Uredništvo Z A ti K ti ti. Mas Telefon l
6/1
uredništvo in -piava ta Slovenijo in slovenski del nlljske Krajine
LJUBLJANA. Erjavčeva 4a
MSIH4
Organizovana emigracija je potrebna. Potrebna je pojedinom emigrantu i potrebna je našem narodu u Julijskoj Krajini.
GlASHO SAVEZA JUOOSIOVFNSKIH ENIGUANATA IZ JULIJSKE KRAJINE

KONGRES EMIGRACIJE U ZAGREBU
TITULESCU I MUSSOLINI
Prekosutra se sastaju u Zagrebu pret-stavnici emigracije. U posljednjih pet godina — od prvog kongresa 1931 u Zagrebu na kojem se emigracija ujedinila u Savez i izabrala jedinstveno vodstvo — u tih pet godina se štošta zbilo. Vanredni dogadjaji su se desili i u inostranstvu i u Julijskoj Krajini i medju emigracijom. Svi ti dogadjaji su u krajnjoj liniji povezani istom vezom i sva ta zbivanja kroz ovo pet godina utjecala su na sve nas i kao pojedince, i kao emigrante u cjelini. I svi ti dogadjaji imat će, po svoj prilici, svog odjeka i na ovom kongresu.
Iza posljednjeg mariborskog kongresa, koji je u talijanskoj fašističkoj štampi bio Podigao toliko bure, a koja je imala odjeka i u ostaloj Evropi; iza tog kongresa nije emigracija ispoljila neki jači kolektivni napor da se čuje njen glas. To nije, donekle, bilo moguće iz nekih formalnih razloga, a ni prilike nije bilo za neku javnu veću akciju. Ali su se tim jače unutar same emigracije pojavljivali neki znakovi koji su pokazivali da postoje neka previranja. S jedne strane su specijalne prilike Postavile povoljan uvjet za tihi rad na Propagandnom i publicističkom polju, a s druge strane je abesinski rat i priliv velikog broja mladih emigranata jače istakao neke probleme. Socijalno pitanje je u tom Posljednjem periodu bilo iskočilo na prvo mjesto i momentano zasjenilo političke Probleme. Jer kadar mladih »Abesinica*, Pojačan besposlenim ranijim emigrantima, tražio je da se pitanja posla i kruha rješavaju odmah. Velik dio rada 1 sredstava utrošen je na to da se to pitanje kako tako riješi. I to je bio, čini se, jedan od glav-nijih neposrednih povoda da se jedan dio emigracije, osobito onaj u zapadnom dijelu države, počeo diferencirati. To diferenciranje je u pretežnom broju slučajeva imalo Čisto principijelnu bazu. Jer jedni su počeli postavljati socijalni problem ispred političkog, dok su drugi ustrajali na prvenstvu političkog problema.
Abesinski rat je bio uzrokom tom jačem previranju. Jer on je pojačao politička stremljenja emigracije, ali on je pojačao i socijalni problem. Ali dok su ta politička Pitanja bila odraz političkog pitanja Julijske Krajine i emigracije, dotle je socijalni Problem ostao manje više čisto emigrantska stvar. Ostajući, po samoj svojoj pri-rodi, čisto emigrantski, taj problem je bio uzrokom da je krajnji cilj — borba za političko i ekonomsko oslobodjenje Julijske krajine — došao momentano u drugi red. l^e zato što bi emigracija taj cilj napušta-lu. već iz prostog razloga što za rad na Postignuću toga cilja nije bilo ni onoliko vremena ni onoliko sredstava koliko rad na tome polju zahtjeva. Usprkos svega tosa. ova godina b'ijež* i na tom polju dva zamašna uspjeha: Društvo za Ligu naroda u Ljubljani izdalo je odličnu propagandnu ' reprezentativnu knjigu dr. Lava Čerme-lia na engleskom jeziku, a u Beogradu je Pokrenuta agencija koja na francuskom i ujemačkom jeziku izdaje biljtene o staniu nušeg naroda pod Italijom. I jedan i drugi Pothvat su već do sada pokazali velik uspjeh.
Vjerojatno, da će na kongresu doći do 'Zražaja ta dva principa, ali je vjerojatno ' to da do nekih jačih zaoštravanja neće dPči. Jer do toga ne može doći iz prostog izloga što emigracija kao cjelina može da radi paralelno na jednom i drugom polju: Pu Političkom i socijalnom. To čak i mora. ^er jedino na taj način se može emigra-clia povezati sve to jače i jedino skladno ^ušavanje obih problema može da emigra-
i pojedinom emigrantu pomogne. Para-e!an rad na političkom i socijalnom polju 'Puže čak da emigraciju ojača. Jer može da Privuče veći broj emigranata u akciju
Pokušaj trovanja TitMeseua — Rumunjska skreće
U politici treba više realnog smisla, nego li sentimentalizma. Treba stvari gledati onakve kakve jesu. U vanjskoj politici naročito. Jugoslaveni moraju naročito na odnose s Italijom gledati tako. Treba znati sve ono što Italija čini, što želi da učini i što može da učini. A u odnosu prama Jugoslaviji ona nije nikada imala namjera, koje bi se mogle zvati prijateljskima. Zaokruženje. slabljenje, ugrožavanje izvana i iznutra — to je bila oduvijek politika Italije prama Jugoslaviji. Da ojača svoj odnos na Jadranu i u Srednjoj Evropi, Italija je uvijek radila i na tome, da oslabi Malu antantu i Balkanski pakt. Znamo vrlo dobro, da Balkanski pakt nije ono što bi morao da bude samo zato, jer Italija još uvijek ima svoj upliv u Bugarskoj, a i u novoj Metaksinoj Grčkoj. U Maloj antanti Italija nije u jačoj mjeri uspjela da plasira svoje intrige do sada. Ono malo diferencija, koje su se zapažale izmedju Jugoslavije i čehoslo-vačke s obzirom na odnose s Austrijom i Madžarskom — nestalo je. Ali izgleda, da je Italija ozbiljno sada bacila oko na Rumunjsku i da je čitavu svoju igru oslonila na tu kartu, što se dogadja?
Ništa se još nije dogodilo, po čemu bi se moglo zaključiti, da je već danas Mala antanta ugrožena, ali ima mnogo znakova, po kojima se može naslućivati izvjesno pomicanje u talij ansko-ru-munjskim odnosima. U Bratislavi je konferencija Male antante prošla u najboljem redu, ali je upravo po tom sastanku počelo u internacionalnom svijetu šaputanje o nekom talijansko-ru-munjskom približavanju.
Nema više Titulescua. On je maknut iz rumunjske vlade, on nije više rumunjski ministar vanjskih poslova. Vlada g. Tatarescua kreće malo na desno, u fašističke vode. Titulescu je bio uvjereni demokrata, radio je po tim načelima i borio se protiv internacionalnog fašizma.
Tatarescu, pod utjecajem njemačkog i talijanskog fašizma i domaćih rumunjski fašističkih struja, traži drugi pravac.
On neće prijateljstvo s Rusijom, nego s Njemačkom i Italijom, a da ipak ne napusti Francusku. Zato je morao Titulescu da ide i zato je na njegovo mjesto došao Antonescu.
Titulescu je bio veliki protivnik talijanske fašističke politike. Znamo kako je on uvijek nastupao u Ženevi, a nedavno, kad su talijanski novinari iz-žviždali Negusa u Društvu naroda, on je viknuo: »Bacite van te divljake!« pa je zato fašistička štampa brutalno napadala Titulescua i nazivala ga najpogrdnijim imenima. I sad, ako se uzme u obzir ta fašistička mržnja prema Titule-scuu, nije isključeno ono što piše u svom posljednjem broju antifašistički list »Giustizia e Libertà«, da je Titulescu otrovan od one iste strane, koja je ubila rumunjskog pretsjednika vlade Duku i Kralja Jugoslavije Aleksandra. Poznato je, da je ovih dana Titulescu skoro umro i da su liječnici konstatovall — otrovanje. Antifašistički list piše, da je u programu ubijanja od početka pored Duke i Kralja Aleksandra bio Titulescu s Benešom, jer su oni najveća zapreka ostvarenju talijanskih planova u Srednjoj Evropi i na Jadranu, jer su se oni borili za mir i bili stupovi mira. Zato je Titulescu otrovan.
Izgleda, da će Titulescu ostati ipak na životu, ali — nažalost — on više nije na vodstvu rumunjske vanjske politike. A nije upravo zbog fašizma. Da potvrdimo dokumentarno to naše mišljenje, citiramo ovdje jednu autoritativnu izjavu:
Bukureštanski listovi od 16 septembra objavljuju izvještaje sa zbora »Rumunjske fronte« u Aradu i govor koji je tom prilikom održao pretsjednik fronta g. Vajda Voevod. bivši nretsjednik
i svaki pojedini emigrant može na taj način da aktivno sudjeluje na onom polju koje mu je po sklonostima i sposobnostima bliže.
Radi svega toga, a i radi nekih ostalih pitanja, ovaj kongres ima naročitu važnost. Održavan u neke vrste jubilarnoj godini emigracije (jer i pet godina rada u ovako-vim prilikama može značiti jubilej), on ima da posvjedoči da je organizovana emigra-
ii fašističke vode
G. TITULESCU
rumunjske vlade, a u kome je on, dodirnuvši se pitanja pada g. Titulescua, rekao izmedju ostalog slijedeće: Da je g. Titulescu kao advokat i govornik nezamjenjiv, ali da spoljna politika koju je on vodio nije bila u skladu sa interesima zemlje. Kao primjer g. Vajda Voevod naveo je
pristupanje Rumunjske sankcijama protiv Italije iako su interesi zemlje nalagali, da Rumunjska u tim teškim trenucima pomaže Italiju.
Jer ako Italija i Njemačka propadnu, Rumunjska i ostale zemlje bile bi svakako poprište komunizma. G. Vajda Voevod zamjera g. Titulescuu isto tako njegovu politiku zbliženja sa Rusijom.
Imamo li osim toga nekih drugih tragova, po kojima bi se moglo zaključivati, da se nešto dogadja izmedju Rumunjske i Italije? Imamo. Otstranjiva-nje Titulescua bilo je samo nužna pređ-priprema.
Polovicom septembra su veliki internacionalni listovi donijeli ove
informacije, navodno iz Rima:
Rumun/ski ministar inostranih djela Antonescu, kako nas uvjeravaju iz najvjerodostojnijeg izvora, ima poslije zasjedanja Društva naroda doći u Rim. Cilj ovoga puta ima da bude priprema za posjet Kralja Karola Italiji, kao i za uspostavu prijateljskih veza izmedju obje države. Pri tom imadu da se uklone i posljednji ostaci iz vremena sank-cionističke politike. Prijateljski pakt sklopljen je 1926 izmedju Rumunije i Italije i to sa strane generala Avare-scua. Trajanje ugovora iznosilo je pet godina, a onda se vrijednost ugovora obnavljala na 6 mjeseci. Medjutim januara mjeseca 1934 izjavila je Italija, da pakt više ne odgovara općoj promijenjenoj političkoj situaciji, pa da zato odustaje od daljnjeg produženja. Tako je bila prekinuta veza izmedju Rima i Bukurešta.
Nekoji su listovi potcrtavali, a to je naglasio i ljubljanski »Slovenec« u jednom telegramu iz Rima, da će posjet Kralja Karola Rimu likvidirati hladan odnošaj izmedju Italije i Rumunjske, koji je nastao pred više godina, kad je rumunjsku vanjsku politiku vodio Titulescu.
Rimski diplomatski krugovi (prema informacijama velike štampe iz Rima) drže, da će to biti dogodjaj prvoga reda.
Ima listova, koji iznose neke vrlo interesantne komentare ovim povodom, koji nisu možda sasvim tačni, ali mi ih bilježimo ipak. Pariški list »Oeuvre« od 15 septembra piše ovo:
»Kralj Karol, koji Je od nekog vremena već želio da razgovara sa jednom prijestolnicom, prema Berlinu prijateij-
cija potrebna. Potrebna je pojedinom emigrantu i potrebna je našem narodu u Julijskoj , Krajini. Našem narodu daje još više nego nama. Jer ovo je jedina njegova organizacija. Njegova po nama pojedincima koji smo krvlju vezani za naše tamo i za onu zemlju, a njegova je i po njegovim težnjama. Ona je jedina, ali je i politička i socijalna i kulturna. Ali u prvom redu politička. — (t. p.)
ski raspoloženom, prihvatio Je odmah poziv g. Mussolinija da dodje u Rim, poziv, koji mu je nekoliko dana prije otvaranja zasjedanja Male antante saopćio g. Sola, talijanski ministar u Bukureštu. Italija želi rumunjsku naftu. Rumunjska će dakle zaključiti sa Rimom nov sporazum o nafti, ali nije Jasno šta bi Italija mogla pružiti Rumunjskoj, osim svojih veza sa Berlinom. Sto se tiče Jugoslavije, vijest o putu Kralja Karola u Rim nije joj bila ugodna«.
