. ko ie vlagal rože. Vse to je vzbudilo v meni strastne želje za podobnim udejstvo¬ vanjem in lahko rečem, da se je tedaj vzbudila v meni ljubezen do narave. Prve šole ie napravil v Idriji, nakar je stopil v drugi gramatikalni razred v Ljub¬ ljani Predavanje prof. Kallistra o botaniki in mineralogiji so mu tako ugaiala, da se ie opriiel samo teh dveh predmetov ostale pa začei zanemariati Dobrohoten rojak Hladnik ki mu ie bil vednc očetovski pri- iateii in podpornik ea ie privatno pouče¬ val botaniko, ni pa hotel ugoditi vsem nje¬ govim težniam z namenom, da bi ga po¬ polnoma ne odtuiii drugim predmetom. Do¬ ma v Idriji, so se morali poslužiti celo hujših sredstev da bi ga vrnili latinščini. Njegova lepa zbirka hroščev in metuljev, ki io ie s trudom zbral, ie romala v ogenj. L 1819 ie nadaljeval gimnaziio na Reki in io srečno končal. Ob jadranski flori in fau- ni je dobi! nove pobude za delo. Iz Reke se 'e vrni! v Liubliano da bi nadaljeval filozofske študije in se posvetil lekarništvu. Počitnice ie preživlja! v Idriji, kjer je spremlia' nabiralce mahov in sviščev na Golake in Čaven. Po končanih filozoskih studii ah ie stopil kot pomočnik v apoteko Gromadzkega. Po treh letih prakse ie po¬ ložil izpit in bil dodeljen očetu v Idriji za pomočnika. V Idriii ie ostal dve leti, nakar ie odšel na Dunaj in diplomiral kot magi¬ ster. Na Dunaiu ie s Hladnikovim posredo¬ vanjem navezal stike z znanimi botaniki Jacauinom. Hostom in Weldenom. Službo¬ val ie nato v Gradcu Zagrebu, in Ljublja¬ ni. V svoiih prizadevanjih, da bi prevzel po očetu lekarno v Idriji, ni uspel. Zato je sprejel 1832 mesto kustosa na ljubljan¬ skem muzeiu. Tu ie deloval 20 let in v tem času mnogo potoval. L. 1853 je odšel v Trst kot konservator in zoolog anatom. Težnia po boliših gmotnih razmerah in že¬ lja da bi našel ob Jadranu nova torišča svojega dela. sta ga vlekli v tržaški mu¬ zej. Toda sredi dela se ga je prijela bole¬ zen. ki jo v začetku ni niti opazil. Grozilo mu ie oslepiienie pozneje pa je nastopila delna ohromitev. Brezupno hiranje je tra¬ jalo dve leti in sledila je še omračitev _du¬ ha. Umri ie 21. avgusta 1866 v Ljubljani. Henrik Freyer je obiskoval v botanič¬ nem oziru naiboii zanimive predele sloven¬ ske dežele. Ko je doma pomagal očetu, ie izkoristi) prosti čas za ture v idrijski oko¬ lici in po tolminskih gorah. Povzpel se je na Jelenk. Goiake. Čaven. Porezen. Črno prst. Nanos in Snežnik. Po svoji naravi zelo slaboten ie z vajo postal izboren tu¬ rist pešec, ki ie zdržal tudi 12 do 18 ur dnevne hoje. 4. maja 1827 je napravil v spremstvu Ferjančiča turo iz Idrije čez Vi¬ pavo v Trst za kar ie rabil 15 ur. V Tr¬ stu ie spoznal botanike Biasolettija, Hilde- branta in Hoppeia. s katerimi je 12 dni botaniziral v tržaški okolici. Isto leto je bil tudi na Snežniku. Obiska! je tudi Gor¬ jance in Aipe ter zaključil svoje ture z Na¬ nosom »Božati uspehi in mnogo novega za kranisko floro so me razveselili m bogato poplačali moja prizadevanja«, je tedaj pi- Sal Bil ie v stiku z vsemi znanimi botaniki ter član raznih znanstvenih društevKme¬ tijske družbe za Kranjsko, Koroško'in Go¬ riško. Montanističnega društva za Avstr j , dopisni član Akademije znanosti na Duna¬ ju. Ruskega društva naravoslovcev itd. Lahko bi bil postal tudi pisatelj, toda n dostajalo mu je vztrajnosti, zato je osta njegovo delo le v rokopisu. Obširen ne - barij in rokopise je dobil ljubljanski muze . Po njem so imenovali več rastlin, na p. rod Freyera (sedaj Biasolettia) Ci Freyerianum. itd. . . • , Okoli 1. 1820 ie živela v Idriji J osip i- Jože Krapš: POMENEK S STARO MATERJO Nocoj, prav nocoj sem se spomnil tebe, o stara mati. Vidim te kako sediš ob topli peči, rožni venec imaš med prsti in tvoje drobne ustnice šepečejo molitev, trese se ti uvela brada, žare žive oči, mežikajo, kakor lučice v ja¬ slicah, sredi mahu. Male lučice trepe¬ čejo, da se pastirčki zde nekam živi in osliček v hlevcu priklanja glavo, gori in doli. Trepečejo lučice, trepečejo tvoje ustnice, o stara mati! Tako te vidim nocoj, na sveti večer. Pručico si si po¬ ložila pod noge, moliš za vse tiste, ki jih ni ob tvojih jaslicah, tudi zame. Pa so pravili, aa te ni več, da so ja¬ slice same, brez tebe, da so ti rožni venec ovili okoli rok, da so te ponesli k sv. Križu ... Oh, ne! Kajne, da ni res, o stara mati? Ti še sediš tam in moliš, zase, za vse, zame. Kako naj te bi bili odnesli? In brez mene? Ne, ne, saj to ni res! Jaz, ki si me učila mo¬ liti, ki si mi pela o, slišim tvoj glas, tako lep je bil, — ki pi me učila postavljati jaslice, jaz da bi ne bil šel za teboj! Lagali so, ko so pisali: Stara mati je sklenila .., Nocoj se te spominjam o stara mati! Tebe, tvojih živih oči in tvojih povesti O, povesti! Mati stara, daj povej mi še tisto: O materi in sinu in dveh srcih. »Da bi jo povedala še?« te slišim, kako vprašaš. Že si se nasmehnila, že si odprla usta: Nekoč je živela mati. Imela je sina edinega sina. Vesela ga je bila. Ob zi¬ belki mu je pela, da so se mu smejale očke. Objemala ga je in ujčkala. Vse bolj pa, ko je doraščal, vse bolj ža¬ lostno je bilo materino srce. Sin je do- rastel. Zgodilo pa se je, da je odšel po svetu in mati je ostala sama. Odšel je in se ni več vrnil. Materino srce pa je jokalo in trepetalo v bojazni za njim, sinom edincem. Skrb je materi zorala gube na čelu: Kje je, kako mu je? Tekla so leta, postarala se je mati od skrbi in umrla. Odnesli so jo, v grob so jo položili, s prstjo so jo zasuli, še za¬ njo pomolili in odšli domov. Ali ko so drugi dan spet prišli na pokopališče, so našli grob odprt, na dnu pa krsto z materjo! Ali je nismo vendar zasuli, so se izpraševali. Smo jo, smo, so od¬ govarjali drugi. Pa so znova vzeli lo¬ pate in zasuli krsto in grob. Toda glej, naslednjega dne: Grob zapet odprt! — J Srečne božične praznike in veselo novo leto želita vsem na¬ ročnikom, sodelavcem in prija¬ teljem Uredništvo in uprava »ISTRE« Strmeli so možje pogrebni, ni jim šlo v glavo, kaj se godi. Tedaj pa je iz globine groba prišel šibak glas: »Ne čudite se, o ljudje! Ne trpim prsti na sebi, zakaj nisem umrlo. Jaz, srce, še živim. Ne usipajte prsti name, dokler se ne vrne sin in me ne po¬ škropi s sveto vodo in ne vrže name prsti!« Strmeli so možje v grob iz katerega je prihajal glas. Pokleknili so na rob in molili za mir in pokoj materinemu srcu. Znova se je oglasilo iz groba: »Le molite zame, o ljudje, o sosedje: Molite, da bi se vrnil moj sin!« Molili so in sklenili: Pojdemo ga iskat! Šli so na vse strani in vetrove. Iskali so ga leta in leta. Nazadnje so izvedeli za kraj in ga našli. Na samot¬ nem pokopališču je bil njegov grob. Preperel lesen križ in na njem izprano ime. Pokopali so ga bili tja, kamor pokopujejo berače in brezdomce. Od¬ kopali so grob in glej: Bele kosti so bile še v zemlji, sredi njih pa rdeče srce, ki je zatrepetalo, ko je posijal nanj žarek dneva: »Zahvaljeni bodite, o bratje! Nisem moglo strohneti, zakaj matere svoje nisem videlo. Vzemite me, nesite me k materi !« 1 In nesli so srce in ga položili k ma¬ terinemu. V grob pa je zagrmela prst sama od sebe. Na gomili pa je vzklila roža in pognala dvoje rdečih cvetov ... Nocoj sem se domislil te povesti, o stara mati. Tako živo mi je stopila pred oči. Ali ne leži tam v jaslih rdeče srce in kliče, prav na lahko: Pridi, pridi! Trepečejo plamenčki drobnih svečic. V hlevčku je Mati božja in tako zelo je podobna tebi, o stara mati, se mi zdi. Pridem, pridem, nekoč. . GORICA — Solkanski most SLAVA ŽLIKROFU Karkoli Idrijčana trofi: Ljubezen, ohcet, praznik, krst In »dnarske« v letu vse po vrt’, Na mizo pridejo žlikrofi. Zaman se trud’jo filozofi Al’ dom njegov je Dunaj, Trst, Al’ gor nekje... na usta prst.. Kjer danes se ne cvrejo krofi. Vseeno kje, ai’ tu at’ tam Zibelka mu je tiho tekla... Odkod prišel je žlikrof k nam. Beseda ni se zadnja zrekla. On naš je... zatrjujem Vam In to drži kot klin iz jekla! sta ji pomagala Hladnik in lekarniški la¬ borant Ferjančič, ki je 1. 1822. odkril Primulo venusto, dober poznavalec in pri¬ den zbiratelj rastlin. Izdala je malo knji¬ žico o botaniki v obliki treh pisem. V pr¬ vem pismu se spominja srečnih dni, ko je botanizirala po idrijskih hribih in toži, za¬ kaj ni Scopoli živel v njenem času. Za časa Freyerjevega življenja je obi¬ skal Idrijo 1838 saški kralj Friderik Avgust II., znan botanik. V Idrijo je pri¬ šel iz Polhovega gradca v Freyerjevi druž¬ bi. V Idriji je napravil izlet v Strug, kjer je pri Kobili trgal kranjski jeglič in Ribes Scopolii. Na Kendovem vrhu pa so obču¬ dovali še Primulo venusto. Divil se je rast¬ linstvu in okolici Divjega jezera. Nad le¬ poto je presenečen vzkliknil: »Ko bi imel Reichenbacha v tej romantiki, toliko le¬ pega je skupaj! Gotovo bi ga zelo veselilo vse to videti.« Deževno vreme mu ni ka¬ zilo užitka. Iz Idrije je potoval čez Črni vrh v Gorico in Trst. Freyer mu ie ob tej priliki podaril sliko Divjega jezera. Izmed mož, doma izven Idrije, ki so si stekli za idrijsko floro prav posebne za¬ sluge, moramo omeniti tudi Jurija Do¬ linarja, ki je bil doma iz Radeč. L. 1846, je bil imenovan za rud. zdravnika v Idriji, Skoro 30 let je deloval v Idriii za splošno blaginjo in bil radi svojega priro¬ doslovnega znanja znan daleč naokoli. Ra¬ ziskoval : e idrijske in tolminske gore in odkril pri Idriji Anthriscus Rivolaris in Potentilla Micrantha in druge. Umrl ie v Idriji kot upokojenec. Bil je član raznih društev. Njegov herbarij, večinoma idrij¬ skih rož in seznam cvetnic, ki rastejo v idrijski okolici, hrani ljubljanski muzej. Po njem imenujejo Hieracium Dollinerh Število botanikov Idrijčanov se s Kar¬ lom Dežmanom- poveča. Rodil se je v Idriji 3. jan. 1821 kot sin sodnega aktua- rija Klementa. V rani mladosti mu je oče umrl in zapustil številno družino, ki se je preselila nato v Ljubljano. Karl je študiral v Ljubljani in medicino na Dunaju. Radi na K w i a t k o v s k a. V ^pn^delu bolezni pa^je'prestopil na pravo, ga končal zirala in napravila lep herbarij, r" in se vrnil v Ljubljano. Tu je prevzel me¬ sto suplenta na gimnaziji, poučeval narav¬ ne vede, ne da bi pri tem imel namen po¬ stati profesor. L. 1852 je postal kustos ljubljanskega muzeja, ki ga je upravljal 36 let. Ko je pričel izdajati Bleiweis svoje »Novice«, je bil Dežman med prvimi sotru- dniki in do 1. 1859 prava desna roka očetu Bleiweisu. Za nemško-slovenski slovar, ki ga je izdal Idrijčan, ljubljanski škof Alojzij Wolf 1. 1860, je pripravil vse naravoslovne izraze. Veljal je kot dober poznavalec lju¬ di in dežele. Kot pisatelj se je odlikoval radi živahnosti. Važen pa je predvsem radi tega, ker je prvi pisal naravoslovne raz¬ prave v slovenščini. Radi svojega obsež¬ nega znanja na vseh poljih in radi literar¬ nega dela, je bil zelo ugledna oseba na Kranjskem. Radi kritike njegove uprave muzeja s strani dr. Coste, je mož napravil sramoten skok v nemški tabor in postal Deschmann. Kot botanik je Dežman večkrat prepo¬ toval Slovenijo, raziskoval deželo v rast¬ linskem oziru in pisal o prirodi Kranjske dežele. Sloves so mu dale tudi prazgodo¬ vinske izkopanine. Poleg znanstvenega in kulturnega dela se je udejstvoval tudi kot politik. Bil je član ljubljanskega občinskega sveta, dežel¬ nega in državnega zbora. Deželni poslanec Idrije je bil od 1861 do 1866. Državni po¬ slanec je bil od 1873 do 1879. Umrl je 11 marca 1889 kot član Zoologičnega in bota¬ ničnega društva, Državnega geologičnega zavoda, Meteorologičnega društva na Du¬ naju, Prirodoznanstvenega društva za Šta¬ jersko, Celjskega muzejskega društva in Kmetijske družbe v Ljubljani. Bil je tudi najdelavnejši član Kranjskega muzejske¬ ga društva in konservator rimskih in pred- rimskih izkopanin na Kranjskem. Poleg rastlin je idrijska okolica bogata tudi na lišajih in mahovih. Že 1. 1870 je na tem polju še kot akademik preiskoval vso idrijsko okolico Glowacky Julij, sin žgalniškega adjenkta. Rodil se je v Idriji 1846. Gimnazijo je študiral v Ljubljani, di¬ plomiral je v Gradcu za profesorja priro- doslovja, služboval v raznih krajih, med njimi tudi v Gorici. L. 1899 je postal rav¬ natelj mariborske gimnazije, katero je vo¬ dil 12 let. Umrl je leta 1915 v Gradcu. Kot učitelj je bil strog in pravičen, v svoji stroki pa na mestu. Bavil se je predvsem z lišaji in mahovi, katere je nabiral v idrij¬ ski dolini in jih tudi opisal. Spoznal in od¬ kril je mnogo novih vrst Ob začetku sedanjega stoletja moramo omeniti še dva zaslužna prirodopisca v Idrijski kotlini. Prvi je bil spet Idrijčan Stranezky Kajetan, profesor. Rodil se je v Idriji 27. junija 1879 in služboval kot profesor na idrijski realki od 1907 do 1918. Umri je na Dunaju. Pisal je v Car- nioli in v Izvestii'p idrijske realke. Njegova zasluga je bila tudi bogata zbirka prirodo¬ slovnega kabineta na idrijski realki. Idrijske alge in telohe je preiskoval profesor Vladimir H e r 1 e, ki je službo¬ val na realki prvo leto njenega obstoja. Ko je prišel 1902 v Idrijo kot profesor, poznejši ravnatelj rehlke dr. Stanko Bevk, je pričel radi zanimivosti in razno¬ ličnosti naše flore raziskovati idrijsko cve- tano. Proučil je najprej okoliš Divjega je¬ zera, izrazi ; je svoj sum, da je morda imel tu Scopoli ali pa kak poznejši botanik, svoj botanični vrt. Čudno se mu je zdelo, da je na tako majhnem prostoru nakopiče¬ nih toliko rastlin. Na ekskurzijah ga je vsaj v začetku spremljal učitelj Avgust Š a b e c, ki je poznal mnogo rastlin in ve¬ del za njihova najdišča. V prejšnjih časih je Šabec spremljal tudi nekega rudniškega uradnika ki je nabiral rastline okoli Idrije. Dr. Bevk je delal zapiske in herbarij idrij¬ ske flore toda žal oboje se je med vojno in po vojni izgubilo. Z dr. Bevkom se ie končala dolga vr¬ sta znanstvenikov, ki so v dobi nepolnih 200 let živeli in delovali v Idriii. S prevra¬ tom je Idrija onemela tudi na tem polju, postala nam je nedostopna, njeni prirodni zakladi pa nehajo in minevajo... ERNEST RADETIČ: LA 2 SLIKA IZ POMORSKOGA ŽIVOTA LICA: Tonin, mornar, brodolomac Mikula, mornar, brodolomac Kapitan Jedan mornar Drugi mornar Treči mornar Parona, gostioničarka Dogadja se u jednoj luči Hrvatskoga Primorja. Konferencier: Gorak je i tvrd mornarski kruh 1 ne kaže se uzalud, da ima devet kora. Vječno na oprezu, vječno u borbi s bi- jesnim elementom, bacan s vala na val, vječno putujuči s jednoga kraja na dru¬ gi, uvijek s nesigurnim tlom pod no¬ gama, mlati pomorac more i potuca se od nemila do nedraga... A kod kuče pa čeka vjerna ljuba, u vječnom strahu za njega, uvijek s nekom zebnjom u < uši, paleči pred slikom Svetog Nikole i 'ia- žene Gospe zaštitnika mornara i oro- rtara, malo uljeno kandilo ... Tvrdi i okorjeli, uslijed neprestane oorbe s olujnim morem, vračaju se mor- nari samo na Skokove kučama, da za- grle draga biča, pa da se onda i opet otisnu u daleki svijet. I zato je u tim kratkim časovima sastanaka njihovih, njihova radost divlja i neobuzdana, ali i njihova mržnja, naidju li na razoča¬ ranje, grozna .. (Glazba: Popuhnul je, tihi vetar, tihi ve tar od Levanta... I odnesal. i odnesal, i odnesal Mari krunu...) Konferencier: U mornarskoj gostionici u luči. Stari kapetani i isluženi mornari čekaju bro- dove, koji se vračaju, čekaju znance i nekadanje drugove, izlaze na molo pred svaki parobrod, koji stizava u iuku, pa se i opet vračaju u zadimljenu gostio- nicu na obligatni polič vina. Govore o nesrečama i brodolomima o stradanj ima i uraganima, koji su pomeli i pokopali u morskim dubinama i ovoga i onoga. Uz harmoniku i pjesmu, uz partij u bri- škule ili treseta, komentiraju doga- djaje... (Pjesma: Ono su bile tri setrice, Tri sestrice za navigat... Prva je bila Terezina Druga je bila Menigina A treta ljuba od srca... Pjesma zamire. Otvara se zastor. Vidi se soba u gostionici. Mornari kartaj u). Jedan mornar: Ej parona, još jenu litru (udara po stolu). Drugi mornar: Kumpar Zvane, fali nan četrti za briškulu Sedite k nan! Treči mornar: A kade ste Vi, kapi¬ tane, da Vas jur tri dni ni blizu? Kapitan: Stara mi je bila bolna... Jedan mornar: Ča čemo! Stare kosti... Drugi mornar: Parona, karti ovamo! Treči mornar: čemo briškulu ali tre¬ sete? Svi: Briškulu, briškulu! Kapitan: Pa dajmo briškulu. Za li¬ tru vina! Jedan mornar: Za pol litre. Kapitan: Ma kakovo pol, Bog Te vi¬ del, za kega vraga šparaš? Ili litru ili niš! Svi: Za litru, za litru! Drugi mornar: Parona, litru na stol! Treči mornar: I četiri mižoliče! (Glazba: Tiho, jedva zamjetljivo od¬ zvanja glas harmonike: Popuhnul je tihi vetar, tihi vetar od Levanta...) čuju se glasovi: Imaš kope? — Hiti unega aša od danari! — Daj malu bri¬ škulu! — Lišo!) Kapitan: Ja. ja, i tako je »Oceania« propala. Jedan mornar: Ma ča zaistinu, ka¬ pitane? Kapitan: Je. je, po Boštriča. Ona prokjeta Biskaja, kade se je lane i »Da- ksa« potopila, ono je groblje mor¬ narsko . Drugi mornar: I govore, da se od »Oceanie« ni nijedan spasil... Treči mornar: A ma »ni traga ni glasa« več mesec dan ni brodu ni ljuden. Kapitan: Brižan Tonin! Onako lep i mlad. još ni pravo ni navigal, a več je šal... Jedan mornar: Ja, ja, ta vražja Bi¬ skaja, koliken je kosti progutala. Drugi mornar: A kade je sad nje¬ gova Menigina? Treči mornar: To če bolje znat pa¬ rona. Ej parona, kade je ona Vaša ka- marijera Menigina sada? Parona: Menigina? A po vragu je šla. V Reke je sada s onin furešton. Kapitan: Sto puti san ja rekal: žena je vrag i ni njoj verovat! Parona: Mučite, mučite, Vi stari Don G.iovani, kolike ste Vi po svetu oblju¬ bili ... Kapitan: To da, a zač ne bi? S ten san napravil dobro delo i njoj i sebe. Lepo je bilo i njoj, a lepo i mane. Do¬ bro njoj, dobro mane. Parona: A zač se niste nlgdar že¬ nili? Kapitan: A zač bi se oženil? S ten bi bil napravil zlo i njoj i sebe. A ja ni- san nikad drugen ča slabega storil... Jedan mornar: E, Menigina, Meni¬ gina, lepa je to divojka bila. I dobra! Drugi mornar: Ma kako to, da je šla z onin furešton i pozabila na To¬ nina? Kapitan: Soldi su ti to storili, dragi moj, soldi. Pokazal njoj furešt par soldi, pa lepa beseda ovamo, pa lepa onamo, pa va kinematograf, pa va tijatar, š njon v Reku i najzad je ona lepo po¬ zabila svoga Tonina i šla za furešton. Parona: Je, je, pozabila je Tonina, kako da ga nigdar ni bilo. A velika je to bila ljubav. Treči mornar: Tonin, Tonin, Bog mu dušu pomiluj, da on to zna, da on to vidi, adio mondo! Ne bi više kruha jili ni ona ni on furešt. Kapitan: Bi mu kosti polomil, po Boštriča, kake petešiču. Jedan mornar: A bi onako jak i ve¬ lik, pravi morski vuk. Drugi mornar: Pa kako to, da ga je Menigina tako brzo pozabila. Kapitan: To san van rekal: »Ocea¬ nia« se va Biskaje potopila, od Tonina ni traga ni glasa, a Menigina mlada, vražja je va njoj bila krv i on prekleti furešt ju je otpeljal. Treči mornar: A ča ste ono rekli, pa¬ rona, kade su sada? Parona: Tamo preko v Reke. Ni jih teško nač. E, ne daj Bože, da jih najde Tonin. . Svi: Brižan Tonin, Brižan Tonin, Bog ga pomiluj. Kapitan: Ja Van din: onakovega mornara Lloyd ne če tako brzo nač. Parona: Bog mu dušu pomiluj! Jedan mornar: I svet! Mikula! Drugi mornar: Ja, i kumpar Zvana Mikula se je š n j in utopil... Kapitan: Je, i on. Svi: Brižni ljudi, brižni ljudi... Kapitan: čujte, ljudi, ka bura, a? (Vani zahujala bura. Trese prozorima, huji i cvili... Iz druge sobe začuje se pjesma: Oj mornari, mornariči Prsten mi je u more pa Ki bi meni prsten našal Njegova bm bila ljuba.) Glasovi igrača: Karig! Tricu od špad! Naša je zadnja. Trejset, četrdeset i je¬ dan, i deset je pedeset i jedan re je pedeset i pet i aš je šezdeset i šest. Naša je partida. vani smo... Parona, još jenu litru. . (Huji bura. Igrači u zanosu igre ni ne opaziše. da je u luči medjutim pristao brod, veliki engleski