Poštarina plačena u gotovon. God. XI. Broj 22 . U Zagrebu, 2 . juna 1939. Pojedini broj Din I.— Uredništvo i uprava ZAGREB, MASARAKOVA 28a Telefon 67-8U Uredništvo in uprava za Slovenije in slovenski del Julijske Krajine LJUBLJANA. Erjavčeva 4a G1ASILO SAVEZA JUGOSIOVENSKSM E M IGRAN ATA IZ JULIJSKE KRAJINE Kaša javnost i naš problem GOSPODARSKI PRILOG EMIGRACIJE Mi smo uvijek stajali i stojimo na stanovištu da problem naše brade u Ju- lijskoj Krajini nlje samo problem na¬ še emigracije, nego da je to naš sve- opči problem, koji se tiče svih Hrvata, svih Slovenaca i svih Srba, kao i cijele Jugoslavije uopde. Iz toga smo i izvo¬ dili zaključke za emigraciju, o kojima smo govorili u našem posljednjem član¬ ku. Danas želimo postaviti pitanje: ka¬ ko je naša javnost dosad reagirala na tu svoju dužnost? Odgovor na to pitanje nije mnogo utješan. Prva najkrupnija i upravo fatalna griješka je učinjena još u samom Ra¬ pallu 1920. godine, kada jugoslavenska delegacija nije postavila pitanje zašti- te naše narodne manjine, koja je po- slije Rapalla ostala u granicama su- sjedne države. Iz govora koje su povo¬ dom diskusije o ratifikaciji postignutog sporazuma vodjeni u talijanskom par¬ lamentu, jasno se vidi, da su talijan- ski delegati očekivali da če se pitanje te zaštite postaviti i svakako su bili, osobito ako se uzme u obzir \>ndašnja politička situacija i pripravni u tom po¬ gledu pristati na izvjesne koncesije. Na sjednici talijanskog parlamenta od 27 novembra 1920 god. pretsjednik vlade Giolitti je rekao: »Prestavnici srpsko- hrvatsko-slovenačkog naroda nisu sma¬ trali potrebnim da od Italije traže za- štitu onih svojih saplemenika koji po- staju državljani Italije. Italija je uvijek davala svima strancima najširu slobo- du, pa je jasno, da demo je još u vedoij m j eri dati onima koji postaj u talij anski gradjani. O ovoj točci se u Rapallu nije diskutovalo jer su narodi koji su pre- govarali sa nama poznavali našu lojal¬ nost!« Zbornica je ovim riječima burno aplaudirala. Ovaj propust, koji je zakrivila j ugo- slovenska delegacija, teško se je osjetlo nad našom bračom, koja su ostala u Ju- lijskoj Krajini, i mi svi znamo kako. U talij anskoj publicistici kadgod se govo¬ ri o našoj manjini u Jul. Krajini stalno se pokazuje na činjenicu, da Italija nl- je vezana nikakvom obavezom na zašti- tu prava te manjine. Osobito jasno i nedvoumno je to pod vukao u svojo j knji¬ ži »La protezione minoritaria e la so- vranita«, koja je izašla u Rimu 1936. g. njen pisac G. D. Musso, i u kojoj neže- nirano priznaje, da je cilj i plan faši- stičke stranke i vlade italijanizirati ma¬ njine u Italiji, kao i da vlada i stranka u tom pogledu postupaju sistematično i neumoljivom dosljednošdu. Očekivati se je moglo da de jugoslo- venska javnost reagirati na razne od¬ redbe, kojima se je nacionalna struk¬ tura naše manjine u Julijskoj Krajini postepeno demontirala. Jer na kraju krajeva pitanje slovenskih i hrvatskih škola i njihovo ukidanje — osobito ako se radi o tako velikom broju kao što je to bio slučaj u Julijskoj Krajini — Je i pitanje slovenske i hrvatske kulture, bez obzira na to gdje su se te škole na- lazile. Pa ipak, sve mjere preduzete pro- tiv tih škola u toku prošlih 20 godina nisu pobudile nikakvu vidnu reakciju u ovoj zemlji, iako ovde postoje razna sveučilišta, akademije znanosti i umje- tnosti, pa i druga udruženja kojima je dužnost da čuvaju narodnu kultura, a kultura jednog naroda nije samo kul¬ tura onog dijela tog naroda koji živi u jednoj državi (Jugoslaviji) nego svih njegovih dijelova ma gdje se oni nala- zili. Pa i pri objavljivanju i oejenjiva- nju dragih pojava narodnog života mi opažamo da naša javnost kada govori o Hrvatima ili Slovencima ima pred očima samo Hrvate i Slovence koji živu u Jugoslaviji, a onima koji živu preko granice i njihovom kulturnom, social- nom, moralnom, pa i političkom životu Gorički vočari zaštede godišnje Jugoslaviji oko 40 milijuna dinara samo na breskvama — Pionirski rad naših gospodarskih stručnjaka — Prijedlog za formiranje gospodar skog otsjeka Saveza U našem listu je više puta bilo govora o priiogu Istre hrvatskoi kul¬ turi, odnosno o priiogu slovensko g dijela Julijske Krajine slovenskoj kul¬ turi. Taj prilog nije mali i odgovara relativno priiogu ostalih hrvatskih pokrajina, dok je prilog Trsta i Goričke slovenskoj kulturi daleko vedi nego što je prilog ostalih slovenskih pokrajina. Ističuči taj naš udio, pod¬ črtavali smo i kulturno značenje Istre za ejelokupni hrvatski narod, od¬ nosno značenje Goričke i Trsta za cjelokupnu slovensku kultura. Medjutim do sada je vrlo rijetko bilo govora o gospodarskom dopri¬ nosu emigracije. Da se o torne bolje informiramo, zatražili smo razjašnje- nja od g. G v i d o n a Vesela, upravitelja Miillerovog industrijskog vo- darstva u Zagrebu. On nam je dao podrobne informacije, koje de mnogo zanimati, a i iznenaditi. — Još prije rata, započinje g. Vesel, naši gospodarski stručnjaci iz današnje Julijske Krajine podizali su gospodarstvo u hrvatskim krajevima, osobito u Dalma¬ ciji. Poznat je naročito Štrekelj koji je | nedavno umro u Biogradu na mora. On je vrlo zaslužan za podizanje vinogradarstva u Dalmaciji. Ali pravi rad naših gospo¬ darskih stručnjaka i gospodara započinje iza rata. — Razlozi su nam poznati donekle... — Jest, razlozi su poznati. Prvi razlog je visoki stupanj vočarstva i gospodarstva uopde u Goričkoj, a drugi uzrok je emi¬ gracija. Gorička je imala prije rata naj¬ bolje vočarstvo u Austro-Ugarskoj. Uzrok su bile povoljne klimatske i terenske pri¬ like i visok kulturni stupanj goričkoga slovenskoga seljaka. Goričko vode se iz¬ vozilo na bečko tržište, a goričke trešnje su bile poznate čak u Americi. Ali i danas poslije nestanka bečkog tržišta, gorički slovenski vočari su jači od talijanskih vo- dara, premda se u Italiji vočarstvo kulti¬ vira vedinom na veleposjedu, dok su u Goričkoj sami zemljoposjednici, mali i srednji, vočari. Tako je pred malo vremena bila ekskurzija vočarskih stručnjaka iz Ju¬ goslavije po Italiji, pa su ti stručnjaci pro- sudili da je najbolje vočarstvo u cijeloj Italiji — vočarstvo Štekera u Oslavju kod Gorice. — Prema torne su Goričani i vočari u Jugoslaviji? — Pa da, vedinom sami Goričani. Do- šavši u emigraciju, prenijeli su i svoje znanje i svoju ljubav za tu granu gospo¬ darstva. Najprje se započelo u okolini Za¬ greba. Prvi je započeo u Černomercu Brankovič Leopold iz Šempasa, zatim je Štrekelj osnovao vočarstvo kod Ba¬ njaluke, Blažiča, brat poznatog vodara Blažiče iz Gorice osnovao je vočarstvo u Stenjevcu, Z a v a d 1 a 1 u Podsusedu, u Sv. Klari su takodjer osnovali uzorno vo¬ čarstvo na zadružnoj bazi Goričani, u Smederevu je Ušaj dao inicijativu a i vodi uzorno vočarstvo brade Živkovič koje snabdijeva Beograd domačim vodem, poklanja veoma malo pažnje, svakako mnogo manje nego ona zaslužuje s ob¬ zirom na geografski kontinuitet, kao 1 brojčanu, kulturnu i moralnu snagu. čak u raznim statistikama i enciklope¬ dičnim izdanjima, u kojima se ima obu¬ li vatiti sve što je hrvatsko, slovensko, srpsko, prešlo se ili skoro preko one na¬ še brade koja žive i rade u Julijskoj Krajini. Pa ipak i to su Slovenci, Hrvati, Srbi! I oni spadaju u narodnu skupnost, bez njih ta narodna skupnost nije pot- puna. Ta griješka naše javnosti nije mala, osobito ako se uzme u obzir da broj Slovenaca, koji su ostali u Julijskoj Krajini, pretstavlja priličan procenat svih Slovenaca uopde. I povodom sklapanja pakta prijatelj¬ stva izmedju obe države kao i u toku prošle dvije godine otkada je ovaj spo¬ razum na snazi naša javnost nije po¬ kazala onaj interes za našu etničku ma- njinu u Julijskoj Krajini koji smo op- ravdano očekivali. Bilo bi više nego pri- rodno i logično, da ,se je povodom skla¬ panja toga sporazuma riješilo i pitanje manjinskih prava te manjine, i to u to¬ liko više što smo u pravu pretpostav- Ijati da se je u koncepcijama talijanske vlade i fašističke stranke izvršio u po¬ gledu manjinskih prava fundamentalni preokret otkada je sam pretsjednik vla¬ de u svom govoru koji je održao 18. sep¬ tembra t. g. u Trstu priznao svim na¬ rodnim manjinama pravo plebiscita. Brankovič Milan vodi poznato fru- škogorsko vočarstvo »Mutalj«, u južnoj Srbiji su naši uveli plemenite vodke u Bi- strenici, a u Sloveniji ima više manjih vočarstva; najjače je Sancinovo u okolici Ljubljane. — A ti si osnovao i podigao Miillerovo vočarstvo? — To je veliko vočarstvo na industrij- skoj bazi. Ravnatelj i svi pomočnici su emigranti. — A efekat svega toga? — Efekat je velik. Danas ima u tim