* Zagreb, 21 oktobra 1932.
Poštarina plačen?
nnd iv.
^	— X-. 5T
Broj 43
Mussolini ji najavio amnestiju, jini »amnestija« izgleda ovauu:
Na desetke novih konfinacija, na stotine novih aretacija, bezbrojne nove političke osude, terorizam po na Šim selima ...
j.^TRA
Pojedini bro! stoj! 1.50 Dinara
Fašistička štampa, piše o »Mučeničkom i kulturnom hrvatskom narodu«, o »naprednom slovenskom narodu«, koji čami u ropstvu... Ne varajte se, nije riječ o nama u Jul. Krajini. Tamo su Hrvati »barbari«, »Slovenci »stjenice«, koje treba zgnječiti.«
GLASILO SAVEZA JUGOSLOVANSKIH EMIGRANATA IZ JULIJSKE KRAJINE
E »ISTRA« izlazi svakog tjedna u petak. — Uredništvo i uprava nalaze se I Zagrebu, Masarykova ulica 28. II. — Broj čekovnog računa 36.789.
Pretplata: Za cijelu godinu 50 Din; za pol godine 25 Din; za inozemstvo dvostruko; za Ameriku 2 dolara na godinu. — Oglasi se računaju po cjeniku.
HAPŠENJA U MASAMA NA FORESTIMI
Samo u Višnjanu uhapšeno je 80 ljudi
Pula, oktobra 1932. Dok se govori 0 amnestiji povodom desetgodišnjice fašizma, u isto vrijeme u Istri naš se svijet hapsi na veliko. Glasovi se čuju o hapšenjima na raznim stranama. Medjutim javljamo vam slučaj, koji se dogodio pred desetak dana u Višnjanu kod Poreča. Tamo su došli policijski agenti i karabinjeri iz Buja i uhapsili su 80 ljudi... Vezali su skoro 'čitavo selo. Ljude su kamionima dovezli u Pulu i potrpali ih u puljske zatvore,, a da nisu ništa skrivili. Misli se, da je do tih hapšenja došlo kao po običaju, kad je kakav veliki fašistički praznik. U narodu vlada veliko uzbudjenje i ogorčenje, koje bi moglo izazvati neželjene stvari...
BROJNE ARETACIJE NA TOLMINŠTINI
Tolmin, oktobra 1932. — Pred jednim tjednom bili su aretirani na Ljubinju kod Tolmina Miha Leban, po domaće zvan Tončkov, te šest drugih mladića. Odvedeni su u tolminski zatvor, gdje se nalaze zatvoreni. Ti su mladići bili zaposleni kod gradnje vojničke ceste pod Kukom, koja ide
uz granicu prama Rodici ili Bogatinu. Zašto su ih uhapsili ne zna se.
ARETIRALI SU TRGOVCA VIKTORA KEBRA IZ BUKOVICE KOD GORICE G 0 r i ca, oktobra 1932. — U Podbrdu su nedavno policijski agenti zaustavili Viktora Kebra, poznatog trgovca iz Bukovice kod Gorice, kad se vraćao iz Jugoslavije, gdje je posjetio svoga sina djaka. On je putovao u Jugoslaviju s redovitom putnicom. Agenti su mu putnicu uzeli i pustili ga. Medjutim, kad je došao kući nakon nekoliko dana bio je aretiran j odveden u gorički zatvor. Na-gadja se, da će biti — konfiniran, ma da nije ništa skrivio...
OBSOJEN ZARADI OROŽJA. Gorica, oktobra 1932. V selu pri Črničah so karabinjerji izvršili hišno preiskavo pri 41-letnem posestniku Cirilu Bavčerju. Kakor so zabeležili v svoji prijavi so našli pri njem skrito orožje. Moža so aretirali in ga odveli o sodnijske zapore v Ajdovščino. Te ni je bil obsojen na 3 mesece in 15 dni zapora in 2.200 lir denarne kazni.
KARABINERJI RAZKRINKANI PRED
Pred nekaj tedni je goriško sodišče obsodilo bivšega učitelja, 30-letnega Pranja Bertošanatri mesece ječe in dve leti policijskega nadzorstva. To sodbo je proti njemu izreklo sodišče na prijavu goriških karabinjerjev, češ da je obtoženec, ki je bil pod političnim policijskim nadzorstvom, kršil odredbe tega ukrepa.
Po tej prijavi se je pri obtožencu, ki stanuje v ulici Orzoni v Gorici, 27. julija t. 1. zvečer zglasil neki Barik, oči-vidno pol. agent, ki mu je sporočil, da ga je goriški kvestor postavil pod policijsko nadzorstvo in mu med drugim prepovedal sestajati se in iresti kakia šnekoli stike z dr. Kraljem in Radom Bednarikom. že dva dni nato pa so obtoženca opazili v pogovoru z obema navedenima gospodoma iz bivšega uredništva »Goriške Straže« in zato državi in oblastem nevarnima elementoma. S tem je kršil policijski ukrep.
Obsojenec pa se ni zadovoljil s sodbo goričkega sodišča in je vložil po svojem odvetniku Bassiju priziv. V ponedeljek je bil proces obnovljen. Senat je
KAZENSKIM SENATOM
revidiral sodbo z naslednjo rešitvijo: Sodišče je spoznalo, da ni mogoče presoditi verodostojnosti vseh aktov. Treba je ugotoviti, s katerima osebama se je obtoženec dejansko sestal v onih okoliščinah, kakor jih navaja prijava. Dognati je treba, ali sta bila to res dr. Kralj in Rado Bednarik.. Nadalje je treba preiskati, ali je obtoženec sploh dejansko postavljen pod policijsko nadzorstvo in kdaj in ali mu je bilo zares prepovedano sestajati se z omenjenima osebama. Ugotoviti je treba, kateri agentje javne varnosti so intervenirali pri dogodkih dne 27. in 29. julija t. 1. in kakšne so bile prav za prav njihove izpovedi. Oportuno je, da se ponovno zasliši priča brigadir javne varnosti Angel Abbattista posebno glede še ne docela pojasnjene vloge Barika, ki je bil 27. julija zvečer pri obtožencu na njegovem domu in mu sporočil, da je postavljen pod policijsko nadzorstvo. Zaradi tega odreja, da se obtožencu dovodi začasna svoboda, kar ni v nasprotju z veljavnimi zakonskimi določili. Obenem odreja, da se proces delno obnovi.
FRANCESCO GIUNTA JE IPAK OSTAO — ŽIV...
Trst, oktobra 1932. — Dne 11. o. mj. Francesco Giunta, koji sada živi u Trstu iza kako je skinut s časti državnog podse-kretara, vozio se automobilom po Italii: i blizu Perugie dogodila mu se nesreča. U automobilu je bio sa svojim sekretarom. Preko ceste prelazio je mali vozićl koji je vukao magarac. Taj je vozić došao neopaženo s jednog poljskog putića, koji je bio zastrt granjem. Tako bar kažu fašistički listovi... Giuntin automobil, koji je on sam upravljao udario je svom snagom u punoj brzini u mala kolica s magarcem i sasvim ih zgnječio. Seljak Luigi Torrione bio je teško ranjen i odvezen je u bolnicu, gdje je sigurno umro. jer su mu rane bile smrtne. O magarcu ne kažu novine ništa... Automobil Guintin zaustavio se kraj ceste. Fašistički listovi, koji nemaju ni riječi sau-češća za nestretnog seljaka pišu na veliko 0 stanju automobila, koji je samo malo oštećen. a gospodin Giunta i njegov sekretar nisu imali nikakvih posljedica. Interesantno je ipak, da su taj slučaj novine donijele, jer se takav slučaj ipak ne bi bio donosio da se dogodio prije nego što je Giunta skinut s visokog položaja. Interesuje nas, da li će Giunta biti za ovaj slučaj pozvan na sud. Možda će mu se i ovo upisati u zasluge kao j »Balkan« i ljudske žrtve, kojih je tom prilikom bilo mnogo.
SLAVENSKA DJECA BJEŽE OD KUĆE, PRESTRAŠENA PRETNJAMA FAŠISTIČKE UČITELJICE. DA ĆE BITI STRELJANA.
Pazin, oktobra 1932. — U selu Krši-kla kod Pazina dogodio se jedan značajan slučaj, koji ilustruje najbolje metode fašističke škole i upliv te škole na našu nevinu djecu. Učiteljica sicilijanka zaprijetila je djeci u školi 6 godišnjem Milanu Blaško-viću, njegovoj 8 godišnjoj sestri Mileni i Ivanki Živković jer je nisu pozdravili »àia romana«, da će ih predati karabinjerima, koji će ih streljati. U ovom kraju utisak po streljanju Vladimira Gortana velik je i kod djece, a u posljednje vrijeme dogodio se jedan bolan slučaj, koji je takodjer ostavio težak utisak: karabinjeri su ubili jednog mladića jedinca u kući, koji je bježao pred njima da ga ne uhvate, kad su ga tjerali što ie pekao tajno rakiju Djeca su pod utiscima ostavili prestrašeni od učiteljice kuću i nekoliko dana niko pa ni roditelji nisu znali gdje su. Nakon nekoliko dana našli su ih u Trvižu, gdje su pričali da bježe pred karabinjerima, koji će ih — ubiti...
Inače u posljednje vrijeme, valjda zato jer je blizu desetgodišnjica fašizma po našim selima oko Pazina obilaze patrole karabinjera i ispituju nije li kroz selo prošao koji stranac i informiraju se da Ii ko nekoga pozna u Jugoslaviji.
AMNESTIJA?
Koncem ovog mjeseca pada desetgodišnjica fašističkog režima. Deset godina od onoga dana kad je Mussolini preuzeo u Italiji vlast. Čitav ovaj mjesec odredjen je za proslavu tog značajnog jubileja. Ko bi mogao da nabroji sve one priredbe, koje se redaju ovih dana -u Rimu, sve one izložbe, parade i velike govore izrečene tom prilikom! Fašistički paradizam dosegao je svoj vrhunac. Najbučniji bit će, razumije se, 28 oktobra. Medju ostalim »velikim stvarima«, koje će se toga dana dogoditi uz proslavu desetgodišnjice najavljena je i — amnestija. Mi smo 0 toj amnestiji već pisali. Mussolini kani pokazati kako je milostiv, pa će pustiti iz zatvora mnoge kažnjenike. U prvom redu one, koji su osudjeni za obične zločine. Ah i političke kažnjenike. O tome je pisao i pariški list »Temps«, koji je kazao, da je za obične zločine sigurna amnestija i spisak amnestije priredjuje ministar pravde. O amnestiji političkih »zločinaca« odlučuje isključivo Mussolini kao ministar unutarnjih poslova i šef fašizma i nezna se sa sigurnošću kakav bi zamašaj imala amnestija u tom pravcu.