teretnjak. koji je došao da ukrca drvo. Iz broda su izašla dva mornara, svaki sa svojim zavežlja- jem u ruci i hrle u gostionicu...) Tonin (ulazi bučno u sobu): Faljen Bog, ljudi! Mikula: Bog van daj zdravlje, mor¬ nari. živili, kapitane! Kapitan: U ime Isusovo, Tonin, ma ča si to ti? Svi: Tonin, uskrsnul od mrtvih. Mi¬ kula i ti? Tonin: Ja san, kako vidite, ja Tonin, živ i zdrav! Mikula: I ja pul njega. Parona: O fala ti. Gospe trsatska, Tonin je živ! Jedan mornar: Ma ča se Oceania spasila? Tonin: Oceania ne, ali mi dva da! Drugi mornar: Vi jedini? Tonin: Mi jedini! Kapitan: Parona, parona, valje du- pljak na stol! Vmul se je Tonin, vmul se je Tonin! Parona: Tonin, naš dobri Tonin. Odi da te bušnen! Treči mornar: A kako je to bilo, ka¬ ko da ste se vi dva sami spasili? Tonin: šli sipo z Lisabona, direcion va Buenos Aires. Mikula: Je, peljali smo drva, direcion va Bonizajeri! Kapitan: Bonizajeri, to je grad, al- troke! Tonin: Kada smo prišli va Biskaju, a ono se nebo začmilo, more se zakuha¬ lo, kako lušijada! Dvi noče I dva dni smo se tukli š n jin. Mikula: Hitalo nas je kako da smo tikvica, a ne veli transatlantiko. Tonin: Prvi dan nan je polomilo oba jarbula i odneslo božmu. Drugi dan nan je otkinulo timun. Telegrafista je zval na pomoč: Sos-sos-sos, ma ki če nan vrag blizu va toj neveri. Treti nan je dan odneslo i kapitana i telegrafištu i makiništu i uvega i unega i sve do vrag utega. Drva smo pohitali va more, prež jarbula, prež timuna, prež kapitana 1 telegrafište, sami mornari va čmoj no¬ či, a još i prež bušole, najzad smo pu¬ stili brod i imbarkali se va barkice. Mikula: Ja, kada bi more pitalo. Ni¬ smo još pravo barkice ni spustili, a vali su jih zapljusnuli i: adio mondo. Sve se potopilo kako miši. Kapitan: A vi dva? Tonin: A Bog bi sam znal i majka Božja trsatska, kako smo se spasili. Znan samo da san zgrabil neku velu dasku i držal se je tvrdo kako karpelj. Kad pogledan na drugi kraj daske, a ono kega Vidin! Mikula: Kega vidiš? Mane, Mikulu. Tonin: Prijeli smo dasku, vezali se za nju i plavali, plavali... Parona: Brižni ljudi... Svi: Žuk je mornarski kruh ... Kapitan: A zaten? Tonin: Drugo jutro našli su nas neki Ingleži, ča su vozili žito va Amsterdam i zeli nas sobun ... Parona: A drugo se se po topilo. Mikula: Se! do zadnjega! I brod i karig i ljudi i se, se... Muk. Vani huji bura. Tonin: Ej, parona, a znate Vi zač san ja najprvo ovamo prišal? Muk. lunin; .i . cr J e moja 'M nigina, govorite! (Muk.) Tonin (sve glasnije): Govorite lju< Kade je moja Menigina??... Parona. Ja, sinko moj, ja ča češ i ti rečen... Menigine ni... Tonin: ča govorite? Menigine n Ostavila me je. Recite, ljudi, s kin šla, da mu kosti polomin Kapitan: A ča kričiš Tonin, ča n shs da smo gluhi? Sedi i pij! Parona 1 jedan žmuljič ovamo. Anci dva: lene' za Tonina, jenega za Mikulu. Tonin: (Tresne časom o pod, da rasprsnula na tisuču komadiča) Kapit; S?’ ne cu pit Kade i e moja Menigin Kernu san ja slal soldi, kade je mo muka, kade je moja Menigina Kapitan: Ni va žene vere kako pij Tonini T ° San ja vavek g ° voril - N Tonin: Ne ču pit, kapitane. Nikega na svetu niman, ni oca ni matere; nju san samo imel, Meniginu, Vašu divicu parona. Njoj san slal pisma iz seh kraji sveta. Kad san se va moru gušil i davil, na nju san mislel. I radi nje, san danas ovamo skočil z broda, da je samo na hip vidin, da njoj se javin... Kade je moja Menigina, recite, kade? Kapitan: Tonin, budi pametan, sedi i pij... Po Boštriča češ me još razjadit. Sedi i pij, a žene pošalji se h vragu. Ne veruj nigdar nijenoj. Tonin: On trat me je prevarila, kač- ka ni j ena. Ma ja van din: kapitane, ne če ni drugi uživat. Na pol ču ju prelo¬ mit, kako trstiku, a njemu, njemu ču kosti polomit, da če pred materun Bo- žjun na Trsatu kako Lazar sedit cele¬ ga svoga života. Menigina, Menigina, ni jedan mesec ni mogla zdržat. Mikula za manom. Iskat ju gremo. Zbogom ljudi, finjeno je, ona va cimiter, a ja va Lepo- glavu. Remo Mikula. Svi: Tonin, čekaj, budi pametan... Tonin: Kade je, recite kamo je šla? Parona: Tonin, Tonin, ne greši duše, čekaj da ti rečen ... Tonin: Niš ne čekan, ča mi imate reč. Recite kade je... Kapitan: Stante ljudi. Stante, paro¬ na, ča to vi imate reč. Ja ču reč. Tonin, sedi. Poslušaj, Tonin, Menigina ni niš kriva. Ti se nisi javil. Culi smo, da se Oceania potopila i da se ni živa duša ni spasila. Menigina je mislela, da si ti mrtav i ondak, znaš... Tonin: šla je 7 z drugim, bludnica je¬ na. Ubit ču ju... Kapitan: Ne! čekaj da ja rečen, lju¬ di, pustite da mu ja istinu poven. Ka¬ da je čula da si ti poginul va Biskaje, malo da ni ponorela, toliko te je lju¬ bila ... I pošla je... Tonin: Kamo je šla? Kapitan: šla je va kloštar. Zaprla se iza oneh vratih, da nigdar več ljudi ne vidi. I ti je, moj brižni, moj nebogi Tonin, nigdar več ne češ moči videt... Muk. Tonin: Kapitane! Tako van Boga! Va kloštar je šla? Kapitan: Je, sirotica... (Tišina. — Glazba: I odnesal, i od¬ nesal, 1 odnesal Mari krunu...) Tonin: I odnesal, i odnesal, i odne¬ sal moju Meniginu... Moja draga, mo¬ ja jadna Menigina. Nikad te več ne ču videt... Znal san ja, da me je moja Menigina ljubila... Znal san, ljudi, znal san. Ali da me je tako jako ljubila ni- san ni san veroval... Kapitan: Sedi Tonin, ne žalosti se. Tako je Bog otel. Tonin: Ne, kapitane, ne ču sest. Za mc je tu prazno. Ne moren tu več bit. Ren na brod. Ljudi, zbogon, ren va svet. I ne ču se vrnut.. . Neka moja Menigi¬ na bude srečna, neka misli, da san mrt i neka se za me Bogu moli... Moja ne- boga, moja draga Menigina. Kako me je samo ljubila ... Zbogon ljudi ... Pa¬ rona zbogon, kapitane, hvala van, da ste mi rekli istinu. (Tresne vratima i izidje.) Parona: Kapitane!? Ma kako ste mu to mogli reč? Kapitan: Draga moja. kad bi ljudi znali koliko puti je bolje povedat laž, več nego jedanput bi zamučali istinu. (Kratko vrijeme tišina. Nakon toga zamnije glazba i pod glas pjesma: Oj mornari, mornariči, Prsten mi je u more pa Ki bi meni prsten našal Njegova bin bila ljuba...) SVRŠETAK. COTA MAŠUJETA Cola Marijeta je vražja žena. Ona siče z oči i zi zajikon; ni ga va mestu koga ni oprala ., al šunprešala si masnin ričnikon. 1 dobron bi Bogu mendicu našla, a kamo neče običnon čoviku; zato se svi nje kako kuge boje, aš svi zrnju nje sliku i priliku. Kad gre puten sama sobu trunbeta kako da gre rejimenta soldati; pod nje krivu nogu tresu se škrile , i plot kolo mošunic se zaklati. Ona najde dru.gon trohu va oku, a sebi ne vidi daske ni grede. Lipo naši reču: coto i gobo va svako doba invidiju prede. Marijeta je prepuna tufiči, ma ni očenašiči ne pozabi; svaku subotu se prva spovida, ncdiju sjutra ju pričest rashladi. Ivo Žic-Kla(H BRUJ 50, 51 i st ILT R A STRANA7 MOZAIK ISTARSKIH NARJEČJA U PJESM1: Ernest Radetič: LUCI SANJI MLADOST / MOJE (PO REST IN A) Luče, krvi lipa, sve dobro mladosti moje, , di su mi danas, ljubo zaželjena, ciiene usne Tvoj el Di bili zubiči, di oči modre, bistrije od nebeške modrine, di čelo ditinjsko, priz jene brazde, glatkije od rizane sline? A ruke mile, čvrste i pune, kolura krvi i mlika, jeli sad milu ju kega , bog zna, čigova su dika? Oj, koliko su puti bisrio se stisle ko mojega vrata te kripke ruke divojke, moga jedinega zlata . . . Prisičaš se, dušo, unega brista ' starega u strani pod kojin smo nikad po čile noči ustajali vani? Na. rosno j smo travi ležali, slavič je na g rani kanta, u jami su gukali golubi diblji, a u grmlju šaptali mi dva . . . To pisma je bila Uplja od orgul u crikvi, meklja od tepanja matere dragen ditetu u zikvi... Ni šurle, ni vidalice, ni roženice, ni mih, ne moru dati glasa, ča ga je dava Tvoj smih. Sad sve je pasalo. U dimu su sve naše sanje. Nagrišpana čela Su naša od truda i brige svakidanje ..,. Ja klatin po svitu . .. Govoru, da san štiman gospodin, a ja znan, la san brižan priz tebe, priz sriče, „ kako priz matere izgubljeni sin . .. Ti zemlja još kopaš, prikidaš si tilo, na lase jur pada ti mraz Debele kaplje od poti se cide niz mršavi ubraz . .. luk ti je kruh ... S teškon matikon turkinju zelenu nagračaš kosti protižeš i svako to malo na brist se naš stari ubračaš ... Svu sriču si svoju pod briston utin zakopala ma Jiruj mi, Luče, i moja je sva tamo ustala ... Ivo Žic-KIačičs Medija na Banata (KRK) Sunce se je več dobrahno nagnulo nad Greš , i ščili skroz zelene ulike i smokve. Po dragi je mrtva bonaca; dica se jigraju kolo mora i dunboke lokve, a malo daje leti beli kalub i črna raca Vesla cvile, a motoriči klepetaju. Pnten s Punta, Veje i Korniča gredu mladiči i divojke, a kolo crikvice svetoga Dunata pasi la ju. Svit se stike pred oštariju: stoli su krcate; pije se vino i Ura; va jenoi strani Mikuleto dirigira. Zvone gitare. bas i mandoline mažurku, tango i valcer, sve tanci modeme i fine. Sopil više ni kut kako va staro vrime, Pari se obrača,ju pomalo i lindo... Jene divojke su kuntente i one se smipu, a druge pod pokrivu va hladu gjedaju škuro kako da niš kradu. Tamo daje z a stolon va kantuniču nikoliko njih'ne more zanes ni muzika ni bal; to su oni ki na velo politikaju, i ki enaju dobro ča je to Marksov »Kapital*. I Vrlinov: ČUDO SV. NICEFORA, BISKUPA Od vručine zemlja puca. Sunce saki dan huje žge. Nicefor na apostolskem pute po beramske drage gre. Na sunce se bregi bliščijo. Polja so kako potučena od grada Se trji je kamik pod nogami; Nicefor na apostolsken pute i Trudan je od dugega puta. Pot mu z obraza tečk. Se trji mu je kamik pod nogami od žeje ga grlo peče. (PAZINŠTINA) Legenda Nigdere ne najde kaplje vode Suhi so vručki prazni so kali Brižan Istrijan brez vodč Kada se huje sunce pali. I Nicefor se pomoli Bogu: »Bože, ki si pomogal Izraelce va tujine, da je protekla vodd iz škale smiluj se mojemu ljudstvu va te vručine!« Onput je zapiči palico va pes&k I glej čudo Božje Iz zemlje je vodd protekla — nov vručak. Tončič: PAZIN — Franjevački stan Crekvo puni pobožni svet Stari i mladi okoli oltari se zbirajo Mladi »Oče budi volja tvoja« odpirajo Stari jagode na krunice prebirajo Nedelja (PAZINŠTINA) Šemo dohajajo staron veron od miljar let Kada so in se zemali ma te vere in niso mogli zet Šemo dohajajo na glas zvonci... Ženan bašelak na prsih vonja Zvoni... zvoni... a zad zvonika šapith Od starih vremen ladonja Šemo dohajajo z dušon punon pokoja Zač jeno in je z veron ostalo »Oče budi volja tvoja«.., Vrlinov Bodulhe (KRK) One su čuvari kuč; stupi na kin počiva dobro i zlo. Za njih je svaki dan je dan težak križni put, put pun brig i skrbi za malo domače njazlo, nad kin se tresu nevere, šijuni i betežni prut. Svaka za nikin plače: mužen, braton ali sinon. Sunce ne more osušit suze ke se po obrazih toče; srce se od boli grči, brada i usnice drhte, a ruke se va krvi i potu kupaju i moče. Črni rubac je bandera nad svakin bodulskin kominon. Koliko očenaši se reče za onih ki se po svitu muce; koliko se lcrižiči udela spod zapaljenim luminom, kada vetri i dažji kolo dimnjaka šume i buče. Zorn dočekaju z moru na zmučenih prsih, a samo kadagod su oči prolično sunce ali zvezde. Bodulke brižne obračaju i kušuju vencu na prstih, i vavek misle na muža, al oca svoje dice. Ivo Zic-KlaiiS IiASTAV — rasadište hrvatske narodne misli u Istri Nani .. • Nani, moj bambine! Lipi moj žnjutiču, garofule mamin, čačin mili sine, spi, zlatni naš tiču. črfujico bela, ni nan dobrog čače; on je šal po svitu jiskat kruha, dela, puten svoje brače. (KRK) Muči, moja kito. zaspi i ne plači; < VI/ on ni poburavil na muku i žito za hlib i kolači. Spi, pasu ju ure: zvezde nebom šele i glzdavi misec; spi, ne boj se bure dažja i nevere. Ivo Zic-Klačič Božični zveni... (Kastavština) Oj kako složno su zvoneli Božični zvoni puli nas, Kot organi su veli peli I kako mil je bil njin glas... Prišli su ponje... z bati zbiti Plemeniti su njin kov I Neba glas njin promenili Paklenski su va smrtni zov ... Oj, tužni su Božiči bili Prež zvoni nan puli nas, I — novi zvoni su kupili Leh sen dušan da mole spas... I sopet zvoni su zapeli, Al glas njin oštar lep ni le- O, Bože, ča smo Ti skriveli: Dušan zvone — a srčen ne...! Božične štoli je 1939 1. SVETI MIKULA Sveti Mikula z dugun bradun Dečine je vavek jako drag, Samo boje se: s šibun grdun Za njin se šulja rogati vrag! Mikula te pita: si l’dobar bil? I ako si potrde, da ja — Segne v košaru punu daril I, ako još zmoliš, dar ti da... A neki zločest ako je Ča se obme od njega — Priskoči vrag da da svoje: Z verugun i šibun opaše ga! Al’ kako z onen, Mikula naš, Ki de da j’dobar — a baraba je? Ti — stori lepo kako znaš, A ja den vragule: le bod po svoje!, 2. ABDERITI Bili su nekada Abderiti; Storili su kuči prež poneštar I v vrečah nesli svetlo nutar, Zač — tako j’rekal mudri meštar., V lokve su žabi kreketale Na moč va noč — pak da M spali Spalili su vas — i od lokvi Na dugo novu su ozidali... A! plemenit je to bil narod Zač dragen nigdar zla ni storil: Čagod zmudril — le sebe j’udril, Pri ten ni nigdar rogoboril... I zato su huji od Abderiti Ki ciča mraka i lokvi žablje Puli sebe — sela dragen pate Misleč da tako njin bude laglje! 3. VOL I ŽABA Kad su nejde vola potki vali I žabica zdignula je nogi, Da bi i njoj potkovice dali, Morda bi njoj onput zrasli rogi. Ne vide ju — misli — zač je mala, Zakrekeče i bliže se smukne: »Kot vol vela bun se napuhala! — c Al’ malo još — brižna se raspukne.... 4. NAŠI BOŽIČI U sej vrime godišta Mir se svitu navišta... Tako dedi jezer’let Peli su na Božič svet! I mi pojmo sveti poj Kako čelic složan roj: Objamimo vas naš svet — Le ne dajmo — v zrno snet! Nepoznata: Berseču (Uspomena s izleta na Učku gora) Oj, Berseče, malo selo što ti sanjaš, tamo gore Gdje ti vjetrič ljubi čelo Gdje ti slatko pjeva more? Sve uz mrke te hridine Ono šapče polagano I iz morske te dubine Čudan glas dopire ovamo. Ti Berseče, milo snivaš Sa svim tvojim čarom, I odavna tu počivaš Na svom mjestu starom. E, pa snivaj! Slušaj samo, Tu, gdje ptica jato liječe: Pjesma mora v’jek je ista Kad se i tndjin ovud kreče. Uvijek ista, uv’jek ima Onaj znani stari huk Ko i dok nam ovdje svima Ječao je sreče zvuk. Živan Žun: Vstajanje V suženjstvu čepi del duše naše In v trpljenje prerojenje kuje Kdaj li konec bo te črne maše Toda vstal bo v zmago kdor veruje. STRANA » ISTRA BROJ 50, 51 j £ P. J. GRŠKO VIC: NEKOLIKO ISTARSKIH NARODNIH PJESAMA doslije NEOBJELODANJENIH Uz tolike zbirke i zbornike narodnih pjesama i pripovijedaka još imade u nas zakopanog blaga, još naša narodna riznica krije mnogo zlata, biser j a i dra- gog kamenja. Treba se samo narodu približiti i prisluškivati mu, pa se može lako svako uvjeriti, da blago i bogatstvo naše narodne duše nije još iscrpeno, pa da ga valja iskopati, očistiti i svijetu na vid jelo pokazati. I kao što je orijaš An- tej u borbi s drugim orijašem Heraklom bio jak i nepobjediv, dok bi se doticao majke zemlje, ko j a ga je zadahnjivala novom snagom. tako demo i mi biti ja- či, duhovno bogatiji i svoji, budemo li crpli snagu iz nepresušnog vrela naro- dnog... Pred 60 je godina uprava »Naše slo¬ ge« izdala u Trstu lijepu zbirku narod¬ nih pjesama, što se pjevaju po Istri i Kvarnerskim otocima, a dotjerano i po- punjeno izdanje tih »Istarskih narodnih pjesama« izašlo je u Opatiji god. 1924; ali ni ova ni ona zbirka nisu — kako to sami izdavači priznaju — potpune, j er još ima pjesama koje se razliježu našim zapadnim stranama, a nisu još zabilježene ni objelodanjene. Tako je meni vrbnički učitelj An tun šverko (rodom iz Čičarije, a umro u Vrbniku god. 1938.), znajuči da se zani¬ mam za naše dijalekte, dao dvije naro¬ dne pjesme. Jednoj je naslov »Mala du¬ šica«, a ispod naslova veli: »ova se mo- litva moli u Čičariji u Istri u korizme- no vrijeme«, druga počinje: »Sinoč se je Jure oženija«, a pjeva ju hrvat. na¬ rod u Rovinjskom Selu u Istri«. Medju- tim »Mala dušica« nije nego inačica pjesme koja je štampana u opatijskom izdan ju »Istarskih narodnih pjesama« na str. 228. pod naslovom »Sinoč se je dite učinilo«, stoga je ovdje ne iznosi- mo, ali iznosimo drugu, koje u »Istar- skim nar. pjesmama« nema, iako je naš narod u Istri ovako pjeva: Još ni prošlo lito ni pol lita Jur se grana sa granom zaplita Ter se grana sa granom spominja: Proklet da bi svaki onaj bi j a Ki miloga od dragog omrazi; Nas je naša majka omrazila, Da bi jadna, tužna i žalosna bila! ♦ Na str. 103., Istarskih narodnih pje¬ sama »nalazi se Prelijepa Franica«, ko- ju je zabilježio u Vrbniku Dr. Matko Trinajstič, jedan od najmarljivijih sa- va, ili se pjevala i po Istri, kako mi kaže muzikolog naše narodne popijevke Ivan Matelič Ronjgov, koji joj je zabilježio i napjev: Lipa mi. stoji zelena po sridi poja široka, Aj, pod njun, pod njun se ljube draga dva. Ljubeči se, ljubeči se zastigla njih temna noč, Za temnun, za temnun nočun beli dan. Prične se mlada plakati, kako če majku lagati, kupljača istarskoga narodnog blaga; no prične ju junak tišiti: ta pjesma nije čitava, jer mu je pjevači- »Aj, lehko ti, lehko ti majku lagati ca nije pjevala do kraja, nego mu je —j Da nam se koral razsipal, kako u opasci kaže — pripovijedala sa- Aj, da smo ga svu noč zbirali«, mo sadržaj. Ja sam je onomadne čuo prične se, prične se mladi plakati, čitavu od staroga Josipa Sparožiča, ko- Kako če oca lagati, ji mi ju je ovako kazivao: Pri čne ga mlada tišiti: Prelipa Franica na misu gredise, Za njun mi Nanulo na konji teciše: »Počekaj me malo, prelipa Franice, Prelipa Franice, moja sujenice!« — Nit sem ti suj ena, ni te čekat oču. — On malo podbode svoga vrana konja Ter mi ju on srene posrid ravna polja, Posrid ravna polja pod jelvu zelenu: »Voliš li, Franice, od meča umriti Al mene mlajehna podotaj ljubiti?« — Ja volim. Nanulo, od meča umriti Neg tebe mlajehna potajno ljubiti! — Nanulo spodmekne spod bedri sabjicu Sinoč se je Jure oženija Priko gore, priko cmog mora. Još ni mlade ni u grad dopelja, Došla mu je na put bila knjiga Da on mora na emu vojnicu Ter govori svoj oj dragoj ljubi: »O ti Ana, dušo moja draga, Triba nam se danas odiliti«. — O ti Jure, moj mili brajane, Kada češ mi iz vojnice do j ti? »Pred vrati je jedan suhi javor, Na njem sidi jedan cmi gavran; Kada suhi javor ozeleni, Cmi gavran bilo perje zgoji, Onda ču ti iz vojnice priti«. Al je mlada domišljata bila: Javor mi je mlikom zalivala A gavrana šenicom pitala. Kad je prošlo sedam godin dana Javor suhi ozeleni j a mi Gavran cmi bilo perje zgoji. Tada pita jednu mušku glavu: »Stel’ vidili Jura brajna moga?« — Nismo ti ga čuli ni vidili. — Još popita momare po moru: »Stel’ vidili Jura brajna moga?« — Nismo ti ga čuli ni vidili. — Još ni došlo jutro, bili danak Dojde Jure iz vojnice cme: »Dobro jutro, stara maj ko moja!« — Bog te primi, Jure dite mlado. — »Gdi je Ane virna ljuba moja?« — Tamo ti je u dolnjoj kamari, Svilu prede na zlato vreteno, Suze roni niz lice rumeno. Koliko je u gradu junači, Ni junaka ki je ni ljubija, Ki ni njej e krila otvorija. — »Ni istina, mila majko moja«. — Istina je, Jure dite moje! — Tad opaše čordu od mej dana Ter se šeče do dolnje kamare: »Aj ti Ana, dušo moja draga!« I izvadi čordu od mejdana, Udari je spod bila srdajca. Lica su joj zemlju cilovala A ručice primale srdajce: »Pusti, Jure dvi tri riči redi«. — Reci, reci koliko ti drago. — »čehnu, vehnu rože oko grada, Nece jih zalivat ona tužna Ana. Propuhnut te tri vetriči mali Priko gore, priko cmog mora Doznati te do tri brata moji Da im sestra po sili umire«. Još ni došlo jutro, bili danak Kad pridoše tri brati Anini: »Dobro jutro, Anina sekrvo!« — Bog vas primi Jurini šurjaci, Od mene ni trosti ni milosti. — »Gdi je Jure naš dragi kunjado?