Pariški dnevnik »Matin« od 16 septembra, objavljuje pod naslovom »Jugoslavija zabrinuta zbog namjeravanog puta Kralja Karola u Rim«, ovaj poduži telegram agencije »Radio« iz Beograda:
Jugoslavenski krugovi živo komenta-rišu vijest da će Kralj Karol ove jeseni posjetiti Rim i čine najizričnije rezerve u pogledu oportunosti takvog posjeta. Jugoslavija već nekoliko godina pokušava, kažu mjerodavni beogradski krugovi, da normalizuje svoje odnose sa Italijom. Njen trud bio je uzaludan. Sta više, u vrijeme ubistva Kralja Aleksandra, Madžarska i Italija ponovno su se udružile, a Rim je odbio ekstradiciju šefa zavjere, ustaše Paveliča. Mussolini je uvijek radio na tome da razbije jedinstvo Male antante i Balkanskog sporazuma, napadajući njihove pojedine članove. U tome nije uspio. Kada se danas, koristeći se udaljenjem g. Titulescua, koje se je pokazalo kao činjenica od presudne važnosti za Srednju i Istočnu Evropu uspio da u svojim pregovorima sa Kraljem Karolom ostvari svoj plan, Jugoslavija bi to sa žaljenjem konstatovala. Gaji se dakle nada da će se Kralj Karol odreći svog pretstojećeg puta«.
Ima li iz same Rumunjske još nekih znakova o novoj orijentaciji prama Italiji? Da, moglo bi se spomenuti to, da je novi rumunjski ministar vanjskih poslova Antonescu u svojoj programatskoj izjavi, kad je preuzeo dužnost, nastojao da bude naročito srdačan prama Italiji i da je odmah prvih dana primio na vrlo dugi razgovor, koji je trajao dva sata, kako piše bukureštanski list »Le Moment«, talijanskog poslanika. Gni su razgovarali, kako piše »Le Moment«, o načinu kako da se učvrste u svakom pogledu rumunjski odnosi s Rimom. Taj je razgovor bio početak, a poslije toga su došle vijesti o putu Kralja Karola u Rim. Dnevnik na francuskom jeziku »Le Moment«, koji izlazi u Bukureštu a ima izvjesne veze s vladom, donio je članak, u kojem kaže, da se opaža, kako čitava politika Rumunjske, ne samo unutarnja, nego i vanjska, ide na desno. U tom članku analizira se prilično ležerno mogućnosti jednog fašističkog eksperimenta u Rumunjskoj, a zatim se kaže, da bi približenje izmedju Bukarešta i Rima promijenile situaciju u Srednjoj Evropi u korist Rumunjske. Možda bi formacija jednog latinskog bloka u centru i istoku Evrope bolje suzbila upliv slavenski i njemački, nego što se to danas vidi — piše »Moment«. Taj list rezonira tako i kaže u nastavku, da to ipak ne bi značilo, da Rumunjska želi napustiti svoje srdačne odnose s Francuskom, Malom antantom i Balkanskim paktom. Pa zar ne misli 1 Francuska na sporazum s Italijom? - kaže »Moment«. Rumunjska bi. dakle, bila u pravu, kad bi radila na ostvarenju jednog latinskog bloka u Evropi. List. misli, da bi za realizaciju takve politike bio najpodesniji maršal Avarescu, poznati italofil i simpatizer fašizma i diktature. »Moment« tvrdi za sebe, da se oduvijek borio za obnovu prijateljstva i saveza s Italijom, za galsko-rimskl blok, za saradnju Pariza, Rima i Bukurešta. List kaže. da i sadašnja vlada želi da radi na tome.
Neki dan je bio u Bukureštu francuski novinar Emile Burè, direktor pariškog «Ordre«, pa »Moment« donosi jedan intervju s njime, u kojem se ponovno razvija ta ideja o stvaranju jednog sličnog saveza. I tu priliku »Le Moment« iskorištava, da ponovno istakne potrebu približenja s Rimom.
Bukureštanska štampa je ovih dana kao prvi konkretni znak nove atmosfere izmedju Rima i Bukurešta donijela vijest, da je talijanska vlada preko rumunjskog poslanika u Rimu izjavila, da će u ovoj sezoni kupiti u Rumunjskoj
50.000	vagona pšenice... Italija neće više da kupuje u Rusiji, nego u Rumunjskoj.
čekajmo daljnje dogodjaje. (***)
NEMEC FRANC IZ JELŠAN PRETEPEN IN ARETIRAN
Reka, 27. septembra 1936. — (Agis). Miličniki so v prvi polovici tega meseca na cesti v Rupi ustavili Nemec Franca, starega 44 let, doma iz Jelšan. Od njega so zahtevali osebno izkaznico, nato so ga kar na cesti pričeli pretepati. Odpeljali so ga v kasarno, kjer so izvršili natančno osebno preiskavo in s pretepanjem skušali pripraviti tra do raznih priznanj. Iz Reke so telefonano poklicali policijske agente, ki so aretiranega Nemca prepeljali v karabinjersko kasarno v Jelšanah. Sem so prišli tudi policijski komisar iz H. Bistrice, kapitan miličnikov in drugi. Po temeljiti preiskavi in zaslišanju so ga takoj drugi dan odvedli v reške zapore, kjer so ga pridržali do ianes.
ARETACIJE V REKI IN OKOLICI ILIRSKE BISTRICE
Reka, septembra 1936. — (Agis). — V Reki so Iz neznanih vzrokov aretirali nekaj jugoslovanskih državljanov. S temi aretacijami so v zvezi baje tudi aretacije izvršene v okolici II. Bistrice, kjer so oblasti zaprle Grka Alojzija Iz Male Bukovice, ki je znan kot fašistični plačanec, dalje Ivana Primca iz Jasena in Škrlja Ivana Iz Velike Bukovice, Vzroki vseh teh aretacij oa niso znani. _____
VOJAKI USTRELILI NAŠEGA ČLOVEKA PRI POLJUBINU
Iz Tolmina nam sporočajo da so vojaške straže, ki so zelo številne in ki varujejo obsežne vojaške objekte in utrdbe v Poljubinu, ustrelile nekega kmeta. Ta je šel mirno po svojih opravkih mimo vojaških naprav. Straža je zahtevala naj se ustavi, a ker Je bil gluh, ni tega slišal in nadaljeval svoj pot. Straža je na to streljala In ga ubila. Za enkrat še ne vemo nlkakih podrobnosti o tragični smrti tolminskega kmeta In tudi ne njegovega Imena. — (Agis).
NASTRADAO ZATO ŠTO JE USPUT POVEZAO DRUGOME KRIUMČARENU KAVU
Javorje, septembra 1936. — Život je u našim krajevima vrlo težak. Zarade ni-kakove, godina slaba, a porezi strašni. Naročito su te takse i ti porezi strašni iza abesinskog rata. Ove smo godine imali nade da ćemo se pokrpati sa šljivama, ali smo se prevarili, lako su dobro urodile, mi .tišmo ništa dobili. Jer taracovina, pijaco-vina i neki novi posebni porez su tako veliki da nismo ništa dobili, a još smo izgubili i šljive, jer smo ih morali prodati pod prijetnjom globe i to po cijenu koju je odredila vlast.
Sa tim šljivama nastradao je i naš su-seljanin Valenčič Anton. On je vozio u Trst drva i nešto šljiva. Znajući da ni za drva ni za šljive neće dobiti skoro ništa, jer i ono šta dobije pojest će mu takse, on je putem uzeo na svoja kola paket kave jednog drugog čovjeka. Ovaj mu je ponudio da će mu dati 50 lira ako mu paket od 25 kila doveze do Trsta. Valenčič je pristao, ali u zao čas, jer su ga pred Trstom pretražili, zaplijenili kavu, kola i konje, a njega zatvorili. Još je u zatvoru, pa će vjerojatno biti osudjen na zatvor i veliku globu koju neće moći platiti. Ići će i on za globu na dražbu, kao mnogi u ovim krajevima.	Clć.
OBVEZNI PREDVQJA3KI TEČAJI V ITALIJI
Na podlagi zakona z dne 31. dee. 1934. se vsi državljani smatrajo pod vojaško su-Vnjo, ko so izvršili fašistični nabor 24. maja. S tem dnem spadajo pod poveljstvo milice ali fašističnih mladinskih borbenih organizacij (Fasci giovanili di combattimento). Te institucije izvršujejo prevojaški puk (vaje). V 1. 1936/37. bodo otvorjeni na go-riškem I. in II. specializirani tečaj. Prvega bodo morali posečati vpoklicane! letnika 1917.. ki jih določi poveljstvo fašistični mladinskih organizacij. Tečaj se bo vršil dvajsetkart zaporedoma v vseh sobotah, Posečati bodo morali tudi teorične lekcije v nedeljah. Ko bodo izvršili ta tečaj pridejo pod povelstvo federalno zaradi atlet-sko-sportnega udestvovanja. II. specializirani tečaj bodo obiskovali mladeniči letnika 1916. Doba je ista in končati se bodo morali pred 31. januarjem 1937. Začasno so oproščeni mladeniči, ki stanujejo 10 km od kraje, kjer se vrše predvojaške vaje in uslužbenci na parnikih. Oproščeni so tudi svi, ki so slabe telesne konstitucije, bolniki. kažnjenci, verski redi, studenti teologije. seminaristi itd. Starši in oskrbniki bodo morali prispevati za te tečaje po 5 lir. Oproščeni bodo samo tisti, ki so od občine priznani kot ubogi. Predvojaški tečaji se bodo vršili na Goriškem v sledečih mestih: Ajdovščina, Cerkno, Krmin, Zagrai. Štanjel. Tolmin, Vipava, Gorica in Capriva. fAgis).
*
— Fašisti se sedaj delajo zelo ogorčene, ko so Angleži na Malti prepovedali v javnih uradih italijanski jezik. Znano raznarodovalno društvo »Dante Aliohieri«, ki poitalijančuje Slovence in Hrvate v Jul. Krajini ter Nemce v Južnem Tirolu je na grobu omenjenega pesnika v Ravenni izdalo rezolucijo proti prepovedi.
Stogodišnjica Tršćanskog Lloyda
i propadanje tršćanskog parobrodarstva
luku. Gradila je na brodogradilištima u Tržiću veće jedinice za svoju ratnu flotu, davala je visoke premije i subvencije tršćanskim parobrodarskim poduzećima, no stalan deficit je koncem 1931 godine doveo do zakona kojim su osnovani parobrodarski koncerni u Genovi, Napulju i u Mlecima.
Genovska »Italia« je absorbirala osim »Navigazione Generale Italiana«, »Lloyd Sabaudo« i najveće tršćansko parobrodarsko društvo »Cosulich«. Drugo društvo »Navigazione Libera Triestina«, koje je održavalo pruge Mediteran, Nord Pacifik, oko Afrike, iz Jadrana do Konga i sa Meksičkim zaljevom, danas je definitivno izgubilo državnu subvenciju. Treće društvo »Tršćanski Lloyd« izgubilo je veze sa Egiptom, Palestinom, Egejskim i Crnim morem, a ostale su mu pruge s onu stranu Sueza, istočnom Azijom.
I pored svih tih nedaća, koje su zadesile Trst pod Italijom u posljednje su vrijeme osobito genovski listovi »Gi-oraaie di Genova« i »Corriere Mercantile« počeli da žestoko napadaju tršćanska parobrodarska društva. »Tršćanski Lloyd« je predmet bombardmana genovskih fašističkih listova. Predbacuje
mu se ime »Lioyd« koje je tudjeg porijekla, te da je tc ime bez vrijednosti. Osim toga im smeta i naziv »Tršćanski«, jer da je danas funkcija koju društvo vrši općenarodna i da služi ciljevima države, a takav naziv nepotrebno ističe lokalni patriotizam.
A »Tršćanski Lloyd« u svoje vrijeme najelitnije parobrodarsko društvo na istočnim obalama Jadrana koje je imalo odlično organizovano socijalno osiguranje svojih namještenika »Penzioni fond«, na čijim su brodovima nalazili zaslužbu i mnogi dalmatinski pomorci, bez razlike vjere, danas nakon »pobjede« u Africi i nakon teških Gana preživjelih u skučenosti djelokruga svojeg rada, doživljava još i omalovažavanje »bratskih« lučkih centara.
No propadanje prometa tršćanske luke i gubitak naprednih parobrodarskih društava, pa i manjih poduzeća koncentriranjem u drugim lučkim centrima Italije, neće spasiti niti ukidanje sankcija.
A pusti magazini — hangari, — njih 27 na broju, i prazne tršćanska luka, doživljava časove, koji vode propasti — kao i Rijeka, živi su dokaz nerazumne zavojevačke političke Italije
TRŽAŠKA OBČINA IMA VEDNO MANJŠE DOHODKOV
27 septembra o. g. navršilo se 100 god. od osnivanja »Tršćanskog Lloyda«. Prigodom 50-godišnjice pisala je tršćanska »Naša Sloga« 30 septembra 1886 o proslavi i javila, kako je za tu proslavu porinut u more Lloydov brod »Imperator« i kako je to »družtvo podaro-valo razna dobrotvorna druživa sa većim! svotami novca«. Medjutim je 100-godišnjica prošla skoro nezapaženo, u znaku depresije i očajne borbe za opstanak, bez »podarivanja dobrotvornih družtava većimi svotami novaca«.
Tršćanska luka, nekadašnji glavni izlaz Austrije u svijet, odakle su 1837 izašli prvi parobrodi novo osnovanog društva »Austrijski Lloyd« (danas »Tršćanski Lloyd«), koji su uspješno konkurirali dalmatinskim brikovima, šku-nama i navama, danas — na ustuk svoje slavne prošlosti — rapidno i sigurno propada.