vočarstvima oko 50.000 rodnih plemenitih bresaka. Ako računamo da svaka breskva dade oko 50 kg, to cini 2500.000 kg bre¬ saka godišnje. Do sada je Jugoslavija da¬ vala godišnje samo za breskve inostran- stvu (Italiji) oko 50—55 milijuna dinara. Danas uvoz iznosi oko 15 milijuna dinara, što znači da su naši emigranti prištedili Jugoslaviji oko 40,000.000 din. godišnje. — Ima li osim efekta u trgovačkoj bi- lansi još kakav drugi efekat od toga? — Baš taj drugi efekt ie još važniji od prvoga. Zamisli da na tržištu u Jugoslaviji nije ni bilo domačeg kvalitetnog voda. Sada se zaslugom naših vodara potiskuje stran uvoz, ne samo bresaka več i kvali¬ tetnih jabuka, krušaka i drugog voda. Osim toga vršimo i pionirski rad. Širimo znanje o vočarstvu, sadnice. savjetujemo, nadgledamo. Sada smo na pr. pokušali s Mičurinovim vočkama u brdskim kraje¬ vima, jer tim vočkama ne treba ni duga vegetacija ni puno sunca. Več imamo li- jepe rezultate. Doskora če Lika i Gorski Kotar imati moderna vočarstva, a i ostali krajevi poprimaju način vočarenja od nas pa se več osječa pozitivan utjecaj u cije¬ loj zemlji, jer su naši vočari rastreseni od Maribora do Ohrida. — Kako ide s plasiranjem? — Tržište traži. A što je najvažnije i trgovci voča su emigranti. Tako na pr. u Zagrebu nije pred desetak godina bilo ni jedne vočarske radnje. a danas ih ima na svakom uglu. Led je probio naš Škerl, a i večina trgovaca su naši. Pa ipak, i tu Je naša javnost skoro potpunoma zatajila. Povodom prve pa i druge godišnjice tog sporazuma sve no- vine naše zemlje donijele su duže član¬ ke u kojima su veličale sporazum 1 pri¬ jateljstvo kao i njihove posljedice, ali o našoj manjini nijedna novina nije spominjala nijednu riječ, kao da ona ne ulazi u red pitanja kada se govori o odnesima izmedju Jugoslavije i Italije, ili kao da za našu javnost ta manjlna više ne pošto ji! Nedemo u vezi s time da govorimo o emigraciji, ma da smatramo da je toj emigraciji kao prestavnici te iste ma¬ njine — i mi emigranti smo sinovi Ju¬ lijske Krajine — trebalo sa strane naše javnosti poklanjati više pažnje nego što je to bio slučaj u praksi. U mjesto toga u izvjesnim dijelovima države, osobito u Sloveniji, pa i u Hrvatskoj bilo je i ne- raspoloženje, to je moglo biti samo pro- Da li opravdano ili ne, mi to danas ne- cemo ispitivati, hočemo samo da kon- statiramo, da ako je u nekim momen- tima i bilo možda opravdano kakvo ne- raspoloženje, je to moglo biti samo pro¬ tiv, pojedinaca ili možda protiv neke grupice, ali nikada protiv emigrantske organizacije kao takove, koja se je ot- kad postoji uvijek i svakom prilikom držala u svakom pogledu potpunoma korektno. Ali i bez obzira na to, i ako_ posito sed non concesso — torne po mi¬ šljenju jednog ill drugog ne bi bilo tako, — Vi vočari, vidi se, vršite važnu funkciju! — Jest, važnu, a ambicija nam je da podignemo vočarstvo na takovu visinu i tako da ga proširiino, da budemo potpuno nezavisni od inostranstva. To čemo postiči na taj način što upučujemo seljake, daje¬ mo im savjete, sadnice i nadgledamo vod¬ njake. Mi smo pioniri. Još puno toga nam je ispričao g. Vesel. Tako na pr. da on organizira sada jedno vočarstvo na 300 jutara u okolici Skoplja, da su naši emigranti uveli radie, šparge, rebarbaru u vrtlarstvo ovdje, da osim bresaka goje i drugo kvalitetno voče. Taj rad naših vočara nije do sada isti- can, a i domači vočarski stručnjaci hoti- mice šute o radu i uspjesima naših emigra- nata. Treba naglasiti da vočari ne dobi- vaju nikakovih potpora ni pripomoči za svoj rad, več sve rade, vlastitom inicija- tivorn i sredstvima. A buduči da nemaju samo cilj da se lično koriste, kao na pr. kolonisti Nijemci ili Madžari, naši vočari smatraju svojom narodnom dužnošču da podižu vočarstvo i u svojoj okolini — se- ljačko vočarstvo. Tako je na pr. jedan Za- gorac (Mikac Franjo) izučio vočarstvo kod Vesela i sada podiže vočarstvo u južnoj Srbiji. Još nam je puno toga kazao g. Vesei, iznio je račune i kalkulacije, a na koncu je završio; — O radu naših gospodarskih struč- njaka morala bi voditi računa i emigra¬ cija. I to iz dva razloga; da se pomoču medjusobnih veza pomogne u toj grani go¬ spodarstva naše emigrante koji bi htjeli da se time bave, a drugo, da se svuda prikaže i taj naš pozitivan rad. Jer ovdje je slučaj kao s nekadašnjim hugenotima u Francuskoj. Do istjerivanja i emigracije hugenota. Francuska je imala vodstvo u tekstilnoj industriji. Medjutim su hugenoti prenijeli tu industriju u Holandiju i Engle- sku i od tada Holandija i Engleska imaju vodstvo tekstilne industrije. A pozitivan doprinos naših »hugenota« — goričkih vo¬ čara — gospodarstvu Jugoslavije nije re¬ lativno ništa man.ii. To treba kazati svuda gdje se smatra da smo mi amo donijeli samo gole ruke i da smo na teret. — Imaš li konkretne prijedloge? — Evo ih: neka se u Savezu osnuje gospodarski otsjek. otsjek povjeri nekom našem praktičaru. koji bi vodio evidenciju i statistiku, vršio vezu i propagandu. Time bi naš gospodarski doprinos uz kulturni, došao do punog izražaja, pa bi se još bolje pokazalo da emigranti vrše pozitivan utje¬ caj u svim kzrajevima gdie su se nastanili. (p.) _ _ * to nebi ni u kom slučaju moglo opra- vdati indiferentnost prema našoj brači u Julijskoj Krajini, a da ne govorimo o gorem. Jer — kako več istaknuto u u- vodu pitanje našebrače u Julijskoj Kra¬ jini i njezine sudbine jeste pitanje sve- opče, svi ju nas i ne samo .pitanje naše emigracije. Organizovana emigracija že¬ li iskreno i predano da služi torne pi¬ tanju po svojim najboljim snagama, ali i eventualne naše greške, ako bi jih bi¬ lo. ne smiju i ne mogu torne pitanju da budu od štete. Ove retke smo napisali bez namjere da komu ma šta prigovaramo ili koga osudjujemo, nego samo kao rezultat na- šeg objektivnog posmatranja situacije i u najboljoj namjeri, da dobroj stvari poslužimo. želimo samo to da pobudi- mo kod ejelokupne naše javnosti onaj interes za našu braču koja žive preko Triglava i Učke, koji ta brača kao do¬ bri Hrvata, Slovenci i Srbi u svakom pogledu u potpunosti zaslužuju. želimo da nam u tom pogledu budu najbolji primjer, pored Nijemaca, i sami Talijani, koji imaju svakog svog čovjeka — Ta- lijana, koji živi izvan granica Italije, dakle i one koji živu u Jugoslaviji, u strogoj evidenciji i za njega se brinu, i to ne samo kada su ovi italijanski dr¬ žavljani i kada prema torne Italija ima formalno pravo, a po izvjesnom shva- čanju i dužnost, da se o njima stara, ne¬ go često i bez obzira na tu formalnost. .STRANA 2 »iSTjRA SROj D JESMO LI GOSTI ? | IDRIJA ŠE VEDNO BREZ DEKANA U našim redovima čuju se cesto dva različita mišljenja o našem položaju. Dok jedni tvrde da mi uopče nismo emigranti, drugi tvrde da smo neke vrste gosti ovdje, i kao takovi dakako, emi¬ granti. Pred dva tjedna smo na ovom mjestu nastojali dokazati da smo emigranti, a danas bi htjeli razmotriti ovu drugu tvrdnju o gostima. Da bude stvar jasnija, ograničit čemo se na emigraci ju iz Istre koja živi u Zagrebu. Jesmo li mi istarski Hrvati u Za¬ grebu gosti ili smo u svojem gradu? To pitanje se često postavlja ne samo me- dju nama ved je u par navrata indi¬ rektno bilo pisano o torne i u hrvatskoj štampi. Jedan hrvatski dnevnik je bio zauzeo stanovište, da su istarski Hr¬ vati u Zagrebu gosti. (Radilo se 0 jednom poznatom istarskom hrvat- skom kulturnom radniku rodom sa Krka). Tada se medju nama bilo po¬ stavilo pitanje: jesu li, na pr. dalma¬ tinski ili bosanski ili hefcegovački Hrva¬ ti u Zagrebu gosti ili su oni u svome glavnem gradu. Razumljivo, svak je smatrao apsurdnom tvrdnju da su Hrvati iz hrvatskih pokrajina tek gosti u Zagrebu, več je svakome bilo jasno da je Zagreb svakom Hrvatu glavni grad, i kao što na pr. Rim nije samo glavni grad svib Romagnola, vec glavni grad svih Talijana, tako je i Zagreb glavni grad svih Hrvata. Prije rata se takova pitanja nisu mogla ni postavljati — to pitanje je bilo svakome jasno kao aksiom da je 2X2=4. Sve hrvatske stranke su tada | smatrale sve hrvatske pokrajine dijelom Hrvatske, bez obzira da li su te pokra¬ jine politički bile u sklopu Austrije ili u sklopu Ugarske. Dr. Ante Radič pi- sao je 1907 u »Domu« (Sabrana djela X str. 56): »Tako je i Zagreb središte svih Hrvata, pa i onih, koji imadu svo¬ je gospodare u Beču, tako da u Zagreb upire danas oči hrvatski narod iz svih naših zemalja: iz Dalmacije, Istre, i Bosne«. A u članku »Koliko ima Hrvata 1 njihove zemlje«, koji je ušao i u Her- cegovu Abecedarku, nabraja šest hivat- skih zemalja: ...»Istrija, Dalmacija, Hercegovina, Bosna, Slavonija i Hrvat- ska s Medjimurjem ...