Može medjutim da se sluti kakva će biti ta amnestija. Po iskustvu iz prošlosti, po dosadanjim amnestijama u svečanim prilikama, možemo da zaključimo već una-pred, da je to sve jedan običan paradni trik. Amnestija sigurno ne će biti široka, nego će se samo mnogo 0 njoj pisati, a broj »pomilovanih« bit će minimalan. Fašizam mora tako da postupa: razbubnja kroz štampu amnestiju, da bi u masama na »velike dane« ublažio nezadovoljstvo i odstranio bar za neko vrijeme opasnost revolte. »Pomiluje« se medjutim mali broj manje opasnih antifašista iz svih krajeva (iz svakog grada po jedan ii dvojica), da se po čitavoj Italiji vidi kako je Mussolini milostiv i širokogrudan. Mussolini čini to u reklamne svrhe, jer su političke prilike u Italiji vrlo delikatne. Ali baš zato, jer su političke prilike delikatne jer ie antifašizem u razmahu — on ne će amnestirati veći broj svojih protivnika, koji bi ga mogli zaskočiti.
Postoje medjutim verzije, da bi amnestija imala da obuhvati u izvjesnom pravcu i političku emigraciju. Imalo bi se amnestirati veći broj političkih izbjeglica, koji su osudjeni u kontumaciji i to bi imalo takodjer svoju svrhu: time se kani oslabiti antifašističke redove i smanjiti opasnost, koja fašizmu prijeti iz vana. Falanga antifašizma, koja prijeti i koja je sve veća, oslabila bi se time, što bi se mnogi amnestirani antifašisti eventualno vratili u domovinu i bili pokorni fašizmu iz zahvalnosti i — straha pred novom emigracijom-To je Mussolinijev račun, ali kožna hoće li mu se taj račun isplatiti i hoće li mu antifašisti ići na lijepak...
Medjutim i po svemu onome, što se u Italiji i Julijskoj Krajini u posljednje vrijeme dogadja jasno je, da je najavljena amnestija samo običan paradni trik. Mi smo u našem listu baš u posljednje vrijeme objavili najveći broj hapšenja, osuda i konfinacija. U posljednjih nekoliko brojeva zabilježili smo preko stotinu slučajeva aretacija i policijskog terora. Teroristička atmosfera u Italiji i u Julijskoj Krajini sama demantuje Mussolim'jevu »amnestiju«. Iz Italije stizavaju glasovi 0 pooštrenju prilika u političkim tamnicama. A najbolje pokazuje značenje najavljene amnestije ovaj dopis, koji smo primili iz Trsta:
Trst, oktobra 1932. — U isto vrijeme dok se u fašističkoj štampi javlja, da će Mussolini za desetgodišnjicu fašizma proglasiti amnestiju za neke obične zločince kao i za političke »zločince« dogadjaju se stvari, koje pokazuju, da fašistički režim ne kani popustiti u svom oštrom postupku protiv onih državljana, koji ne simpatišu s fašizmom. Ne samo da se baš u posljednje vrijeme hapse mnogi ljudi u staroj Italiji, nego i kod nas u Julijskoj Krajini. Iz mnogih vijesti, koje su objavljene u posljednje vrijeme u »Istri« svakome je na prvi pogled jasno, da nikada nije bilo u našim krajevima toliko hapšenja koliko u posljednjih par mjeseci. Iz sela se ljudi voze kamijoni-ma u zatvore. I komisije za konfinacije rade. Možemo da Vam javimo, da su u posljednje vrijeme, u posljednja tri mjeseca na otok Ponzu konfinirani ovi Jugoslaveni iz Julijske Krajine:
Karlo Martinčič iz Berma.
Avguštin Pečarič iz Pobegi (On se vra" tio iz Francuske, gdje je bio na radu, pa nije imao više posla. Vrativši se u domovinu bio je uhapšen i konfiniran...)
Viktor Zović iz Pule,
Stanko Černigoj iz Gorice.
Boris Makuc iz Cerovega u Brdima,
Izidor Ciglič iz Cerovega u Brdima,
Josip Šinigoj iz Dornberga (Posljednja trojica bili su aretirani zajedno s svećeni-
kom Filipom Terčeljem, koji se nalazi u konfinaciji u unutarnjosti Italije).
Ignacij Leban, koji je bio optužen i zato je konfiniran, da je upućivao emigrante preko granice.
Citirani su došli samo na Ponzu u posljednja tri mjeseca. Koliko je novih jugoslavenskih konfiniraca na Liparima, Favi-gnani, Tremitima, u Materi, Potenzi, Basi-licati i drugdje na žalost ne znamo točno, ali ima ih lijepi broj. Baš sada pred »velikom amnestijom« priprema se na otoku Ventotene, koji leži izmedju Ponze i otoka Santo Stefano (na kojem se nalazi poznata kazniona u kojoj je medju ostalim i Span-ger iz Proseka osudjen u procesu Bidovec, Miloš i drugovi) velika kolonija za političke konfinirance. Do sada je na Ventotene bila kolonija za obične zločince. Već je do sada
na otoku oko 10 političkih konfiniranaca, a medju njima su od naših student Budin iz Zgonika, Emil Milič iz Saleža i Severin Forti iz Cerovega. Namjeravaju da na Ventotene spreme sve one konfinirane, koji su bili do sada konfinirani na kopnu u unutarnjosti Italije (Matera, Basilicata itd.). Poznatu kaznionu u Civitavecchia su ispraznili. Od sada unapred odredjena je samo za političke kažnjenike...
To su eto pripreme za amnestiju.
Pored ovog dopisa iz Trsta demantuju sve glasove 0 amnestiji i nekoje druge vijesti, koje donosimo u ovom broju »Istre«, a pogotovo vijest 0 hapšenju u masama na Poreštini. Zar je to amnestija? Nije! AK nadamo se i vjerujemo, da ćemo doskora doživjeti amnestiju, koju Mussolini ne će »milostivo podijeliti«. —
Redakcija i poduprava »Istre» u Ljubljani
Gledališka ulica 8, I.
PROMET TRSTA U SEPTEMBRU OPET PAO
Trst, oktobra 1932. Objavljene su statistike 0 prometu Trsta u mjesecu septembru ove godine. U tom mjesecu promet je iznosio ukupno 2,544-174 kvintala, a lanjske godine u istom mjesecu 4,212.970 kvintala. Diferencija je neobično velika! U prvih devet mjeseci ove godine promet je iznosio ukupno 25,905.423 kvintala, dok je u prvih devet mjeseci lanjske godine iznosio 31 mil. 461.540 kvintala. Znači, da je promet Trsta ove godine pao prama lanjskoj za cirka jednu petinu!
LOŠINJ JE DOBIO PREFEKTURNOG KOMESARA
Mali Lošinj, oktobra 1932. — Dosada je podesta u Malom Lošinju bio Nicolo Martinolić. On je demisionirao, a puljski je prefekt postavio na lošinjsku općinu svog komesara Iniga Adornia, koji je u Lošinju — šef policije...
PROPAGANDA GROŽDJA I — »ALLOGENI«
Gorica, oktobra 1932. — Poznato je, da fašizam na veliko kroz štampu i raznim priredbama propagira potrošnju groždja. Vino ne može mnogo da se izvozi, pa — misli fašistička vlada — bolje je da se pojede groždje, nego da vino leži u konobama. — Veliku propagandu u tom cilju vrši organizacija Dopolavoro. Taj Dopolavoro organizovao je u Gorici jednu veliku manifestaciju groždja. Bila je to neka revija — »corteo«. Po goričkim ulicama prošla je duga kolona vozova, koji su bili okićeni groždjem. a prikazivali su i razne prizore: ljudi su, na primjer, na vozu prikazivali berbu, lijepe seljačke djevojke u svojim nošnjama držale su košare pune najljepših grozdova itd. U goričkim selima pravila, se velika propaganda i priti-sak za prisustvovanje u tom folkloristič-kom korteju. I pored mnogih furlanskih kola bilo je i nekoliko njih iz naših slovenskih sela. Fašistička štampa je na veliko pisala 0 toj priredbi, a naročito je zapazila voz_ dopolavora iz Šempasa koji je pretstavljao neko »novo doba trgat-be u fašističkoj uniformi u d ru-g o r o d n 0 j zoni«. — Seljaci su naime fingirali da beru groždje s loze, a bili su obučeni u fašističkoj uniformi. Ali to nije sve: na tom vozu bio je prikazan razvoj fašističke ideje u drugorodnoj zoni, tako da je na vozu bio u uniformi jedan balila, jedan »giovane fascista«, jedna mlada Talijanka i jedan odrasli fašista — drugo-rodac... Fašisti su ovom »veleznačajnom« vozu naročito aplaudirali.
BEGUNCI PRED SODIŠČEM.
Gorica, oktobra 1932. Pred goriš, kim sodiščem se je v ponedeljek zagovarjal 41-letni Peter Pajntar iz Podbrda zaradi bega čez mejo. Obtoženec se je zagovarjal, da je bil prisiljen zapustiti svoj dom in se odpraviti po svetu, da si kje najde kak zaslužek, ker je bil že dolgo nezaposlen. Ker ni Imel denarja, si tudi ni mogel nabaviti potne-8’a Usta. Bil je obsojen na tri mesece ječe in 2.000 lir denarne kazni. Sodišču je bil med tem prijavljen nov begunec 38-letni Filip Zemljič iz Brestovice pri Opatjem selu.
V	Bovcu so karabinjerji aretirali Leopolda Homca in ga izročili sodišču, kjer so ga prijavili,da se ni prijavil k naborom. Obtoženec je lani maja zbežal čez mejo in je bil zaradi tega že obsojen v kontumaciji. Sodišče ga bo sedaj sodilo kod vojaškega begunca.
V	Šmartnem pri Kojskem so karabinjerji ugotovili, da sta zbežala brez potnega Jista čez mejo posestniški sin Avgust Skok in Alojzija Keber. Prijavili so ju goriškemu sodišču.
