Fosiarina plačena u gotovom God. XI. Broj 2. U Zagrebu, 13. januara 1939. Pojedini broj Din 1.— -- N Uredništvo i uprava ZAGREB, MASARTKOVA 28a Telefon 67-8U Uredništvo in uprava za Slovenijo in slovenski del Julijske Krajine LJUBLJANA, Erjavčeva 4a »Pravo nije materija, koja se može dijeliti na fragmente. Kada se ono u riješavanju narodnosnog pitanja že- Ijelo i želi postiči za sebe i za svoje prijatelje, onda se mora dozvoliti njegova primjena i protiv satnoga sebe i protiv svojih prijatelja«. Neviile Chamberlain. CltSIlO SAVEZA JOGOnOVENSKIU EMIC,BANATA K JULIJSKE KRAJINE HRVATI IZVAN DOMOVINE HRVATI U MADJARSKOJ — NJIHOVO POSTEPENO' OPADANJE — GRADIŠČANSKI HRVATI POSUJE UKINUČA GRADIŠČA — POLOŽAJ HRVATA U NJEMAČKOJ I MADJARSKOJ U NOVIM POLITIČKIM PRILIKAMA Gradišče (Burgenland) Več smo više puta pisali o Gradišču i Gradiščanskim Hrvatima, a i ostalim Hrvatima izvan domovine — onima u Moravskoj, Madžarskoj i Rumuniji. Usporedjivali smo stanje tih hrvatskih ogranaka i postupak s njima sa postup- kom koji se provodi nad drugim, večim hrvatskim etničkim skupinama u drža¬ vama gdje Hrvati žive kao veče, kom¬ paktne narodne manjine. Na žalost, vrlo malo se u hrvatskoj štampi tretira pitanje Hrvata izvan domovine iako bi opisi o tim hrvatskim skupina¬ ma, njihovu životu, običajima, nošnji, jeziku itd. zanimali čitatelje sigurno više od ovih vijesti i članaka o raznim drugim tudjim krajevima i narodima, koje izvjesne agencije »velikodušno« plasiraju u našu domaču štampu gdje se pod krinkom »Razne zanimljivosti iz svijeta« vrši strana kultura i politička propaganda. Naša javnost na pr. nije bila infor¬ mirana barem opširnije ne, o životu Hrvata u Madžarskoj kao i torne kako madžarske statistike smanjuju broj tih Hrvata barem za četvrtinu svake desete godine. I na koji način te statistike dijele Hrvate u razne skupine samo da bi ih bilo manj e. Tako na pr. madžarska statistika navodi da je 1920 god. bilo u Ma¬ džarskoj 36.864 Hrvata i 23.228 Bu- njevaca i Šokaca — dakle ukupno 60.092 Hrvata, dok je deset godina kasnije nabrojeno 48.247 Hrvata, podijeljenih u 20.564 Bunjevaca i šokaca i 27.683 Hrvata. Vrijedno bi bilo iznijeti uporedbu hrvatskih škola u Madžarskoj sa hrvat¬ skim školama recimo, u Italiji gdje ima 250.000 Hrvata. U Madžarskoj pošto ji 21 pučka škola sa 42 učitelja i 2336 uče¬ nika, jedna bunjevačko-šokačka (Ma¬ džari to vješto dijele) sa 2 učitelja i 76 učenika, 2 bunjevačke škole s bunje- vačkim i madžarskim nastavnim jezi¬ kom koje polaze 413 učenika sa 7 na- stavnika, 6 šokačkih škola s 21 nastav- nikom i 1225 učenika, 8 njemačko-bu- njevačkih škola (u kojima je uz ta dva još i madžarski nastavni jezik) sa 47 nastavnika i 2475 učenika i 3 njemačko- šokačke škole sa 6 nastavnika i 293 učenika. Sve te škole osim jedne bumjevacko- šokačke — privatne su i izdrzavaju ih crkvene opčine. Medju tim Hrvatima koje _ navodi madžarska statistika ima nešto pre¬ ko 5000 Gradiščanskih Hrvata, koji su iza rata ostali u Madžarskoj, dok su ostali došli pod Austriju. Dok madžarska statistika broji tek 5228 tih Hrvata, njih ima oko 15.000 po podacima župnika Mate Maršiča ob- javljenim u bečkim »Hrvatskim novi- nama«. O Gradiščanskim Hrvatima je opširno 1 dokumentirano pisao u posljednjem broju revije »Misel di delo« dr. Lavo Čermelj: Iz te študije (Bilanca našega naroda za mejami) vadimo i slijedeče podatke: — Gradišče je bilo dodijeljeno Au- striji bez plebiscita samo po etno- grafskom principu. Da se vršio plebiscit, bio bi sigurno ispao neugodno za Austri¬ ju, kao što dokazuje fakat da je u šopronju i okolici, gdje se vršio ple¬ biscit, glasovalo oko 40.000 Nijemaca za Madžarsku. Za otcijepljenje Gradišča od Madžarske najviše su se oduševljavali baš Hrvati, jer su nacionalno bili naj- svjesniji i najmanje okuženi madžari- zacijom. Hrvati u Gradišču su bili za Austriju najpouzdaniji elemenat. To je znala i austrijska vlada, pa je s njima sasma drukčije postopala nego s koruškim Slovencima koje je radi njihova nastupa prigodom plebiscita smatrala za iredentiste. Nasuprot, Gra¬ diščanski Hrvati su bili u prvim porat- nim godina i te kako potrebni bečkoj vladi. Gradiščanski Hrvati imaju škole u vlastitom jeziku, izdaju više listova i knjige u Gradiščanskom čakavskom narječju, sakupljaju se u hrvatskim prosvjetnim društvima i ponose se svojom jakom gospodarskom orga- nizacijom. Zato što su gospodarski jaki i narodno svijesni, ustrajno čuvaju svoja narodna prava. Oni su na pr. imali i do pet zastopnika u pokrajinskem saboru u Železnem, a i iza korporativnog preure- djenja austrijske republike oni su imali 4 zastopnika u pokra jinskom i jednoga u centralnom državnom saboru. Ali i u Gradišču, gdje je Austrija u velikoj m j eri poštivala narodna prava Hrvata, opažalo se postepeno skučiva- nje tih prava. Tako su Hrvati škol. god. 1934-35 od prvašnjih 50 hrvatskih škola imali samo 43 i to 27 čisto hrvatskih i 16 utrakvističkih. Daljnje ograničenje naišlo je 1937 god. kada je pokrajinski sabor u železnom donio zaključak da mogu biti hrvatske škole samo u opči- nama s preko 70 pošto Hrvata, dok u opčinama gdje ima izmedju 30—70 pošto Hrvata mora ju škole biti dvojezične, au ostalima čisto njemačke. Taj zaključak je Gradiščanske Hrvate razočaran i uni- štio im nadu da bi prije ili kasnije mogli dobiti gradjamske i srednje škole s hrvatskim nastavnim jezikom. To j više manj e prikrivenoj službenoj ofenzivi protiv Hrvata pridružilo se i djelovanje poznatog raznaredjivalačkog društva »Siidmark« (nešto poput »Lega Nazionale« prije rata u Istri ili sada »Italia Redenta«) koje je 1937 pro- tegnulo svoje djelovanje i na Gradišče. Postepena ofenziva očituje se i u • službenom popisu pučanstva. Dok su još 1923 god. zabilježili 42.014 Hrvata, navodi statistika od 1934 god. 40.500 Hrvata. God. 1923 imali su Hrvati večinu u 51 opčini, a god. 1934 imali su apsolutnu večinu tek u 45 opčina i relativnu večinu u dvjema opčinama. Da tom službenom nazadovanju Hrvata ne može biti krivo i stvarno opadanje proizlazi iz fakta da su Hrvati po službenoj statistici najautohtoniji dio stanovništva, da su u ogromnoj ve¬ čini poljodjelci i ujedno ekonomsko jaki samostalni seljaci i da se med ju njima nije još proširila bijela kuga kao na pr. u Beču i po drugim kraje¬ vima Austrije. U najgorem slučaju broj Hrvata bi bio konstantan. Pad broja Hrvata je j edino izraz izmijenjene vla¬ dine politike prema njima, što se naj¬ bolje vidi iz podataka za dvije opčine u Bortanskom kotaru. Tako su u Milištofu nabrojili 1923 god. 235 Hrvata i 90 Ni¬ jemaca, a 1934 god. samo 2 Hrvata i 301 Nijemca. Slično je bilo i u starom Ho¬ došu: 1923 god. je bilo tamo 217 Hrva¬ ta i 22 Nijemca, 1934 god. samo 17 Hrvata i 250 Nijemaca. Od prolječa je Gradišče dio Velike Njemačke. Premalo je vremena proteklo od tada da bi mogli zaključiti o ne¬ kim promjenama. I za Gradišče se po¬ stavlja pitanje hoče li Njemačka prak- tički preuzeti i primijenjivati jamstva koji je bila za manjine preuzela bivša Austrija. Naročito je aktuelan problem hrvat¬ skih škola. Te škole su, naime, u večem broju konfesionalne, a Njemačka ne priznaj e konfesionalne škole. Toga radi če se prigodom rješavanja toga pitanja po prvi put pokazati stanovište novoga režima prema Gradiščanskim Hrvatima. Osim toga je i u Beču jaka hrvatska kolonija iz Gradišča, a k skupini Gra¬ diščanskih Hrvata spada ju još tri sela Donje Austrije koja su sačuvala hrvat- ski karakter i jezik: Oundrava (Au), Cimof (Hof) i Malištrof (Mannersdorf). K njima se mogu pribrojiti i tri hrvat- ska sela u Moravskoj, koja su pripala Nje- mačkoj posli j e Miinchena (Dobro polje; Frelihov i Nova Prerova) sa apsolutnom hrvatskom večinom od 1819 duša o čemu smo opšimo pisali na ovom mjestu pred malo vremena. Kakva če biti dalnja sudbina tih Hrvata u današnjoj Njemačkoj, kao i onih u Madžarskoj, teško je pred- vidjati. Postupak s njima ovisi dosta i o uza- jamnim odnosima izmedju tih država i Jugoslavije, zanimanju naših službenih faktora za te naše manjine, a vrlo mnogo zavisi i o politiikoj konstrukciji i ideologijama koje vladaju u tim državama. Ali najviše zavisi o zanimanju Hrva¬ ta u domovini za njih. Dok god bude matica znala i osječala s tim svojim ograncima, dok budu ostali Hrvati imali na umu tu našu braču izvan matice, dotle če živjeti i hrvatski jezik i hrvat- ska