« Na osnovu samo ova dva citata, iz djela dra Ante Radiča, ne spomin j uči Klaiča, Starčeviča, Kvaternika, Kumiči- ča, Harambašiča, Ogrizoviča (od kojega potiče izraz da je »Istra suza u oku Majke Hrvatske«) i mnoge druge, jasno je svakome da istarski Hrvati nisu u Zagrebu gosti, več da su u Zagrebu doma, isto toliko koliko i drugi Hrvati iz ostalih hrvatskih pokrajina. TfgAa nekoga uvjerite s ovim argu- mentima, očekujte slijedeči odgovor: »Prizmajem, imate pravo, ali, ali — bilo je Istrana koji nisu uvijek nastupali kao Hrvati«. Na taj argument je lako odgovoriti. Može se, po prilici, reči ovo: | »A koliko je bilo slavonskih, bosanskih, dalmatinskih itd. Hrvata, pa i onih iz Zagreba, koji nisu uvijek nastupali kao Hrvati. A ima ih, na žalost, još i da¬ nas, i ako malen broj. Pa je li se ikada cula krilatica da su radi toga bosanski ili slavonski ili dalmatinski Hrvati pre¬ stali biti Hrvatima i da su radi toga svi Hrvati iz tih pokrajina izgubili pravo da zovu Zagreb svojim glavnim gra¬ dom?« Dakako da nisu. »Ali Istrani su u posebnom položa¬ ju«, reči če tada vaš subesjednik. »Za¬ greb i ostala Hrvatska podupirali su prije rata Hrvate u Istri u njihovo j na- rodnoj borbi. Podizali su im škole, slali učitelje, knjige i svakovrsnu materi- jalnu i moralnu pomoč su im da vali, pa bi zato istarski Hrvati morali biti na- ročito zahvalni Zagrebu i ostaloj Hrvat- skoj«. , . . . »Taeno«, reči čete vi na to, »mi i je- smo zahvalni i priznajemo da nam je ta pomoč mnogo koristila, ah ne treba zaboraviti jedno, a to je ovo: svaki pe- riferijski narodni ogranak je neke vrst prve borbene linije. I kao sto h ratu snosi največi teret prva borbena Unija, takav teret snose i perifenjski odlomci naroda. Ali kao što prva borbena lini¬ ja na fronti prima udarce neprija e- lja, tako isto prve i najjače udarce pri¬ ma i periferijski dio naroda. I kao sto u ratu rezerva i pozadina snabdjevaju prvu borbenu liniju, isto se tako radi Vloga župnega patronata (uprave rudnika) v postavitvi novega dekana Idrija, maja 1939. (b.) — že leto dni je izpraznjeno mesto dekana in mestnega župnika, in pokojnemu msgr. j Arku, “kot zgleda, še niso našli vrednega in primernega naslednika. Glede tega je bilo že polno ugibanj in govoric in Idri- čani so zelo radovedni, kakšnega duhov¬ nega pastirja jim bodo merodajne ob¬ lasti izbrale. Res izgleda čudno in nena¬ vadno, da tako velika in kočljiva fara s skoraj 10.000 dušami životari brez du¬ hovnega voditelja ter jo upravljata dva mlada neizkušena kaplana, ki sta pred komaj par leti zapustila seme¬ nišče, ko pa se ordinarij at za mnogo manjše podeželske župnije kaj kmalu pobriga, da dobijo primerne, izkušene duhovnike. Če vzamemo to v poštev, moramo ugotoviti, da je zadeva čisto posebnega, lokalnega značaja. Punkcija patronata, ki igra pri izbiri župnika važno vlogo, je v Idriji že od početka njene župnije v rokah uprave idrijske¬ ga rudnika, ki je vedno po svoji želji in izbiri predlagala za to mesto zanjo primerne osebe. Tudi sedaj se zdi, bi uprava rudnika rada videla da bi bil umeščen človek njihovega kova ali pa. vsaj njim naklonjen, pa je radi tega prišlo do nesporazuma radi katerega je nastal zastoj. Ordinariat seveda kljub eventualni najboljši volji ne more pre¬ zreti dejstva, da je ogromna večina idrij¬ skega prebivalstva slovenske narodnosti, od katere starejši rod sploh ne razme italijanskega jezika, zato ne more na UBOJ V PODGRADU Pretekli ponedeljek so razbojniki ubili v Pavlici kmeta 46-letnega Andre¬ ja Gerla, o katerem se je govorilo, da je precej bogat. Po večerji je bila vsa dru¬ žina zbrana, ko se je nedadoma pojavi¬ la dvojica oboroženih roparjev, ki so imeli čez obraz bele maske. Z. revolverji so prisilili vse, da so dvignili roke, potem je eden izmed RDGOVCC UMLHWČUM dalih za denarjem in dragocenostmi. V tem trenutku se je Andrej zagnal pro¬ ti njima in eden maskiranih razbojni¬ kov je oddal dva strela, ki sta pogodila Andreja v srce. Otroci in žena so za¬ gnali krik in hiteli pomagati nesrečne¬ mu očetu. Med tem časom sta razboj¬ nika izrabila splošno zmedo in zbežala v noč. Prihiteli so sosedje, ki so dru¬ žino potolažili, a gospodarju ni bilo mogoče več pomagati, ker je bil že mrtev. Oblasti vztrajno poizvedujejo za ubijalci. Ljubljanska opera v Trstu Trst, maja 1939 — »Piccolo« je 27 t. m. zabeležil vest, da so v teku poga¬ janja za krajše gostovanje ljubljanske opere v Trstu. Na sporedu bi bila v Trstu še neznana Borodinova opera »Knez Igor«, dalje Musorgskega »Boris Godunov« in Smetanova »Prodana ne¬ vesta«.. Če bedo odstranjene tehnične ovire, ki po »Piccolu« se otežkočajo ta načrt, bo ljubljanska opera nastopila v Trstu v drugi polovici julija. Vesti o novem gostovanju ljubljan¬ ske opere, ki se je predlanskim s svo¬ jim prvim izrednim gostovanjem v Trstu in po vsej deželi pridobila ogromen slo¬ ves, so bile od vseh ljubiteljev operne glasbe sprejete z velikim navdušenjem, že lani so hudo pogrešali tako gosto¬ vanje, ki so si od njega obetali nov iz¬ reden umetniški užitek. Vsekakor je med tržaškim in ostalim občinstvom že sedaj nastalo veliko zanimanje za obe¬ tane gledališke predstave. ljubo peščici italijanske kolonije, ki se kajpak kaj malo briga za cerkev, po¬ stavljati na to važno mesto tujca in z njim novotarije, ki bi jih ta verjetno hotel uvajati, če noče škoditi ugledu in interesom cerkve. Ko je grgarski dekan Filipič odklonil ponujeno mu mesto dekana v Idriji, je župni patronat (rudnik) predložil neke¬ ga drugega, ki ga je pa goriški nadškof odklonil na veliko zadovoljstvo župlja- nov. Da smatra tudi škofijski ordina¬ riat to mesto res za zelo kočljivo in važno, jer razvidno iz njegovega dol¬ gega oklevanja v izberi primerne osebe, in iz namere, da postopa v tem prime¬ ru kolikor moči objektivno. Začasni župni upravitelj domačin kaplan Gnezda je odredil molitve na¬ menjene za srečno izbiro novega deka¬ na, ki so se jih Idrijčani udeleževali v velikem številu, kar je znak, da si žele za dušnega pastirja dobrega in svojega človeka, ki jim bo znal in hotel v teža¬ vah pomagati, takega, kot je bil pok. msgr. Arko. Poleg navedenih težkoč lokalnega značaja pa na splošno ta slučaj doka¬ zuje tudi žalostno dejstvo, ki nas mora zaskrbeti, da se že občuti pomanjka¬ nje starejših iskušenih duhovnikov, pri¬ mernih za odgovornejša mesta vodite¬ ljev župnij, na katerih v današnjih časih še posebno leži ogromno in odgo vornosti polno breme. L IVAN FRANKE Vremenska neprilika v Reški dolini II. Bistrica, 15 maja 1939. (b.) V noči od sobote na nedeljo so bili v Reški dolini hudi nalivi tako, da je Reka zna¬ tno narastla. Mlinarji so bili v velikh skrbeh in so nekateri morali izprazniti svoje mline, ker je vsled stalnega na¬ raščanja vode grozila velika poplava. Vendar je pa v ponedeljek prenehalo de¬ ževati, nakar je voda hitro upadla. V tem letnem času so take neprilike pri nas bolj redke. Ljubljana, 29. maja 1939. — (b.) Po kratki, a mučni bolezni je 26. t. m. umrl v Zapogah pod Šmarno goro tamkajšni žup¬ nik g. Ivan Franke, star komaj 63 let. Po¬ kojnik je bil sicer rojen v Ljubljani, seme¬ nišče pa je obiskoval v Gorici in ostal v službi na Goriškem vse do leta 1931., ko je moral zapustiti svojo župnijo na Vogerskem in se preseliti čez mejo. Prva njegova slu¬ žba je bila v Črničah, nato v Štjaku; v Go¬ renjem polju ob Soči pa ga je zajela vojna vihra. Odveli so ga v internacijo na Sar¬ dinijo, kjer je prestal vse gorje pregnan¬ stva in si nakopal malarijo. Vojna mu je vse učinila; ko se je vrnil po končani voj¬ ni na Goriško, se je znašel praznih rok. S pomočjo sorodnikov in duh. sobratov si je preskrbel najnujnejše in prevzel mesto žup¬ nika v Cepovanu nad Gorico. Od tod je odšel na zadnje službeno mesto na Gori¬ škem, na Vogersko. Njegovo zadnje službe¬ no mesto pa so bile Zapoge pod Šmarno goro. kjer so ga v nedeljo dne 28. t. m. po¬ ložili k večnem počitku. Kl.iub slabemu vremenu in nepretrga¬ nemu dežju se je zbralo k pogrebu veliko število ljudi. Kranjski dekan g. Škerbec, ki se je raz leče v cerkvi poslovil od pokoj¬ nika v imenu faranov in duh. sobratov, ie opravil tudi pogrebne molitve ob asistenci 12 duhovnikov; gasilci, ki so ob mrtvaškem odru držali častno stražo in slovenski fan- tie pa so tvorili poleg ostalega občinstva gost špalir ob vhodu v cerkev. Pred župniščem mu je cerkveni pevski zbor lepo zapel »Vigred se povrne«, na poko¬ pališču pa se ie z isto pesmijo poslovila do svojega veroučitelja šolska mladina. Ob odprtem grobu pa je govoril v imenu Go¬ riških Slovencev prof. Terčelj, ki je v krat¬ kem in lepem