Vladimir Potočnik Cijene i vanjski troškovi energenata u svijetu i Hrvatsko j UVOD Energenti (nositelji energije) mogu se uvjetno podijeliti na 2 kategorije ovisno o tome služe li pretežito za proizvodnju ili potrosnju energije: - primarni energenti (neobnovljivi: nafta, ugljen, prirodni plin, nuklearno gorivo itd. i obnovljivi: sunčeva energija, vjetar, geotermija, biomasa, otpad itd.) služe pretežito za proizvodnju sekundarne energije za neposrednu potrosnju i - sekundarni energenti (električna energija, toplinska energija u obliku vodene pare i tople/vrele vode, tekuca, kruta i plinovita goriva) služe pretežito u potrošnji energije odnosno za podmirenje energetskih usluga potrošača. PRIRODNI PLIN ULAZI U OBJE KATEGORIJE Cijene energenata odražavaju ekonomske faktore (unutarnji troškovi ili troškovi proizvodnje i transporta i porezi), više ili manje uskladene sa zakonima ponude i potražnje. O svjetskim cijenama energenata može se govoriti samo kod neobnovljivih primarnih energenata, dok se za ostale vrste energenata može govoriti samo o prosječnim regionalnim cijenama ili po poje-dinim državama. U najnovije vrijeme cijene energenata sve G LOBALNI TRENDI V ENERGETIKI 181 Vladimir Potočnik vise sadrže i ekološke faktore (troškovi zaštite i oštecenja okoliša ili vanjski troškovi). Porezi na energente su važni izvori prihoda država, a porezna politika na tome podrucju ima veliku ulogu u usmje-ravanju energetskog tržišta prema vecem ili manjem korištenju pojedinih energenata. Hrvatska je, kao i ostale bivše komunisticke države, vodila politiku niskih cijena energenata i nerealnih odnosa medu njima. To je rezultiralo prebacivanjem troškova energenata u druge sektore gospodarstva i slabom energetskom efikasnošcu. Nakon promjena 1990. godine cijene i odnosi cijena energenata u Hrvatskoj pocinju se brže približavati zapadnoeuropskim prosjecima. Cijene mogu biti nominalne (u odredenoj godini) i realne (svedene na neku godinu, npr. 1990). CIJENE PRIMARNIH ENERGENATA Nafta je vodeci neobnovljivi primarni energent. odnosno fosilno gorivo u svijetu pa se cijena nafte cesto uzima kao re-ferentna za ostale energente. U proteklih dvadeset godina cijene nafte na svjetskom tržištu doživjele su dva nagla porasta (naftni šokovi 1973. i 1979.) politicke naravi. Treci naftni šok suprotnog predznaka zbio se 1986. godine, kad su se svjetske cijene nafte drasticno snizile i do danas se održavaju s manjim odstupanjima na približnoj razini realnih cijena od prije prvog naftnog šoka. Zanimljivo je, da su cijene nafte ("crno zlato") u tom raz-doblju, a i prije toga, održavale približno jednak odnos prema cijenama zlata: 1 tona nafte = 8-10 grama zlata Uvozne cijene glavnih neobnovljivih primarnih energenata pokazuju razlicite odnose na europskom tržištu posljednjih 25 godina, što se vidi iz slike 1 (Lit. 1,2). Najveci porast cijena u promatranom razdoblju zabilježio je prirodni plin od cetvrtine cijene nafte kod prvog naftnog šoka 1973. do približnog izjednacenja s cijenom nafte u današnje vrijeme. Kameni ugljen se s manjim oscilacijama zadržava na približno pola cijene nafte, uz nešto veci porast odnosa cijena posljednjih 5 godina. Ovakav razvoj odnosa cijena glavnih neobnovljivih primarnih energenata dobro slijedi tržišni zakon ponude i potražnje. Cijene uvoznih primarnih energenata u Hrvatskoj ne razlikuju se bitnije od europskih. Obnovljivi energenti odnosno goriva (biomasa, otpad) nisu predmet svjetske trgovine i cijene im jako ovise o lokalnim 182 G LOBALNI TRENDI V ENERGETIKI Cijene i vanjski troškovi energenata u svijetu i Hrvatskoj Slika 1 Odnosi uvoznih cijena neobnovljivih primarnih energenata (fosilna goriva) uvjetima, osobito o troškovima prikupljanja i transporta. U nekim državama (Danska) oslobodeni su poreza i konkurentni fosilnim gorivima. Kad se koristi kao gorivo za proizvodnju sekundarne energije, komunalni i slicni otpad ima