Luka bez šireg zaledja, kao i nesretna kvarnerska Rijeka trebala bi da po prijateljskim paktovima i ugovorima bude luka savezničke Austrije i Madžarske. No trgovačka orijentacija tih srednjeevropskih državica i povoljne tarife za prevoz po Dunavu, odvraćaju gotovo sav promet od Trsta i upućuju ga na ušće Dunava, na Brailu Pa i u posljednje vrijeme čitamo, kako Madžari prave kombinacije morsko-riječnih parobroda, e da bi se tako po internacionalnom Dunavu oslobodili tranzitnih taksa i poteškoća.
A Trst, na koji je bivša Austrougarska monarhija polagala toliku važnost, da ga podigne, vežući ga što kraćim i prikladnim željezničkim vezama sa Bečom i unutrašnjošću Austrije, dapače i sa južnom Njemačkom, danas odrezan od važnih centara u zaledju bivše monarhije, a i od svojeg prirodnog zaledja Slovenije — osudjen Je na sigurno umiranje.
Italija nakon svjetskog rata mnogo je radila za tršćansko parobrodarstvo i
Mestna občina tržaška ima v svojih rokah več važnih obratov: cestno železnico, vodovod, plin, elektriko, avtobuse. Mestna elektrarna je imela 1. 1935 17,527.000 lir dohodkov, izdatkov pa 17,424.597 lir. Prodane energije je bilo 38,668.000 kilowatur, t. j. za 3,393.000 ur več nego 1. 1934. Zelo se je tudi povečala poraba energije v kuhinjah pri električnih štedilnikih itd.
Dohodki plinarne so bili 11,834.231 lir, izdatki 10,049.026 (vedno v 1. 1935). Prodali so 19,318.673 m svetilnega plina, kar je za 898.000 m več nego v prejšnem letu. Dohodki so bili manjši kot l. 1934. ker so ukinuli nekatere takse. Od vodovoda so znašali dohodki 11,152.839. izdatki 10
milijoni 422.739. Prodali so 16.129.341 m vode. Tramvay je da! 14.176946 izdatkov je bilo 14,797.684, deficit je torej 620.738. Toda od tega moramo odšteti 400.000 lir, ki je vloženih v inventar z nakupom novih vozil. Mestni avtobusi so dali samo 74.000 lir. Več je prinesla žična željeznica, ki je Tržačanom bolj priljubljena. Skupno je bilo torej v 1. 1935. dobička pri vseh obratih za 1,997 042 lir. to je za 611 284 mani nego I. 1934. Po pravilih gre 10 posto v poseben fond. 90 posto pa pripada občini. Od 1. 1934 pa do 1935 se ie kapital zvečal za več nego 10 milijonov, od 121,881.834 na 132,094.270 lir. (Agis).
Italija namerava iztrebiti slovanski živelj na Primorskem
Naši izšeljenici v Ameriki o trpljenju našega naroda pod Italijo
Veliki tednik naših izseljencev »Ameriški Slovenec« prinaša 4 o. mj. uvodni članek pod naslovom:	»Iz dežele su-
ženjstva in trpljenja« Med ostalim »Ameriški Slovenec« piše:
že zadnjič enkrat smo povdarili na tem mestu, da v Ameriki ljudje še ne vemo ne, kaj imamo, ko imamo široko in neomejeno svobodo in demokracijo v vseh ozirih. Kaj pomeni človeku svoboda spozna še le tedaj, kadar mu jo kdo krati in jemlje. V takem nesrečnem položaju zdihujejo in umirajo naši rodni bratje na Goriškem, v Istri in na Primorskem. Tujec, ki se je s silo prilastil slovenske kraje na Primorskem, zdaj oholo ukazuje In zapoveduje, da se tamkaj ne sme govoriti niti mila in sladka slovenska govorica. To je najhujši udarec, kadar še zatira kakemu ljudstvu njegov materinski jezik, To je kruto in nečloveško!
Zagrebška »Istra« prinaša te dni od svojega tržaškega poročevalca dvoje značilnih poročil, ki se glase:
»Slovensko prebivalstvo Trsta In okolice Je še vedno silro razburjeno radi odprave slovenskega jezika iz vseh cerkva samega mesta in predmestja«. (Citira naš članek. Op. ur.) in nadaljuje:
Ako je to poročilo resnično, Je seveda žalostno. Razumeti ga je treba le s tega stališča, da Italijani in Nemci nikdar niso Imeli In nikdai imeli ne bodo posebno velikega srca za Slovane, pa naj bodo kateregakoli stanu že. Toda to ne spremeni krivice prav nič, ki jo naš narod prenaša od strani Italijanov.
Krivica vedno in povsod zasluži obsodbo — zato ker je krivica!
Na drugem mestu pa poroča »Istra« o prepovedi rabe slovenskega jezika tudi v privatnosti. O tem poroča:
»V nekaterih vaseh, ki ležijo v neposredni bližini meje in ki imajo dnevno stik z jugoslovanskimi državljani so izdali odredbo, da trgovci in gostilničarji ne smejo s svojimi odjemalci govoriti slovenski, pač pa le italijanski. (Citira celi naš članek. Op. ur.) in prinaša tale zaključek:
Iz vsega tega Je jasno, kaj Italija namerava. Iztrebiti čimpreje slovenski živelj na Primorskem in tja naseliti svoje Lahone. Ko se bodo. ako ne pride preje do kake rešitve za Slovence, potem bodo šli dalje in skušali osvojiti nadaljna slovenska ozemlja. To je cilj laške osvajalne politike«.
AGENTI TALIJANSKOG POSLANSTVA 11 BEOGRADU
nagovorili Sirotić Antuna da se na Rijeci odmah uhapšen
Pula, septembra 1936. — Kada je izbio abesinski rat, bio je prebjegao u Jugoslaviju mladić Sirotić Anton iz Vrha kod Buzeta. Bio je došao u Beograd gdje je odmah našao zaposlenje. Ali on je bio uvijek tužan i mislio je na dom. Jedne večeri je tako stajao žalostan u nekoj kavani, i njemu je pristupio jedan agent talijanskog poslanstva. Taj ga je nagovarao neka se vrati kući. Našao ga je i drugi dan i malo pomalo ga je doveo u talijansko poslanstvo. Tu su ga opet nagovorili neka se vrati i ponudili su mu novaca za putni tro-
vrati kući, dali mu pasoš, ali je i sproveden u Pulu
šak. Poslali su ga u Zagreb na konzulat gdje su mu dali pasoš. I u Beogradu 1 u Zagrebu su mu garantirali da mu se neće ništa dogoditi, pa je otišao. Alt čim je došao 12 augusta na Rijeku bio je uhapšen i odveden u Pulu u zatvor. Tu u Puli je još sada, a njegovi kod kuće ne znadu ništa o njemu.
Doznajemo da ga u zatvoru ispitivaju za emigrantska društva u Beogradu i Zagrebu i za ljude koji su u tim društvima. ! U Puli čeka na sudjenje	M. B.
Fabijančić Anton iz Hrušice zatvoren
i maltretiran radi toga što je
Hrušica, septembra 1936. — Iza abesinskog rata stanje je kod nas nepodnošljivo. Špijuniraju nas na svakom koraku i jao si ga onome za kojega se kaže da je protiv fašizma i da ne vjeruje kako će u Abesiniji biti kruha za cijelu Italiju.
Tako je nedavno neko optužio Fabijančić Antona da je govorio protiv rata u Abesiniji i kako će svi fašizmi u Evropi otići brzo k vragu. Fabijančić ima 41 godinu, ratni je invalid i ima troje male djece. Njemu su došli karabinjeri u devet sati naveče, obavili su premetačinu u kući, ali na takav način da nisu imali niti obzira prema maloj djeci koja su već spavala.
navodno govorio protiv režima
Djecu su jednostavno izbacili iz kreveta i nogama odgurali vanka.
Fabiiančića su uhapsili usprkos toga da mu nisu ništa našli. Odveli su ga još iste noći u Podgrad. Tu je bio cijelu noć preslušavan i drugi dan su ga pustili. On neće da priča što mu se dešavalo na tom preslušavanju, ali po njegovom izgledu sudimo da je bio maltretiran, jer se vratio sav promjenjen.
Poslije ovoga dogadjaja, kao i poslije svih maltretiranja u posljednje vrijeme, naš je narod tako ogorčen na fašiste uopće, a i na sve njih. jer ie ovakav život postao već neizdržljiv.	Graničar
MALA TAL1JANSKO-FRANCUSKA PARALELA
Fašistička štampa piše u posljednje vri" jeme nekim posprdnim tonom o Francuskoj-Jer Talijani u Italiji ne smiju doznati eš sve ono, što se tamo dogadja. Tako sada, prigodom valutnih reformi u Francuskoj, fašistička štampa zuuzimlje neki šaljivi Ion Htjela bi da sakrije kako je devalvacija franka u sporazumu sa Engleskom i Amv rikom strašan udarac talijanskim ruini' ranim finansijama. Na isti je način ta štampa pisala kada je u Francuskoj zaveden 40' satni radni tjedan. Dokazivali su kako i6 to u Italiji odavna, ali nisu kazah da je u Italiji bila skračena radna nedjelja radi velike nezaposlenosti i da je sa skračenom radnom nedjeljom bila skračena i dnevnica, dok je u Francuskoj bilo obratno, jer tamo su skratili radni tjedan i u isto vrijeme povisili nadnice. Da još bolje ilustriramo to kiselo ruganje fašističke	štampe,	navesi
iemo nekoliko službenih	cifara o	visim
nadnice u Italiji i Francuskoj, i to u slanim industrijama.
Po talijanskoj službenoj statistici u P0" duzeiima »Amma« i »Fiai* u Torinu pečeni su radnici ovako, a u Parizu ovako’-
Turin Pario Specijalist-,	2.90	8.17
Kvalificirani	2.28	7.15
Spec. pom. radnici	2.04	6.26
Pomoćni radnici	1.87	5.50
Žene kod mašina	1.50	5.30
Naučnici od 18—20 god.	1.34	5.40
Dječaci od 14—16 god	0.67	3.80
Ta mala paralela mnogo kaže. ah fašistička štampa nema hrabrosti da je objaVh već stavlja na sva zvona posljednje povišio1 koje su zapravo daleko manje nego što ^ poskočile cijene živežnim namirnicama.
Manifestacije inozemne fašistične
mladine pred Mussolinijem
5. t. .m. se je vršila pod izrednim pf'’1’ pom in s najbolj blestečo inscenacijo , . Rimu manifestacija italiianske mladine, m je na stroške italijanske vlade prihitela vseh krajev sveta, da prebije počitnice ” Italiji v strogem vojaško-fašističnem duhv. Po poročilu ital listov je nastopilo 0^°a 7000 italijanskih otrok iz inozemstva. teh je bilo približno 2000 deklic Dečki s nastopili deloma oboroženo s puško. slopu je prisostvoval sam Mussolini. stvovali pa so tudi mladinski oddelki ^ liji prijateljskih držav, tako poseben oddeli hiilerjevcev, Bolgarov, Luksemburžan0 ’ Fincev in Albancev
Pouk italijanščine v Abesiniji
Civilizacijsko delo Italije v zaseden^ delu Abesinije se je pričelo s poitalijan ,tt vonjem domačega prebivalstva Značilno V da so pričeli s sistematičnim potikam ’‘a y janščine med arabskim prebivalstvom. arabske kvartire so poslali že večje ^ vilo učiteljev, ki bodo učili ne samo &0Lajt deco. temveč tudi odrasle italijanščino b so ta ukrep narekovale »potrebe* in * samega arabskega prebivalstva.
Seveda se pripravlja pouk italijanš tudi za ostalo prebivalstvo. Tako je \a\g tc dni tiskarna Cicero v Asmari knn.erlt tisk prve učne knjige, ki je nan’.enjII0’ otrokom Hgrinskega jezika Knjiga je jezična, italijanska in tigrinska
REFORMA DRUŠTVA NAHODA I
NARODNE MANJINE
ReSerat dra Engelbeffta Besednjaka na Kongresu narodnih manfina u Ženevi
DVIJE REZOLUCIJE — PITANJE JEBNAKOPRAVNOSTI
Dr. ENGELBERT BESEDNJAK
17 septembra u Ženevi završen je dvanaesti kongres manjina. Otvoren je bio pod pretsjedništvom dra Vilfana. Na kongresu su sudjelovali pretstavnici trinaest manjinskih grupa u Evropi. — Izmedju ostalih govornika na kongresu je govorio i g. dr. Besednjak. Zatražio je, da sve države preuzmu medjunarod-ne obaveze u pitanju manjina.
U prisustvu izalanika Društva naroda na zaključnoj sjednici usvojene su dvije rezolucije, i to: 1) o vitalnim pravima nacionalnih grupa u evropskim državama i 2) o reformi Društva naroda.
Prva rezolucija obuhvaća opasnosti što proizlaze iz politike denacijonaliza-cije manjina. Druga rezolucija predvi-dja osnivanje naročitog odbora Društva naroda, koji bi trebao da proučava nia-njinske žalbe, i da po njima referiše stalnom vijeću Društva naroda. Ta rezolucija predvidja da u slučaju, da đo-djs do reforme Društva naroda, da skupština Društva naroda pozove i kongresne pretstavnike manjina, da i oni dadu pitanju reforme Društva naroda svoje mišljenje, u koliko bi se ova reforma mogla da odnosi na manjine.
Pretsjeđmk manjinskog kongresa g. dr. Vilfan apeiovao je u svom zaključnom govoru na englesku javnost, da u buduće vodi računa o djelatnosti što je kongres manjina vodi već godinama. — Postoji vjerojatnost da će se idući kongres održati 1937 u Londonu.
