ZMOT. uod. VI. Broj 30. U Zagrebu, 3. augusta 1934. Pojedini broi stoii 1.50 dinara Mons. Carlo Margotti, titulami nadbiskup Mesembrie i apostolski skoj, novan je goričkim nadbiskupom. »Osservatori Romano* — Rim. delegat u Grčkoj i Turskoj, ime- Mons. Sirotti i mi imamo naj- veću zadovoljštinu u imenovanju novoq nadbiskupa, koji dolazi iz najtalijanshije zemlje magne. iz — Ro- »Popolo di Trieste« — Trst. V GLASILO SAVEZA JUGOSIOVENSK1H EMIGRANATA IZ JUUISKE KRAJINE -x\ 'S * Istarski folklor i „talijanstvo,f Istre Otkako je Istra pripala Italiji nije dosada bilo u onim krajevima slavenskije manifestacije do one šio je nedavno priredjena u Puli. Ovo doduše zvuči paradoksno — ali je ipak tako. Čini se da su u dokazivanju talijanstva Istre iscrpljeni svi mozgovi i, ne znajuči više čega da se u tom poslu prihvate, udarišc zadnje vrijeme u — turizam. Prema pisanju grlatog lističa »Corriere istriano* organisuju se po Istri razne izložbe istarskog pejsaža, priredjuju se narodni plesovi i revije narodnih nošnja. Sve to pod lozinkom »Estate istriana* (Istarsko ljeto). A ne vide — slijepci, da je to »istarsko ljeto* za njih toliko tudje, toliko istarsko — slavensko, da i sami priredjivači gledaju u nj kao u nešto nevidjeno, kao u nešto što ni sa kojeg stanovišta ne mogu prepoznati kao svoje. Da se tim priredbama hoće dati života opustjelim i upropaštenim gradovima Istre — to je razumljivo, ali da se tim najslavenskijim elementima hoće dokazati talijanstva Istre — to može biti shvatljivo samo onim glavama, koje su — umjesto mozga — pune liktorskih fSnopića. Što se je još, osim stotinjak neznačajnih fotografija, na izložbi istarskog pejsaža prikazivalo mi ne znamo, jer je nijesmo ni 'vidjeli, ali jedno znamo sigurno, a to je da se je izlagalo sa svim mogućim opreznostima da ne bi na izložbi došao do izražaja odiozni »folclore schiavane*. A kakva još folklora, osim »šiavunskoga*, imade u Istri? Što se pak pejsaža tiče, jasno je svakomu da je Istra tipičan kraški kraj i da je iz-medju Krasa i Apenina golema razlika, što apsolutno ne treba izložbama dokazivati. Mnogo je, medjutim, značajnija i interesantnija revija narodnih nošnja što su je nedavno priredili u Puli. Baš ovih dana stižu nam vijesti sa više stranu kako milicijo-neri, u svojem presavjesnom nastojanju da sataru sve što nije talijansko, prevrću po seoskim škrinjama plijeneći i otimajući naše »korete, modrnc, ačerme, banavreke* i sve što je u vezi sa našom nacijonalnom prošlošću. U strahu su zaista velike oči. Istovremeno dok jedni plijene, drugi priredjuju reviju te iste narodne nošnje, muzičkih instrumenata i narodnih plesova, želeći time da dokažu kako je Istra talijanska. Jedva da bi to razuman čovjek mogao i vjerovati, ali da je zaista tako dokazuje nam mudri talijanski listić »Corriere istriano«, koji se — povodom te priredbe — ovako svojom mudrošću nadmeće: ’ »Narodne nošnje bit će potpuno vjerne i originalne u svim detaljima, a mnoge su od njih još u upotrebi. Te su nošnje pravi umjetnički rad (ovakove iskrenosti i objektivnosti mi još u talijanskoj štampi nismo sreli). Osim toga vidjet ćemo i originalne narodne instrumente uz koje seljaci još plešu, žale i pjevaju... Puljsko gradjanslvo je uvijek spremno i dira ga sve ono što tumači njegovo talijanstva. Tako ni priredba u Areni neće biti običan sastanak i izložba, već će to biti veli ka [demonstracija visoke istarske talijanske svijesti. To će biti novo duhovno rodjenje cjelokupnog istarskog naroda, koji će evokacijom starih običaja i stare pjesme povezati prošlost i sadašnjost čvrstim idealom i vjerom, koji su uvijek isti... « E se non ridi di che rider suoli? ... Dakle i ovom mudracu, koji je prije toga u više navrata vehementno i žučljivo napadao taj »šćavunski folklor«, treba sada ipak nekakova evokacija da baš ovim folklorom poveže prošlost i sadašnjost. Neka, medjutim, bude uvjeren da se ta prošlost i sadašnjost ne mogu ničim i nikada povezati, i jaz koji medju njima postoji neće ni »Corriere istriano* niti ikakovi »Comitati* nikada i nikakovim »evokacijama« ispuniti. Onaj koji misli »rosenizzam a« • za koje nema ni svojega naziva dokazivati talijanstva Istre, hvata se slamke, utapljaju-ći se u svojim vlastitim budalaštinama, la-kovomu pristaje još jedino ona naša narodna: Koga će Bog kazniti, najprije mu pamet oduzme. Nama je, medjutim, veoma milo što su se za talijanstva Istre počeli uzimati ovako-vi argumenti. Ti su bez sumnje najefikasniji. Uspjeh im je siguran. A i mnogo ih ima, te nisu ni izdaleka još iscrpljeni. Neka »Corriere istriano* zapita gospodina Mraka (Maracchi!) koliko ima talijanskoga u istarskom pejsažu, u istarskim narodnim nošnjamg, roienicama, sopilama, narodnim plesovima i običajima. To on veoma dobro znade. , . Time i jednom iscrpnom, dokumentiranom statistikom ubijenih, ispremlacemh, zatvorenih, konfiniranih i odbjeglih; ~alim jednim stvarnim i potpunim popisom spaljenih domova, ispražnjenih posujilntea, oskvrnutih crkava, zatvorenih škola, društava, porušenih spomenika, silom izmijenjenih naziva mjesta i fanuitjarntii imena — a i još mnogo čime, mogli bi se dostići takovi rezultati, da bi iznenadili » same pri-Tedjivače. — IVE BUNETAR U Julijsko} Krnjim puoaatstv© troši strahovito malo kruha INTERESANTNE KONSTATACIJE PRETSJEiDNIKA FAŠISTIČKE FEDERACIJE PEKARA statovati u svom govoru, da pučanstvo ne kupuje više kruha kao ranije, jer smatra da je kruh suviše skup i danas nije više kruh hrana, koja je neophodna. Luraschi je u tom smislu izrekao nekoliko konstatacija, koje se mogu tumačiti kao vrlo značajne s obzirom na stanje, koje vlada danas u Julijskoj Krajini. On poziva pekare neka pokušaju da mijese kruh, koji će biti dobar onako, kako je bio nekada dobar kruh, da bi se pučanstvo primamilo da ga kupuje i ako je skup. Treba da se »razbije nepovjerenje« kaže Luraschi. Da li je kod toga važno »nepovjerenje« ili nešto daleko teže, nešto što se ne da »razbiti«... Trst, jula 1934. — Dne 26 o. m. održan je u Trstu kongres Fašističke federacije pekara iz čitave Julijske Krajine. Predsjedao je onorevole Luraschi, pretsjednik te federacije za čitavu u Italiji. On je došao namjerno iz Rima, jer u redovima pekara Julijske Krajine vlada vrlo nepovoljno raspoloženje. Ljudi neće da kupuju kruha, pekari propadaju, onaj kruh, koji naredjuje vlada loše je kvalitete i tako skup, da ga pučanstvo ne može kupovati. To se jasno vidi iz govora, koji su izrečeni na kongresu, a koje citira i »Popolo di Trieste« od 27 o. m. Luraschi je sam morao kon- TRST SE JOŠ NIJE POMIRIO SA NOVIM STANJEM STVARI Trst, avgusta 1934. — Koncem