negativnu cijenu tj. za njegovo odbrinjavanje u spalionici dostavljac otpada plača odredenu cijenu koja zajedno s prihodom od prodaje energije pokriva troškove spaljivanja otpada. Takav je aranžman, u posljednjih dvadesetak godina, omogučio izgradnju više stotina energenata na otpad u razvijenim državama. CIJENE SEKUNDARNIH ENERGENATA Od drasticnog pada cijena nafte i njihove stabilizacije 1986. godine, realne su cijene sekundarnih energenata, svedene na 1990. godinu, pocele padati nejednakim tempom, kao što se vidi iz odnosa cijena 1993.,/1985. u Europskoj uniji prikazanih u tablici 1 (Lit.2). ENERGENT OMJER CIJENA ENERGENATA Kučanstva Industrija Promet Loživa ulja 0,40 0,36 - Prirodni plin 0,75 0,46 - Kameni ugljen - 0,73 - Diesel gorivo - - 0,77 Bezolovni benzin - - 0,81 Elektricna energija 0,89 0,85 - Tablica 1: Odnosi realnih cijena sekundarnih energenata u Europskoj uniji 1993./1985. (1985=1,00) G LOBALNI TRENDI V ENERGETIKI 183 Vladimir Potočnik Najvece sniženje cijena zaobilježeno je kod loživih ulja i prirodnog plina za industriju. Znatno manja sniženja su bila kod prirodnog plina za kucanstva, kamenog uljena i motornih goriva, a najmanja sniženja realnih cijena zaobilježila je električna energija. Cijene sekundarnih energenata znatno se razlikuju po vrstama energenata i namjenama (kucanstva, industrija, promet, ter-moelektrane) zbog različitih troskova i poreza. Te razlike za europske države OECD (Organization for Economic Cooperation and Development) i Hrvatsku u 1993. godini prikazane su na slici 2 (Lit. 1). E - E -H - •EC» Eurapa Hrvatska ■■ - Bezelavni benzin •G - Diesel gariva E r-j H E 1 - Električna energija 2 - Baljinska grijanje 3 - Pri rad ni plin INA 4 - Laka iaživa ulje INA 5 - Teška Iaživa ulje INA 6 - Kameni ugljen _ H E • — ==j - P^Pl » BG PR»MET 12 3 4 KUČANSTVA 13 4 5 8 INVUSTRIJA 3 5 6 TE Slika 2: Prosječne cijene sekundarnih energenata u europskim državama OECD i Hrvatskoj 1993. Iz slike 2 mogu se uočiti sljedeča veča odstupanja cijena sekundarnih energenata u Hrvatskoj u odnosu na 17 (razvi-jenih) država OECD u Europi, medu kojima su sve države Europske unije te Norvesku i Švicarsku: 1. Cijena benzina u Hrvatskoj znatno je niža od prosječne zapadnoeuropske cijene dok je cijena diesel goriva čak nesto visa. 2. Cijene prirodnog plina za TE-TO i termoelektrane vise su od zapadnoeuropskog prosjeka. 3. Cijene sekundarnih energenata za kucanstva u Hrvatskoj, u pravilu su znatno niže nego u Zapadnoj Europi, dok su cijene za industriju, s izuzetkom loživog ulja, tek malo niže, osim lakog. 4. Najekonomičniji energenti za kucanstva u Zapadnoj Europi su lako loživo ulje i prirodni plin, dok su to u Hrvatskoj prirodni plin i daljinsko grijanje. Električna energija je tri puta skuplja od prirodnog plina. 5. Največa odstupanja (na niže) cijena sekundarnih ener-genata u Hrvatskoj od zapadnoeuropskog prosjeka jav- 184 G LOBALNI TRENDI V ENERGETIKI Cijene i vanjski troškovi energenata u svijetu i Hrvatskoj ljaju se kod daljinskog grijanja, benzina te električne energije i prirodnog plina za kucanstva. Medutim, ukoliko se cijene energenata svedu na jednaku kupovnu moc stanovnistva (PPP - Purchasing Power Parity), dobiju se drugačiji odnosi (slika 3). Slika 3: Cijene sekundarnih energenata za kucanstva - realne i prema kupovnoj moči stanovnistva 1993. Kod prikaza cijena energenata prema kupovnoj moči stanovnistva, referentne cijene su uzete prema SAD (Lit.1). Iz slike 3 se vidi da se odnosi cijena energenata za kucanstva drastično mijenjaju kad se uzmu u obzir kupovne moči stanovnistva. Dva ekstremna primjera iz slike 3, Turska i Japan, to najbolje pokazuju. Dok su u Turskoj realne cijene energenata 1993. bile znatno niže nego u Japanu, cijene prema kupovnoj moči stanovnistva u Turskoj su znatno premasile odgovarajuče cijene u Japanu, osim kod prirodnog plina. Podaci o kupovnoj moči stanovnistva u Hrvatskoj nisu