234 ZGODOVINSKI ČASOPIS 42 . 1988 . 2 . 234-240 PROBLEMI IN DISKUSIJA L u j o M a r g e t i ć JOŠ O PITANJU VREMENA DOLASKA HRVATA 1 P Stih objavio je u ovom časopisu u rubrici Problemi in diskusija članak1 u kojem analizira nove prijedloge N. Klaić2 o tome odakle su i kada Hrvati došli u svo­ ju današnju domovinu. N. Klaić prihvatila je neka naša gledišta3 o vremenu dolaska Hrvata pa im je i Stih posvetio ne mali dio svojih analiza. Kako je sučeljavanje oprečnih mišljenja jedna od pretpostavaka napretka znanosti, smatramo našom duž­ nošću da čitateljima Zgodovinskog časopisa iznesemo našu protuargumentaciju. 2 Ishodišna je točka od koje po našem mišljenju treba krenuti uvjerljivi rezul­ tat Hauptmannovih analiza4 da djelo Konstantina Porfirogeneta De administrando imperio2 (DAI) ne daje oslonca za tvrdnju da bi dolazak Hrvata trebalo povezati s bizantskim carem Heraklijem. Ipak, u pogledu vremena, Hauptmann je ostao u granicama Heraklijeva doba i smještao dolazak Hrvataka u 626., dok se Grafenauer odlučio za 622./623. zašto što se »upravo 622./623. kagan spremao na nov udarac pro­ tiv Bizanta te je u tu svrhu svakako okupljao Avare na jugoistoku avarskog pod­ ručja a možda se čak već i zapleo u borbe s Bizantincima; ovo posljednje mogli bi­ smo zaključivati po slavenskom napadu na Kretu, po Heraklijevu povratku u Bi­ zant sa pohoda protiv Perzijanaca i po ponovnom zaključenju mira s Avarima uz povišeni godišnji danak i uz predaju novih bizantskih talaca kaganu. U takvim pri­ likama je prolaz preko Panonije bio dakako izuzetno lak.« Do netom spomenutoga ponovnog sklapanja mira s Avarima došlo je po G r a f e n - aueru 623.' što bi po njemu upućivalo na ratne operacije prethodne, 622. godine. Mi smo u našoj razmjerno opširnoj analizi nastojali dokazati ne samo da nema dokaza za bilo kakve ratne operacije između Avara i Bizanta u 622., nego i da okolnosti go­ vore protiv toga.8 Stih se s pravom više ne vraća na Grafenauerovu tvrdnju da se kagan »možda čak već i zapleo u borbe s Bizantincima«, već se poziva samo na »sta­ nje trajne napetosti« i kao indicije da bi takvo stanje moglo upravo 622. dovesti do gomilanja avarskih snaga prema Bizantu navodi da se Heraklije trudio »ob poniže­ valnih pogojih ohraniti mir, pri čemu se je celo izpostavil nevarnosti, da bi ga leta Ö22 Avari pred samim obzidjem Carigrada ujeli.«9 Sto o tome kažu vrela? Za pokušaj hvatanja Heraklija postoje dva vrela koja nisu međusobno usklađena. Po Teofanu je do toga došlo 619. (to smo i mi prihvatili u našim analizama), a po Uskršnjoj kronici 623.10 U novije se doba nakon opsežnih i temeljitih Bavnesovih analiza sve više probija misao da je ispravna godina — tu. To je prihvatio, među ostalima, i Grafenauer.1 1 Stihova datacija u 622. bez analiza kojima bi pobio do sada iznesena gledišta i učinio svoju tezu vjerojatnom nije drugo nego gola tvrdnja. Sto se pak tiče ponovnog sklapanja mira u 623. koji bi opravdavao napetost u 622 valja upozoriti na to da vrela ne govore o dva ugovora, vec samo o jednom Na to je upozorio već Baynes.12 Tijek pregovora bio je po nama u konkretnom slučaju ovakav : ~~ ' P.Sl ih, Karantanija - stara dontovina Hrvatov?, Zgodovinski časopis (ZC), 41, -1987, 529-549- * N. Klaić, O problemima stare domovine, dolaska i pokrštenja dalmatinskih Hrvata, ZC, 38, 1984, 2 5 3 - 2 i ° L . Margetić, Konstanto Porfirogenet i vrijeme dolaska Hrvata, Zbornik Historijskog zavoda Ju- И)85, 227-240.^^ ^ ^ citiramo prema G. Moravcsik - J . H. Jenkins, C o n s t a t i n e Porphyrogenitus, De a ( l m ™ Ì t . a H a u p 3 n t ' p B X a r H r ^ t o v , prema hrvatskom prijevodu Dolazak Hrvata, Zbornik kralja To- misla^bZagrebn lJJ25^ 8^-127^ ^ ^ ^ ј е б [ а ј а Konstantina Porfirogeneta o doseljenju Hrvata, HZ, 5, 1952, 44. ' B. tirat'enauer, Nekaj vprašanj iz dobe naseljevanja južnih Slovanov, ZC, IV, 1950, 77. 8 Podrobnosti u Margetić, Konstantin, 31—44. 9 г ne c i t i» Naime,' suvremena takoreći »službena. Uskršnja kronika kaže da se pokušaj hvatanja Heraklija desio u trinaesloj godini Heraklijeva vladanja, u lipnju, indikcije 11, dakle 623. godme ; ч Grafenauer, Nekaj vprašanj, str. 76. Usp. i B. Graïenauer, Kronološka vprašanja selitve Južnih Slovanov po podatkih spisa Miracula S. Demetrii, Zbornik filozofske fakultete I I , Ljubljana 1955, 45. i2 N. H. Baynes, The date of the Avar Surprise, Byzantinische Zeitschrift XXI, 191.J, l i s : in none of our authorities is there any hint of two (spac. Baynes) treaties. ZGODOVINSKI ČASOPIS 42 . 