prošlog mjeseca su održali skupštinu studenti Visoke komercijalne škole u Trstu i tražili su da im se prizna ravnopravnost sa ostalim sličnim školama u Italiji. Glavni razlog bi morao da bude taj »što u Trstu ima još mnogo da se učini, jer tu postoji još stari mentalitet i Tršćani nisu još došli do toga da vide kako se treba pomiriti sa novim stanjem stvari«, rekao je na toj skupšini dr. Karlo Fabrizi, povjerenik sekcije tršćanskog »Gufa«. »Radi toga što tu na gra- nici postoji još taj stari duh (i to u Trstu poslije 16 godina »oslobodjenja«) treba na svaki način dati jednake povlastice i tršćanskim studentima, kako bi mogli jače raditi na nacionalnom polju u toj zoni starih mentaliteta«. Studenti imaju pravo da traže ono što imaju i ostali studenti sličnih škola u Italiji, ali sigurno ni Tršćani nemaju krivo što se nisu još prilagodili novom duhu, jer taj »novi duh« im je oduzeo sve ono od čega su nekada dobro živjeli i čime su se ponosili. U RIMU SE ZGRAŽAJU ZBOG OPADANJA PUČANSTVA U TRSTU Jedan karakterističan članak rimskog »Giornale d’Italia« Trst, jula 1934. — Poznata je stvar, da tršćansko pučanstvo ne raste, više u onom razmjeru, kako je raslo ranijih godina. Glad, nevolja, besposlica djeluje tako, da se više ne rad ja onoliko novih stanovnika koliko ih se je radjalo ranije. Broj pučanstva opada. Dne 21 aprila 1931 registrirano je, da u Trstu ima 249.574 stanovnika. Dne 31 marta 1934 općina je pobrojila stanovnike i konstatovala, da ih ima svega 248.933. Opadanje je dakle znatno. To sve konstatuje i rimski »Giornale d! Italia« u jednom članku 26 o. mj. i predbacuje Trstu zašto ne rad ja vise novih stanovnika. Taj je članak napisan na jedan doista smiješan način. I na koncu završava ovako: »Tako se dakle grad, koji je oslobo-djen žrtvom najdragocjenije talijanske krvi, konzervira za domovinu«. »Giornale d’ Italia« valjda želi, da gladni i nevoljni Tršćani radjaju djecu samo zato, jer tako želi Duce. I zato u neku ruku predbacuje Trstu nezahvalnost zbog »oslobodjenja«... Trst bi sigurno bio sretniji i plodniji, kad do tog oslobodjenja ne bi bilo nikada došlo. FAŠISTI PUNE PRAZNE KASE GLOBLJENJEM 28.400 lira glob« za kriom čarenje šestero goveda Trst. august 1934. — Pred goričkim tribunalom su ovih dana osudieni Pr^n9 Kopač na 9600 lira globe. Anton Terček i Franc Pivk na 4.800 lira svaki, Stanislav Terček i Valentin Leskovec na 3.200 lira svaki, a Govekar Matei na 2.600 lira globe. Optuženi su radi pokušaja kriomčarenja goveda iz lugoslaviie: 1 to Kopač da ie u novembru prošle godine prokriomčario dva vola i iedmi kravu Anton i Franc Terček. Leskovec i Pivk za to što su prokriom-čarili tri teleta, a Govekar radi pomaganja. NA RIJECI OSUDE ZA KRIOMČAREN.IE DUHANA. Rijeka, augusta 1934. — Na Rijeci su osudieni Vito Goluia na 1.500 lira globe, Petar Rusniak na 700 lira. Vice Kalčić na 500 lira dobe. 10 dana zatvora ; stavben ie pod policijski nadzor, a Karlo Dans na 400 lira globe i plaćanje troškova. Prva dvoiica su osudjena radi pokušaja prenosa duhana iz lugoslaviie. a Kalčić i Daris radi 19 kutija zadarskih cigareta »Kalipso«. TALIJANSKE ČASNE SESTRE ZA FAŠIZAM Pred nekoliko dana u Rim ie došlo mnogo časnih sestara učiteliica Iz raznih trateva Italile. Časne sestre su bile svrstane u voine. redove, a predvodiene su ostalim vodlatna fašizma, nrošao isnred ulili kao ispred neke voiske 1 one su ga ponovno pozdravljale rimski. Naša slika to Hicdo orlkazuie. Mussolini je na austrijsku granicu poslao svoju vojsku... PREFEKT TIENGO U POSTOJNI Trst. 1 augusta 1934. — U subotu 28 itila posjetio ie prefekt Tiengo Postoinu. S ni ime ie bio fašistički potsekretar Won-drich i general Diamanti. Sazvao ie u općinu sve vlasti i okolišne načelnike općine, i tu im ie održao govor o potrebama, da se podigne tai pogranični kral iz razloga prestiža. Knezovi Hugo i Alfred Windischgraetz referirali su mu o drvnoi industriji na granici. a pojedini općinski načelnici o potrebama općina. Naredio ie seoskim načelnicima da obilaze često pojedine odlomke svoiih općina, kako bi se narod uvierio. da mu fašističke vlasti žele dobra i da se brinu o njemu. _______ FILODRAMATIČKA I KORALNA NATJECANJA BALILA U JULU. KRAJINI Velika pažnia posvećena našoi diteci sa granice. Trst. augusta 1934. — Balila organi-zuie -u zadnje vrileme natječaje pjevanja i diletantskih predstava po luliiskoi Krajini. kako bi se iz naših sela istislo i ono maio našega pievania i kako bi nadoknadili ukinute naše pozornice. U zadnjim natjecanjima sudjelovalo ie 29 ookraiinskih komiteta sa 2.264 člana u natječaju za koralno pievanie, a 72 komiteta sa 854 člana prikazala su 72 predstave. Te predstave Je viežbalo sa djecom 80 učitelja. Prve nagrade su odnijela društva sa Krasa.________________ TALUANSTVO ISTARSKE NARODNE NOŠNJE U FAŠISTIČKOJ ŠTAMPI U posljednjem broju našega lista donijeli smo opširan izvještaj o reviji slavenskih narodnih nošnja Istre u puljskoj Areni i u kupalištu Portoroze. U tom sftio članku prikazali svu infamiju te najnovije fašističke akcije, koja ide zatim, da prikaže kao talijanske naše slavenske istarske narodne nošnje. U »Corriere Istriano« od 26 o. m. izišao je prikaz priredbe u Portoroze, pa se'u tom članku medju ostalim kaže i ovo: »Istarske narodne nošnje pokazale su na jasan i čvrst način kako biljeg Rima nije izbrisan niti stoljećima u ovoj pograničnoj zemlji i kako je utjecaj Venecije učinio uljudjenim 1 najzabačenljc djelove u središtu istarskog poluotoka.« Kako vidimo, fašistička štampa ne ustručava se niti pred najkolosalnijim tvrdnjama, kad se radi o falsifikovaniu činjenica. Najednom je pronašla, da je u slavenskim narodnim nošnjama Istre ostao trag starog Rima i Venecije. A kad joj bude to konveniralo tvrdit će, da su se Slaveni u j Istru doselili pred par stoljeća zaslugom ! Austrije, koja je htjela da izbriše talijanski karakter Istre. Koliko je puta do sada u tom smislu pisao i sam »Corriere Istriano«! NOVI UČITELJI RRO'IZAŠLI IZ GORIČKOG UČITELJIŠTA i Gorica, jula 1934. — Listovi javljaju imena novih učitelja, koji su ove godine svršili goričko učiteljište. Citiramo ta imena prema vijesti »Popola di Trieste* od 26 o. m.: Bertuso Anna, Bombi Alfredo, Cescutti Amalia, Ciuffarin Anna, Ciocchiatti Giovanni, Colla Eleonora, Di Lenardo Antonio. Di Lenardo Maria, Cocevar Francesco, 1 Legisa Cvetka, Maffei Vittorio, Marega Carlo, Obizzi Oliviero, Orsini Adriana, Perco Carmen, Piemonti Giovanni, Sdri-gotti Giulio, Tavčar Francesca, Travan Vanda, Vodopivec Emilia, Zuanni Chiara. SEDEJEVI! NADBISKUPSKU STOLICU U GORICI ZAUZIMLJE NADBISKUP CARLO MARGOTTI