naroda svijest kod Hrvata u Nje¬ mačkoj i Madžarskoj, a i kod ostalih Hrvata izvan domovine. Jer če os ječati da pripadaj u velikom narodnom deblu i da nisu zaboravljeni. A _ svaki narod — onaj manji još više nego veliki narodi — mora ra¬ čunati sa svim ograncima svoga narodnoga tijela. Nezanimanje za svoje narodne ogranke naliči na početak narodno¬ ga samoubistva. —p. ©VAJ NAŠ LIST bori se s mnogim poteškočama koje su večini čitatelja dobro poznate. Sve te poteškoče mi ne možemo otstraniti, jer ne zavise od nas. Ali izmedju svih tih poteškoča ima jedna koju možemo sami prebroditi, jer zavisi jedino od nas. To su poteškoče materijalne naravi. Ne molimo milostinju, več tražimo jedino to da svaki pretpiatnik vrši svo- ju dužnost plačajuči redovito list. Kada bi svaki pretpiatnik izvršio svoju duž- nost prema listu, mogli bi se u ovim teškim vremenima mnogo lakše suprosta- viti i ostalim poteškočama. NAŠ LIST Naš list se bori s mnogimi težkočami, ki so dobro znane večini naših čitateljev. Vseh teh težkoč ne moremo sami odstraniti ker ne zavisijo od nas. Toda izmed vseh teh težkoč je ena, ki jo moremo sami odstraniti, ker je za- visna od nas. To so težave materialne narave. Ne prosimo miloščine, temveč zahtevamo samo to, da vsak naročnik napravi svojo dolžnost s tem, da plačuje redno naročnino. Ako bi vsak naročnik napra¬ vil svojo dolžnost naprain listu, bi se mogli v teh težkih časih veliko laž,je zoperstaviti tudi ostalim težavam. CHAMBERLAIN V RIMU Dolgo in mnogokje težko pričaka- vano potovanje angleškega državnika se je te dni izvršilo. Chamberlain in minister zunanjih zadev lord Halifax sta 10. januarja zapustila London in se podala v Rim, a med potjo sta se le malo časa vstavila tudi v Parizu, če¬ prav je pred časom bilo od ene strani povdarjeno, da bosta angleška državni¬ ka šla direktno v Rim. Pri odhodu ga je pozdravila precejšna masa ljudi, kot se je to zgodilo, ko je odhajal v Berchtesgaden, Godesberg ter Monakovo. Nezaposleni so nosili tras- parente z napisom: »Zadovoljite brez¬ poselne, a ne Mussolinija«. Angleški hudomušneži so takoj opazili, da Cham¬ berlain je šel na pot v Rim brez tra¬ dicionalnega dežnika. V Rimu in ob poti bodo visele italijanske zastave do so¬ bote. Prvi velik sprejem so jima napra¬ vili v Genovi, a ostale manifestacije v mnogem sličijo tistim, kot so bile v Monakovem. Italijanski listi in vse fa¬ šistične organizacije, sploh vse je vpre- ženo in prvo pažnjo posveča temu do¬ godku. Listi prinašajo ogromne in su- perlativne naslove. Potovanje in še več dogovori v Rimu so velike važnosti za vso Evropo in že delj časa se smatra kot glavni dogodek v nadaljnem razvoju svetovnih odnosov. Sprva so Angleži rekli, da pregovori ne bodo striktni in da si niso napravili programa, o čem naj bi diskutirali, da bi se ohranila vsa diplomatska elastič¬ nost. Z ozirom na napet položaj v Evropi ni treba posej ugibati o čem se bo vse sukalo. »Daily Mail« javlja iz Rima, da se v italijanskih krogih misli, da bosta Chamberlin in Mussolini v prvem redu naredila najprej program in določila načela za pregovore. Pregovori pa bodo o sledečih vprašanjih: 1. potrebno je, da se sestanejo po¬ glavarji evropskih držav in da se posve¬ tujejo, da s tem sodelujejo pri stva¬ ritvi mira, 2. demokratske in totalitarne sile morejo zelo dobro posvetovati se in s prijateljskimi pregovori urediti važna vprašanja, ne da bi prekršile svojih idealov. 3. evropske države so navezane ena na drugo in to še bolj v gospodarskih odnosih; na podlagi tega se more kon¬ kretno govoriti, da trgovske vezi med Anglijo in Italijo morajo se urediti v smislu angleško-italijanskega sporazu¬ ma, angleško-italijanski odnosi se mo¬ rajo razširiti in povečati ter razdeli¬ tev izvora sirovin med evropske drža¬ ve se mora bolje organizirati na splošno zadovoljstvo. 4. nobena država ne sme pozabiti, da obstoja možnost omejitve oborožitve. V angleškem listu »Financial Times« je celo sam Mussolini napisal članek, v katerem pravi, da se vsi pravi prijatelji in pristaši evropske civilizacije nadeja¬ jo, da bo Chamberlainovo potovanje dovedlo do okrepitve prijateljskih vezi med italijanskim in britanskim naro¬ dom. V istem listu piše Chamberlain, da je danes najvažnejša naloga naro¬ dov, da spoznavajo življenske pogoje drugih držav in da na ta način pridejo do boljšega razumevanja med seboj. Italijanski in nemški listi v svojih člankih neprestano povdarjajo .načelo Monakovega. Ne bomo na tem mestu mogli podati paralele med potjo v Rim in potjo v Monakovo. Vsekako pa je jasno, da novo načelo iz Monakovega vedno bolj stopa v ospredje pri reše¬ vanju vsek perečih vprašanji. Zani¬ mivo je to, da so Francozi ves čas in- sistirali na tem, da se Chamberlain ne vtika v francosko-itali janske spore in da v nobenem slučaju ne obravnava spornih francosko-italijanskih vprašanj. To se nam zdi važno, ker so baš Fran¬ cozi bili prvi, ki so silili Chamberlaina na posredovanja in popuščanja v su- detskom sporu. Torej, če izključimo vsa vprašanja, ki se direktno tičejo Francije (Tunis, Džibuti, Korzika itd.), bo glavno vpra¬ šanje — Španija. Na to je pokazala značilna vsestranska in z vsemi silami pripravljena Francova ofenziva. Italija zastopa popolno Francovo zmago. Dru¬ gi so mnenja, da hoče iz španskega vprašanja stisnuti veliko angleško po¬ sojilo. »Manchester Guardian« piše, da je zelo verjetno, da bo Mussolini in- sistiral za poboljšan j e trgovskih vezi med Italijo in Britanijo, ker da španski problem ni še zrel. Po nemških vesteh bodo govorili tudi o Siriji. Po vsem tem moramo z verjetnostjo reči, da bodo pogovori potekali ob raznih vprašanjih, ki so tako trgovskega kot vojaškega po¬ mena in katerih območje je Sredozem¬ sko morje in katerih rešitev je vezana na glavne evropske države. st. STRANA 2 »ISTRA BROJ 2. OMLADINSKA RUBRIKA U N OVOJ GODINI Omladina je u našem emigrantskom po- kretu — konačno — zauzela svoje mjesto, zauzela je ono mjesto koje joj — obzirom na njen životni položaj — i pripada. To je činjenica koja je za našu emigrantsku za- jednicu od presudne važnosti i koja veseli svakog našeg ispravnog Istranina, bez ob¬ zira na to da li je on emigrant ili nije. U isto vrijeme se s lom iinjenicom moraju po¬ miriti i svi oni kojima zdrava omladinska djelatnost u našem emigrantskom pokretu ne ide u prilog, oni koji žele da naš emi¬ grantski pokret bude uvijek onakav kakav je dosad i bio, — da to bude pokret u ko- jem omladinska misao neče — u nikojem slučaju — dolaziti do izražajo, jer se njeno djelovanje očitvje u dinamizmu koji plaši takve ljii.de Ali prošte su one godine po- gubnog lutanja. . Naš se emigrantski po¬ kret preporadja, jer ga omladinske snage osvježuju i pomladjuju. Naša omladina po- kazuje — danas — na svakom koraku, naj- očitiju tendenciju da če biti u mogučnosti da taj naš pokret izvede na ispravniji i si- gnrniji put, na takav put koji če našo j emi¬ graciji i cjelokupnoj našoj narodnoj grupi pružiti, mogočnost da najlakše i najnepo- srednije sprovede u d,jelo svoj program i tako oživotvori svoju veliku narodnu misao. Ali ne samo to, naša emigrantska omla- dina svojim zdravim rasudjivanjem i svojim rodom poste peno izmjenjuje i sam naš emi¬ grantski. program; negativne strune tog na¬ šeg programa zamjenjuju se pozitivnim, tako da čitava ova, naša emigrantska dje¬ latnost poprima nove, stvarnije oblike, ob¬ like koji pretstavljaju rezultantu svestranih potreba naše zajednice. Do sada se slabo vodilo računa o nastojanjima i stvarnim po¬ trebama našeg seljačkog i radničkog na¬ roda, kojima se je naš emigrantski pokret do sada služio i kojih — u izvjesnim slu- čajevima — ni do danas, nije napustio. — Naši najširi narodni slojevi bili su oni kod kuče kao i oni u emigraciji, sltoro zaborav- Ijeni i prepušteni sami sebi. Ovakvu poli¬ tiku je naša omladina likvidirala, tako da možemo otvoreno reči da naša emigracija notira — danas — na političkoj burzi mno¬ go pozitivnije, jer je njena djelatnost real- nija. Kontakt izmedju naše emigracije i naših neemigrantskih masa polako se uspo- stavlja, tako da čitav taj naš emigrantski rad poprima neki smisao i stvarno odgovora svrsi. Ali ne samo to, naša emigrantska za¬ jedavca uspostavlja — danas — veze i sa svim onim snagama koje joj mogu pružiti neku stvarnu pomoč ... Naša omladina stavijo na stranu s ve svoje specijalne lične