govoru orisal težko pot, ki jo je moral blagi pokojnik prehoditi — pot ki jo mora hoditi skoro sleherni duhovnik na Goriškem. Ni bilo očesa, ki se ne bi orosilo. Na krsto se ;e začela vsipati zemlja in dež ie prenehal, ko so zadnji pogrebci odhajali s pokopališča. Grob so odeli s lepimi venci iz svežih rož in zelenja, ki so jih poklonili pokojnikovi sorodniki, veščani in Sedejeva družina v Ljubljani, ki ie bila častno zasto¬ pana s svojimi člani na čelu s predsednikom g. dr. Česnikom. Težko se je pokojni ločil od sončne Go¬ riške, ki io ie tako ljubil in ki mu ie po¬ stala drugi dom. Ni nehal upati, da jo bo še lahko obiskal, kar mu pa ni bilo dano. — Naj vzkliknemo s prof. Terčeljem: Dra¬ gi gospod župnik, prosi s pokojnim nadško¬ fom Sedejem za svoje duhovne sobrate in naš narod tam čez mejo! Tvoji blagi duši večni pokoj! u svakoj borbi — pa i u narodnoj: Jer ako padne prva bojna linija, dolazi na red rezerva i pozadina. Prema torne je u interesu cijele zemlje da podržava prvu borbenu? liniju, jer se oni u prvoj bor- bemoj liniji bore za cijelu zajednicu. A tako nekako stoji i s predratnom bor- bom istarskih Hrvata vod jenom uz po¬ moč svih ostalih Hrvata«. S tim argumentima može se uvijek dokazati da istarski Hrvati nisu u Za¬ grebu gosti, da su u Zagrebu kod kuče i da u torne ne postoji nikakova razli¬ ka izmedju nas i ostalih Hrvata. Daka¬ ko da se tu sada postavljaju i neka ostala, drugostepena pitanja, kao što je na pr. uživljavanje u narodni organl- zam, žrtvovanje za zajednicu itd., ali ta pitanja se postavljaju i za druge Hrvate. Ta druga pitanja nastojat de mo razmotriti slijedeči put, a nastojat čemo povezati i pojam »emigrant« s današnjom tezom. A to isto vrijedi i za emigrante u osta¬ lim' krajevima države. Jer u granicama Kra¬ ljevine Jugoslavije nije ni jedan Hrvat, ni Slovenac ni Srbin stranac ni gost, več je u svojoj državi. Razumije se da sve ovo što smo izni- jeli za Zagreb vrijedi i za ostale hrvat¬ ske krajeve, a potpuno identičan slučaj je i sa Slovencima iz ostale Julijske Krajine obzirom na Ljubljanu i Slo- veniju. — (t. p.) DROBIŽ — Tinjan — Ko se je vračal domm je bil od neznancev ustreljen TomV- Oplanič. star 27 let. Oblasti poizveduje^ ža zločinci. * _ 0 — Bazovica. — 47-letni klesar J 0si Veršič je pade! s kolesa, ker se je zloniiiP os na sprednjem kolesu. Ranil se i e D a obrazu in si pretresel možgane. ‘ po * — Buenos Aires. — Umrl je Andrej Lasič iz Zgornje Vrtojbe, star 55 let. p re( j letom je prišel v Ameriko za svojimi otro¬ ci, toda tujina mu je^rahlo zdravje uničila — Buenos Aires. — V ponedeljek 1. ma , ia ob 2 ur' popoldne je po kratki in mučni bolezni umrla v bolnišnici, naša rojakinj Marija Skvarča stara komaj 33 let in do¬ ma iz Št. Vida pri' Vipavi. Pokojnica iš prišla pred 10 leti v Argentino. Pokojnica zapušča tu v Argentini moža Bernarda sina Alberta starega 8 let in Suzano 6 | e j staro. Pogreb se ie vršil v torek popoldne katerega se ie udeležilo izredno veliko število vaščanov, prijateljev in znancev * — Chicago. — Dne 11 maja je naglo umrla Mary Konda, vdova po pokojnem Martinu Kondi, izdajatelju nekdanjega Glasa Svobode in soustanovitelju SNPj Pokojnica je bila stara 63 let, roj. Ma¬ jer in doma iz Logatca. V Ameriko je prišla pred okrog 36 let in sicer v Cle¬ veland, kjer se je seznanila s Kondo in mu je bila vsa leta skupnega življenja zvesta žena ter je ostala njegova trdna somišljenica do konca. Bila je precej izobražena ženska in po smrti moža leta 1923 je nekaj časa sama urejevala Glas Svobode. * — Gorica. — Tovorni avtomobil s pri¬ kolico tvrdke Bernjak & Gianesini iz Idrije z velikim tovorom desk, se je na mostu, ki pelje v Ločnik. prevrnil. V tistem tre¬ nutku so bili na kraju nesreče trije vojaki in nek; civilist. Vsi štirje so prišli pod avtomobil, ki jilf je na mestu ubil. * — Kobarid. — 81 -letni Rudolf Špehonia se je hotel popeljati z vzpenjačo s katero vozijo drva v dolino, ko mu je na sredi poti nenadoma popustil pas s katerim ie bil zavezan. Revež ie padel v prepad in se na mestu ubil. * — Opčine. — Oblasti so aretirale po enem mesecu iskanja Angelo Mijič. ki je živela zadnje čase v neki podzemni iami, da bi se tako izignila zasledovanju poli¬ cije. Aretirana ie bila zaradi beraštva. * — Palmanova — V St. Maria la Longa pri Palmanovi je nepričakovano umrl ta-" mošnji obč. tajnik Jože Peršič, naš roiafc, star' 43 !er, ki je pred premestitvijo taini- koval v Šempasu. Zapušča številno nepre¬ skrbljeno družino. — Repentabor. — 71 -letna Tavčar Iva¬ na je pri padcu po stopnicah zadela t glavo ob oster roli in si prebila lobanjo. V težem stanju so jr, prepeljali v bol¬ nišnico. * Škocijan. — V škociianski jami vedno delajo in prenavljajo poti in steze. Napeljava električne razsvjetljave še vedno' zadeva na velike ovire. * — Tolmin — Na cesti med Tolminom in Kobaridom se ie motorne koio zaletelo v Devetakov avtobus. Miličnik Josip Zuin, ki je vodil motocikel, je brl na mestu nu- tev, a njegov spremljevalec finančni straž¬ nik Josip Cavaggi težko ranien. * — Trst — Zaradi angine je umrla 63- letna Elvira Babič. Njena mati. 83 -letna Ivana Bensa, ki je bila v zadnjih trenutkih ob umirojoči hčeri, ie padla zaradi tega v globoko nezavest. * — Trst. — Umrli so; German Evgenij, 30 let. Hadolin por, Štokelj Zora 66. Mo- iikar Jurij 82. Štrain Matej 55. Brišček 'd. čuk Antonija 75, Pavlin por. Jarc 46, Štok Josip 54. * Zadar. Duhovi 1939. — U Zadru se osječa vrlo teško nedolazak stranih turista. Prijašnjih ' godina se njihov nedolazak nekako naknadio izletniškim parobrodima iz Italije sa talijanskim iz- letnicima, ali o ve je godine i to otpalo, P a „ hoteljeri i restaurateri muku muce, pošto su velike takse, Dorezi i prireži ostali jednaki tj. vrlo visoki, kao i za boljih dana. * — Vreme. — Sestradan volk je v če¬ trtek razmesaril posestniku Francu Ma¬ gajni 1] ovac. Ker so mnogi odpeljali svojo živino na pašnike v gore, so v resnih skrbeh, da ne bi volčia nadlega napredo¬ vala. t Frančiška Martinuzzi roj. Babuder Na svojem domu v Skednju pri Trstu je v torek, dne 23. maja t. L v 56 let« svoje starosti preminula ga. Frančišku Martinuzzi roj. Babuder. Pokopana 1® bila dne 24 maja t. 1. na škedenjskem pokopališču ob obilni udeležbi znancev, prijateljev, sorodnikov in svojih tren hčera. Sinu Edvardu, večletnemu pred' sedniku društva »Sloge« ki živi kor emigrant v Kranju, pa ni bilo dano, da bi svojo drago mater spremljal na njen* zadnji poti. Naj ji bo lahka domača zemlja, vsem preostalim, posebno pa našemu drage* mu Edvardu, najiskrenejše sožalje' BROj 22 . >1STRA< SiRAKA S MATIBALOTI RAZGOVORI O PAZlNSKOJ GIMNAZIJI G vrof Žic uputio je u dva ili tri na- . listu Astra« poziv ne samo abilu- riUlitima, več i svim djacima (dekle iTebi) h,vir h mitske gimnazije u Pazinu, da mu jam- da može izdati u jednoj knjiži kro- nuio.iki izvještaj o životu Pnzinske gimna- -ije od njer,--~g početka do ukinuča«. Time la istaknuti: čili, namjera i opseg tog pot- hvata. Odaziv djaka je poznat. Razioga i to¬ ni« neuspjehu mogu biti dva: nemar i neza¬ nimanje. ili mišljenje pozivanih da prof. Žic tiiji pozvan da izda talcvu knjiga. To zna- ii da je Žic tako mnlo ruzborit da sam sebi izdaje legitimaciji! koja mu oduzimlje pra¬ vo izda vanja tog d jela. Ni je moj cilj i zadača da uzimam u obra¬ na prof. Žica. jer on te obrnile ne treba Ja se jirof. Žica sječam kao djak pazinske gimnazije, ne kao njegov učenik, a znam njega kao kulturnog rudnika na izučava- nju prošlosti Istre. Ne znam ga više, a on zna mene još manje, pozna me samo iz »rangliste* * i iz »oejene«, koju sam sebi sa- stavio. jer svi ne moiemo hiti. poznati itni- verzitetski profesori, več je neko morao ostati, agent i trgovac i nepoznat čovjek. Osječoo sam blagu sreču da ta oejena mo¬ že biti tiskana u »Istri«. Izjavljujem sloga, da sam »oejenu« o sebi dao sam i svaka protivna izjava je . neistinita. Na Tvoje patosom postavljeno pitanje, knkve su bile sudbine onih, hoji nisu tu gimnazija svršili, odgovoriti če Ti najbolje Tvoj drug Mijo Mirkovič i svi oni hoji se tušu odazvali tom pozivu. Tvrdnju. da bi svjedočanstvo svili onih hoji niša mogli do¬ vršili 1u gimnazijii, medju hoje ubrajaš pri- je svega sebe, moglo biti bolje od onih knji. su tu gimnaziju dovršili, smatram odviše smjelom i ponižujučom za sve abiturijente ove gimnazije. Jasno, na isti način mi sli o bih o obratnoj izjavi abilurijenato te gim¬ nazije. Ponosni da smo maturirali na toj gimnaziji, ne znam na što i zašlo? Koliko je bilo hrvatskih. gimnazija u Istri? Or a gimnazija je bila za plemiče, gradjane, rud¬ nike