Sodnik v Ajdovčini je v ponedeljek sodil zaradi bega čez mejo 24 letnega Josipa Curka iz Budanj, 23 letnega Timoteja Breclja iz Ajdovščine in 24 letnega Nikolaja Čermelja z Dolge Poljane. Bili so obsojeni na 3 mesečno ječo in po 2.000 lir denarne kazni.
GORIČKI PREFEKT TIENGO PROMAKNUT ZA ZASLUGE.
Gorica, oktobra 1932. — Ovih je dana gorički prefekt Tiengo Qarlo bio promaknut na čast^ prefekta prvé klase. Fašistička štampa ističe, da je on promaknut za velike zashrge; koje ima kao prefekt i fašista u fašističkoj akciji uz granicu. On je u Gorici dvije godine i kroz to vrijeme provodio je fašističku asimilacionu akciju strogo i brutalno. Bio je bezobziran i njegovo ime ostat će zabilježeno u vezi s mnogim teškim udarcima nanesenim našem narodu. Fašistička štampa želi, da bi u Gorici ostao ioš dugo, jer je još prijeko potreban...
NOVI UDARAC NAŠOJ POLJOPRIVREDI U JULIJSKOJ KRAJINI Fašistička naredba, koja teško pogadja našeg vinogradara.
c .^ ,u 1 a> oktobra 1932. Naša poljoprivreda, koja je i onako u vrlo lošim prilikama, doživjela je ovih dana jedan novi teški udarac. Fašistička vlada izdala je zakonski dekret. objavljen u »Gazzetta Ufficiale«, kojim
RATNE CESTE I ROVOVI
UZ JUGOSLAVENSKU GRANICU
se zabranjuje prodaja crnoga vina, koje nema barem 10 stepeni alkohola i bijeloga-koje nema bar 9 stepeni. Ovim je dekretom POgodjen naš vinogradar u Julijskoj Krajini, a naročito na Krasu. Italija nije pogodjena, jer se tamo proizvode crna vina, koja su jača nego u Julijskoj Krajini, pa će ovo značiti pravu propast za našeg vinogradara. Konkurencija talijanskog vina bit će sada još jača i_ naše će vino biti sasvim istisnuto. Poznato je, da na primjer kraški teran, vanredno dobro i cijenjeno vino nema visoke gradacije alkohola i zato se neće moći prodavati, ma da je visoko cijenjeno i voljeno ?mk>. Ljudi se boje, da će morati svoja vina m prodaju talijanskim trgovcima, koji će ih onda rezati s talijanskim vinima. Vino će izgubiti na svojoj originalnosti, a morat će se prodavati po još jeftinijoj cijeni nego do sada, jer će talijanski trgovci misliti, da našem vinogradaru čine uslugu, time što mu kupuju vino s nižom gradacijom nego što zakon propisuje. U narodu je nastalo veliko uzbudjenje, jer se općenito smatra, da je ova naredba došla isključivo, da se uništi našeg vinogradara. U Italiji naime vira dosižu i do 15 stepeni alkohola i za Italiju nije prema tome trebalo ovakove na-ređbe. Cak se i u talijanskoj štampi, koja izlazi u Trstu, Puli i Gorici može da opazi, kako su i talijanski vinogradari, kojih ima nešto u Istri nezadovoljni s ovom novom mjerom. I njihovo otvoreno nezadovoljstvo s Italijom sve je veće.
FAŠISTIČKIM UČITELJIMA U JULIJSKO!
KRAJINI JE VRLO TEŠKO To oni sami priznaju 1 traže da lm se to — Plati.
Trst, oktobra 1932. — Već smo u više navrata pisali o teškoćama fašističke škole u Julijskoj Krajini. Učitelji Talijani tuže se na nesnosne prilike. Tršćanska općina raspisala ie neke nagrade, da ih utješi. Medju-tim to nije dosta. Boriti se lijepo je. ali tre-balo bi da to i vlada plati, a ne da oni muku muče oko asimilacije, koja je teška, a da imaju plate kao oni učitelji, koji to ne čine. Ovih dana fašistička je vlada odredila neke nagrade za učitelje u Južnom Tirolu. U rimskom listu »I diritti della scuola« napisao je talijanski učitelj u Gorici Alberto Balla-ben tim povodom članak, u kojem kaže:
»Učitelji i školski funkcioneri u Julijskoj Krajini primili su s velikim zadovoljstvom vijest o mjerama, koje su poduzete, da se pomogne učiteljima u Tridentinskoj Veneciji, da bi se olakšala politička akcija''tali-janske škole u onom kraju. Ali akcija fašističke škole u Julijskoj Krajini nije nimalo lakša od akcije u Tridentinskoj Veneciji. -Mnoge teškoće imaju učitelji ovdje na istočnoj granici Italije. Nacionalnu i političku akciju fašističkih učitelja otežavaju zločini politički, od kojih je najveći onaj počinjen umorstvom kolege Francesca Sottosantija, pale se škole i vrši se antitalijanska propaganda. Prilike u selima su teške i u ekonomskom pogledu. Živa je nada i uvjerenje, da će vlada uzeti u obzir ovu situaciju i da će provesti analogne mjere i u korist učitelja na jstočnim vratima Domovine«.
Znači: kad smo već izvrgnuti mržnji naroda i opasnosti da izgubimo glavu u ovoj drugorodnoj zoni (koja nije ipak još asimilirana!) neka nas bar vlada zato dobro plati. To je sadržaj ovog članka Alberta Balle-bena.
Užurbane gradnje, koje daju
^ R i j e k a, oktobra 1932. U posljednje vrijeme donijela je »Istra« već mpogo interesantnih podatakaa o ratnim pripremam uz talijansku granicu, naročito o gradnji cesta i rovova. Te podatke upotpunjujemo danas nekim novim momentima, koji su naročito interesantni.
Od Bistrice prema Snježniku izgradjen 3° novi put, koji se kod Rifuggio D’Annunzio dijeli u dva kraka: jedan vodi prema Mašunu i dalje prema Vratiči i Leskovoj Dolini, a drugi se spušta prema Čabarskoj Gori i izlazi ispod kote 1155. I ostali pu-tevi rekonstruisani su prema vojnim potrebama, učvršćeni i mostovima snabdjeveni tako, da se preko njih mogu dovažati i topovi najvećeg _ kalibra. Ti putevi idu od Permana, Sapjana i Jelšana u pravcima prema jugosl.^ granici : Prema Klani i položajima oko Klane, prema Gomancu, Ornom Vrhu i Trsteniku, gdje se radovi završavaju ovih dana prema posljednjim rezultatima talijanske vojne tehnike.
Položaji prema Vratiči. Leskovoj Dolini i Čabarskoj Gori su padine Snježnika s kojim, sačinjavaju jedan sistem. Sav taj masiv danas je jedno jako utvrdjenje, ha-ročito_ sam Snježnik, gdje se nalaze topovi najvećeg kalibra sa magazinima municije za duže vremena. Danas su to stalna utvr-djenja, na kojima je stalno nastanjena voj-ska.Tu se vrše vježbanja, koja su naročito ove godine bila značajna. Istodobno kad su se u Italiji vršili veliki manevri na planinskom terenu Apenina (jer se prema Francuskoj nisu mogli vršiti!), gdje je bio u operacijama skoncentrisan groš talijanske vojske, vršeni su i manji manevri u Istri, prema jugosl. granici, u kojima je učestvovao manji broj trupa, desetak do petnaest hiljada ljudi. Baš onako, kako je predvi-djeno za slučaj sukoba...
Ako se od Leskove Doline ide prema Čabarskoj Gori (ispuštamo ovoga puta utvrdjenja sjeverno od Sv. Petra), dolazi se do kote 1155, ispod koje su napravljene kaverne, postavljena utvrdjenja i iz-gradjeni rovovi. Silazeći klancem od Ca-barske Gore prema Ernestburgu nailazi se na jednu visoravan, na kojoj ima zaista malo plodnih polja, ali je zato svata visoravan pretvorena u utvrdjenja, koja su zaista prvoklasna. Ulaz u klanac prema Ca-barskoj Gora-jako je utvrdjen. Na samom
da naslućujemo najgore . . .
ulazu napravljene su dvije kaverne za vezu sa drugim položajima i za skrivanje rezerva materijala, stoke i ljudi. Na položajima na Crnom Vrhu već su izgradjeni rovovi, a istočnije, prema jugosl. granici, na položajima oko Trstenika, izgradjena su isto tako utvrdjenja u zemlji sa cementom i željezom, te kaverne sa ciljem koji imaju i one kod Ernestburga.
Najviše pažnje posvećeno je .izgleda, Gomancu. Na njem ima čitav niz utvrdjenja poredanih jedno do drugoga. Tu su u najnovije vrijeme namješteni i topovi velikog kalibra, tvrdi se čak 320 mm. I tu je bačeno kao i na Snježniku bezbroj vagona željeza i betona i zato se i na talijanskoj strani kaže, da su ta utvrdjenja jaka kao ona oko Verduna.
Zaseban sistem čini Klana sa svojim položajima. Oba sistema vezana su novo-izgradjenim vojničkim putem od Klane preko Gumanca na Ernestburg. Tamo se opet vezuje s novim putem koji vodi na Snježnik. Svi putevi položeni su kosom tako da ih je teško tući artilerijom sa suprotnih visova. Svi ti položaji isprepleteni su rovovima, koji se grade čak i u pravcu Rijeke, gdje je nedavno otpočet takodjer rad na utvrdjivanju.
Li sac. (936 m), koji je blizu Klane ali u pozadini, veoma je važan, jer dominira tim sektorom. Zato se on i naročito utvrđjuje, a na čitavom tom sektoru iz-gradjuju se istodobno i vojnički putevi, čitava mreža njih, koji iz razumljivih razloga ne idu kroz slovenska sela, nego ih obilaze.
izvrsno Je sredstvo za čišćenje želuca criieva
čisti bez boK. a brzo
uklanja sve želučane boli, ako se uzimlje poslije objeda i_ večere u malo vode na vrhu od noža
preporuča se djed i odraslima.
U apotekama jedan omot stoji 4 dinara.
Pošto su već gotovo posvema izgradjena ta utvrdjenja koja čuva vojska, bilo je potrebno i stalne vojničke odrede primaknuti što više njima, i zato su u posljednje vrijeme i pojačani garnizoni prema našoj granici, a izgradjene su i kasarne tamo, gdje se na to nikad nije mislilo. Velike kasarne podignute su u Klani, u Trnovi, u Bistrici, u Mučićima, a rekonstruišu se i stare kasarne pa čak i one finansijske straže. Kod Mašuna, Ref. D’Annunzio, Jelšana, . Rupe, Sapjana i bliže granici, u predjelima gdje nema vode, podižu se rezervoari _ za_ vodu, koji u normalnim prilikama nemaju čemu da služe, nego se izgradjuju u vojničke svrhe.