1 9 8 8 - 2 235 — 619. kagan u početnim pregovorima pokušava na prepad uhvatiti Heraklija (godina i događaj po Teofanu13), — 620. dolazi do konačne redakcije nacrta ugovora (godina i događaj po Teo­ fanu14), — 621. Heraklije ispunjava svoje ugovorne obaveze, tj. daje taoce itd. (po Nike- £oru15). Iste godine osiguravši zaleđe prema kaganu na Balkanu on počinje pripreme za rat prema Perziji i povlači svoje trupe iz Europe u Malu Aziju (prema Teofanu16), — 622. na Uskrs Heraklije kreće osobno u rat protiv Perzije (prema Teofanu17), — 622. na jesen, nakon što je uspješno obavio prve ratne operacije, Heraklije osigurava bizantskoj vojsci zimovalište pa se vraća u Konstantinopol (prema Teo­ fanu10), — 623. u ožujku Heraklije se vraća na armenski front i nastavlja rat protiv Per­ zije (prema Teofanu19). Prema tome, davanje talaca 621. nije nova obveza na osnovi novog ugovora, već samo ispunjenje ugovornih obveza na osnovi ugovora iz 620. Jedino je pitanje ne radi li se o pomaku zbivanja za jednu godinu dana unaprijed ili unatrag. Naime, Teofanova je kronologija nesigurna jer je on događaje koje je preuzeo iz starijih pi­ saca donekle samovoljno razdijelio na godine, a drugi izvor, Nikefor, ne pruža ni­ kakvih pobližih vremenskih informacija. U svakom slučaju, kako u vrelima nema riječi o dva ugovora, logično je da je Heraklije dao taoce prije nego što je povukao svoje čete iz Europe u Malu Aziju. Avarsko-bizantski odnosi u 622. ne upućuju prema tome na pretpostavku da bi te godine avarski kagan gomilao svoje čete na jugoistoku. U prilog prolaza Hrvata kr^:z Panoniju trebalo bi naći neke druge okolnosti. Kako takvih okolnosti nema Štih posiže za ovim argumentom: »V zgodovini je iz pozne antike in zgodnjega srednjega veka znanih dovolj primerov, ko pred prodirajočimi ljudstvi ni vzdržala nobena meja in sila. Gledano iz te perspektive je morebitni prehod — lahek ali težak — Hrvatov skozi Panonijo 622/623 gotovo bil mogoč«. Ali, jedno je pitanje da li je «možebitni prolaz« Hrvata u nekoj godini »moguć«, a drugo, da li je vjerojatan. U svakom slučaju Grafenauerovo »-najvjerojatnije vrijeme« za Stiha je samo »mo­ guće«, a nestalo je i tvrdnje da je te godine prolaz Hrvata bio »izuzetno lak«. Ukrat­ ko, ne vidimo nikakva razloga zašto bismo se opredijelili za 622., a ne za bilo koju od mnogih drugih godina. A zašto bismo se uopće morali opredijeliti upravo za Heraklijevo doba, ako se slažemo da je Heraklija u svoj izvještaj o dolasku Hrvata tendenciozno ubacio Kon­ stantin Porfirogenet, Protiv njegova doba i uopće protiv tako ranog dolaska Hrvata na Balkan govori okolnost da nijedan bizantski, rimski, dalmatinski, langobardski ili franački prvorazredni izvor ne spominje na području današnje Hrvatske u VII. i VIII. stoljeću ni Hrvate ni postojanje neke samostalne hrvatske države (»plemenskog sa­ veza Slavena na čelu s Hrvatima«). A kasniji »literarno«-povijesno-kroničarski iz­ vori? Pop Dukljanin za razdoblje do IX. stoljeća priča isključivo o Gotima, Slave­ nima i Bugarima, a pojmovi se Bijela Hrvatska i Crvena Hrvatska pojavljuju tek u njegovim vijestima koje se odnose na IX. stoljeće.20 Toma pak Arciđakon također zna za razliku između Gota i Slavena s jedne i Hrvata s druge strane i tumači da su Hrvati u Dalmaciji starosjedioci još iz antike (!), a da su Goti i Slaveni došli mnogo kasnije, podjarmili Hrvate i konačno se s njima spojili u jedan narod.2 1 3. Preostaje dakle samo DAL On je drugorazredno vrelo nastalo na osnovi na­ rodne tradicije pribilježene i nesumnjivo djelomično prerađene u trenutku bilježenja i prilikom kasnije izrade ekcerpata iz podataka, prikupljenih u carskoj arhivi. Na osnovi takvih drugorazrednih podataka sastavio je nepoznati pisac 30. glave DAI pri­ lično koherentnu priču o dolasku Hrvata. Manje je uspjela »obrada« cara-pisca u glavama 29. i 31. Da li bi se možda iz DAI dalo ipak ponešto zaključiti o vremenu dolaska Hrvata? a) Da vidimo najprije glavu 31. Tamo se priča da je car Heraklije naredio Hrva­ tima da potjeraju Avare i da se smjeste u Dalmaciji pa nastavlja: »Ti su Hrvati imali u to vrijeme Porgina oca za vladara«.2 2 Na to je, nastavlja car-pisac, Heraklije poslao svećenike iz Rima i dao pokrstiti Hrvate. »U to su doba imali ti Hrvati za vladara Porgu«. U literaturi se s pravom tvrdi da je Porga povijesno zajamčeni '•'' Tlii-npltanis C.hi-niKjgniphia (Teofan). r e c . C . d e Boor, 1. Lipsiae 1883, 301. н Ibid.. ÎOL': oxoLxi^oavTec тшито.. '" \icepbnri arcliiep^eopi C.