TALIJAN IZ MUSSOLINIJEVE ROMAGNE Sedei Brzo će hiti dvije godine što ie umro ubijen od bola i razočaranja naš veliki vladika. gorički nadbiskup Sedei Ne ćemo ponovno iznositi sve motive njegove tragedije. Njegova je sudbina svima nama uvijek pred očima. Od njegove smrti goričkom ie nadbiskupijom upravljao apostolski administrator Giovanni S’rotti. bivši rektor koparskog sjemeništa. Čovjek koji je bio postavljen da vodi goričku nadbiskupiju, da bi likvidirao ono, što je u njoj slavenskog ostalo poslije Sedejeve smrti. Ne bi se moglo reći. da Sirotti nije dobro svoju zadaću Izvršio. Dogodjaji posljednjeg vremena to dokazuju. Ali ipak nije se dogodilo ono što je on očekivao i što‘ su očekivali njegovi intimni prijatelji u vodstvu fašizma Julijske Krajine. On ie učinio mnogo u duhu fašizma, ali ipak nije postao goričkim nadbiskupom, ma da ie bio uvjeren, da će to postati. On ie u svoje vrijeme bio nabavio već i tri biskupske mitre, ali mu neće služiti, bar ne za goričku nadbiskupiju. Za nadbiskupa u Gorici postavljen je jedan Talijan Iz stare Italije, rodien u Ro-magni. koja je dala Benita Mussolinija. Gorička nadbiskupija nije dakle dobila Sirot-tija za nadbiskupa ali ie nažalost ipak dobila za šefa jednog Talijana, koji naše krajeve ne pozna, koji nema nikakvog kontakta s našim narodom, koji je od tršćanske fašističke stranke pozdravljen kao velika nada fašizma I ako. dakle nije Sirotti dobio tu veliku čast ipak je Gorica dobila za glavara crkve čovjeka, koji neće fašizmu zadavati brige. Malo nas mogu utješiti glasovi štampe, koja kaže. da novi gorički . nadbiskup zna hrvatski. Kad bi se pitanje crkvenog šefa u Gorici bilo rješavalo onako, kako ie ispravno s crkvenog gledišta, onda ne bi tamo bio poslan čovjek iz Ro-magne kod tolikih domaćih odličnih svećenika, koji bi bili sigurno dostojni nasljednici velikog Sedeja. I ako će dakle naš narod odahnuti na viìest da Sirotti niie postigao ono, što ie želio, ipak. on se ne veseli imenovanju Margottila. Naš narod vidi u tom imenovanju nov politički potez, koii ne može biti u njegovu korist. Očekujemo zato s tim većim interesom nastup novog nadbiskupa i njegova — djela. _ Papa je imenovao novog goričkog nadbiskupa »Osservatore Romano« od 27 o. mj. Javlja: »Njegova svetost naš gospodin se je dobrohotno udostojao premjestiti metropolitanskoj crkvi u Gorici njegovu ekselcnciju mons. Carla Margottia, titularnog nadbiskupa Mesembrie, apostolskog delegata u Turskoj i Grčkoj«. Administrator goričke nadbiskupije mons. Giovanni Sirotti sazvao je 27 o. mj. metropolitanski kaptol, da ga informira da mu je njegova ckselcncija kardinal Raffaele Rossi, sekretar konzisto-rijalne kongregacije pismom od 26 o. roj. javio da je Sveti Otac Papa imenovao Njegovu Ekselcnciju Carla Margottia nadbiskupom goričkim. Čim je u Goricu stigla vijest o imenovanju novoga nadbiskupa mons. d_r. prof. cav. Giovanni Tarla© uputio je mons. Margottiu ovaj telegram: »Kaptol i Kler saznali su sa živom radošću za premještenje vaše ekselen-cije u Goricu. Dok podnosimo duboko poklonstvo, izjavljujemo, da želimo biti vjerni i smjerni sinovi, koji će slušati i slijediti svete direktive novoga željenoga pastira«. »Idea del Popolo« piše o Sirottijevoj »radosti« Službeni organ goričke biskupije »Idea del Popolo«, koja je izišla 27 o. ' mj., u izvanrednom izdanju donosi sli-| jedeći izvještaj mons. Sirottia: »Radostan sam, što mogu da objavim časnom kleru i puku nadbiskupije, da se je Nje-, gova Svetost Naš Gospodin Pio Papa XI ! dobrohotno udostojao premjestiti u Goricu Njegovu Ekselenciju mons. Carla I Margottia, titularnog nadbiskupa Me-! sembrie apostolskog delegata u Turskoj ; i Grčkoj. Doskora ću dati dispozicije o * detaljima proslave radosnog dogodjaja, i a sada pozivam sve vjernike da zahva- _le, Gospodinu, što im je darovao željenoga pastira«. Mons. Sirotti naredio je svim župama u Gorici, da zvone zvona u znak radosti zbog imenovanja novoga nadbiskupa u trajanju od četvrt sata. Prošle nedjelje u Gorici u kaptolskoj crkvi i u ostalim crkvama pjevan je Te Deum. Novi nadbiskup imao bi svečano da udje u Goricu u prvoj ili drugoj sedmici septembra. FAŠISTIČKA ŠTAMPA POZDRAVLJA ODUŠEVLJENO NOVOG NADBISKUPA . Fašistička štampa pozdravlja oduševljeno novog goričkog nadbiskupa, pa i tako »Piccolo« od 28 jula donosi čla-jnak, u kojem kaže: »Shvaćamo i dijelimo radost patriotskog pučanstva Gorice zbog imenovanja Njegove Ekselencije Carla Margot-, tia na najviše crkveno sjedište Julijske Krajine. Odlični prelat, kojega je Sveti Otac imenovao knezom nadbiskupom Gorice, visokog je duha i čvrst svećenik i Talijan, čije romanjolsko porijeklo znači privilegij jednog plemenitog i lojalnog karaktera. Njegova Ekselen-cija Margotti znati će brzo da povrati biskupijama Julijske Krajine ono duhovno jedinstvo, koje svi katolici traže na sav glas već od prvog vremena za dobro nepodjelive crkve i talijanske države«. (Prema onome, što piše »Piccolo« očito je, da se novom goričkom nadbiskupu pripisuje’ vodstvo crkve u čitavoj Julijskoj Krajini, pa je opravdana sumnja, da bi on imao da riješi i pitanje sukoba u tršćanskoj biskupiji.) »Popolo di Trieste« piše 28 jula na uvodnom mjestu medju ostalim i ovo: »Odmah poslije važne odluke, kojom su teritorijalne granice religiozne administracije uredjene tako da se poklapaju sa političkim granicama, osjetila se hitna potreba imenovanja novog nadbiskupa. U periodu privremene administracije crkvenog sektora goričke pro- vincije, koja je započela novembra 1931 mons. Giovanni Sirotti, koji je došao iz Kopra, imao je prilike da se učini poznatim i cijenjenim zbog svoje jasnoće duše, zbog njegove izvanredne skromnosti i prijaznosti njegovih manira, kao i živim intelektom, što mu je sve pribavilo u vrlo kratko vrijeme široke simpatije, koje su izlazile iz granica čisto religioznog terena. Goričani su se naučili da ga vole zato i u prvom redu, jer je pokazivao otvorene osjećaje talijanstva i pristajanja uz novu duhovnu klimu, stvorenu najprije fašističkom revolucijom, a zatim konkordatom. Mons. Sirotti, protiv kojega su se više nego jedamput digli mračni manevri s preko granice, znao je uvijek da u tom našem delikatnom gradu održi visoko prestiž svog religioznog mandata, a da nije nikada zaboravio u nijednoj prilici svoje čvrste osjećaje. Nesumnjivo je da se danas u rasta-janju goričkog puka sa mons. Sirottiem opaža trag žaljenja. Ali mi mislimo da je naj laskavi ja premija za njegovo djelo u onome, što on vidi danas i što vidimo mi u imenu i imenovanju novog nadbiskupa, koji dolazi iz one snažne i naj-talijanskije zemlje