CRKVA U JULIJSKOJ KRAJINI I NAŠ JEZIK
Slom jedne tradicije.
NA RIJECI NI TALIJANI NISU VIŠE — TALIJANI
Kako su Riječani dočekali rimske »Kombatente«.
Rijeka, oktobra 1932. — Pred nekoliko dana ovamo je došlo posebnim vlakom (naravno besplatnim!) 400 članova kombaten-tističke organizacije iz Rima na Rijeku. Iako se vodila velika propaganda da što više ljudi dočeka rimsku braću, ispao je doček na stanici vrlo jadno. Osim službenih lica nije na stanici bilo ni deset osoba. Fašističke organizacije pozvale su svoje članove ličnim pozivima da sudjeluju na dočeku, svim državnim i općinskim činovnicima i namještenicima izdan je nalog, da moraju prisustvovati dočeku, ali kraj svega toga, ponavljamo, ispalo je to sve strahovito mizerno. Ovo su opazili i sami gosti, koji su se nadali da će ih dočekati oduševljene mase Riječana, a ne t— službeni krugovi. Za vrijeme ophoda po gradu ponovilo se isto. Povorka je prolazila, a svijet, koji je bio na ulici nije se niti osvrtao na povorku, nego mirno išao dalje svojim putem i za svojim brigama.
A sjećamo se kako su takvi dočeci loš pred nekoliko godina izgledali, kad se sva Rijeka znala naći na ulicama j oduševljeno pozdravljati ovakove goste, kličući i pljes-kanjem. dapače bacajući i cvijeće s Prozora i balkona. Osim uobičajenih gromopucatelj-nih govora za vrijeme objeda, gdje su opet govorila samo službena lica, riječko ie pučanstvo ostalo za vrijeme cijelog boravka gostiju posve po strani. Na večer istoga dana otputovali su kombatenti natrag u Rim. 0 utisku koji su rimski gosti dobili suvišno je i govoriti. Posjet je bio udešen da se digne fašistički moral i oduševljenje Riječana, ali, tko zna nije li se postiglo protivno! Jedan stari Riječanin primjetio je ispravno: Bolje bi bilo da su taj novac utrošen za posebni besplatni vlak iz Rima do Rijeke i sve ostalo podijelili riječkoj sirotinji... BIJEDA TRSTA U BROJU OPĆINSKIH ČINOVNIKA
Trst. oktobra 1932. — Tršćanska općina imala je prije oko 4.000 namještenika. Sad ih ima 2.444..
Odnos crkve i fašizma u Julijskoj Krajini još je uvijek aktuelan. Štaviše: to je problem, koji se ne može i ne smije skinuti _ s dnevnoga reda. Štampa doduše u posljednje vrijeme manje se dotiče tog problema, a to je loše. Alarm, koji je bio jak i zapažen prenaglo je utihnuo: od toga fašizam aprofituje i provodi nesmetano, gotovo bez kritike, svoj plan. Crkva postaje sve više sredstvo u fašističkoj asimila-cionoj akciji. Posljednji naši svećenici u-pokoruju se. Sve je manji onaj mali broj naših crkava, u kojima se Boga moli na glas hrvatski ili slovenski. I opaža se naročito jasno nešto što zbunjuje i one, koji su najmanje skloni da sumnjaju i optužuju: Vatikan se sasvim dezinteresuje. Vatikan je definitivno digao ruke.
To tvrde čak i oni, koji su se do jučer oslanjali na nade i povjerenje u Vatikan. Danas je naš narod u Julijskoj Krajini sasvim na čistu u prosudjivanju Vatikana i njegove politike, a izgleda, da su na čistu i oni, koji su u Julijskoj Krajini vodili jednu političku struju afinu vatikanskoj politici. I ti vodje, bezsumnje dobronamjerni i istinski patriote, otrežnjuju se sada od jedne svoje velike iluzije u koju su vjerovali često fanatički.
Medjutim treba naglasiti, da ono, što se dogadja na crkvenom polju u Julijskoj Krajini, nije nipošto samo lokalnog karaktera i ne smije se gledati isključivo iz perspektive naših nacionalnih i vjerskih interesa. Odnosi izmedju crkve i fašizma s jedne strane i te koalicije prama našem narodu s druge strane, pojava je, koja mora da interesuje čitav svijet kao internacio-nalnj crkveno_ politički problem najšireg značenja. To je jednom rječju slom čitave jedne lijepe tradicije, kojom se crkva ponosila: crkva je u svojoj prošlosti bila poznata zaštitnica narodnih manjina, Vatikan je uvijek uzimao u zaštitu vjerske interese manjina i time u vezi štitio je jezik ugroženih manjina. Historija je puna lijepih primjera, koje bi bilo. nemoguće citirati sve u jednom novinskom članku. Poznati njemački list. »Suđtiroler«, koji je nedavno kritikovao sadašnji postupak fašizma i Vatikana s manjinama u Italiji, nabrojio je
[ nekoliko doista markantnih momenata, koji , su crkvi u prošlosti služili na čast.
Već 1591 je bilo utanačeno od strane crkve i Španije, da se vjerska poduka i propovjedi u Kataloniji neće vršiti nego u katalonskom jeziku. U dvanaest slijedećih koncila crkva je zastupala prema katalon-cima i Španjolskoj uvijek isto stajalište i odupirala se namjerama Španije da uvede španjolski jezik u Kataloniji. Taragonski biskup je 1902 povodom jednog spora sa Spanijom dao važnu izjavu, da je tradicija katoličke crkve od vremena apostola dalje, da se vjerska poduka vrši uvijek u materinjem jeziku.
Najjasnije i najodlučnije je branio ovu Vatikansku tradiciju poljski kardinal Mie-czislav Ledochowsky (1822—1902) u Pruskoj. On je postao pravim mučenikom ovog načela. Godine 1871 u vrijeme velikih borba u Prusiji bilo je odredjeno, da se i u poznanjskoj biskupiji vrši vjeronauk samo na njemačkom jeziku, a ne više poljski. Nadbiskup Ledochowsky se borio protiv toga, a pruska vlada je nastupila bezobzirnoj on je bio — interniran u svojoj palaci. Kad ni to nije pomoglo bio je nadbiskup Ledochowsky aretiran i odveden u tamnicu u Ostrowo (3 II 1874) gdje je bio zatvoren dvije godine! Papa Pijo IX u znak priznanja za njegovo držanje u borbi za obranu svog jezika imenovao ga je kardinalom i pozvao ga u Rim, gdje mu je dao vrlo Časno mjesto. (A što se sada dogodilo s blagopok. Sedejem?)
Bio je još jedan Papa, koji je dao o odnosu crkve prama manjinama značajne i historijske izjave. Benedikt XV, naprimjer, kazao_ je, da pravo na vjersku obuku u materinjem jeziku — naravno. — A niti sadanji Papa Pijo XI nije uvijek na manjine giedao ovako kao što gleda sada. U razgovoru s biskupom Barningom iz Os-nobrucka naglasio je on jasno svoje stajalište i. objasnio »da kršćanski vjernici imaju prirodno i nadprirodno pravo, da se vjerska poduka i dušobrižništvo vrši materinjem jeziku«.
Ako se pravilno uoče ovi momenti iz lijepe prošlosti, onda nam postaje doista ja-sno, da je ta tradicija slomljena u Julijskoj Krajini i Južnom Tirolu.
BEGUNCI PRED SODISČEM
Gorica, oktobra 1932. Pred sodiščem v Kanalu je bil te dni proces proti 20-letnemu posestnikovemu sinu Ludviku Veluščku Iz Kobališča pri Anhovem, ki je brez potnega lista zbežal čez mejo. Bil je obsojen na 3 mesece ječe 2.000 lir denarne kazni.
V Trnovem so karabinjeri aretirali 29-letnega Vladimirja Volka, ki je pred letom dni zbežal čez mejo, a se te dni vrnil domov, ker po svetu ni našel dela. Izročili so ga sodišču. Prav tako so komenski karabinjerji prijavili goričkemu sodišču zaradi bega čez mejo 23-let-nega Rafaela Skuco iz Tomačevice in 20-letnega Alberta Novaka iz Komna.
SVETI KRIŽ KOD AJDOVŠČINNE DOBIO JE NOVOG PODEŠTATA
„Ajdovščina, oktobra 1932. — Sveti Kriz dobio je podeštata i to u osobi Francesca Caliva, koji je do sada bio sekretar fašia u istom mjestu. Našeg čovjeka, razumne se, nisu htjeli postaviti.
TALIJANSKI VOJNICI SILUJU UČITE-.	LJICE
Gorica, oktobra 1932. — Ovdašnji sud kaznio je zatvorom od godine i šest mjeseci vojnika Giovannia Reinu, koji pripada 24 regimenti infanterije. On je prošlog jula izvan Gorice naišao na dviie učiteljice i pokušao je da jednu od njih siluje, ali mu nije uspjelo, jer su se učiteljice energično branile
JEDNA ZABORAVLJENA ŽRTVA FAŠIZMA
Istarski mučenik, kojem je zaboravljeno 1 ime.
Ljubljanski »Slovenec« od 17 oktobra donosi vijest, koju mu je poslao jedan istarski inteligent, a glasi: »Prije Gortana je još jedan drugi Istranin pao od fašističkih hitaca. Ta prva žrtva, koje se danas više niko ne sjeća, bio je ubogi pekarski pomoćnik (zvao se čini se Jovič) čiji je majstor bio Hrvat. Kad ie jednog jutra pomagao svom gospodaru u pekarni, iznenada je odjeknuo hitac i pomoćnik je bio na mjestu pao mrtav. Neki fašista je valjda htio da ustrijeli gospodara, a pogodio je pomoćnika. To je bilo prvih godina fašizma. Ubojica je bio poznat, ali vlasti ga nisu pozvale na odgovornost. I ta žrtva zasluži mjesto u knjizi narodnih mučenika. Ovim bestijalnim činom se fašizam nije javno ponosio, jer onda još nije bilo zakona-o zaštiti države«.