E®So9?ma Društva Naroda
Referat dra Engelberta Besednjaka
Kongres je bio bolje posjećen od lanjskoga. Na dnevnom redu kongresa bile su dvije točke: »Pravo narodnih manjina u Evropi na život« i »Reforma Društva naroda i narodne manjine«. Referati k tim točkama prevedeni su na engleski i francuski jezik te zajedno s kongresnim rezolucijama dostavljeni delegacijama i Savjetu Društva naroda.
Referat k točki »Reforma Društva Naroda i narodne manjine« održao je predstavnik naše narodne manjine dr. Engelbert Besednjak. Budući da je to pitanje sada nada sve aktuelno donosimo taj referat u cijelosti.
»Na prvi pogled« —■ rekao je dr. Besednjak — »izgleda, da neobično teška kriza, u koju je prispjelo Društvo naroda, ne stoji ni u kakvoj vezi s pitanjem narodnih manjina i problemima našega kongresa. Ko je pratio diskusije pred Društvom naroda i pisanje me-djunarodne štampe, mora naime razabrati, da mjerodavne države nijesu priznale nemoć ženevske institutije i potrebu njene reforme možda za to, što je Društvo naroda bilo nesposobno da zaštiti narodne manjine, nego iz posve drugih razloga. Njegov ugled u svijetu nije pao za to, što ono nije bilo u stanju, da zaštiti prava narodnih manjina na život, nego za to, jer se pokazalo nesposbnim, da zajamči nezavisnost i bgzistencu u njemu začlanjenih većinskih naroda. Društvo je naroda bilo osnovano za to, da u odnosima izmedju država i naroda odlučuje pravo mjesto sile; međunarodna zajednica prava mira trebala je za uvijek da onemogući rat. Samo se po sebi razumije, da je haj elementarni je načelo Društva naroda moralo pri tom dašto biti to, da Društvo naroda svakoga od svojih članova Zaštiti pred nasilnim napađijima^ sa strane drugih članova, da svakoj državi
u najmanju ruku zasigura njen opstanak.
DRUŠTVO NARODA NIJE IZVRŠILO SVOJE ZADAĆE PREMA MANJINAMA
Abesinski rat, u kojemu je Italija — t. j. jedan od .suosnivača i jamaca statuta Društva naroda — pokušala, da drugog člana oružanom snagom izbriše sa zemljovidne karte skoro je posvema uništio povjerenje naroda u garancije ženevske institucije. Kapitulacija Društva naroda pred Italijom znači završetak jednog razvoja, koji je započeo već pred godinama i koji je u rastućoj mjeri morao pokopati ugled Društva naroda. Vodeće države u Društvu naroda nijesu iz razloga političkog oportunizma ili nacionalno egoizma uopće nikada primijenjivale propisa i odredaba statuta Društva naroda u cijelosti. Naši kongresi i njihov jedanaestgodišnji rad jesu na pr. historički dokaz za to, da Društvo naroda nije izvršilo svoje zadaće na području manjinske zaštite i da je radi toga moralo izgubiti povjerenje evropskih narodnih manjina. Sudbina manjina nije bila u stanju da uzdrma svjetskog javnog mnijenja. Tek kad su uslijed politike Društva naroda prispjeli u opasnost životni interesi većinskih naroda, tek u trenutku, kad su bez i usprkos Društva naroda u Evropi bili dokinuti razni međunarodni ugovori, kat. su izbili ratovi u Južnoj Americi izimedju Bolivije i Paragvaya, u istočnoj Aziji izmedju Japana i Kine, u Africi između Italije i Abesinije, dakle ratovi između država članica, kojih Društvo naroda nije moglo ni spriječiti, a kamo li završiti u duhu svojih pravila, zahvatila je svijet svijest opasnosti, koja priječi miru čovječanstva.
Države, pokolebane u svom pouzdanju prema Društvu naroda, traže sigurnost u vlastitoj snazi. Međusobno nepovjerenje i međusobni strah izazvali su u Evropi i na drugim kontinentima natjecanje u naoružanju, pri čemu su prisiljene da sudjuluju čak i najmirnije, po tradiciji najmiroljubivije i neutralne države, kao skandinavske države i švicarska. Društvo naroda i njegovi organi postoje doduše pravno i nadalje, ali praktično držanje država, koje se grozničavo naoružavaju, dokazuje, da one više ne računaju ozbiljno s Društvom naroda kao jamcem mira, kao izvršio-cem prava. To je razvoj, koji bezođvlač-no mora da vodi k tome, da zajedno s vjerom u Društvo naroda nestaje također vjere u pravnu zajednicu Evrope i da se sila priznaje zadnjim, skoro naravnim, nužnim sredstvom za rješavanje interesnih sukoba među narodima. Takav razvoj ne bi značio ništa drugo nego slom načela, na kojima počiva organizacija poslijeratne Evrope; on bi u skoro vrijeme morao malne sudbonosno dovesti do općeg ratnog obračunavanja. Obzirom na tu opasnost, a i za to, da se ponovo uspostavi povjerenje u Društvo naroda, kojega nestaje, pozvao je Savjet Društva naroda države članice, da do septembra ove godine predlože svoje predloge za reformu Društva naroda.
Obzirom na namjeravanu reformu Društva naroda vrlo se skeptički raspoloženi velik dio javnog mnijenja i narodne manjine Evrope, što ' priznajemo. Abesinski naime sukob, nije svršio, kako se zna, porazom Društva naroda radi toga jer su propisi i pravila Društva naroda bili možda nedovoljni. Mi znamo, da ie organizacija Društva nadoda i u svojem današnjem obliku državama članicama pružala dovoljno sredstava da pribave punu važnost načelima statuta. Ako je Društvo naroda pretrpjelo poraz u abesin-skom konfliktu, dogodilo se to isključivo radi toga, jer se jednostavno nije htjelo poslužiti sredstvima, koja su bila u njegovoj ruci. I na području zaštite manjina, u koliko se radilo o manjinama, koje su zaštićene mirovnim ugovorima, nije izdalo možda za to. jer je smisao njegovih propisa bio nedovoljan, nego za to, jer države članice i u ovom
slučaju — iz razloga, koje ćemo kasnije spomenuti — jednostavno nijesu htjele provesti odredbe ugovora. U sadnjem stadiju društvenog razvoja narodi su doduše spremni da se bore za svoju vlastitu državu, oni su spremni da doprinesu žrtve, ali jošte ne posjeduju dovoljno smisla za zajednicu, da na sebe preuzmu opasnosti, oskudicu i žrtve za tuđe interese i tuđe narode. Međutim se volja, koja nedostaje, teško dade nadoknaditi izmjenom zakonskih tekstova i dodacima novih paragrafa. To je razlog, zbog kojega ne mogu tako široki krugovi međunarodne javnosti i narodnih manjina da vjeruju u istinsku i efikasnu reformu Društva naroda. Ti se krugovi boje, da reforma Društva naroda, ako uopće bude provedena, ne će promijeniti ništa bitno na sadanjem stanju stvari.
»MI SE JOŠ NADAMO«
Kad bi tome bilo tako, imalo bi svakako malo smisla, da se naš ovogodišnji kongres bavi predmetom:	»Reforma
Društva naroda i narodne manjine«, pa bi bilo primjerenije, da se ta točka briše s dnevnog reda. Ali mi se usprkos svega jošte nadamo, da bi velike opasnosti, koje u posljednje vrijeme ugrožavaju ne samo narodne manjine, nego prije svega većinske narode same nepo-srednije u njihovoj egzistenciji, možda još mogle uzdrmati evropske države iz njihovog nacionalnog egoizma. Mi se jošte uvijek nadamo, da bi evropski narodi, prije nego se bace u nesiguran i strahovit rat, mogli ipak pokušati da spase mir, pri čemu će silom prilika biti primorani da u bližim godinama provedu reformu Društva naroda. U tom je slučaju dužnost kongresa evropskih narodnih manjina, da u ime više milijona Evropljana zauzme jasan stav prema reformi Društva naroda.
Za naš kongres ne može da postoji nikakva dvojba i nikakva nesigurnost o tome, kako treba da bude provedena reforma Društva naroda, da ono postane nosiocem istinske pravne i mironosne zajednice naroda. Tok političkih događaja, kako ga promatramo od dana, kad su sklopljeni mirovni ugovori, i od osnutka Društva naroda u Evropi, jasno nam pokazuje smjer njegove reforme. Mirovni ugovori, kojih je provađanje i čuvanje preuzelo Društvo naroda, razdijelili su evropske države i narode u dvije kategorije: u naoružane i nenaoružane, u države koje su obvezane na zaštitu narodnih manjina, i u države bez takovih obveza, u pobjednike i pobij edjene. Proti takvom stanju stvari, na kojemu je bio sagrađen politički poredak poslijeratne Evrope, nastala je u ime jednakopravnosti borba, kojoj su sudjeni sve veći i jasniji uspjesi. Reparacije, koje su bile nametnute pobijeđenim državama, bile su dokinute. Time je bila uspostavljena gospodarska jed-nakopravnost među državama. U ime jednakopravnosti tražila je Njemačka opće razoružanje i kad se vjerovalo, da time ne će prodrijeti, ponovo je u ožujku 1935 vlastitom odlukom uspostavila opću vojnu dužnost, a godinu dana iza toga je odredila, da njene trupe uniđu u Poranje. Time je i na vojničkom polju bila ostvarena jednokapravnost Njemačke. Njemački je primjer malo zatim slijedila Austrija. I tako je druga evropska država bila vojnički izjednačena s ostalim državama. Kada će ostale pobijeđene države, Madžarska i Bugarska, ponovo ivosti opću vojnu dužnast 1 naoružati se, to je prema sveopćem shvaćanju samo pitanje vremena. Uslijed spomenutih svršenih činjenica, pred koje je bilo postavljeno Društvo naroda, a da ih nije mogla promijeniti, bili su izmijenjeni mirovni ugovori u bitnim točkama, odnosi snaga na kontinentu bili su iz temelja promijenjeni, politički svijet, koji je proizašao iz svjetskog rata, nalazi se u rastvaranju. Događaje na koje smo ukazali, Društvo naroda ne može više da izbriše; jednakoprav-nost, proveđeha od nekojih država,
DR. JOSIP W1LEAN.
ostat će. Da, revizija postojećeg međunarodnog pravnog poretka izazvala je naprotiv pokret, koji — kako dokazuje konferencija u Montreuxu — zahvaća i druge grupe država.
To je stvaran razvoj, kojim se međusobni odnosi članova Društva naroda, a time i organizam Društva naroda samoga praktično već podvrgavaju postepenoj preinaci, drugim riječima ne-namjeravanoj reformi. Te preinake, koje se zbivaju pred našim očima u organizmu Društva naroda, shvaćaju države, koje u njima učestvuju, posve realistički kao činjenice, kojima se, budući da ih se ne može promijeniti, hoćeš ne ćeš mora pokoriti. Radi toga ne treba ni najmanje dvojiti u to, da će jednako-pravnost, koja je već bila provedena na nekojim područjima međunarodnog života, bez daljnoga formalno biti priznata i u statutu prigodom reforme Društva naroda.
PRINCIP JEDNAKOPRAVNOSTI
Ono, što naš kongres mora tražiti, nije ništa drugo, nego da Društvo naroda princip jednakopravnosti, koji se već počinje provoditi u njegovom orga-ganizmu, dosljedno primijeni takodjer na područje manjinske zaštite. Društvo naroda mora pravovremeno spoznati, da se u doba, kada redom padaju od mirovnih ugovora stvorene razlike između puno- i manje pravnih naroda, ne mogu održati diskriminacije na polju ma-nijnskog prava. Ako se danas otvoreno priznaje, da nejadnak postupak država članica predstavlja glavni razlog, radi kojeg je Društvo naroda moralo uopće otkazati, tada je mojem mišljenju i neuspjehu Društva naroda na području manjinske zaštite razlog taj, što je mirovnim ugovorima*bila uspostavljena diskriminacija između pravno zaštićenih i pravno nezaštićenih narodnih grupa, između država s međunarodnim pravnim obvezama i takvih bez te međunarodne pravne obveze. Prigodom sastavljanja ugovora o manjinskoj zaštiti predmij evalo se doduše kao samo po sebi razumljivo, da će ugovorom nevezane države usprkos toga postupati sa svojim manjinama u najmanju ruku isto tako dobro, kako to propisuju ugovori za ostale države. To je bio politički i prije svega moralni uvjet, pod kojim su dotične države preuzele jednostrane pravne obvaze manjinske zaštite. Na taj su moralni uvjet i na dužnosti, koje proizlaze iz toga države članice izričito bile upozorene od Društva naroda, i to u rujnu 1922 kao i prigodom rasprave o pitanju Židova u Njemačkoj u listopadu 1933. Preuzete moralne dužnosti prema manjinama nijesu međutim nikada bile ispunjene od nekojih vodećih država članica; da, bilo je i imade među njima takvih, koje su nasilno odnarođivanje tuđih narodnih grupa proglasile čak maksimom državne politike i koje načela Društva naroda, za koja oni jamče, dnevno svi jesno i namjerno krše. Da članovi Savjeta Društva naroda, koji sa takvim primjerima tlačenja manjina kroče na čelu svijeta, mogu ozbiljno zvati na odgovornost druge države radi znatno manjih propusta, psihološki i politički je isključeno. Svaki pokušaj, da se pravnim načelima manjinske zaštite pribavi puna važnost i da se osudi prekršitelj istih, značilo bi izvrgnuti moralnoj sramoti i osuditi njih same i njihovu politiku. Dr. Friedrich Wertheimer navodi (Nastavak na 4 strani)
REFERAT DR. E. BESEDNJAKA
(Nastavak sa 3 strane)
vrlo strašan, ali zgodan primjer za to u svojoj knjizi »Deutschlanđ, die Minder-heiten und der Volkerbund« (»Njemačka, manjina i Društvo naroda«), što bi se moglo — kaže on — očekivati od suda, kojega kazneni sudac ima dnevno po zakonima da sudi tatovima i razbojnicima, a on bi sam potajno bio vođa te grupe zločinaca? Samo iz tih razloga dade se razjasniti, zašto se Društvo naroda u 16 godina svog opstanka konsekventno ustručavalo da izradi efikasan žalbeni postupak i zašto je u mirovnim ugovorima predviđena manjinska zaštita morala malne posve izdati.
