Andrej Uchytil. Zrinka Barisic Marenic. Ariana Štulhofer JOZE PLEÈNIK - IMPULSI I OGRANIÈENJA CRKVE MAJKE BOZJE LURDSKE U ZAGREBU
Jože Plečnik - Impulses and Limitations of Our Lady of Lourdes Church in Zagreb
2oo4/1
AR
UDK 726.593 (497.5 Zagreb) COBISS 1.01 izvirni znanstveni članek prejeto 22.3.2004
izvleček
Tijekom prve polovice XX. stoljesa širenje Zagreba usmjereno je prema istoku, dijelu grada koji obilje ava moderna arhitektura. Zvonimirova je ulica povezala donjogradsku strukturu grada s tada udaljenim perivojem Maksimir. U njenom središnjem dijelu slovenski arhitekt Jo e Pleènik 1934.-1935. godine projektira franjevaèku baziliku Majke Boje Lurdske, ali je realizirana samo kripta. Godine 1965. izvodi se ulazni aneks (arh. Z. Vrkljan), a potom 1970.-1971. i novi korpus crkve, jednoprostorne hale u beton-brut izvedbi prema projektu arhitekata Z. Vrkljana i V. Balleya. Natjeèajni projekti za ureSenje eksterijera i interijera crkve provedeni 1995./96. godine planiraju nadogradnju sadašnje zateèene situacije. Unutar samostanskog konglomerata Majke Boje Lurdske u Zagrebu "Pleènikova kripta" razotkriva se poput "arhitektonskog rudimenta". Paradoks tog djela otkriven je u dihotomiji aspekta njegove fizièke hermetiène pojavnosti i njegovog ekstremno komunikacijski inspirativnog aspekta idejnog projekta. Veliki majstor arhitekture definirao je gradbenu strukturu koja je omogusila vitalnost djelu i u promijenjenim fizièkim, sadr ajnim i ivotnim uvjetima. Dosegnuta slojevitost osigurala je unutar svoje samodostatne pojavnosti postojan 70-godišnji ivotni vijek prostoru kripte, ali u funkciji Crkve, unatoè religiji nesklonih društvenih okolnosti. Na tragu prostornog iskustva svoje vrtne arhitekture realizirane u Pragu, Pleènik u Zagrebu stvara kompleksan "protostrukturalistièki koncept" kao osobnu, intimnu kritiku sakralne arhitekture uopse.
ključne besede:
crkva Majke Božje Lurdske, Plečnik J., Vrkljan Z., Balley V., sakralna arhitektura, kripta, Zagreb, 20. stoljeće
abstract
During the first half of the 20th century the expansion of Zagreb was routed eastward, to the part of the city, which was characterized by modern architecture. In 1934/1935 Slovenian architect Jože Pleènik designed in 1934/1935 the Franciscan basilica, Our Lady of Lourdes church, in the central part of the Zvonimirova Street but only the crypt had been realized at the time. In 1965 the entrance annex was completed (architect Z. Vrkljan), and in 1970/1971 the new church corpus, a single hall in beton-brut concrete, according to the project of architects Z. Vrkljan andV. Balley. Competition projects for renovation of church exterior and interior, actualized in 1995/96, map out the annexing of the present situation.
The paradox of this work is recognized in a dichotomy of its aspect as a physical hermetic phenomenon and its extremely communicatively inspiring aspect of the general design. The great master of architecture determined the structural framework, which gave the vitality to his work even in the changed physical, substantial and living conditions. The achieved stratification ensured, within its independent appearance, the lasting 70 years of existence in the crypt, but in the function of the Church, despite the fact that the social circumstances were unfavorable with regard to religion. Following the spatial experience of his garden architecture realized in Prague, Pleènik in Zagreb calls into being a complex "protostructuralist concept" as his personal, intimate criticism ofsacral architecture in general.
key words:
Our Lady of Lourdes church, Pleènik J., Vrkljan Z., Balley V., sacral architecture, crypt, Zagreb, 20th century
Samostanski kompleks Majke Božje Lurdske u Zagrebu slijedom postupnih dogradnji u posljednjih je sedamdesetak godina izrastao do današnje faze još uvijek nedovršenog i nedorečenog zdanja. Uočen je aditivni način prostornog prigrađivanja novih gradnji po principu "jedno do drugog", pri čemu su jedini arhitektonski korektivni elementi traženi usklađivanjem vanjskih horizontalnih ili vertikalnih gabarita susjednih građevina. Takvim formalističkim pristupom uspostavljeni su, umjesto slojevitih kulturoloških dijaloga prožetih arhitektonskih tijela, jednodimenzionalni monolozi u konglomeratu hermetičkih, nedovršenih cjelina. Unutar tog sklopa posebno mjesto zauzima "Plečnikova kripta". Odsustvo realizacije "gornje crkve" te realitet stvarnog stanja stvari, uspostavili su "arhitektonski rudiment" koji u svojoj srži razotkriva paradoks raskola fizički-realiziranog i idejno-inicijalnog aspekta arhitektonskog prosedea.