interese, a postavlja nad-a sve — životne interese naših seljačkih i radničkih masa. Radi toga nas ni ne smije čuditi činjenica da naše emigrantske mase najpripravnije podupiru rad i nastojanja svoje omladine. Sta više, naši najširi emi¬ grantski slojevi pokazuju, danas, — na sva¬ kom koraku — raspoloženje i želju da ini- cijativu za rad u našem emigrantskom po¬ kretu prepuste upravo omladini. To je i pri- rodno. Omladina je uvijek u službi naroda i ona, sa svojim životnim položajem, pruža najbolju garanciju da če raditi s narodom i za narod. Nijedan naš emigrantski radnik — bez obzira na to kako on posmatra i rasudjuje prilike — nije rnogao predvidjeti da če se u tako kratkom vremenskom razdoblju spra¬ ve s ti ovako efikasna organizacija naše emi¬ grantske omladine. Svi su očelcivali samo neku intenzivniju djelatnost našeg emigrant- skog mladog naraštaja i — nista više. Ni največi optimiste nisu se nadali ovakvom složnom, discipliniranom i odlučnom na- stupu naših omladinskih snaga, nisu se na¬ dali nastupu koji bi iskazivao ovakvu di- namiku, koja je bila u stanju da več u pr- vom momentu likvidira statiku koja je u našoj emigrantskoj zajednici — vladala Icroz puno vremena i koja je bila takve na¬ ravi, da je zahvačala sve naše emigrantske slojeve. I one koji su imali mogučnosti za pozitivan i konstruktivan emigrantski rad,, kao i one koji te mogučnosti nisu imali. Li¬ kvidirati tu pogubnu statiku mogla je samo omladina. Ali to — u nikojem slučaju — nije bio lak posao; pogotovo ne onda, kad se je — u našem pokretu — našlo ljudi koji nisu razumjeli intencije svoje omla¬ dine. Ali ne samo to, oni su smatrali da su omladinske snage destruktivne i nisu shva- čali važnost funkcije koju omladina vrši u svakoj zajednici. Svojim dosadanjim uspješ- nim radom, demantirala je naša omladina mišljenja i konstatacije tih i takvih emigra- nata, jer je pokazala da umije samo graditi. 1 to graditi iz temelja. Radi toga je ona djelo obnove u našoj emigrantskoj zajednici i' preuzela na sebe. S pravom očekujemo da če te svoje zadatke naša ujedinjena omla¬ dina svršiti uspješno, jer je voljna da za dobrobit svoje zemlje i svojega naroda do¬ prinese i najvece žrtve, spremna je da na oltar naše narodne borbe stavi i svoje mlade život,e. Tokom prošle godine pokazala je naša omladina, osobitu aktivnost. Radih je plan- ski i požrtvovno, nije sustdjo,lo, ni onda hod su joj prilike — odnosno neprilike — be- sobzirno kočile normalan rad. U stvari, ne¬ prilike koje je na svakom koraku susretala mnogo su doprinijele i torne, da se odušev- lienje za beskompromisnu borbenu djelat¬ nost kod naše omladine još i poveča. Nje¬ na odlučnost i dinamika je potencirana, nje¬ ne snage su — u prošloj godini posto- stmčene. Da u tom svom razlaganju ne pretjerujemo, dokazala je najočitije I re - honferencija i Prva konferencijo na i 1 omladinskih emigrantskih organizacija, na kojima je naša emigrantska omladina svima najneposrednije pokazala svoje karte. A i POMEN IDRIJSKEGA ŽIVOSREBRNEGA RUDNIKA DANES Produkcija živega srebra — Vpliv španske državljanske vojne na razvoj živosrebrnega rudnika v Idriji Ljubljana, decembra 1938 (Agis} — Idrijski rudnik spada brez dvoma med največje živosrebrne rudnike na svetu ter sledi po množini živega srebra ta¬ koj živosrebrnemu rudniku v današnji republikanski Španiji, Almadenu. Z ozi¬ rom na dejstvo, da je današnji živosre- brni rudnik tik za fronto španske dr¬ žavljanske vojne in da je vsled tega njegova kapaciteta nekoliko padla, na drugi strani pa se je proizvodnja ži¬ vega srebra v Idriji v zadnjih letih iz¬ redno dvignila, je Idrija stopila brez dvoma na prvo mesto. že takoj po svetovni vojni se je usta¬ novil itaiijansko-španski živosrebrni kar¬ tel, ki je tako' imel v svojih rokah naj¬ večja skladišča živega srebra na svetu in ki je imel s tem suvereno oblast nad celim živosrebrnim trgom sveta. Italija in Španija sta n. pr. v 1. 1924. proiz¬ vedli 82% vsega živega srebra, leta 1927 pa 88%. Pozneje je bila oblast tega kar¬ tela omajena, ker ni hotel niti v času največje evropske krize znižati cen ži¬ vemu srebru. Radi tega so pričeli v Združenih državah in v Mehiki znova iskoriščavati stare že opuščen* ^vosre- brne rudnike in s tem konkurirati špansko-italijanskem:; kartelu. Produk¬ cija tega je pričela naglo padati, zlasti pa je njegova udeležba na svetovnom trgu postajala vedno manjša, v letu 1929. je znašala še 80%, 1930 se je zmanjšala na 69%, 1931 za že na 56%. Kartel je bil prisiljen znižati cene, ven¬ dar pa si svojega monopolnega položaja ni mogel več osvojiti. Leta 1935 pomeni zadnje leto obstoja špansko-italijanske- ga živosrebrnega kartela. Tedaj je bil ta kartel udeležen na svetovnem trgu s 63%. Leta 1935 je izbruhnila španska državljanska vojna, kartel se je tedaj razbil, almadenski živosrebrni rudniki pa so od tedaj ostali stalno v posesti ru- publikanske vlade. Okoli teh rudnikov se vodijo, oz so se vodile ogorčene borbe, vendar pa se španskim nacionalistom n: posrečilo zavzeti jih. če bi prišli zopet v nacionalistične roke, bi almadenski rud¬ niki tvorili zopet tudi za Italijo važno postavko, predvsem pa bi se zopet ob¬ novil stari kartel. Tako vladajo nad ži¬ vosrebrnim trgom sveta tri ju gospodarji, ki sicer razpolagajo kot posameznik le z manjšimi viri in ne predstavljajo več enotnih skupin. Kako se je razvijala od tedaj proizvodnja živega srebra v naj- večem rudniku na svetu, v Almadenu, ki je pod vlado republikanske Španije, se ne ve točno, vsekakor je njegova pro¬ izvodnja padla. V tem stanju je Idrija dobila popol¬ noma nov pomen in idrijsko živo sre¬ bro je stopilo na svetovnem trgu v os¬ predje. Leta 1934 je znašala proizvodnja 441,000 kg. in je tedaj zabeležila svojo najnižjo točko. V letu 1935 pa zaznamu¬ je proizvodnja že 972.000 kg. ter se dvig¬ ne leto kasneje za celih 52% na 1,473.000 kg. 1937 pa vnovič za 56%, na 2,305.000 kg. Ta proizvodnja je za 15% višja kot leta 1929, ko je zabeležila do sedaj s’/ojo najvišjo točko. Za Italijo pomeni ta proizvodnja 3/4 vse proizvodnje živega srebra, živosrebrna ruda je kot vidimo za Italijo važna postavka v njeni plačil ni bilanci, kakor je tudi brez dvoma važ na proizvodnja živega srera v Almadenu za špansko vlado. Idrijski rudnik, ki le¬ ži na slovenskem ozemlju, je s tem sto¬ pil med prve na svetu in to po zaslugi splošnega mednarodnega položaja, na drugi strani pa po zaslugi italijanske vlade, ki stori vse, da čim bolj izkoristi pod Idrijo skrite podzemne zaklade. Kakovost živosrebrne rude v Idriji je po¬ leg tega najbolj priznana in se idrijsko živo srebro najbolj uporablja v raznih medicinskih, tehničnih in drugih deli¬ katnih strokah. ARETACIJA MORILCEV Trst, januarja 1939. — Po kratkem iskanju sa je posrečilo karabinerjern areti¬ rati morilce Kocijana Bertoka, mešetarja iz Dekanov. Oblasti so sumile na Josipa Bos- sija in njegovega sina Marija iz Bertokov- Oče ie trdno odklanjal vsak sum medtem pa Se sin vendarle priznal in povedal, da je oče udaril Bertoka s kamnom po glavi in ga ubil ter mu vzel sto lir. Denarnico in dokumente pa je zagnal v Rižano. Are¬ tacija strorilcev je malo pomirila razbur¬ jeno ljudstvo. * — Trst. — Oproščen je bil pred so¬ diščem šofer Mandič Avgust. Obtožen je bil, da je po neprevidnosti ranil Justa Kobala iz Skednja, ko je s kamjonom vozil po oski cesti in pritisnil ob zid Kobala ter mu s tem prizadel težke rane. Mandič ni niti opazil, da je pri vožnji ranil z avtomobilom Kobala in je bil zaradi tega oproščen. Razdelitev nagrad za pospeševanje kmetijstva v reški pokrajini Reka, januara 1939. — Dne 8 januarja je bila v gledališču Fenice na Reki slavno¬ stna razdelitev nagrad kmetovalcem, ki so v preteklem letu zabiležili uspehe pri ob¬ delovanju zemlje. Odlikovanih in nagrajenih je bilo 52 kmetovalcev iz raznih vasi reške pokrajine. Med našimi imeni je opaziti tudi imena italijanskih kolonov oz. njihovih gos¬ podarjev. ki so odnesli skoro povsod prve nagrade. Največja denarna nagrada ie bila 1000 lir, a večina po 300 do 200 lir. Le ne¬ kaj jih je prijelo samo diplome brez de¬ narja. Vremenske neprilike II. Bistrica, januarja 1939. (Agis). V vsej okolici je zapadlo v decembru veli¬ ke snega, zlasti pa na Pivki. Ker razsaja tod vedno tudi močna burja. je ponekod znesla na kupe toliko snega, da ie bil po¬ nekod cestni promet popolnoma