Siromašne ćićke ugijenare sistematski upropaštavaju
Globljenja i plijenidbe se svakodnevno vrše
Dane, septembra 1936. — Mi osjećamo svakog dana sve to više da nas sistematski uništavaju ovi naši novi gospodari. Odavno su nas politički uništili, a sada će i ekonomski. Naši ljudi koji pale ugljen već nekoliko stotina godina nisu nikada morali ispunjavati neke formalnosti i plaćati poreze na taj svoj mukotrpni i siromaški rad. Pred malo vremena je izašla naredba da su ti ugljenari trgovci, te da moraju imati obrtnicu i plaćati porez na taj svoj obrt. Naši ljudi nisu odmah za to doznali, a i oni koji su znali nisu mislili da ih ta odredba može uništiti.
Tako su neki dan vozili u Kopar ugljen Poropat Martin zvan Ivaniš i Poropat Ivan zvan Jekić. Njih je na cesti izmedju Dana i Bresta presrela cestna milicija. Zatražila im je dozvole, ali kako je oni nisu imali, to im je milicija naredila da se odmah vrate natrag kući Oni su to i učinili, ali nije bilo dosta da su se vratili neobavljena posla, već im ie kasnije došla i globa. Oni su kažnjeni svaki sa 500 lira globe i svaki sa po osam dana zatvora.
Na ovakav način ijas uništavaju nas najsiromašnije ćićke ugijenare.	Ćić
Svi predloži, koji su bili upravljeni Društvu naroda od naših kongresa, od raznih drugih međunarodnih organizacija, pa čak i od država članica, da proširenjem manjinske zaštite dokrajči spomenute nepodopštine, bili su od Društva naroda odbijeni. Kao i na području politike naoružanja ustručavalo se ono tvrdoglavo i na području manjinskog prava da stvori pravedno pravilo, koje bi vrijedilo za evropske države i narode. Tako je moralo doći do toga, da je protiv tog stanja stvari s vremenom nastala u krugu interesiranih država jaka reakcija. Poljski ministar vanjskih posala pukovnik Beck iznenadio je godine 1934 skupštinu Društva naroda izjavo;-' da Poljska, dokgod manjinsko pravo ne bude prošireno na sve države članice i na sve narodne grupe, mora da otkaže svaku suradnju u manjinskim pitanjima koli u Društvu naroda toli pred drugim međunarodnim forumima. Tom izjavom dakako nije Poljska formalno otkazala ugovor o manjinskoj zaštiti, on formalno jošte ostaje na snazi, ali ako se jedna država ustručava da surađuje u diskusiji o manjinskim pitanjima, ako drugim riječima izjavi, da ne će više da uzima na znanje pritužbi manjina, tada se je praktično oslobodila manjinskozaštitnih obveza. Društvo naroda — kao i naoružavanju Njemačke — i u tom slučaju bilo nemoćno. Otada su prošle dvije godine, i Društvo naroda je također tu činjenicu uzelo na znanje i s njome se smirilo. Nakon svega toga značilo bi predati se iluzijama, kad bi se očekivalo, da će Poljska opozvati svoju odluku i da će prije proširenja manjinskog prava udovoljavati međunarodnim manjinskozaštitnim obvezama.
Mi moramo naprotiv računati s time, da će poljski primjer doskora slijediti i druge druge ugovorima vezane države. Odluka Poljske dovela je Društvo naroda u manjinskoj politici do razvoja, koji se po mom mišljenju ne da više održati. Kad je Društvo naroda dozvolilo, da se najveća između evropskih država, koje su obvezane na manjinsku zaštitu, riješi svojih međunarodnih dužnosti, bit će mu u buduće upravo nemoguće, da radi povrede manjinskih ugovora ozbiljno pozove na odgovornost druge obvezane države. K tome treba primijeniti, da su u posljednjim godinama povrede međunarodnih ugovora, pred kojima stoji nemoćno Društvo naroda, postale upravo politička praksa Evrope. U doba, kada Društvo naroda prima na znanje povrede ugovora, kojima se Iz temelja ruše odnosi snaga u Evropi, kada čak nemoćno gleda, kako se države članice nasilno brišu sa zem-Ijovidne karte, bilo bi sa strane našeg kongresa upravo naivno vjerovati, da se povrede jednog ili drugog manjinskoza-štitnog ugovora mogu dojmiti Društva naroda. Ali bi jošte naivnije bilo očekivati efikasnu pomoć od Društva naroda u takvim političkim prilikama. — Zbog udarca Poljske i zbog teških političkih događaja u Evropi, koji su mu slijedili, nastala je u organizmu Društva naroda također u pogledu pitanja narodnih manjina preinaka, drugim riječima stvarna reforma, koja mora praktično svršiti izjednačenjem svih država članica i svih narodnih grupa, ali Istodobno također likvidacijom međunarodne manjinske zaštite. Kao što je borba za jednakopravnost na području politike naoružanja mjesto pozitivno općim razoružanjem svršila općim naoružanjem, tako će i borba za jednakopravnost evropskih narodnih manjina mjesto proširenjem manjinske zaštite, kako izgleda, svršiti proširenjem manjinskog ugnjetavnja.
Fašistička poiieifa vrši oštar nadzor nad našim narodom u Julijsko! Krajini
Podgrad, septembra 1936. — Kod nas ie već nekoliko godina policija veoma budna, ali iza svršetka abesinskog rata, taj nadzor policije je silno pooštren. Na svaku riječ se pazi, a naročito paze na ono Što se govori o posljedicama rata i o dogadjajima u Španjolskoj. Ako dodje koji čovjek iz obližnjeg sela k nama, tada ga naročito paze, prate i gledaju s kim se druži, tako da su stranci u našem mjestu pod stalnom paskom policije.
Tako su ovoga ljeta bile kod nas dvije djevojčice u posjetima kod svoje rodbine. Njima je podeštat Prelazzi naredio da se ne smiju nikuda maknuti iz mjesta bez nje-
gove dozvole, a kada bi išle i po mjestu, tada su ih uvijek pratili detektivi. Taj nadzor je išao čak dotle da je te djevojčice dao podeštat voziti u svome automobilu, kada su imale kuda da idu, samo da ne bi ništa vidjele i da ne bi došle u dodir s narodom, jer je u automobilu bio uvijek po neki član policije. Čak ih je automobilom dao odvesti na Rijeku kada su se vraćale kući. Sva naša okolica je puna vojnih objekata, ba vjerujemo da je taj nadzor vršen radi toga da te djevojčice ne bi đoznale ni vidjele ništa od tih naprava, a i da ne bi razgovarale s ljudima	CIć.
U Puli |e zaplifenfena velika keličina eksploziva
Pula, septembar 1936. — U noći izmedju 26 i 27 septembra naišao je noćni stražar Kliman Ivan u Puli kod mornaričkog groblja na neke ljude koji su na kola vučena magarcima tovarili neke vreće. Sumnjajući u to približio se, ali kada su ga ti ljudi opazili, nagli su u bijeg. Stražar je uspio da uhvati jednoga, i to Golja Henrika, starog 68 godina, nastanjenog u Velom Vrhu (Montegrande) br. 148. Zaplijenio je kola i magarca, ali je bilo veliko izne-nadjenje za njega i njpgove pretpostavljene kada su u kolima našli dvije vreće i pol eksploziva.
Golja je uhapšen, a za ostalom dvojicom policija traga na sve strane.
SUKOBI IZMEDJU RADNIKA I OFICIRA NA VOJNIM UTVRDJENJIMA UZ GRANICU Klana, septembra 1936. — Ovdje je već duže vremena zaposlena na vojničkim radovima jedna grupa radnika. Jedan radnik iz te grupe došao je u sukob sa poručnikom, kojemu je taj odred bio podredjen. Sukob je bio oštar i nastup poručnika toliko je revoltirao ovog radnika, da je pograbio za pušku i ispalio jedan metak u poručnika. Poručnik je pogodjen u glavu i ostao je na mjestu mrtav. Radnik je razoružan i uhapšen. U posljednje vrijeme ima više slučajeva ovakvih sukoba, ah o njima rijetko što prodre u javnost.
Ftaansijski marešal kriuiimča^i duhan 3z Jugoslavije
Rijeka, septembra 1936.	— Na
službi u Škurinjama prema talij ansko-jugoslovenskoj granici nalazio se od duže vremena jedan mladi finansijski marešal, koji je važio kao jedan od najboljih u toj službi i bio veoma savjestan, pa mu je zato bila i povjerena ova delikatna služba. Međjutim se primijetilo, da se iz Jugoslavije u Italiju na veliko kriumčari duhan, pa su talijanske vlasti nastojale svim silama, da to kriumčarenje spriječe. Zato se je i kontrola pojačala i pazilo se na sve strane. Na iznenadjenje finansijskih vlasti opazilo se je, da je i mladi marešal upleten u ovo kriumčarenje i to sa znatnim količinama. Tvrdi se, da je BBmniniffliiiii1—in unii ««rai
bilo prokriumčareno duhana za preko
10.000	lira. Povedeni su izvidi i marešal je imao biti uhapšen. No saznavši za ovo, on nije čekao na uhapšenje, nego je 23 o. mj. uveče izvršio samoubistvo. Istraga zbog kriumčarenja se dalje vodi.
U posljednje vrijeme, kako smo u više navrata bili javili, mnogo je naših ljudi nastradalo s kriumčarenjem Ali dok su naši ljudi to radili iz nevolje, ovaj financ sigurno nije radi gladi to počinio Međjutim je velik broj naših ljudi izgubio cijela imanja na dražbi, kao što smo to javili u pretprošlom broju slučaj sa prodajom 13 seljačkih imanja u Ćićariji za 56.000 lira.
Sadanji sistem međunarodne manjinske zaštite pravno je još na snazi, ali je politički već u raspodanju i ne može se više spasiti apelima na Društvo naroda. Kako razvoj u tom pravcu nezadrživo kroči naprijed, razabiremo posve jasno već iz činjenice, što se među državama članicama, koje moraju zauzeti stav prema reformi Društva naroda, do danas, koliko nam je poznato, nije našla niti jedna, koja se u svojim predlozima dotaknula manjinskog pitanja. To ne znači ništa drugo nego da u sadanjem stanju stvari, koje vodi k postepenoj, tihoj likvidaciji manjinske zaštite, gledamo kao neku neminovnu sudbinu. Pri tom je svakom poznavaocu evropskih prilika jasno, da se hotimičnim ignoriranjem ne dadu nikako raspršiti realne opasnosti, koje unosi nerješen problem narodnih manjina u odnose država i naroda našega kontinenta. Znamo, da se je položaj evropskih narodnih manjina skoro posvuda pogoršao i da su i one države, od kojih smo na prošlogodišnjem kongresu očekivali, da će povoljno rješiti pitanje narodnih manjina, gorko razočarale očekivanja naših manjina.
Nastaje pitanje, kuda na koncu konca mora da vodi gore prikazan razvoj evropske narodnomanj inske politike. — Ono, što možemo iz iskustva posljednjih godina da razaberemo i sa svom sigurnošću da kažemo, jest na svaki način spoznaja, da u doba samosvijesnog i borbenog nacionalizma narodi za stalno ne će moći dugo mirno gledati, kako tuđi narodi tlače dijelove njihovog vlastitog narodnog tijela. Nadalje moramo razabrati, da će u doba, kada se u evropskoj politici mjesto pravnih sredstava primijenjuju sve više sredstva sile, i u diskusiji o našem pitanju odlučivati
nažalost i opet samo sredstva sile. Jednostrana odluka Poljske, da se oslobodi tereta obveza manjinske zaštite, koju će prije ili poslije slijediti i ostale ugovorima obvezane države, jest samo prva etapa, koju će politika sile prevaliti na području manjinskog prava. — Ali na čisto negativnoj jednakosti i je-dnakopravnosti evropskih država i manjina ne će se htjeti zadovoljiti. U biti je borbenog nacionalizma i njegovih razvojnih zakona, da teži i za pozitivnim rješenjima, to jest da u nuždi prisaje-dini ugnjetavane narodne dijelove.
Vidici, što nam ih ukazuje razvoj evropske politike tamni su vidici sile i rata, koji u slučaju pobjedonosnog sve-šetka može doduše da dovede do oslobođenja jedne ili druge narodne grupe, ali nikada do rješenja evropskog manjinskog problema kao cjeline. Pa ipak taj tragičan izlaz kraj sadanjeg stanja nerješenog manjinskog pitanja je jedini koji je ostao otvoren potlačenim narodima. Kad bi se Društvo naroda na svim područjima svog djelovanja ne znam kako htjelo reformirati, a ostavilo bi neriješeno samo manjinsko pitanje, bio bi njegov rad uzaludan, jer mira medju narodima ipak ne bi moglo tščuvatl.