i seljake u Istri. Jedan od najsiromnš- nijih? Na pazinslcu se gimnazija moglo bez štete za austrijsku državnu blagajna, priko¬ vati paušalni siromaški list sa slijedečim tekstom: »Svi djaci ove gimnazije su naj- siromašniji«. Sve su se naše majice mučile, svi su naši očevi radili lcao mravi, da nam hude »bolje nego je nan bilo«. Teško je biti čovjek, leže je postati čo¬ vjek, a najteže ostati čovjek. HRVOJE F. VOJNA ODŠKODNINA Primorcem in Korošcem pred rešitvijo MAŠIM PRETPLATNICIM A! Ovom broju priložena je uplatnica Poslanske štedionice. Apeiujemo na sve naše pretplatnike, da nam minimalni! pretplatu pošalju odmah, da nas ne izlažu nepotrebnim Izdacima za troškove i poštarinu indi¬ vidualnih opomena. One pretplatnike koli su nam več poslali pretplatu, molimo da nam opro- ste što su i njihovim brojevima prilo¬ žene u platnice — iz tehničkih razloga drukčlje pije bilo moguče. ADMINISTRACIJA »ISTRE« ; i Po prevratu v letih 1920 do 1924 in tudi pozneje je bilo vloženih okoli 2000 prijav škod, ki jih je posameznikom in njihovim družinam povzročiia svetovna vojna za časa bojev ob Soči, oziroma osvobodilni boji na Koroškem. Po toli¬ kih letih dobiva vprašanje plačila teh škod konkretno oblika. Napori odborov vojnih oškodovancev v Manboru in Lju¬ bljani, temeljita pojasnila celotne zade¬ ve, dokaz upravičenosti zahtev in težkih posledic, pod katerimi trpe še danes sko- ro vsi oškodovanci, je priborila temu vprašanju večjo naklonjenost pn odlo¬ čujočih činiteljih, ki so uvideli, da treba to težko krivico vendai enkrat popra¬ viti. Po nalogu min. dr. Korošca so bile vse prijave katere so se nahajale pri mi¬ nistrstvu socialne poliuke m narodnega zdravja, kjer jih je zbral in uredil ter pripravljal njihovo rešitev dr. Krmpo- tič, lanske jeseni poslane kr. Danski upravi v Ljubljani ,ki je na prošnjo obeh odborov prevzela radevolje nalogo, da ugotovi dejansko stanje m višino celo¬ kupne škode, kakor tudi vsakega posa¬ meznega slučaja posebej. S tem korakom se je zadeva po toli¬ kih letih končno premaknila z mrtve točke. Pri kr. banski upravi v Ljubljani je bil, kot je bilo že javljeno, ustanovljen poseben referat za vojne škode, ki je za¬ čel pred kratkim poslovati. Delo, ki ga čaka, bo precejšnje in odgovorno. Pred¬ vsem je razvidno iz prijav, da so oško¬ dovanci prijavljali škodo vsak po svoje, kakor je pač vedel m znal. Oškodninski zneski so navedeni nekje podrobno za vsak posamezni predmet, deloma pavšal¬ no, nekateri v kronah in predvojni va¬ luti, drugi samolastno in po raznih vi¬ dikih preračunani v valuto, veljavno na dan prijave. Nekateri oškodovanci po¬ nujajo dokaze potom prič, drugi so pri¬ ložili cenitvene listine, uradne ali pri¬ vatne i. t. d. Med prijavami je mnogo takih, ki se ne tičejc pravih vojnih škod, temveč rekvizicij, internacij, škod, na¬ stalih ob selitvi, sploh radi najrazličnej¬ ših krivic, ki so se oškodovancu v času vojne pa tudi po vojni pripetile. Vse to zahteva mnogo dela in truda že za ureditev spisov in predpriprave, ter bo zelo oteškočilo ugotavljanje in ceni¬ tev. Predvsem bodo marsikatere prijave izločene, ker ima referent določno na¬ logo, ugotoviti vojne škode, tedaj škode, nastale vsled dogodkov na imovini jugo¬ slovanskim državljanom na Goriškem In ostalem Primorju' ter vsled osvobodilnih bojev na Koroškem. Take prijave bodo natančno preizkušene glede upravičeno¬ sti in glede višine, ker je marsikaj tudi pretiranega, medtem ko so mnogi, in to najskromnejši .svoje škode tudi skrom¬ no, skoro preskromno in na vinarje na¬ vajali. Ko bo odškodnino plačala država iz državne blagajne, hoče povsem upravi¬ čeno točno ugotoviti, kdo je upravičen, da prejme odškodnino, kakor tudi koli¬ ko mu gre. Zato bo po ureditvi in izpo¬ polnitvi spisov vsak posamezni odškod¬ ninski slučaj natančno preiskan. Najprej pa mora referent urediti spi¬ se ter zbrati točne sedanje naslove oško¬ dovancev, ki so medtem v mnogih slu¬ čajih menjali bivališče ali pa tudi umrli, ter so na njihovo mesto stopili njihovi dediči. Odbora vojnih oškodovancev v Ma¬ riboru in Ljubljani sta prevzela nalogo, da pripravita vse. kar bo potrebno, da se delo pospeši. Kr. banska uprava bo izdala najbrže posebne tiskovine, ki bo¬ do vsebovale vse podatke, katere bo mo¬ ral vsak oškodovanec navesti, s čemur se postopek poenostavi, ker bodo vse na¬ vedbe predpisane po enotnih principih, tako glede odškodninskega zahtevka, upravičenosti, dokazov in dokazilnih sredstev. Kr. banska uprava je dala odboru vojnih oškodovancev v Mariboru in Ljubljani, oziroma njunemu pravnemu pooblaščencu nalog, da prijavi nemu¬ doma sedanje točne naslove oškodovan¬ cev, z navedbo imena, priimka, naslova, imena očeta in matere z njenim dekliš¬ kim priimkom, poklica, kjer je oškodo¬ vanec medtem umrl, enake podatke de¬ dičev. Vojni oškodovanci naj radi tega ta¬ koj osebno prijavijo zahtevane podatke pravnemu pooblaščencu odbora vojnih oškodovancev v Mariboru Dr. Slavku Fornazariču. Sodna ulica 14 oz. odbora vojnih oškodovancev v Ljubljani Dr. Ma¬ teju Pretnerju, odvetniku, Ljubljana, Tyrševa 38, oziroma, naj to store pi¬ smeno. Pripravijo pa naj tudi nemudo¬ ma potrebne listine, zlasti morebitne uradne cenitve, poizvedo za sedanje bi¬ vališče prič, na katere se nameravajo sklicevati i. dr. Oni oškodovanci, ki še niso prijavili svojih škod in svojih zahtevkov, naj pri¬ pravijo potrebne dokaze in listine ter se zglase pri imenovanih odborih oz. za¬ stopnikih v svrho podrobnejših pojasnil in prijav, zlasti ker bodo morali iz prak¬ tičnih ozirov izvršiti prijave tako. da bodo ustrezale zahtevam oblasti. Nadaljna pojasnila in navodila dobe oškodovanci pri navedenih odborih ter bodo sporočena tudi v časopisih. Za sedaj je nujno priiaviti zahtevane naslove. Dr. Fornazarič NOVE KNJIGE I REVIJE SOKO NA JADRANU, glasnik sokol¬ skih župa Split, Zadaj-—Šibenik i Sušak— Rijeka, broj 4, Split, urednik Stipe Vrdoljak. Taj list donosi često član- i ke o Istri, naročito o predratnom istar- | skom sokolu, a u ovom broju je lijep ' i topao nekrolog dru Dinku Trinajstiču. NJIVA, slovenska revija v Biienos- Airesu, štev. 11. izdaja D. K. D. »Ljudski oder« v Buenos Airesu. V vsaki številki so priloge naših rojakov iz Julijske Krajine. Revija je progresivno usm j er,je¬ na. Izhaja mesečno. IZRAZ, časopis za sva kulturna pi¬ tanja, dvoboj 3—4, Zagreb, urednik Jo¬ sip P a vi čič. U ovom dvobroju na 96 strana ima vrlo mnogo zanimljivoga štiva. Cijena dvobroju je 10 dinara, tro- mjesečna pretplata 15 dinara, a dobije se u svim knjižarama ili kod izdavača: Hrvatska naklada, Zagreb, Bogovičeva ul. 1. VII kat. SOKO, časopis za sokolski život i rad, Beograd, broj 5, izdaje Savez Sokola Kraljevine Jugoslavije. MALE VIJEST! — Češka vlada je pozvana od ureda protektorata da plati kneževskoj obite- lji Coburg 20 milijuna kruna kao otšte- tu za oduzeta zemljišta prigodom pro- vedbe agrarne reforme. Kako je pozna- to, Konrad Henlein je u svojih osam tačaka u Karlovim Varyma svojedobno zahtjevao i revizij u agrarne reforme. Uhapšeni su i neki viši činovnici biv- šeg ureda za agrarnu reformu. * — Češki general Perchaia stigao ie u Pol.isku. gdie sad razvija živu protivnje- mačku propagandu. * — Poljaci u USA prikupili su u fond poljske narodne odbrane 550.000 dolara. * — Aktivnost Rusije u Kini postaje sve veča u vezi s novijom politikom Moskve prema Evropi. * — »Times« javlja da je Gestapo iz¬ vršila premetačinu u prostorijama češkog sokola. * — U reviji »Gerarchia« iznio je grof Ciano sudjelovanje talijanskih legio- nara u Španiji. * — Pretsjednik Turske republike Is- met Inonii rekao je ovih dana na kon¬ gresu narodne republikanske stranke: »Svaka opasnost što prijeti našim su- sjedima bit če kasnije opasnost za nas«. * — Američki ministar vanjskih poslo- va Cordell Hull rekao je u svom govoru u Chicagu: »Nijedna zemlja ne može biti sigurna, ako samo naglašu.je željuza mirom, doklegod ima nacija koje bi mogle zagaziti u rat«. * — Virginio Gayda piše u »Giornale d' Italia« da se Italija i Njemačka bore za mir i da radi toga te d vij e zemlje traže kolonije, sredstva proizvodnje i životni prostor. Ako Francuska i Britanija na to ne pristanu, znači da izazivlju rat koji da če historija zabilježiti kao neminovnu eksploziju borbe klasa medju narodima, * — Američki ambasador u Parizu izjavio je na Duhove prigodom osveče- nja spomenika palim Amerikancima u Francuskoj: »Rat je manje strašna al¬ ternativa no što je ropstvo. Smrt za slobodu nikada nije uzaludna žrtva«. * — Parada fašističkih žena održana je pred Mussolinijem u Rimu. Sudjelo- valo je 70.000 