Pitanje je, je li ona danas zaista sloj koji je "zaostatak organa koji je izgubio svoju funkciju", relikt, koji u smislu materijalne pojavnosti nije doživio svoj predviđeni rast, ili je ona "početni stadij, prvo iskustvo" jedne životvorne kontinuirane tisućljetne komunikacije u arhitekturi kroz koju prolazi svaki projektant, problematičar svoje discipline.
Samostanski sklop Majke Božje Lurdske prislonjen je uz južni, konkavni, vizurama otvoreni gabarit Zvonimirove ulice, temeljne urbane arterije kojom Zagreb nakon Prvog svjetskog rata osvaja nova područje prema istoku. Taj potez, ustvari, započinje portalom Kovačićeve Burze, a upravo neizgradnjom plasticiteta cjelovite Plečnikove zamisli izgubio je mogućnost da unutar te višekilometarske monotone ulice, koja izvire iz prostora "Meštrovićeva okruglog Umjetničkog paviljona" uspostavi neophodne akcente urbanističke mjere grada. Ujedno, izgubljena je i pogodnost da se upravo novi prodor definira izuzetnim referentnim autorskim osobnostima: Kovačić - Meštrović -
Plečnik. (Svi su bili polaznici Bečke akademije, štoviše i učenici istog barda "arhitekture grada", Otte Wagnera).
Zagrebačka arhitektonska škola oduvijek je izranjala iz urbanističke situacije ili pak anticipirala njezinu viziju. "Otac hrvatske moderne" arhitekt Viktor Kovačić realizacijom crkve Sv. Blaža iz 1912. godine na uglu Prilaza i Primorske ulice, stvaranjem intimnog trga - predprostora crkve, te uvučenim pozicioniranjem vertikale zvonika upravo arhitektonski definira kilometarski potez ulice "prilaza" gradu od njegova zapadnog kolodvora. Kovačićeva crkva ujedno je orijentir i mjera gradskom ambijentu i njegovoj homogenoj strukturi.
Plečnikova arhitektura izrasta iz autorova jedinstvenog, u plejadi velikana arhitekture 20. stoljeća, gotovo iznimnog talenta sposobnosti arhitektonskog oblikovanja unutar njegovih materijalno fizičkih, pojavnih svojstava. Arhitektonska sinteza konstrukcije, funkcije i forme identična je radijaciji kvalitete izvedene strukture, fakture i teksture gradbenih materijala njegovih djela. Plečnik u pravom smislu riječi oblikuje
Slika 1:
Nacrt grada Zagreba (isječak), 1934. Vir: DAZ, ur. br. 3645-IA/87, orig. mj. 1:5000
Zagreb city plan (segment), 1934.
i LURDSKE U ZAGREBU
"puninom", kojom ujedno definira i prostore i volumene vlastitih djela.
Arhitektura, pak, avangarde dvadesetog stoljeća, kreće se u problematici dijametralno suprotnog smjera. Ona teži oblikovanju "prazninom", materijalnost njezinih neizbježnih fizičkih elemenata stoga se svodi na (tipizirane) apstraktne lamele. U tome smislu kreću se i hrvatski arhitekti školovani na racionalnim purificiranim zasadama Otte Wagnera, Adolfa Loosa ili Le Corbusiera, počevši od Viktora Kovačića pa sve do Drage Iblera i Ernesta Weissmanna (izuzetak je samosvojni individualist StjepanPlanić).
Recepcija Plečnika, arhitekta koji se gnušao unificirajućih estetskih teorijskih platformi, a napajao u etici osobne duhovnosti, u tom je vremenu izuzetno otežana, a mogući stimulativni kreativni dijalog unutar takve arhitektonske klime gotovo je nemoguć. (Usprkos tome, poznato je da upravo hrvatski kritičar umjetnosti Kosta Strajnić objavljuje prvu monografiju o Plečniku, a i da duhovno srodstvo Jože Plečnika s kiparom i arhitektom Ivanom Meštrovićem nije ostalo samo na verbalnim planovima.)