Tako piše »Slovenec«. — Mi se medjutim obraćamo na one, koji nešto znadu o tom dogadjaju, da nam se jave i da napišu sve što znadu.
'NAJDULJE DO FEBRUARA TALIJANI ĆE ZAPOSJESTI SLOVENIJU.. Prepotentne i izazovne izjave fašističkog hiierarhe.
Trst, oktobra 1932. — U Julijskoj Krajini cine se velike pripreme za što svečaniju proslavu desetgodišnjice fašističkog režima. Iz Rima primile su sve fašističke organizacije naredjenje, da priprave što veće proslave, a naročito im je svraćena pozornost na to, da sudjelovanje gradjanskog pučanstva bude na ovim proslavama što veće, kako bi se time pred vanjskim svijetom što bolje dokazalo da u Italiji nema više narodnih manjina, te da je sve stanovništvo u taboru fašizma. Isto tako je stiglo tajno naredjenje, prema kojemu se imaju uhapsiti sva ona lica. koja su poznata kao antifašisti, da nebi smetali fašističkoj proslavi. Posliie proslave mogu se takovi ubapšenici odmah pustiti na slobodu. Posljednjih dana stiglo je iz Venecije veći broj aeroplana, koji su talijanski teritorij uzduž jugoslovenske oranice upravo zasuli stotinama hiljada letaka u kojima se veliča fašistički režim i poziva stanovništvo, da u što većem broju sudjeluje na proslavi desetgodišnjice Fašistički agitatori dozvoljavaju si u vezi sa ovom proslavom nevjerojatne provokacije protiv Jugoslavije. Tako je n. pr. održao sekretar fašističke organizacije u Idriji govor, u kojem je medju ostalim pogrdama na Jugoslaviju rekao i ovo: »Najdalje do mjeseca januara hrabri će Talijani zaposjednuti svu Sloveniju i donijeti napaćenim rudarima u Trbovlju spas i osiobodjenie te ujediniti ovu zemlju sa majkom Italijom«. Ova nečuvena provokacija, koja se mogla poroditi samo u mašti^ jednog poludjelog fašističkog plaćenika. nije izazvala toliko ogorčenje koliko ruganja od strane našeg naroda. ZAGONETEN NAPAD NA DVA ITALIJANSKA DELAVCA.
Gorica, oktobra 1932. Na pobočju Kolka nad Ajdovščino gradijo vojaško cesto. Pri gradnji so zaposleni poleg vojakov samo delavci iz srednje in severne Italije. Blizu Dola—Otlice ima skupina teh delavcev svojo barako, iz katere sta se prejšnji teden v noči od petka na soboto oddaljila dva, in sicer Avgust Almeoni iz Bologne in Ernest Bartolini iz Savigna pri Bologni V gozdu so ju nenadoma napadli štirje neznanci, ki so Bartolinija hudo pretepli. Almeoni je zbežal nazaj v barako, odkoder so poslali po karabinjerje. Ti so takoj preiskali vso okolico. V vasi so naslednje jutro aretirali 23-letnega Lojzeta Sena, 22-letnega Andreja Krapeža, 18-letnega Lojzeta Bolčino in 30-letnega Josipa Krapeža. Pri zaslišanju jim je brigadir povedal, da jih je opazoval 21-letni Ivan Sedej, skrit za nekim . drevesom, ko so baš navalili na Italijana. Bartolini je dejal, da so ga pretepli iz zavisti, ker je bil zaposlen, oni pa brez dela. Fantje, ki, kakor kaže, napada niso izvršili, dosedaj tudi niso dali nikakih potrjevalnih izpovedi
FAŠISTIČKA ŠTAMPA 0 SLAVENSKIM ŠKOLAMA
Trst, oktobra 1932. — Tršćanski »II Popolo di Trieste« od 15. oktobra donosi uvodni članak o školama u tršćanskoj općini. Veliča brigu fašističkog režima za škole i iznosi historijat školstva u Trstu i okolici. Medju ostalim kaže taj list, da je u prošlosti bila učinjena teška pogrješka time, što se bilo dozvolilo selima u okolici i Slavenima u samom Trstu da imaju svoje škole. Tako je prije rata bilo u tršćanskoj okolici deset slavenskih škola, a samo četiri talijanske uzdržavane od vlade, a petu je uzdržavala Lega Nazionale. Poslije rata razumije se, stvari su krenule drugim putem. Doduše prvih godina pod demokratskim režimima Slaveni su i dalje aprofito-vali i imali su svoje škole, ali kad je došao fašizam sve ie to prestalo kad je uvedena Gentilijeva reforma. Fašizam, je kaže »Popolo« bio i na ovom polju kratak, jasan i oštar: za odgoj talijanskih državljana potrebna je samo jedna škola i to talijanska! Zato su nestale slavenske škole i u tršćanskoj općini, a učitelji Slaveni bili su penzio-nisani. Danas ima tršćanska općina u svojim osnovnim školama pet stotina i pet razreda, ali nijedan slavenski!
U ĆIĆARIJI BABICA U DOGOVORU S OPĆINOM DAJE DJECI TALIJANSKA IMENA
Vodice, oktobra 1932. Već je tome duže vremena što je u našim krajevima počela hajka za krsnim imenima naše djece. Mislimo, da na, cijelome svijetu imaju roditelji pravo da biraju ime svoje djece. Ali kod nas po nalogu općine, bira ime našoj djeci babica, čim se dijete rodi već mu ona dadeime kakvo hoće ona i općina. Već je više puta došlo do razmirica izmed ju nas roditelja i babice zbog imena, ali unatoč svega toga naše je dijete krste-no i proti našoj volji. Naši općinski oci znajući da babicu narod gleda prekim okom, oboružali su je revolverima, kao da ide na bojno polje.
Dogodio se jedan slučaj da otac nije htio pristati na ime svojeg djeteta, koje mu je izabrala babica i općina, naime otac je htio dati svome djetetu ime Slavica, a babica i općina pak su mu krstili dijete sa imenom Natalia. Zbog ovog bio je otac pozvan na općinu, gdje je dobio na znanje od našeg načelnika g. Depangera da mora biti ime kakvo hoće i kako se pristoji fašističkoj civilizaciji, a ne barbasko. Dostavljamo ovo cijelome kulturnome svijetu do znanja. U cijelome svijetu su gospodari roditelji i mogu izabrati ime svojoj djeci samo mi Slaveni u Julij skoj Krajini ne-možemo.	Vođičani.
KATASTROFALNO NISKE CIJENE VINA U ISTRI.
Pula, oktobra 1932. — U jednom članku puljski »Corriere Istriano« od 14. oktobra piše o nerazmjerne niskim cijenama vina kod vinogradara i visokim cijenama u gostionama. Dok se u gostionama prodaje vino čak po 4 lire litra, seljak u Istri mora vino da prodaje po 50 do 60 cent. litru...
»PICCOLO« NE DOZVOLJAVA. DA BI U ŽILAMA TRŠĆANSKIH LIJEPIH ŽENA BILO I NAJMANJE SLAVENSKE KRVI!
Trst, oktobra 1932. — U »Giornale di Sicilia« napisao je jedan vrućekrvni Sicili-janac, koji je prošao kroz Trst članak o ljepotama Trsta, a pogotovo se zaustavio na ljepoti tršćanskih žena. On govori u tom članku, da su tršćanske žene zato lijepe, jer u njihovim žilama teče i mnogo slavenske krvi i da se to opaža po crtama lica. Ta tvrdnja naišla ie na veliko nezadovoljstvo tršćanskog »Piccola«, koji u svom večernjem izdanju donosi opširan jedan članak,, u kojem napada pisca i zamjera mu kako je to mogao napisati.
SOKOLSKA RAZSTAVA IN MALE ZBIRKE PO DRUŠTVIH
VSEM EMIGRANTSKIM DRUŠTVOM VČLANJENIM V ZVEZI EMIGRANTSKIH DRUŠTEV IZ JULIJSKE KRAJINE !
Naš oddelek na razstavi v Pragi
O priliki poslednjega sokolskega izleta v Pragi je bila prirejena sokolska razstava. Poseben mali oddelek je vseboval sokolsko razstavo lulijske Krajine z raznimi predmeti. spominjajočimi na nekdanje predvojne sokolske organizacije v Istri, Trstu in na Goriškem. Čeprav je bil ta naš oddelek le majhen, s par zastavami in slikami, je pa vendar vzbujal splošno pozornost vseh obiskovalcev razstave, ker je podčrtaval težko stanje našega naroda v Italiji in obenem dokumentiral slovanski značaj Julijske Krajine. Predsednik čehoslovaške republike, prof. Masaryk je tudi posetil razstavo in se je kot naš star prijatelj ustavil najdalje ravno pred našim oddelkom povprašujoč podrobno o razmerah našega naroda v Italiji.
Prve dneve meseca novembra se bo ta razstava zopet ponovila v Beogradu. Prireditelji se trudijo, da bi razstavo še bolj popolnih. V interesu emigracije in našega naroda je, da ta naš skromni oddelek izpopolnimo po svojih možnostih. Pozivamo zato vsa naša društva, vse posamezne emigrante. bivše sokolske delavce, da prispevajo k razstavi z vsemi spomini na sokolske organizacije v Julijski Krajini, ki se nahajajo v njihovi posesti. Ti predmeti (za-
stave, slike, diplome, darila itd.) naj se pošljejo na naslov Saveza emigrantskih društev ali pa direktno na Sokolski Savez s priporočilom, da se imajo razstaviti na posebnem oddelku Julijske Krajine.
Ob tei priliki pozivamo vsa emigrantska društva, da skušaio v svojih društvenih lokalih ustvariti male zbirke (muzeje) vseh onih predmetov, ki se nanašajo na preteklo, kulturno in političko zgodovino Slovencev in Hrvatov v Julijski Krajini. Zlasti naj se zbirajo predmeti, ki se nanašajo na preganjanje in umičevanje materialnih in kulturnih dobrin od strani fašističnih tolp. Poziva naj se zato posamezne emigrante, da žrtvujejo naši stvari na ljubo vse take predmete na korist posameznih organizacij. Lastništvo takih predmetov si posamezni emigranti pridržijo le njihovo uporabo v razstavne in propagandne svrhe ima na razpolago posamezno društvo.
Društva naj čimprej pričnejo z zbiranjem. ker postaja vedno nujnejše, da pričnemo propagirati problem Julijske Krajine tudi potem razstav.
Tajnik: Ivo Bolonič, m. p. — Predsednik: Dr. Ivan Marija Čok m. p.