ustavljen. Na pivški cesti med Št. Petrom in II. Bi¬ strico sta mogla nekega dne prejšnji teden ostati na prostem dva avtobusa, ki vzdr¬ žujeta promet med tema krajema; potniki pa so se morali zateči v najbližje vasi. Zaradi hudega mraza so tudi polede¬ nele vse ceste, zlasti proti Trstu, in se je na njih pripetilo več manjših nezgod, zlasti avtomobilistom. Požar u Buzetu Buzet, januara 1939. — Pred nekoliko dana je u Buzetu buknuo velik požar u ku- či trgovca Maksimilijana Cerovca- Ogani je zahvatio i magazin koji je bio pun robe. Bila je velika bura, pa je vatrogascima bi¬ lo oteščano gašenje. Uspjeli su tek toliko, da su požar lokalizirali da nije zahvatio i okolne zgrade, Požar je potpuno uništio Cerovčevu kuču j magazin j prouzročio šte- tu od 150.000 lira. ali je gubitak pokriven osiguranjem POŽAR NA BUKOVEM Goi i c a, jan. 1939. — V četrtek je na¬ stal požar na Bukovem pri Cerknem na po¬ sestvu Antona Špika. Kakor kaže, je priče¬ lo goreti v dimniku hiše. Požar se je naglo razširil na vse poslopje in še na sosedni hlev. Obe stavbi sta pogoreli. Uničenih je bilo več sto stotov sena. poljsko orodje in poginilo ie tudi nekaj svinj ter dva vola. Gasilci iz Cerknega so si zaman prizadeva¬ li. da bi požar omejili. Ogenj je Špiku na¬ pravil za 30.000 lir škode. nije pokazala samo svoje intencije. nego — što je najvažnije — i svoju kompaktnost koja zadivljuje svakog posmatrača, jer je tako postojana da je nijedna sila ne bi mogla poremetiti. No prvoj našoj konferen- ciji uspostavljeno je jeamstvo akcije u na¬ šem omladinskom emigrantskom gibanju. Formiran je, v tu svrhu, Radni. odbor omla¬ dinskih sekcija naših emigrantskih dru- štava, koji ima dužnost da rukovodi svim akcijama koje provodi naša omladina i da tako sve naše omladinske snage medjusobno što čvršče poveže, jer se jedino jedinstve- nim nastupom sveukupne naše emigrantske omladine može doči na jedan postojaniji i sigurniji teren U pojedinim omladinskim organizacijama rad je, u prošloj godini , bio — takodjer — intenzivan i svestran. Djelo¬ vanje naših matičnih organizacija, uglav- norn, je samo humanitarno. Omladina ie — medjutim — svoju djelatnost svela na druga područja, jer se rad v, našim omladinskim organizacijam,a kreče u pravcu — organi- eacionom, kulturnom i politiikom. Jasno je, da je taj i takav rad našeg emigrantskog mladog naraštaja- ne samo poželjan, nego i neophodan, jer nismo emigrirali samo zato da — ovdje — medjusobno djelujemo u smi¬ slu humanitarnom. Mi smo tu zato, da lakše oživotvorimo svoju narodnu misao. Zato moramo svi mi biti na čistu. sa karak- ierom ove svoje funkcije koja nam je dodi- jeljena onim momentom kad smo postali emigranti. O publicističkom radu. naših omladinaca i omladinki može se govoriti samo pohvalno. Osobito onda, oko se uzrfiu u obzir prilike u kojima se je taj rad vršio. Omladinska rubrika u našem- emigrantskom glasilu »Istri« bila je — tokom prošle godine — ob- javljivana vrlo cesto i njen je sadržaj bio uvijek na višini. U stvari, omladinska ru¬ brika predstavlja u našem listu jedinu stra¬ nica na kojoj su se — u posljednje vrijeme —• tretirala naša ideološka pitanja- I upra¬ vo u tom posljednjem leži njena važnost. Iz te se je rubrike moglo vrlo tako razabrati da se naša emigrantska omladina ne samo izgradjuje, nego da u pravom, smislu riječi — djeluje i da je njeno djelovanje stvarno, jer je uslovljeno njenim sposobnostima. ■ Na početku Nove godine možemo sast.a- viti bilans prošlogodišnjega ra,da, ali mo¬ žemo — u isto vrijeme — i postaviti pro¬ gnozo- za rad u ovoj novoj godini. Što se tire naše emigrantske omladine možemo mirne duše reči da postoji apsolulna sigur¬ nost da če ona nastaviti započeto djelo. Naša,' emigrantska javnost mora se zato po¬ nositi. švojom omladinom i nastojanjima svoje omladine izlaziti — u svakom slučaju — u susret. Uvijek smo vedro gledali u budučnost. Optimizam^ nas nije nikada napuštao, jer ncpokolcbivo vjerujemo u konačni triumf zdrave i pozitivne misli, u pobjedn razbora \ konstruktivne djelatnosti u ljudskom dru¬ štvu ... I radi, svega toga sa somopouzda- njem i puni entuziazma vršimo svoju na¬ rodnu dužnost. Naša omladina spašavo ovu našu emigrantsku zajednicu. U to više niko ne sumnja. i £ DROBIŽ — Burgettsto w n, Pa.. (USA). _ Za pljučnico j? umrl Anton Jeram, star 60 let in doma iz Zeliria pri Cerknem na p r j_ morskem. V Ameriki ie živel 35 let in je bil dobro poznan po naselbinah Pennsylvaniie kjer je pred leti prodajal zlatnino. ' * — Cleveland, (USA). — Po triletni' bolezni ie pred dnevi preminil Mike Pav¬ letič, ki je bil doma iz Predzida prj Bab¬ jem polju. Drugič ie prispel v Ameriko pred 20 leti. Po ppklicu je bil kovač ♦ — Cia r id ge, Pa.. (USA). — Srčni kapj je podlegel Josip Jardaš, star 64 i e t in rojen v Kastavu na Primorskem. Z a . pušča ženo. * — Dekani. — 90-letna Ana Lenardon iz Dekanov se .ie na gladkih tleh spod- drsnila in padla ter se ranila na obrazu Odpeljali so jo v bolnišnico, kjer je za¬ radi nastopivših komplikacij čez nekaj dni umrla. ♦ — Gorica,— Umrl je, kakor pi¬ šejo listi, najstarejši goriški kmetovalec To je bil 97-letni Brumat Josip, stanujoč v ul. Sv. Mavra — Rio de J a n e i r o, Braz, — Umrla ie. Antonija Štor por, Černigoj rojena v Dobrav.iu pri Sv. Križu v vipavski dolini Zapustila ie rnož;i in tri otroke. ♦ — Trst. — Neznanci so napadli Aloj. zijo Spagirič. staro 30 let. Ranili so jo po vsem telesu Oblasti poizvedujejo za slučaj. * — Trst. — Pred' sodiščem sta bila oproščena Ivan Vivoda in Jurij Prester. V obtožnici sta bila obdolžena, da sta igrala hazardne igre z otroci na nekem travniku izven mesta. * — Trst. — Ker so pretepli Bogatca Josipa na Kontovelu in se mu predsta¬ vili za policijske agente so bili pred so¬ diščem obsojeni Rupel Marij na osem mesecev zapora, Štoka Stanislav in Da¬ niel Emilij vsak na 6 mesecev zapora. ♦ — Trst. — Na železnicah so sedaj uvedli nove odredbe o načinu odhoda vlakov. Odslej ne bodo kondukterji žvi¬ žgali in ne lokomotiva, temveč bo samo želežniški uradnik dal s posebno pali¬ čico znamenje za odhod. * — Trst. — Nov dok za ladje bodo zgradili v ladjedelnici pri sv. Andreju. Ta potreba se je že delj časa opazila, ker so morali večje ladje za dokočna dela poslati drugam. * — Trst. — 23-letnega Alojzija Metli- kovca je vrgla burja ob zid, ko se je pe¬ ljal s kolesom. V bolnišnici so zdravniki ugotovili, da ima počeno lobanjo. Njego¬ vo stanje je zelo resno. * Trst. — Izvršili so kolavdacijske poskuse z ladjo »Fede« (12.000 reg. ton), ki je bila spuščena v morje za časa Mu¬ ssolinijevega obiska v Trstu. ♦ Trst. — Umrli so Sosič Ivan 73 let, Verbajs German 25, Svetina por. La¬ hajnar Marija 67. Bone Katarina 81, Poropat vd. Cerkvenik Marija 69, Mrev¬ lje Evgenij 50. Žiberna Jurij 9, Kralčič Anton 32. Sodr.ik Karmela 29, Besed¬ njak Karlo 65. Kozlovič Avrelija 15. * — Trst. — Pri sv. Mariji Magdaleni se je polil s kropom 4-letni Marij Zad¬ nik. Prepeljali so ga v bolnišnico, kjer so zdravniki izjavili, da je izven opas- nosti. * T ^ rs *- — Tržaški listi objavljajo sedaj statistiko ljudskega gibanja v letu 1938 za mesto Irst. Kot vidimo prirastek pada že nekaj le; sem jn je tudi z a 1. 1938. manjši v primeri 7 1. 1937. Sledeča razpre¬ delnica nam to jasno pokazuje: ♦ Trst. — Na Katinari je 3-letni Do¬ rotej Lavrenčič, ko se je igral v kuhi¬ nji z drugimi otroki v času ko je mati prala perilo, padel v posodo, kjer je bi¬ la vroča raztopina luga Deček je dobil zelo težke opekline po trupu in nogah. Prepeljali so ga takoj v tržaško bolni¬ šnico. Toda zdravniki so takoj izjavili, da deček ne bo izdržal. Obupana mati, ko je vidla.da je vsako upanje zaman, je vzela dete in ga nesla domov, da_ bi umrl doma in bil pokopan na domačen pokopališču. Ko ga je nesrečna mati prinesla domov, je otrok umrl baš na pragu domače hiše. * Vreme. — Na prefekturi v Trstu je bila zaprisežena nova občinska upra¬ va iz Vrem * — Zagreb — Izašao je u Zagreb. 