Arhitekt Plečnik djeluje u Zagrebu na kraju svoje Praške faze i definitivnog prijelaza u Ljubljanu, gdje se, u stvari, njegov pravi interes usmjerava na vanjski prostor i transformaciju grada gotovo interijerskim pristupom.
Veliki majstori arhitekture projektima rješavaju najmanje tri istodobno preklopljena imperativa projektnog zadatka. U prvom sloju zadovoljavaju program investitora, u drugom problematiku svoje intimne projektantske preokupacije, a u trećem definiraju gradbenu strukturu koja će omogućiti vitalnost djelu i u promijenjenim sadržajnim i životnim uvjetima. Takova
Slika 2: Lijevo: Tlocrti starohrvatskih predromaničkih crkvi sv. Križa u Ninu i sv. Petra u Omišu; Desno: D. Bramante: Crkva sv. Petra, detalj idejnog tlocrta, Rim, 1505.-1514. (Vir: 1978. Prilozi: 28, 74; 1978. Architettura: 68.)
Left: Plans of early Croatian pre-Romanesque Church of the Holy Cross in Nin and St. Peter's Church in Omiš; Right: D. Bramante: St. Peter's Church, a detail ofpreliminary plan, Rome, 1505-1514 postignuta slojevitost osigurala je bogat 70-godišnji životni vijek Plečnikovoj kripti, ali u funkciji Crkve i unatoč svoje fizičke hermetične pojavnosti i unutar religiji nesklonih društvenih okolnosti
Plečnikova se kripta, međutim, istovremeno s recepcijom iste kao skrivenog mjesta, danas razotkriva i kao samodostatna cjelina idejnog nivoa istoga projekta koja nevjerojatnim intenzitetom živi unutar problemskog i suvremenog i povijesnog
slojadiskursasakralne arhitekture.
Elementarna geometrija Plečnikove kripte otjelovljena je Le Corbusierovim motom: "Tlocrt je stvaralac. Bez tlocrta nastaje nered, samovolja. Tlocrt nosi u sebi bitnu čar koja djeluje na osjetila". Štoviše ona u superponiranim slojevima vlastite neortodoksne protostrukturalnosti daleko vremenski prethodi fokusima arhitekture druge polovine dvadesetog stoljeća.
Plečnik u Zagrebu nastupa nakon projektantskog iskustva u ambivalentnim otvoreno-zatvorenim i pejsažnim prostornim problemima praških Hradčana. Upravo u eksterijeru unutar kojega emisijaplasticitetanjegovih artefakatarazapinje egzaktne prostorne silnice, kojima obogaćuje i novo i zatečeno, on ostvaruje krucijalni doprinos arhitekturi dvadesetog stoljeća i to unutar dominantne prostorne koncepcije duha onoga vremena. Istovremeno, njegova dizajnerska perfekcija stvara konkretne oblike koji se stapaju u univerzalnim vrijednostima povijesti arhitekture. Na taj način i Plečnik gradi prostorom (samim po sebi) kao izražajnim sredstvom (ali i njegovim materijalnim i nematerijalnim svojstvima).
Tlocrt zagrebačkog projekta očito je začet u vrtnim prostorima Hradčana. On dobiva samo dimenziju fizičkoga omotača i postaje enterijer crkve. "Japanski vrt" na Bastionu posljednje je Plečnikovo djelo u Pragu. Ono nastaje između 1927. i 1932. godine, dakle, dijeli ga samo godina dana od zagrebačkog kontrapunkta. Taj kontemplativni vrt unutar kvadratičnog tlocrta, ustvari je peterobrodna aleja čempresa čija je centralna os fiksirana polukružnim ("kuglastim, apsidalnim") stubištem kojim se spušta na niži nivo. Prototip postaje građevina, a organička temporalnost rasta vegetacije postaje diskontinuitet strukturalne stupovne mreže. Unutar čvrstih pobočnih, paralelnih, gabarita zgrade i ogradnog zida, praški vrt ex abrupto mijenja svoju geometrijsku potku. I u zagrebačkom slučaju kripta se unutar
Slika 3: J. Plečnik: Tlocrt kripte i uzdužni presjek crkve Majke Božje Lurdske, Zagreb, 1935. Vir: arhiv crkve Majke Božje Lurdske. J. Pleènik: Crypt plan and transversal section ofOur Lady of Lourdes church, Zagreb, 1935.
longitudinalnog smjera događanja, naznačenog nešto užom središnjom lađom, transformira u kontemplativni vrt, a ovaj pak u onaj unutarnji crkveni. "Ogradnim zidom", pozadinom uličnih arkada, ovi su prostori amputirani od propulzije gradske vreve.