bili raspoloživi. G LOBALNI TRENDI V ENERGETIKI 185 Vladimir Potočnik Neuvažavanje kupovnih moči stanovništva, kod odredivanja cijena sekundarnih energenata za kučanstva, vodi znatnom povečanju broja neplačenih računa, odnosno smanjenju potrošnje energenata. Izmedu pojedinih država postoje vrlo velike razlike u cije-nama istih sekundarnih energenata. Najskuplji sekundarni energenti su uglavnom u Japanu i Zapadnoj Europi, a najjef-tiniji u Sjevernoj Americi, Australiji i Istočnoj Europi. Za ilustraciju su u tablici 2 prikazani rasponi cijena karakterističnih sekundarnih energenata (Lit.1). DRŽAVA ELEKTRIČNA ENERGIJA ZA KUČANSTVA (ECU/kWh) PRIRODNI PLIN ZA KUČANSTVA (ECU/m3) BEZOLOVNI BENZIN (ECU/l) Najskuplja Japan 0,202 Japan 0,856 Norveška 0,909 Hrvatska 0,065 0,205 0,560 Najjeftinija Slovacka 0,026 Slovacka 0,089 SAD 0,293 Najskuplja 7,8 : 1 9,6 : 1 3,1 : 1 Najjeftinija Tablica 2: Rasponi cijena karakterističnih sekundarnih energenata u svijetu 1993. Največi rasponi cijena javljaju se kod prirodnog plina za kučanstva (10:1) i električne energije za kučanstva (8:1), što je uvjetovano velikom raznolikošču troškova transporta, poreza i monopola kao i kupovne moči stanovništva. Najmanji rasponi cijena su kod benzina (3:1) i ostalih tekučih goriva, jer su tu troškovi transporta najmanji, a konkurencija največa. INTERNALIZACIJA VANJSKIH TROŠKOVA ENERGIJE Vanjski ili eksterni troškovi energije su troškovi oštečenja zdravlja i okoliša, prouzročeni proizvodnjom, distribucijom i potrošnjom energije koji danas nisu sadržani u tržišnim cijena-ma energije, nego ih pokrivaju subjekti izvan energetike. Internalizacija vanjskih troškova energije se sastoji u nji-hovom uključivanju u tržišne cijene energije. Taj postupak započeo je u svijetu krajem 1980-ih godina, a zasnovan je po uzoru na 2 glavna zakona termodinamike (Lit 5.): 1. glavni zakon: "U zatvorenom sustavu troškovi ne nesta-ju" (Zakon o održanju troškova). 186 G LOBALNI TRENDI V ENERGETIKI Cijene i vanjski troškovi energenata u svijetu i Hrvatskoj 2. glavni zakon: "U zatvorenom sustavu, jednom eksterna-lizirani troškovi, bez vanjskog se djelovanja nikad ne vračaju uzrocniku" (Zakon o entropiji troškova). Izuzimanje vanjskih troškova u tržišnim cijenama energije, odašilje krive signale gospodarstvu, koje se time udaljava od efikasnog gospodarenja. Primjer: U bivšoj Istocnoj Njemackoj cijena struje bila je 8 Pf/kWh, a proizvodni troškovi 24 Pf/kWh, zbog cega je elektroprivredi nedostajalo 3 milijarde DM godišnje. Slicno je bilo i s plinom i daljinskim grijanjem. Istovremeno je cijena "Trabanta" bila 11.000 DM, a proizvodni troškovi samo 3500 DM! Na taj nacin potrošaci struje nisu bili stimulirani za racionalno koriščenje energije, a proizvodaci automobila za razvitak suvremenijih vozila. U razvijenom svijetu danas postoji politicka volja za provedbu internalizacije vanjskih troškova energije, izražena izjavama Europskog parlamenta (6.1991), Svjetskog gospo-darskog sastanka na vrhu (7.1991), Sastanka na vrhu o okolišu Rio de Janeiro (6. 1992), Ministarskog viječa IEA (6.1993) itd. Buduči da internalizacija vanjskih troškova izaziva pre-raspodjelu troškova izmedu pojedinih sektora gospodarstva, ona nužno predstavlja dugotrajan postupak kojega je, uz usku suradnju države i gospodarstva na globalnom i državnom planu moguče provesti u pet faza (Lit.5.): 1. Sagledavanje vanjskih troškova energetike 2. Pojedinacne aktivnosti kao reakcija 3. Sira reakcija u obliku konvencionalnih odgovora ("normalno ucenje") 4. Pretvaranje u nove zakonske okvire širokog djelovanja 5. Provedba sa strane "normalnih" poduzeca, ili zbog gospodarskih interesa (energetski porezi) ili zbog zakonske regulative (norme, naredbe, zabrane). Razvijeni svijet se danas uglavnom nalazi u 4. fazi inter-nalizacije. U okviru Europske unije postoji prijedlog uvodenja energetsko-okolišnog poreza na emisije CO2 od izgaranja