Romagne, koja je dala cvijet boraca u ratu za oslobođje-nje i koja je iznijela iz svojih toplih grudiju novog genija latinske rase: Ducea. NASLJEDNIK SEDEJA „POZNATOG PO ANTITALIJANSKOJ POLITICI” Tršćanski »Piccolo« kaže u članku 28 lula: »NJ. E. Margotti naslijedio je u Gorici Slavena mons. Sedeja, umrlog 1931 godine, ponzatog po ujegovol antitaiilanskoj politici u pograničnim krajevima. Od 1931 do danas nadbiskupiju ]e vodio mons. SJ-rotti, apostolski administrator, čl]a ]e efikasna akcija doprinijela sretnom rješenju raznih od mnogih problema goričke nadbiskupije«. OSEBNOST NOVEGA GORIŠKEGA NADŠKOFA »Slovenec« od 31 julija piše: »Carlo Margotti je rojen dne 22 aprila 1891 v Alfonsine (pri Ravenni) ; kot duhovnik je pripadal bolonjskoj nadškofiji, kjer je nekaj časa služboval, nakar je bil poklican v Rim. Prevzel je važno službo pri kongregaciji za vzhodno Cerkev. Kat tak se je udeležil julija 1925 kongresa za študij vzhodnega bogoslovja v Ljubljani. V skupini, kjer so fotografirani v »Bogoslovnem vestniku« 1926 predsedniki in predavatelji kongresa, je tudi slika nadškofa Margottija. Na kongresu je imel strokovno predavanje o razmerju Codexa in vzhodne cerkvene discipline. Lota 1926 jo bio imenovan še posebej za tajnika komisije za Rusijo. Kot član te važne kongregacije in komisije je imel priložnost, spoznavati razno narode, posebno pa Slovane. Pri tom mu je zelo dobro došlb njegova izredna sposobnost za jezike: srbohrvaščine se je naučil prav dobro. V Rimu je bil znan po izredni previdnosti in taktnosti. Sv. oče Pij XI. mu je gotovo radi tega poveril leta 1930 delikatno misijo apostolsega delegata za Turčijo in Grčijo in ga imenoval ob toj priliki za naslovnega nadškofa mesembrinskega; rezidi-ral jo v Carigradu, obenem pa je imel svo; urad tudi v Atenah. Kakor vidimo, so bile njegove dosedanje službe pretežno diplomatskega značaja. Ako ga je sv. oče poklical s tako važnega mesta, kakor je služba delegata v Carigradu, za goriškega nadškofa, je gotovo hotel s tem pokazati svojo posebno pozornost za goriško nadškofijo. Msgr. Margotti jo mož obsežne teološke erudicije in vajen dela v kuriji kakor tudi diplomatskih metod. Bog mu daj milost, da bi mogel storiti v Gorici mnogo dobrega in da bi se izkazal pravičnega Slovencom, ki tvorijo veliko večino njegovih vernikov«. NADBISKUPSKA PALACA U GORICI Na oročeliu palače lasno se vidi napis »W ITtalia A morte Sedey» novemu GORIŠKEM NADŠKOFU Ljubljanski katoliški dnevnik »Slovence« piše na uvodnem mestu 31 julija: Goriška nadškofija je po nekako dvein-polletnem začasnem upraviteljstvu dobila zopet nadpastirja v osebi monsignore Karola Margottija, ki je dozdaj kot naslovni nadškof opravljal važno funkcijo papeže- : vega odposlanca v Turčiji in Grčiji. Častita goriška stolica, ki uživa prvenstven položaj mod škofijami Julijske krajine in je bila vodno zasedena po dostojanstvenikih najve-fjih osebnih zmožnosti in ugleda, ima sedaj pravega škofa. Tako je v cerkvi na Goriškem vpostavljeno v duhovnem upravnem ' življenju tisto normalno stanje, ki je predpogoj za vspešno in po stalnih smernicah uravnano dušno pastirstvo. Zato moramo s tega stališča pozdraviti imenovanje nadškofa, ki pomeni konec izrednemu stanju, v katerem se je goriška škofija nahajala po smrti nadškofa dr. Sedeja, ko je legel v grob cerkven knez ogromne avktoritete, svetega življenja in neomajne odločnosti v obrambi pravic Cerkve, katoliških načel in njemu zaupanega ljudstva. Goriška nadškofija je po večini svojih vernikov slovenska in je bila dosedaj skoro vedno po slovenskih cerkvenih dostojanstvenikih zasedena. Po narodnosti je tako srečno v dve kompaktni skupini slovenskih dekanatov na eni in italijanskih na drugi strani razdeljena, da v njej ni bilo do preobrata leta 1918 nobenega spora v cerkvi, kar se tiče narodnostnega vprašanji. Oba naroda sta imela svojo domačo duhovščino, verski pouk in versko življenje v svojem duhu in jeziku, bili so zadovoljni Slovenci in Italijani, in v dušnopastirskem pogledu je bilo narodnostno vprašanje v tej škofiji 'rešeno naravnost vzorno. Najvočji dokaz za to jo dejstvo, da je mogel s korenito spremembo režima, ko je goriška dežela prešia iz avstrijske oblasti pod italijansko, ostati na nadškofijski stolici Slovenec, ker mu nihče ni mogel očitati niti najmanjše pristranskosti in neobjektivnosti in ga je verno italijansko ljudstvo prav tako podpiralo kakor Slovensko. Sveta stolica mu je večkrat izrekla svoje največjo priznanje in ni ugovarjala proti smernicam dušnega pastirovanja, kar se tiče jezika, ki jih je bil skupaj z o-stalimi škofi Julijske pokrajine izdal z ozirom na spremonjone razmere. Le njegova skrajna pravičnost, ki ni mogel vreči nanjo sence niti najhujši sovražnik, združena z neizprosno doslednostjo in apostolskim pogumom, kadar je bilo treba braniti večno stališče Cerkve napram političnim opetitom raznih strank in oblastnikov, je bila vzrok, da so zastonj butali vanj valovi strasti, ki so hotele iz Cerkve napraviti slepo orožje modernega nokrščanskega lažinacionaliz-ma. Po smrti nadškofa dr. Sodeja. ki mu ni bilo lahko najti naslednika enake pravičnosti in odločnosti, se je fašistični režim čutil sproščenega, da z vso njemu svojsko brezobzirnostjo začno izpodkopavati temelje zdravega, resnično katoliškega verskega življenja, katerili se pod pokojnim dr. Sedejem ni smel dotakniti. Pri tem je bilo fašizmu v pomoč izredno stanje začasnega npravi-teljstva nadškofije, ki ni imelo ne zadostnega ugleda no volje, da bi se uprlo itali-janizacijskomu načrtu rež:ma in jo nasprotno to težnje s svoje strani, kolikor je le moglo podpiralo ter v neredkih slučajih' celo dalo za take načrte vzpodbudo, tako da sl jo zaslužilo v glasilu primorskega režima po pravici pohvalno odliodnico. Mi smo so v našem listu opetovano bavili s tem žalostnim vprašanjem in ga s stališča narodnega prava, cerkvenih principov in katoliškega čustva žigosali in se no bomo več ozirali nazaj, kor upamo, da jo s koncem začasnega upraviteljstva in nastopom novega nadpastirja konec tudi napakam in krivicam, ki so se pod, začasnim stanjem storile Cerkvi zvestemu katoliškemu prebivalstvu slovensko krvi v tej škofiji. Moramo pa resnici na-ijubo vsaj v glavnih potezah, ne da bi preiskovali, na kateri strani je krivda, ugotoviti, da se je pod začasnim upravitoljstvom začel izpodkopavati konkordat vsaj po duhu, ker so jo pojavila težnja, da se slovenskim faranom dajejo dušni pastirji, ki niso njego-vega jezika in rodu, in so je v onem sluča-u dejansko brez’pravega vzroka odstranih slovenski župnik, da da mesto italijanskemu. Začelo