Ambivalentnost longitudinalno-centralno sukus je problematike prostorne hijerarhije sakralne arhitekture vremena o kojem se autoritet smjera zamjenjuje autoritetom zajedništva.
Isti je problem sadržan i u arhaičnim začecima hrvatske crkvene predromaničke arhitekture gdje se u dalmatinskim minijaturama nedvosmisleno longitudinalno usmjerenje zadržava središnje postavljenom kupolom, (sl. 2 lijevo) ili, pak, nedvosmislena statična centralna građevina elongira u uzdužnom smislu pobočnim apsidama.
Takva izrazita tendencija negiranja, ali istovremeno i podražavanja autoriteta smjera, temeljno je obilježje i Plečnikove zagrebačke kripte. Dapače, njezina simbolika autonomnosti duhovne vrijednosti pojedinačnoga životnog puta unutar vrijednosnih principa zajedništva cjeline, humanizira se do statusa etičkog imperativa. Odmak od isključivo pragmatične konstruktivne logike, podređene prostornoj koncepciji djela, prisutan je i kod predromaničkog majstora u danas prividnom raskolu narativne logike taktilnog sloja vanjskoga omotača i unutarnje prostorne i strukturalne cjelovitosti (lezene koje ne korespondiraju sa statičkim sustavom, otvori koji zasijecaju vertikalnu raščlambu, konkavne unutrašnjosti pravokutnih oplošjaapsida...).
Indikativno je, da Plečnik problem sinteze dihotomije prostora neutralnog i onog hijerarhijski dominantnog usmjerenja, apsolvira upravo na hrvatskim projektima (Franjevačka crkva na Trsatu, crkva u Makarskoj, crkva Majke Božje Lurdske u
J. Plečnik: Tlocrt gornje crkve, projekt, 1935. Vir: 1995. Upper church plan from the project, 1935.
Velika mošeja u Cordobi, 987. Great Mosque in Cordoba, 987.
vir: John D. Hoag, 1978: Architettura Islamica. Electa Editrice, p. 42, Milano
J. Plečnik: Raspored klupa u kripti, projekt, 1938. J. Pleènik: Pew arrangement in the crypt, 1938. vir: arhiv crkve Majke Božje Lurdske
Aldo van Eyck: Katolička crkva u Den Haagu, 1970. Aldo van Eyck: Catholic Church in The Hague, 1970. vir: 1983: 64
Slika 4: Primera tlocrta.
Comparisment ofground plans.
Zagrebu, svetište Srca Isusova u Osijeku, crkva Majke Božje Snježne u Mariji Bistrici, crkvica u Primoštenu). Njegov duboki individualistički humanitet, svjesno ili ne, dovodi ga gotovo do prototipa univerzalne panteističke paradigme. Na taj se način prostorna sinteza ne samo zapadne, već i istočne kršćanske i one islamske tendencije, začeta u višedimenzionalnom prostornom iskustvu njegova praškog "japanskog vrta", afirmira upravo u zagrebačkom projektu.
U recentnoj povijesti arhitekture poznate su opaske o minucioznoj razradi tisuća niša za tisuću pojedinaca kao idealan predložak očitavanja Bramanteova nacrta Sv. Petra u Rimu (sl. 2 desno) unutar ideje vodilje za prethodno naznačenu zamisao. U tom kontekstu Michelangello, pak, podređuje "apsolutni humanizam" Bramantea jednodimenzionalnoj dominanti axisa mundi - imperativu elementa radijacije ideja zapadnog kršćanstva.