« — Tamo šeče u vrtu za gradom. — Brati odmah tamo poletili. Skoči na njeg najmladji brajenak, Udari ga spod bila srdajca. Lica su mu zemlju cilovala A ručice primale srdajce. Njih mi noše daleko zakopat, Svetoj crikvi, svetoj Katarini. S nje je zrasla jabuka naranča, S njeg je zrasla loža od terana. Ter ti on odsiče Franici glaviču, Ter ju on zavije šarun mahramicun. Nje čevjeni koral na jelvu obisi. Franičina glava delgo je letela, Mlajehnu Nanulu tako j’ govorela: »Ne hodi, Nanulo, ne hod’ onim putem, Ne hod' onim putem kim si simo prišel, Ovuda če priti mojih devet bratac. On ki je najzadnji on ti je najmlaji On te oče pitat za sestru Franicu, Sil’ ju kadi videl al si šnjun govorel«. Nanulo ne rači Franice slušati, Neg ide onim putem kim je simo prišel. To ti tuda gre tih nje devet bratac. On ki je najmlaji, najmlaji i najserčeniji On ga počne pitat za sestru Franicu: »Sil’ videl, Nanulo. ti našu sestricu, Sil’ ju kadi videl ali š njuni govorel?« — Denes je osen dan da je nisen videl, Jutro je deveti da nis š njun govorel. — »Če 1’ ti je, Nanulo, sabjica kervava, če 1’ su ti, Nanulo, ostrugi kervavi?« — Konjiča sen podbol, jelina sen strilil. Jelina sen strilil. košutu sen ranil. — »Kadi’ maš, Nanulo, kožu od košuti, Kadi je tebi meso od jelina?« — Pesi su mi gladni, pojist sen njin ga dal’ Slugi su mi bosi, razdrit sen njin ju dal. Brat sedaj najmlaji, najmlaji i najserčeniji Izmekne spod bedri oštru sabjicu Ter mi on odsiče Nanulu glaviču. ★ Isti mi je starac, Josip Sparožič, kazivao ovu prelijepu lirsku pjesmu, koja se pje- »Aj, lehko ti, lehko ti majku lagati, Aj, da nam se, da nam se konjič razigral, Aj, da smo, da smo ga svu noč krotili«. Naš pokojni Dr. Dinko Trinajstič ce¬ sto mi je govorio, da bi trebalo zabilje- žiti pjesmu »Runišku«, koja da se ne- gda u Vrbniku pjevala nekim osobitim napjevom, a sada da je več gotovo ni¬ tko ne zna. On se vrlo dobro sječa, go¬ vorio mi, da je njegov brat Dr. Matko zabilježio i tu pjesmu i poslao je »Našoj slogi« u Trst da se štampa s ostalim is- tarskim narodnim pjesmama,^ ali nije štampana, jer da joj je sadržaj malko odviše Slobodan. I tako te naše pjesme nema ni u I. ni u n. izdan ju »Istarskih narodnih pjesama«. Ja sam Dra. Dinka poslušao i stao sam tragati po Vrbniku za tom pjes- mom. Naišao sam na više osoba koje su znale samo početak, dok sam jedva je- dvice našao dvije žene. koje mi rekoše, da znadu »čelu Runišku«. To su bile moje prve susjede, dvije Lucije Brusič — majka i kči, dvije vrlo dobre pjevači- ce, od kojih mladja još i danas živi. One mi rekoše da znadu i »Slovinku«, a kad počeše pjevati, čudom sam se za- čudio, kako divno pjevaju staru bugar- šticu »Majku Margaritu« a uz nju i ne¬ ke druge stihove iz Barakovičeve »Vile Slovinke«. šteta, što ih nije slušao naš Ronjgov pa zabilježio, kako one — maj¬ ka i kči — poput Hektorovičevih ribara Paško j a i Nikole — bugariše tu našu drevnu pjesmu »jedna niže držeč, druga više pojuč«. Tako mi one — »jednu ten¬ ko, a drugu debelo« — pjevahu, i ovu pjesmu: Od hlapčiča do diklice, što dva željno pripivahu, V skrovitlh mestih ležahu, Za njih mi nigdor ne znaše, neg sam vahtar v tom gradu. Taj vahtar tako govori: Pod Runiškun vojska leži a knez Jure zece lovi. M ASE MATERE — narodna nošnja iz Kanfanara Gospa lahna s linča gleda ter knezu Juru govori: »Potezi kneze, ma moj grad, Na moje bele palače, Na moje svitle kamare, Na moje centane postije, Na moje bele lancune, Na moju belu ruku spat«. —Ravno to, gospe, ja željah, ali se bojim hinjenja. — Njemu govori diklica: »Ne boj se, kneže, ti toga, Ja imam ranjša peteha a još ranjšega vahtara, Ki te nam zoru propivat, ki te nas mladih probudit«. Kad oni malo pospahu, Pričel je peteh pivati a ranjši vahtar vahtati. Kada se kneže probudi, prične se kneže spravjati i prične njoj govoriti: »Veče je zora, beli dan, žarko če sunce zgori van«. Pričela gospo govoriti : »Pospi ter pospi, kneže mlad; još nije zora beli dan. Sinoč je peteh juj zobal a ranjši vahtar vino pil, Oni su oba manena, oni ne znaju koj’ doba«. Kad oni malo pospaše, Pričel je peteh pivati i ranjši vahtar vahtati: »Eto ti zora beli dan i jarko sence z gori van«. Pričela gospa govoriti: »Pogubih tebe, gospe, tman kako ti mene mlajehna. Jur je moja verna družba daleč putom odjahala i plinak je poplinila«. Pričela ga gospa tišiti: »Muč, pomuči kneže mlad, Ja ču ti krajat lancune, kalat ču te pod balkune. Preteč očeš vojsku tvu«. Ona mu kraja lancune i kala ga pod balkune. Kad kneže pride na zemlju, tada mi kneže zapiva; »Jel’ tuda kadi ki junak, Ki je s tujun ljubim nočeval I živu glavu odnesal«. Ova pjesma ima mnogo slovenskih natruha, a možda je i slovenskoga pod- rijetla, ali je čudno, što se sačuvala na otoku Krku, gdje je smatraju svojom starinom, te je i pjevaju svojim osobitim napjevom u dva glasa poput starih hr- vatskih bugarštica. Eto, tako se još i danas u nas pjeva, tako još bugari i naša Istra. Ali kako je golema razlika izmedju toga i ta- kvoga narodnoga pjevanja i dijalekti- čnoga pjevanja nekih pjesama u novi je vrijeme! Razlika je očita i po obliku i po sadržaju i po jeziku, a nadasve pak po duhu, te mi se čini, da bi naši dija- lektičini pjesnici više pridonijeli našem pjesništvu, kad bi se izražavah knjiže¬ vnim jezikom negoli ovako kad traže različite dijalektične neobične proste i — često — tudje riječi. Izuzetak su Nazor i Domjanič, jer u njihovim dia¬ lektičnim pjesmama oblik odgovara sa¬ držaju, kako to nalazimo i u narodnim pjesmama: biran sadržaj — birane ri¬ ječi. U navedenim pjesmama treba da raz¬ jasnim samo nekoliko riječi: Teran je poznato istarsko vino, koje rodi u sre- dnjoj i u zapadnoj Istri. Trosti je utje- ha; kunjado je rodjak, šurjak i svak; lancun je plahta, centan je nakičen. Vahtar znamo svi da je stražar, čuvar, a kazivačica pjesme mi je pjevajuči tu- mačila: »To vam je kako zvon j ar«. Linec ih linac mora biti neko uzvišenije mje- sto na kuli, tornjič; u Gregorčičevoj »Pepelničnoj noči« lin znači zvonik. ,,,11 gore navedenoj pjesmi kako mla¬ dic i djevojka tješe jedan drugoga do- tezi više puta: lagati oca, lagati majku- To nama čakavcima nije nista čudno i neobično, jer čujemo gotovo svaki dan: nemoj me lagati, lagao me, prelagao ga, oblagao ga — u značenju varati, preva¬ ri ti. Medjutim upravo ovih dana oborio se neki naš čistunac na one koji kvare hrvatski jezik veleči: »Druga je nasilna penetracija bila sa istoka, pa su naš je¬ zik, naša kina i naši lokali natruhnjeni elementima koji su tudji nama i našem mentalitetu. Još uvijek moramo slušati: Lagao me je...« I mi smo za čistoču i pravilnost jezika, ali nismo za siroma¬ šenje jezika, pa zašto da tjeramo iz na- šeg jezika glagol lagati u značenju va¬ rati, prevariti, kad se tako upotrebljava u najzapadnijim hrvatskim stranama. BROJ 50, 51 1 5* »ISTRA STRANA 9 ZGODOVINA LIPIŠKIH KONJEV Naslednjega leta bo poteklo 360 let od ustanovitve znane lipiške konjarne H°jf riIB0 0 ^ rasu ’ vedno zamišljamo kamenit kraj, kjer se morajo ljudje boriti z veliko muko za svoj obstanek proti naravnim si- Jf m In P rot i kamenju. Navajeni smo videti na Krasu med znamenitimi Kraškimi pojavi skromne njiv e in borne pašnike, kjer raste več kame¬ nja kakor trave in le tu pa tam kakšen borov ali hrastov gozdiček. Vsako bitje se na Krasu mora boriti za svoje življenje. Vendar ta borba prinaša v življenje mnoga od lična svojstva vsem, ki živijo med kraškim kamenjem r ljudem, živalim in rastlinam. Na Krasu pa ni samo kamen. Poleg kamenja In vse kraške bornosti so zrasli na tem kamenju, trdni, uporni in krepki ljudje, ki so v boju s prirodo postali odporni in jih zato odlikuje vztrajnost in borbenost kot morda nikjer drugje v vsej slovenski domovini. Toda to ni vse, kar daje kraška zemlja. Kras ima še druge vrline in bogatstva, ki mu jih kujeta borna zemlja in kamen. Ne bo od več, če tu opišemo še eno kraško posebnost. To so Ilplški konji, ki so ponesli v širni svet sloves te male kraške vasice. O lipiških konjih je dandanes že napi¬ sana obsežna literatura v vseh jezikih. Pred kratkem pa je izšla ena izmed naj¬ pomembnejših knjig o teh konjih. Spi¬ sala sta jo Artur Heinz Lehmann in Franz Ackerl. Posljednji je bil mnogo let pred¬ stojnik v španski jahalni šoli (»visoki šoli«) na Dunaju. Knjiga je izšla v Weimaru pod naslovom: »Die edlen Lipizzaner und die spanische Reitschule«. Obsežno knjigo krasi nad sto slik. Zgodovina zavita v mitologijo Lipiški konji ali kraški konji kakor so lih preje imenovali, imajo zelo staro zgo¬ dovino, ki sega v mitologijo in je torej postala legenda. Izročilo pravi, da so že Grki v klasični dobi prišli v naše kraje iskat konje za svojo konjenico. Že takrat so bili kraški konji znani zaradi svoje hitno- sti, odpornosti, neplašljivosti ter ubogljivo¬ sti in ta svojstva imajo še danes. Na oba¬ lah gornje Timave je bilo svetišče posve¬ čeno traškemu junaku Diomedu, zaščitniku konj. Okrog svetišča je bil posvečen gozd. V tem gozdu so se zbirali kupci in konje¬ niki k spravnim molitvam. Prav tako so bili kraški konji na glasu v rimskih časih. Rimljani so visoko cenili kraške in oglej¬ ske konje, kakor so jih takrat imenovali, in so se jih posluževali pri svojih vojaških geološki formaciji iz mezozojske ere iz dobe krede, ki je pri nas. kakor tudi v Dinar¬ skem pogonu, dala podlogo za razvoj ti pičnega kraškega terena, ki je edinstveno razvit samo pri nas od Trsta do Skadra Podlogo tvorijo skladovi iz dolnje krede ki so pokriti z radiolitskim apnencem iz gornje krede. Kar je zemlje, je tipična kra ška zemlja (terra rossa), ki je nastala vsled izpiranja in drobljenja tega apnenca vsled delovanja atmosferskih sil. Kot ostanek delovanja vseh teh sil (de¬ ževja, snega, razlike temperature itd.) je nastala ta zemlja in je prav za prav osta¬ nek, ki ga voda ne more več izpirati in topiti. Rdeča kraška zemlja nastaja na ta način še danes. Rdečo barvo pa ima od železnih spojin. Plodni sloj zemlje je jako plitev in ima malo humusa. Sestoji se iz peščene ilovice m slabo vpija vodo. Za¬ radi tega se tlo hitro suši in hitro ugreje Podnebje je zelo suho. Po leti vlada veli¬ ka suša (35 g C v senci), po zimi pa tem¬ peratura naglo pade in znaša —9 do —17 C. Burja je karakteristična za Kras (kra¬ ška bnrja). Piha od severovzdoha in od¬ naša zemljo. Poleg tega je kraški zrak v tem kraju svež. Od morja pa prihaja zrak ki osebuje dosti ozona in soli. Nastanek lipiškega konja Podlaga za Hpiško pasmo je bfl vseka- ko domači konj, ki je imel, kot smo videli pohodih. Ta kraški konj je bil torej zvest ) sijajno tradicijo. Nadvojvoda pa je šel še spremljevalec rimskega legionarja, ki mu j dalje. Hotel je to domačo pasmo zboljšati je pomagal zavzeti ogromno rimsko car- s križanjem z drugimi plemenitimi konj- stvo. bil je z eno besedo tisti faktor, ki je j ckimi vrstami. To križanje je uspelo iznad k temu mnogo pripomogel, v času ko je | vsakega pričakovanja. S tem so se spo- bi! koni našbrže prevozno sredstva V mračnem srednjem vekn je tudi za¬ nimanje za te konje upadlo. Pozneje, ko je nastalo viteštvo, so pa zopet zasloveli. Te dobre tekače so v času poznega sre¬ dnjega veka vitezi najrajše izbirali za svoje vojaške pohode in podjetja. Lipiča- nec se je odlikoval tako v turnirjih kakor na bojnem polju. Zaradi teh odlik ga je »rednjeveška gospoda izredno cenila. Ustanovitev lipiške konjarne Početek lipiškega konja s to točno de¬ finicijo sega 360 let nazaj. Znamenito li- piško konjarno ie ustanovil avstrijski nad¬ vojvoda Karl. tedanji regent Štajerske. Ko¬ roške. Kranjske. Istre in Trsta, ko se vrnil iz Španije. Celo vas Lipico z vsem zem¬ ljiščem je kupil dne 19. maja 1580 od tr¬ žaškega škofa. Torej bo v naslednjem letu poteklo 360 let obstoja te znamenite ko¬ njarne Zgodovina kraške zemlje kot teri¬ torija za vzgojevanje konjev je nadvojvodi gotovo dala povod, da si je baš na Krasu izbral primerno zemljišče. Takrat je bila Lipica vsa v kamenju, kot so še danes mnoge kraške vasi. Le tu pa tam je bilo kako drevo ki je s svojimi koreninami z veliko muko zadrževalo zemljo, da je ne bi burja odpihala. Tudi pašniki so bili borni in med travo je v pravem pomenu besede rastlo tudi kamenje, ker ie dez odpiral še tisto malo zemlje, ki je burja ni mogla odnesti. Prav tako ie tudi voda zadajala težak problem. En sam studenec je bil v Lipici. Pomagati so si morali z deževnico (kapnico) in napravili so nadzem¬ ne cementne rezervoare. Ves teren je bil ena sama puščava. Toda nadvojvoda, ki je dobro poznal konjerejo, je vedel, da ta na videz revna kraška trava vsebuje znatno količino hraniv. Zaradi težkega kra¬ sobnosti tega kraškega konja pomnožile z drugimi dobrimi svojstvi. Še istega leta, ko Je bila kupnjena Li¬ pica, ie poslal nadvojvoda Karel (v juliju 1580.) svoje ljudi v Španijo po znane anda¬ luzijske ta kastiljske konje, ki so bili ta¬ krat najbolj cenjeni, in pozneje po nekaj žrebcev iz znane konjarne Polesine (Ita¬ lija). Ta španska pasma je nastala s kri¬ žanjem domače španske z arabsko. Že za časa Rimljanov so bili ti konji znani po svoji hitrosti ta mnogi pesniki m pisatelji jih omenjajo v svojih delih. Pozneje je nji¬ hov sloves upadel. Šele z 8. stoletjem po Kr., ko so Mavri vdrli v Španijo, so ti konji zopet zasloveli in njihov sloves je bil na vrhuncu, ko so bili postavljeni temelji lipiške konjarne in ni čudno, da je nadvoj¬ voda hotel križati plemenitega španskega konja z domačim kraškim. To križanje je dalo sijajne rezultate, ki jfh niso v toliki meri pričakovali. To križanje je bilo prav za prav rojstvo lipiške pasme, ki je kaj kmalu zaslovela po vsem svetu. Izvršili so še druga križanja tako na pr. z napoli¬ tanskim konjem in danskim konjem. Po¬ tomci križanja z italijanskimi konji so do¬ bili priimek Conversano, a z danskimi Plu¬ to. To križanje z špansko, italijansko, dansko in arabsko krvjo je dalo cvet li¬ piške konjarne. Že od vsega začetka je bila konjereja v Lipici sistematično orga¬ nizirana. Še bolj kot njegovi predniki se je zavzel za Lipico cesar Leopold I.. ki je predpisal za konjarno točen pravilnik. Bil je strasten ljubitelj konj in je mnogo denarja izdal za svoje ljubimce. Takrat se je konjama zelo razširila. Trikrat na begu pred Napoleonom Leta 1797. so prodrli v naše kraje Fran¬ cozi hi Avstrijci so pred njimi evakuirali škeza terena je bilo treba ves lipiški pre- ■ lipičarje na Ogrsko. Pot s 300 konji je de! meliorirati. S pašnikov so odstranili, trajala 45 dni in niti eden ni zaradi teh kamenje in iz dolin so nanašali zemljo na [ naporov poginil. Že to priča o veliki od- te'pašnike kakor pravi izročilo. Pogozdo-; pornost. te pasme. Francozi so takrat um- imoln svoie dobre posledice v tem čili vse naprave in tudi arhiv, tako da vanje ie imelo svoje dobre posledice da so tudi drugi gospodarji na Krasu sle¬ dil; temu primeru in so na svojih posestv h začeli s pogozdovanjem ter osnovanjem svojih koniarn. Danes obkroža Lipico ob¬ sežen hrastov gozd m vas je postala pn- ietna izletna točka vseh Kraševcev. Po¬ gozdovanje v Lipici je pokazalo da e pogozdovanje Krasa mogoče m da je uspešno, seveda, če je delo in trajno. Tri in pol stoletja so ze pretekla, odkar so prepovedali sekanje gozda v u- danes ne vemo podrobneje za dotadanjo preteklost in ne za razne rodovnike. Toda sreča jim nije bila mila. Ko so 1802. zopet odprli hleve v Lipici, so morali že 1805 lipičarji ponovno bežati pred Napoleonom, to pot v Djakovo, v Slavonijo. Še večja nesreča se je zgodila, ko je takoj na to zgorel hlev in je poginilo mnogo konjev. Prav tako so razne epidemije pobrale lepo število lipičarjev. Tretja evakuacija je bila izvršena 1. 1809. Med tem časom je Na¬ poleon daroval Lipico maršalu Marmontu, Tl! •! _ T USa. 01 'O 'TtlrtVO . ov prepuvcuan o j„ nes vidni. poleon daroval Lipico marsaiu mdrmumu, pici, m uspehi tega deta so danes v a raeru nirije. Lipica je pozneje znova Lipica leži na kra f ^ 4 oddaljena ’ zaslovela v vsej svoji moči in veličini Ce- rnorsko površino. Od Trsta le oaaaijen Franc L je biJ skop in ni hotel ničesar & 5sjbs% ?£Sifr?g? -s e Tfi? -8£ - Uspešna križanja z drugimi vrstami Do večjega vpliva je prišel žrebec iz Andaluzije Consalvo, ki je'postal utemelji¬ telj glasovitih lipiških belcev, ki so pozne¬ je bili posebno cenjeni na avstrijskem cesarskem dvoru in drugje. Leta 1701. so kupili španskega žrebca Cordova, ki je v lipiški konjarni pustil izredno potomstvo, L. 1720. je bila lipiški konjarni pridružena graščina Postojna, a leta 1728. pa Pre¬ stranek. Za prehrano je bilo s tem ureje¬ no. V istem letu je bila na Dunaju osnova¬ na španska dvorska jahalnica v kateri so lipiške konje trenirali v »visoki šoli«. Po¬ zneje so po 1750. letu pripeljali tudi žrebce iz Danske. Italije, Španije, Nemčije in Arabije. Dobro se je uveljavil tudi arabski čisto¬ krvni žrebec Siglavy. Pozneje so zaradi pomanjkanja arabskega razplodnega mate¬ riala pripeljali iz Španije (1. 1856.) origi¬ nalen razplodni materijah Produkti te arabske gojitve so dali zelo lepe konje, toda samo po zunanjosti, ki pa niso mogli vzdržati konkurence s pravimi lipiškimi. Zaradi tega je bila čistokrvna arabska go¬ jitev opuščena. Te arabske žrebce so po¬ tem uporabili samo za to, da bi dali lipi- škemu konju več arabske krvi. Nekaj let po tem so pripeljali iz Rladruba na Slova¬ škemu, kjer je bila stara avstrijska dvor¬ ska konjarna. razplodne kobile. Križanje ie popolnoma uspelo. Od časa do časa so do¬ bavljali Lipici tudi angleške konje, da bi popravili lipiškemu konju njegovo linijo (ledja). Poskusi pa niso uspeli Sinteza lipiškega konja bi bila v krat¬ kih potezah tako-le povedana. Temelj lipi¬ škemu kor ju tvori domači kraški konj. Ko¬ njarna je bila osnovana s španskimi žrebci in kobilami, pozneje so pripeljali napoli¬ tanske kobile in na to nemške, danske, arabske, kladrubške. in angleške žrebce. Ita¬ lijanski konj se ie takrat imenoval napoli¬ tanski konj, ki je bil po svojih kvalitetah zelo dober. Razvil se je v Italiji posebno zaradi ugodnega podnebja in ker so Rim¬ ljani v svojem času zbirali iz vsega svo¬ jega ogromnega cesarstva v Italiji naj¬ boljše konje. V drugi polovici 19. stoletja je ta pasma popolnoma izginila. Španski konj je bil prav tako na zelo dobrem glasu v vsej Evropi. Njegovo propadanje pa se je začelo že 1. 