so je nadalje poitalijančenvanje A-lojzijevišča, ki je ustanova slovenski: duhovščino, in so se v goriškem bogoslovju začeli brezobzirno preganjati slovenski profesorji na podlagi osebnih ovadb in antipatij tor zastrupljati solidna katoliška vzgoja duhovništva na ljubo načelom poganskega na' cionalizma, ki poraja po Evrop! tako žalostno sadove. Skuša se tudi onemogočiti verski pouk mladino v materinem jeziku in so prepoveduje slovensko nabožno petje ter namerava izbrizati zadnja slovenska beseda cerkvenega obreda. In končno ne smemo P°' zabiti, da se trije duhovniki, dva Slovenca in en Italijan, nahajajo v konfinaciji, ne da bi javnost vedela, kai so oziroma če 6° sploh kaj zakrivili. Novi nadbiskuD Margotti Sveta stolica, ki so ji razmere na cerkvenem področju Julijske Krajine dobro znane, je z imenovanjem pravega in rednega nad-pastirja na goriški stolici končala stanje, ki ze po svojem začasnem značaju ni moglo tako krepko držati v rokah krmila dušnega pastirstva v deželi, kjer fašistični režim in njegovo metode zahtevajo voditelja cerkvenih zadev, ki s potrebno previdnostjo in modrostjo združuje toliko načelne trdnosti in odločnosti v danem trenutku, da lahko takoj prepreči ono usodno vmešavanje posvetno oblasti in njenih strankarskih nacionalističnih svetovnonazornih in političnih ciljev v cerkveno upravo, ki označuje po Vsem svetu fašizem. Čeprav je bila naša upravičena želja, da zasede goriško stolico dostojanstvenik, ki bi mogel že po _ svoji krvni vezi z večino svojih vernikov biti eno, tako da bi jih tem bolj mogel braniti pred fašističnim raznarodovalnim nasiljem, ki iz-podkupuje tudi temelje katoliške morale in krščanske kulture — novega nadpastirja prisrčno in z največjim spoštovanjem, ki smo mu ga kot verni sinovi Cerkve dolžni, po-zdravi jam o — to tembolj, ker uživa nad-škof Karel Margotti sloves plemenitega m lojalnega človeka, ki pozna srbohrvatski jezik in je kot prijatelj vzhodnega cerkvenega vprašanja pokazal ljubezen do Slovanov. Slovenci smo videli v škofih naših pokrajin vedno prve zaščitnike pravice, bili so nam očetje, mi pa smo jim zato vračali ljubezen in neomejeno zaupanje ter'jim po-verjevali našo pravdo. Zato .tudi v novem nadpastirju goriške nadškofije, ki nam ga je dal sveti oče, vidimo od Boga poklicanega varuha najvdčjih verskih in moralnih dobrin slovenskega ljudstva ter njegovih od Boga danih mu naravnih pravic. Vročo prosimo Boga, da mu na stolici, kjer mitra v resnici pomeni le pozlačeno trnjevo krono, bogato nakloni milosti modrosti in moči ter poguma, in upamo, da ne bomo razočarani. Ad multos annosi GORIČKI NADBISKUP MARGOTTI GOVORI HRVATSKI Zagrebački katolički dnevnik od 3f o. m. donosi povodom imenovanja novog goričkog nadbiskupa: Novi nadbiskup kao poznavalac slavenskog: istočnog obreda govori i hrvatski. GORIŠKO BOGOSLOVJE UKINEJO? I to sa marinski oficiri... TRIJE POD STROGIM POLICIJSKIM NADZORSTVOM Že zdavnaj so podrli stavbo našega kulturnega in gospodarskega napredka, ponižali šolo in pavperizirali kmeta in delavca, vendar ne najdejo miru in iščejo s histerično nestrapnostjo, kje bi bilo še kaj takega, da bi se zatrlo in prepovedalo^ Odkar so to pomlad dvignili gonjo proti tržaškemu škofu, češ da dela težkoče raznarodovalni akciji, piše kronika že mnogo novih dogodkov, ki se ne smejo pozabiti. Najbolj kričeč je pač dogodek z bogo-i slovnim učiliščem v Gorici. Dva profesorja sta konlinlrana_ v lepi deželi Umbriji, trije pa pod strogim policijskim nadzorstvom v sami soinčni Gorici, da ne smejo nikamor ven na I počitnice. Ordinacije absolventov, pripadajočih tržaški in poreški škofiji, so bile od kompetentnih višjih oblasti za nedoločen čas ustavljene; samo goriški administrator je imel svobodno roko ter je dal svoje kandidate ordinirati v Vidmu, izločivši enega Furlana za kazen, ker se je bil izjavil ob neki priliki v prilog škofa Fogarja. Zdi se, da je neka tendenca, da se goriško centralno semenišče, kjer se je vzgajalo okrog 80 bogoslovcev, sploh razpusti. Druga tendenca bi se zadovoljila z izločitvijo latinskega učnega jezika, ki naj se raje vpelje med kmeti, kadar hočejo v čast božjo katero zapeti. (»Slovenec«) v v DUETE OD DESET GODINA SPASA VA OD UTAPLJANJA TALIJANSKOG MORNARIČKOG OFICIRA »Ii Piccolo di Trieste* od 29 jula o. g. donala iz Pule ovaj dopis: »Jolanda Bataglia, dijete od 10 godina, kupala se u Valelungi. Blizu nje se kupao jedan poručnik ratne %wrnarice, ah, kako 1 inje znao da pliva počeo je da se utaplja. { Mala Jolanda je brzo skočila i velikom mukom uspjela da. izvuče iz mora i tako da spasi toga oficira. Svi se dive mladoj spasiteljici*. A mi se divimo i tom oficiru talijanske ratne mornarice, jer sigurno nema na svijetu ni jednoga pomorskog oficira, koji bi preživio tu sramotu. A Talijanima iz Zadra preporučamo da daruju ratnim brodovima pojase za spašavanje, a ne nekakove kamene pandže trogirskih lavova. SLOVENSKA NABOŽNA PESEM — ZLOČIN Okrožnica goriške kvesture prepoveduje vsako slovensko Slovenski napisi na cerkvenih nabožno petje izvan cerkve — zastavah in band erah morajo prepovedal hrvaški jezik Začetkom julija so bili vsi župniki goriške provincije poklicani na županstvo. Tam so jim prebrali okrožnico goriške kvesture z dne 28. junija t. 1., št. 07626 Gab. Okrožnica prepoveduje vsako slovensko nabožno netie izven cerkve (fuori dei locali destinati al Culto). To velja zlasti za slučaj procesije, seveda. Milostljivo se pa še dovoljuje nri nrocesiii slovensko moliti. Okrožnica določa dalje, da je od 1. septembra naprej prepovedan vsak slovenski napis na zastavak in banderih. Dosedanji slovenski napisi se morajo popolnoma odstraniti, iz-čupati (sricamare), ne morda samo pokriti. Kdor bi se določbam tega fermana kaj protivil, ga je naznaniti kvesturi. Reški škof Santin je v juniju izdal okrožnico na župne urade, v kateri prepoveduje izginiti — Reški škof Santin v cerkvenih funkcijah vsako rabo ljudskega jezika v cerkvenih funkcijah (krstih, pogrebnih itd.). V Trstu je pri Sv. Ivanu vsako leto procesija v nedeljo po prazniku sv. Janeza Krstnika. Letos je kvestura prepovedala vsako slovensko petje pri tej procesiji. Opuščeni so bili tudi evangeliji in je sploh procesija naredila klavern vtis na ljudstvo. V isti župniji je prefektura udarila po organistu; črtala je iz občinskega proračuna neko vsoto, namenjeno za organista, to pa zato, ker se pri nedeljskih mašah ni še odpravilo vse slovensko poétje. Enako so udarili organista v Rojanu. V Nabrežini je imel župnik namesto bire plačo od občine. Letos mu je občina samovoljno ustavila plačo zato, ker ni še odpravil