-oiisl»iilinopoHir:пi opiisciila Jiistorica. ed. C. de Boor, l.ipsiae 1880, 17. i:' ГеоГап. lu:', eil.: ueinvevite xà отратеидата тгТс Eupûnaç ETIL THV ^oiav . . " I.nc. -il. " Ibid.. IC«. ''; i.i.c eil. ;i' P<;dn,bniju analizu podaluka Popa IJnkljaniiia vidi u L. Marbeln', Marginalije >u rad V.Košćaka •Pripadli,,,! ist;:čne obale (. . . 1 . . I IZÌ XXXVI (l!№3), li)8t. 257— 2K0. Ibid.. 255— ПЛ1. :il. 17- 21. 236 ZGODOVINSKI ČASOPIS 42 - 1 9 8 8 - 2 Borna, koji je umro 821. Ako je Borna živio početkom IX. stoljeća, njegov je otac vladao negdje pri kraju VIII. stoljeća. Dakle, Hrvati bi toj vijesti došli u Dalmaciju u to doba. Po Grafenaueru su podaci o Porginu ocu »-plod Konstantinovih tenden­ cioznih konstrukcija«2 3 odnosno, kao što to on kaže par redaka dalje »samovoljno konstruiranje prouzrokovano neznanjem (u vezi s Porgom i njegovim ocem)«. Ipak ne vidimo u čemu bi se pri spominjanju Porgina oca sastojala Konstantmova probi- zantska tendencija i kakve bi skrivene koristi nalazio Konstantin da izmišlja podatak o tome da su Hrvati došli za Porgina oca. Isto tako čini nam se proizvoljnom i tvrd­ nja o samovoljnom konstruiranju iz neznanja. Grafenauer ispravno ističe da je po­ datak o Porgu-Borni potekao iz narodne tradicije i da ga ona »-stavlja prilično pra­ vilno na njegovo mjesto, bar u kronološkom pogledu«.25 Zašto to isto ne bi vrijedilo i za Porgina oca? Zašto ne bi u narodu moglo ostati i sjećanje na Porgu-Bornu i sje­ ćanje da su Hrvati došli za njegova oca, čijeg se imena više nisu sjećali? Ako iz priča o dolasku Hrvata u glavama 30. i 31. izbacimo (samo) ono sto je bez ikakve sumnje kasniji umetak u narodnu tradiciju (i ono što se ne odnosi na sam dolazak), dobivamo ovu usporedbu: Glava 30. Glava 31. Daim, su Hrvati nekoć živjeli u Bijeloj Daim, su Hrvati nekoć živjeli u Bijeloj Hrvatskoj (61—63) Hrvatskoj (1—4) Petero braće i dvije sestre dolaze u Dalmaciju i pobjeđuju Avare (63—71) Hrvati dolaze za Porgina oca (20—21) Dalm. Hrvati su neko vrijeme pod . Francima pa se oslobađaju (78—87) ' Dalm. Hrvati se pokrštavaju za vla­ dara Porga (21—26) Dalm. Hrvati traže u vrijeme vladara Porina krštenje iz Rima (87—90) Razumljivo je zašto je car-pisac i-pustio dio narodne tradicije o tomo da su Hrvati bili podložni Francima. On je ubacio mjesto njih Heraklija da bi dokazao ulogu Bizanta pri dolasku Hrvata. Sto se pak tiče podataka o petero braće i dvije sestre iz glave 30. i Porgina oca iz glave 31., oni su samo na prvi pogled proturječni. Tu nam mogu pomoći vijesti DAI o Mađarima. Naime^u glavi 40. DAI priča se da su se Mađari dijelili u sedam »širih obitelji« (YEVecO, navode se njihova imena L dodaje da se kao osmi pridružio dio Kabira. Svi oni po DAI imaju dogovor da _se zajednički bore, a na čelu svih njih nalazi se vladar iz »šire obitelji« ( y e v e a ) Arpada. To doista podsjeća na Hrvate. Njima rukovode petero braće i dvije sestre (glava 30.), orli imaju jednog zajedničkog vladara, Porgina oca (glava 31.). Nije ne­ moguće da je car-pisac imao pred sobom ekscerpte iz carske arhive koji su sadržavali izvjesni broj vijesti koje nije imao pri ruci anonimni pisac 30. glave. Naime, u glavi 31 govori se ne samo o Porginom ocu, nego i o obećanju koje su Hrvati dah papi da neće nikada ratovati u tuđim zemljama, o papinom obećanju da će ih štititi »Bog Hrvata« i sveti Petar te o čudotvorcu Martinu, koji je došao iz Istre u Hrvatsku u doba vladara Trpimira. Sve je to očito poteklo iz narodne tradicije. Konstantin s druge strane nije uzeo u obzir priču petero braće i dvije sestre, možda zato sto se nije nalazila na ekscerptima kojima se služio, slično kao što možda ni anonim nije imao pred sobom podatke o Porginu ocu, hrvatskom obećanju papi i čudotvorcu Mar­ tinu — ukoliko nisu obojica izvršili izbor iz vijesti koje su im stajale na raspolaganju, b) Sto se pak tiče vremenskih podataka iz glave 30. oni izgledaju ovako: Hrvati dolaze u Dalmaciju i bore se s Avarima »izvjesni broj godina«. Oni ostaju u Dalma­ ciji »izvjesni broj godina« te se oslobađaju franačke vlasti nakon borbe koja traje »sedam godina«. U našem smo radu iz 1977. o tom pitanju ustvrdili da »izvjesni broj godina piscu 30. glave ne može očito biti mnogo veći od, recimo, deset godina« i za­ ključili da je po tim podacima »od dolaska Hrvata do svršetka hrvatskog ustanka protiv Franaka prošlo, recimo, 27 godina.