1584., torej v času. ko je nastala lipiška konjarna. Obe pasme sta očuvani, samo še v kladrubškj in lipiški pasmi. Lipiškemu konju je bila dolga leta dodavana arabska kri, da bi postal lepši in vztrajnejši. Karakteristike liplearja Lipičar ni visokega rasta. V višino meri do 160 cm. Ima sorazmerno veliko glavo na lepo zavijenim dolgem vratu. Prša so mu široka, noge koščate, hoja graciozna. Po barvi so navadno sivi, le redki med nji¬ mi so vranci. Dobri poznavalci lipičanov razlikujejo polnokrvne in mešanokrvne. Či¬ sti lipičani imajo vitko glavo, visok vrat, širok hrbet, dobro orisano sedlo, kratke koščene suhe in močne noge, dolg in gost rep. So močni, vztrajni, ognjeviti, lahko jih je učiti in niso izbirčni. Lipičar ima na čelu zelo značilno majhno izbočino. Po zuna¬ njosti je lipičar tako tipičan, da si ga lahko zapomnimo za vedno. Razvoj je pri njem počasen in traia 7 let, dokler ne popolnoma doraste. Razplodne kobile so dobivale prej skozi vse leto ovsa in sena in to tudi ob paši. Paša se je pričela s početkom maja in končala v oktobru. Po enem letu starosti so žrebeta dobivala na levi strani čeljusti žig v obliki črke »L« (Lipica). Imenovanje poedinih konj je bilo strogo sistematično. Žrebci so morali vzdrževati naporno delo do več let in to brez defektov, potem šele so jih spravili v konjarno. Kobile so prav tako morale na delo (vprega, sedlo) in tako dokazati, da so vzdržljive in sposobne za prenašanje vseh naporov. Posebno sistema¬ tično pa so gojili lipičarje v zadnjih sto letih. Ta konj je kot ustvarjen za gorske pre¬ dele. Hoja mu je nenavadno sigurna, prav tako se odlikuje po dobrem temperamentu. Zaradi vseh teh karakteristik je njegova vrednost zelo velika, bodisi v gospodar¬ stvu. za vojaštvo, šport itd. Poleg tega je še zelo skromen v hrani in se zadovoli z malo količino. Služi kot zelo dober jahač in vožni konj v gorskih krajih. Za prete¬ žka dela ni. tako tudi ne za težka polje¬ deljska dela (globoko oranje itd.). Gojid- bena vrednost ie zelo velika. Posebno do¬ bro potomstvo da z domačimi kobilami. Kobile lipiške krvi dajejo na pr. z noniu- sem (angleški polkrvni konj) zeio dobro potomstvo. V Jugoslaviji ga uporabljajo na pr. v Dalmaciji, v Liki. Konje lipičarje vzgaiaio v kraljevi konjarni v Demir Ka- piji. Tako so tudi po vsej Evropi ustanovili mnogo konjam z lipiškimi konji, posebno v bivši avstro-ogrski monarhiji. Samo v Hrvatski in Slavoniji jnh je bilo 9. Lipičar ie tipičen konj Krasa, ki se ie tudi v rav¬ nini dobro obnesel. Toda za njega najbolj odgovaraio gorski predeli in ie ni druge pasme ki bi Dole? tako skromnih zahtevi za hrano bila boli vztrajnejša in odpornejša, dvignil do veljave. Stroga selekcija la vpliv Krasa Iz selekcije, ki je trajala 360 let to z racionalnim vzgojevanjem na Krasu, je po¬ stala lipiška pasma ena najbolj trdnejših in odpornejših kar jih imamo. Poleg tega, kakor smo že rekli, in bar je pri tom konju posebno važno, zahteva malo hrane in jo dobro izkoriščuje. Lipičar se lahko prila¬ godi vsem prilikam in se lahko aklimati¬ zira, tako da si ie zasigural obstanek tud v najrazličnejših terenih. »Velika indivi¬ dualna potenca žrebcev te pasme, ki so si io nridobilj v večstoletnem sestavnem vzgo- jevanju v sorodstvu s sorazmerno zelo majhnimi primesmi tuje krvi (arabske), jih postavlja za važne in sigurne korektore v konjereji.« (Lipicanac, Miroslav Steinhausz). Večstoleten razvoj na Krasu in ostra selek¬ cija moških razplodnikov v »visoki šoli« na Dunaju in kobil v prepregah avstrijskega cesarskega dvora, vse to je napravilo iz te pasme ne samo odporno in trdno, tem¬ več tudi zelo elegantno in graciozno, z iz¬ vrstnim hodom v ravnotežju, ki ga nima nobena druga pasma. Kot smo že omenili, ie lipičar zelo spreten v premagovanju gorskih težkoč in ima v takem terenu zelo sigurno hojo. Hoja v ravnotežju to je ka¬ rakteristično svojstvo te pasme. To svoj- stvo so si drugj konji pridobili šele s težko in dolgotrajno dresuro, pri lipiškemu konju pa je to popolnoma prirodno. Vojska ima v njem nenadomestljivega sodelavca. Vse formacije razen konjenice in težkega top¬ ništva a posebno gorske formacije, imajo v njem prvovrstnega jahalnega, voznega in tovornega konja. Dolgoletno izkustvo je pokazalo, da je ta pasma najboljša za gorske (kraške) predele. To je bil glavni vzrok, da je bila osnovana v Jugoslaviji 1. 1919. v Stančiču konjarna z lipiškimi konji. V pretekli sve¬ tovni vojni, ko ie bil pomen konja še velik, se je pokazal lipičar za prvovrstnega na vseh področjih. Tak tip konja kot je lipiški. vojaške operacije največ potrebujejo. Sve¬ tovna vojna 1914—1918. je zadala tudi tej pasmi težak udarec. Vsa produkcija je bila pred svetovno vojno v veliki meri odvisna baš od c. kr. dvorske konjarne v Lipici. Danes ima lipiška pasma 7 originalnih linij: 2 kladrubški (Maestoso in Favory), 2 napoljski (Conversano in Napolitano), 1 dansko (Pluto). 1 arabsko (Siglavy), 1 angleško-arabsko linijo (Sirdar), 1 mezohe- gyes-forgaraško (Incitato) in 1 hrvatsko- slavonsko linijo (Tulipan). Kladrubška je najstarejša, napoljska, danska in arabska linija pa so znatno mlajše, a najmlajša je angleško-arabska linija. Stare lipiške linije Montedoro, Principe, Montebello, Lipp, Im- peratore. Pepoli. Boemo, Juperto. Amico. Toscanello, Confitero. Danese, Spagniofo na so izumrle. Za časa svetovne vojne In po njej L. 1915. je bila zaradi bližine fronte iz¬ vršena evakuacija lipičarjev v konjarno Laxenburg pri Dunaju in nekaj eksemplar- jev so poslali v Kladrub, kjer so ostali do 1920. Po zlomu avstro-ogrske monarhije je konje prevzela avstrijska republikanska vlada, ki je konjarno znatno reducirala in io končno premestila v Piber pri Kofladnu. Z materialom, ki je ostal v Kladrubu je češkoslovaška republika osnovala konjarno lipiških konjev in jo prenesla v Male Topol- čanu na Slovaško. Avstrijska republika je zadržala vse zastopane linije žrebcev hi vse rodove kobil. Po svetovni vojni je bil ustanovljen na Dunaju odbor za zaščito interesov zasedenega ozemlja, ki ie bil pridelien italijanski ko¬ misiji. Člani te komisije so junija 1918, zah¬ tevali od avstrijske vlade, da mora takoj vrniti vse lipičarje. Po predhodnih dogovo¬ rih je bila sastavljena komisija, ki je imela nalogo, da pridobi lipičarje. Komisija je iz¬ brala 109 konjev, od teh 49 žrebcev in 69 kobil, predstavnikov 6 moških linij Siglavy, Pluto. Napolitano. Maestoso, Favory, Con¬ versano in 18 ženskih linij. Ti so prišli na¬ zaj v Lipico dne 18. julija 1919. Italija je po svetovni vojni začela s precejšno vnemo gojiti lipičarje. Lipiška konjarna je prešla na področje vojnega ministrstva in se ime¬ nuje »Centro di rifornimento quadrupedi del Carso«. Ustanovo vodijo častniki, med tem ko ie osebje sestavljeno od civilistov. Konjarna ie pod italijansko oblastjo bila popolnoma renovirana in poslopja poprav¬ ljena. Vlada posveča sedaj lipiškemu ple¬ menu precejšnjo Dažnjo in kakor želj po¬ vzdigniti vse panoge poljedjelstva in živi¬ noreje noče zanemarjati tudi te znamenite lipiške konjereje. Sedanja generacija lipičarjev v Lipici, kakor pišejo italijanski listi je mnogo bolj¬ ša od onih iz Babolne na Ogrskem, kamor so 1. 1873. odpeljali nekaj lipiških žrebcev. Veliko število koni na Ogrskem so potomci teh lipičarjev iz Babolne. Španska visoka šola na Dunaju je bila ustanovljena 1. 1735. in je seveda s padcem avstro-ogrske monarhije zgubila na svojem nomenu. Sedai na io je tretji rajh zopet St a f RAN A iO 1 S I R A BXUj 50, 51 ; 52 B.: POGREB RESNIČNA ZGODBA IZ NAŠIH DNI Ko so tovariše odpustili iz jaškov, je bil tudi on na cesti. Šofer je bil po poklicu. Srednje trščate postave, veli¬ kih oči in podolgovatega obraza. Po¬ znala ga je vsa dolina in on njo. Živa zgodovina je bil našega kotla, vse je poznal in vsi njega. Ničesar se ni zgo¬ dilo brez njegove vednosti. Poštenjak je bil, od nikogar ni maral ničesar, milost je odklanjal. Odkrit v besedah in dejanjih. V svoji odkritosti ni po¬ znal razlike med gospodom in delav¬ cem. Vsem je pravično in brezobzirno delil potrebne in zaslužene besede. Bil je zaveden sin svojega naroda. Sode¬ loval je pri koroških bojih. Ko se je vrnil, je bil šofer pri rudniku. Sedaj je bil na cesti. Kam? Kakor mnogo drugih, s trebu¬ hom za kruhom. Preko meje in nato v daljne južne kraje v rudnike. Tu je živel, dokler ni obnemogel in se vrnil na sever v bližino svojega kraja. Toda ožja domovina mu ni mogla dati kru¬ ha, poštenega kruha. Visel je med nebom in zemljo, iz dneva v dan. Mi¬ loščine ni maral. Hotel je živeti od dela svojih rok. Vsem je bil na razpo lago, vsa dela je opravljal. Tako ga je začelo počasi razjedati. Hrbet se mu je začel vpogibati. Končno jo je sku¬ pil v oni ostri zimi, ki je bila strah in smrt revežev in brezdomcev. Mesto drugih je opravljal nočno službo pri taksijih zunaj na cesti. Prezebal je (mesto drugih) v tistih nočeh po avto¬ mobilih in na cesti. Cesta mu je bila dom, avtomobil spalnica. In tedaj se je pričelo. Lotila se ga je ona strašna uničevalka vbogih, ki se pojavlja iz bede. Samo trenotno mu je še posijalo solnce. Žal prepozno in le začasno. Ve¬ del je vse to, a tudi to, da ni več re¬ šitve. Zato je opravljal delo brez volje in veselja. Srečen bi bil samo v svo¬ jem delu. Zaman je oblegal znance in prijatelje. Nihče mu ni pomagal. Le tu pa tam je padel kak kovač in pri¬ siljena , beseda. Kovače je odklanjal. Zdeli so se mu kakor krpe, ki jih gr¬ madiš na življenju. Zakaj neki bi ga krpal? Naj ostane tako kakršno je. Ko se bo obrabilo (ko bo postalo prozor¬ no), se bo samo zrušilo. Tako je mislil in še sam pomagal uničujoči bolezni. Tak se je zaljubil. Z dežele je pri¬ šla, sočna in polna kakor pomaranča iz Jaffe. Postala sta prijatelja in na¬ jela skupno stanovanje. Hotel jo je po¬ ročiti. Vedela je, da je bolan. Kaj bi z njim? Toliko kolikor je vredno in pla¬ čano. Čutil je to. Bolelo ga je in po¬ speševalo razkroj in konec. Za delo ni bil več. Sredstva so pošla in z njimi vse drugo. Prodal je pohištvo in se za¬ vestno pripravljal na konec. Zadnjo noč je prespal v delavnici na mizi. Ko so prišli delavci ga ni bilo. Vrnil se je z bolnim nasmehom in iz ust mu je dišalo žganje. Bil je uničen, človek zadnjih trenotkov in zadnjega dejanja. Poklical jo je. Tiho in nerazumljivo sta se pogovarjala v kotu. Razgovor je prekinil oster krik groze in strahu, ki se je izvil ženski iz prsi. Bleda in tre¬ soča je stala v drugem kotu, on pa je nemo strmel z neživljenskim pogle¬ dom tja v nedogled. Sunkovito je spraznil žepe, vrgel drobiž po mizi in planil skozi vrata proti reki. Predno so se zavedli dejanja, je že bil preko ograje v reki. Ravno do vratu mu je segala. Ker ni bila deroča, je korakal po strugi z dvignjenimi rokami, obrnjen proti strugi. Mahal je z rokami in pozdrav¬ ljal: zdravo, zdravo. Ljudstvo se je zbiralo in gledalo čudnega plavača- samomorilca. Vrgli so mu vrv. Odklo¬ nil jo je. Kp je začutil, da mu vrtinec spodnaša noge, je dvignil roke in za¬ klical: zdravo in živela Jugoslavija. To so bile njegove zadnje besede. Vrti¬ nec ga je nato potegnil vase in odnesel naprej po strugi. Potegnili so ga iz vode, srce mu je še lahko utripalo. To srce, ki je toliko bilo za druge, le zanj ni bilo nobeno. Med prevozom je umrl. Zadnje poglavje. Zabili so ga v le¬ sen zaboj in ga hoteli pokopati ka¬ kor ... Človek in družba sta mu bila krivična tudi po smrti. Prijatelji so zbirali po dinarjih za krščanski po¬ greb. Seveda gospodje moraju biti pla¬ čani za vsako delo, le revež ne. Dragi fant, revežu je težko celo umreti. Morda nisi mislil na to. Morda si pri¬ čakoval, da ti bo družba pravična vsaj po smrti. Varal si se. Tam v podrti mrtvašnici na razri tem starem pokopališču so ga izposta¬ vili. Čemu neki. Kropilcev je bilo zelo malo: tisti, ki so ga spremili na zadnji poti. V zgodnjih popoldanskih urah je bil pogreb. Tedaj navadno pokopujejo reveže. Dolgočasno in razbito se je od nekje oglašal zvon. Komaj nekaj pa¬ rov je bilo pogrebcev. Vsi so ga zapu stili, celo oni, za katere se je žrtvoval. Vozili so ga v vozu zadnjega razre¬ da. Brez okrasja in stekla Ha, ha, kolikokrat je on vozil gospodo v udob¬ nih avtomobilih, njemu pa privoščijo na zadnji poti na vse strani odprt voz s konjsko priprego! Pa kaj njemu vse to. Počasi se je premikal skromen spre¬ vod. Za krsto je stopala ona. Izražala je žalost z ihtenjem in na krsto mu je položila šopek v zadnji pozdrav. Nasproti je prišel njegov prijatelj z zavihanim ovratnikom. Bil je umet¬ nik. Poznala sta se že dolgo in skupaj spraznila mnogo kozarcev. (Spodobi se, da ga pospremi na zadnji poti.) Ali bi mu zamerili, če je tudi danes sam pogledal iz žalosti v kozarec. Sto¬ pil je v sprevod in solze so mu pričele polzeti po licu. Gledal je na krsto ter celo pot govoril in ponavljal raztrgane stavke.) »Dragi fant. .. škoda Te je ... Rad sem Te imel... Dober fant si bil Kaj je življenje? ... Zlobno je ... Revež je revež ... Družba, ha! .. .« Tako nekako je govoril, zdaj tišje, zdaj glasneje. Besede so mu vre le iz srca. Nam pa je pogreb postal farsa. Sme¬ jali smo se celo pot. Mi, ki smo prišli k pogrebu, da bi zadostili tistim ma lenkostim družabnega reda, vljudno¬ sti in zunanjega spoštovanja! Nismo razumeli umetnikovih besed. Ta tre- notek smo bili enaki onim, ki so go vorili: Kakršno življenje, taka smrt. Umetnik je govoril, V kapelo ni vsto pil. Počakal je zunaj, stopil nato spet za krsto in šel na grob. Mrmranje zadnjih besed očenaša je utihnilo, ko je stopil umetnik k od¬ prtemu grobu. Razkoračil se je, pre¬ križal roke na hrbtu in pričel poslo¬ vilni govor. Zresnili smo se. Kri nam je zastajala in mraz nas je preletaval. Kaj bo? Umetnik pa je govoril: »Dragi moj .. . rad sem Te imel. .. Življenje je kruto .. . neusmiljeno,... družba zlobna .. . Dober fant si bil .. . Šofer si bil, . .. šofer življenja ... veliki šo¬ fer ... toda ... ko si vozil... okoli vogala ... se Ti je ... zlomil... vo¬ lan .. . življenja .. in avto ... je zdrk¬ nil... iz Tvojih rok ...« Solze so mu zalile lica, beseda je onemela v grlu. Telo se je krčevito sklonilo, roka je zagrabila razkopano zemljo in jo vrgla na krsto. Nemo smo zrli v odprt grob. Kesa¬ nje se je zbudilo v naših srcih in solze so stopile v oči. Zrušeni in bičani smo metali zemljo na krsto. V meglenem in pustem popoldnevu smo zapuščali pokopališče. Čez čas je neznana roka napravila nagrobni okvir in nad njim malo na¬ grobno ploščo s priimkom, imenom in dnevom smrti. Oglasila se je bila vest in zahtevala oddolžitve ... b. GLASI MOJIH VIDALICA (Ove nam je pjesmice poslala jedna šesnaestgodišnja učenica iz Istre, koja ni j e nikad polazila hrvatske škole). PITALICE Tišina ... oko mene kameni sivi Brežuljčiči pusti i goli A u njima ko da živi Neka priča puna boli- Baleko na obzorju miruju planine, Mramorni kipi vještačkoga djele I ptica neka u nebeške višine Diže se ravno, hitra kao strijela — Ah! divno li je treptjet s tobom Kano i ti visoko, ptičice sretna, Ne čutiti se više grude robom Ne biti, ko ni ti, nikada sjetna! Al ne! Za te je samo sreča ova Samo ti visom letiš pod oblake Vračajuč se k nama s nova Srčeš željno sunca trake. Uvijek si vesela, slobode kči, Sloboda ti je sve, ne želiš drugo .. A sada, molim te, reci mi ti: SELJAK Noseč kosu i motiku Pjevajuči punim glasom I gledajuč lijepu sliku Bujnog žita s teškim klasom Naš ti seljak kuči krene Kad več mrak se spusta tiho Kad na nebu, spod koprene, Več pun viri »Stari Miho« — Pa i pjeva, bogme, on Kano da je prepun sreče. Pjeva uz večernji zvon Kan da tuga na njeg neče. Veseo ti je on moj brajne Radio je sve do zore: Poslije muke dugotrajne I zapjevat sada more! I on pjeva, premda znade Na njeg sreča da ne vreba I bez dela da ne imade Ni korice črnog hljeba! DAH SE GUB2 Dan se gubi, sunce gine Tam’ daleko još se neka Skladna pjesma u daljine Širi, slatka, meka. U zadnjemu sunca traku More divno se talasa I od nekuda u zraku, Pozdrav Gospi blag se glasa. Ah! to more Gdje se ladje šare, Ono ima uv’jek Za nas nove čare! Pa i sad šaputa Uza pijesak bijeli Kano dijete oko skuta Majčinih kad se veseli. Uvijek šapče, uvijek pjeva Neku pjesmu čarnu Povjetarac - je razlijeva U tu mliječnu nojcu sparnu. Ispod oblačiča bijelog Digo mjesec glavu sijedu I polako k zemlji zirne Kano mati k čedu. Več pun mjesec trepti gore Vedroj plovi po pučini A duboko, plavo more Srebrom prosuto se čini. Dok valovi nježno mrmlju Dako, sneno, ali jasno, Slavuj negdje tamo u grmlju Svoju pjesmu svrši glasno. BEZ KIŠOBRAHA I BEZ POSTOLI Došla je kiša iznenada Stigla me je nasred puta Pa sad mirno, tiho pada "I po meni, bogme, lupa! Mirno i tiho, ko da nije Prestati joj cijelog dana Svoje kaplje na me lije, ...a ja nemam kišobrana! »Oj! na onog, dragi Bože, Neka pogled Tvoj se svrne, Što je mokar sve do kože I ništ’ nema da s’ ogrne!« Pa dok Boga tako prosim Gledam tužno sve na polje: Mokro odijelo teško nosim... A ta kiša gre sve bolje... Tad če iz grmlja ptica mala: »Što to cviliš, što te boli? Neka pada, Bogu hvala. Ta ja nemam ni postoli!« KRAJ MORA Noč je tiha Vjetrič blag Polagano njiha Morski val I mjesec blijed Svijetli i pun, Starac več sijed Dela račun Kolike zv’jezdice Oko sebe ima: Milo ih gleda Smješeč se njima. Sav zrak miriše Ko mlado sijeno A more diše Lagano, sneno. Ko maštama ladja S tajinstvenih stran Izmiče polako Tiha i neznana. A srebrne mjesečine Metalni sjaj Sve se prostire Na čitav kraj. I morska pučina I pijesak na obali I strme hridine I plavetni vali. Sve je to puno Zagonetnog čara Ko da neznani se Svijet nam otvara. JEZENJ — Rodna kuča biskupa Dr. Jur ja Dobrile U tihim se valovim:Oh! bajna noč Nebo zrcali, Divni vidiku, Po njemu plovi Da mi je moč Oblačič mali. Tu lijepu sliku Dugo uživat Tu kraj mora I plakat i snivat Dok svane zora! POJASNILA GLEDE NOVEGA HIŠNEGA KATASTRA Gorica, decembra 1939. — Ker se ljudje razburjajo glede uvedbe novega hišnega katastra, je bilo italijansko ča¬ sopisje primorano pomiriti vse tiste, ki so prizadeti s to uvedbo. Med drugim listi pišejo^da uvedba katastra nima na¬ mena povišavati davkov temveč ima za cilj samo to, da bi bila pri plačevanju davkov upoštevana čimvečja pravičnost Obseg nepremičninskega bogatstva v državi ni popolnoma znan. Novi kata¬ ster hoče to ugotoviti in po načelu enakopravnosti določiti davke, ne pa jih povišati. S tem bo realiziran nov red v davkih na zgradbe. Sedanji davki obtezujejo samo celokupne dohodke. Po novi ureditvi pa bo podpadel pod davčni vijak_ samo čisti dobiček, kar je bolj pravično. Vse, kar bo podleglo temu davku, pa bo določil novi kataster, ka¬ teremu ničesar ne bo ostalo neprikrito. Vse stavbe, ki so bile prej oproščene od davkov, ostanejo še nadalje oproščene, kot je to določeno po zakonu. Dne 31 dec. t. 1. poteče rok za vlaganje formu¬ larjev za novi kataster. Kršilce tega roka čaka težka kazen od 100 do 2.000 lir. Zaradi tega pozivajo listi, naj se posestniki še pravočasno požurijo, da ne zamudijo opraviti te dolžnosti. BROJ 50, 51 i Si »ISTRa STRANA 11 N AŠI LJUDI I KR ERNEST RADETIC: B A D E R N A , da svaki , od nas nosi u svoj oj • sami nijesu bili u stanju da grozdje na duši sliku svog rodnog sela duboko ure- ! vrijeme oberu. zanu i da je za svakoga njegovo rodno mjesto najljepše. I što je čovjek dalje i dulje od nje¬ ga to mu se slika njegova ljepšom pri- činjava, ljudi bolj im i plemenitijim, ne¬ bo vedrijim, a zemlja rodnijom. Za mene je moja Baderna najljepši kraj na svijetu, jer je volim srcem i osječajem i jer sam u, njoj proveo naj¬ ljepše dane svoga života, dane ranog djetinstva, dane zanosa nacionalnog, dane koji ostaju u životu svakoga čovje- ka neizbrisivi. Možda mi se s ve u njoj pričinja li- jepim i blistavim zato, što sam u njoj živio u ono doba, kada je sve plivalo u obilju i kada se o krizi, besposlici i gla¬ di nije ni znalo da na svijetu pošto j e ili mogu postojati. Sve tamo od Učke prema zapadu spusta se sve niže i niže visoravan za visoravni, koje presjecaju tu i tamo po ko j a kotlina ili veča draga i reda ju se u obliku širokih stepenica sve do mora. Isprva je kamen i krš, koji se polako pretače u lapor i bijelu iiovaču, zatim u neku mješavinu škalja i crvenice, dok konačno sve bliže moru ne završi plod- nom i masnom crvenicom. I baš na rubu posljednje stepenice, na prelazu iz škaljive pličine u duboku i plodnu crvenicu diže se na blagoj uz- višini Baderna. Kada dolaziš cestom iz Pazina prema Poreču, nigdje ne vidiš mora, jer ga za- stire sa svih strana niz brežuljaka i bre- žuljčiča, koji se izmjenjuju s dolcima i uvalicama, sve dok ne dodješ do Ba- derne. čim si došao u Badernu otvori ti se najednom krasan vidik na sve strane. Na sjeveru diže se modra giava Učke, a na zapadu divno plavetilo morsko, koje se stapa s nebom u jedno i prelij eva divnim bojama lazurnog neba, zelen- kasto-plavih svjetlucavih valova, rume- nilom sunca i srebrom bijelih oblačiča. A dolje do mora pružili se rodni vi¬ nogradi, maslinici, žitna polja i bujne zelene šume, Vidoma i Kuntija. Baderna se nalazi na raskršču cesta, koje vode iz Rijeke preko Učke, Vranje, Paza, Cerovlja, Novaka. Pazina, Tinja¬ na, Baderne i žbandaja u Poreč, te iz Trsta preko Buja Grožnjana, Višnjana, Baderne, Svetoga Lovreča Pazenatičko- ga, Lima, Kanfanara Svetog Vičenta Vodnjana