vse slovenščine iz cerkve. (»Slovenec«). Poročali smo že, dà po vsej deželi tro-sije med otroke laške molitvenike (molitvenik »Lemie preghiiere«) izdane od raznoro-dovalne organizacije v ta špecielni namen. Otroke, ki ga ne nosijo v cerkev, kaznujejo s tepenjem, zaporom ali globo. Duhovnike, ki zahtevajo od otrpk rabo slovenskih molitvenikov, kličejo ria odgovor pred obla-stva. (»Slovenec«) »Piccolo« je poveo akciju da pojedina poduzeća uzmu u zaštitu po jedno selo i da uz cijenu od 6.000 lira uzdržavaju po jedno zabavište. Osim toga »Piccolo« zagovara da se svakom radniku obustavi prigodom isplate po jedna lira i da se tako od tih prisilnih priloga uzdržava po jedno zabavište. Jedno poduzeće od 5.000 radnika moglo bi, kaže »Piccolo«, da uzdržava jedno zabavište. Tako će radnicima odbijati i za »Ita-liu redentu«. Kako će to primiti radnici, kojima već oduzimlju dobar dio plate za razne fašističke ustanove, to je drugo pitanje. Narod u Istri mora da kupuje puške baiilama OPĆINE SU PRISILJENE DA DAJU PRILOGE Pula, augusta 1934. Pokrajinski komitet zd balile pozvao je sve opčine da dadu priloge za kupovanje pušaka baiilama. Več su se odazvali načelnici Svetvičenti, Dekani, Roča, Vižinade i Novigrada, a i ostali će poslati priloge ovih dana. Na svakoj pušci će biti urezano ime jednog palog vojnika ili fašiste i s tim puškama će 3 septembra otići u Rim pred Ducea. Uzdignutim puškama (e položiti zakletvu i poslušnost Mussoliniju ' režimu. Na taj način je narod prisiljen da kupuje te puške, sa kojima će učiti djecu da pucaju na svoju rodjenu braću i roditelje, kojima su prodali zadnje marvinče na dražbi za porez, kako bi se mogle kupovati i or«-kove stvari. Djački konvikt u Tolminu — ustanova za odnarodjivanje naše djece FAŠIZAM POSVEĆUJE TOJ USTANOVI OSOBITU PAŽNJU Trst, augusta 1934. U Tolminu postoji muški i ženski konvikt za djake srednjih škola. Ministarstvo prosvjete i fašističke vlasti posvećuju osobitu pažnju tom konviktu, jer, mu je svrha da odnarodjuje našu djeru. Mnoga djeca iz Julijske Krajine uživaju potpuno besplatan stan i hranu, a da ta djeca dobiju potpuno fašistički odgoj pomiješana su sa djecom iz ostalih krajeva Italije. Prošle školske godine je bilo u muškom konviktu stotinu djece, a podjeljeni su u pe četa. Svakog dana iza pet sati po podne vježba ih jedan balilski učitelj’, kako bi i s te strane dobili fašistički odgoj. Konvikt je posvećen uspomeni Franca Skodntlca iz Kanala, bivšeg učitelja za njemački jezik kralja Umberto. Pri koncu školske godine je došao u inspekciju pokrajinski nadzornik Paroli i pred njim su pitomci morali da pokažu što su postigli kroz zadnju godinu. Izvjestitelj »Piccola* piše iz Tolmina tom zgodom vrlo pohvalno o talijanskim uspjesima u tom zavodu, i medju ostalim veli: »Mladići pučkojezičnih familija (famiglie vernacole) iz granične zone odrasti će medju tim omladinskim talijanskim društvom i tu će potpuno upiti duh, običaje i osjećaje talijanske. — Radi posebne brige koja im se ukazuje ti drugorodni mladići se osjećaju isto tako kao da su u bilo kojem gradu Italije*. Uz konvikt »N. Tommaseo* u Zadru, eto i ovaj u Tolminu vrši na isti način u-logu odnarodjivanja naše djece. ASIMILACIJSKA AKCIJA VIDEMSKEGA NADŠKOFA N0GARA Tudi v kanal ski dolini Videmski nadškof Nogara je raztegnil asimilacijiski pritisk na Kanalsko dolino, čeprav je ob prevzemu dekanata slovesno zagotavljal, da bo pustil ljudi pri miru. Njegovo besedo so pojedli drugi... Dočim se po Italiji mladina uči mnogo latinskih formul (očenaš, vero itd.), zahteva on, naj se v Kanalski dolini uči te formule po laško. Očividno je »za vse enaka pravica«, horror paternae linguae ... POJAČANA AKCIJA „ITALIE REDENTE” Trst, avgusta 1934. — Centralni ured »Italie redente« izdao je bilansu za god. 1932. Iz bilanse i Iz izvještaja se vidi da u Italiji postoje 23 komiteta, a od toga u Julijskoj Krajini tri i u Zadru jedan. God. 1932 je Trst pridonio 76.000 lira, Pula 25.000, Gorica 2.209 Ura, a Zadar 776 lira. Te godine je u Trstu darovala »Assicurazioni Generali« 40.000 lira, vojvoda d’Aosta 12.000, Općinska štedionica 8.000, kontesa Segre 3.500 lira itd. (Ti prilozi su uračunati u onih 76.000). Za Pulu ne piše ko je darovao tih 25.000, ali sigurno ih nisu dobili javnim sakupljanjem. SV. NAZARIJ INKOPERŠČINA Da po svoje proslavi k'opcrskega patrona Sv. Nazarija je zbral neki Domenico Venturini snop »patrijotičnih» in »historičnih« spominov in zavijanj ter ž njim lopnil v tržaškem večernem »Picolu« po naši istrski raji. Ker je pa ta .gospod izliv svoje znane mržnje do našega rodu debelo podpisal, mu precej povemo, da s tem ni njegov članek v treznih očeh prav nič pridobil, ampak nasprotno je slučajno le še izgubil; znano je namreč, da so po BoneČanskcm . nazivali »venturine« neke slovanske doseljence; in ne gre hvala onemu, ki psuje svoje pred* nike tudi če so dotičniki bili toli »srečni« da jim je beneška oblast kar sproti storila pozabiti njihova prejšnja »barbarska« imena. Posebno lepo in ugodno, da je bilo v Kopru pred 15 stoletji za časa Sv. Nazarija, ko so trdno obzidano mesto na otoku obdajali kršati gozdovi, bujni vinogradi in lepa Polja ter globlje morje — pripoveduje obširno gospod D. V. - in velike ladje so prevažale v Romanijo hrastove, žito; kamenje, volno, olje itd. pač vse_ kar mu njegova fantazija narekuje ali istočasno nam tudi priznava da so v Raveni tedaj gospodarili Gotje a v utrjeni Koper je pribežal sam ve-lemožni patrijarh oglejski z vsem svojim cerkvenim spremstvom! No bilo je po mnenju omenjenega zgodovinopisca vsekako prijetno živeti za visokimi zidovi koperski-mi, ker bogataši so si zidali tam sijajne pa-lače in nad vratmi točilnic ie visela oljka, znamenje za belo vino in brinje za crno vino. Posebno lepo je bilo pač .rat po svidbj koperskih patriotov, ko ni bilo še barbarskih Slovanov v Istri! In ob tem času je imelo srečno kopersko mesto svoje grško ime; Aegida, še predno so ga imenovali po grškem carju Justinopo-lis; vsa Istra je namreč pripadala iztočnemu rimskemu carstvu grškega Bizanta, ter jc povsod zavladal grški jezik, grški duh in I grški običaj. Vse je bilo torej grško nadah-njeno in tudi skromni Sv. Nazarij rodom iz Bost pri Marezigah je bil »Greco r o m a-no« nas zagotavlja gosp. D. V„ (torej ni-kak Slovan, kakor so napačno učili neki slovenski duhovniki). Ali to ponovno povdarjanje starega ko-perskega imena Egida zanima tudi nas. ker nam posebej pojasnjuje izvor našega imena Koper oziroma Kopar. Grška egida pomenja namreč nekaj kozjega, kar se bi latinski glasilo capris in ta beseda je zopet povsem