Plečnik je zagrebačkom kriptom zasigurno na tragu intrigantne problematike prije navedenog djela. Isključivo dinamička mogućnost sagledavanja prostorne cjeline, sinkopa gradbene konstrukcije, disperzni raspored sjedišta (sl. 4), ambivalentna definicija vizura, dovoljni su argumenti definicije apsolutno nehijerarhijski koncipiranoga sakralnog prostora. Ipak nam taj samodostatni, pritiješnjeni gusti prostor kripte, koji zrači elementarnom energijom katakombi, tek hipotetski naznačuje predodžbu o svom arhitektonski primarnome sloju, nikad izvedenome prostoru gornje crkve. Ujedno možemo samo nagađati bi li kritična masa unificiranog gradskog tkiva uzdignula skulpturalnost Plečnikova djela, ili bi se, naprotiv, ono oslobodilo kao strano tijelo u prirodno strogo prigušenom tkivu grada.
ì LURDSKE U ZAGREBU
Veliki arhitekt neminovno svojim radom povezuje kulturološku slojevitost prošlosti s nadolazećim vremenom.
Paradoksalno, ali Jože Plečnik anticipirao je referentni dijalog ne samo s nadolazećim rijetkim majstorima metiersa materijalne osjećajnosti dvadesetog stoljeća (Dimitriom Pikionosom, Carlom Scarpom, Sigurdom Lewerentzom..., pa čak i Peterom Zumtorom), već je teorijskom studijom crkve Majke Božje Lurdske duhovno srodstvo utemeljio i s arhitektima na prvi pogled inverznoga kreativnog senzibiliteta. Upravo je jedan od njih, samozatajni univerzalni humanist arhitektonske discipline, nizozemski arhitekt Aldo van Eyck, svojim je remek-djelom iz 1970. godine, rimokatoličkom crkvom Pastoor van Arskerk u Hagu (sl. 4), unutar peterobrodne tlocrtne raščlambe varirao gotove iste arhetipski strukturalne teme u "poput kripte" definiranom sakralnome prostoru, kao i Jože Plečnik tridesetpet godina ranije u Zagrebu.
Pregled razvoja arhitektonsko-urbanističkog sklopa Majke Božje Lurdske
Prvu polovicu XX. stoljeća karakterizira širenje Zagreba (1) prema istoku, dijelu grada koji obilježava moderna arhitektura. Zvonimirova je ulica, ostvarena prema viziji arhitekta Milana Lenucija, povezivala grad s tada udaljenim perivojem Maksimir. Presijecajući otklonom blagoga luka ortogonalnu zagrebačku matricu, duž toka Zvonimirove ulice niže se nekolicina karakterističnih gradskih zona (2). Blokovsku urbanu supstancu, ostvarenu tijekom prve polovice XX. stoljeća, obilježila je redukcija dekorativnih elemenata, odnosno pročišćen izražaj moderne arhitekture.
Upravo u krajnjem istočnom dijelu stambene blokovske
Slika 5: J. Plečnik: Aksonometrijski prikaz crkve Majke Božje Lurdske, Zagreb, 1935. Vir: arhiv crkve Majke Božje Lurdske. J. Pleènik: Axonometric projection of Our Lady of Lourdes church, Zagreb, 1935.
strukture Zvonimirove ulice franjevci su 1929. godine kupili zemljište za izgradnju samostana i svetišta (3). Samostanska zgrada (4) suzdržane arhitektonike Nove objektivnosti izgrađena je 1931.-1932. u južnome dijelu parcele, u Vrbanićevoj ulici, prema projektu arh. Ive Kulišeka, koji je izveo i dvije višestambene najamne zgrade neposredno uz današnju crkvu. Odbor za gradnju crkve svjestan je značaja i lokacije buduće crkve, koja na istaknutoj poziciji konkavnog uličnog pročelja leži u tangentnim osima Zvonimirove ulice. Pozivaju Ivana Meštrovića da formira urbani akcent nove franjevačke bazilike, no on zbog prezauzetosti preporučuje slovenskog arhitekta Jožeta Plečnika, specijalista za sakralnu arhitekturu.
Arhitekt Plečnik odazvao se pozivu, i odrekavši se honorara tijekom 1934./35. godine projektirao velebnu baziliku s kriptom i monumentalnim zvonikom (sl. 3). Peterobrodna kripta strukturirana je nepravilnim izmjeničnim nizom stupova različita promjera i površinske obrade (5). Kripta je realizirana u dvije faze (1936.-1937., 1940.-1941.), a prema Plečnikovim su nacrtima izvedeni oltari i veći dio crkvenog inventara. No, međutim Drugi svjetski rat zahvatio je i Zagreb, te prekinuo daljnju izvedbu crkve. Arhitekt Plečnik izradio je projekt privremenog dovršenja, sa stepenastim krovom nad kriptom i zidom sa slijepom arkadurom prema Zvonimirovoj ulici, te pristupnim stubištem (što je realizirano 1942./43., dok mali zvonik i pristupni trijem provizornog rješenja nisu realizirani).