ILICA 128	62-39
IL!CA;!28

RAZNE VIJESTI
KOMEMORACIJA VLADIMIRA GORTANA
I ove godine je Gortan bio na godišnjicu svoje tragične i mučeničke smrti od emigracije i slobodnih Jugoslavena dostojno komemorirah. U raznim su se gradovima Jugoslavije održali sastanci s predavanjima i govorima o Vladimiru Gortanu, čitane su zadušnice za njega, a sva je naša štampa donijela značajne članke sa slikom našeg velikog heroja. Naročito su zapaženi članci u beogradskoj »Politici« i »Vremenu«, zagrebačkim »Novostima« i »Jutarnjem Listu«, u ljubljanskoj štampi, a splitsko »Novo Doba« donijelo je veliku sliku Gortanovu s toplo pisanim uspomenama Gortanove učiteljica g. Š. B. o našem mučeniku, ' kad je bio učenik osnovne škole. U našem listu donosimo bilješke samo o nekim komemoracijama, jer nam o svima nisu stigli izvještaji. Naročito ističemo misu u Šibeniku j Splitu.
U Zagrebu je u nedjelju 16. o. mj. priredilo sastanak za komemoraciju društvo »Istra« u svojim prostorijama, koje su bile za tu prigodu udešene. Pred brojnim članstvom i prestavnicima ostalih društava govorio je najprije predsjednik dr. Ivo Ražem. Gospodjica Dragman deklamirala je, a student Zaharija održao je predavanje o velikom istarskom heroju ,• o svim momentima u vezi s njegovom tragedijom.
U ponedjeljak 17. o. mj. na dan strijeljanja istarskog omladinca Vladimira Gor-tana čitane su u devet sati prije podne u župnoj crkvi sv. Marka zadušnice. Zadušnicama u crkvi sv. Marka prisustvovali su mnogi Istrani- pretstavnici zagrebačkih kulturnih i nacionalnih organizacija, te brojna omladina. Tako smo vidjeli pret-stavnike društva »Istre« i »Istarskog doma«, Jugoslovenskog narodnog ženskog saveza, Jugoslovenske matice, Jadranske straže, Crvenog križa, Istarskog akademskog kluba, Jugoslovensog akademskog potpornog društva, Jugoslovenskog akademskog kluba, Jugoslovenske akademske čitaonice, Gortanove skautske čete. Novog pokreta. Mlade Jugoslavije i dr. Zadušnice je služio prof. dr. Mihalović. Zadušnice su prošle u najvećem miru i dostojno pomena velikog mučenika Gortana.
KOMEMORACIJA VLADIMIRA GORTANA U SPLITU.
Dne 16. o. mj. je Split komemorirao uspomenu mladih istarskih mučenika Gor-tana i njegovih drugova. U 8 sati ujutro u crkvi sv. Filipa održane su zadušnice, kojima je prisustvovao veliki broj gradjana, istarskih izbjeglica nastanjenih u Splitu i omladine. Poslije zadušnica u prostorijama Narodne ženske zadruge održane su komemoracije. Prof. Petar Šegota govorio je o značenju smrti Gortana i drugova.
KOMEMORACIJA VLADIMIRA GORTANA U ŠIBENIKU
Šibenik, 16. oktobra 1932. Jugoslavenska Matica u Šibeniku priredila je danas komemoraciju Vladimira Gortana. Čitana je misa zadušnica u varoškoj crkvi, koja je bila dupkom puna, a naroda je bilo mnogo i pred crkvom, jer svi nisu mogli da stanu u crk\;u. Bili su prisutni pretstavnici općine, na čelu sa gradonačelnikom g. Karadjolom i donačelnikom drom. Medinijem. Usred crkve oio je postavljen katafalk pokriven brojnim vijencima i cvijećem. Naročito se isticao vijenac šibenske općine posvećen »Istarskim žrtvama«. Misu je čitao na staroslavenskom jeziku istarski svećenik đon Jerko Gršković. Pjevalo je Filharmonijsko društvo Kolo, a svirala je Sokolska glazba. Ova ie komemoracija uspjela u svakom pogledu: bilo je sve dirljivo i dostojanstveno i po značenju dublje nego bilo kakva ulična manifestacija. Poslije mise narod se razišao u miru. a na licima sviju opažalo se ganuće. Na zgradama šibenskih patriotskih društava visjele su danas crne žalobne zastave.
Pripovijest ,,Istre“
Zastava na vjetru
Jože Jeram (Nastavak 35)
Četrnaest dana zatim vršile su se u Stožicama svečanosti, koje su imale karakter zadovoljštine crnima. Te svečanosti bile su najveće poniženje, koje je ikada doživjelo selo. Pokoru su morali da čine za grijeh, koji nisu nikad učinili, morali su dati zadovoljštinu za uvrijede, koje nisu nanijeli.
Bio je lijep sunčani dan. Nedjelja. Drveće je bilo već u cvatu, po livadama je bilo gusto cvijeće. Izme-dju neba i zemlje bila je atmosfera topline, koja je obuzimala srca i duše.
Iz varoši je došlo mnogo ljudi, medju njima osam karabinjera, cjelokupna fašistička organizacija, svi naraštaje! i balile. Za njima nekoji činovnici, sudac i
C cl X* i XI. i Iš-
Svi koji su dolazili zaustavljali su se pred školom, gdje je stajao Zorzut u crnom fraku i pozdravljao je goste. Sin, koji je bio već gotovo ozdravio, a bio je i promaknut u sarži, pomogao mu je.
Došao je nalog, da moraju seoski mladići sabrati svotu za novu zastavu. Pod očevim pritiskom išla je Karmen od kuće do kuće i sakupljala je novac. Kako se ona nalogu nije usudila opirati, tako se niko nije smio opirati, kad je ona došla na vrata po doprinos. Teško, drhćućom rukom je davao svaki novac. Tim darom kao da je svako priznavao da je i on sukrivac za rastrganu zastavu.
Jedino kovač je zatvorio vrata i nije htio izići na prag, kad je Karmen pokucala. Otvorio je Ciril, koji se je nasmješio. I ako je znao zašto sakuplja, zapitao je ipak:
_ što radite, gospođpce?	.
__ Sakupljam, reče ona i kao da ga moli očima,
da je ne osudjuie. — Tako je teško i meni samoj... Idite samnom9
— Ne mogu! — reče Ciril tako odlučno, da je jedva sakrila žalost zbog toga. Uzalud je tražila u njegovim hladnim očima, što se dogadja u njemu...
Djevojke seoske morale su sašiti novu zastavu i obrubiti zlatom njezine rubove i grb na cijelom polju. Karmen im je pomagala. 'Govorila je i pokušala da uzbudi smijeh i riječ u tom žalosnom skupu djevojaka, koje su šile zastavu. Ali nije joj išlo za rukom. Bile su tihe i hladne kao ropkinje, koje guraju svoje mlinsko kamenje.
_Ta zastava stajala je pred školom te nedjelje za svečanost. Svojim srebrnim kopljem i živim bojama sjajila se na suncu. Oni, koji su dolazili ogledavali su je i kimali su glavom.	1
_ Polagano je počelo stizavati i općinstvo iz sela. Najprije školska omladina. Djeca su imala male talijanske trobojnice na prsima. A u rukama su nosila djeca, male talijanske zastavice od papira. Za njima su stizavali i odrasli, muževi i mladići i zaustavljali su se na cesti. Govorili su tek po neku tihu pritajenu riječ i nisu znali što da počnu. Djevojke su se sakupljale uz školski vrt.
Ipak malo su se raskuražile. Pa mladost je u njima i ta se ne može zatajiti. One na koncu mogu na račun svoje ženskosti da najviše kažu:
— Danas imamo ovdje misu.
— Donijeli su nam novoga Boga, koji će biti na zemlji a ne na nebu.
— Vidjela ga nisam, ali ga osjećam.
Crni na biciklima patrolirali su neprestano cestama i kroz selo. Sve kuće morale su izvjesiti zastavu, jer je došlo takvo naredjenje, koje je trebalo u tančine izvršiti.
I kovač je morao dozvoliti da se i na njegovoj kući izvjesi. Ali ona njegova žilica nije mu dala mira: skinuo je zastavu sa stijega i izvjesio je bez stijega kroz prozor, tako da su se vidjele samo dvije boje...
Medju zastavama, koje su tužno visjele kroz prozore, prolazila je doskora povorka ti crkvu.
Sprijeda je išao naraštaj, školska omladina, a za
njima su seoski mladići nosili zastavu, koju su »oskvrnut«. Varoška glazba svirala je himnu. Iza glazbe marširali su fašisti, a za njima je išlo seosko pučanstvo.
Bilo je sve to vrlo zadušljivo. Niti riječi s jezika, niti smješka na ničijem licu.
U crkvi je zastava stajala pred oltarom. Toga dana maknuo se Bog u pozadinu, zastava je bila bog. Sve oči bile su uprte u nju. Sve misli su se plele oko nje. Kao tiranin stajala je i gledala živim očima po ljudima, pronicavo, nasilno, kao da gleda u duše. Bojali su se ljudi, drhtali su pred njom, više nego pred Bogom.
Tako je bilo zapovijedano.
v Usred mise se okrenuo svećenik i govorio je. O božjoj besjedi, o ljubavi do svojega bližnjega, o pravednosti? Ne! O zastavi, o državi, o ljubavi prama mo-lohu.
župnikove oči dugo su plivale po ljudima, kao da traže uporišta. Vidio je njihove oči kako ga mole: Bar ti nam pomogni i utješi nas, ako si namjesnik božji! Bar ti nam napuni srca ljubavlju, kad ga svi drugi prepunjavaju mržnjom i neprijateljstvom.
Promislio je kod kuće o svemu što će govoriti, a sad mu se zaustavljao jezik. Kad je progovorio, govorio je ispočetka tiho, da se ga je jedva čulo. Zatim je glas malo povisio. Neprestano je gledao u crna lica koja ga nisu razumjela ili samo na pol, te su samo po pokretu njegovih usnica prosudjivali značenje njegovih riječi.
Lebdio je izmedju dvije hridine nad ponorom, činilo mu se kao da pada. Iznenada je zaključio propovijed: Dajte kralju što je kraljevo, a Bogu što je božje, ali i narodu, što je narodovo! Amen!