«26 Stih se tim prijedlozima odlučno odupro, dijelom zato što je naše tumačenje sin­ t a g m e »izvjesnog broja godina« »povsem samovoljno in brez kakršnekoli, niti naj­ manjše podlage«, a dijelom zato što nismo uzeli u obzir uz ona tri razdoblja jos jedno. Naime, po Stihu treba još dodati anonimovu vijest po kojoj nakon pobjede 23 Grafenauer, Nekaj vprašanj, 28. 2 4 Loc. cit. 2 5 Loc. cit. 2 6 Margetić, Konstantin 24. ZGODOVINSKI ČASOPIS 42 . 1988 . 2 237 nad Avarima »od takrat držijo to zemljo Hrvati.«27 Ta vijest po Stihu »bistveno raz- teguje kronologijo« jèr su Hrvati »nekaj časa sami gospodovali«. S druge strane ta bi vijest bila po Stihu navodno u proturječnosti s viješću da su Hrvati bili otpočetka u podložnosti prema Francima, koja bi se onda mogla izbjeći samo »na način kako je to učinio Grafenauer«, tj. brisanjem riječi koje smetaju. I doista, ako se iz anoni- move rečenice »izvjesni su broj godina također i Hrvati u Dalmaciji bili podređeni Francima kao što su bili prije u svojoj domovini« brišu riječi koje »smetaju« ostaje navodni »čisti« tekst narodne tradicije: »izvjesni su broj godina Hrvati u Dalmaciji bili podređeni Francima«. Takav postupak s tekstom po našem je mišljenju dozvo­ ljen samo kada doista nema druge zadovoljavajuće interpretacije. U našem slučaju nikakva brisanja nisu potrebna, jer kontradikcije između dva teksta nema. Prvi tekst govori o tome da je, nakon hrvatske pobjede pad A,varima. »ta zemlja (tj. Hrvatska. L. M.) došla pod vlast Hrvata« ( и а т е и р а т л о п n т с а с ш т п хазра 2 8), ali on ne daje odgovor na pitanje da li su pobjednici Hrvati pod nečijom vlašću ili nisu. Na to daje odgovor drugi tekst: Hrvati, osvajatelji Dalmacije, bili su pod vlašću Franaka u novoj domovini isto tako kao što su bili u staroj.2 9 Kada se istoj glavi kaže da »njihov (tj. hrvatski, L. M.) ban vlada u Krbavi, Liki i Gacki«30 to, očito, nije ni u kakvoj kontradikciji s okolnošću da je hrvatski ban podređen hrvatskom vladaru. Kada pak u idućoj glavi car7pisac daje svoju verziju dolaska Hrvata, on javlja to isto (samo što Franke po_svom običaju zamjenjuje, s Heraklijem) : »vladar je Hrvat­ ske otpočetka (eg а р х л с ) , tj. od carevanja cara Heraklija. pokoran i podređen bi­ zantskom caru«.31 Ukratko, anonimov tekst obavještava nas o tome da su Hrvati bili pod vlašću Franaka u staroj i novoj domovini, a kako nije kontradiktoran, nema razloga da se brisanjem većih i manjih dijelova^ traži drukčija »čista« narodna tradicija. Ne po­ stoje dakle četiri, već samo tri razdoblja o kojima izvještava 30. poglavlje. A da li su riječi »izvjesni broj godina« toliko beznadno nejasne kao što to misli Stih? Anonimov tekst nije upotrijebio riječi »mnogo godina«, što upućuje svakako na ograničeni broj godina, ali ni on ni narodna tradicija na osnovi koje piše ne zna točan broj godina. Nije bez razloga to što anonim i narodna tradicija »znaju« da su borbe Hrvata s Francima trajale sedam godina. Narodna je tradicija još imala ka- kve-takve predodžbe o početku IX. stoljeća, o Porinu-Porgi-Borni, o krštenju Hrvata u to doba, o sedmogodišnjem ratu itd. Ali, ono što je bilo prije toga nije za narodnu tradiciju više tako jasno. Zato se u 31. glavi govori o ocu Porge-Borne u čije doba su došli Hrvati i čije ime tradicija više ne zna i zato su po 30. glavi borbe Hrvata s Avarima trajale »izvjesni broj godina«. Cini nam se očitim da su te borbe trajale razmjerno ograničeno vrijeme. Mi smo uzeli da su one trajale oko deset godina, što nam se čini čak možda i previše. Vlast Franaka nad Hrvatima prema povijesnim podacima kojima raspolažemo mogla je postojati do 796. (kada najvjerojatnije pre­ staje organizirani avarski otpor). Borbe panonskog kneza Ljudevita ne ulaze u »iz­ vjesni broj godina« franačke vlasti, već pripadaju u onih »sedam godina« o kojima govori glava 30. Po narodnoj tradiciji primijenjenoj na Ljudevitovu borbu proizlazilo bi da se Ljudevit borio od 815. do 822. — a po franačkim je vrelima borba započela 819. »Izvjesni broj godina«, ako ga mjerimo po zajamčenim povijesnim podacima, trajao bi, dakle, nešto preko 20 godina. S druge strane, i po drugim je okolnostima nezamislivo da bi