11 prvi broj tjednika »Deutsche Nachri- hten«, glasila njemačke manjine u Ju¬ goslaviji. U prvom broju piše list da i» u je ciij obrana jezika, kulture i zajednic- ke sudbine Nijemaca u Jugoslaviji s os- talom svojom njemačkom bračom. BROJ 2 . »ISTRA« STRANA 3 NAŠ DRAGI BARBA RIKE RIKARD K AT ALI NI č-J ER ETOV JE, PJESNIK-SVEČENIK NARODA SVOGA - TRI VELIKE »f TUGE BARBA RIKINEi SEDAMDESETGODIŠNIJICA RIKARDA KATALINIČ-JERETOVA VA ČRNE,N SVETE (Odlomak) Naši lepi kraji Kade sunce sjaji I amejki plodni, kuki, estre hrldi, Kade se Primorca mama ruka vidi, Piineštrice male s lončen inažurani I bašelka p ime naše rodne strani... ■-Moja Istro lepa... Ja san va tujine --srce mi se cepa! R. K A TALIN I C-J N R K TO. V Dragi barba Rike! Ne pišem ni članak ni študiju o Va¬ ma. Da pišem no vinski prigodni članak, morao bih se obračati čitateljima i po¬ četi nekom stereotipnom frazom, na pr.: »Naš proslavljeni istarski pjesnik« ili; »Začudilo nas je da je naš uvaženi književnik i narodni borac gospodin Ri- kard Katalinič-Jeretov navršio — se- damdesetu godinu«, ili nešto slična. A da pišem študiju morao bi zaviriti u po- vijest književnosti da nadjem datume i razne podatke o Vama i godini iziaže- nja Vaših knjiga, pa bih, možda, počeo kao naši književni historičari devedese- tih godina, koji su o svakom piscu po¬ cinkali: »Rodio se hiljadu te i te godi¬ li e, dana i mjeseca toga i toga u uba- vom i kitnom primorskem seocu od majke rodjene tako i tako« itd. I onda bi takav članak o Vama ispao kao da je pisan u težkim, porod,jajnim mukama po pedeset para redak, uključivo i potpis. Ja sam, eto, odluči.o da Vam mjesto toga napišem ovo pismo. Tako ču barem donekle ispraviti par svojih propusta što Vam nišam odgovorio (dakako u to¬ ku više godina) na par pisarna- Ne od¬ govoriti, Vama barba, na pismo zaistaje velik propust, jer Vi tako spremno i br- zo odgovarate svakome i o svačemu. — Vjerujte mi da sam se isprva čudio toj Vašoj revnosti, dok nišam napokon do- šao do zaključka, sigurno potpuno is- pravnog, da ta Vaša spremnost potice iz Vaše, kako da kažem, finoče, ali ne one obične, bontonske, več iz finoče du¬ ha i iz one Vaše tankočutne i duboke duše koja ne može niti u najmanjoj stvari nanijeti nekome krivicu i bol, pa potekla ta krivica i bol iz jednog zabo- ravljencg odgovora na obično pismo. A tu Vašu dobrotu i finoču (nesre- tan izraz ta finoča i ne baš zvučan. ali to najbolje označuje ono što mislim) upoznao sam prvi put negdje 1924 ili 2o par godina iza dolaska ovamo. — Tada sam Vas prvi put vidio. Bili ste tada tajnik Jugoslovenske Matice u Zagrebu, a ja sam bio još djak. Siromašan, kao što može da bude siromašan neki sin istarskog seljaka koji je prešao potajno granicu s jednim odijelom »od duzine« na sebi — bez putnog troska, bez torbe i kufera i bez nade na novčane uput- nice od kuče. Te godine (bile su ferije) prošao sam kroz Zagreb za_ Dalmaciju, a u Zagrebu sam ostao bez dinara. Ni za voznu kartu nišam imao- Tada me neki drug uputi Jugoslovansko j Matici^ ia Matica je tada dobro stajala). I reče mi nek se iie plašim, da je tamo tajniu barba Rike. . , r .. . , I otišao sam — ne toliko Matici, ko¬ liko barba Risi. Tamo u Gornji grad, u neku palaču (mislim vladina, banovin¬ ska ili tako nešto). Debeli sagovi, širo¬ ka stubišta, ogromno, i za moje po,imo- ve, luksuzno. Bojazljivo sam koracao kroz one ogromne hodnike u strahu aa če iza svakih vrata dreknuti neko na mene. Nekako sam s ustreptalim srcem na- šao Vaša vrata, pokucao — i več sam sjedio prema Vama za stolom. Toga ča¬ sa sam bio kod kuče, iako Vas do tada nišam nikada vidio. Tako sam se osje- čao na sigurnu, tako ste me lijepo pri- mili, da mi je bilo neugodno reči pošto sam došao. A lijepo se toga sječam, i Vama je bilo nekako neugodno da me pitate, iako ste dobro znali što me vodi k Vama. I na takav način ste mi po¬ nudili neku potporu (sječam se dobro i cifre) da sam tog časa lijepo osjetio kako je Vama teško davati ljudima no- vac — ne radi novca (Bože sačuvaj!) ni radi sebe, več radi onoga kome dajete. Kao da ste Vi u položaju onoga koji moli, tako ste osječali — tako ste su- osječali s onima koji su biti potrebni. A takovih ljudi ima malo — gadno malo ih ima- — (Kako bi bio lij ep ovaj život da je večina ljudi takove duše!) Da ne bi oni zlobni (kojih ima na ža¬ lost više nego dobrih) rekli da Vas se sječam i da Vas štujem radi one pot- pore u nevolji, moram nadodati da ja, i sa mnom cijela moja generacija (a i neke ispred i poslije nas) znamo za Vas još iz pučkoškolskih klupa. I da Vas od tada volimo. Kada nismo još ni znali šta_ je to pjesnik i književnik, mi smo dočekivali »Mladog Istranina« i »Mla- dog Hrvata« s Vašim potpisom kao vo¬ ljena prijatelja. I one pjesme i one pri¬ če s potpisom »Barba Rike« bile su nam toliko bliske i mile da smo ih spontano učili napamet. X neosjetno smo postajali bolji — i ne znajuči kako izgradjivali smo se nacionalno. Ja mi¬ slim da, nema danas Istranina koji je čitao taj list kojega ste Vi, (uz surad- n.iu V. Čara Emina i J. Kraljiča) ispu- njavali, nema nikoga od onih koji su ga čitali da su prevrnuli vjerom. I borbe- niji smo postajali, pa smo svaki put ka¬ da bi došao »Mladi Hrvat« započinjali rat s djecom iz Legine škole. Vaše pje¬ sme i priče ulij e vale su u nas snagu — tu smo doznavali da nismo sami i tu ste nas učili da je materinski jezik i narod¬ nost svetinja. Tada smo se osječali da- leko, daleko visim od onih iz Legine ško¬ le, jer mi smo imali barba Riku, a oni — oni su dobivali samo otrcane krpe gradske gospode. Kasnije, kada sam odrastao i počeo da učim književnost, češče sam se toga sječao i pitao sam sebe: što je bilo u onim pjesmama i pričama da su tako magično na nas dielovale. I svaki put kada bi u nekom listu naišao na neku takozvanu dječju pjesmu i kada bi me ta pjesma ostavljala hladnim s nekim okusom mlakošečerene ustajale vode, potražio bi »Mladog Hrvata« ili kakovu Vašu pjesmu, da vidim jesam li se ono u djetinistvu varao. I sa strahom bih počeo s čitanjem Vaše pjesme. boječi se da neču ni u njoi nači više nista. Ali — uvijek bi s veseljem ustanovio da one kratke lagane pjesmice i priče iz »Mla¬ dog Hrvata« imaju još onu staru ma- gičnu moč. I našao sam razliku izmedju Vas i onih drugih (ogromne večine) takozva- nih dječjih pjesnika. Dok su drugi pje- vali razumom (po poetici i gramatiči) i dok su pisali pjesme za djecu misleči da za djecu može da se piše kako bilo i što bilo, pa i bez srca i bez ikakva dara. Vi ste osječali kao dijete. Imali ste dušu djeteta i zato smo Vas mi djeca volieli i razum jeli. Vi se nikada niste obračali U božienoni broiu »Primorskih novitia« izašao ie liiep i topao članak prigodom 70- godišnjice Rikarda Katalinič-Jeretova. Do¬ nosimo neke važniie odlomke iz tog članka: Rikard Katalinič-Jeretov ie Vološčak. po majci Moščeričanin. Ko ie iedanput sa¬ mo bio u tim dvim tipičnim primorskim, našem sren dragim, rnjestancima nije se mogao oteti bohiom do.iniu propadanja, ne- stajanja svega što je sačiniavalo bitmi sa- držinu ovili gmjezda morskih vukova. Osta¬ la su samo »pusta ognjišta«. naherene kndi- ce čvrsto zatvorenih kapaka, uske strme uličice, po koja volta. Sve ono ostalo, na¬ ma milo i ‘drago, otpuhnulo je novo vriie- me. Malome Rikardu ie mati umrla vrlo rano, bilo mu ie tek šest godina. Za svakog je čovieka najveda bol kad izgubi svoju roditeljku, ali za osjetljivu pjesničku dušu bol je još veci. On de se majke siečati ci- jelog života i ena de biti jedna od terna njegovih elegičnih pjesama. Sudbina ce pje¬ snika još dva puta teško pogoditi. Izgubit de sestru ko.iu ie nada sve volio, i. napo¬ kon. izgubit če i svoju užu domovinu- Te tri velike tnge osnovni su ton goto¬ vo svili njegovih lirskih kompozicija. Prva mu je pjesma štampana u njego¬ vo} petnaestoi godini n irščanskoj »Našoj slogi«. U toj se pjesmi buduci pjesnik pita:: u priči d ječi Vi ste jednostavno pisali pjesmu i priču- Svoju, iz sebe, za 'sve ljude koji imaju srca. A djeca ga imaju najviše. I odatle ono magično djelova- nje Vaših Štihova na djecu. I Vaš utje- caj u formiranju nekoliko generacija hrvatske istarske d ječe. Još jedan primjer o Vašem utjecaju: Kada sam kasnije počeo ponešto piska - rati, pa pokušao kao poletarac i s pje¬ smama o Istri, nesvijesno je svaka ta pjesma imala barba Rikinu intonaciju. A još kasnije kada sam se bio uredniku jednog tjednika obavezao da ču mu za svaki broj slati u feljton jednu crticu o Istri, Vi ste me, i nehotice, pomagali. — Utorkom je crtica morala biti gotova, a kada ona takozvana inspiracija (koja uza sva naša racionalistička razlaganja ipak donekle postoji) nije dolazila, ja bi uzeo neku Vašu knjigu, najradije ono posebno izdanje »Savremenika« o Istri. I pročitao bih