u Pulu. Zbog tog svog položaja na raskršču puteva, kao i zbog bogate okolice ona je postala važnim središtem i, ako tako smijemo kazati, trgovačkim i u hrvat- skom nacionalnom pogledu kulturnim centrom porečkog kapetanata Nacionalno osvješčivanje zapadne Istre počelo je dosta kasno istom ne- gdje iza 1900 godine. U tom dijelu vrlo je važnu ulogu odigrala baš Baderna, u kojoj je 1899 godine otvorena prva hr- vatska pučka škola Družbe Svetoga Ci- rila i Metoda, a istodobno osnovana i velika gospodarska zadruga, koja je sa- gradila ogromnu zgradu pod kojom je duboko u zemlji bio izgradjen betoniram podrum, u koji je stalo na tisuče hekto- litara vina. U ono je doba gajenje vinove lože bi¬ lo veoma rentabilno, jer se je vino dalo vrlo dobro prodati, buduči da tako re- kuč nije imalo u cijeloj Austriji nikakve konkurencije. Istarska su vina poznata zbog svoje jakosti, a ujedno tečne pit- kosti, pa su u poj edinim zemljama biv¬ še Austro-ugarske monarhije bila mno¬ go tražena i veoma cijenjena. Nije se nikada dogodilo, da netko ne bi bio mo- gao prodati vina, jer su trgovci vinom »vinanti«, malo iza berbe počeli dolaziti sa svih strana. Vino bi na licu mjesta kupili, platill i odmah ga odvezli bilo na brod u Poreč bilo na vlak u Sveti Petar u šumi. Obradjivanje vinograda postalo ie bilo toliko rentabilnim, da su seljaci svaki drugi poljodjelski rad napustili i bacili se samo na gajenje vinograda i pravljenje vina. Od žita sijala se samo pšenica, dočim se kukuruz uopče nije si¬ jalo, jer se ljudima nije dalo mučiti se okapanjem kukuruza, kad ga se za ba- gatelnu cijenu moglo kupiti u ducanu. Liudi bi tako prodali vino, digli neki cak po deset do petnaest tisuča kruna i time nabavili u dučanu bijelo brasno za i tiiesto te vreču dvije kukuruznog bra- šna, toliko za palentu ili za hranu svi- nja seljaci su uglavnom bili svi od reda imučni i dobro stoječi. Poneka sela zi- vjela su gospodski i u njihovim kučama nije nikad uzmanjkalo pšenice, vina, - ra i mesa. Selo Katun na pnmjer bilo je toliko bogato da su na prim] er R dovani znali napraviti godisnje do 1000 hektolitara vina. „ .. _,, Berba je bila naj svečani] a zgoda u životu seljaka u tom kraju. Na berbu je dolazilo iz srednje i sjeverne Istre iz Bezjačije i Čičarije, na stotine radnika muških i ženskih, koji su tu proboravih nadničeči po mjeesc dana, jer domači Tko nije vino pravio kod kuče pre davao bi ga u zadružnu konobu, gdje mu se je groždje uzimalo na tekuči račun, iz zadružnog bi dučana dobio u zamje- nu sve što mu je u gospodarstvu trebalo, počevši od orudja i robe do živežnih na- mirnica. U zadružni podrum medjutim nije se davalo sve groždje nego bi svaki za kučnu potrebu sam napravio nekoli¬ ko hektolitara vina, jer se kuča bez vi¬ na. naročito za težake nije mogla ni za¬ misliti. Za vrijeme berbe znalo se pred za- drugom sakupiti na stotine vozova krca- tih badnjevima i kaštelanama prepunim groždja, tako da su poneki znali čekatl i po dva dana dok bi došli na red, da im se vozovi isprazne. Sve je u te dane bilo sito i pijano, sve vedro, veselo i ras- pjevano. Isto tako nekako bilo je i u vrijeme prodaje vina. Kad se vino točilo bile su po^ kučama prave gozbe. Za obligatne večere vino se nije pilo na litre i buka- lete nego na brente. Kučedomačina bi na čelu stola imao kraj sebe brentu vi¬ na iz koje se neprestano bukaletom gra¬ bilo, napijalo i nazdravljalo. Posutice s bakalarom bile su obligatna večera pri- godom točenja vina. Bogati kraj za rana je privuka:: u Badernu i dvije krnjelske familije i to su bili jedini Talijani u cijelom okružju, koji su se medjutim ubrzo asimilirali, pogotovo kad su im djeca počela poha- djati hrvatsku školu tako da su nepo¬ sredno pred ratom i oni več hrvatski osječali, pogotovo kad je i u ostaloj za- padnoj Istri počelo narodno budjenje. U Baderni je bio podignut i veliki parni mlin prije nekih 50 godina, a sa- gradio ga žminjski bogataš, inače tali- janski orijentiran, Karlo Peteh. I u njem je u sezoni, neposredno posli j e žetve znao biti golem promet. Na stotine kola iz Svetlovreštine, Svetivanštine, Ti¬ nj anštine i Križanštine znalo se tako sakupiti oko mlina i čekati cesto po dan, dva, dok bi na red došli. Kako je stara Baderna teško je da- nas reči. Sve današnje porodice doselile se u nju u novije doba, jer izgleda da su se stare familije bogzna s kojeg raz¬ loga zatrle. Od starosjedioca ostala su tek imena pojedinih dijelova sela, no poro¬ da nikakvog. Zna se samo da su nekad bili u njoj neki Golešiči, Danci, Kavar- loti, Bukariči, Kapelani i BoljpinI, no več pred nekih 190 godina svims im se zatrlo sjeme. Danas žive u Baderni o ve porodice: štenta (ti su najstariji!) Bu- riči, (doselili se iz Kanfanara), Orbani- či (ti su se čini mi se takodjer več za trli, a bili su se doselili iz Žminjštine), Pastorčiči (doselili se iz Motovunskih Novaki), Pilari (došli iz Tinjanštine), Rupenoviči, Bratoviči, žužiči, Radetiči, (došli iz Kringe) te krnjelske familije Tivan i Marcolini. Ovi posljednji došli su u novije vrijeme negdje par godina prije 1900. To su bili stanovnici same Baderne. Sela su takodjer nastanjena u novije vrijeme. Sela su ova: Rupeni, Sinožiči, Bratoviči, Katun, Jehniči, Dudoši, Bo¬ nači, Ružiči, Danci, Morgantiči, Matuii- ni, Stifaniči, Rakovci, Juriči, Radiči, Ce- hiči, Banki, Jurcani, i dr. Pojedine obi- telji po selima noše uglavnom prezime^ na po imenu sela tek s nadimkom po kojemu se razlikuju jedni od drugih. Tako se na primjer svi stanovnici sela Stifaniči zovu prezimenom Stifanič tek svaki drugi s dodatkom: Stifanič-Došič, Stifanič-Dalmatin, Stifanič-Fopovič, Sti- fanič-Tončič, itd. Imena polja, šuma, vinograda, njiva i lokava od starine su naša. Tako se pojedine lokve zovu: Močilje, Zelenka. Grgljevka, Šprahovica, Lokvina i sl., a polja Vrtlina, Veliki vrt. Njiva, Vrtlišče, Ograda, Benič-dola, Benič-vrh itd. Baderna je osim škole družbe Sv. Čirila i Metoda, prve hrvatske škole u zapadnoj Istri imala još i župni ured, poštu, žandarmerijsku postaju i spome- nuto več Gospodarsko društvo, poznato pod imenom Zadruge. U Baderni je, naročito u selima koja leže na istočnoj strani veoma razvijeno ovčarstvo, jer na tu stranu ima mnogo pašnjaka. Pojedina gospodarstva imala su po 80 do 100 glava ovaca i dakako u obilju sira, mlijeka i vune. Sela koja le¬ te na zapad, niže prema moru ovčar stvom se u glavnom nijesu bavila, jer su bila sva okružena vinogradima i ma- slinicima, te žitnim polj ima. Tako je bilo do nedavna. Kako je danas stanje nije mi točno poznato, jer me več desetak godina tamo nije bilo. Znam samo da se je za moga izbivanja tamo sagradila nova škola i nov zvonik. Zadruga je propala, a mlin navodno je- dva da još životari. BADERNA — Gos podarsko društvo M. KORLEVIC: NEKI BOŽIČNI OBIČAJI U ZAPADNOJ ISTRI Na Badnjak ili Viliju Božju ne radi se ništa, ali se niti ne jede cijelog da¬ na ništa, sve do navečer do 6 sati, nego se cijeli dan obdržava najstroži post. Domačica je uzrujana, jer imade obi- čno pune ruke posla, dok sve po kuči i oko nje pospremi i počisti. Danas dola- zi u kuču šjor šantolo, da je blagoslovi. Na stolu ga čeka pun pladanj (peltar) lješnjaka, baderna, jabuka i kobasica, a u papiru umotana jedna srebrna kruna. Tko ima ovaca spremit če mu jedan sir. Župnik kada dodje i blagoslovi kuču os- tavit če na pladnju mali paketič tam- jana u zamjenu za onu krunu umotanu u papiru. Sretna je domačica, ako je župnik stigao barem prije podne, da se može latiti drugog posla u kuči, jer treba pri- premati veliku i obilatu večeru. Cim pa- dne prvi mrak i po selu se stanu paliti sviječe, ljudi se povlače svaki u svoj dom iz koga se ne izlazi više do pono- čke. * Oko 6 sati počinje večera, strogo ne- mrsna. Toga se dana ne jede ni jaja. sastoji obično iz riže i fažola, uljem za- činjenog, fuži (tjestenina) sa »lanom srdelom, bakalara ili ribe i šalate, a na koncu fritule na ulju pečene. Vina ima¬ de dakako u obilju, najboljeg. što ga kuča imade. Pod stolom za vrijeme veče¬ re na lopati na žeravici dimi se tam- jan... Selom od j ekuju hici iz pušaka i ku- bura. To je znak radosti što se te noči rodio Bog. Naš narod uopče voli dati oduška radosnom srcu pucanjem iz ku- bure. Tako u svatovima, tako kod sve¬ čanosti, a tako i za crkvenih godova. Iza večere svi članovi porodice po- sjedaju oko ognjišta na kom gori velik drven panj, »koga se obično na dana¬ šnji dan stavi na ognjište ujutro, pa go¬ ri do Svetih Trih kralja. Uz vatru pri¬ čaj u se svakojake priče, gatalice i šale igra se za lješnike i čeka doba kad če stariji da odu na polnočku. a mladji u krevetv Iza polnočke vračaju se kuči i onda je več slobodno prigristi nešto mesnate¬ ga a obično se pije raki j a uz to. Sutra- ni mlijeko, ni mast ni maslac. Večera se I dan ljudi se dočekivaju pred crkvom i A J E V 1 čestitaj u jedan drugome Božič. Na Božič se neide u posjete, niti se ide čestitati kome u kuču, jer je Božič sasvim obi- teljski svetak, koji se provodi strogo u krugu obitelji, u vlastitom domu. Osam dana kasni j e na Novu Godinu, na prelazu iz stare u novu godinu, oko ponoči, nastaje u selu takovo gruvanje iz pušaka, čim odbije na zvoniku 12 sa¬ ti, da misliš e se nalaziš negdje na fron¬ ti. Nova se godina dočekuje uz gruvanje pušaka. I to je znak radosti, što smo ju dočekali. Drugi dan u rano jutro djeca se več žure od kuče do kuče da ne zakasne če¬ stitati. Po selu se razliježe vika i cika pojedinih skupina dječaka i djevojčica, koji sa šarenim rupcima u ruci idu od kuče do kuče, da čestitaj u sjretnu novu godinu i da uz to dobiju »dobru ruku«. Ulazeči u kuču pozdravljaju: »Dobro jutro, danas je novo lito, dajte nam do¬ bru ruku, da bite Bog daj dočekali i k litu«. Svaka kuča daje djeci . »dobru ruku« u formi jabuka, oraha, lješnjaka, baderna, naranača ili kolačiča, a gdje- gdje i po koji novčič. Neki se znadu na- šaliti, pa djeci umjesto dara pružaju ruku, govoreči: tražite dobru ruku, evo vam moje dobre ruke! što djecu daka¬ ko ne veseli mnogo, jer ona samo ispod oka gledaju što li če im gazdarica izva- diti iz skrinje. Ako bi koja kuča zatvorila vrata pred navalom dječurlije (no to su bile vrlo rijetke kuče) onda bi djeca stala pred vrata i vikala: »gdje van je ovo ljeto ognjište da bi vam k litu bilo smetlište« i krenula bi dalje. Ovo obilaženje kuča po selu trajalo bi sve tamo do podne, dok se je sve obi- šlo. Cesto je medjutim znalo završiti i mnogo ranije več prema torne, kako su se djeca ujutro ranije ili kasnije digla. Bilo je nekih kuča, koje su bile po¬ znate zbog svoje darežljivosti. Te su ku¬ če djeca dobro zapamtila, pa je bila več najranijim jutrom pred njima velika navala. Kad bi sve kuče obišli dječaci bi po¬ čeli igrati na »babice«, na »par ili ne- par« ili »pod kinkin«. Te se igre Igraj u lješnjacima, orasima ili bademima. Stariji ljudi sastali bi se na trgu pred crkvom i započelo je sveopče česti¬ tanje i dogovaranje. Pojedinci znali bi odmah utanačiti i koledare, koji su bili odredjeni, da podju po selu za Svete Tri Kralja koledvati. Koledvalo se je za- pravo uoči Svetih Trih Kralja to jest na 5. prosunca (prosunac-siječanj). To¬ ga dana iza blagoslova vode u crkvi, formirala bi se grupa koledvara kojoj je na čelu bio kralj, koji je nosio na du- gačkom štapu sviječu, koja je gorjela u kuti ji izradjenoj u obliku zvijezde. Uz kralja bilo je nekoliko njegovih dogla- vnika a za njima grupa od 6 mladiča pjevača, zatim nosači čabra, sprta i bi¬ saga i iza toga ostala mladež. Dječurlije nije naravski nikada falilo. Koledvari bi zaredali od kuče do kuče. Na svim su kučama za trajanja koledvanja vrata bila zatvorena, a otvorila bi se samo kad bi koledvari došli pred njih i za- pjevali. Kad su koledvari došli pred kudu udario bi kralj štapom nekoliko puta po vratima, a kučedomačina bi se oglasio i upitao ih što žele. Koledvari bi izja¬ vili da su došli čestitati, pa bi zakantali jedni na tanko drugi na debelo. Jedne se pjesme sječam kako sam ju iskvare- nu čuo, a ne znam pravo kako su joj tekle točne riječi. Sječam se da sam kao mali dječak još pjevao iza koledvara: »Bog se rodi tu idamen, vintliamen, gra¬ du ime Jarusalem« Druga je pjesma bila: »Ta svitla zvizda zgorun gre ča je na višje hodila to nam je lipi j e svitila«. Svaku bi pjesmu kralj koledvara završio riječima: »To je sve u vašu čast!« Na to bi domačina otvorio vrata, a gazdarica je več čekala spremna s da- rovima. Bila je to obično velika po je¬ dan metar dugačka kobasica, veliki ko¬ lač s jajima i par bukali vina, koje bi gazda obično izlio za koledvare u Ža¬ bar što su ga nosili nosači-koledvari. Da se je uz to popilo u svakoj kuči po ko¬ ji bukal nije potrebno ni spominjati. Na Sveta Tri Kralja u kralj e voj se kuči spremala gozba za koledvare i tom se je prilikom obično pojelo i popilo ono, što se je uvečer prije nakoledvalo. Pri¬ je toga koledvari bi išli u crkvu i tamo su imali svoje posebne klupe, iz kojih bi prvi pristopali na »ofar« da poljube križ. Iza mise pošli bi na gozbu, a osim njih imao je pristopa i svaki drugi se- ljanin, jer ,.e obično za svakoga našlo dosta toga za pojesti r popiti. Uopče je vladalo veselo neko i vedro raspoloženje, koje se je rijetko kada pomutilo. Iza gozbe razvio bi se ples, koji je znao potrajati često do drugoga jutra. Zbijaje su se šale, pričale priče, smijeha i obijesti bilo je na pretek. A nakon toga započimao bi se opet rad. Jer svetki su prošli i trebalo je opet prionuti uz posao. STRANA 12 ISTRA« BROJ 50, 51 I 52 Dr. IVO MILIČ, sveuč. profesor, Subotica: O NOVOM GRADJANSKOM ZAKONIKU KRALJEVINE ITALIJE Kad je »Istra« objavila da je 1, VII. 1939. stupio na snagu novi talijanski gradjanski zakonik, izrazila je zelju da netko prikaže značaj i obim te re- formk Odazivajuči se toj želji prika¬ zati cu novi zakonik samo u koliko može da ima interesa za čitaoce Istre koji nisu pravnici; pravnik če se s njim potanje upoznati iz stručnih ča¬ sopisa. ♦ Prije svega treba napomenuti da je nova, u gradjanskom zakoniku, za sada samo knjiga I, koja, u 449 čla- naka, govori »O osobama« (Delle per- sone) te Uvodni zakon (Disposizioni per T attuaziorte del Libro primo) kao i odredbe o primjenjivanju zakona uopče (Disposizioni sull’ applieazione delle legi in generale). Medju ovim po- sljednjima nalaze se i propisi tako- zvanog Medjunarodnog privatnog pra¬ va to jest pravila, po kojima se, na području gradjanskog prava, post upa prema inostrancima. Gotov je več i na¬ črt za knjigu II zakonika, koja če go¬ voriti o vlasništvu i stvarnim pravima, ali nije još ozakonjen a vjerojatno i neče biti doskora, jer je novi Ministar pravde (Grandi), pri nedavnom na¬ kupu svoje službe, izjavio, da če na¬ črte ostalih dijelova zakonika podvrči reviziji. Reforma gradjanskog prava u Ita¬ liji sprovodi se vrlo umjereno. Poput starog Rima i novi Rim ne kida na- prečac sa ukorijenjenim tradicijama nego se na njihovu temelju prilago- djuje zahtjevima savremenosti. — Osnovno njegovo stanovište ostaje uvijek starorimsko: Država nije za¬ sebno biče odvojeno od naroda, u ko- joj bi se dopuštala borba države pro- tiv pojedinaca ili pojedinaca protiv države (Spencer), nego je Država zbroj pojedinaca i skupina koji je sa- stavljaju. Od tuda potreba društvene solidarnosti i koordinacije interesa društvenih jedinica zbog interesa cje- line; zdrava i sposobna jedinica, oso- bito zdrava obitelj, ,znači snagu dr¬ žave. Na području gradjanskog prava ne oduzima se nista jedinkama u ko¬ rist cjeline nego se jedinke jačaju u korist cjeline. Ta osnovna rimska ide¬ ja unitarne države treba nužno da po- štuje individuum, ali ne kao samostal- du (La earla del lavoro), koja bi imala sadržavati načela izvedena iz cijelog zakonika, kad bude dovršen, i davati direktive za njihovo primjenji- vanje u praksi. Reklo se je tom prili- kom vrlo zgodno, da tako rade i ve¬ liki kompozitori muzike, koji, iza ka¬ ke su napisali cijein operu, izvlače iz nje glavne motive, da s njima sastave njezinu uvodnu simfoniju. Da se ne iznenadimo krtošču novi- na, unesenih u lično i obiteljsko pravo novog zakonika, treba da imamo na umu, da ih dosadašnji zakonik ili nije imao nikako ili ih je imao još krtije. Evo sad glavnih detalja I knjige: Dopusta se raspolaganje sa vlastitim tijelom (čl. 5), ali se dodaje »osim kad bi to raspolaganje proizvelo trajno srnanjenje fizičkog integriteta ili bi inače bilo protivno zakonu, javnom redu ili dobrim običajima«. U torne duhu bilo bi dopušteno davanje svoje krvi ili kože za liječenje drugih ili svoje lešine za naučne s vrhe, ali ne bi bilo dopušteno davati svoje žlijezde za podmladjivanje drugih ili izvršiti svoje kastriranje. S pravom, jer bi ne- ograničena sloboda raspolaganja vri- jedjala dostojanstvo čovjeka i interese porodice i društva. Zakonik ne ograničava pravnu spo¬ sobnost zbog pripadanja nekoj rasi, ali ostavlja posebnim zakonima da ju odrede. Zakonik je namijenjen dece- nijama a posebni zakoni se lakše mi- jenjaju prema prilikama. Posebni za¬ koni odredjuju i zabrane braka izme- dju pripadnika raznih rasa kao i stege za brakove sa inozemcima (čl. 89). Misao o zaštiti rase po javi ju je se i u propisu, da se u slučaju rastave braka (Zakonik ne dopusta razvod braka) arijska djeca imaju dodijeliti arij- skom roditelju (čl. 153) i da se za- branjuje usvojenje (adopcija) izmedju Arijevaca i Nearijevaca (čl. 290, 402). Zakonik štiti od zloupotrebe i ime, prezime, pseudonime i umjetnička imena pa i slike osoba (čl. 10). Zrelost za sklapanje braka počinje navršenom šestnaestom godinom za muške a četrnaestom za ženske; izu- zetno, zbog jakih razloga, putem di- spenzacije, četrnaestom i dvanaesloit; (čl. 82). Forma sklapanja braka po pravilu je gradjanska; katolički bra¬ kovi mogu se sklopiti i pred svečeni¬ kom prema Lateranskom sporazumu od g. 1929 (čl. 80); talijanski držav- Ijanin vezan je materijalnim propisi- ma svog zakonika i kad sklapa brak u inostranstvu a inostranac, koji hoče da sklopi brak u Italiji, treba da do¬ kaže da je taj brak dopušten i po za¬ konu njegove države (čl. 113, 114). Fašistička doktrina vodi naročilu brigu za obitelj, za djecu i matere, ali ju sprovodi više kroz upravno nego li kroz gradjansko pravo. Nova je u za¬ koniku ustanova obiteljskog imanja (patrimonio familiare), koja nastoji da obitelji osigura jedan stalan izvor pri¬ hoda, ustanova mnogo skromnija od ITeimstatte ili Erbhofa, od francuskog Bien de famille ili engleskog Home- steada pa i od naše Zadruge, Kuče i Okučja. To je imovina sastavljena od nepokretnina ili od vrijednosnih pa- pira, n e o t u d j i v a, jer plodovi nje- zini imaju da služe obitelji za izdrža- vanje. Može da bude osnovana prije ili za vrijeme braka, od jednog ili od oboje supruga ili i od kog trečeg lica. Vlasnik ostaje bivši a ako je osnovana od trečeg;' onaj suprug kome je treči imovinu namijenio, ako nije zadržao vlasništvo za sebe. Akt osnovanja, ako se radi o nepokretninama, mora biti upisan u javne knjige. Neotudjivost te imovine ne može se suprotstaviti rani- jim vjerovnicima. Plodovi se mogu staviti pod ovrhu za dugove učinjene radi potreba obitelji, radi obradjiva- nja zemlje i kad prelaze potrebe obi¬ telji. Uprava pripada suprugu vlasni- ku, inače mužu. Ustanova prestaje prestankom braka, ali, ako ima djece, traje do punoljetnosti (21 godina) naj- mladjeg djeteta. U pogledu nezakonite djece, zako¬ nik se najzad oslobadja zastarjele na¬ poleonske piedrasude protiv tih naj- jadnijih stvorova, došlih na svijet bez svoje volje i krivice, uvodeči voljno priznanje djeteta od Strane oca ili ma¬ tere ili oboje njih (čl. 248) kao i sud- sko utvrdjenje vanbračnog očinstva i materinstva (čl. 267) sa dosljednom obavezom izdržavanja i odgoja dje¬ teta. Ali sudsko ustanovljenje roditelj- stva je ipak ograničeno na četiri slu¬ čaja: 1. kad su otac i mati djeteta, u doba njegova začeča, notorno živjeli zajedno kao muž i žena; 2. kad očin- stvo proizlazi neizravno iz koje pre- sude kaznene ili gradjanske ili iz ne- suihnjive pismene izjave narečenog oca; 3. kad je protiv matere djeteta bila počinjena otmica ili silovanje u doba koje odgovara začeču i 4 kad je narečeni otac postupao sa djetetom kao svojini. Nezakonita djeca mogu biti poznko- niena susljednim brakom roditelja i dekretom kraljevim (čl 278). Djeca nepoznatih roditelja i djeca zapuštena predavaju se Ustanovama za zaštitu djece a od ovih i privatnim hraniteljima, koji ih mogu i posvojiti (affiliazione, piccola addzione). Ako uporedimo novi talijanski za¬ konik, u materiji zaštite djece, sa na¬ šim pravom, osobito sa pravom n ive- liranog austr. gradj, zakonika, koji važi u Sloveniji.' Dalmaciji i di j el u Istre, nači čemo da je naše pravo još socijalnije. Ali, koliko nam je poznalo, taj minus svog gradjanskog zakonika, Italija nakrmil j uje mnogo večini stara¬ njem za djecu putem svojih praktič¬ nih ustanova sredjenim u Opera per 1’ Infanzia e Maternita. IVO JARDAS: NA VILIJU BOŽJU KASTAVŠČINA — MARČELJI nog Robinzona nego kao člana društva. Dosadašnji gradjanski zakonik Ita¬ lije od godine 1856, bio je izradjen na osnovu francuskog gradjanskog zako¬ nika od g. 1804 i ima sve njegove odlike i mane. Osnovna misao nje¬ gova, individualističko - liberalistična, davala je doduše pojedincu široku mo¬ gočnost razvoja i privredjivanja, ali bez obzira na druge članove zajednice i na zajednicu samu. Pošto stvarne jednakosti izmedju članova zajednice ne može biti, jer bi pretpostavljala jednaka duhovna i materijalna svoj- stva i sredstva kod svih, to jednakost pred zakonom znači u istinu povlasti- cu jačih. Društvo nastalo na tim osno¬ vana, pokazivalo bi, u slici, malen broj dobro ugojenih pojedinaca i ogroman broj mršavih i oslabljelih. Pojava svakako nezdrava. Da se ta ne- iednakost ukloni ili harem ublaži, za- datak je takozvane socializacije prava. Ova se uvodi ili radikalno-revolu- cionarno ili postepeno, prema prilika¬ ma. Fašistička Italija ide ovim drugim putem. Novi zakonik nema Opčeg dijela, u kome se postavljaju načelna pravila, koja odavaju njegov duh i smjernice. Parlamentarni odbor brisao je i takav pr opis o zabrani zloupotrebe prava, koji je glasio: »Nitko ne može vršiti svoje pravo u suprotnosti sa svrhom za kojtt mu je to pravo priznato«. Nije ga brisao za to što ga nije odo- ofžvao nego jer j« smatrao da i Zako¬ nik treba da dobi je svoju Kartu (La carta del Codice) analogno onoj o ra- Barba Mate j’ rano stal. Rekal je: — Bože pomozi, — onput se j’ triputi zla- menal. šal je va kuhinju. Zel je vodi v usta, nagnul se j’ nad kabal, vodu j’ na ruki spuščal, pa se j’ umival, ale kako j’ on, barba Mate, uževal reč stavil je sledič krsta na se — Na stole j’ bila boca z domačun dro- povun rakijun i koneštrica suheh smo- kav. Popil je frakulič raki j e i pojil je par smokav. Na Viliju Božju j’ bila od nekada užanca, da saki va družine, ki j’ pasal dvanajst let, i ki j’ več bil pričeščen, ni muški ni ženska, jutra natašče, srkne kapič raki j e i v’ usta stavi ku smokvu. Barba Mate ni baš kaptel za rakijun, a leg mu ni bila posema ni zeta. Ale uzanci se j’ trdo držal on, i si va kuče. Uževal je reč: — Deca, bolje j’ da selo zgori lego da se stara užanca zapusti — Sakemu susedu ki j’ prišal do polna va kuču se j’ ponutilo žmuljič rakije. Za rušnju ni bila, po uzance, kika- rica belega kafa i kus kruha od pogači, lego si, i deca i stareji, su popili mali kikarinčič črnega kafa. Ja, ča, storit, na Viliju Božju se mora držat — suhi post. Valje za rušnjun su šli saki za svo- jen poslon. Deca su šla Mariščinu šuš pobirat za ribi frigat, i s puten su za- jeno po bregah labori obašli, aš na la- bori su pod smrikun lovili tiči, največ dršči i brinjavki. ženske su po kuče žulile i snažile, a manju decu su zignale va selo,da nisu po kuče na pute. Barba Mate j’ pak šal is¬ kat cok, kega če večer na ognjišče k’ og¬ nju stavit. Za j eno, od jutra bilo j’ čut na se strani hitane. Ljudi su v’ zime, steni mi- nali, aš su krčili za lehi i ravni su de¬ lali. Zato j’ bilo va sakoj kuče praha za minu, a deca kod deca, to oni stareji fr- kolasi no, prišli su lahko do praha. — Ljudi njin po pravice nisu jako ni bra¬ nili, ča te, kad užanca j’ užanca, a naj¬ zad tr to je bilo na slavu Božju. Jožina Jačetov je zel, pul Marijanci- neh na ognjišče, pohalnicu, a Zne An¬ drejev doma limu, pak su pohalnicu pod Toninovun voltun prelimali i kanu za hitat stavili. Kanu su trdo s prahom nabili. Kad je kana hitila sa se j’ rastriskala. Jedan kus je zadel Toneta Andrakovega v’ ru¬ ku i odbil mu palač. Pul Garič su hitali Jože Cenetin 1 Ivačina Friculov, a pul Mavar Tončina Srok i Jože Hapič. Okoi neke dobi počelo j’ barba Ma¬ teta krulit po trbuhe. Ja. on je bil na- vajan za drugu rušnju pojist par peče- neh konpiri i popit vrčičac vina, pak mu se j’ nekako krivo vidilo prež niš. Po pravice sen se j’ nekako stežilo. Ženske su zehale po kuče, one bi bile rade, po užance, za drugu rušnju, ni kafe, ni pre- žganu ale presnu juhu. Ale na Viliju Božju se ne sme do polna niš, drugo leg on sledič črnega kafa, a to ali je, al ne. Po ten je čovek još lačniji. Tako su si komač čekali obed, još i deca. Drugi dnevi jih je bilo trebe zja- pat ako te prit obedvat. Ma na Viliju Božju su s mirom pritekovala pred vra¬ ta pošlušat ako virugi nad ognjen rašču, aš po ten še j’ znalo da se palenta kuha. Najzad je v’ Reke kanul hitil i na Viškovcu Brege, pul Svetega Mateja, za¬ zvonilo j’ podne. Z’ obed su radi jeli, ni bilo trebe ni decu naganjat kod drugda. Kuhali su: žele od kapučinskeh broskav, palentu, ribi i bakalar. Po nekeh seleh bilo j’ pak užanca z’ obed kasu z vinon. Za južinu j’ sopet bil kap črnega ka¬ fa, a ne puna kikarica belega, kako dru¬ gi dnevi. * Kad je bil sunac zahod, ale kako lju¬ di deju —■ kad se j’ sunce gori, Učki, lo¬ vilo, barba Mate j’ zel bršljana i javo- riki pak je okrunil sa vanjska vrata. Zad ognji j’ znel železni panj, a sta¬ vil je velik cok. ♦ O Zdravojmarije moral je saki bit doma, as je bila večera raneie les uzeva. s Stol je bil pokriven z’cbruson od do¬ mačega platna. Na saki kantun stola su stavili glaviču česna, aš česan goji devet boli. Na jedan kraj su stavili kosni brus, pak če bit dobar za kosu brusit. Na sred stola gorela j’ va kandilere voščena božična sveča. Na jenu bandu od sveči j’ bil hljeb božičnega kruha, a na drugu bukaleta najboljega črnega vina. Va vino su stavili kuščič opočene- ga kruha i pečeno jabuko. Za večeru su bile paričane broskvi z ulen, fažol koralac, bakalar i slane i friške ribi. Skuhali su i palentu preš konpira, a za večeru se nikad drugda pul Marčelji ne kuha palenta. Z’ obed pak saki dan, samo na Božič ne. Zato se kuha na Viliju Božju Večer. Bakalar si vole s palentun lego s kruhon a i žele. ča pak ustane palenti pojist te muški na Bo- žič s kapuzon, aš oni nebi bili radi ni na_Božič preš palenti, a jur se je so Božjo leto va gore najedu. Pred večerim se j’ tete Pepa zlame- nala i si za njun. Zmolili su jedan Oče- naš, za se pokojne pravične dušice, z’ njihega ognjišča, a jedan Očenaš za onega, ki j’ kade po svete. A nekada ni bilo va Kastavščine nalomanj nijene kuče ’ske ni voljki bil po svete. Pul večeri j’ bilo nekako več tužno lego veselo. Još i deca su bila mirneja leg uževaju. Sen je bila neka tuga okol srca. Ne¬ kako se j’ videlo da j’ to zadnja večera na Viliju Božju pul ke su si skupa, aš su , se starci, mama i čača, počeli več nekuliko vreme kod sveča gasit. — Da j’ bar Zvane s nami, — rekla j’ mama stara, bin mislela da mi na ten svete niš ne fali — i potočile su n J°j se dve debele suzi. Siguro j’ bilo teško i Zvanetu, ki j’ bil ne j de po svete kad se j’ zmislel na mamu i čaču i na staro domačo og¬ njišče. . Za .večerun su s pirunon zneli kruh i jabuko z vina. Kruh je bil napi jen ale BROJ SO, Sl i 52 »ISTRA STRANA 13 nasupan vina, pak takovemu kruhu i reču »supa«. Saki, ki j’ ved pričešcen pojil je kus- čič supi, a dece su razdelili jabuko, Bar- ba Mate j’ cok malo z vinon polel, i sledič ga j’ odmaknul od ognja. Cok ne smo goret kako ga j’ volja, aš mora du- rat do Trih kralji, pak te onput od njega spravit ugljeni. Par teh ugljeni stave pod jasla, da ki kravan roki ne štoru. Takovi ugljeni da su dobri, kako j’ povedala, Saška Ja- četova, za razgovorit naštrap. Barba Zvanina Lučin je pak navek v’ žepe ponašal ugljeniči, od takovega čoka. ki j’ gorel od Vilije Božje, do Trih kralji. On je govoril da se s takovemi ugljeni najde mesto, kade su beči za¬ kopani. Lego barba Zvanina j’ vavek ti beči kopeval, još je bil pul tega i pr- žuna dobil, ale beči ni nikad našal. Kad su ženske črepi od večeri osna- žile stavile su na stol koneštricu s ko¬ stanjem i z urehi. Onput su šle maj kru- nit, Uževali su za maj okrunit javori- ku ali pak borič. Ale ono leto njin je Zvane Klanjški prnesal baš lepu jelvicu. Mama stara, ali kako su ju susedi zvali, tete Pepa frigala j’ ulenjaki, a dobri su njoj uževali bit da bi jih bil mrtav čovek jil. _ * Pul njih je bivalo večer stočišde, pak *u za večerun i na Viliju Božju počeli prihajat susedi. Barba Pavlič je znal lepo ganki po¬ vedat. Govoril je, da se na Viliju Božju 0 polnoči nebo otpre. Ki bi to videl da bi mu se spunilo se ča bi poželel. I bla¬ go da se pogovara o polnoči. Ale sake- mu, kako j’ povedal barba Pavlič, da ni dano videt, kad se nebo otpre, ni razumet kad se blago pogovara. Pokojni Ba,štijan, nono popon, Ivetu 1 Matetu Baštijanu, da j’ jenu Viliju Božju čul i razumel ča su se kravi po- govarale. Se ča su rekle da se j’ čez leto • pripetilo. Naš barba Ive z Mandrije, ki j’ bi¬ val trejset let va Kajire, povedal je, da j videl smokvu, pod kun su se Marija i Josip skrivali, kad su z Malen Isuson pred Irudpn bežali. I tako neki j’ povedal ovo neki ono a vrč z vinom je šal od ruk do ruk. Kad su stareji malo zamukli rekal je ča se j 1 nekada na Viliju Božju pripetilo, barba Matok: — Mi smo. dosta povedali a sada neka kolejam malo koledvaju, one nase starinske koledvi. — Mladiči su najprej počeli ovu ko- ledvu: Pijmo, pijmo ki dan dan as Bog se rodil Isus za nas. Marija ga Deva rodi, Od kud srnice žarko shodi. Kad su tu prva koledvu skoledvali počeli su druge. Koledvali su po če tiri. dva i dva. Najprvo su dva naprvo koledvali, pak kad su oni finili, one besedi ke gredu skupa, onput su te besedi koledvali dru¬ gi dva. pak tako se do kraja, dokle su koledvu finili. Saka koledva fini onako: — Sine Božji budi hvaljen Svojon milun Majkom Amen! Neko dobu su se stareji razašli a mlajuhi, oni frkoiasi su ostali va kuhi¬ nje, aš su čekali da pride doba za na zornicu. Neki su koledvali, neki su se igrali na tonbulu, na triglju ale na karti. Ja bila j’ puna kuhinja fanat i devičin. Va prhavice su na ognjišče pekli ko¬ stanj. . Zvane Ronjov je stavil kostanj peč, ale na dešpet ga ni narezal. Kad se j’ kostanj steplil puknula mu je koža, ta j hifcila, ko da bi s pištoli, a poseh ki su bili okel ognja, skočil je popel i prhavi- ca. Se jedan na drugega su se jadili; lego nisu pravo znali je to neki storil sabivši. ali za špaš. Zvane Ronjov se j' pak na vane na murvu sprtil. GljedaJ je skoz poneštru va kuhinj u i podmučeč se smel. Ive Mihaljev je pul zid nasul jenu poredicu praha onako zrno do zrna. Na kraje j’ priložil jedan mali žaran uglje- nič, onput se j’ osmudil van. Kad se j' prvo zrno debelega praha nažglo, najelo se j’ drugo pak je to počelo fučet se do kraja. Si su poskakali od straha. A naj- zad su se udrili smet. čaj koristi jadifc se i na kega. A najzad na Viliju Božju, kad se zornica čeka, uzanca j’ špašat. Barba Matej, par puti v noči šal na dvor videt ča kravi delaj u. Deju ljudi da bi kravi mleko zgubile, ako bi ki spred njih sena zel i svojem dal, pak da bi njihove z mlekom, obdelale. Zato neki imaju užancu na Viliju Božju, ve¬ čer dvor s ključem zapret, a drugo ni- Va kuhinje j’ bil šršur se dokle ni vetina Cenetin prišal i rekal: — Fanti, >rvi put zvoni za na zornicu. Polnočnice ni bilo nekada va Ka- rtavščine, pak su neki ki su bas oteli li na Klanu, na Drenovu al Jelenje. Lego največ ljudi j slo na Viškov Jreg, svetemu Mateju na zornicu. Kad se j' onako zišlo s kuče Danica ’ lepo svetila, aš okol Božiča uzevaju )it na Kastavščine lepe noči. Mi deca, lismo drugda Danicu videli, as nismo ako rano stali, pak smo misleli da j o ona zvezda, kaj Tri Kralji pred sta- icu pripeljala. Za štalicu smo pak mi- ileli da j’ jušto onakova, kakov je Ma¬ letičev ovčarski dvorič v Lužine. Na pozornicu reduč su koledvali: Hote, hote tamo dale NEPOZNATA; MOJ IZLET NA UČKU (Ovaj smo putopis dobili od jedne djevojčice iz Istre, koja nije nikada pohadala hrvatske škole) Bijaše to prvi moj izlet koga ču se doista dugo sječati. Lijepo je bilo, upra¬ vo čudnovato, j er svi dogodjaji, što smo ih ovaj put doživjeli bili su nenadani. Oko 2 sata popodne dadosmo se na put. Ala smo bili čudni: svi sa torbama na ramenu, kao neki bogati prosjači. Bogati da, jer su te torbe bile pune, krcate do vrha: Učka je borne daleko, a znali smo da se baš odmah ne čemo vratiti, pa je trebalo da uzmemo sa so- bom sve potrebno: i jela, i pica, pa i po¬ krivalo za po noči. Tako smo doskaku- tali veselo do mora, gdje nas je čekala jedna ladja, što nas je imala odvesti sve do ispod Berseča. Ah! divno je bilo ploviti po moru ona j dan: Sunce je sav svoj žar sipalo po tamno-modrim talasima, a u tihim se valovima zrcalilo sjajno nebo sasvo- jom dubokom modrinom i srebrnastim plavetilom. što je titralo u nedoglednoj daljini, na zadnjim rubovima horizonta — sve se je smiješilo blaženo i sretno, i sunce i nebo, i valovi morski i male kučarice na obali, i bijela, izmed ju buj- nog zelenila vireča seoca. Samo sure, gole hridine mrko su gledale, čekajuči čas kada če se morati boriti s divljim bijesom burnih valova toga, sada tako mimog mora. I dok se ovako svakud steralo i plamtjelo sunčano svijetlo, bezbrojni galebovi presjecali su zrak, sve dotičuči se površine morske, a iz mora bi se takodjer kadikad pokazala glava vesala dupina, što bi koji put i cijelim tijelom poskočio, da se veselo i jogunasto prebaci. Taj put po moru trajao je možda 4 sata, ali vrijeme nam brzo prodje uz pjesmu i šalu i uz beskonačno slatko mrmljanje sinjega, oko nas ispruženoga mora. Pod večer došli smo u mjestance Berseč, što sa visokoga brežuljka gleda na more. To malo i siromašno mjesto, gdje se rodio i prve svoje godine pro- živio naš slavni pisac Eugenij Kumičid, se ipak svidja došljaku zbog predivnoga vidika na more — ove sive i ogromne stijene, što se dižu i šire ispod samog sela, a protegnute su nad morem, pa i sama voda morska, što je ondje tako duboka, tako tamna, oh!, sve je to ne¬ kako očajno lijepo, sve nezaboravno. I nama se je ova slika činila zamamljiva pa smo se na čas zaustavili da ju pro- matramo. Malo zatim nadjosmo se na. cesti koja vodi u Moščenice i podjosmo naprijed. Sav okoliš je dosta slikovit, a još dražesniji se je činio onako pod ve¬ čer, u zadnjem zagrljaju zalazečega sun- ca i kasnije kad je noč nada sve spu¬ stila svoj tanini plast, a na nebu se pojavio pun mjesec okružen jatom bez- brojnih zvjezdica. Bijaše zaista prekrasna večer, sva okupana i obasjana mjesečinom, sva prodahnuta nekim svježim i mirisavim planinskim dahom, no najkrasnija je bila dolje na moru, gdje se je po tala¬ sima i strujama nedoglednih voda skli- zala i podrhtavala mjesečina metalnim blijeskom. Tako nam i večer brzo prodje, a kad je bilo oko 11 sati noču krenusmo put samoga vrha Učke, misleči da čemo ga prije zore dostiči. Dok nas noge nijesu zaboljele i dok je put lijep bio, bilo je sve dobro: ve- Gde su kuče Davidove Nači čete Boga mlada Okrunjena kao kralja. Orekav je bila sa jelvicami okrunje¬ na. Pepe mežnar je važgal sveči na seh oltareh, pred stajališči i na staklenoj čoke, ka visi na sred crekvi. Va saken stakle na čoke, se j’ videla mavrica. Kad je pop Klofanda, Čeh, finil pre¬ dita, rekal je: — Sad če bit »ofar« za to vreme čemo koledvat. onu našu sta- rinsku koledvu, »Porodil se j kralj ne¬ beški«. A novo Rojenoga Kralja molimo da mej nami bude vavek ljubav slosci- na i mir Božji. Onput je stari meštar Dubrovic za sega grla zakoledval: Porodil se j’ Kralj Nebeški Od Prečiste Deve Marije. Za njim se j oglasila tete Kata Toni- seli mi, veselo sve. Ali došle su i staže, a došlo je da nije ni staža više vidjeti bilo, jer smo bili pogriješili put. A sada onako po noči, tko da ga nadje? I mi naprijed, svejednako naprijed, jedan za drugim kao neke tihe nočne sjene, neke aveti, što li? Penjali smo se, penjali do navrh brežuljaka nekih, onda zapali u dolin u i opet se penjali, gotovo čitavu noč, a Učka je uvijek tamo pred nama staj ala, golema, nepomična, daleka. Nijednoga živoga stvora ne sastado- smo da ga upitamo za put: sve je bilo tiho, sve je spavalo i sanjalo, dok smo mi amo i tamo koracali i skakali preko nekih smrekava, što su bile tako pune rose da smo se svi dobro ovlažili. Nakon dugog vremena dodjosmo do neke male kučice s nekom stajom po strani i nekim trs jem pred vratima. I tu moradosmo više puta zvati, prije nego li nam se je tko odazvao. Napokon nas neki starački hrapavi glas upita: »Tko je?« »Putniei na Učku; biste li nam mogli kazati kuda da krenemo?« »Aha! pojdite na lijevo pa zgorom«. »Hvala lij epa i laka noč!