Unutar novog socijalističkog uređenja, represija sakralne arhitekture manifestirala se redukcijom izgradnje. Zagrebački arhitekt Zvonimir Vrkljan, profesor Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, jedan je od rijetkih koji je u tome razdoblju realizirao nekolicinu sakralnih objekata (6), ostvarujući time
Slika 6: Crkva Majke Božje Lurdske, fotografija oko 1975. Vir: 1979: 64.
Our Lady of Lourdes Church, photography around 1975.
Slika 7: Unutrašnjost kripte, današnje stanje. Foto: Z. Barišić Marenić.
Crypt interior, current status.
kontinuitet djelovanja iz predratnog razdoblja. Suradnju s franjevcima započeo je nadzirući izvedbu Plečnikove kripte 1940.-1941. godine. Tek dvadeset godina po završetku Drugoga svjetskoga rata omogućena je daljnja izgradnja crkve. Tada se definitivno odustalo od izvedbe Plečnikove velebne bazilike. Prema Vrkljanovu projektu realiziran je diskretni niži aneks predvorja u kontaktnoj zoni kripte i zapadnih stambenih ugrađenih zgrada. Jedina naznaka sakralnog raster je križnih perforacijaumramornoj bijeloj ovojniciuosisjeverneulice.
Početak sedamdesetih označava novu fazu izgradnje crkve Majke Božje Lurdske, 1970.-1971. projekt ostvaruju profesor Zvonimir Vrkljan i njegov asistent Valdemar Balley. Nad
Plečnikovom je kriptom izvedena velika jednoprostorna betonska hala impozantnih tlocrtnih dimenzija unutarnjeg prostora 30 x 35 m. Projekt manifestira nekoliko slojeva. Volumen jednoprostorne betonske hale interpretira Hallenkirche tradiciju, a izlomljena betonska vanjska opna manifestira istraživanje konstruktivnih dostignuća vremena. Izrazita akontekstualnost s prethodim projektom može se tumačiti izrazitom konceptualnom samodostatnošću Plečnikova projekta te interpretirati potrebom za diskretnim artikuliranjem sakralne arhitekture u religiji nesklonim vremenima. Nadalje, vjerojatno nije slučajna koincidencija 1971. godine, godine dovršetka u rohbau fazi betonske hale crkve s godinom tzv. Hrvatskog proljeća. Izvedba crkve stala je 1971. godine u fazi beton-brut, a projektirani zvonik (opet) nije realiziran.
Treći sloj i pokušaj dovršetka crkve pada u 1995./96. godinu i novo društveno-političko okruženje. Raspisan je natječaj za uređenje samostanskog sklopa i formiranje pristupnog trga, a potom i interijera tzv. "gornje crkve". Natječajne projekte samostanskog sklopa s pratećim poslovno-trgovačkim sadržajima i prilaznim trgom crkve izrađuju: I. Celio-Cega, I. Crnković, M. Dragomanović, N. i D. Filipović, V. Kasun - M. Nižić - I. Plavec, arh. Vulin, te A. Uchytil - R. Waldgoni7. Uz zadnje navedene autore, referentnost na prvotni Plečnikov projekt (ali na nivou grada) ostvaruje arh. Crnković, koji postavom sjeveroistočnog zvonika crkve artikulira urbani i sakralni akcent tangentnih osi konkavne ljuske gabarita Zvonimirove ulice. Projekt eksterijera Kasun-Nižić-Plavec, veže se na realitet Vrkljan-Balleyevog volumena crkve, uz koji artikulira novi istočni pristupni trg crkve (sl. 11-13).
j	4.. » j
Slika 9: Tlocrti i pročelja crkvenog sklopa, današnje stanje. Vir: 1995. Site plans and facades, current status.


Slika 8: Unutrašnjost kripte, današnje stanje. Foto: Z. Barišić Marenić.
Crypt interior, current status.