žena. Nekoje su defilirale s puškama na ramenu. »Slovenski Dom« javlja da nacional- soc. stranka ima namjeru otvoriti 100 njemačkih dječjih vrtiča u slovenskom dijelu Koruške. * — U Berlinu i u Rimu ističe se, po- siije potpisa voj nog saveza Rim—Berlin, da taj savez nema ofenzivni, več defen¬ zivni karakter. * — Talijanski ministar financija na- javio je u parlamentu uvedenje novih poreza za pokriče vojnih izdataka. * — Iz vojne službe u Italiji otpušte- no je oko 100.000 ljudi, koji su dobili dopust za poljske radove. * — Trst. — Huda burja ie vrgla vojaka Dodiča Karla iz Novega grada v Istri v morje. Rešili so ga "finančni stražniki. MAŠA KULTURNA KRONIKA NAŠI ROJAKI V SLOVENSKIH REVIJAH I. DEL Ljubljana, maja 1939 (b). V ja¬ nuarsko številko »DEJANJA« je prispe¬ val Lino Legiša poročilo in oceno Al. Gradnikove zbirke pesmi »Večni studen¬ ci«; v isti številki je priobčeno daljše poročilo o disertaciji L. Legiše: »Slov. poezija od Vodnikovih pesmi za pokuši¬ no do priprav za Kranjsko čebelico«. * V drugi številki »Dejanja« priobčuje Lino Legiša daljše poročilo o delu dr. Ivana Prijatelja »Kulturna in politična zgodovina Slovencev« in o I. Robovemu romanu v verzih »Deseti brat«. Tretja številka je prinesla ciklus pe¬ smi. Jožeta Udoviča »Skrivna ura«, »Ti¬ ha godba«, »Iz vsega srca«, »Novi dnevi«, »V sredini«, »Krona vseh želja« in ciklus črtic Borisa Pahorja »Podobe iz Trsta« (Kanal, Pomol, Obrežje, Prazniške pišča¬ li, Parnik iz Kopra). Četrti zvezek pa prinaša članek L. Legiše o Vladimirju Bartolu. Bogat in obsežen prvi zvezek »DOM IN SVETA« ki obsega prvo in drugo le¬ tošnjo številko, prinaša kratko spomin¬ sko črtico Ivana Preglja »Za zarjo«. Po dolgem molku se je oglasila Lea Fatur¬ jeva, ki je v tej številki priobčila črtico »Mladi hlevar«, Dušan Ludvik pa pesmi »Reci, kdaj« in »Slovo v jeseni«. France Bevk je začel z daljšo povestjo »Doma¬ čija«. Objavljen je daljši članek o grafi¬ ki Božidarja Jakca, Joka Žigon pa je priobčil prvi del igre »Nikoli več vojske«. Ivan Trinko priobčuje gloso »Jakob šte- lin«, med zapiski je »Pismo iz Gorice«, kj vsebuje poročilo o knj. izdajah »Gori¬ ške Matice«, »Gor. Mohorjeve Družbe«, »Luči« in »Sigme«. Umetniška priloga prinaša štiri lesoreze Božidarja Jakca. V drugi štev. nadaljuje France Bevk svojo prozo »Domačija«, Dušan Ludvik priobčuje »Večerno pesem«. Toplo spo¬ minsko črtico je napisal France Bevk prezgodaj umrlemu dekanu Vene. Bele- tu, Joka Žigon pa nadaljuje svojo dra¬ mo »Nikoli več vojske«. Tretja številka prinaša Dušana Lud¬ vika ciklus »Ljubezenske pesmi«, France Bevk nadaljuje svojo prozo »Domačija«, Stanko Vuk priobčuje kratko pesem »Pastirska«; France Bevk objavlja pre¬ vod pesmi »Zmagovalec« od Tu-fu-ja, Joka Žigon pa nadaljuje dramo »Nikoli več vojske«. V prvem let. dvojnem zvezku »LJU¬ BLJANSKEGA ZVONA« je priobčil Vito Kraigher daljši članek o »Sodobni Fran¬ ciji«. V obsežnem poročilu o likovni umetnosti je ocenjeno tudi delo bratov Vidmarjev. B. Kalina in B. Jakca. An¬ drej Budal je priobčil vrsto poročil s književnega trga, tako o »Knjigah za mejo, ocenjenih onstran«, dalje oceno o slov. pisatelju M. Kranjcu, o Bevkovi knjigi »Deset dni v Bolgariji« ter še dve manjši poročili, ki se nanašata na ita¬ lijanska dela odnosno na kritiko sloven¬ ske ter jugoslovanske literature. Dvojna tretja in četrta številka pri¬ naša odprto pismo Jožeta Pahorja »Ma- riginalije o kritiki« v poročilu o likovni umetnosti je tudi ocena o slikarju A. Černigoju iz Trsta in njegovi razstavi. Anton Ocvirk poroča o novem zvezku Fr. Kidričeve »Zgodovine slov. slovstva«, Andrej Budal pa o novih izdajah del. O. Zupančiča. V četrti številki »MODRE PTICE« je priobčil Al. Gradnik dva prevoda i z pe¬ sniške zbirke Ade Negri »11 dono«. Peta številka je prinesla črtico Zime Vrščajeve »Cena« ter daljše poročilo o izdaji A. Gradnikove pes. zbirke »Večni studenci«. Zadnja stran tega zvezka pri¬ naša ponatis pozitivnih kritik o Barto¬ lovemu romanu »Alamut«, objavljenih v tu- in inozemskih časopisih. Za šeste številko je A. Gradnik pre¬ vedel pet pesmi iz sodobne italijanske lirike. Tretja številka mariborskih »OBZO¬ RIJ« je prinesla članek dr. V. Kraigher¬ ja »O sodobni Franciji«, prof. K. Pahor piše med ocenami o »Lajovčevi čitanki«. V četrtj številki je priobčil Radi voj Rehar soneta »Minil je čas«, dr. V. Kraigher pa študijo »Slovenski župani ob naselitvi Slovencev v Alpah«; premi¬ šljevanje o »Obnavljanju razvrednotenih vrednost« pa R. Rehar. Prva letošnja številka »SODOBNO¬ STI« prinaša I. Grudnovo pesem »Ljubim te«, poročilo o zbirki pesmi Darija De Tuonija od L. Legiše, ki je, v primeri z njegovimi ocenami slovenskih avtorjev, presenetljivo laskava. Bogo Pregelj raz¬ pravlja pod naslovom »Prizven in pri¬ vid«, o likovni umetnosti. Ta zvezek pri¬ naša obširno poročilo o Gradnikovi zbirki »Večni studenci«. »V obrambo verodostojnih Tumovih Spominov« je v tej številki objavljen članek, v katerem pisec dokazuje, da so razne trditve o dvomljivosti autentičnosti navedb v »Spominih« neutemeljene. V drugi številki priobčuje Albert Kos članek »človek sredi sveta«. O »Umet¬ niških izdajah« piše France Mesesnel, ki omenja tudi naša rojaka Gvidona Birollo in B. Jakca. Bogo Pregelj priob¬ čuje članek o likovni umetnosti pod na¬ slovom »Oko v roki«; številko zaključuje članek o gospodarstvu: »Primer povojne autarkije«.. v katerem V. Žiberna raz¬ pravlja o fašističnem gospodarstvu. Umetniška priloga te številke pa prinaša reprodukcijo N. Pirnatovega »Kralja Matjaža«. V tretji številki zaključuje F. Mese¬ snel kritično poročilo o Umetniških iz¬ dajah«, v katerem pozitivno ocenjuje na¬ šega slikarja morja Alberta Sirka. Pod naslovom »Zastavica za bedake« je pri¬ nesla ta številka poročilo in oceno o Bartolovem romanu »Alamut«, ki mu, v nasprotju z mnogimi pozitivnimi ocena¬ mi domačih in tujih kritikov, odreka vsako vrednost. četrta številka prinaša pesem •”Lju¬ bezen« od Zime Vrščajeve, F. Mesesnela daljši odlomek iz uvoda v knjigo »Jane¬ za in Jurija Šubica«. Vito Kraigher piše o »Slovenskih viničarjih«, razpravo »Novi liki« je priobčil Bogo Pregelj, umetniška priloga pa prinaša reprodukcijo kipa »Torzo«, delo kiparja Z. Kalina. Med kroniko prinaša ta zvezek pod naslovom »Kaplan Martin Čedermac v tujini« kratko in zanimivo poročilo iz nemškega dvomesečnika »Die evangelische Dia¬ spora«; v katerem je izražena želja po prevodu tega dela. Zvezek zaključujeta dve poročili Alberta Kosa, in sicer »Po¬ sledice industrijskega prevrata« in »Pi¬ smo francoskih izobražencev«. Peta številka »Sodobnosti« objavlja članek »Usodnost gospodarskega razvo¬ ja povojne Nemčije« od Adolfa Vogelni¬ ka, I. Grudna ciklus pesmi »Pisma na¬ takarice Pepce« in pesem »Tesnobna pomlad« ter Alberta Kosa članek »Pol leta pozneje«. Letošnja prva dvojna številka »UMET¬ NOSTI« prinaša obširno poročilo o sli¬ karju G. A. Kosu ter dvajset reproduk¬ cij njegovih del, dalje fotografije štirih del Jele Wilfanove In dva načrtr. za knjižne ovoje iste umetnice; dalje A. Gradnikovo pesem »Epigram«, tri repro¬ dukcije del pok. slikarja Petra Marušiča in daljše poročilo Ive Breščakove o »Sli¬ karju Petru Marušiču«. Drugi zvezek prinaša A. Gradnikovo »Tužno pesem« ter reprodukcije osnut¬ kov za kraljev spomenik v Ljubljani Ztjenka in Borisa Kalina. Tretji zvezek vsebuje daljše poročilo iz ‘življenja in dela našega umetnika Franceta Smerdu ter šest reprodukcii njegovih del. UConec sledi) STRANA 4. »ISTRA _broj 22( Uspjeh Jdejnog tečaja" u Zagrebu Zagreb, 30 maja. — Prvi i drugi dan Duhova održan je u Zagrebu idejni tečaj. Tečaj je organiziralo društvo »Istra« u zajednici s Propagandnim otsjekom Saveza u Zagrebu. Pristup su imali samo članovi društva i delegati članica Saveza, pa je tečaj imao ka rakter neke vrste proširene sjednice. Interes je bio velik. Tečaju su pri- sustvovali podpretsjednik Saveza dr. Vra¬ tovih i tajnik dr. Bradamante. Iz Lju¬ bljane su bili prisutni pročelnik Publi cističkog otsjeka dr. L. Čermelj i pro¬ čelnik Prop. otsjeka dr. Vrčon. Osim toga su na tečaj d-ošli delegat; »Tabora« i »Starešinstva primorskih akademikov« iz Ljubljane, delegati »Jadrana« i »Na¬ nosa« - iz Maribora, delegat »Tabora« iz Kamnika, delegati »Istre« iz Sušaka, društva »Istra, Trst, Gorica« iz Karlov¬ ca, pretstavnik »Istre« iz Osijeka, dva delegata »Istre« iz Slavonskog Broda delegat »Istre, Trst. Gorice« iz Beogra¬ da i delegat Oml. sekcije iz Zemuna Osim toga je iz Karlovca došao cijeli pjevački zbor koji je nastupio na Istar- skoj kulturno j večeri u nedjelju. Prvog dana tečaja održana su dva