« A mi nanovo put pod noge, kuda nam rekoše. Hodali smo još dugo, dok je mjesec uvi¬ jek sjao na nebu. a tišina vladala svuda: valjda su i zečevi tvrdo spavali pod svojim smrekama, jer nijedan od njih nije pred nama pobjegao. Ne znam koliko kilometara smo onu noč učinili, niti kuda smo lutali, samo znam, da je zora svanula, a da na Učki nismo bili, niti smo znali idemo li pravim ili krivim putem. Razveselismo se kada smo ugledali prve črne kučice nekog zabitnog seoca — to je bilo selo Mala Učka. Tu nadjosmo malo toploga mlijeka, što nam je u onaj čas baš dobro došlo, i mo- gostno se malko odmoriti. Ali vrh Učke bio je još dosta udaljen, pa se zato sta- dosmo nanovo peniati, dok ga napokon ne dostigosmo. Oh ! Krasnoga li vidika odanle ! Istina bili smo ponešto umorni, ali nista zato ka¬ da nas ie tamo gore čekalo nešto tolj divno za promatrati. Kad dodjoh ovamo gore očutih se kano preobražena, jer mi se je činilo. da sa nebeških višina gledam dolje, gdje se je prostirala gotovo čitava naša mila Istra, kao neko ubogo čedo otkinuto od maj činih toplih grudiju. Vrh s koga smo promatr.aH okolicu bio je skoro sa svih strana. okrušen. zelenim šumama, a kraj njih, u ravnici, bijelile su se male seoske kuče, izgubljene u daljini. Kroz jednu od tih šuma moradosmo i mi proči, kad se spustismo sa vrha natrag, s protivne Stra¬ ne. Oh ! kako su te šume tihe. sa svojim stoljetnim hrastovima: valjda one uvijek ljeti tako spavaju. u zagrljaju toplog sunca, a tek onda se probude kad prvi zimski vje- tar dodie. te njima zahuji i zasvira čudne neke melodije, medju kojitna se miješaju i plačni glasovi gorskih jastrebova, što želj¬ no vrebaju na svoi plišen. Kada dodiosmo na kraj šume, zabijelila se pred nama lijepa cesta koja vodi u Lo- vran. Tom cestom dakle podjosmo napri¬ jed. ali ona bijaše duga, tako duga, da joj nije bilo nikada kraja. Neču dalje opisivati kako ie bilo do Lovrana. dosta je reči kad smo onamo došli, da su nas svi ljudi u čudu gledali. A imali su borne i što gledati ! Mi nismo bili više mi, nego neki blijedi. umor- nova, pak onput starci. Ma to su bili onako mužaki da jih j'e bila lepota videt i gušto poslušat, ko da bi jeni senatori. Onput je za njimi vas puk složno za- bugaril: Na Mlado leto veselimo se Mlademu Kralju poklonimo se I Mladega Kralja mi molimo. Kad je zornica finila grnuli su ljudi na punu cestu, doma, koledvajuč se do svoj ga sela. Danas več ni tako. Ni več oneh sta- reh halubajskeh — senatori — a mlaji svet je več čuda tega zapustil, ča su naši stari, ovako ob godeh i blagdaneh, držali i obidovali. Ale još ni danas, hvala Bogu nisu pr opale se stare užance. Još je f amili j ke drže starinu. I trebe j’ tako da se ta starina posema ne žabi. ni (oh. kako umorni) putniei, što su jedva mogli hodati, i to više štapovima nego no¬ gama. Ja sam onai put mislila da se moje noge ne če nikada više izliječiti, tako su mi bile silno oslabile, a držim da se je ta misao i svima drugima po glavi vrtjela, jer smo svi. od prvog do zadnjega, iedan za drugim muče koracali, i to tako polagano, da bi svaka starica od 80 godina bila brža nego mi. Mah ! pošlo kako pošlo, ipak smo još živi bili, pa nekako i večer dočekali, a on¬ da se vratili k moru i k našem starom mor- naru, što nas ie čekao sa svojom ladjom. Nikada neču zaboraviti, kako je san sladak bio na tvrdim daskama one ladje, onako pod vedrim nebom, dok je pod nama more pričalo svoju beskonačnu priču, priču punu novoea čara. Sječam se kad sam se, iza kratkoga sanka, na ladji probudila, da sam dugo dugo gledala onaj kraj, što se je pred nama sterao. i u svijetloj miesečini čudno¬ vato, nepoznato i tajinstveno širio svoje sive i modre konture u drhtavo plavetilo ljetne noči. I to ie bilo tako krasno, da se neda opisati, samo se duboko u dušu uvla- či. da tu dugo ostane, kano bajno neko i nejasno spominjanje. Probudih se iz moga saniarenia tek onda. kad vidieh kako su se zviiezde počele sakrivati pod guste oblake i kako su valovi stali burno poska- kivati i pjeniti se: pripravljalo se je nevri- ieme. Ali mi smo več bili na kraju našeg putovanja, pa nam se nije trebalo ništa bo j ati. I tako se svršio taj moj prvi izlet, od koga mi ne ostade više nimalo umora, ne¬ go puno lijepih uspomena. Jože Krapš: BOŽIČNA BALADA V kosmičih debelih vsiplje se sneg. V zimsko odejo odeva se breg. Vedno močnejša snega je odeja, pod težo sneženo šibi se že veja... Popotnik se mladi vspenja v goro, v daljavo megleno upira oko. Vrh gore, ko pride, lažja bo pot, prišel gotovo mu brat bio nasprot. Saj videla nista že vrsto se let, že skoro pozabil domači je svet. Le hiša domača v spominu še bdi, in izbe očetove zabil še ni. Še vidi jo dobro, ve kje je peč, kjer v zimskih večerih, na klopi sedeč poslušali so vse prelepe povesti, ki pravil jih ded je, o grajski nevesti, kako jo je kraljevič mladi peljal v daljne dežele, le grad je ostal.., Popotnik nasmehne se: Bili so dnevtt Mladosti minule so to pač odsevi! Vendar nocoj po dolgih spet letih spomine obujal ob pesmih bo svetih. Sedel v hiši domači za peč, poslušal zvonenje božično, goreč zrl v jaslice, svečic plamene, gledal izbe domače bo stene, kjer je gotovo še vse, kot je bilo, odkar se, popotniku, je dogodilo, da hiši domači slovo je bil dal, kruha iskat se v svet je podal. Popotnik se vzpenja, v hrib gre korak, težak, vedno težji, korak mu je vsak, saj sneg se usiplje, kar moči se da, debele kosminke prše iz neba. Snega gori v hribu je že do kolen. Ogrinja narava v plašč se meglen ... Popotnik obstane: Huda je pot! Ko bi že brat moj prišel mi nasprot! Dva bi pač lažje dospela do mesta, kjer vrhu hriba široka cesta vodi v dolino v domači kraj. Tu po tej stezi, pa Bog se spoznaj! Naenkrat pred njim pa skozi meglo in mrak pojavi, zasnežen in bel, se možak. Vzklikne veselo kar grlo mu da: »Pozdravjen mi bodi, moj brat iz srca! Sem skoro obupal, da vidim te kdaj, da zopet obiščeš domači svoj kraj! Postaral si se, a čuda nič ni, saj leta že dolga k nam bilo te ni! Nocoj pa vendar, po dolgem Času, skupaj prisluhnemo zvonov spet glasu, ko bodo oznanili iz domačih lin, da božji se zopet rodil nam je Sin!«... Sneg vedno še siplje, brata vsa srečna, hriba dosežeta vrh. Steza večna kratka za dva je, že sta na poti, ki vodi v dolino. Tam v snežni lepoti kmalu prikaže domači se kraj.' Popotniku zdi se, korak, da je zdaj lažji kot bil, ko podal se je v sneg, ko se je vzpenjal gori, v breg. Cilj sta dosegla. Glej, tamle zvonik cerkve domače štrli že navpik. Tam zadaj je klanec in vrhu njega - domača hiša pozdravlja iz snega. Na pragu je mati in sestre obe... Popotniku v prsih bije srce ... »O, da si ie prišel zopet med nas! Postaral, o sin, se je tebi obraz! Pa stopi v hišo, tam gorka je peč! Kolač sem pripravila za te dišeč! Za te, le za te, oj sinko ti moj, srečen večer bo nam sveti nocoj!« Izba puščobna. V njej postelj stoji. Na njej se mladenič iz spanja zbudi. Vzdihne mladenič: »Res, sveti dan je! Lepe, prelepe so bile te —- sanje! STRAHA 1 S 1 K A BROj SO, 51 i bi DROBIŽ — Gorica. — V decembru je poteklo 20 let, odkar je bila ustanovljena seda¬ nja državna knjižnica (Biblioteca Go- vernativa), ki ima svoje prostore v po slop ju stare goriške gimnazije. * — črni vrh. — Pred sodiščem se bo morala zagovarjati Ana Poženelova iz Griž, ker je poslala preko meje svojo 18-letno sestro, da bi ji prinesla jestvin, kave in sladkorja. * — Trinidad (Colorado, USA.) Dne 29 oktobra je tu podlegel operaciji po kratki bolezni Josip Saftič, star 49 let in rojen v Jelšanah. V Ameriki je bil 35 let in tu zapušča ženo, sina in dve hčeri. * — Cleveland. — Dne 9 t. m. je naglo za srčno kapjo umrl rojak Rafael Ros- sa, star 59 let in doma iz št. Vida pri Vipavi na Primorskem. V Ameriki je bival 33 let in tu zapušča tri hčeri. * — Cleveland. — Pred mesecem je prispel iz starega kraja, z Malega otoka pri Postojni Ivan Ostanek. * — Cleveland. — Dne 13 novembra je v bolnišnici umrl Frank Bambič, star 31 leto in rojen v Malem potoku pri Loškem potoku na Notranjskem. Tu za¬ pušča ženo, tri hčeri in mater. * — Cleveland. — Dne 16 t. m. je tu umrla Mary čepek, roj. Prelc, stara 44 let in doma iz Kala pri št. Petru. Tu je živela devet let in zapušča moža s tremi otroci, v starem kraju pa očeta. ♦ — Materija. — V pretepu med Fran¬ cem Babudrom in 47-letnim dimni¬ karjem Cirilom Mažgonom je bil po¬ slednji občutno ranjen na roki. Prepe¬ ljali so ga v bolnišnico. — Čekovnik. — Pri sekanju v gozdu se je smrtno ponesrečil Ivan Kavčič. Te¬ žko ranjenega so pripeljali v idrijsko bolnišnico, kjer je po nekaj dneh umrl. Naj počiva v miru! ♦ — Komen. — Umrla je gostilničarka .Antonija Caharija, stara 54 let. Pokoj¬ nica je bila vzorna gospodinja in dobra žena, kar je pokazal tudi pogreb. So¬ žalje! * — Repentabor. — Pred tržaškim so¬ diščem je bil obsojen na dva meseca za¬ pora Ivan Brana, ker je v družbi tova rišev pretepel nekega Sessija, ki jih je javno napadel, da so ukradli rokavice. * — Trst. — Po mestu in okolici pridno lovijo trgovce, ki prodajajo po višjih cenah. Tako je bilo pred sodiščem kaz novano 7 trgovcev den. kazni od 20 do 100 lir. * — Bazovica. Zaradi poškodbe na ko lesu je padel na tla in zadel z glavo ob cestni kamen 26-letni Anton Žerjal iz Nazirja Prepeljali so ga v trž. bolnišnic co, kjer so zdravniki ugotovili, da ima počeno lobanjo. Njegovo stanje je ne varno Nesrečno je padel zaradi kolesa 17-letni Boris Sirk iz Sv, Križa pri Trstu in obležal na tlaku v nezavestnem stanju. Tudi njegovo stanje je nevarno. * — Podbrdo. — Za kapjo je umrl zna ni lesni trgovec in posestnik Valentin Valentinčič. Sožalje! * — Trst. — Tržaško sodišče je obso dilo 40-letnega Ivana Šublja, stanujoče¬ ga sedaj v Rimu, na 1500 lir den. kazni ker se je izdajal za odvetnika. ♦ — Trst. — Po treh mesecih je zopet dovoljen avtomobilski promet. Oblasti opozarjajo pešce in kolesarje, ki so se odvadili avtomobilov, da vozijo previdne in prav tako avtomobiliste, da vozijo počasi. * — Trst. — Pred sodišče bo prišel Alojz Žerjal, ki je v oktobru lanskega leta umoril v neki gostilni -pri Sv. Iva¬ nu Rozalijo Godničevo, s katero je imel ljubezenske vezi preko 6 let. — Jakob Markežič se bo moral zagovarjati zaradi poskusa premišljenega ubojstva, ker je ranil Ido Pavšičevo v Miljah in ker je hotel zažgati njeno hišo. — Končno bo prišla pred sodnike služkinja Emilija Škrtova iz Kala pri Kanalu, ki je za¬ vratno umorila staro posestnico Cristo- fidis. O dogodbu smo svoj čas poročali tudi v našem listu. — Trst. — Umrli so: Flego por. Tri- nar Marija 45, Maršič Margareta 88, Godnik Štefan 70, Gerdol Karl 76, Lu- kovič Trifun 50, Pik por. Sosič Ana 66, Gombač vd. Velikonja Marij a 85, Poro- pat Ivan 57, Pičevič vd. Kapun Uršula 76, Vojska vd. Rusjan Ana 72, Pahor Ivan 26, Rutar por. Cepelk Rosa 25, Do- brila Viktor 38, Martelanc vd. Jan Josi- pina 85, Schmidt Klara 79, Kogej Antun 70, Skok Marija 30, čok vd. čač Uršula 87, Krmelj Ivana 45, Cedilnik Roman 47. Primožič Ivan 40, Orel Franc 51, Boga¬ teč Anton 55, Petovšek vd. Kolman Franca 85. TRŽAŠKI JAMARJI PRIDNO DELAJO Trst, decembra 1939. — V našem lista smo že večkrat pisali, s kako vnemo de¬ luje skupina tržaških jamarjev na vsem kraškem ozemlju in da je za to znanstve¬ no delo tudi znatno podpirana. V pretekli poslovni dobi so odkrili 100 novih jam, v zadnjem mesecu pa že kar 94. Vse te jame so našli v okolici Komna in je tako primat odnesla tržaška provinca, preje pa ga je dr¬ žala istrska. Ekspedicija, ki je odšla v Či¬ čarijo v Vodice in na Slum, je raziskala 23 iam, od katerih je bilo nekaj precej po¬ membnih. Z delom bodo nadaljevali tudi pozimi in želijo v prihodnji poslovni dobi doseči 4000 raziskanih jam. JUGOSLA VENSKI BROBOVI KUPU JU UGLJEN U ISTRI Plomin—Ušli jed poteškoča u dobavi engleskog ugljena trgovačke mornarice Jugoslavije i Grčke nabavljaju ugljen za brodove u Istri u raškom ugljeniku. U toku mjeseca studenoga bilo je u luči veoma mnogo jugoslavenskih i grčkih brodova, koji su tovarili istarki ugljen. To su uglavnom parobrodi, koji vrše obalnu plovidbu na Jadranu, Egeju i Orijentu. Lako je predvidjeti — kažu talijanske novine — da če se kupovanje istarskog ugljena po j ugosla venskim brodovima još i dalje povečavati, osta- nu li medjunarodne prilike ovakve, ka- kve su danas. OSLOVSKO MESO SO PRODAJALI Trst, decembra 1939. — Oblasti so že dolgo opažale, da prihaja tajno v mesto velika količina mesa brez veteri¬ narskega pregleda. Nekateri ljudje, ki so morda brezposelni mesarji koljejo ži¬ vino v predmestju in potem razpečavajo ... meso v mestu po nižjih cenah. Toda ti 1 duhovnikov, da pocaste njegov spomin. IZPRED GORIŠKEGA SODIŠČA Ker so mu našli v stanovanju 4 litre žganja, se bo moral zagovarjati^ pred sod¬ niki 32-letni Kavčič Josip iz Tabora pri Dornbergu. Karabinerji so našli v stanovanju Mar¬ jete Tavčerjeve por. Flander iz Cerkna pol kg kave, pol kg cikorije in 40 g toba¬ ka. Marjeta se zagovarjd, da je kupila ka¬ vo in cikor.io od neznanca, tobak pa da je od njenega brata Franca Tavčerja. Oba bo¬ sta prišla zaradi tega pred sodišče. 22-letni Josip Košuta iz Šempasa se bo moral zagovarjati pred sodniki, ker se je brez dovoljenja polastil avtomobila Anto¬ nija Feigla iz Ajdovščine, kakor pravi, da bi se rnalo pošalil... V Gorici so ga prijeli karabinerji, ker je prenaglo vozil in spisali ovadbo. Zaradi 5 litrov žganja se bo moral za¬ govarjati 32-letni Josip Germek iz Stanje la, prav tako tudi 24-letni Ernest Sosič z Opčin, ki je skril 6 1 zapeljive tekočine ce¬ lo v avtomobilske gume. Pri preiskavi, ki so jo napravili troša- rinski organi v kleti Petra Šinigoja iz Za- lošč pri Dornbergu, so našli 10 1 žganja. S Šinigojem je bil naznanjen sodišču tudi 18- letni Viktor Cegan iz Temenice, ki je imel v nahrbtniku 8 1 žganja. Trošarinski organi so naredili preiska¬ vo v stanovanju Ivane Polanc v Dol Otlici. Našli so 2 1 žganja. Zagovarjati se bo mo rala pred goriškim sodniki. OSMA OBLETNICA SMRTI FR. B. SEDEJA V ponedeljek 27 novembra se je na Sv. gori pri Gorici kjer počiva nepozabni nadškof Fr. B. Sedej, zbralo lepo število ljudje ne razpečavajo samo govejo me so, temveč kupujejo osle in jih v kakem skritem hlevu ponoči zakoljejo, zjutraj pa oslovsko meso prodajajo po mestu za konjsko meso. Oblasti dolgo časa niso mogle priti temu na sled. Po nekaj me¬ secih pa se jim je le posrečilo odkriti nekaj niti, ki so dovedle do senzacional¬ nih razkritij. Pred dnevi so stražniki opazili, kako so v nekem hlevu pri Sv. Mariji Magdaleni ob svitu sveče odstra- njali kožo z zaklanega osla. To je bilo v hlevu Jerneja Fonde in njegov sin jim je držal svečo. Ugotovili so, da sta klala osla 32-letni mesar Viktor Černač in 30-letni mesar Gvidon Klun, oba iz pred¬ mestja. Poleg zaklanega osla so našli še štiri žive osle, ki jih je čakala ista zla usoda. Oblasti so potem odkrile še dru¬ ge osebe, ki so tajno prodajale meso. Tako so prijeli 47-letnega Karla Sancina in 48-letnega Franca Sancina, oba iz Skednja. Zdi se, da obstoja ena sama velika organizacija tajnih mesarjev in prodajalcev, ki posebno delujejo v Skednju, Sv. Mariji Magdaleni in pri Sv. Soboti in so raztegnili svoje delova¬ nje tudi v mesto, pišejo tržaški listi. NOVA NAREDBA O KOŽAMA U ITALIJI Prema novoj naredbi, objelodanjenoj u talij anskom službenom listu, obvezani su mesari, da predadu kože od goveda i konja, što su ih zaklali, unutar 5 dana udruženju klaonica. Kože bivaju provi- djene službenim žigom i upučivane udru¬ ženju trgovaca kožama. Cijene utvrdjuje ministarstvo korporacija. Vojna vlast javlja udruženju trgovaca sirovim ko¬ žama, koliko se od ovih koža mora pri¬ vesti svrhama vojnim. Ovakove kože ne smiju se upotrebljavati za proizvodnjui artikala iz kože za civilno pučanstvo. I posjednici zaliha koža smiju svojom ro¬ bom raspolagati samo nakon prethod- nog odobren j a. TRŽAŠKE LADJEDELNICE SO SEKVESTRIRALE POLJSKI PARNIK Trst, decembra 1939. — Prekoocean¬ ska poljska ladja »Batory«, slična ladji »Pilsudski«, ki so je Nemci pred nedav nim potopili, se nahaja blokirana v neki kanadski luki. Obe ladji so zgra¬ dile tržiške ladjedelnice. Ker ni poljska družba, ki je imela do sedaj obe ladji, plačala dolga od 400.000 dolarjev ome¬ njenim ladjedelnicam, je ladja bila sekvestrirana. Ladjedelnice v Tržiču za¬ htevajo, da se parnik proda na dražbi. 1 — — — ISTARSKI SUROGAT ZA KAVU Kanfanar — Neki Turkovič iz Kan- fanara tražio je po kanfanarskoj okolici razne trave ko je bi mogle zamileniti kavu, koje sada kako znamo u Italiji ne¬ ma. Miješajuči razne biljke uspio je na¬ praviti iz njih piče, koje je, kažu, i aro- mom i ukusom sasvim nalik na kavu. Taj je proizvod poslao kemičkom labo¬ ratoriju u Pulu, koji je konstatirao, da taj surogat imade mnogo sličnosti s pra¬ vom kavom i da nije apsolutno škodljiv zdravlju. Z VOZA JE PADLA Dutovlje, decembra 1939. — V tržaš¬ ko bolnišnico so pripeljali 17-letno Fran¬ čiško Živec z veliko rano na glavi. Zdrav¬ niki menijo, da ima tudi počeno lobanjo. Do nesreče je prišlo, ko so v gozdu nakla¬ dali listje na voz. Pri tem je Frančiška zgubila ravnotežje in padla na tla ter zado- bila težke poškodbe. Zdraviti se bo morala najmanj mesec dni, če ne nastopijo kompli¬ kacije. Slovesni requiem je pel svetogorski gvardijan ob asistenci svetogorskih patrov več naših duhovnikov pa je maševalo ob stranskih oltarjih za dušo svojega rajnega nadpastirja. Naslednega dne je bila slovesna maša zadušnica v goriški stolnici. Udeležil se jo je sam goriški nadškof s stolnim kapitljem, mestna duhovščina in gojenci obeh semenišč, ki so oskrbeli tudi krasno petje. ZARADI SLABEGA MLEKA. ■Trst, decembra 1939. Ker so proda¬ jali slabo mleko je tržaški prefekt odredil, da zaprejo za tri dni mlekarne sledečih lastnikov v mestu: Silvija Peruzzia, Mari¬ je Bartoletti in Ane Kovel. Praprotnik Av¬ gust iz Lokve je bil kaznovan pred sežan¬ skim okrajnim sodišču na 100 lir den. ka¬ zni zaradi prodaje slabega mleka. Istotam je bila kaznovana na enako kazen Obers- nel Marta por. Placer iz Divače. Skerk Josipina iz Zgonika je dobila 450 lir den. kazni in Kocjan Marija iz Sežane 370 lir. BORBA PROTIV BOLESTI BOROVIH ŠUMA Opatija — Na naše borove šume do- šla je neka bolest koju prouzročuje je- dna vrst ose. Izašla je navedba prema kojoj svaki vlasnik borovih šumica mo¬ ra da se pobrine da najkasnije do 15 si- ječnja očisti svoje borike ^d tih šteto- čina tamaneči im gnijezda. Gnijezda se imadu pobrati i spaliti na jednom ku¬ pu izvan šume. Ta se gnijezda sabiru za hladnih dana i u rane jutarnje sate. Ta su gnijezdašca obavita dlačicama, koje se lako skidaju. Ako je vrijeme vjetrovi- to te se dlačice razlete, a kako su otro- vne mogu prouzročiti osobito na vratu ili na očima razne upale i svrbeže. Na- ročito su dlačice opasne ako dodju u oko. Zato se branje tih gnijezda ima obavljati za vlažnog i tihog vremena. Ljudi koji to šahiranje vrše moraju ima- ti naočale poput automobilista, na usti- ma i na nosu moraju imati rubac, a ru¬ ke namažu uljem. Opekline i svrbež se najlakše liječi toplim mlijekom ili rastopinom amoni- .jaka. Kod mladih šuma se gnijezdašca tih štetočina, koji se zovu lophirus pini uništavaju štrcanjem raznih arsenikata. Uništavanje tih štetočina zadaje, ka¬ ko vidimo, vlasnicima šumica dosta bri¬ ge i posla, a borne i troska. Rijeka — 21-godišnji Ivan Markovič iz Moščenica dobio je nalog, da ostavi Kijeku i da se u nju više ne vrača. On se je medjutim svejedno povratio, pa je zbog reverzije osudjen na mjesec dana za tvora i na plačan je troškova sudbenog postupka. Tragična smrt djač&ka P ni« __ Koncem prošlog mjeseca do¬ godila se na obali »molo Fiume« u Puli teška nesreča, kojom je prilikom stra- dao 9 godišnji dječak Antun Salambat, nezakoniti sin Foške Salambat. On se je s drugovima igrao na pokretnim _ tra¬ čnicama, koje služe za okretanje zelje- znlčkih vagona i tom mu je prigodom sasvim zgnječena i formalno odsječena desna noga. Krv je navalila u mlazovi- ma, dječak je odvezen hitno u bolnicu, ali je sve bilo prekasno. Zbog prevelikog gubitka krvi dijete je umrlo. Novine pozivaju vlasti neka bi nešto preduzele da se takva nesreča ne pono¬ vi, jer prijeti o-pasnost, da če još mnogo dijete, koje se dolazi tamo igrati, na sli* čan način nastradati. * SVI POŠTENI A NOVACA NEMA Gologorica — Pere Župič iz Bala ima veliko stado od 100 glava ovaca, koje je povjerio 50 godišnjem pastiru MatiDran- diču pokojnoga Mate, da mu ih pase po okolici Gologorice. Jednoga dana pasuči ovce po šikarju i guštari, da mu se ne izgube uzeo je stari Drandič sa sobom i svoga 20 godišnjeg sina Matu, da mu po- mogne čuvati ih. Vjerujuči da se stado nalazi u dobrim rukama stari je Dran¬ dič otišao kuči, da se obrije. Uveče kada se je sin vratio sa stadom odmah je sta¬ ri opazio, da mu fali 17 ovaca. Odmah je javio karabinijerima koji su doveli izvide, ali ovcama nigdje ni traga ni glasa. Istragu je dao povesti i vlasnik žu¬ pič iz Bala, kada je saznao za to, pa su karabinijeri posumnjali da su pastiri sa¬ mi ovce ukrali, te su i otac i sin bili za- tvoreni. Medjutim ih je sud oslobodio. * NJEMAČKA NUDI TRGOVAČKE BRO¬ DOVE na prodaju brodovlasnicima iz Jugosla¬ vije i traži isplatu u robi Trst — Kako smo več javili, nalazi se u talij anskim lukama više njemačkih brodova, koji su tamo bili zatečeni na početku rata. Njemački brodovlasnici pokušali su več tada da prodadu te brodove talijan¬ skim parobrodarskim društvima, time da isplata uslijedi u robi. Pošto talij anska društva nisu prista¬ la, njemački brodovlasnici su sada sta¬ vili ponudu vlasnicima parobrodarsklh društava iz Jugoslavije. Ponuda je jed- naka onoj, koju su vlasnici njemačkih brodova svojedobno postavili vlasnicima talij anskih brodova, tako da bi u slu¬ čaju da pregovori sa vlasnicima parobro- darskih društava iz Jugoslavije uspiju, isplata uslijedila liferovanjem razne ro» be Njemačkoj. * RAKIJA U SIJENU