U drugoj fazi natječaja oblikovanje interijera crkve promišljaju I. Crnković, N. Fabijanić, V. Kasun - M. Nižić - I. Plavec, F. Škunca, i A. Uchytil - R. Waldgoni. Unutar izuzetno velikog volumena, sakralnost prostora arhitekt Crnković definira elementima interijera projeciranim iz zatečene strukture stropa. Eho Plečnikove prostorne hijerarhije na nivou interijera formiraju autori Uchytil - Waldgoni, te arh. Fabijanić strukturiranjem autonomnog prostora svojevrsnim konceptom crkve u crkvi.
Premda su za izvedbu preporučeni projekti samostanskog sklopa arhitekata Kasun-Nižić-Plavec, te interijera prof. I. Crnkovića, natječajni projekti nisu realizirani, a dovršetak sklopa Majke Božje Lurdske i dalje je neizvjestan.
Slika 10: J. Plečnik: Položajni nacrt, projekt, 1935. Vir: 1995.
J. Pleènik: Site plan from the project, 1935.
i LURDSKE U ZAGREBU
Slika 11: A. Uchytil i R. Waldgoni: Poslovno-trgovački sklop uz crkvu, tlocrt prizemlja, natječajni projekt, 1995. Vir: A. Uchytil. A. Uchytil and R. Waldgoni: Business and commercial complex near the Church, ground floor plan, competition project, 1995.
Slika 12: M. Nižić, I. Plavec, V. Kasun: Poslovno-trgovački sklop uz crkvu, natječajni projekt (preporuka za izvedbu), 1995. Vir: V. Kasun.
M. Nižic, I. Plavec, V. Kasun: Business and commercial complex near the Church, competition project (selected for realization), 1995.
l?üt ter.
Et .
Slika 13: I. Crnković: Poslovno-trgovački sklop uz crkvu, natječajni projekt, sjeverno pročelje, 1995. Vir: arhiv crkve Majke Božje Lurdske. I. Crnkovic: Business and commercial complex near the Church, competition project, north facade, 1995.
Opombe
Nakon XIX. stoljeća koje je obilježila primarna urbanizacija donjogradskog tkiva Zagreba strukturiranog uz potez reprezentativnih trgova-parkova tzv. "zelene potkove" (ostvarene po uzoru na bečki Ring), prvu polovicu XX. stoljeća obilježava širenje grada prema istoku (što je određeno Drugom regulatornom osnovom Zagreba iz 1889. godine). Određivanjem javnih reprezentativnih prostora, osnovnih urbanih i prometnih poteza novog istočnog dijela grada, pokušalo se slijediti model prethodnog stoljeća, odnosno odrediti prepoznatljivu strukturu novoga gradskog prostora. Dijagonalni potez reguliranoga potoka Medveščak (današnja Ulica Račkoga) inicirao je formiranje karakterističnih radijalnih poteza koji, presijecajući ortogonalnu blokovsku supstancu, povezuju trgove novoga dijela grada. Ishodište Zvonimirove ulice današnji je Trg žrtava fašizma (žarište radijalnih prometnica), na kojemu je Ivan Meštrović 1934.-1938. realizirao kružni paviljon Doma hrvatskih likovnih umjetnika. Početni tok Zvonimirove određuje blokovska urbana supstanca postupno reduciranog izražaja
moderne arhitekture. Daljnji tok prema istoku, od Heinzelove do Harambašićeve ulice, karakterizira niz vila (Villenviertel) ostvarenih početkom XX. stoljeća, djelomično u duhu engleskih vrtnih gradova, a od Harambašićeve se ulice ističu sklopovi velikog mjerila i javne namjene (Ekonomski fakultet, arh. S. Kliska, 1940.). Regulatornom osnovom arhitekata Antolića i Seissela iz 1936./37. krajnji tok izvorne Zvonimirove ulice prema Maksimirskom perivoju preusmjeren je odobravanjem izgradnje velikog Sokolskog sletištana Sveticama (arh. J. Dryak, 1934.).
3	*** 1995.
4	Nadogradnjakataizvedenajepremaprojektuarh. D. Dropulića 1988.-1990.
5	Deblji su stupovi valjkasta oblika i obloženi uskim pravokutnim terakota keramičkom pločicama, dok su tanji stupovi s entazisom posve glatki. Kapiteli su jednostavni, oblika obrnute krnje piramide.
6	Z. Vrkljan: obnova župne crkve na Mljetu (1955.-1960.), katolička župna crkvau Titogradu (1965.-1970, s: V. Balley), župna crkva Mihovljan (1970.1972, s: V. Balley), isusovački sklopnaFratrovcuuZagrebu(1967.-1970.)