referata. Prvi je govorio Tone Pe- ruško iz Zagreba o našem pitanju kao nacionalnem pitanju hrvatskom i slo- venskom, a iza toga je Ivo Grahor prikazao manjinsko pitanje uopče i po¬ sebno politiku Manjinskoga kongresa. Iza oba referata razvila se debata u ko- joj je sudjelovalo više delegata. Buduči da je vrijeme bilo poodmaklo treči pred- vidjeni referat odgodjen je za sutradan. Drugog dana je govorio Franjo Debevc iz Zagreba o emigraciji. De¬ bata o tom problemu trajala je skoro do 1 sat po p-odne, pa je zaključeno da se ostala tri predavanja (Dr. Bratu- 1 i č:Intelektualci u emigraciji, Joško Žiberna: Problem Trsta i Josip Percan: Problem školske omladine) odlože. Osim toga je zaključeno da se sva predavanja objave u posebno j bro¬ šuri, a sa predavanjima da se objave i mišljenja ovih delegata koji se nisu slagali sa tezama predavača. Na taj na¬ čin če ejelokupna emigracija moči da bude informirana o mišljenjima iznese¬ nim na tečaju kao i o raznim suprotnim gledanjima na neke naše probleme. — Delegati su pozvani da svoje opaske iz¬ nesene u toku diskusije formuliraju ukratko i da ih dostave društvu »Istra« ‘ u Zagrebu ili Prop. otsjeku Saveza u Zagrebu, koji če urediti i izdati bro¬ šur u. Debata na tečaju je bila u svakom pogledu na višini i pridonijela je, naro¬ či to drugog dana, da se neka pitanja temeljito osvijetle i razjasne. Mišljenje svih prisutnih je bilo da se takovi te- čajevi održavaju što češče. VIJESTI IZ ORGANIZACIJA Velik uspjeh omladine u Zagrebu Istarsko kulturno veče je uspjelo 1 iznad svakog očekivanja Slcžan rad Zagreba i Karlovca Izvanredna skupština društva »Istra« u Zagrebu Upravni odbor društva »Istra ZAGREBAČKI DJACI IZVELI ISTARSKI BALUN U Zagrebačkom Zboru održale su dne 27 maja sve državne i privatne škole u Zagrebu svoju godišnju priredbu. Na programu je bio i istarski ples »balun«, koji su izveli učenici i učenice drž. mje- šovite gradjanske škole na Jordanovem Publika je velikim oduševljenjem po¬ zdravila nastup djaka u istarskim na¬ rodnim nošnjama, a još jačim aplauzom dala priznanje njihovom izvadjanju ba- luna. Priznanje ide nastavnici Vukovič Klotildi, ko j a je balun izvježbala i uopče došla na misao da ga i djaci iz- vadjaju. Zagreb, 30 maja. — U nedjelju 28 o. mj. priredila je istarska omladina u Zagre¬ bu u prostorijama Radničke. eitaonice svoju kulturnu večer. Kako se 28 i 29 o. mj. odr žavao u Zagrebu idejni tečaj, kojemu je -pri- sustvovao lijepi broj delegata iz ostalih na ših emigrantskih organizacija, htjela je istarska omladina,'da pokaže pred tim dele gatima svoj način rada, koji je specifično emigrantski, što je dokazao i sam program .ul turne večeri. Uspjeh kulturne večeri bio je veei nego što se oeekivalo i s njim se može ponositi ne samo naša omladina. nego i cijeia naša emigracija. Važno je napome- nuti još i to, da je te večeri nastopita, je- dinstveno zagrebačka. i karlovačka omladi¬ na i time dokazala da su te dvije sekcije uspostavile najtjesnije veze što može služiti kao primjer našim ostalim sekcijama, a i emigrantskim jedinicama. Baš taj zajednički nastop je najviše doprinio polučenom uspje- hu i dokazao kako se zajedničkim snagama može post.iči mnogo toga i mnogo brže i efikasnije iei zajedničkom cilju. Prije samog programa održao je pozdrav¬ ni govor Tone Peruško, u kojemu je naro¬ čite podvukao, da je taj nastup istarske o- mladine zapravo jedna generalna proba za jednu veču priredbu, koja če ušli jedili u do¬ gledno vrijeme Nakon toga otpjevao je mješoviti pjeva¬ čki zbor društva »Istra, Trst, Gorica« iz Karlovca: Gor čez jezero, Oj djevojko i Ve- tiček, pod vodstvom svog zborovodjo H o- račkog. Zbor je odličan, sa vrlo discipli¬ niranim pjevačicama i pjevačima koji posje- duju odličan glasovni materijah Mali Franic Radoševič, o kojem smo več nekoliko puta pisali na ovom mje.- stu, nasmijao je i ovoga puta prisutne sa Gervaisovom pjesmom: »Tri nonice«. Morao je dva puta na binu, zapravo drugi put na stol, koji se nalazio na bini, da ga mogu svi vidjeti. Nastopa tipična Istra sa »bukaletom« čr¬ nog vina uz mali dijalog dok se ne zaori »Plina Pula mladih marinera«. Pjevao je K 1 i m a n a pratio ga na roženice H r v a- t i n. Nakon što su oni prestali, zapoeeli su Belavič i Butkovička »Zaspal Pave« u tipično istarskoj narodnoj melodiji. Publi¬ ka je ovu točku popratila dugim aplauzom. Pregelj: »Potrti zvon«, recitirao je zano¬ sno Fatur Antun iz Karlovca, »Hrvatski pjevački pozdrav« i »Ne beri Jele jabuke« otpjevao je muški zbor društva »Istra« , iz Zagreba pod vodstvom zborovodje ing. Bekar Zorka. Zbor je još mlad,' ali imade pretenzije jakog propagatora istar¬ ske vokalne muzike. Iza toga nastopa ponovno mješoviti zbor društva »Istra, Trst, Gorica« iz Karlovca sa pjesmama: »Nazaj v planinski raj«, »Ah ne hodi«, koja je prisutne dirnula te su je mo¬ rali još jedanput pjevati, i »Dil dil duda«. Time je Karlovac s uspjeliom završio svoju zadaču koju je publika popratila dugim odo¬ bravanjem. Dobrika Ante recitirao je rutinom recitatora Balotinu pjesmu: »Govore da ni- san fin«. Kliman i Hrvatin izveli su na ro¬ ženice: sTamo doli poli mora«, onako kako to izvode pravi Istrani, kakove smo slušali dok smo još doma bili, a nakon toga zapje- vali su Belavič i Kliman: »Sunce na zdolce gre«, takodjer sto pošto istrijanski.. »Trava kad se žanje« pjevale su d jevo j- čice Zorkica Kliman i Anica Bo žac o kojima bi trebalo mn«go. pisati.^Gla¬ sovni materijah muzikalnost, harmonija i osječaj s kojim su izvodile spomenutu pje¬ smu dirnuo bi bio svakoga. Nakon zadnja dva stiha: »Istro moja tožna, nikad pozab¬ ljena«, koji su bili izvedeni u krajnjem pia- nisimu, moglo se vidjeti mnogo suza na očima. Ti su stihovi bili otpjevani s toliko osječaja, da su upravo potresno dirnuli pri- sutna srca. Nakon toga su otpjevale: »Sem deklica mlada vesela« takodjer skladno. Pje¬ vale su obe pjesme dva puta. Taj duet je publika nagradila dugotrajnim aplauzom. Napokon je došao »Istarski balun« naj- prije pod mih, svirao je odlično R a d u 1 e, a zatim pod roženice, svirali su brača C a- tela Bepo i Mate, koji su u torne ne- nadmašivi. Balun su vrlo lijepo otplesali: Kliman sa suprugom, Jurišič sa su- prugom i Belavič sa suprugom. »Sedela tožna grlica« i »Bilo vavek vese¬ lo« otpjevao je muški zbor društva »Istra« iz Zagreba sa velikim uspjeliom, ovu po- sljednju na opči zahtjev dva puta. Dječji pjevački zbor Omladinske sekcije društva »Istra« Zagreb, otpjevao je: »Mi smo pak Istrani«. To je stara pjesma koju su još naši djedovi pjevali, kad su hodali na izbore, a bila je pravo otkriče za sve prisutne na toj priredbi. Djeca su vrlo lije¬ po pjevala sa gestikulacijama pokazujuči ka¬ ko su oni pravi Istrani i kako če braniti svoju Istru. Publika ih je s oduševljenjem slušala gledajuči pred sobom svoju mladu uzdanicu, koja je u svojim najmladjim go- dinama počela akceptirati ljubav prema u- žoj domovini. Time je završio program, koji je bio do- sta opširan, ali analizirajuči ga možemo konstatirati, da je kulturna večer imala ka¬ rakter hrvatsko-slovenski. Omladinska sek¬ cija iz Karlovca u kojoj su gotovo sami Slo¬ venci i Omladinska sekcija iz Zagreba u kojoj su gotovo sami Hrvati, dokazale su kako moramo biti jedinstveni u borbi protiv zajedničkog neprijatelja. Te dvije sekcije po¬ kazale su primjerom kako treba raditi. — P. J. PEŠIZLET V KAMNIŠKO BISTRICO 18. JUNIJA T. L. Kakor že par let sem, priredi tudi letos v nedeljo 18 junija emigrantsko društvo »Tabor« v Kamniku svoj peš- izlet v romantično Kamniško Bistrico. Da bo vdeležba čim obilnejša in pol¬ noštevilna, vabimo poleg svojih članov tudi bližnja bratska društva na ta izlet, kjer bomo med seboj nemoteni in v ne- prisilni zabavi obujali spomine na svojce onstran meje. Zato poagitirajte med društveniki in prijatelji naših te¬ ženj, da bo izlet tem veličastnejši! Hrana iz nahrbtnikov. Skupni odhod iz Kamnika po priho¬ du turist, vlaka ob pol 7 uri s postaje Kamnik-Mesto oziroma z avtobusom ob 9 uri. Cena vožnje v eno stran Din. 10.— Povratek iz Bistrice ob 16 in pol. Na veselo svidenje v Kamniški Bistrici! Odbor grebu sazivlje izvanrednu skupštinu a " 4 juna o. g. u 9 sati u jutro u hrvatskih obrtnika, Iliča 49, sa slii e( j dim dnevnim redom: ue ' 1) Pozdrav pretsjednika. 2) Izmjena pravila. 