Ako Društvo naroda hoće da postane nosioc istinske i trajne evropske pravne zajednice, tada je jedan od najhitnijih preduvjeta za to taj, da obnovi manjinsku zaštitu, koja u svojem sadanjem obliku nije više efikasna, da je proširi na sve evropske države i narodne grupe i da je usidri u sam statut Društva naroda kao zajedničku životnu formu evropskog čovječanstva. Reforma Društva naroda ne da se zamisliti kao zbiljska reforma bez povoljnog rješenja manjinskog pitanja«.
STARI RIBARIČ UMRO OD POSLJEDICA BATINANJA
Vodice, septembra 1936. — Nije tome davno što smo Vam bili javili kako su karabinjeri i tajna policija bili nahrupili u kuću Ribarič Antona zvanog Minkin. Tada su bili u kući žena i otac Ribaričev. Policija je starog Ribariča bila tada tako jako namlatila, da od tada nije bio za ništa. Vukao se naokolo sav isprebijan i sada je od posljedica tog mučenja umro.
Žena Ribarićeva je sada takodjer skoro nastradala. Bila je u drugom stanju, pa je od straha i uzbudjenja pobacila. Morali su je odvesti u Trst u bolnicu odakle se povratila sada, ali u tako slabom stanju, da postoji opasnost da neće ostati.	Ćić
ZA KATERIMI BOLEZNIMI UMIRAJO TRŽAČANI
Demografična bitka je za Tržačane posebno pomebna, ker je znano, da mesto polagoma, a stalno izumira in da mu ni leka. V Trstu je vedno več starčev in vedno večje število umrlih. Zanimiva so raziskovanja o vzrokih oz. boleznih, ki največ kosijo med Tržačani V 1. 1934. je umrlo 2813. a 1935. 3027, kar je za 214 več. Naj\eč so jih pobrale nalezljive bolezni (tifus itd ) in sicer 625, prvenstvo ima jetika z 374 smrtnimi slučaji. Sledijo uljesa (turi) z 344, živčne bolezni z 236 bolezni krvnega obtoka 430, dihalni!, organov 401, prebavnih organov z 237, genitalnih in mehurnih bolezni s 113, otroške bolezni s 113, starost 195, slučajne smrti s 185. Največ jih umrje v januarju, namanje pa v avgustu, septembru in oktobru. — (Agis).
SUŠAK JE POPLAVLJEN KRIVOTVORENIM LIRAMA
Sušačke »Primorske Novine« dona-šaju:
U posljednje vrijeme pojavile su se u Sušaku velike kciičine ialsifikovanib talijanskih lira u srebru i to komadi po 10, 5 i 2 lire. Ovi falsifikati su tako uspjeli, da je gotovo nemoguće raspo-znati falsifikat od originala. Falsifikati su radi novije izradbe nešto svi-jetliji od originala, pored toga zvuk im nije čist, nego »mutan«. Po tom zvuku nekoji u glavnom i prepoznavaju original od falsifikata, jer krivotvorene lire ne sadrže toliko srebra koliko originalne.
Kako se priča s ovim krivotvorenim lirama poplavljena Ie ne samo Rijeka nego i cijela Italija. Talijanske vlasti, kako se čuje, vode energične izvide i tragaju za ovim prevejanim krivotvoriteljima, koji na ovaj način varaju siromašni svijet. Priča se, da je na desetke ljudi radi ovih krivotvorenih lira zatvoreno na Rijeci, pored toga da se preslušava svakoga onoga koji donese ovakve lire. Radi toga su i mnogi naši ljudi, koji kupuju na Rijeci razne stvari, izloženi ovoj istragi vlasti, jer uz najbolju volju oni nisu u stanju razlikovati krivotvorene lire od nekri-votvorenih.
Razni krivotvoritelji i oni, koji su neznajući došli u posjed ovakvih krivotvorenih lita. sada su navrnuli u Sušak i ovdje svuda gdjegod mogu nude i prodaju krivotvorene lire uz jeftiniju cijenu, nego se mogu dobiti inače. Naši neupućeni ljudi, kupuju ove lire, jer i ne pomišljaju da su krivotvorene 1 kad dodju na Rijeku osvjedoče se, da je to falsifikat i još dolaze u nepriliku. Tako je jučer jedna starija žena nudila na tržnici ljudima krivotvorene lire i mnogi su kupovali, dok nisu nekoji, koji su se ranije prevarili prepoznali ovaj falsifikat. Priča se, da je naročito ovim krivotvorenim lirama poplavljena Kastavština na koju su najprije udarili krivotvoritelji, naročito kriomčari, koji su za falsifikovane lire kupovali duhan kod nas i unosili na Rijeku.
Obratili smo se na nekoliko banaka radi potanjih informacija o ovim falsifikatima, ali nigdje nam nisu znali točno razlikovati falsifikat od originala, jer su krivotvorem komadi tako savršeno falsifikovani, da je gotovo nemoguće razlikovati jedne od drugih. Kako nas uvjeravaju ove falsifikate nisu u stanju da razlikuju ni Talijani, pa izgleda, da je ove lire morao praviti kakav talijanski Bošković, koji je pazio da njegovi falsifikati budu precizniji i bolji, nego originali. Radi toga treba naš svijet, da pazi kakve lire prima, jer može izgubiti svoj novac i doći još u nepriliku.
Krivotvorene lire t »Corriere istriano«
U Italiji su se pojavile krivotvorene lire. Najprije su pronadjene na Rijeci. V našim krajevima je to povešalo i onako veliko nepovjerenje prema talijanskoj valuti, lea glasova o krivim lirama, ljudi se boje primati šale i stare srebrne lire. koje nisu više u prometu, ali koje vaie. Tako »Corriere istriano* se ljuti na to nepovjerenje i prijeti onima koji neše da primaju lak ni stare srebrne lire.
Ali nigdje ne spominje falsificirane lire> već okoliša kao maiale oko vrule kaše.
Nezahvalna je sluiba fašistiških novi' nara.
30. septembra 1886.
»
ii
nm slogi
^oucni, ^OSDOđarsl« • DOlitičV* ti3t

Ps?e«S 50 godina
HYPERIST RIONALIA
Prošle sime bilo je čitati u mnogih, naj-solidnijih katoličkih novinah slijedeči do-godjaj. Sv. Olcu Papi Lavu XIII. došle na poklon i saslušaj njeke koludrice sv. Frana, rodom is Francije, koje u gradu Napulju rukovode njeki učevni ienski zavod.
»Odlcuda dolazite?* nagovori jih sv. Otac na talijanskom jeziku. Govornica smetena zamumlja nešto kroz nos, po france-zku. »Od kuda dolazile?* opet ie Papa. A kad na opetovane upite nedobi odgovora ostavi jih na ciedilu (le piantò U) ne bez negodovanja i zlovolje, što kaludjerice, koje se u Italiji dadoše na obučavanje nepozna-vaju talijanskog jezika.
A kako je tek kod nas u Istri! I za ovo slanje znadu ljudi poznanici, carski ljudi, koji zauzimlju odlična mjesta u kotorskih i pokrajinskih vietih i mi znamo da znadu, i niiko se nemiče. Ako stvari ovako potruju, ako se nitko nemakne, što je hrvatske korenike, sa kakovih 50 godina imalo bi se po ljudsku sudeč prometnut — kao i lošinjski nautičari — u zgoljne Ćozote. (Sve nautičare su upisali kao Talijane, javila je bila porečka »I siri a*. Op. ur.) A tad vivai sequens. Al Hešetar ne-zdvaja, i k onomu što vam je još na početku natuknuo nadodaje: Još Uvi stari Bog!
♦
Ovo je slanje, kruto stanje stvan. Naši dobri susjedi osnivaju vendar svoje >pro patria«, neprestano jadikuju i objedjuju vladu radi »nepravice*. Ovdje mi dolaze na pamet rieči okruinice bivšega dalmatinskoga namjestnika pok. Wagnera, od 3. marča 1869: »F un particolare concetto della giustizia ed equità quello che vorrebbe all preponderantissima parte della popolazione parlante slavo non concedere i mezzi a sollevare la sua lingua e che accusa il governo di favorire tendenze ultraslave* (čudan li je to pojam o pravici i pravednosti, ito bi hčeo prepreteinijemu dielu slavski govorečega pučanstva nedopustni kako da pod-vigne svoj jezik i biodi vladu da podupire toboie prečerane slavinske teinje.)
Ah! Exurqe Domine! Exurge cito!
RESETAR.
♦
KOLERA V ISTRI popustila je tako-djer, al se još uvjek pojavljuje sporadično u pojedinih mjestih kolara Koparskog i Volovskog. Tako je prekjučer u samom Buzetu umrla jedna osoba, a u Gregoričih (obi. Dekani) i Pobegih (obi. Kopar) oboljela po jedna. V občini kastavskoj i jel-šonskoj i novogradskoj pojavio se po jedan slučaj. I u Puli i Rovinju bilo je nekoliko slučajevah.
*
Danas se je imalo otvoriti carevinsko vieče. Naš zastupnik g. dr. Vitezii nalazi se jur u Beču, da vrši svoju zastupničku duinost.
Posliednih dana pisalo se opet mnogo, da ie sadašnje ministarstvo odstupiti a novo da če sastaviti gorički zastupnik grof Coronini. Dvojimo, da je još nadošlo vrie-me za ministarstvo, kojemu bi predsjedao grof Coronini, nu nas nebi presenetila niti takova promjena, jer neimademo što izgubiti, pa nadošlo i najgore ministarstvo.
Pošaljite dužnu pretplatu! * i
ANTIFAŠIST SLOVENEC VIDMAR POŠILJA, POZDRAVE S ŠPANSKE FRONTE
Kot je naš list že omenil, se bori tudi nekaj Slovencev in Hrvatov v italijanski antifašistični koloni na fronti pri Huesci v Španiji. Med njimi je tudi neki Vidmar iz Gorice. Ta je poslal po listu »Giustizia e Libertà« pozdrave družinama Farina in Šavli v Parizu, vsem goriškim prijateljem in znancem, ki so v Ljubljani in tovarišem socialistom v Parizu, Baslu in Ziirichu. (Agis).
Fantastični načrti fašistov v Afriki
Trst, septembra 1936. - Agis. - Kakor otroci, ki dobe darove in ne vedo kaj z njimi, sanjajo danes fašisti vse mogoče o tem, kaj bodo oni vse ustvarili in zgradili v Afriki, človek ne ve ali bi se čudil njih podjetnosti, ali pa morda smejal naivnosti, čeprav je mogoče, če jim bo dano dolgo življenje, da bodo kaj tega tudi uresničili. Tako nameravajo med drugim spustiti po 25 km dolgem kanalu v Dankalijo morje. Ta pokrajina leži do 200 m pod morsko gladino in je znana kot naj večja depresija. Tako bi dobili kakih 200 km dolgo, 15 do 45 km pa široko morje. Računajo, da bi se s tem spremenila klima, a zlasti pa skrajšala in pocenila prometna pot v notranjost. »Ker je to delo omogočeno po zaslugi moža, ki vodi narod, naj bi se imenovalo morje »Mar dì Mussolini.« Pravijo, da bodo v tem morju lahko plule vse narodnosti in tudi Angleži.
ELEKTRIFIKACIJA PROGE ŠT. PETER—REKA
Reka. septembra 1936. — (Agis). — Popolna elektrifikacija prog Trst—Postojna in Št. Peter—Reka je bila napovedano že z avgustom t. 1. Vendar so se dela, zlasti na reški progi nekoliko zavlekla, kljub pospešenim pripravam tako, da je vlak na električni pogon stekel prvič 18 t. m. medtem ko je na progi Trst—Postojna že mnogo preje.
Člani »heimatsschutza« v trstu
S Koroške se je v petek, 18 t. m. pripeljala skupina članov »Heimatsschutza« v uniformi in polni opremi. Vodil jih je nemški župan slovenske občine Borovlje dr. Scheschin, o čigar poreklu priča že njegovo ime. Po večini so bili to bivši avstrijski vojaki. Sprejeli so jih zastopniki italijanskih bojevnikov. Po obisku na vojaškem pokopališču v Sredipolju so se podali v Trst, kjer so ostali do nedelje zvečer.
OMEJEN KOZUM KORUZE Trst, septembra 1936. — Agis. — Poleg ostalih mer, ki so bile po ukinitvi sankcij izdane od oblasti za čim širšo osamosvojitev Italije na gospodarskem polju in da se obenem zaščiti in uredi preskrba prebivalstva z živežem, je v zadnjem času izdan tudi odlok o količini koruze, ki jo sme posameznik uporabiti za prehrano V tem pogledu so dana trgovcem stroga navodila. Cena koruzi se Je obenem dvignila na 1.30 lire za kg.
„Illustrazione Italiana” zaplenjena
Zadnja številka omenjene revije je bila zaplenjena, ki je prinesla članek s podpisom Spectator. V članku je pisec oštro udarjal po novih ciljih nemške politike. Da ne bi kaj trpelo pred nedavnim sklenjeno prijateljstvo, je dala fašistična vlada revijo zapleniti. (Agis).
DROBNE VESTI IZ NAŠE DEŽELE
— V Lomu pri Kanalu je zgorela hiša Andreju Mraku. Požar je napravil 8.000 lir škode. — Senik je zgorel Francu Uršiču v Bukovici. Uršič je oškodovan za
5.000	lir. — Stanovanjska hiša je zgorela Štefaniji Vončinovi v Trnovem na Trnovski planoti. Zgorelo je tudi precej sena in lesa. Škode je okrog 8.000 lir. — V Slapu (Vipava) je požar upepelil senik Ivana Uršiča. Zgorelo je 12 kvintalov sena in poljedelsko orodje.