7	"Enako zahtevna naloga je tudi samostanski kompleks (projekt iz leta 1995) kot dograditev k že omenjeni Vrkljanovi in Balleyevi cerkvi v Zvonimirovi ulici. Posebno zanimiva sta dva segmenta te izredno zapletene naloge. Prvi je Meditativni vrt, ki je zanimiv zaradi svojega obravnavanja dialoga med javnim - urbanim in osebnim - interiernim. Predstavlja medij medPleènikovo kripto (na koti 2,95 m) in urbanostjo bloka, definiranega z zidnim plasèem Zvonimirove ulice. Del vrta v podaljšku Pleènikove kripte je rešen kot oranžerija, medtem ko je nivo ulice projektiran v zazalenjenih, meandrastih, poševnih ravninah. Vse skupaj ustvarja prostorsko tvorbo, ki je hkrati zgradba in vrt. Drugi segment je veliko stekleno krilo, ki sprejema vase vse druge spremljevalne funkcije, kot so župnijski urad in samostanski prostori, pa tudi poslovno trgovske vsebine! S tem projektom je prikazan arhitekturni sistem v skrajnih mejah svoje rasti, kot ga definira koncept metropolitanske zgradbe." Kostrenčić, A., 2001: 87
Viri in literatura
Barišić, Z., 2002: Zgrade za obrazovanje u opusu arhitekta Zvonimira Vrkljana
(magistarski rad). Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb Barišić, Z., 2002: Trg kralja Petra Krešimira IV. u Zagrebu, Prostor, 1(23): 7791, Zagreb
Bešlić, T., 2000: Modernistička projekcija - nove mogućnosti tradicije. Vijenac,
8 (165), 29.06.: 20-21, Zagreb Blaganje, D., 1983: Prisustvo budućnosti - Princip Plečnikove kompozicije
fasade. Arhitektura-urbanizam, 23 (90-91):43-48, Beograd Kostrenčić, A., 2001: Iluminatorji prostorskega kolaža. AB-arhitektov bilten,
31 (151-152): 84-87, Ljubljana Krečič, P., 2000: Nesuđen Wagnerov đak. Nedjeljni vjesnik, 61 (18883), 04. 06.: 31, Zagreb
Krečič, P., 2000: U traženju novoga stila. Nedjeljni vjesnik, 61 (18883), 04. 06.: 32, Zagreb
Marasović, T., Gvozdanović, V., Sekulić-Gvozdanović, S., Mohorovičić, A., 1978: Prilozi istraživanju starohrvatske arhitekture. JAZU i Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Split Murray, P., 1978: Architettura del Rinascimento. Electa Editrice. Milano Prelovšek, D., 1986: Arhitekt Jože Plečnik 1872-1957. Katalog: Razstava v Ljubljani, Nacionalni center za umetnost in kulturo Georges Pompidou Pariz, Socialistična republika Slovenija, Ljubljana Šegvić, N. 1954: Le Corbusierova poetizacija arhitekture. Mogućnosti, 4: 231241, Split
Šegvić, N., 1983-1984: Ivan Meštrović i arhitektura. Arhitektura, 36-37 (186188): 2-9, Zagreb
1979: Franjevačka provincija presvetoga otkupitelja. Knjižnica zbornika
"Kačić" 5: 63-65, Split 1983: Aldo v. Eyck projekten 1962-1976. Akademie van Baukunst, Groningen 1995: Svetište i samostan Majke Božje Lurdske u Zagrebu: Kronologija i
valorizacija izgradnje. Natječajni program, Zagreb 2000: Jože Plečnik - Projekti i realizacije u Hrvatskoj 1909.-1956. (tekst:
Maleković, V.), katalog izložbe održane u Muzeju za umjetnost i obrt 06. -30. 06. 2000., Zagreb MBL - Arhiv crkve Majke Božje Lurdske, Vrbanićeva 35, Zagreb AARH - Znanstvenoistraživački projekt "Atlas arhitekture Republike Hrvatske
- XX. i XXI. stoljeće", Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu DAZ - Državni arhiv u Zagrebu, Opatička 29, Zagreb
dr Andrej Uchytil mag Zrinka Barišić Marenić dr Ariana Štulhofer Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska andrej.uchytil@arhitekt.hr zrinka.barisic@arhitekt.hr ariana.stulhofer@arhitekt.hr
2