3) Odobrenje zajma za gradnju dom 4) Odredjivanje višine članarine. ° a ' Ako u odredjeno vrijeme ne bud prisutan kvalificiran broj članova, skua ština če se održati osam dana kasni’ na istom mjestu i s istim dnevnim redo * bez obzira na broj članstva. ODBOR m PORAST ČLANSTVA »ISTRE« U OSIJEKU Osijek, maj 1939. — Nakon i Zt>0 ,, nove uprave »Istre« u Osijeku, a na 4 pose posli j e donošen ja poznatog Z o~ ključka od 16 travnja 1939, kojim odobrava rezolucija zagrebačke »Istre« i podjedno podvlači hrvatstvo istarskih redova broj se članova osječke »Istre« znatno povedao i to za 30 pošto, a dnev no se upisuju novi članovi, koji su S I dosada držali po strani. m OMLADINSKA SEKCIJA UDRUŽENTa »ISTRA—TRST—GORICA« U BEOGRADU priredjuje u subotu 3 juna u 8 sati širi članski sastanak na kome če delegat O. S. na Idejnem tečaju iznijeti svoje utiske sa istoga, kao i sa »Kulturne večeri« omladinske sekcije iz Zagreba i Karlovca. Odbor POLJACl I ČEŠKA Engleski dnevnik »Daily Telegraph and Morning Post« javlja: Poljski politički krugovi sa sigurnošču računaju, da če Nje- mačka kao slijedeči svoj prvi več diplo- matski potez u sporu oko Dansiga zahtje- vati za Danzig i područje oko Banziga ple¬ biscit. V tom slučaju, Poljska če Njemačkoj dati zgodan odgovor... Ona če naime od¬ govoriti, da pristaje na plebiscit za Danzig uz uvjet, da se u češkoj i Moravskoj, hoje su postale njemačkim protektoratom, tako¬ djer provede plebiscit pod medjunarodnom kontrolom, koji če ustanovili, da li su sta- novnici Češke i Moravske voljni, da 'i dalje ostanu u okviru Trečeg Reicha ... Pravo narodnog samoodredjenja, — sa- ključuju poljski listovi, — treba se 'izvrša- vati potpunoma sa 100 pošto, a ne samo to¬ liko, koliko to Njemačkoj konvenira u izvjesnim slučajevima. NAŠIM NAROČNIKOM! Tej številki smo priložili poštne po¬ ložnice. Apeliramo na vse naročnike, da nam takoj pošljejo minimalno naročnino, ta¬ ko da nas ne obtežujejo z nepotrebni¬ mi izdatki za stroške in poštnino posa¬ meznih opominov. Naročniki, ki so že plačali naročni¬ no, pa naj oprostijo, če smo tudi njim poslali položnice, kar zaradi tehničnih vzrokov ni bilo mogoče izostaviti, in naj jih prihranijo za drugič. UPRAVA LISTA »ISTRA« MATE BALOTA: KAKO JE TO ZAPRAVO BILO U PULI (Nastavak) 27. I. 1918. A vas šjoper 2 ča je bil va našen štatu, ni bil nič drugo nego ko¬ medija. Ljudi su se ubogi dali zapeljat, a orii ki vedre i oblače ti su bili da- kordo 3 s kapi 4 od šjopera i šjoper je lepo končal kad su oni hoteli. Vavek se to ne če posrečiti, zač kad konj je- damput vazme uzde iz gospodarjeve ru¬ ke, ni Bog ni svi sveči ga več ne če fermat... On naš ministar, ki pravi kondicione s drugima stati još je do¬ sti lepo govoril. Rekal je i par, pamet¬ nih besed. Pravil je da mi moremo i danas napravit pošten mir. On se slaže s amerikanskim prešidentom na sveh puntih 5 , ki su od importaciona 6 . Ma on drugi Jermanik. Vavek stari Jermanik. Dokle ne pade z menduli i ne razbije si nos, ali dok mu sam njegov konj ne vazme uzde i ne razbije voz. on če ostat vavek onako v, po svoju. — I tu pol nas svi pitaju kruha. 29. I. 1918. Prema našim informa¬ cijama imao bi naskoro stupiti na sna- gu dekret pokrajinskog školskog viječa za Istru, kojim bijahu utemeljene dvi¬ je (hrvatske) pokrajinske škole u Puli. 1. II. 1918. Va Jermaniji je šjoper, neznam nis politik od velikega svita, ma ja mislim i nikad ne ču zabiti kako je pokojni did govorija: sinko, ča po vra¬ gu dojde, po vragu i pojde. Ja pensan, vi morete forši i drugače pensati, ma ko svi znaki ne varaju. brace ima pra¬ vo — da če to slabo finiti. Framna je reka, da je triba vavek razumno i pa¬ metno delat . To valja. Ma ne tu, to va¬ lja va bregeh. Ja lačan, 7 ti lacan, on lačan, oni drugi, treti, deseti, pedeseti, stoti, svi lačni, pa neka d ojde Framna z breg i neka nasiti sve. A oni ki je la¬ čan, on ne zna niš nego da je lačan, a d.a je drugih, ki su siti, i tako od jedne beside se rodi druga, pak treta, pak na¬ ši' konfužjon. 27. II. 1918. Sramota je, da podopeina krnička ureduje talijanski, a ona mr- čanska čak i njemački... kad ni u jed- nom od tih m jesta nema danas, a nlje bilo ni prije rata ni jednog Talijana, ni jednog čovjeka druge narodnosti, osim hrvatske. 5. III. 1918. »Cuješ, brate, molim te ka Boga, je T tu festungsšpitalj br. 3«, zustavio me na ulici mlad visok suh Bo- sanac, s medaljama i sušičavim licem. Nije doduše više nikakva rijetkost ona¬ ko žuto suho lice. U modi je to danas. U mirno doba je u modi zdravlje, ži¬ vot, sada, u četvrtoj godini rata, susre- čemo takva suha, sušičava lica. Upustih se s njim u razgovor. Priča. Najprije je bio na ruskoj fronti, onda na talijan- skoj pune dvije godine bez odmora, onda je ondje obolio, počeo je nenadano da pljuje krv. Ali je ipak još dva mje- seca ostao tamo u jarku, u blatu, jer su mu govorili, da je u hinterlandu lo¬ se. »Nemo! ti na kader«, govorili su mu. Tamo je lose. A na fronti je ipak čo- vjek sit, i ako je zamazan, poderan, po- luzvijer, polučovjek. No_ napokon je ipak otišao na vizi tu, pa u spital j, i od onda (od lipnja 1917.) ide od špitalja do špi- talja. špitalj, konstatirung, superarbi- trirung, arbajtkompanija, pa onda ar- bajt, a onda opet špitalj! — A kako je inače, brate? usudih se. — Ma šta češ, brate, slabo, slabo. Uputih ga, kamo če i kuda če najprije u špitalj. - —— 'i* i — živ bio, brate, živ mi bija progo- vorio je i otišao, polagano, vukuči nogu za nogom, uprčen sa svime što posjedu- je,’t. j. »procakom« sa nekoliko kefa, krpa, žlicom i garnelam, te jednom ko- šuljom, a možda i bez nje. Nije rekao da li se zove Juzuf, ili Jovo ili Ivan. To je sporedno. Takvih Juzuf a, Jovana i Ivana imamo danas veoma mnogo, a nije ni mali broj onih što su okičeni medaljama i suhim požutjelim licem i što krv pljuju. To je tragedija izigranog naroda. juče hrane pokažemo naša trošna umi- ruča tjelesa. Pa da onda i njima u srce i možak uklešemo mržnju, mržnju ja- ču od očaja, koja im j edina ima da da- de snage za život i pokaže svrhu života. — Nema veselja, nema radovanja. Mje- sto da nam oni pričaj u o svojim muka¬ ma, čudit če se i križat i ne če vjerovati, da je istina i zbilja sve ono što mi pre- trpismo i što još danas snašamo, I mno¬ gi, mnogi, če od njih kazati: zlo, zlo je bilo tamo, ali bačuška Rus imao je ipak kaše! 6. HI. 1918. Drukčije bi se dočekala vijest, da je u grad stiglo nekoliko sto¬ tina vagona živeža, pa makar polugnji- lih krumpira. Onda bi čovjek izljubio onoga koji mu je tu vijest donio i za¬ stava bi mnogo bilo, oduševljenije, brže i iskrenije, iz dna duše, iz punog srca i praznog želuca odmah razvješenih. Ali ovako: samo mir sa Rusijom. Svakoga je to dirnulo tako, kao da je to stara, svima poznata posve obična stvar. Ali ipak: zastave se naše viju, a ispod za¬ stava šuljaju se upreene naše ženske iz okolice sa bisagama na ramenu i pla¬ ši] ivo ulaze u kuče sa nesigurnim pita¬ njem: imate li možda komad kruha, fa- žola, ili repe, da mijenjate za jaja? — Ni ih se jamačno ni ne tiče to, da su’ku¬ če okičene zastavama! 7. III. 1918. Pa sad nam javljaju, da se oni iz Rusije vračaju, a mi te vijesti tupo docekujemo. Toliko je užasnih stvari več palo na naša ledja, da smo zsboravili na veselje, da nam je sa usa- na nestalo bezbrižnog smiješka, a u na- su _ se dusu uvuklo ogorčenje, neutaživ gnjev, rieugasiva mržnja. I u takvom* raspolozenju očekujemo one koji se vra¬ čaju da im umjesto utjehe otkrijemo nase utucene duše, mjesto podignuča njihove svi jesti pokažemo svu našu bi- jedu, mjesto srečnog obiteljskog života pružimo prokletstvo, a mjesto okreplju- 10. IH. 1918. A Jermanik, kad je na¬ pravil svoj mir, kako je sam želel, sam nima mira. Misli i misli, ča če stega pri ti van. On zna da na svakega, Jermanika, ča pride na svet, da se rode tri Rusi i va deset let, Rusija če gledat da opere svoju _ sramotu. A pak? Dalje Jermanik ne misli.. Pravil je, da je njegova, Jer- manikova , sablja napravila mir s Rusi¬ jom, a ne zna, da če se od sada brusit za svaku Jermanikovu sablju po dvi i po tri u Rusiji i da če se on dobri R’J, S ’ ki je zdigal ruke i se podaval, naučit ugrizat svakega, ki bi hotel zet kus nje¬ gove zemlje. Jermanikova sablja je bila, da se po domače reče, dobar lek za siju. Nas, a Rus je kao i mi, treba bi- čevat, kopunat, tuč po glave i po hrbate, ako čemo se opoštenit i znat svoje ce¬ nit i branit. Trebanam zet sve ča ima- imo. Treba nam košulju svuč da on- da postanemo pravi ljudi. 10. ni. 1918. Sitna sipi kisa. Ulicom po kaljuži i blatu stupa opet četa, al’ ne tiho i gluho, jer stupa odmjerenim ko¬ rakom, gazeči blato. A sve samo upala lica bez boje i života. Prolazs i nestaje ih u kisi. Druga slika. Voz krumpira se raskrcava. Njemački mornari (iz Raj¬ ha, sa podmorničke stanice u Puli) erveni, ugojeni, veseli, šale se medjuso- bno, vesele se. Raskrcavaju krompir- (Svršit če se)