jedan dio one divne stvarce o Majki Margareti ili M a j č i n plač ili onu Istarsku 1 e- gendu. I kao da je nešto s tim čita¬ njem ulazilo u me, počeo bih pisati. — I crtica bi bila gotova. Nije vrijedila bog- zna što — čak mislim (a drugi pogoto- vo) da nije vrijedila nista, ali eto, obe- čanje je bilo ispunjeno. A i to nešto vri- jedi, mislim da ispunjeno obečanje vri- jedi i više, od ne znam kako uspjele čr¬ tice. Eto, samo po ovom do sada vidi se, kolik ste ut ječa j vršili na nas mladje Istrane jer nišam ja sam koji sam Vaš dužnik. Ima nas mnogo — a medju njima vrlo mnogo i onih koji su ostali tamo dolje — jer i oni su u djetinjstvu čitali barba Riku, pa je mnogi i mnogi samo zato ostao vjeran svojem narodu, što ga je odgajao barba Rike. I mnogi od tih naših mladjih i starijih drugova tamo dolje ostao bi bio potpuno nepi¬ smen da nije bilo Družbe Sv. Cirila i Metoda kojoj ste Vi bili neko vrijeme i tajnikom. A što da kažem o stvaranju kulta Istre ovdje. Kumičič je onaj koji je Istru unio u hrvatski kulturni, pa done¬ kle i politički život, a Vi i Car-Emin, uz još neke, nastavili ste. I nema danas škole u cijeloj državi valjda u kojoj se nije deklamirala kakova Vaša pjesma o Istri. Vi ste svojom pjesmom Istru pri- bližili svima ovdje — a to je mnogo, mnogo uspješnije nego hiljade pijanih zdravica i frazerskih govora s Iupanjem u prša i naoko važnim isprsavanjem. A Vi ste ostali siromah- Iako ste u onim poratnim danima kada se bez tr- nokopa i lopata s jekla granica kroz na¬ še tijelo i politički djelovali i izdavali list u kojern ste na stranim jezicima propagirali našu stvar (»Adriatico ju- goslavo« mislim da se zvao taj list). Vi ste o torne uvijek šutjeli i skromno ži- vjeli i skromno pjevali dalje. I nikada niste iznosili svoj rad — i dok su mno¬ gi i mnogi vaši nekadašnji drugovi dočekali stari je dane uz svoje og- njište i svoju obitelj. Vi ste ostali — samo barba. Barba sa mnogo neputa, ali vjerujte barba, da Vas svi mi mnogobrojni Vaši neputi i štujemo i volimo i to naše poštovanje i naša Iju- bav neka Vam bude znak da niste uza- lud potratili svoj dosadašnji život. U ime svih ostalih »neputa« Vaš odani Tone Peruško »Kad de mojem rodu Ijepši 'doci ‘dani —- SIcbodice blage — željno iščekivani •..?« Njegovo se je ime brzo pročuio. Njegov zvonak stih. niežan, elegičan sadržaj. osvo¬ jit ce doskora srca čitalaca. Svoje pjesme notpisivao ie pseudonifnom Veljko Jeretov. Svi su tadanji vidjenlji hrvatski listovi do¬ nosili njegove crtiče i pjesmice. jer se i pjesnikovo im?. Veliko Jeretov, brzo pro¬ čuio po cijelom našem narodu. 1891 god- pokupi nekoliko svoiili pjesama i izda ih pod naslovom »Pozdrav Istarskog Hrvata«, či¬ sti prihod te knjige poklonio ie »Bratovšči¬ ni hrvatskih ljudi« u Kastvu. Godine 1894 siijedila ie druga zbirka pjesama. »Mrtvoi majci«. Kritiki je ovu zbirku vanredno po¬ hvalila i izrekla nadu da de naš narod n Rikardu Katalinidu-Jeretovu dobiti vrlo dobrog pjesnika. Taj sud potkrenile su i druge njegove zbirke: »Primorkinje«. »S moje lire«, a osobito čuvene mu »Zadnje pjesme« ; »S Jadrana«. Osim vijenca vrlo nježnih pjesama posvečenih u knjižici »Mr- tvoj sestri«. Katalinid je izdao još i zbirku pjesama u prozi »Inje«. Njegove druge čr¬ tice i pripovijesti izašle su u knjiži »Našim krajem, našim morem«, ali najvedi ie dio uiegova rada ioš i 'danas razasut po raznim časopisima i novinatna, hrvatskim i srp- skim. i TRI VELIKE TUGE BARBA RIKINE RIKARDU KATALINIČ - JERETOVU POVODOM NJEGOVE 70-GODIŠNJICE ŽIVOTA (8 I 1869—8 I 1939) Barba Rike ! To rika je mora i vala. Šum slapa što stenje i zbori, Krik vjetra što lama i ruši, To panj je sa istarskih žala, Što u noč nam svijetli i gori Sa raspečem Istre u duši!... I srcem uvijek mlad! U poletu duša mu smaže Da odoli suzama vaja — Da križeve na sebe slaže! — Ko vječna da mladost ga rodi Sa goručom bakljom nas vodi Kroz garišta smrznutog kraja ... I zove i budi! Iz grudiju teče mu česma I krajem svud ječi mu pjesma Na rodenoj grudi!... To pjesma je naša! Kap krvi iz duše mu bistre, To zov je sred bola i tmuše, To krik je ispačene duše Izgubljene Istre! Barba Rike! Za pravdu i pobjedu krvi Uz heroje naše Ti vi jekom bje prvi! Nek pjesme Ti i dalje zbore Dok duša Ti svijetla i vrača Kroz prodolja suza i vaja — Ne dočeka svanuče zore I dan uskrsnuča — Porobljenog kraja! J o s. A. Kraljič. RIKARD KATALINIČ- JERETOV JE FJESNIK- SVEČENIK NARODA SVOGA U zagrebačkim »Novostima« napisao je Dinko Sirovica takodjer prikaz života i ra¬ da barba Rikina. Izmedju ostaloga veli: »Kroz sve njegove pjesme govori srce. koje ljubi otadžbinu i narod svoj, koje s njim iskreno dijeli sve radosti i žalosti- Liubav prema rodnom kraju, prema Istri, prema majci sestri i svima iz njegova kra¬ ja, ljubav i poštovanje prema istarskim na¬ rodnim borcima, prema istarskim velika- nima uma i umjetnosti. — našla je u njego¬ vim pjesmama najljepši odjek_« Radio ie uvijek revno, i požrtvovno, ne gurajudi se. ne uamedudi se. Tih j Sedati, zadovoljio se je time da dade oduška svome srcu, da trpi i da se kao ptica selica jav 1 sad iz jedne sad iz druge Strane svoje domovine... Kataliničev pjesničkj rad može se sinte¬ tizirati u d vije riieči: osječaj i karakter- On u pjesmi voli iskrenost jednostavnost, duboko prožimanje onoga, što eovjeka čini plemenitim, on u pjesmi sučuvstvuje sa svime, što je plemenito, sa svima, koji ple¬ menito posvečuju svoj? snage dobru | ije- poti. Kritika se je o tom pjesničkom radu iz¬ jasnila najijepše, najpovoijnije. Katalinič je sebi osvojio jedno od čednih, ali zato traj¬ nih i zaslužnih mjesta u povijesti naše li¬ terature. Pjesme su mu po srcu duboke, a imaju pored lirske i didaktičnu vrijednost, jer su narodu ukazale mnogu lijepu istinu i razsvijetlile u njegovom srcu mnogu za- pretanu iskru Mnoge su njegove pjesme i crticc pre¬ vedene na talijanski, francuski, njemački. češki i ruski jezik. Istakao se je i kao omladinskj pjesnik i pisac. a vrijedne su njegove novele, od ko¬ jih je neke napisao u zajednici s Viktorom Carem Eminom. Sve u svemu. Rikard Katalinič Jeretov je pjesnik-svečenib naroda svoga za kojeg je imao uvijek samo riječi utjehe, bodre- nja i uvjeravania, da de mu sudbina ipak iednom biti bolja i srečnija...» ODGOVOR NA JEDNO PITANJE Na našu noticu u proštom, kroju o gosp. Lmbertu Urbaniju (Urbancu) primili smo dva pisma. Jedan Htatelj nas vpozorava na članke u nekim ovdašnjim lislovima o Ur¬ baniju i s time v vezi nam javlja da on ima dokaze da je g. 17., kao što smo to posljed nji put javili, saista bio, ili je još sada. ekspert za. izmjenu prezimena, a drugi ne vjeruje u to kada se tako lijepo o njemu v ovdašnjoj štampi piše, lcaie taj Htatelj. Da zadovoljimo narotito toga posljed~ njega javljamo mu. a i ostalima koje to za¬ nima, da je u knjiži ko ju je napisao Aldo Pizzagalli (»Per V italianitd dei cognomi «) 7 koja je izašla u Trstu 1929 (Libreria Treves-Žanichelli) na str. 49 citiran do- slovno dekret prefekta trščanske pokrajine br. 11419,13953 od 21 juna 1927 kojim se imenuje prof, Umberla Urbanija članom ko¬ misije za »povračanje prezimena u talijan- sku formu.