Okrenuo se i s drhtanjem nastavio misne molitve. Po svršenoj misi je još blagoslovio zastavu, kroz dim tamjana, koji se dizao kao Abelova molitva ravno u nebo i medju molitvama. Kaplje blagoslovljene vođe pale su — po ljudima...
Nastavit će se.
KOMEMORACIJA VLADIMIRA QORTANA NA CELJSKI GIMNAZIJI.
Napredna dijaška organizacija »Sloga« na drž real. gimnaziji c Celju se je v soboto 15. t. mj. na žalnem sestanku spomnila istrskega mučenika Vladimira Gortanà in se oddolžila njegovemu spominu Opažati je, da tudi dijaštvo posveča veliko pozornost zasužnjenemu ljudstvu, ki trpi pod tujim imperializmom. Sploh se celjska »Sloga« redno spominja vseh žalnih dni in redno prireja spominske sestanke Primorski in Koroški ter njunim žrtvam.	ir.
KOMEMORACIJA VLADIMIRA GORTANA NA SUŠAKU
Jugoslavenska Matica na Sušaku održala je u nedjelju komemoraciju istarskog mučenika i našeg nacionalnog heroja Vladimira Gortana. Komemoraciji je prisustvovao velik broj svijeta, tako da je gombaona Gra-djanske škole bila dupkom puna. Riječi svih govornika bile su iskrenim tumačem osjećaja sveg našeg naroda za ovu žrtvu bjesomučne mržnje, koja je pala krai Pule da dokaže ne samo našem narodu s ovu i s onu stranu granice, nego i cijelom svijetu da se Istra nije i ne će pomiriti sa svojom sudbinom i da je mučeništvo njezino, da kod sinova njenih izazivlje pripravnost na najveću žrtvu ..
NOVI
7 FOND ISTRE
Naša emigracija treba da uvidi, da naša rubrika nije od neke sporedne važnosti. Mi srno ustanovili Fond iz nevolje zato, jer smo se našli u teškoj finansijskoj situaciji, s nadom, da će našg, emigracija, na-ročito oni, koji bolje stoje, htjeti da nam olakšaju breme. Dosadašnji apeli imali su neki odjek i mi smo najzahvalniji onima, koji su nas pomogli ma i najmanjim doprinosom. To su imena najboljih medju nama. Možda su to i neka imena manje bučnih emigranata, onih, koji se ne ističu frazama na zborovima i skupštinama. Ali njihova djela znače više nego riječi. Trebalo bi da nas je više ovakvih i sve bi stvari krenule boljim putem. Tih, smišljen rad, pomaganje poštenih i potrebnih akcija — to bi morao biti putokaz našim emigrantima. Dirljiv je i uzoran primjer onoga našeg pretplatnika, koji se obvezao da te M dinara mješečno slati u fond »Istre«.
À naša emigrantska društva morala bi se ugledati u društvo »Soča« u D o-njoj Lendavi. To naše mlado društvo u ovo kratko vrijeme
čani, da jih še čaka ogromno deio in bojijo se ga. Delali' bodo in zmagali bodo V to mi vsi verujemo. Ko jih bo Gortanov duh pozval bodo pripravljeni...
Tudi sicer deluje Sekcija uspešno. Nabavila si je v kratkem času številno knjižnico in čitalnico dramatski odsek pridno študira eno igro, s katero bo kmaiu nastopil, godbeni odsek tudi pridno vadi, pevski odsek pa se sedaj trudi z nabavo klavirja, ker mu sicer ni mogoče vaditi. Vse član stvo se pridno udejstvuje v teh odsekih in ne bo dolgo, ko bo Sekcija pokazala javnosti svoje zmožnosti, uspjehe tihega dela v društveni sobi.	ir.
ČLANOVIMA DRUŠTVA »ISTRA SAD.
1) Približava se konac ove godine, Uprava Društva »ISTRA« razaslala je ovih dana, svima onima, koji su u zaostatku sa članarinom, pozive, da u najkraćem roku podmire dužnu članarinu. U tu svrhu priložen je pozivu, u kojem je označena visina članarine, ček Poštanske Štedionice na temelju kojeg neka izvrše uplatu članarine.
Uprava društva i ovim putem moli i poziva sve svoje članove, da čim prije doznače članarinu, koja iznosi do konca ove godine preko Din 3.000.—, što je, ovo^ teško doba, vrlo velika svota, koja za društvenu blagajnu predstavlja čitav imetak Kad bi na vrijeme unišla ova svota, bilo bi time donekle riješeno pitanje pomoći siromašnim i besposlenim članovima bar za prve mjesece predstojeće zime, tokom koje se očekuje još veći broj besposlenih. Članovi, ispunite dakle svoju dužnost, nemojte odlagati za kasnije, jer će Vam odjednom biti teško uplatiti zaostalu članarinu i obavezu prema svom društvu. Nemojte zaboraviti i to, da tko brzo točno daje, dvaput daje. Članovima izvan Novog Sada razlaslate su takodjer pozivnice sa čekovnom uplatnicom, pa se i ovim putem mole, da čim prije doznače dužnu članarinu.
Naša kulturna kronika
ANTE DUKIĆ 18. X. 1867. — 18. X. 1932.
Ante Dukić, autor »Dnevnika jednog magarca« i »Pogleda na život i svijet«, navršio je ovih dana 65 godina svog života i tom zgodom izdao ie novo djelo »Od osvita do sutona«. Našem odličnom zemljaku, kojim se iskreno ponosimo, čestitamo i želimo dug život.
»Dnevnik jednog magarca« preveden je na slovački, od prof. Dra Vojtjeha Mierke (Somàrove zàpisky), i na engleski, od Vincenta Georgesa (Pages from thè diary of a lackass). dočim ie u rukopisu preveden takodjer na talijanski, od Tine Cioccolanti, i na poljski, od Wiktora Bazielicha.
»Pogledi na život i svet« izašli su u dru-otkako smo zasno-\ aom izdanju ćirilicom u Beogradu. Odlomci vali akciju s blokovima po dinar — prodalo Pogleda prevedeni su na slovački, češki, je tih blokova za 300 dinara!	I poljski, njemački i engleski, a u rukopisu
Objavljujemo spisak daljnjih doprinosa prevedeni su potpuno na poljski i engleski. M F^niđ:, ,	,	»Poglede» je nagradila srpska kraljevska
Sokolsko društvo Milna Din 15.—	| akademiia u Beogradu.
Župelj Nikola, župnik u m., Dravlje (sa
željom da svaki emigrant dade barem 1 Din. za »Istru«) Din 30.
Dr. Konstantin Dobrota, Skradin D. 6.— Dr. Josip Čeh, Ljubljana Din 16.—
Rak Franjo, Novi Sad Din 11.— Krištofič Matko, Maribor Din 50.— Boškin Sretko, Kaštel Novi Din 10.— Žic Ivan, uč. u m., Vrbnik (Krk) D. 50 Crnila Gustav, Ljubljana Din 10.— »Soča«, Dol. Lendava prodala za Din 300.—
Zavedajoč se dolžnosti, katero bi moral imeti vsak zaveden emigrant do svojega glasila ki informira javnost o nasiljih ki se godijo našim v Julski Krajini« daruje Joško Pavlica, Jesenice Din 30.—.
U posljednjem broju bilo je objavljeno svega ukupno Din 2625.50 ~ pno Din 3118.50.
NAŠE SLIKARICE NA IZLOŽBI U ZAGREBU
U Zagrebu je priredjena ovih dana vel'ka izložba Udruženja likovnih umjetnica, na kojoj učestvuju s vidnim uspjehom kod kritike naše odlične slikarice Avgusta i Henrika Šantel te Elda Piščančeva.
GLAS©¥I ŠTAMPE
blokova J PREDSTAVNIC! JUGOSLAVIJE NA INTERNACIONALNIM KONGRESIMA NE PUŠTAJU SE U ISTRU!
Sušački »Novi List« od 19. o. mj. donosi: Ovih dana održavan je u Ravenni, u Italiji, treći medjunarodnj kongres za kršćansku arheologiju. Na kongresu su bili i Do	jugoslavenske nauke, a_ kod
■otvorenja prisustvovao je i govorio i
DELO »MLADINSKE SEKCIJE SOČE« V CELJU.
Mladinska sekcija’ »Soče« v Celju je zelo pridna in izvršuje svojo nalogo, ki si
predstavnik talijanske vladè.
Kongres je otvorio Mnsgr. dr. Frano Bulič iz Splita, naučenjak svjetskog glasa, čije su ime i djela poznata i uvažena u čitavom kulturnom svijetu. Njegov govor na
jo je zastavila zelo uspešno. Vsak teden I latinskom i talijanskom jeziku srdačno je prireja sestanke, ki so zelo dobro obiskani, primljen a govornik oduševljeno aklami-Na sestankih predavajo člani sami ali pa ran. Njegovom inicijativom održan je prvi starejši rojaki od »Soče«. Programi teh medjunarodni kongres za kršćansku arheo-sestankov so vedno zanimivi, to kaže tudi logiju u Splitu, i dr. Bulič, starac od 86 vselej dober obisk od strani članstva. Vsak godina, je jedini živi učesnik sa tog prvog četrtek se zbere v društveni sobi' najmanj kongresa održanog 1894 godine. Učesnici 50 mladih in idealnih omladincev pa tudi ovoga kongresa posjećivali su historijske stari pridejo poslušat kaj mladina dela in spomenike kojih je puna Ravenna, a drža-še vselej so odnesli s sestankov najboljše na su i predavanja o rezultatima arheolo-vtise. Zadnji sestanki so bili posvečeni po- ških istraživanja i studija u raznim zem-večini naši zasužnjeni Primorski m Koroški, ljama, medju ostalima i u našoj državi. Septembra meseca so se oddolžili spominu Po završenom kongresu priredjena je bazoviških junakov In mučenikov. Z lepo ekskurzija u Pulu, Poreč, Trst, Akvileju, žabno manifestacijo v Narodnem domu. je Grado i Veneciju. Na ovoj ekskurziji nije primorska mladina v Celju pokazala svojo učestvovao nijedan od delegata iz Jugo-veliko ljubezen do rodne grude, do trpečih slavije, pošto im je rečeno, da bi zbog pre-bratov, pokazala je svojo veliko ljubezen težnog slavenskog elementa u Istri mogli in zvestobo do — žrtev, ki so padle za I doći u delikatnu situaciju, valjda zato što narodne ideale. Po tej manifestaciji so pri- bi mogli doći u doticaj s našim ljudima, redili naši omladinci več predavani o Ko- koje bi informirali o pravom stanju u Ju-roški, posebno lep je bil večer, ko so se goslaviji, stavili u pravo svijetlo pisanje spominjali žalostnega plebiscita, ki nam je talijanskih novina i informirali se i samio odtrgal koroške brate in jih s krvavo črto stanju naših sunarodnjaka u Italiji. Osim oddelil od nas. Lep je bil ta večer, toda toga trebalo je spriječiti i to, da naši su-žalosten.	. „ , narodnjaci u Istri ime dodju u doticaj sa;;
,. v Rondeljek, dne 17. oktobra pa je Sek-1 pretstavnicima drugih država, što bi bilo cua^ priredila komemoracijo za mučenika nemoguće spriječiti da su u ovoj ekskur-Vladimlrja Gortana. Ob udeležbi preko lOOlziji učestvovali 1 ‘ pretstavnici Jugoslavije: ljudi so se celjski Primorci oddolžili spo- Tako se fašistička Italija ogradjuje ođ-minu istrskega heroja na tem sestanku, indiskretnih pogleda stranih pretstavnika u z globokim mazurnevanjem so dokazali, da svoje prilike i drži daleko vlastite đržav-živi v njih Gortanov duh in da ji'h njegov I l'jane od stranaca, da im ne bi ocrtali pra-duh vodi pri delu, pri pripravah za dokon- vo stanje u kom se nalaze, a fašističke čno znago. Ti zavedni Primorci so prepri-1 vlasti dobro znaju zašto to čine
POTPISUJEMO!