narodna tradicija i po njoj anonim mogli imati na umu veći broj godina jer 30. glava priča kako su Franci bili toliko okrutni da su bacali dojenčad psima. Izgleda upravo evidentno da takva u pravom smislu nepodnošljiva situacija nije mogla u predodžbi anonima i narodne tradicije potrajati dugo vremena. Dakle, »izvjesni broj godina« vlasti Franaka nad Hrvatima upućuje na razmjerno ograni­ čeno vrijeme. I Stih tako misli, ako smo ga dobro razumjeli. I njega očito smeta po­ ruka teksta, po kojoj je sigurno nemoguće rastegnuti borbe Hrvata s Avarima, okrut­ nu vlast Franaka nad Hrvatima i borbe Hrvata za oslobođenje, o kojima priča ano­ nim, na vrijeme od 622. do dvadesetih godina IX. stoljeća, dakle na razdoblje od dobrih dvijesta godina. Ovim je našim aproksimativnim računima — koji se nešto malo razlikuju od ranijih isto tako aproksimativnih — jedini cilj pokazati da vremenski podaci anoni- mova izvještaja (i vjerojatno narodne tradicije) iz glave 30. ukazuju na konac VIII. stoljeća kao na vrijeme dolaska Hrvata i da se podudaraju s podatkom iz 31. glave po kojem su Hrvati došli za Porgina oca.32 Cini nam se, dakle, da se ne bi baš moglo 27 Stih, op. cit., 534. Rečenicu je istakao masnim slovima sam štih. 28 DAI, 30. 69. 29 DAI, 30, 79. 30 DAI, 30, 93. 31 DAI, 31, 58—59. 3 2 Smatramo da nije bez interesa usporediti vijesti iz DAI o Hrvatima s vijestima koje DAI daje o Veneciji. U glavi 28 kaže se da su Venecijanci došli iz Akvileje i drugih franačkih krajeva u strahu Pred Atilom, avarskim kraljem, koji je prodro sve do Kalabrije. Mnogo kasnije došao je kralj Pipin, vladar Papije i drugih kraljevstava. On je imao tri brata >koji su vladali nad svim Francijama i Skia- 238 ZGODOVINSKI ČASOPIS 42 . 1988 • 2 reći sa Stihom da je naše računanje »povsem samovoljno in brez kakršnekoli, niti najmanjše podlage«. c) I inače potraga za navodnom čistom narodnom tradicijom i brisanje svega onoga što »smeta« dovode Stiha do zaključivanja, koja ne možemo prihvatiti. Kako je Bijela Hrvatska »del ljudskega izročila (...) potem se podatek o hrvaški podlož­ nosti Frankom v stari domovini izkaže kot interpolacija (potcrtao P. S.) (...), saj Bela Hrvaška ni imela stikov s Franki tja do 10. stoletja«. Ne vidimo pravog razloga za­ što hrvatska narodna tradicija ne bi mogla sadržavati pogrešnu predodžbu o tome da su Hrvati bili i u staroj domovini pod Francima a ne samo u novoj. U vrijeme pribilježavanja hrvatske narodne tradicije narod je već i događaje iz prvih deset­ ljeća IX. stoljeća tako temeljito pobrkao, da u njima jedva uspijevamo prepoznati ono što se zbiva za Borne i Kadolaha. Sva ranija prošlost izgubila se pred onim je­ dinim što je ostalo neizbrisivo : Franci su nekoć vladali nad Hrvatima. Od stare domo­ vine ostalo je samo mutno sjećanje o nekoj Velikoj Hrvatskoj odnosno Bijeloj Hrvat­ skoj — i ništa prirodnije nego da narod i tu Hrvatsku poveže s Francima.3 3 Zašto bi narod morao znati da je takva tradicija anakronizam? 4. Najoštriju kritiku Stih je uputio na našu tezu da su Hrvati došli u svoju novu domovinu u okviru franačko-avarskih ratova. Uz ostalo Stih kaže da naša konstruk­ cija sadrži »tako očitne anakronizme, da kritika ni potrebna«. Nije li se Stih previše požurio s tako odrješitim tvrdnjama? Po Stihu je naša teza da su »Hrvati v stari domovini pod frankovsko oblastjo«. Ali to nije naša teza. Po nama narodna tradicija tvrdi da su Hrvati u staroj domovini bili pod Francima, ali smo opetovano i izričito izrazili naše nepovjerenje prema toj narodnoj tradiciji i čak se izričito od nje ogra­ dili м Nismo čak ni ulazili u pitanje, odakle bi po našem mišljenju došli Hrvati i pod čijom su vlašću bili u staroj domovini.36 Dakle, Stih prigovara anakronizmu kojeg nema u našem tekstu i od kojeg smo se izričito ogradili i onda, da stvar pri­ kaže još gorom, govori ne o jednom, nego o više anakronizama. Međutim, ostale naše tvrdnje mogu se prihvatiti ili ne, ali one nisu anakronizmi.37 5. Ovdje je potrebno nadovezati na neka naša već ranije iznesena razmišljanja. Naime, bezbroj smo puta naglasili da smo skeptični prema vijestima narodne tradi­ cije. Narodna je tradicija temeljito izmijenila događaje koji su se desili u drugom i trećem desetljeću IX. stoljeća: Hrvati nisu ubili Kadolaha, Hrvati nisu pobijedili, već bili poraženi, Dalmatinski Hrvati borili su se uz Franke, a- ne protiv njih, borba nije trajala