« * — Čuveni dirigent Erich Kleiber odbio ie da prihvati angažman na milanskoj »Sca- li« sa motivacijom, da mu nije moguče do¬ vesti u skiai sa svojom savjesti, d a djelu- je na jednoj operi u lcoju Židovi nemaiu pristupa. Direkcija milanske »Scaie« izjavi¬ la je, da je Kleiber odbio angažman iz »ap- surdnih rasnih razloga«. STKANA 4 »ISTRA BROJ 2, ** MISEL IN DELO ” Ou DVAJSETLETNICI JUGOSLAVIJE Kot 12. številka revije »Misel in delo je izšla zelo obširna in 370 strani obsega¬ joča knjiga v revialnem formatu, ki nosi naslov »Ob dvajsetletnici Jugoslavije«. Ta broširana knjiga vsebuje vrsto člankov raznili kulturnih mož in političnih delavcev, Njena vsebina je: UVODNE BESEDE Alojz Gradnik: Na prvi postaji Urednikovo sporočilo Dvajset let (dr. Branko Vrčon) IZ BOJEV ZA NAŠO SAMOSTOJNOST Kasto Pustoslemšek: Ko smo pripravljali pota Dr. Niko Zupanič: Pojav obnovljenega Jugoslovenstva ob nastopu XX. stoletja Božo Borštnik: O naši mafiji Kasto Pustoslemšek: Pod skrbstvom Avstrije Dr. Bogomil Vošnjak: Jugoslavija v emi¬ graciji Dr. Ernest Turk: Naši vojni dobrovoljci .Marko Markovič: TJdeo dobrovoljaca u oslobodilačkom ratu Dr. Prvislav Grisogono: Na terenu london- skog pakta Vekoslav Špindler: Od majske deklaracije do Jugoslavije Dr. Fran Ilešič: Ekstenza zagrebške uni¬ verze v Ljubljani (1907—1909) Vojislav Bogičevič: Pregled političkih pri¬ lika Bosne i Hercegovine 1878—1918 Dr. Ante Trumbič (rp) DVAJSET LET V SVOBODI Dr. Prvislav Grisogono: Osnove i evolucija jugoslovenske špoljne politike Dr. Gorazd Kušej: Naš ustavni razvoj Dr. Štefan Sagadin: Vprašanje naše uprav¬ ne ureditve Božidar Borko: Slovenska kultura v Jugo¬ slaviji Josip Ribičič: Naše mladinsko slovstvo v svobodi Dr. Lavo Čermelj: Bilanca našega naroda za mejami Josip Breznik: Nekaj statistike in pripomb k razvoju naše srednje šole Gustav šilih: Razvojna slika naše ljudske šole Engelbert L. Gangl: Razvoj in delo so¬ kolske organizacije Anton Melik: Populacijski problemi v dobi 1918—1938 Dr. Stojan Bajič: Naša socialna politika Hi ja P. Perič: O razvitku službe zbrinja- vanja nezaposlenih u Jugoslaviji Dr. Alojz Zalokar: Križi in težave jugoslo¬ vanskega zdravstva Dr. Črtomir Nagode: Naša komunikacijska mreža, nje razvoj in dopolnitev Milan F. Rakočevič: Dvadeset godina Črne Gore u novoj državi Dr. Vasilij Rundo: Država kao kulturni problem Dr. Bogumil Vošnjak: Tri Jugoslavije Jelo Janežič: Od nacionalne k državljanski vzgoji SKLEPNE MISLI (Uredniški odbor) Knjiga stane SO din. E NASI POKOJNI J IZ UPRAVE Dr. Lukman Srečko — Beograd — Za, godinu 1938 dugujete još Din 11.— Čok Albert — Selnica — Pretplata podmirena za cijelu 1939 i prvo tro- mjesečje 1940 godine. U fond »Istre« Kosman August — Sušak Din 12.— Golmajer Bogdan, učitelj — Selnica Din 10.— Bančič Šime, sreski načelnik — Travnik Din 12.— UPOZORENJE Za godinu 1939 nečemo izdati naš kalendar »Soča«. Molimo sve naše pret- platnike i društva da ne šalju pretplatu za kalendare da se tako izbjegne ne- potrebnom dopisivanju i troškovima. UMRO FRANJO ŠKALAMERA U mjesecu decembru prošle godine preminuo je u Berseču gosp. Franjo škalamera, veliki rodoljub, u visokoj starosti od 89 godina svoga života. Brije nekoliko mjeseci umrla mu je i njegova supruga Vinka, s kojom je sproveo pu- nih 63 godine bračnog života. . Pokojni škalamera bio je bistar i ra- zuman čovjek, te je bio opčinskim upra¬ viteljem (županom) pune 34 godine. Kao taka v branio je energično prava svojih mještana, a gdje je vidio da se nepravica čini znao je on i nadležnima predbaciti tu nepravdu. Zato su ga i njegovi protivnici poštovali. Bio je više godina članom pokrajin- skog poljodjelskog viječa u Poreču i pot- pretsjednikom kotarske gospodarske za¬ druge Volosko-Opatijske. Osim toga zdušno je radio kao upra¬ vitelj Bersečkog društva za štednju i za j mo ve, ko j e društvo je tako lijepo na¬ predovalo. Neko vrijeme vodio je i po- štanski ured. Pokojni škalamera bio je prilično imučan čovjek, ali uza svoje imanje skr- bio se mnogo za dobro svojih opčinara. Kad su se vršili budi koji izbori svi nje¬ govi opčinari išli su za njim kao jedan čovjek, tako da ni j e bilo nijednog pro- tivnika. On im je bio vodja u svemu. Uzgojio je časno svoju djecu, kojima izražujemo kao i rodbini naše sažalje- nje, a^milom pokojniku neka bude laka zemljica, koju je žarko ljubic! — N. P, t IVAN PAULIN V Gorici je umrl 6 januarja v starosti 79 let Ivan Paulin znani posestnik in go¬ stilničar v ul. XX. septembra. Pred sve¬ tovno vojno je imel gostilno v Oslaviju, Bil je delaven mož in je tudi deloval pri raznih naših organizacijah obenem je bil predsednik nadzorstva Kmetske banke Gorici, kamor se je preselil po vojni. Poko¬ pali so ga v Pevmi. Zapustil je ženo in se dem otrok. Sožalje! VI JESTI IZ ORGANIZACIJA TAVČAR ERNEST Dne 12. decembra 1938 je umrl v Po stojni v starosti 64 let Tavčar Ernest, že¬ lezničar v pokoju. Bil je iz Trsta, a se takoj v mladih letih naselil v Postojni, kjer je služil pri Južni železnici, po prevratu pa je bil kmalu upokojen, ker ni hotel, da bi ga prestavili v južne pokrajine Italije Bil je trden, kremenit značaj ter velik Slovan, trdno prepričan, da je bodočnost slovanska. Kot tak je vzgojil tudi svojo družino. Starejši sin se nahaja v emigraciji v Kranju, kamor se je zatekel potem, ko je prestal dvoletni zapor, radi svojega slo¬ vanskega prepričanja. Bil je to zanj hud udarec, katerega ni pozabil nikdar, Go¬ reče si je želel, da bi ga videl predno zatisne svoje izmučene, oči. Ni se mu iz¬ polnila njegova želja. Poleg njega je za¬ pustil doma še sina ter dve hčeri in svojo življensko družico, katera mu je stala zvesto ob strani 38 let. Kako je bil po¬ kojnik priljubljen, je dokazal njegov po¬ greb, katerega se je udeležila velika mno¬ žica Postojnčanov. Počivaj sladko in mirno svoj večni sen med Javornikom in Nanosom! GLAV. SEMESTRALNA SKUPŠTINA ISTARSKOG AKADEMSKOG KLUBA U ZAGREBU Istarški akademski klub u Zagrebu održao je dne 5 januara svoju redovitu semestralnu skupštinu u prostorij ama društva »Istra«. Na predlog pretsjednika Dodiča, _na- kon otvorenja skupštine i pozdrava čla¬ novima, jednoglasno je skupština pri- hvatila da se pošalje čestitka našem po- pularnom književniku Rikardu Katali- nič-Jeretovu prigodom njegove sedam- desetgodišnjice života. Iza toga ukratko iznosi klupske pri¬ like i teškoče s kojima se uprava borila za minimalno materij alno osiguranje svojih članova kroz prošli semestar. Ape¬ lira na kolege da u buduče što složni j e porade na našoj emigrantskoj stvari, po tradicijama naših starijih študentskih generacija ko j e su radom u našem klubu izgradjivale svoju emigrantsku svijest. Zatim je slijedio izvještaj tajnika iz kojega se relativno, prema radu kluba u prijašnjim semestrima, iako se klub tada nalazio u boljim prilikama, opazilo da je klupska djelatnost bila dosta ve¬ lika. Na koncu su slijedili kratki izvještaji blagajnika i knjižničar a te se odmah prešlo na hiranje novog odbora u koji su ušli: Pretsjednik: Božič Slavko, pot- pretsjednik: Dodič Stanko, tajnik I: Nemarnik Ante, tajnik II: Seme- 1 i c Branko, blagajnik I: Licul Ran ko, blagajnik II: Ritoša Ante, knjižničar: Mrakovčič Ljubo, od¬ bornik: Fedel Fumica. Nadzorni odbor: Posedel Ante, Udovič Rude, Antolovič Anka. Novi pretsjednik Božič zahvalio se kolegama na povjerenju i pozvao ih da uz svoje študije sudjeluju aktivno i u klupskom radu u smjemicama ko je nam nalaže naša emigrantska svijest. U eventualijama tretiralo se još pi¬ tanje budučeg klupskog rada, a nakon toga bila je skupština zaključena. ZAHVALA ISTARSKOG AKADEMSKOG KLUBA Prigodom proslave sedamdesetgodiš- njice života našega Barba Rike poklo¬ nilo je društvo »Istra« iz Splita u nje- govu počast, kao svog uvaženog pret¬ sjednika, fondu Istarskog akademskog kluba pripomoč od 300.— dinara. Uprava kluba izrazuje u ime svoje i čitavog članstva brat-skom društvu naj topli ju h valu, a našem popularnom književniku želju da bi nam u zdravlju poživio još mnogo godina. Odbor VJENČANJE U Splitu se 28 decembra pr. godine vjenčala gospodjica Neda Bolani, Spli- čanka sa gosp- Robertom Draščič, sudij- skim pripravnikom, našim zemljakom iz Buzeta. — čestitamo. USMENE NOVINE OMLADINSKE SEKCIJE »ISTRE« U ZAGREBU Omladinska sekcija društva »Istre« u Zagrebu održati če svoje redovite usmene novine, subotu dne 14 januara, u 8 sati navečer u društvenim prosto¬ rij ama žerjavičeva 7. Ove če usmene novine biti vrlo in¬ teresantne, pa molimo članove i prija¬ telje da dodju u što vedem broju. Odbor IZ KARLOVCA Društvo »Istra - Trst - Gorica« bo priredilo dne -. II. t. 1. ob pola 9 uri zve¬ čer v Zorin domu istrski večer, z do- šimim programom. Po dolgem času je društvo spet oživelo ter se z vnemo pri¬ pravlja za to zabavo, za katero vlada že sedaj velik interes. Upravni odbor. SKUPŠTINA »ISTRE« U SPLITU »ISTRA« udruženje emigranata Ju- goslovena iz Julijske Krajine, Zadra i Lastova u Splitu, sazivlje za dan 22 ja¬ nuara t. g. u prizemnoj dvorani Sokol- skog Doma svoju V. redovitu glavnu godišnju skupštinu sa slijedečim dnev¬ nim redom: 1) Pozdrav pretsjednika, 2) izvještaji tajnika, blagajnika i nad- zornog odbora, 3) razrješnica staro j i hiranje nove uprave te nadzornog odbo¬ ra i 4) eventualija. Pozivlje se članstvo da nefaljeno izvoli skupštini pristupiti. Početak u 10 sati. UPRAVA ČLANSKI SESTANEK KAMNIŠKEGA »TABORA« Kamnik, 9 jan 1939. — Članstvu in prijateljem našega Prosvetnega in podpornega društva »Tabor« v Kamniku sporočamo, da se vrši v restavraciji g. Klemenčiča na • Duplici naš društveni redni sestanek