Ljubljanski »Pohod« od 15 oktobra donosi ove tri notice, značajne i na mjestu: Javno vprašanje. Pred dvemi leti je ljubljansko mestno načelstvo sklenilo, da se imenuje križišče Rimske. Tržaške in Blei-weisove ceste po umorjenem Gortanu. Dc danes se to priimenovanje še ni izvršilo. Ko obhajamo te dni tretjo obletnico, mučeniške smrti Vladimirja Gortana prosimo Mestni magistrat, da čim prej uveljavi imenovanje tega križišča po nesrečnem Istranu! Sramotno je, da je Ljubljana v tem pogledu na zadnjem mestu. Skoro vsa jug. mesta imajo že dolgo imenovano ulico po naših mučenikih!
*
Popravite! Umetniška propaganda ie izdala »Poučni slovar«, nekak naš leksikon. Kljub temu. da je g. dr. Joža Glonar z vso vestnostjo uredil slovar, najde pazljivi čitatelj v njem vse polno napak. V delu niso omenjeni naši mučeniki iz Pulja in Bazovice. Med tem Pa se je zdelo umestno 2. dr. Glonarju, da je omenil ljudi, ki jih časte Italijani kot svoje junake, ker so se žrtvovali za Italijo (Oberdank Guglielmo, Battisti Cesare). Mislili smo, da bo to napako g. urednik popravil v »Dodatku«, ki je že pričel izhajati. Toda na žalost smo ugotovili da tega pri črki B (Bidovec) ni storil. Mnenja smo. da so imena Gortan, Bidovec itd. vredna vsaj toliko omembe kot Oberdank in Battisti i
*
Še tega nam je treba! Zadnje čase se pojavljajo v naših dnevnikih glasovi, da se bodo vzpostavili športni odnošajj med nami in Italijani. Mnenja smo, da nam ni potrebna iz Italije prav nikaka nogometna šola. kot to trde nekateri gospodje! Če bi prišlo do športnih odnošajev bi se tekme pri nas mogoče vršile v redu. pravilno mogoče; smelo pa lahko trdimo, da bi bili naši nogometaši pozdravljeni v Italiji s kamenjem. Nočemo, da bi odmeval po naših igriščih fašistični klic: Eja, eja! ki nas spominja na batine in požgane narodne domove v Primorju!
FRANINA I JURINA
POPISE KNJIGA šalje na zahtjev svakome badava i franko Jugoslavensko Nakladno D. D. »Obnova«, Zagreb, Masarykova ulica 28.
APCUS
• o e me «j * c * p « om erme •«,« e t j» • w a •».*.
Z A G R r. B GUSTAV l,L I C i •	•
NOVU JEDNOKATNICU nedaleko Medjašnog trga novogradnja sa više stanova, podrum i dvorište — prodajem za cca 485.000.— Dinara »Argus«, Zagreb, Boškovićeva ul. 6., I. (162-21).
VISOKOPRIZEMNICU NOVOGRADNJU na Peš-
ćenici'sa 3 stana: 2 stana po i sobu — i od 3 sobe sa komf., 1 lokal, 18 metara ul. fronta, 150 čet. hvati površine. Lijepi vrt — kolni ulaz — prodajem za cca Dinara 420.000.— »Argus«, Za-greb, Boškovićeva 6., I. (2044-195)1.
VELIKU NOVOGRADNJU U SREDIŠTU godišnji dohodak 340.000.— Dinara za dinara 2,850.000 prodaje »Argus«, Zagreb, Boškovićeva 6., I., prima se jedan dio uložnice Prve hrv. štedionice.
LIJEPU VILU kod Savskog Marofa od 4 sobe, nusprostorije — nove zidane gospodarske zgrade i oko 5 kat. jutara oranice i livade — bunar za pitku vodu i t. d. sve na krasnom i zdravom položaju prodajem vrlo povoljno za Dinara 180.000.— Din. 90.0000.— u uložnici Praštedione i 90.000.— Dinara u gotovom »Argus«, Zagreb, Boškovićeva 6., I. (2366).
KUĆU SA GOSTIONOM nedaleko državnog kolodvora 2 sobe za gostionu, 2 sobe za stan, kuhinja, smočnica, podrum, šupe, dvorište za 2 kuglane prodajem sve kako stoji za cca 350.000.— »Argus«, Zagreb, Boškovićeva ul. 6., I. kat — (2143/136).
■j*
ANDRIJA VATOVAC
ZAGREB—PAROMLIN
Trgovina mješovite i prekotnorske robe. Cijene solidne. — Podvorba kulantna. — Dostava u kuću.
Franino : Sada ćeš mi pak trebe povedat onu s Trsta, a J urino?
Jurina: I v Reke njim se sada lepa kuha. Fr.: ča to?
Jur.: Pitaj rečki trgovci, pa ćeš videt, ča će ti ree. To ti se tamo svi bune i proklinju Italiju i oneh, ki su ju jedanput prnesli onamo.
Fr.: A zač?
Jur.: Zač su njim sada sve butigi prazne. Iz Jugoslavije njim nijedan ne prihaja kupovat, a pul njih je mizerija, i tako ti mo-rem reć, da još ni nikada šarlatana kačka ugla, kako je sada one pismoznance v Reke njihova crna pamet. Te digo: nikada da bi jednu imbrokali!
Fr.: Dobro, ma ja bim otel čut onu s Trsta.
Jur.: čuj, dunke! Ti znaš, da su va Ta-M)6 svakega čoveka stenjali va nekakav sindikat. Tako su albukati va jednem sindikate, popi va drugem, delavci va trećem, ja i ti va četrtem, samo picigamorti nisu još bili va nijednem.
Fr.: Čekaj, najprej mi stumači: ki su to picigamorti?
Jur.: Ča ni to ne znaš? To su ti oni, ki va gradeh peljaju mrtve na cimiter. Obučeni su nekako kako i karabinijeri.
Fr.: A — sada znam. Durike, ti picigamorti nisu još bili va nijednem sindikate.
Jur.: Nisu, a oni va Rime su bdlučili, da kada su već svi va sindikateh, neka budu i picigamorti.	—	■ ~
Bv.: I pravo je! Kada su svi va sindikate, zač da ne budu i picigamorti?
Jur.: I kada ti temu né beše — jednu nedelju pozvali su sve picigamorte va neki trijatar »Polič te ama«, i tu su njim. držali jednu veliku prediku, kako je to jedna jako lepa i zlamenita stvar, da te i oni od sada napret bit va svojem sindikate.
Fr.; Buzarona! Sindikate odi picigamorti. Ni miga to mačji kašalj! A onputa?
Jur.: Onputa su svi zajedno šli va jednu velu oštariju, i tu se, brate moj, picigamorti nagli pašte šute za tri dni. I pit su nekalfovu uiišturu, ka njimPje valje udnla vu glavu tako da su prej pol uri bih svi pijani.	J y
•' čeŠ, ono njim je sve, i jelo i pilo palo na prazan štumih, i to ih je smutilo.
■ ' llr;: 1 kad su već bili svi pijani, stai se je jedan iz sindikata na nogi i držal je jednu silnu govoranciju. Svaka druga beseda bila mu je: A chi Vltalija? - A noi, vri-ščah su picigamorti, kako nemi. Na kra je -«s on od sindikata zavapil.- Fratelli pirir. -. morte A chi il Duce? — A noi! - zazijali su svi picigamorti, ma tako milo i srdačnu, da je valje policija prišla, zapisala sveli,
, su onako srdačno rekli: a noi!   i još
lvnUvi?rU n°J su,!rijafiuni, puni picigamorti partili za Napulj Tu su oni nebogi skrcani i poslani na ižulu Stromboli.
Ir.: Bormića, ta je više nego spašna!
i Ig» B^eggilkas* |
B Trgovina kave i čaja. — Vlastita g B elektropržiona i elektromlin za m mljevenje.
ZAGREB, ILICA BROJ 65 U Telefon 7657	Eg
ODLIKOVANI KROJAČKI SALON ZA GOSPODU
ZAGREB
Mesnicka ulica br. 1. Telefon br. 74-43 VELIKO SKLADIŠTE NAJMODERNIJIH PRVORAZREDNIH ENGLESKIH ŠTOFOVA
■
»
■
■
■
■
■
■
■
■
B
Preselenja
umjerene cijene I jamstvo šteta obavlja
S* Sjlltsglfa naslj.
TRANSPORTNO I OTPREMNIČKO D. D.
Zagreb, Hica 16. I.
TeleSon 55-39
Vlasnik i izdavač: Konzorcij »Istra«, Masarykova ul. 28/11. — Urednik: Ive Mihovilović Juri?pvTMiy^fiJ^^'l7a"Z?Ll'^T“w^t™”l'l‘l'mi"Jl,,ll™'l''l'l''l",l,'l'l,'"'l>J advokat. Samostanska 6. - Tisak: SMamina dugoslovensko Stampo d. d., Zasrob^Skovrg-t Sk^u