sedam godina itd. Narod se sjećao da su Franci bili okrutni i da je došlo do nekih borba, ali nije zapamtio ni kada je to bilo ni tko je od Hrvata vodio borbu, vinijama«. Pokušao je osvojiti Veneciju, ali su mu se Venecijanci oduprli i konačno sklopilo mir na osnovi kojeg plaćaju podavanje. Još prije Pipina Venecijanci sta sebi izabrali dužda, koji je imao sje­ dište na otoku »Civitanova«, a onda se preselio na drugi otok. U glavi pak 27. car-pisac javlja da su Venecijanci prešavši s kopna sagradili čvrsti grad u kojem ima dužd i danas sjedište. Dakle, z a vrijeme prije Karla Velikog DAI »zna« samo za »avarskog kralja Atilu«, izbor dužda i njegovo sjedište, a i to posljednje u dvije verzije. _, I venecijanska se narodna tradicija dakle, slično hrvatskoj, »sjećala« uglavnom samo dolaska fra­ naka. Atila je možda Konstantinov dodatak, a čini nam se sigurnim da je upravo Konstantin dodao da je Atila »avarski kralj«. Venecijanska narodna tradicija sigurno nije bila toliko zaokupljena Avarima. 33 Stih je Graienauerov prijevod djela priče iz 30. glave kuji se odinosi na Hrvate u staroj domo­ vini (»Ostali su Hrvali «stali pak blizu Franačke«) skratio (»Ostali Hrvati su pak blizu r ranackeO. r o takvom tekstu izgledalo bi da annnim obavještava a stanju u svoje doba. Ali, taj dio nesumnjivo se rdnosi na vrijeme selidbe Hrvata: j=dni su Hrvati otišli u novu domovinu a drugi su ostali UUELVOV I u staroj. Svakako se z a te riječi ne bi moglo reći da i ene opisuju »položai Bijelih Hrvata poslije w», dakle već u najnovije vrijeme* (Grafenauer, op. cit.. .HV). 3 4 Npr. Margetić, Konstantin, 15: »Sjeverni Hrvati bili su podređeni Francima ( . . . ) ; sasvim je drugo pitanje je li ta narodna tradicija točna ili nije«; ibid., str. 3: »Iz spomenutih događaja, kako ih prikazuje 30. glava, možda proizlazi (. . .) da su Hrvati (. . .) došli u Dalmaciju po nalogu Franaka. Oni s,u pod Francima bili i u staroj domovini ( . . . ) . Nadalje pr/ema 30. glavi ( . . . )« ; ibid., str. 30: »ni­ smo nikako sigurni da je narodno predanje iz glave 30. (. . .) što se tiče uloge Franaka tako pouzdamo.« U našem pak radu Još o dolasku Hrvata, 237 u diskusiji s N. Klaić kažemo da »pripovijest anonima što se temelji na narodnom predanju ima sasvim jasnu poruku: Sjeverni Hrvati bili su podređeni Francima« i ističemo da to nije naše mišljenje nego »samo iznošenje pričanja 30. poglavlja«. Ne razumijemo, kako nas se može čak i nakon tako izričite izjave optuživati da zastupamo anakronizam da su Sjeverni Hrvati bili »pod frankovsko oblastjo«. 35 Ibid., str. 237. • 3 6 Jedino u Margetić, Konstantin, 23 pišemo po Buryju da su Hrvati došli iz Bijele Hrvatske, ah i onda dodajemo: »Autor glave 30. pisao je u vrijeme kada se Bijela Hrvatska već pokoravala Otonu I«. Dakako i iz tih riječi proizlazi da ne mislimo da je Bijela Hrvatska u ranije doba potpadala pod Franke. 37 Stih tvrdi da našu tezu o dolasku Hrvata koncem VIII. stoljeća upotrebi j avamp »kot gotovo dejstvo, na podlagi katerega« moramo (?) »prevrednotiti vse dosedanje vedenje o frankovsko-avarskih •'ojnah konec 8. stoletja. L. Margetić, Konstantin Porfirogenet . . ., 48—65«. To nije tako. Od 48 do 60 stranice analiziramo dosadašnja shvaćanja o tome kada je počela franačka vlast nad Dalmatinskom Hrvatskom, Grafenauerovu tvrdnju da »Slavonija svakako pada pod Franke u velikom Erihovom po­ hodu 795«, dokazujemo protiv Hauptmanna da Annales Laureshamenses daju pouzdane vijesti, a da je Chronicon Moissiacense samo »inteligentna kompilacija« u kojoj prepisivač nije ništa dodao, već samo tu i tamo ponešto ispustio (i to upravo bitne riječi et inde in Pannonia) itd. i tek na str. 80, nakon svih lih analiza vraćamo se pitanju dolaska Hrvata i utvrđujemo da se jedno s drugim slaže, to više što — zaključujemo na str. 61 do 62. — vrela (Uskršnja krojika, Teofan, Nikefor) ne daju oslonca za tvrdnju da bi u VII. stoljeću nestalo avarske vlasti. Naše analize, dakle, nemaju »za podlogu« tezu o dolasku Hrvata koncem VIII. stoljeća i o njima se može povesti diskusija posve nezavisno od problema dolaska Hrvata. ZGODOVINSKI ČASOPIS 42 . 1988 . 