♦
— Rebula Alojz iz Tomaja je bil obsojen pred tržiškim sodiščem (Tržič) na eno leto zapora in 3.000 lir denarne kazni, kar se je izdajal za odvetnika in zaradi goljufije.
♦
— Ker so baje prodajali blago po višjih cenah kakor jih je določila fašistična federacija, so bili opozorjeni sledeči trgovci v Trstu: Društvo »Proveditorio alimentare« ul. Zanetti 8., Bidovec Ivan, ul. Genova 13. Gregorič Josip na Opčinah, Stra-della Viktor v ul. Commerciale 33, Josip Tasin pri Sv. Jakobu.
♦
V Erzelju so karabinerji zasačili pri tajni žganjekuhi 22 letnega foranea Kobala in 18 letnega Dušana Stegovca. Ko sta zagledala karabinerje, sta se spustila v tek. Karabinerjem se je posrečilo vjeti Kobala šele po dolgem razburljivem teku. Ko so ga prijeli se jih je otepal na vso moč. Stegovca niso mogli prijeti. Kobala so zaprili.
♦
— V Vidmu so aretirali odv. Berginca iz Trsta, kje si je pri treh poravnavah prilastil okrog 35.000 lir.
♦
— Karabinerji iz Cola so aretirali Teodorja Mesesnela, ker so pri njem našli nekaj žganja iz tajne žganjekuhe.
, *
— Ing. Cassanego je bil imenovan za podeštata v Kanalu in Kalu.
♦
— V severni Istri so odkrili v veliki podzemni jami zelo bogata ležišča kosti mnogih živali iz kvartarja. Kosti, ki so jih našli so od konja, volka, nosoroga, hijene, bizononta, jelena, ptičev in plazilcev, ki so živeli pred davnimi tisoči let po naših krajih. Vse te najdbe so spravili v postojnski muzej.
*
— Na Goriškem se že je pričela trgatev.
Šele sedaj se pozna kaj je napravila toča ob koncu maja. Vinskega pridelka bo skoro za polovico manj, kakor po navadi. V nekaterih krajih je še hujše. Naši kmetje, katerim je trta glavna skrb, so letos hudo prizadeti. Prizadeti so tudi zaradi raznih omejitev (zadostni odstotek alkohola, prodaja), pa .tudi zaradi velikih dajatev.
♦
— Goriški nadškof mgs. Carlo Margotti je obiskal Kožbano, zapadna Brda in Kor-min.
♦
— Sv. oče je imenoval za tajnega komornika Alojzija Novaka, dekana v Črničah, za častnega komornika pa Ivana Vodopivca, dekana v Tolminu.
★
— Z jambora ladje «Saturnia« je padel 25 letni Nikolaj Peranovič. Med pleskanjem je nenadoma zgubil ravnotežje in padel z višine 20 m na krov. Bil je na mestu mrtev.
♦ '
— Pred tržaškim sodiščem Je bila obsojena jug. državljanka Zalar Ivanka, stara 35 let. stanujoča na Rakeku, ker so jo finančniki zalotili, ko je pri Postojni nesla čez mejo nahrbtnik s suhim grozdjem. Obsojena je bila na 120 lir.
IZ SAVEZNE KANCELARIJE
UPOZORENJE DELEGATIMA KONGRESA
Kongres će se održani u vijećnici Udruženja zanatlija, Mažuranićev trg br. 13 prizemno. — Početak kongresa je u nedjelju 4 oktobra u 10 sati ujutro. Dan prije toga, tj. u subotu u 8 sati naveče bit će pretkonferencija delegata u prostorijama društva »Istra« u Zagrebu, Trg Kralja Aleksandra 4, prizemno lijevo (Hrvatski učiteljski dom).
*
S obzirom na pretkonferenciju, koju je Savez sazvao za 3. oktobra u Zagrebu u prostorijama udruženja » Istra« u 20 sati, otpada informativna konferencija koju Je sazvalo društvo »Istra« Iz Zagreba za isto vreme I na Istom mestu.
Skreće se pažnja svima učesnicima kongresa, koji žele prenoćiti u azilu »Jadranske Straže« da s obzirom na promjenu vremena donesu sobom po neko pokrivalo za postelju, jer su sada noći hladne.«
Zahvala istarskog akadem* skog kluba u Zagrebu
U pretprošlom broju »Istre« Izašao je apel istarskih akademičara upućen na naše vldjeniie ljude i institucije, da Ih pomognu u nastojanju oko prehrane svojih članova koji su daleko od svojih roditelja I narodne grude prepušteni ovdje sami sebi za vrijeme studija.
Na apel su se u lijepom broju I s puno razumijevanja odazvale naše institucije I naši vidjenljl I imućniji ljudi, koji razumiju i shvaćaju naše teške materijalne prilike.
Na korist menze Istarskog akademskog kluba darovali su do sada: 1. Ženska sekcija »Jugoslovanske Matice« 1000 din, 2. Društvo »Istra« 1000 din, 3. dr. Fran Brnčić. odvjetnik 500 din i još neke predmete za kuhinju; 4. dr I. Marija Čok, pretsj. Saveza 200 din, 5. prof. Nikola Miiačlć, upravnik Istarskog Internata 100 din, 6, Gabrijelič Josip činovnik 100 din, 7 monsignor dr. Ante Slamič, 100 din, 8. dr. Just Pertot, liječnik 50 din, 9. dr. Ćiril Cešćut. liječnik 50 din. 10. Fran Buić, činovnik 50 din II. prof. Josip Demarin 30 din. 12. Blaž Bre-čević, činovnik 20 din, 13. Hotel »Esplanade« 100 din. — U naturi su darovali; 1. dr. Ivo Ražera, direktor javnih carinskih skladišta 3 hvata drva (vrijednost u novcu 1200 dinara); 2. Prijatelj iz Medullna 1 stol (vrijednost u novcu 100 din); 3. Josip Lazarić činovnik u miru 1 vagu (vrijednost u novcu 100 din).
Na plemenitom shvaćanju teških prilika istarskih akademičara i na pomaganju oko zbrinjavanja svojih članova, klub najtoplije i najsrdačnije zahvaljuje svim onima, koji su ga u toj akciji bilo čime pomogli, kao i onima, koji su obećali da će dati svoj prilog od 1 oktobra dalje. Time su naše institucije i naši ugledni i imućniji ljudi pokazali ne samo ljubav prema nama, nego i prema našoj mukotrpno) užoj domovini i narodu čiji smo mi najmladji pretstavnici.
Vjerujemo da će nas i ostali naši ljudi u toj akciji pomoći na koje se dosada još nismo dospjeli obratiti, i da će naše članove, koji k njima dodju lijepo primiti i dati svoj prilog — ODBOR.
IZ ŽIVOTA ISTARSKIH GLAGOLJAŠA
Vjekovna borba za narodno bogoslužje — Kopar, Novigrad I Vižinada kao
centri glagolizma
Neposredno iza osnutka Trećeg reda Sv. o. Pranje, što se desilo u 13 vijeku, nalazimo njegovih sljedbenika i u našim primorskim krajevima. Oni su u prvo vrijeme živjeli pojedinačno poput pustinjaka, nazivajući se »pobožnim muževima od pokore«, a zadružni su život uveli istom kasnije. Tada nastadoše
i samostani sa svojim regulama i uz njih crkve i posjedi.
Prvi trećoredski samostan u našem primorju bio je onaj Sv. Ivana Krstitelja u Zadru, osnovan god. 1439. Pod njegovom upravom stajali su i samostani koji bijahu nastali do god. 1473, — dok poveljom »Soliciti de vestra unione« od 8 aprila te iste godine papa Ksisto IV ne združi sve dotad osnovane samostane u zasebnu provinciju, koja će od sada na zborovima birati sebi poglavara (redodržavnika ili provincijala). Novo osnovana provincija obuhvatila je dalmatinsko primorje s otocima, zatim Kvarnerske otoke i poluotok Istru, te je već u doba svog osnutka brojila 7 ure-djenih samostana. U toku vremena osnovano je i više novih, a nekoliko njih je s raznih uzroka dokinuto.
Već od početka svog djelovanja Tre-ćoreci dalmatinsko-istarske provincije prigrlili su — kao baštinu Sv. ćirila i Metoda — bogoslužje na staroslavenskom jeziku, služeći se crkvenim knjigama pisanim glagolicom, i taj njihov običai bio je kasnije više puta odobren
od rimskih papa kao naročiti privilegij. Na osnovu toga prozvani su naši Tre-ćoreci »fratrima glagoljašima«, a nazivali su ih takodjer »hrvatskim«, odnosno »slovinskim« fratrima, dok se u latinskim ispravama spominju kao »religiosi Illyrici de littera sciava«.
Ma da su glagoljaši redovno osnivali svoje samostane na usamljenim mjestima, njihov život i rad ostavio je ipak dubok trag u našem primorju. Kao do-maci sinovi, oni su i unutar samostanskih zidina ostali vjerni narodu, podržavajući s njime živ kontakt, zbog čega su uživali velike simpatije. Naročito su pak ušli narodu u volju svojim bogoslužjem na narodnom jeziku.
U samostanima naših Trećoredaca nastala je s vremenom čitava literatura glagolskih djela: misala, časoslova, molitvenika, knjiga propovijedi i pobožnih razmatranja, zatim crkvenih kalendara, pravila reda i drugih spisa.
★
Na samom istarskom poluotoku, gdje su postojala tri samostana, glagoljaši su imali da vode najtežu borbu za održanje narodnog bogoslužja.
Najstariji istarski franjevački samostan postojao je u Kopru. Tamošnji plemić Franjo de Spalatis (tako se nazivao po običaju onoga vremena, a kako mu je glasilo pravo prezime, nije poz-
nato) ustupio je god. 1467 franjevcu Martinu Novaku (Zadraninu) jednu kuću i posjed kod crkve Sv. Andreje, u svrhu da se tamo nastane Trećoreci. Prema sačinjenom ugovoru, plemić je 1 dalje ostao vlasnikom kuće i posjeda, a redovnici bili su dužni da svake nedjelje otsluže za njega i njegove pokojne po jednu misu u spomenutoj crkvi Sv. Andreje. Ali već iduće godine vlasnik načini novo pismo, upravo oporuku, kojom se u korist Trećoredaca odreče svakog prava na posjedu. Nastanivši se u darovanoj im kući, Trećoreci su vršili bogoslužje u crkvi Sv. Andreje skoro 10 godina, dakako glagolski. Usto su bili pomagači tamošnjem biskupu za potrebe hrvatskog pučanstva u gradu i okolici, Ali 0. Martin je želio da njegova družba dodje do vlastite crkve, zbog čega krenu god. 1477 u Rim, gdje je lateransko] bazilici namijenio jedan dio samostanskog zemljišta i istodobno isprosio dozvolu da na istom terenu smije podići crkvu u čast Sv. M. Mandaljene. Ovaj način odabrao je zato, jer su crkve podložne lateransko] bazilici uživale mnoge povlastice, a naročito stoga, jer su bile potpuno neovisne od svake druge vlasti! Ovaj mudri fratar kao da je slutio kako glagoljaše u Istri čekaju teška iskušenja. Dobivši dopuštenje za gir, iju crkve, o. Martin vrati se u Kopar i prihvati posla. Za dvije godine crkva je bila gotova, a nešto kasnije podigne i novi samostan, gdje je kroz cijelo vrijeme bio starješinom, od svih voljen i poštovan. A kad je god 1486 održan redodržavni zbor na Gla-votoku, 0. Martin bude jednoglasno izabran za poglavara provincije. Po izma-
ku trogodišta svog redodržavništva vrati se ponovno u Kopar, gdje naskoro i umre.
Godine 1530 glagoljaši se presele, na osnovu jednog sporazuma sa Obslužite-Ijlma, u novi samostan sa crkvom Sv. Grgura, pošto je papa Kliment VII poveljom od 5 jula iste godine na to pristao. Preseljenje izvršeno je 19 jula, u prisutnosti vikara Dunata de Spatans i dvaju plemića (Petra de Varciis i Krsta Sarena).
Hrvatskom narodu u Kopru i okolici bili su Trećoreci jedini duhovni pastiri.
Oni su glagoljali nesamo u svojoj crkvi (prije Sv, Mandaljene, a kasnije Sv. Grgura), nego su svakog jutra miših za težake i u crkvi Sv. Tome. Nastojali su vojničku galiju koja se nalazila u Kopru dijelili utjehu utamničenim i cdsudjenima na smrt, pa ih je zbog velike požrtvovnosti i humanog na,Sx°ian^a nagradila Jednom i sama mletačka vlada sa 110 škuda.
lo je kod Vižinade. Već od desetog vijeka nalazila se tamo crkva Gospe od Božjeg polja, uz koju su postojale bratovštine, ah potanja prošlost crkve ni-.10 poznata. Zna se ipak da je od god. 1300 pripadala Jerusolimitanskom redu koji je tu imao i svoj samostan. Medju-tim god. 1536 zatražile su bratovštine da se tamo nastane Trećoreci dalmatinsko-istraske provincije, i to radi bogoslužja na narodnom jeziku. Gospodar vižinad-skog okružja Jerolim Grimani privoli Pa |.° ^ poštara se da se želja naroda izvrši. Prilozima bratovština, kao i sa-
STRANA 6.