fosilnih goriva, pocetne vrijednosti 3 USD po bacvi nafte, koji bi godišnje rastao za 1 USD. Uvodenje takvog i slicnih ekoloških poreza teško se probija na globalnom planu zbog spomenutih razloga konkurentnosti na svjetskom tržištu, ali i zbog raznolikosti rezultata raznih studija u kojima se anali-ziraju vanjski troškovi energije. Takav primjer prikazan je u tablici 3 (Lit.6). Kao što se vidi iz tablice 3. procjene vanjskih troškova proizvodnje elektricne energije krecu se u vrlo širokim raspo-nima. Največa povečanja troškova se ocekuju kod termoelek-trana na fosilna goriva i nuklearnih elektrana, dok su kod elektrana na obnovljive energente ta povecanja troškova znatno manja. G LOBALNI TRENDI V ENERGETIKI 187 Vladimir Potočnik VRSTA ELEKTRANE VANJSKI TROŠKOVI (ECU/kWh) POVEČANJE SADAŠNJIH TROŠKOVA (%) TE Ugljen 0,022-0,178 50-300 "Čisti" ugljen 0,012-0,024 20-50 Mazut 0,012-0,064 30-120 Prirodni plin 0,005-0,01 10-30 NEOBNOVLJIVI ENERGENTI 0,0232 30-50 Solarna 0-0,003 0-5 Vjetar 0-0,001 0-10 Biomasa 0-0,006 0-5 Otpad 0-0,02* * U usporedbi s odlaganjem neobradenog otpada. Tablica 3: Procjena vanjskih troškova proizvodnje električne energije Slicne studije za vanjske troškove cestovnog prometa dale su slijedece rezultate: - osobna vozila (benzin) 0,3 - 1,0 DM/l - teretna vozila (diesel gorivo) 0,9 - 2,7 DM/l U Europi je dosad desetak država, ukljucujuci Sloveniju, uvelo energetsko-okolišne poreze na fosilna goriva razlicitih oblika i iznosa. Taj proces se nastavlja pa bi se i Hrvatska tre-bala poceti ukljucivati. Ne treba posebno naglašavati da se internalizacija vanjskih troškova odnosi na sve dijelove energetike, od proizvodnje do potrosnje energije i da se najuspjesnije provodi kroz integralno planiranje resursa (IPR) s naglaskom na potrošnji energije (DSM - Demand Side Management). ZAKLJUCAK U približavanju cijena energenata tržisnim vrijednostima Hrvatska je dosad otišla dalje od vecine bivših europskih real-socijalistickih država, ali još uvijek cijene vecine energenata zaostaju za zapadnoeuropski prosjecima. Najveci zaostaci su kod cijena elektricne energije i prirodnog plina za kucanstva, sto je i razumljivo s obzirom na razlike u kupovnoj moci stanovništva. Zaostatak je prisutan i u internalizaciji vanjskih troskova energije, koja u Hrvatskoj jos nije zapocela. 188 G LOBALNI TRENDI V ENERGETIKI Cijene i vanjski troškovi energenata u svijetu i Hrvatskoj U sklopu restrukturiranja hrvatske energetike jedan od najvažnijih zadataka ce biti dalje postupno uskladivanje cijena energenata s tržisnim vrijednostima i zapocinjanje visefazne internalizacije vanjskih troskova energije, pretežito kroz poreznu politiku. Nema dvojbe da ce brže uvodenje obnovljivih energenata i mjera racionalnog koristenja energije doprinijeti poboljsanju energetska efikasnost u Hrvatskoj. VLADIMIR POTOČNIK (1936), dipl. ing. stroj, mr. sc., zaposlen je u Elektroprojektu Zagreb. Sudjelovao u vise od 100 studija i projekata iz podrucja energetike i gospodarenja otpadom u Hrvatskoj i inozemstvu, suradnja s vise inozemnih konzultanta. LITERATURA Energy Prices and Taxes, Fourth Quarter 1994, OECD/IEA, Paris. Energy in Europe 1993, Annual Energy Review, Special Issue, June 1994 Commission of the European Communities, Luxemburg. Projekt: Razvoj i organizacija hrvatskog energetskog sektora (PROHES) - Prethodni rezultati, "Energetski institut" Hrvoje Požar Zagreb, srpanj 1995. HASENKOPF, O. (1995): District Heating in Europe, with a special Focus on CHP, and on Approaches towards environmental Taxes on Fuels, (3.1.11), WEC 16th Congress, Tokyo, 10.1995. MASHUR, K.P. (1995): Kostenwahrheit ohne Staat? Energiewirtschaftliche Tagesfragen, 45, Heft 8. The European Renewable Study, Prospects for Renewable Energy in the EC and Eastern Europe up to 2010 (Altener Programme), Commission of the European Communities, Luxemburg 1994. G LOBALNI TRENDI V ENERGETIKI 189