2 239 ni kako je završena ni koliko je trajala. Ako je to tako i ako želimo biti konzekventni, moramo posumnjati i u vrijednost podataka narodne tradicije o vremenu dolaska Hrvata. Zato smo 1985. uzeli u obzir i ne baš malu mogućnost da bi »možda doista trebalo odbaciti sve (ili takoreći sve) anonimove vijesti o dolasku Hrvata kao na­ rodnu legendu«,38 odnosno, s njima se poslužiti samo kao kakvom takvom dopunom vijestima iz prvorazrednih izvora. Ako pak uzmemo u obzir da prvi prvorazredni izvor koji govori o Hrvatima potječe iz doba Branimira (dux Croatorum) a da nema razloga ne vjerovati podatku iz Trpimirove isprave (dux Chroatorum), onda za dolazak Hrvata dolazi u obzir svako ranije razdoblje u kojem je došlo do velikih perturbacija na širem balkansko-panon- skom području. Međutim, kako za VII. i VIII. stoljeće nema nikakvih vijesti o Hrva­ tima, hrvatskoj državi i o nestanku avarske vlasti na zapadnom Balkanu izgleda najrazumnije pretpostaviti da je dolazak Hrvata mnogo bliži IX. nego početku VII. stoljeća. Zbog toga je Heraklijevo doba jedva vjerojatno. Vjerojatnije je razdoblje sedamdesetih godina VII. stoljeća, kada dolazi do vala novih snaga koje nadiru u Pa­ noniju i koje daju temelj snazi Drugom avarskom kaganatu. S tim su nesumnjivo u vezi i bugarska osvajanja pod Asparuhom 679.—680. kojima je uništena avarska vlast nad područjem oko donjeg Dunava. U isto vrlo uznemireno razdoblje ulaze i događaji povezani s Kuverom kojeg možda treba identificirati s petim sinom Kro- bata, vladara Velike Bugarske na zapadnoj obali Azovskog mora, dakle s Asparuho- vim bratom. Kuver se sa svojom vojskom nametnuo stanovništvu u Vojvodini i Sri­ jemu, otkazao poslušnost kaganu i krenuo sa svojom vojskom i podložnim narodom na jug prema Solunu.30 DakaKo, razdoblje od 670. do prvih vijesti o Hrvatima u IX. stoljeću bilo bi sva­ kako predugačko, ako pretpostavimo da su Hrvati došli kao osvajači i osnovali svoju državu (»plemenski savez«). Naprotiv, dolazak Hrvata sedamdesetih godina VII. sto­ ljeća bio bi prihvatljiv uz pretpostavku da su Hrvati došli kao podređeni »savez­ nički« narod u okviru perturbacija povezanih s nastankom Drugog avarskog kaga- nata. Međutim, ako to prihvatimo, onda moramo do kraja odbaciti sve vijesti iz DAI. Ako smo pak skloni da priznamo bar neku vrijednost vijestima iz DAI o dolasku Hrvata pod Porginom ocu iz glave 31. i računima o broju godina iz glave 30. onda bi na dolazak Hrvata koncem VIII. stoljeća u vezi s franačko-avarskim ratovima uka­ zivala ne samo posvemašnja šutnja o Hrvatima i hrvatskoj državi u VII. i VIII. sto­ ljeću, nego i podaci iz DAI. Ali, i naša teza ne daje posve zadovoljavajući odgovor na neobičnu okolnost da se ni Dalmatinska »Hrvatska« ni Panonska »Hrvatska« u prvorazrednih vrelima iz početka IX. stoljeća ne zovu tako niti jedan jedini put i da za to doba nema nijedne vijesti o Hrvatima. Ukratko, istraživanje o vremenu dolaska Hrvata ne smatramo ni izdaleka zaklju­ čenim. 6. Veći dio svojeg rada posvetio je Stih4 0 diskusiji teze N. Klaić, po kojoj su Hrvati u svoju novu domovinu došli iz Karantanije i pokrstili se pod knezom Brani­ mirom, kojeg N. Klaić prepoznaje u anonimovu Porinu. O tezama N. Klaić već smo se imali prilike izjasniti.41 Ovdje bismo se dotakli samo jednog pitanja. Naime, Stih tvrdi da su po izvještaju Ivana Đakona4 2 »Hrvati leta 875 udarili na frankovsko Istro«, da je taj napadaj imao za cilj puko pljačkanje (»ropanje«) te da su oni za to pljačkanje izabrali godinu 875. zato što je njihov senior, italski kralj Ludovik II umro 12. kolovoza 875. u Veroni pa »je bila italska krona in s tem mesto njihovega seniorja nezasedeno«. Na tu tezu dali bismo nekoliko primjedba. Za naš problem nije, dakako, od važnosti to što Ludovik II nije umro u Veroni, nego blizu Brescie. Naprotiv, važno je pitanje datacije. Po Stihu se »hrvaški napad na Istro« dogodio u 875. godini. U li­ teraturi se obično misli da je do toga napadaja došlo 876.43 Pastorello se odlučila za »oko 877.«44 a Cessi pak smatra da je do njega došlo »nekoliko godina« nakon 875.4E Podaci iz Ivana Đakona kažu ovo: (u zagradama godina po drugim vrelima): — Ludovik II umire 4 6 (875) — Dominik postaje biskup Torcella47 (876) 38 Margetić, Još o dolasku, 238. „ „ „ , 3 9 V i d i » tome kraću (prethodnu) analizu u L. Margetić, Nacrt navijesti države i prava naroda » H U do konca XVIII. stoljeća, Rijeka 1988, 44—47. 4 0 Stih, op. cit., 536—546. 41 Još o dolasku Hrvata, 227—232. 42 Ivan Đakon javlja Tune Sclavorum pessime gentes et Dalmacianorum Istriensem provinciam de­ predare ceperunt (G. Monticelo, Cronache veneziane antichissime, I, Roma 1890, 122) " Npr. Monticolo, op. cit., 121. 