s predavanjem to nede¬ ljo 15 januarja t. 1. ob 3. uri po poldne. Na tem sestanku se bo določilo in razpravljalo tudi o morebitni prireditvi zabavnega večera v Domžalah kot lan¬ sko leto. Ker nas je mnogo ki se v letu 1939 še nismo videli, radi tega nasvidenje v nedeljo na Duplici! — Odbor DRUŠTVENA PROSLAVA Ženska sekcija Jugoslovenske Matice priredjuje dne 18. o. mj u oči rodjen- dana svog Visokog Pokrovitelja Njeg. Kraljevskog Visočanstva Kraljeviča To¬ mislava svoju tradicijonalnu društvena proslavu sa programom i filmom iz svagdašnjeg života Njegovog Veličan¬ stva Kralja Petra II., te plesom uz voj- ničku glazbu. Proslava se održaje u prostoriiania Oficirskog doma u Ljubljanskoj ulici (Kasarna Zrinjski). Početak u 20 sati. Istrani i prijatelji Istrana, dodjite! IN MEMORIAM UČITELJU JEREBU Zopet eden iz naših vrst! To pot si je izbrala neizprosna smrt svojo žrtev v učiteljskih vrstah in po kratki pardnev- ni bolezni pretrgala nit življenja Franu Jerebu, vpokojenemu šolskemu upravi¬ telju v Ljubljani. Pokojnik sicer ni bil naš rojak iz Primorja, toda preživel je vsa svoja mladeniška in moška leta tam doli med našim narodom severoza- padne Istre, med katerim je oral glo boke brazde narodne prosvete, pa se tudi izvenšolsko udejstvoval med njim s tolikim vspehom, da je v zvrhani meri zaslužil, če se ga ob tej priliki spomni »Istra« z nekoliko daljšimi vrsticami. Fran Jereb je bil rojen 16. februarja 1865 na Prežganju, mali gorski vasici litijskega okraja, kjer je bil njegov oče trden kmet in organist. Ker je kazal ve¬ selje do glasbe in si ga je hotel oče iz- vežbati kot organista-naslednika v do¬ mači cerkvi, zato ga je poslal v Ljub¬ ljano na orgijarsko šolo, ki jo je ta krat vodil sloveči naš glasbenik Anton Foerster. Med součenci si je našel mla¬ di Fran prve prijatelje, trajno prija¬ teljstvo pa je sklenil s tovarišem Pan¬ gercem, ki mu je večkrat prigovarjal, naj po dovršeni orgij arski šoli odrine v Koper in se posveti učiteljskemu stanu. Jereb je slušal Pangerčev nasvet in se že na jesen leta 1882 znašel v prvem letniku koperskega učiteljišča. Po šti¬ rih letih je dovršil svoje študije in sep¬ tembra 1. 1886 nastopil prvo svojo uči¬ teljsko službo v Dolini pri Trstu. Tako sta se po štirih letih zopet na¬ šla prijatelja Jereb in Pangerc. To pot na tleh tužne Istre, kjer sta, zavzeta za narodov dobrobit, kovala svoje^ na¬ črte. Svojo delavnost sta osredotočila zlasti v dolinski »Narodni čitalnici«. Za svojo izredno agilnost sta ze J a ..Y®^£?lp" sko priznanje, tako od strani eitalmsk ga predsednika dekana Jurija Jana prezaslužnega buditelja našega istrske ga naroda, kakor tudi obilo nedeljene hvale od strani domačega občinstva. Žal, da ni prič, ki bi vedele povedati kaj več o velikem delu, ki so ga vršili posamezniki zadnjih 20 let preteklega stoletja v slovenskem delu Istre. Ni več Jereba, pa tudi Pangerca, poznejšega dolinskega župana in istrskega poslan ca, že zdavnaj ni več med živimi. Zato bo pač umljivo, da je bilo po tolikih vspehih narodnega dela slovo iz Doline težko toliko Jerebu kolikor Dolinčanom, ko je bil vrli naš Prežganjčan leta 1896 na lastno prošnjo premeščen v približno uro oddaljeni Osp izbravši si malo preje življensko družico v ugledni družini Venturinijevi v Boljuncu. Toda tudi v Ospu ni držal mladi prosvetitelj svojih rok križem. Delal je, ker je bil dela vajen in je v delu našel svoji notranjosti odgovarjajočo zado¬ voljnost. In tu sredi dela med istrskim narodom sem 1. 1900 prvič zadel na ta¬ krat še mladeniškega moža, ko me je usoda vrgla kot novinca v bližnjo Pred- loko v službovanje In v posete k Je¬ rebu me je vedno vleklo, saj je znal moj novi prijatelj povedati toliko zanimive¬ ga iz svoje dolgoletne prakse meni, za¬ četniku na šolskem polju. Bil je izbo¬ ren metodik in bi po svojih sijajnih uč¬ nih nastopih spadal ne samo v pripro- sto vaško učilnico, temveč na kako prav vzorno učitelj iško vadnico, kjer bi mogel ob svojih nastopih dajati učiteljskemu naraščaju neprecenljive napotke iz bo¬ gate zakladnice svojega praktičnega šolskega dela. Po dveh letih so se na- ina pota radi moje premestitve sicer lo¬ čila, ostala sva si pa naklonjena tova¬ riša i nadalje, dokler nisva po dobrih 25 letih zopet trčila skupaj v Ljub¬ ljani ... _ Prijatelj Jereb pa je ostal še nadalje v Ospu, kjer si je v kratkih letih svoje službe uredil krasen šolski vrt, ki je bil naravnost vzor šolskim vrtovom daleč naokrog, obenem prava življenska šola Osapcem, ki so se mogli na tako ureje¬ nem vrtu marsičesa naučiti, za kar vedo še danes hvale svojemu nekda¬ njemu učitelju. Prav tako še ni pozab¬ ljeno Jerebovo glasbeno udejstvovanje v Osapski dolini. Bodisi na odru pri različnih narodnih prireditvah, bodisi na cerkvenem koru, povsod je bil mož na svojem mestu. Le vprašajte Osapce kaj vse so imeli v njegovi osebi! Tako so minevala leta in z njimi je rastla Jerebova družinica. Ljubki Mirici sta sledila še dva nebogljenčka. In vse to je Jereba kakor prikovalo na Osp in njega dobro ljudstvo. Ko pa je zaprosil dolinski nadučitelj Alojzij Bunc v zaslu¬ ženi pokoj, tedaj se je v Jerebu vzbu¬ dilo hrepenenje po nekdanji Dolini. In posrečilo se mu je, da je že meseca sep¬ tembra 1. 1911 zasedel Bunčevo mesto na dolinski štirirazrednici. če je deloval v Ospu s podvojene silo, se je vrgel v Dolini s potrojeno na novo delo, saj je vedel, da je samo v delu rešitev tako za posameznika, kakor za celokupnost narodovo. Med prvimi večjimi deli, ki so čakala rešitve v Jerebovem novem službenem kraju, je bila dograditev novega šolskega poslopja. Bilo je treba truda in denar¬ ja, toda volja dolinskih mož ni klonila. Njihovo neumorno prizadevanje je ro dilo v primeroma kratkem času časten vspeh in kdo je bil takrat srečnejši od Jereba, ko je v predvojni dobi zrastla v Dolini nova šolska stavba! Za šolo so polagoma prišle nove skrbi na vrsto. Treba je bilo pomagati pri domači Po¬ sojilnici, pri Kmetijski zadrugi je ča¬ kala neobdelana njiva itd. Pa je prišel Jereb in pokazal svoje zmožnosti: nje¬ govo delo na zadružnem gospodarskem polju je bilo v pravem pomenu besede blagoslov za vso dolinsko občino. Po letu 1918 se je poskušal uveljaviti tudi v novih razmerah, a mu žal ni upeio. Njegovo prošnjo za podelitev italijan¬ skega državljanstva so oblasti zavrnile in tako je moral 1. 1923 kakor mnogi drugi tudi on preko meje v svobodno domovino. Tu mu je bila podeljena služ¬ ba šolskega upravitelja v Rajhenburgu kjer je služboval od 1. 1923 do 1. 1926. Tega leta je bil vpokojen, a se je že 1. 1928 preselil v Ljubljano. Na Rajhen- burg pa so ga vezali bridki spomini, saj je pustil tam doli svoje najdražje: že¬ no in hčerko. Prvo leto po vpokojitvi je še našel zaposlitve v kaznilniški šoli na sodišču v Ljubljani, na kar je odložil tudi to mesto. Dovolj mu je bilo na¬ porne službe med štirimi stenami, saj je deloval med njimi nad 40 let! Nekaj let zatem je še posvečal svojo skrb naj¬ mlajšemu sinu Bogdanu, danes namest¬ niku državnega tožilca pri okrožnem sodišču v Celju, starejši sin Milan pa je bil itak že prej preskrbljen kot šolski upravitelj v Letušu v Savinjski dolini. Tako je potekalo Jerebovo življenje... Za ljubljanskim Bežigradom se je vži¬ vel v nove razmere učiteija-penzionista ter našel ondi krog mnogoštevilnih pri¬ jateljev, ki so vsi vzljubili prijetnega družabnika. Bil jim je kakor oče in še več, dne 17. decembra pa je nenadna pljučnica dovršila svoje... Po večkrat izraženi želji je bilo blagopokojnikovo truplo dne 20. decembra prepeljano v Rajhenburg in slovesno pokopano na tamošnjem pokopališču. Končano je... Počivaj mirno, nepozabni vzornik, tam ob savskih brege vih. kamor si že¬ lel, da ob strani svojih najdražjih sni- vaš svoj večni sen! Večna Ti slava! Ta¬ ko Ti kličemo mi, Tvoji bežigrajski pri-; ; atelji, tako ponavljajo za nami nešteti tisoči tam doli ob sinji Adriji... P. P. - — - - -odgovorni urednik: IVAN STARI, Zvonlmirova ni. 48. III kat. — Jlasnlk 1 izdavaC: Konzorcij »Istra«, Masarvkova ni. br. 28a. II. Broj telefona 67-80. Urednik: TONE PERlišKO. 5 -zairreb Masarvkova ni. br. 28a. - Za tiskam odjjovara: Rudolf Polanov« Zaerel Iliea br. 131. »Istra« Izlaz- svakos tjedna u Delak. — Broj ***** po,a !rodinC 2 Rul- - - za *.iozemstvo dvostruko, za Ameriku 2 dolara na godinu. — Oglasi se ratu naju po ejeniku. Hukopisi se ne vrača ju