Vučenje I. razreda: 13. i 14« listopada 1936.
GLAVNA KOLEKTURA DRŽAVNE
RAZREDNE LUTRIJE
'-Vi'tV.'M 1

A.MEINiDRUG
ZAGREB
GAJEVA 8	ILICA 15
7, srečka		72 srećke Din loo		7< srećke
Din 200				Din 5o
Strogo solidna podvorba!
mog Grimanija, bude podignut novi samostan i u nj se odmah useliše glagoljaši. Kroz prvih 117 godina oni su živjeli nesmetano, dok god. 1653 ne dodje porečki biskup Ivan, rodom iz Brescije i protivnik glagolice, da izvrši pregled crkve i njezinog posjeda, ma da to ne bijaše njegovo pravo. Glagoljaši mu uskrate vizitaciju, a on ih nato kazni crkvenom obustavom. Oni njemu uzvrate tužbom na mletačko poslanstvo, gdje dobiju pravdu. Biskupu bude zabranjeno uplitati se u stvari samostana. To je prošlo, ali se nije i zaboravilo, pa če Trećoreci imati doskora da iskuse i teže nepravde. Ivan Grimani, nasljednik Jerolima Grimanija, pod izlikom nekih nereda, a vjerojatno nagovoren, god. 1697 naprosto istjera naše redovnike, a u samostan i crkvu Gospe od Božjeg polja uvede Malu Braću. Starješina glagoljaša uloži oštar protest u Veneciji, i nakon tri mjeseca padne odluka,' i opet u korist Trećoredaca. Oni ulaze ponovno u posjed samostana, a Mala Braća odlaze. No tek što je minula i ova nepravda, ustaje god. 1703 vižinadski župnik Antun Crisman (Krizman) na glagoljaše radi nekog svog prava na crkvene i samostanske desetine. Parnica je potrajala pune 4 godine, a svršila je tako, da je župnik bio odbijen u svim svojim zahtjevima. Trećoreci su i ovaj put pobijedili. Ali župnik, ponižen presudom, upotrebi drugo sredstvo da dodje do cilja. Nagovaranjem i zastrašivanjem uspije mu predobiti članove bratovštine da dragocjenosti i ostali inventar prenesu iz samostanske u župnu crkvu, uslijed čega je samostan osiromašio.
Treći i posljednji glagoljaški samostan u Istri bio je onaj u Novigradu, posvećen Sv. Mariji od puka. Crkvu i samostan podigli su god. 1464 Dominikanci. Ali zbog kužnih bolesti koje su ondje vladale Dominikanci se poslije dužeg boravka isele, i od tada izmijenilo se u samostanu više redova, dok naj-poslije ne dodju ovamo god. 1725 Trećoreci. Pri dolasku obvezao ih je novo-gradski biskup Viktor Mazzocca pored ostaloga i na to. da svake godine na dan Sv. Pelagija, gradskog patrona, imaju doći u stolnu crkvu pjevati glagolsku misu. Samostan je uopće lijepo napredovao, a jedan od njegovih starješina, o. Danijel Kavran, proširio mu je zgradu.
Godine 1785 pustošila je kuga na jednom vojničkom brodu koji se nalazio pred Novigradom, i tom prilikom služio je samostan kao kužna bolnica. Nekih 80 bolesnika zapremilo je sve sobe, blagovalište i kuhinju samostana. Redovnici vršili su službu bolničara, Ije-kara, ispovjednika i tješitelja nemoćnih, pa su i dvojica od njih teško oholila.
I crkvene i svjetovne vlasti često su se opirale glagolskom bogoslužju u Istri, a bilo je u tom pogledu i oštrih zabrana. Medjutim naši Trećoreci nisu im se nikada pokorili. Svoje pravo znali su da brane veoma energično, inteligentno i diplomatski vješto pa su sa najviših mjesta uvijek dobivali pravdu, čak i priznanja i odlikovanja.
Tako je god. 1481 Mletačka republika izričito zabranila dalju uporabu glagolice, ali bez ikakvog uspjeha. Isto ta-
ko ostadoše bezuspješni progoni od strane puljskog i porečkog biskupa u toku sedamnaestog vijeka. Ove progone iskoristili su glagoljaši da od pape ishode novo dopuštenje da smiju glagoljati u svim crkvama svoje provincije. Povelja pisana na koži, kojom je to odobreno, čuvala se u samostanu na Gla-votoku, odakle je u novije vrijeme iščezla, a da se ne zna kako.
U osamnaestom stoljeću Vijeće republike izdalo je nekoliko vrlo opasnih naredaba kojima je bila svrha posvemašnje ukidanje glagoljaških samostana. Ali tadašnji provincijal, vrlo mudri o. Anton Juranić, pokupi po samostanima sve isprave koje zajamčuju opstanak Trećoredaca i njihova bogoslužja te ih priloži memorandumu, koji je imao neočekivani uspjeh. Nesamo što tada nije bio dokinut nijedan samostan, nego je o. Juraniću poklonjen jedan novi, i to onaj u gradu Krku. A poklonio ga je — ironija sudbine! — sam dužd Pavao Renier. U dukali kojom Trećorecima utvrdjuje opstanak u Krku, ovaj dužd još im toplo preporuča da gaje narodni jezik (facendo uso specialmente dell’ Idioma Ulrico loro naturale«) ...
Kako su glagoljaši ljubomorno čuvali svoju tradiciju i jednom stečeno pravo, neka pokažu i ova dva primjera:
Na zboru od god. 1717, koji su održali glagoljaši u Martinšćici na otoku Cresu, donesen je izmedju ostalih i ovaj karakterističan zaključak (uzet iz gla-golicom pisanog zapisnika): »Naša Provincija nije dužna daržati fra Antona Kavranića, toliko radi da je sin provincije asizanske, koliko radi da ne zna oficijati harvatski, zato se dekretuje: da ako bude stati u ovoj provinciji, oci m. p. provincijali ove provincije nima-,ju dati licenciju za redit se od pistule dokle kodar ne počne štiti pristojno harvatski, a od Vanjelja dokle ne bude oficijati harvatski.«
Neki Marko Velčić, fratar koparskog samostana, bio je čovjek temperamentan i svojeglav pa su odnosi izmedju njega i ostalih redovnika bili često zategnuti. Da bi braći što jače napakostio, Velčić iz prkosa počne misiti latinski. Braća ga smjesta prijave poglavaru provincije, našto mu ovaj odredi kaznu i najstrože zabrani »uvoditi novotarije«.
'TicJZtaM.ùCz

TIYAR
NEPROMOČIVI
HUBERTUS


VIJESTI IZ ORGANIZACIJA
DRUŽABNI VEĆER »SOČE« IN »TABORA« Drušlvl »Soča« In »Tabor« priredita v soboto, cine 7. no/embra t 1. velik družabni večer na Taboru. Pri programu bodo sodelovali s petjem in recitacijami odlični umetniki. Sodelovali bodo tudi pevski zbor oktet in godba na pihala. Čisti dobiček prireditve je namenjen za postavitev spomenika Simonu Gregorčiču in našim Mučenikom. Zaznamujte v svojem koledarlju 7. november in ga rezervirajte za prireditev »Soče« in »Tabora«.
POZIV PJEVAČIMA »ISTRE« U ZAGREBU
Pjevački zbor društva »Istra« u Zagrebu počeo je sa svojim redovitim pjevačkim vježbama. Pokusi se održavaju svaki ponedjeljak i petak od 8 do 10 sati na večer u istim prostorijama gdje lanjske godine. Već se je odazvalo mnogo novih pjevača, a kako se vježbaju nove stvari, umoljavaju se i stari pjevači da odsada redovito dolaze na pokuse, jer je u vidu Jedan skori nastup. — Odbor
KAŠA KULTURNA KRONIKA
DVOGLASNA SLOVENSKA SV. MAŠA ZA ŠOLSKO MLADINO Naš rojak g. F. Venturini, zborovodja in skladatelj, je ^pravkar izdal dvoglasno slov. sv. mašo za šolsko mladino s spremljevanjem orgel ali harmonija. — (Primerna tudi za naše ženske zbore). Skladba je polna miline, lahka in melodiozna. Kakor sta prejšnji njegovi maši, ki ju je izdal, in sicer Slov. sv. maša za mešani zbor v spomin svojim učencem (bazoviškim žrtvam), in one ki jo
Ovoj gorljivosti i ustrajnosti ,glago- (U?.	v sp°min POk-
ima sp «zai-ivaHH sfrv g0 narodno ^Bličanstva Kralja Aleksandra !..
Ijaša ima se zahvaliti što bogoslužje u našem Primorju uvriježilo tako duboko i što se održalo, kraj svih borba i nasrtaja proti njemu, sve do naših dana...
*
Glagoljaše istarskog poluotoka zadesila je medjutim ista zla sudbina. Početkom prošlog stoljeća, kad je Istra postala francuskom provincijom, sva tri samostana budu ukinuta i redovnici prognani. I tako se godine 1806 ove vrijedne sluge Božje i sluge naroda svoga moradoše rastati i krenuti u bijeli svijest. Jedni izmedju njih postadoše župnici, drugi predjoše u preostale samostane svojega reda po Dalmaciji, a nekima se i zameo trag. Njihovi tihi domovi opustješe, crkva Sv. Grgura u Kopru bila je posve razorena, a tokom vremena i samostan u Vižinadi.
Nikola Zec
• istra« izlazi svakog tjedna 'ara na godinu.
Nj. Veličanstva Kralja Aleksandra' I., tako je tuđi ta skladba dosegla odličen uspeh in priznanje. — Cena 12,— Din. Skladbo toplo priporočam. — Našemu neutrudljivemu delavcu iskreno časti-tamo. — G.
»ENCICLOPEDIA ITALIANA« KONFISCIRANA.
Ljubljana, septembra 1936. (Agis.) Italijanske fašistične oblasti so konfiscirale 14. zvezek velike italijanske enciklopedije, ki ie izšel že leta 1932. Konfiskacijo so oblasti odredile zaradi članka »Etiopia«, ki prinaša podatke, ki več ne odgovarjajo resnici. članek ie bil spisan tudi v takem tonu. da kaže do Abesincev sedanjim razmeram nasprotna čuvstva. Povdariti je treba, da to enciklopedijo izdaja država sama in da Mussolini celo osebno sodeluje pri niei saj ji je namen, da zastopa v čim širšem smislu veličino fašistovske kulture in Mussolinijevo moč pred vso Evropo.
MALE VESTI
— Zaradi 8 litrov žgan]a je bil obsojen pred tržaškim sodiščem Pregelj Franc iz Štanjela na 1.000 lir denarne kazni pogojno. Žganje je izviralo iz tajne žganjekuhe.
— Velike užitninske davke ie določila goriška občina za grozdje in mošt. Za vsak kvintal grozdja za vino bo moral plačati prodajalec mestu 23.40 lir za hi. mošta 32.40, in za vsak hi. koncentriranega mošta pa trikrat toliko. To mora plačati kmet pri prodaji grozdja ali mošta itt trgovci na drobno in na debelo.
♦
— Zaradi nastopajoče draginje imajo fašistične organizacije, ki jim je poverjena naloga regulacije cen, veliko dela. Val draginje vedno bolj narašča in vznemirjenje prebivalstva je vedno večje. Federacija trgovcev opozarja trgovce, da naj pazijo na cene.
*
— Najboljše namizno grozdje je v Trstu po 3.60 lir in tudi dražje. Brez dvoma za tako deželo kot je Italija, ki je zelo bogata z grozdjem, je to veliko predrago.
♦
— Da bi lahko doma pekli kruh je fašistična stranka v Gorici odredila nekaterim mlinom, da morajo prodajati moko št. »0« od 163.50—165.50 za kvintal. št. 1 od 158—160 in št. 2 od 151—153 lir za kvintal.
— Ljudske šole so pričele z rednim poukom 23 septembra, srednje šole pa bodo pričele 1 oktobra.
~	le bila ustanovljena ob-
mejna milica (milizia confinaria).
.. *
j , Na cesti Koper—Trst se je pretekle dni zgodila teška nesreča, ki je zahtevala smrtno žrtev. Motocikel, na katerem se je peljal 45 letni German iz Trsta s svojim tovarišem, je hotel nrehiteti voz sena, ker je bil ob cesti kup gramoza, je vozil tik ob vozu in ga zadel s krmilom. Odletel je na tla in si zlomil tilnik *
— Trgovci z vinom so prosili ministarstvo, da bi znižalo davek na vino. Prošnja je bila odbita. Stanje na trgu ni slabše kot prejšnja leta, ko je znašal donos davkov 500 miljonov lir. Ta je bil potem znižan na 300 miljonov pod obliko občinskih davkov če bi hotel v tem oziru kaj spremenit' bi morali preurediti vse zakone o davkih, ki zadevajo občine iz 1. 1932. Tako se ie glasil odgovor.
♦
— Ceno bencinu so ponovno snižali, tako da sedaj približuje ceni pred sankcijam'-Bencin bo stal mešan z alkoholom 2.24 do 2.26 lir liter.
— ^Oglasi se računaju po cjenfku*1!^ viasnltf i^zdavaò: Kon^orefj' »^tra^'Mnsm-jkova^Zga^f broi^lorona^f? 80~	28 ,nozemstvo Uvostn.uo
UL br. 25. - Tisak: Stečajn.na -logos,ovenske Stampe d. d.. ZaU. Masa^ko^Z
za Amenuu 2 do-ST.VKI, Tufikanova