44 E. Pastorello, Andreae Danduli Chronica per extensum descripta, Bologna, 1958 (ristampa ana­ statica 1973), 645. 45 R. Cessi, Venezia ducale, I. Duca e Popoli, Venezia 1940, 295. u Monticolo, op. cit., 121. 4 7 Loc. cit. 48 Ibid., 122. 240 ZGODOVINSKI ČASOPIS 42 .1988-2 — Saraceni napadaju Grado4 8 (876)4- — Patrijarh Grada Petar boravi u Mlecima godinu dana i odlazi u Rim5 0 (877 do 878) — Dužd Urso pridružuje na vlasti svoga sina Ivana5 1 (877)52 — Slaveni i Dalmatinci napadaju Istru5 3 — Umire Domagoj54 — Dominicus, biskup Olivola, umire 5 5 (prva polovica 877) — Sinod u Raveni kojem prisustvuje patrijarh Petar 5 6 (kolovoz 877) Prema tim podacima Ivana Đakona proizlazilo bi, dakle, da su »Slaveni i Dal­ matinci« napali Istru najvjerojatnije sredinom 876., a možda i kasnije, a da je Do­ magoj umro koncem 876., a možda početkom 877. Treba nadalje uzeti u obzir neobično važnu, čak odlučujuću okolnost, da Ivan Đakon pod »Dalmatincima« razumijeva uvijek dalmatinske gradove.57 To se osobito plastično odražava u pričanju o pohodu Petra II Orseola duž dalmatinske obale. Ivan Đakon navodi kako su »Dalmacianorum populi« (tj. dalmatinski gradovi) molili dužda da ih oslobodi »a Sclavorum severitate« pri čemu misli na »Croatorum ac Narenta- norum principes«.58 Kako su dalmatinski gradovi u drugoj polovici IX. stoljeća već bili konačno organizirani u bizantsku temu Dalmacija,59 akcija u kojoj sudjeluje bro­ dovlje bizantske teme Dalmacije u vrijeme jakoga cara Bazilija I morala je očito imati njegovo odobrenje i biti sastavnim dijelom njegove političke i vojne strategije. U toj njegovoj strategiji važnu ulogu imali su i papa i Hrvati. Bazilijevi planovi što užeg povezivanja s papom očitovali su se odmah po njegovu dolasku na vlast, jer je već drugi dan (!) po stupanju na prijestolje uklonio s patrijarške stolice antipapinski raspoloženog Focija. Papi je kao mamac ponudio crkvenu ingerenciju nad Dalmaci­ jom i Hrvatskom (ali, dakako, nije ni pomišljao na to da prihvati papine pretenzije na Bugarsku). Kako je papa nakon dubokog pada franačkog utjecaja u Italiji ostao sam prema Arapima, to je i papa imao najneposredniji interes da od Bizanta zatraži zaštitu, to više što je Bari od 876. u rukama Bizanta. Zato uskoro počinju i izravni pregovori pape i Bazilija I.60 Cini se da Štih misli da je još 879. papa bio povezan s Francima, a ne s Bizantom jer o uskim odnosima Branimira i pape piše: »Takšno razmerje med Rimom in Branimirjem bi si ob hkratnih predpostavljenih hrvaško- frankovskih (milo rečeno) napetosti zopet težko predstavljali«. Nije li upravo obrat­ no, odnos pape i Branimira posve razumljiv iz perspektive njihove veze s Bizantom? Dakle, napad na Istru nije se desio 875., nego kasnije, najvjerojatnije sredinom 876., a kako je u njemu sudjelovalo i brodovlje iz gradova bizantske teme Dalmacija, on nije imao za cilj obično pljačkanje, nego je bio sastavni dio Bazilijeve strategije. Time pada i Stihova teza da su Hrvati napali Istru u drugoj polovici 875. navodno zato što u to doba nije bilo italskog kralja.61 Z u s a m m e n f a s s u n g NOCH ÜBER DIE ZEIT DER ANKUNFT DER KROATEN Lujo Margetić Der Verfasser diskutiert einige Auffassungen im P. Štihs Aufsatz »Karantanija — stara domovina Hrvatov?« (ZC 41, 1987, 529—549) und beweist dass viele Aus­ künfte im Konstantin Porfirogenets Werke DAI sprechen für die Ankunft der Kroa­ ten Ende 8. Jahrhunderts. Unter anderem ficht er die Meinung an, das Werk gäbe Auskünfte über den angeblichen Zeitraum nach der Ankunft der Kroaten in welchem sie unabhängig von Franken wären. Doch betont Verfasser dass DAI eine zweitklas­ sige Quelle in seiner Gesamtheit und in Einzelheiten ist. 4 9 Pastorello, op. cit., 645. AU, po Monticolo, op. cit. 121—122 i po drugima saracenski se napad odigrao 875. 5 0 Monticolo, op. cit., 122. 51 Loc. cit. 5 2 Tako Pastorello, loc. cit. Po drugima, npr. Monticolo, loc. cit., : 878. 5 3 Monticolo, 122—12:1 5 4 Ibid., 123. Prije vijesti o smrti Domagoja Ivan Đakon ubacuje kronološki pogrešno vijest o sul­ tanu, uhvaćenom u Bariju. 5 5 Loc. cit. 5 6 Loc. cit. 5 7 Tako npr. »Dalmaciarum urbes« (Monticolo 119). 5 8 Ibid., 155. 5 5 Po L. Margelić, Marginalije, 264—266 prvi pokušaj osnivanja dalmatinske teme pada u 843. 6 0 Ibid., 268—275. 61 O položaju Hrvatske u to doba vidi podrobnije loc. cit.