slična našemu imenu Koper. Jako podučen je v tem in še v drugem obziru koperskl pisec Pavel Vergerij, ko piše leta 1391 nekom hudomušno o tem: »Morda je bil to kozji otok (insula caprarum); sicer ni lasno od kod prihaja ime Aegidc, ki pomenja kozjo kožo, gotovo pa je da imenujejo bližnji Alernani in še drugi prebivalce tega kraja po kozi (a caprae nomine). Toda Gotje katerim pravimo sedaj Slovani (Sciavi) in so najbližji, jih imenujejo po sličnosti latinskega beseda koze (caprae) z grškim nazivom Coprum, kar znači blato ali govno; bodisi da to mesto tako izgleda videno iz daljnega morja, bodisi da mislijo pri tem na oni najkrajši pristop iz kopnega v mesto preko smrdljivega močvirja po ozki stezi, kjer noga stopajočega po nezadostno naloženih kamnih z vsakim korakom vzdiguje le novi smrad«. Torej na kratko povedano nekdanji Gotje, ki so vladali v Italiji za časa Sv. Nazarja, a so se kasneje prelevili v Slovane imenujejo še vedno mesto Kopar po nekih kozah kakor nekdanje bizantinske oblasti. Nam zadostuje to, v ostale opazke starega koperskega pisatelja Vergerija iz 14. stoletja se ne spuščamo, in hvala gospodu Venturiniju, da nas je na to zanimivost opozoril; sedaj tudi lažje razumemo kako je prišla ona prostula koza celo v istrski grb! Pa vrnimo se k Sv. Nazariju, svetniku iz koprske okolice, rodom iz Bost pri Ma- rezigah, ki je pa bil samo »grecoroman« in torej nikakor ne slovanskega roda. Lepo opisuje gosp. D. V., kako se je pobožni Nazarij poslavljal od svojega rojstnega kraja in ob žvrgolenju premnogih ptičev vračal skozi lepi gozd v svoj razkošni Koper. Radi mu verjamemo kako lep je bil oni gozd in kako rajsko ono petje, ker takrat niso še bili iztrebili nikaki Benečani najlepše istrske gozdove in na Voltro niso še prihajali meniki iz Lida loviti ptice! A blaženi Nazarij še očaran po razgledu na morje in,na ljubljeni Koper ga je blagoslovil ter začel delati čudej za čudežem da jc postal svetnik in prvi škof koperski. Toda ko je Sv. Nazarij umrl, pozabili so Koprčani kmalu nanj in na njegove nauke, ker so njegov grob slučajno le po nekem naklučju odkrili, (tako vsaj trdijo drugi pjsci) Ali prišli so tudi za Koper in Koperčane težji časi in ker niso bili sveti ostanki v cerkvi pod Benečijo dovolj na varnem, poskrili so jih verniki po okolici izven mesta, ko so pa bili truplo svetega Nazarija zopet shranili v Kopru, prihrumeli so leta 1380 bratje Genoveži, in so kakor drugje po Istri iz sovražnosti do Benečanov vse oplenili, požgali in pobijali, prav kakor pravi barbari a nazadnje so še odpeljali iz Kopra celo truplo Sv. Nazarija. No Koprčani so bili srečnejši nego drugi ker Genoveži so prvi vrnili Sv. Nazarja že leta 1422 so mu odrezali le čudotvorno desnico, dočim so vdobili Porečani svo-■e svetnike komaj pred kratkim, a Tržačani svoje kamenite leve še le pred letom povrnjene iz bratske Genove. Pa te in druge pregrešne bravure je bilo lahko pozabiti in oprostiti bratom, ki niso bili nikakega barbarskega pokolenja In nagnenja da res ni vredno se s tem pečati. Koliko važneje je zvedeti po debelih napisih gospoda Domenika Venturinija, da ni hotel škof Ravnikar oduren Slovenec itd. nekoč ugoditi zahtevi koperske gospode, da bi se popoldne vršila procesija Sv. Nazarja ko jo je zaprečila predpoldanska nevihta; tudi se ne sme pozabiti oni zločin slovenskega župnika, ki je pred volitvami leta 1893 skušal zavesti okoličane udane svetemu Nazariju, da ne bi volili več kakor za-hteva koperska gospoda. No da še kaj čujemo o tej ljubi koperski gospodi dovoljujemo navesti mnenje dveh italijanskih piscev. Že omenjeni Koprčan Pavel Vergerij je pisal prijatelju v Raveno pred 550 leti: »Kar sem rekel nisem slučajno ampak kotoma in z veliko boljo rekel; vse je dobro v Kopru samo ljudje niso dobri i t. d.« A znani pisatelj škof Cittanove Jak. Filip To-masini pred 200 leti govori še jasneje: »Uboštvo koprske okolice izvira tud od vzroka da so vse vasi lastnina meščanov in plemičev, ki iztirjajo desetino in dvajsetino vsakega pridelka, in koliko so gospoda toliko so sovražniki kmeta, ker ko so kmetu vzeli živež zahtevajo še davke povrlui in še drugo, kljub temu da so te lepe feude udobili od škofa in cekve, A nesrečneži so preslabi, da bi se mogli upirati tolikemu zlu, a davščine se le po-množujejo da propadajo cele vasi do kraja. O tem bi znal povedati razne primere, pa opuščam to, da ne užalim ono malo, kar jih je še dobrih«. V teh jasnih besedah človekoljubnega italijanskega pisatelja je podana prava zgodovina Istre in Kopra, dragi gospod Domenico Venturini; danes pa v XX stoletju, v času najhujše svetovne agrarne krize vzdržuje nasilni režim ta srednjeveški feudalizem z nečuvenim fiskalnim aparatom da meščanstvo še huje izkoriščuje in upro-paščuje nesrečno istrsko rajo. Za to se či-tajo Vaši slavospevi koperski gospodi drugje kakor anahronistične psovke, ker jim primanjkuje vsako socijalno razumevanje in čuvstvo, dasi vemo, da so tako plemeniti pojavi napredujoče človeške duše že celo desetletje v naših nesrečnih krajih najstrožje zabranjene«. Pa znajte, da ne obupamo’ ipj.) STRANA 4. ITALIJA I KRVAVI DOGODJAJI U AUSTRIJI MUSSOLINI SNOSI VELIKI DIO ODGOVORNOSTI Iz dnevne štampe naši čitatelji su detaljno upućeni u dOgodjaje, koji su se dogodili prošlih dana u Austriji. Pokušaj pre-vrata, umorstvo Dollfusa, austrijskog kancelara i sve ono ostalo što se tamo zbilo nije toliko posljedica borbe samo izmedju Austrije i Njemačke izmedju težnje za samostalnost i težnje za pripojenje Austrije Nje-mačkoj, koliko je to sve rezultat jednog šireg medjunarodnog sukoba. To su posljedice sukoba izmedju njemačkog hitlerizma i talijanskog fašizma, koji su se susreli na austrijskom teritoriju i sukobili se zbog u-krštenih imperijalističkih interesa. Poslije velike idile i prividno nježnog odnosa izmedju hitlerizma i fašizma danas se ta dva srodna sistema sukobljuju grubo i s jedne i s druge strane padaju najgrublje uvrede. Rim i Berlin su do nedavna dijelili medju-sobno Evropu, a sad se iz Rima sipa gadni bijes na Berlin, a Berlin optužuje sličnim rječnikom Rim. Austrija je po srijedi. Italija ima u njoj svoje račune i njoj je stalo mnogo do toga, da Austrija ostane u njezinoj interesnoj sferi, jer je njezina granica na Brenneru u lom slučaju sigurnija. Zato je Mussolini pokušao da fašistizira Austriju, zato je on digao Dollfusa, zato je dao Dollfusu recept za neki austrijski fašistički sistem, zato ga je uputio na krvavo istreb- Ijenje socijalne demokracije. Mussolini je s Dollfusom i najgorom reakcijom Austrije stvarao fašistički front prama Njemačkoj. Protiv tog