Sveti Lovrec Pazenatički — Stara udovica Ana Maraš iz sela Marasi, bila je promečurna žena. Poznato je da nije dozvoljeno kuhanje raki j e kod kuče, no to nju ni naj manj e nije smetalo, da si iskuha za svoju potrebu nešto malo ra- kijice »boškarice«, kako sada zovu kri- omice kuhanu raki ju, ko j a se u glavnom krišom peče po boškama. Jednoga dana došli su u n jenu kuču financi i izvršili premetačinu, pa su u sijenu našli jednu damijanu od 38 litara raki je. Nakon toga dali su se u potragu za lambikom i našli ga u guštiku bližnje šume. Zapli- jenili su raki ju i lambirk a protiv njesu digli tužbu. Osudjena je zbog nedozvo- Ijenog pečenja raki j e na 3 mjeseca za- tvora, te na 2120 lira raznih globa. I tako če stara 62 godišnja udovica pre¬ zimiti u Rovinju. * PAO S BICIKLA žminj — Danijel Cok pokojnog Ab¬ rama, 25 godišnji radnik iz žminja, ko¬ ji je zaposlen kod firme Antuna Crlje- niee vozio se je na posao s biciklom, ali je putem tako nesretno pao, da mu je pukla lubanja te je dobio i potres mo¬ zga. Odvezen je hitno u puljsku bolni¬ cu, gd j e če morati ostati par mjeseci, u koliko se ne bi s n j ime dogodilo što još i gorega. Poreč — Antun Citar iz špade kraj Poreča pozvao je bačvara Josipa Tišle- ra, rodom iz Ljubljane, a nastanjenog u Poreču, da, mu u podrumu popravi ne¬ ke bačve. Tišler je uzeo vozič i otputio se zajedno sa svojom Ženom, za koju je to bio mali izlet, u Špadu. Došavši ta¬ mo nijesu našli Citara kod kuče, pa su zato pošli sami u njegov podrum uzeli bacvu, koju je trebalo popraviti i vrati- li se natrag u Poreč. Kad s e je Citar vratio kuči ustanovio je, da mu se je zajedno s bačvom otkoturao u »nepo- znato« i jedan bakreni kotao. Tražeči amo, tražeči tamo ustanovio je da mu je kotao odnio bačvar Tišler i da ga je več na putu prodao kovaču Frati, za 20 lira. Tužba, sud, osuda! Bačvar je pla- tio 400 lira globe i odsjedit če dva mie- seca u zatvoru. Cifeiae blagu Livade — Na zadnjem saj mu u Liva¬ dama bilo je dovedeno: 15 junaca, 11 volova za klanje, 10 krava za mlijeko i lo krava za klanje, 18 telaca za odgoj 1 7 za klanje, l magarac, 12 svinja za to- vljenje, 2 ovce i 1 koza. Cijene su se kretale ovako: za volo¬ ve od 380 do 420 lira po komadu, za kra¬ ve od 180 do 300, te od 340 do 370 lira, za telad i junce od 380 do 420 lira po kvintalu žive vage, za magarce 500 lira. a za svinje od 40 do 100 lira po komadu. Cvce su se prodavale po 100 i 120 lira, a koze po 140 lira komad. Buzet — Na sajam u Buzetu dove¬ deno je: 67 volova, 93 krave, 55 junaca, 14 telaca, 27 magaraca, 210 svinja i 11 ovaca. Cijene su se kretale: za volove 300 do 370 lira, krave od 260 do 300 lira, jun¬ ci i junice od 330 do 400 lira, a telci po 500 do 525 lira po kvintalu žive vage. Magarci su se prodavali po 450 do 750 lira, svinje za uzgoj od 40 do 150 lira, ovce od 80 do 110 lira po komadu. BROJ SO, 51 i 52 »1S T R A« STRANA Ib SRETAN BOŽIČ I NOVU GODINU čestitamo od srca svim svojim pretplatnicima, čitateljima i pri- jateljima uz živu zelju, da bi nam s v ima, i nama u emigraciji i našima dol j e na starim djeriov- skim agnjištima našim, nared na godina donijela više sreče i ža¬ ri ovol jstva! Uredništvo i uprava »ISTRE« NA ZAGREBAČKOJ RAD1G-STANICI Zagreb. — Prošlog četvrtka na za- grebačkoj radio-stanici, u priredbi zagre- baekog komornog zbora pod dirigentstvom Rudolfa Matza pievala je sopran Tea Lu- boš pjesinu »Pod Učkom« od našeg kompo- zitora Matetič-Ron.igova. U petak 1 decembra na istom radiju koncert duvačkog orkestra započeo je 'Tstarskom koračnicom« od Šmita. * PRVA ISTRAMKA — VETERINAR Zagreb. — Dne 25 oktobra diplomi¬ rala je s vrlo dobrim uspjehom na vete- rinarskom fakultetu u Zagrebu naša ze- mljakinja gospojica Zdenka Nežic, kčerka učitelja g. Ivana Nežica. Ona je ne samo prva Istranka — veterinar, nego je prva žena veterinar u Banovini Hrvatskoj. Ovo je treča ženska veterinar u našoj državi. Čestitamo novom veterinam, marljivoj go- spodjici Zdenki i nježinim zadovoljnim ro¬ di teli ima. ——- CRNOBORIJEVA IZLOŽBA U DOMU LIKOVNIH UMJETNIKA hh m VlJCSTI IZ DOMOVI N€ JOŠ O FUZIJI DRUŠTVA „ISTRA“ I „ORJEM“ U NOVOM SADU U domu likovnih um jetnika na Trgu Kralja Petra otvorena je izložba pozna- tog slikara Josipa Crnoborija, Istranina. Mladi ovaj um jetnik ko ji se pred dvije godine svojom prvorn umjetničkom iz- ložbom afirmirao kao neobično origina- lan i jak talenat, izložio je sada 36 no¬ vih radova u ulju (portreti, pejsaži, kom¬ pozicije) po ko jima se vidi njegov isto tako usoiešan umjetnički razvoj, kao što je i njegov nastup bio uspješan. Izložba poslije podne neprekidno. Na izložbu osvrnut čemo se naknadno opširnije. IZASAO JE BOŽIČNI BROJ * MALO G ISTRANINA « s obilatim i bogatim sadržajem, te s mnogo slika, i erteža. Sadržaj je ovaj: Kako Bog hoda■ po svijetu (E R-) — Pred Božič (Pri- kodro&o.n) — Jesen (Gabrijel Gvitan) — Tri kralja (E. R-č) — Božič (Marko Mi- roso,v) — Majčine ruke (-er-) — Bezboini postolar i ponočka ; (Narodna) — Sladoku- sac (Šime Fučič) — Kako je. papa bio u našoj školi (E. R-) — Mali rojnik (Stje- pan Perčevič) — Klok i Jožic — Zimsko jutro (Ljubo Brgič) — Ivina leljemica (Bogumil Toni) — Mudar susjed — Slijede r,e,cona bogate i zanimljive rubrike. Zdrav¬ ijo — Iz stranih zemalja — Tehnika — Priroda — D ječ je novine — Zvjezdoznan- stvo — Razno — Veseli Juričev kut.ič — Zanimljivosti, zagonetke i šale u slikama »Mali Istranin* izdaje i uredjuje Ernest Radetič, a, izlasi več 11 godina u Zagrebu. Pretplata iznosi 12.— dinara, na jodmu. Narufuje se kad uprave, Zagreb, Krajiška ulica br. 12. Ne bi smjelo biti ni jednog emigrantskog djeteta. koje ne bi bilo pretplačeno na ta) naš ledini omladinski list. Naslednja številka našega Usta bo izšla 4. januarja 1940. — UREDNIŠT4 O. RUDOLF KOMPARA mizarski mojster Maribor, Aleksandrova cesta48 vošči vesele božične praznike & in novo le t o ! '0<>0<>00<><>^ >< > <:>< ^ <:>< ' Novisad — Prije dva tjedna donio je novosadski list «Dan« intervviev s pred sjednikom društva »Orjem« g. Vitomi- rom Ujčičem. Pretsjednik »Orjema« g. Vitomir Ujčič vjeruje da če i na zaje dničkoj skupštini udruženja emigranata »Istra« i »Orjem« doči do izražaja želja za fuzijom. Kod »Orjema« ova želja več sada postoji, a svakako — kaže g. Uj čič — ima dobre volje i kod članova društva »Istra«. • Da bi naši čitatelji bili informirani 0 stanovištu društva »Orjem« odnosno njegovog predsjednika o pogledima nje¬ govim na naša emigrantska pitanja pre¬ nesimo ta j interwiew u cijelosti... Dakako da su naši stupci otvoreni i svakom drugom našem dobronamjernom radniku, pa ma zastupao on eventualno 1 sasvim oprečno mišljenje. Jer smo uvjereni, da su na koncu konca konačni ciljevi svih nas i kao pojedinaca i kao zajednice jedni te isti. »Dan« dakle piše: Kao što je »Dam« javio, doneta je odluka o fuziji emigrantskih društava »Orjema« i »Istra«. Odbor koji je izabran da izradi kom- binovana pravila jednog i drugog dru¬ štva privodi rad kraju, tako da če za koji dan moči da se pravila budučeg društva podnesu Banskoj upravi na odo- brenje. Tu se nije radilo ni o kakvim uno- šenjima nekih novih novina u projekto- vana nova pravila, več je izvršena sa¬ mo kombinacija pravila »Orjema« i »Istre« — prema kojima bi se harmoni- zovao buduči rad dvaju udruženja. U vezi sa fuzijom, obratili smo se na pret- sjednika »Orjema« g. Vitomira Ujčiča, profesora Trgovačke akademije, koji nam je izneo zanimljive detalje o fuzi¬ ji kao i o aktuelnim problemima emi¬ granata. »Ranije je postojala izvesna razlika u načinu rada oba udruženja, rekao nam je g. Ujčič. Moje je lično uverenje da je došlo do podvajanja članova ranije »Is¬ tre« što se pojedini funkcioneri nisu mogli da saglase u metodama rada, To je bio jedan od glavnih uzroka razmimoilaženja i stvaranja »Orjema« — organizacije jugoslavenskih emigra¬ nata u Novom Sadu. Medjutim, oba su udruženja radila tako da njihov rad nije došao nikad u medjusobnu suprotnost, a još je manje bio jedan na uštrb drugom. Uostalom, opči principi rada svih emi¬ grantskih društava — isti sii, istovjetni Pretpostavljam da če skupština i je¬ dnog i drugog udruženja sankcionirati dobru volju i rješenje obiju uprava za fuzijom, produžio je g. Ujčič. Za »Orjem« mogu ponovo da tvrdim, j er je opče raspoloženje da što prije do toga dodje. MAN JINSKI PROBL EMI Zahtfevi Njemačke manjšine »Jutro« bilježi da je vodstvo Kultur- bunda za banovinu Hrvatsku izdalo ko¬ munike, u kojemu iznosi političke za- htjeve njemačke narodne manjine u Ju¬ goslaviji. Prema tom komunikeju o tom pitanju raspravio je vodja njemačke na¬ rodne manjine Branimir Altgeier s ing. Košutičem o budučem položaju njema¬ čke manjine na teritoriju banovine Hrvatske. U komunikeju se demantira tvrdjenje da su Nijemci zahtjevali u banovini Hrvatskoj jedan senatski man¬ dat .Naprotiv se potvrdjuje vijest da su Nijemci s teritorija banovine Hrvatske zahtijevali jedan zastupnički mandat u budučoj Narodnoj skupštini i svoje za- stupstvo u budučem llrvatskom saboru. Razgovori izmedju Kulturbunda i vo¬ dstva HSS o tim zahtjevima če sc na¬ staviti. Prvobitno, lični pokušaji i napori potpredsjednika »Orjema«, g. Stanislava Kamenščeka, i moji postali su opča že¬ lja gotovo svih članova, odakle je l po¬ tekla inicijativa »Orjema«. Ja mislim da postoji dobra volja kod članova društva »Istra«. Sumnjam da bi se ma ko mogao nači da se bilo čim posluži za remečenje, usporavanje ili ništenje dobre volje i truda dobrona- mjernih članova koji u današnjim dani¬ ma teže za sporazumom. Opči interesi imaju da budu iznad posebnih, ličnih težnji i ambicija. Mi se jedinimo, a ejelina pokušava da se razjedinjuje, i to u danima kad je vrijeme najmanje pogodno za to, veli g. Ujčič. U koliko bi bila razumljiva izvjesna preorijentacija u redovima emigracije, obzirom na naša unutrašnja previranja, nije trebalo uzimati ovakvu taktiku. Nijedan raniji diktatorski režim u dr¬ žavi nije mogao biti nikakva smetnja da se redovi emigracije organizuju onako kako je to bila opča želja i težnja svih nas, jasno, dopuštenim sredstvima i u granicama postoječih zakona. I rad i sistem dosadašnjeg Saveza u Beogradu i prom j ena ličnosti u vodstvu — sve je to moglo biti rješavano i pri¬ je rješenja hrvatskog pitanja jer ono nije imalo najneposrednije veze sa či¬ sto unutrašnjim preuredjenjem, orga- nizacijom vodstva, sistemom rada i ži¬ vota cijele emigracije. Za sve to nema mnogo opravdanja, jer smo bar mi emigranti mogli da do¬ bro organizovani, sačuvamo jedinstvo duha, shvatanja i rada i da budemo, upravo danas, iznad svih naših unutra- šnjih državnih prom j ena- preuredjenja novih shvatanja, jer je cijela Jugoslavi¬ ja od Devdelije do Triglava, srdačno i bratski prihvatila: i radnike i zanatlije intelektualca emigranta i nije se pita¬ lo: pripadamo li ovom ili onom. To jedinstvo u emigrantskim redo¬ vima je danas najpotrebnije i svako ci- jfepanje i rušenje dovešče do potpunog slabljenja, dezorganizacije naše emigra¬ cije. Ne bih mogao tačno da pretpostavim kakav če biti ishod svega ali smatram da če kod večeg broja emigrantskih udruženja, kojih ima po cijeloj Jugosla¬ viji, preovladati misao i želja da se po¬ što poto održi dosadašnji duh, sa iz- vjesnim preuredjenjem u smislu even- tualnog organizovanja emigratskih pot- saveza. Ne nadje li se kompromis, ne dodje li do sporazuma, nači če se, nažalost, i legije emigranata pred podvoienošču, a možda i pred rase j epom. Ipak vj er ujem, da če prevladati misao zajedničkih in¬ teresa. . . IZ DRUŠTVA »ISTRA—TRST— GORICA« U KARLOVCU«, Karlova c. — Emigrantsko društvo »Istra—Trst—Gorica« u Karlovcu od sa¬ da dalje ne če davati nikome potporu, ako se pojedini emigrant ne iskaže da je član koje organizacije u Jugoslaviji. * SPORTSKI KLUB »ISTRA« U NOVOM- SADU POBIJEDIO »RADNIČKI« SA 2 : 0 Novisad — U Novom Sadu osnovan je prije nekoliko godina sportski klub IS¬ TRA u kom su se okupljali uglavnom is- tarski emigranti. Klub je stekao simpa¬ tije gradjanstva i bio je cijenjen kao je¬ dan od vrlo dobrih nogometnih klubova u Novomsadu. Početkom ovog mjeseca bila je utakmica izmedju kluba ISTRA i RADNIČKI, koja je završena pobje- dom ISTRE sa 2 : 0 O igri ISTRE kritika se izjavila ve- oma povoljno. DAR Umjesto vijenca na odar blagopokojnoga mnč. g. O. Anzelma Buidona darovao je gosp. ing., Vj. Buždon u Skoplju 50 dinara Jugoslovenskoj Matici u Zagrebu. Najljepše se zahvaljuje odbor. Slijedeči broj »Istre« izlazi 4 siječnja 1940. — UREDNIŠTVO. Riječ Hrvata u Reichu Mjesečnik »Ravnopravnost« javlja, da je prilikom proslave petgodišnjice osni- vanja Hrvatskog kulturnog društva u Beču, u kojem su organizirani gradiš¬ čanski Hrvati, predsjednik Središnjeg hrvatskog društva u Gradišču g. Mate Fržin donio pozdrave od kuče i rekao med ju ostalim ovo: »Mi ne čemo ništa drugo nego obraniti hrvatsku riječ, odr- žati hrvatski narodni značaj i ne čemo da se izgubimo. Naše potrebe ne prelaze granice želje za narodnu obranu i kul- turnu slobodu«. Jugoslavija je doslej izvozila v Italijo tedensko 800 glav goveje živine. Odslej pa bo pošiljala samo po 500 glav tedensko. Ta pogodba bo ostala v veljavi do konca ja¬ nuarja 1940. REPATRIACIJA UKRAJINACA I BJE- LORUSA IZ SLOVAČKE Zapadmo-ukraj inska komisija i po- vjerenstvo za repatriaci j u u Bratislavi poziva u novinama Ukrajince i Bjeloruse koji stanuju u Slovačkoj, a žele da se presele u savez sovjetskih republika, da se odmah prijave, kako bi mogli biti za¬ bil ježeni u popis interesenata. Talšjamka intervencija na Balkanu protiv Rusije Bern, — Rimski dopisnik »Bunda« javlja, da se u Italiji sve više očekuje spremnost intervencije na Balkanu u slučaju, ako ovaj bude ugrožen od so¬ vjetske opasnosti. U tom slučaju Italija ne bi bila voljna ispitivati, da li balkan¬ ske države žele njezinu pomoč ili ne, ne¬ go bi se vodila isključivo svojim intere- sima, ostajuči vjema svojoj europskoj misiji«, koji se izraz sve više upotreblja- va u rimskim političkim krugovima. (»Obzor«) IZ UREDNIŠTVA. Iz razlogov, ki so izven nctših moči, smo morali izostaviti v celoti v zad¬ njem momenta prispevke sledečih na¬ ših sodelavcev: dr L. Čermelja, poro¬ čilo društva » Sočc-Matice « iz Ljub¬ ljane, dr. J. P., Alberta Široka, N. N. (Izseljenec), Zivana Žima, Dr. Sl. F. Zaradi tega porsimo, da to tako naši čitatelji kot naši sodelavci upoštevajo. * N. N. (Predratni bo rac, Sušak). — Iz istih razloga izostao je i Vaš članak. UMRO OTMAR PAVLINIČ Na dan 1. prosinca umro je u Lju¬ bljani nakon duge i teške bolesti, u 50 godini života Otmar Pavlinič, viši ca¬ rinski inšpektor, rodom iz Kastva u Is¬ tri. Pokojni Otmar Pavlinič bio je jedan od najmarkantnijih maturanata neka- dašnje hrvatske gimnazije u Pazinu, ko¬ ji je sudjelovao živo i s mnogo mlade- načkoga elana, u tadašhjim djačkim dru- štvima u Istri. Nakon mature studirao je neko vrijeme u Beču, no uskoro je stupio u službu Giunte u Poreču, gdje je ostao do prevrata, kada je morao prebječi preko granice. U Jugoslaviji stu¬ pio je u državnu službu kod carine te je kao carinski činovnik službovao u Be¬ ogradu, Ljubljani, Sarajevu i Radujevcu odakle je konačno došao za upravnika carinarnice u Jesenicama. U Ljubljani je službovao u dva navrata, te si Je u njoj našao i životnu družicu, gdju Ivan- ku, s kojom je proveo u sretnom bra¬ ku skoro 20 godina, od toga u Ljublja¬ ni i Sloveniji preko deset godina. Uop- če je Sloveniju veoma zavolio može se kazati kao i svoj u tužnu Istru. Pokojni Otmar Pavlinič bio je uzo- ■ ran činovnik, zbog svoje vedrine i do- brog srca veoma voljen od drugova, što je najbolje dokazao njegov sprovod u Ljubljani. Svagdje gdje je pokojni Ot¬ mar službovao ostavio je za sobom naj- Ijepšu uspomenu i ako se je ovdje po njemu sudilo Istrane svakako su ispali u vanredno lijepom svijetlu. Pogrebu su prisustvovali u ime mini- starstva financija inšpektor g. Knapiča u ime finan. direkcije viši savjetnik g. Dobriča Lukič. Nad otvorenim grobom oprostio se s n j ime upravnik carinarni¬ ce g. Antun Pirc. Na posljednjem putu ispratilo ga je veoma mnogo prijatelja, znanaca i drugova, a bili su i može se reči svi Istrani, koji prebiva ju u Lju¬ bljani. Rasevilj enoj udovi gdji Ivanki, bratu Dr. Piju, sveuč. prof. u Zagrebu i Mila¬ nu učitelju u Klinčaselu, izrazujemo ovi- me naše iskreno saučešče, a pokojnom Gtmaru neka je laka slovenska zemlja, koja ga je s ljubavlju prigrlila i neka mu zamijeni njegovu dragu istarsku grudu! * f JANKO JAMŠEK Goric a, dec. 1939. — Umrl je Janko Jamšek, najstarejši stavec na Primor¬ skem. Pred svetovno vojno je bil zaposlen v »Goriški tiskarni«, kjer je bil linoti- pist. Ta tiskarna je prva na Goriškem nabavila linotip in Jamšek je tako po¬ stal tudi prvi linotipist v deželi. Med vojno je odšel v Trst, kjer je bil v tiskari »Edinost«. Po svetovni vojni se je zopet vrnil v Gorico. Najprej je bil zaposlen pri »Narodni tiskarni«, pozne¬ je pa v »Katoliški tiskarni«. Leta 1932 je morala ta tiskarna ustaviti obrat, ker ni dobila od oblasti obrtnega dovo¬ ljenja. S tem je bil prizadet tudi Janko Jamšek, ki je bil postavljen tako rekoč na cesto. K tej nesreči se je pridružila še bolezen, ki ga je tudi premagala. Na; mu bo lahka domača zemlja! * flVAN TABAJ Goriea. dfec. 1939. — Dne 30 nov. je v štandrežu nenadoma umrl Ivan Ta- baj, gimnazijski veroučitelj v pokoju. - Pokojni se je rodil v Štandrežu 24 marca 1879. Gimnazijo in bogoslovje je študiral v Gorici. V mašnika je bil posvečen 31 julija 1904, bil je ža prefekta v Malem semenišču in za kanclista v nadškofij¬ ski pisarni. Nekaj časa je bil tudi kaplan na Placuti v Gorici. Bil je sposoben in vesten veroučitelj. Duševno razgibanega moža je pa kmalu začela napadati za¬ hrbtna živčna bolezen. Med svetovno vojno ga je bolezen zlomila in ni bil več sposoben za službo in stopil je v po¬ koj. Umakniti se je moral v rojstni dom, kjer je v zatišju in miru pretrpel sko¬ ro vsa povojna leta. Naj mu bo lahka domača zemlja! STRANA 16 -ISTRA BROJ 50, 51 1 52 7225—44 ^ Kupite ove tople i udobne papuče od vunenog dubla. U njima če Vam biti toplo i sačuvati če Vas od nazeba. Od boljeg dubla Din 49.—. 7252—57 Visoke kučne papuče za djecu, izradene od toplog vunenog dubla, sa filcanim medudono- vima i kožnim donovima 28735—646 Snježne eipcle za dame ko je noše poluvisoke potpetice. Neophodne za snijeg i bljuzgavicu. mmu ' 3805—9544 Lijepe kučne papuče od somota, postavljene filcom, sa kožnim donovima i niškim potpeti- cama. Izradujemo ih u smedoj i crvenoj boji. 5451—44609 Ove dražesne cipelice od meke kože, sa toplom postavom, pružaju dječjim nožicama udobnost i toplinu. 38157—652 Po kiši ne izlazite bez ovih gumenih kaljača, U njima če Vam noge biti suhe, ne čete na- zepsti, a kuča če Vam biti čista. 6922—44609 Niške dječje cipelice, izradene od jakog boksa, sa jakim kožnim donovima - 98355—661 Moderne ženske kaljače koje se zakopčavaju na dugme, za cipele sa visokim potpeticama. i potpeticama, i trajne muške cipele od boksa, sa ram šivenim donovima i potpeticama. »SIBIRAC« Tople vunene čarape neophodno potrebne za zimu. Dječje Din 8.—, 10.— i 12.—. ženske Din 15.—. Muške Din 19.—. 2925—64649 Praktične i izdržljive ženske cipele, od finog črnog boksa, na šniranje, sa jakim kožnim do¬ novima i potpeticama. Izradujemo ih i u sme- doj kop- - »DIREKTOR« Veoma izdržljive muške čarape od najboljeg flora. Izradujemo ih u svim bojama i motivima. »MINISTAR« čarapa ...... Din 15.— »BISERKA« Ova tanka a uz to svilena čarapa zadovoljit če potpuno zahtjeve otmjene dame. Princesa Din 29.—. Kneginja Din 35.— MMmova ai d- n. Broj telefona 67-80. za za „ inozemstvo dvostrnito za a menite » dolara na va, tisKaru odgovora: Eudoll eoianovic, Zagreb, lllca Dr. 131-