borbenog i brutalnog fronta u-stao je brutalno i borbeno austrijski i njemački hitlerizam i austrijski narod je ovih dana izložen najvećim stradanjima. Zaslugom Mussolinija, njegovom zaslugom, može da dodje i do težih stvari: danas se mnogo govori o opasnosti rata zbog Austrije. Da za taj eventualni rat neće snositi odgovornost samo Hitler to je sasvim jasno. Mussolini će tu odgovornost s njime da dijeli. Tim prije, kad se uzme u obzir, da Mussolini kao da čeka, da do rata dodje. On je ovih dana koncentrirao silnu vojsku uz austrijsku granicu i zvecka oružjem. Dok se u Parizu i Londonu govori o diplomatskoj intervenciji u Berlinu, iz Rima poručuju, i u tom smislu piše čitava talijanska štampa, da te intervencije nemaju smisla i da jedino talijanska vojska može da urazumi Njemačku. Kako da se to sve shvati nego kao spremanje na rat? Štampa čitavog svijeta svratila je ovih dana pažnju na tu talijansku vojničku akciju prama Austriji i kolikogod se opažalo neke momente, koji govore da rata ne može i ne smije biti, toliko opet postoji bojazan, da bi neki nepromišljeni i nagli gest Italije mogao da zapali Evropu. MUSSOLINI JE POSLAO VOJSKU NA AUSTRIJSKU GRANICU Talijanski listovi javljaju: Pretsjednik vlade Mussolini čim se dne 26 juna poslije podne vratio iz Riccionea u Rim otišao je u palaču Venezia, gdje je konferirao sa državnim podtajnikom za vanjske poslove Su-vichem i sa svojim zetom grofom Cianom, šefom presbiroa pretsjedništva vlade. Zatim su u palaču Venezia pozvani državni podtajnici ministarstva rata i avijatike, generali Baistrocchi i Valle, koji su Mussolinija izvijestili da su poduzeli sve što je potrebno za izvršenje njegovog naredjenja, koje je još u srijedu poslije podne izdao u Ricci-oneu čim su stigle prve vijesti iz Beča. Mussolini je kao ministar vojni i ministar avijacije izdao naime nalog šefovima generalštaba avijacije i vojske, da odmah pošalju jaka pojačanja vojnim zborovima u Bozenu i u Udine kao i tamošnjim avijatič-kim jedinicama. To je naredjenje iste večeri izvršeno. Iz Padove, Treviza, Verone, Vicence, Mantove, Ferrare itd. upućeno je na austrijsku granicu hitno nekoliko divizija. iz spomenutih mjesta željeznički vlakovi i kamioni još vrše transporte četa. Sa koncentracijom talijanskih četa na austrijskoj granici zapovijeda zapovjednik vojnog zbora u Udinama, general Grazzioli. U vezi sa izvršenjem ovih vojničkih mjera objavljeno je u čitavoj talijanskoj štampi ovo službeno saopćenje: Cim se saznalo da je kancelar Dollfuss ubijen, izdano je naredjenje u srijedu 25 o. mj. u 4 sata poslije podne da se zbog eventualnih komplikacija izvrši razmještaj i otprema na granicu kod Brennera i prema Koruškoj oružane kopnene snage i avijacije. Te su snage dovoljne za svaku eventualnost. Me-djutim ipak od momenta kad se situacija u Austriji izgleda počela normalizirati da neće biti potrebno ići dalje od ovih mjera opreza«. TALIJANSKE PRIPRAVE ZA NAVALU NA SJEVER ILI ISTOK Kako je Italija učvrstila svoju vojničku poziciju u južnom Tirolu i kako se spremila za rat protiv Njemačke austrijskom teritoriju ni Adigge i Eisacka i cestu u obje te doline, kao što i cestu na jezeru Garda sa njezinim nastavkom preko Sarce u Nonstai, a odatle preko Gampenjocha u Meran i do klanca Jaufen. 10 divizija ima željeznicu s jedne strane u gornju dolinu Pijave, kao što i cestu u dolini Piave u Pieve di Cadore preko Primolana, klanca Rolle u dolinu Fleima, a odatle preko Pordojocha u Gadertal j dalje prema Brunecku, a odatle s jedne strane preko Cortine (Misurine) u Toblach, a s druge strane preko sedla Kreuzberg u Inni-chen. Talijanska vojna uprava može svoje tri divizije, smještene u dolini, najbrže baciti pomoću šest poprečnih cestovnih linija i tri željezničke linije u pogranično područje Južnog Tirola i tamo napred istaknute obje alpinske regimente i 11 diviziju naglo pojačati. A to je od najvećeg značenja za eventualnu militarističku akciju protiv Sjevernog Tirola. ALI SU I U SLUČAJU RATA ITALIJE PREMA ISTOKU — u kome će Italija vjerojatno upotrebiti u neposrednom graničnom području smje- štene trupe XI i IV kora (Udine, odnosno Verona) za brzi prodor preko Koruške protiv Maribora — te u Južnom Tirolu izgra-djene saobraćajne mreže od najvećeg značenja. Tada bi Italija mogla zaštitu granice prema Brenneru prenijeti na 6 alpinski puk i milicijske pukove u Bozenu i Trientu, a 10 i 11 diviziju bi preko Pustertala pomakla prema Bjeljaku. Vjerojatno bi u tom slučaju na prostoru Meran—Bozen—Brixen bila smještena rezervna grupa, da u slučaju potrebe podje za pojačanje granične zaštite prema sjeveru ili za pojačanje trupa, koje su prodrle prema Koruškoj. U oba je slučaja komunikacijska mreža u Južnom Tirolu od vrlo velikog značenja, jer omogućuje Talijanima, koji raspolažu sa veoma dobrim motornim kolima, naglo pomicanje rezerva. Iz ovoga što je izloženo, jasno se raza-bire militarističko značenje izgradnje že-1 jeznica i cesta u Južnom Tirolu, jer se ne može pripisati nikakovo naročito ekonomsko značenje prije spomenutim velikim stanicama za istovarivanje, kao što ni cestama, koje su izgradjene u postranlm dolinama, a nemaju nikakva produženja preko granice. U talijanskoj se štampi može često čitati, kako je talijanska vlada veoma zauzeta gospodarskim podizanjem Južnog Tirola, kod čega se obično naročito ukazuje na gradnju cesta i izgradnju željezničke mreže u posljednjim godinama. No tko izbliza prouči te gradnje cesta i željeznica, naći će sveze, koje upućuju samo na to, da je sve izgradjcno bilo prema čisto militarističkim zahtjevima i da je gradnja odredjena samo vojnim razlozima. Treba stoga sve te izgradnje i popravke željezničke i cestovne mreže pobliže pregledati i njihovu svrhu točno proučiti. ŽELJEZNICE U Donjem je Tirolu dovršena, već za vrijeme rata započeta željeznička pruga od Perarola preko Cortine u Toblach. Ta je linija važno produženje linije za nastup vojske, koja vodi sve do gornje doline Piave, pa je pomoću ove željeznice produžena sve do doline Drave. Kao dalnje upotpunjenje te linije nalazi se sada u gradnji spojni komad od Vittoria u Ponte Nelle Alpi. Nadalje su u Lani, u svim stanicama izmedju Sterzinga i Maula, u Brunecku i pandu u laufersu izgradjeni kolodvori za istovarivanje sa velikim rampama i mnogo kolosjeka. le gradnje idu daleko preko gospodarskih potreba odnosnih mjesta, ali su sa vojmckog gledišta od velikog značenja Nadalje je elektrifikovana željeznička hnja Verona-Brenner. Elektrifikacija linije preko Vintschgaua je u toku. Jedino tome radu moglo bi se reći, da odgovara ekonomskim potrebama; ali i on je od j/wnwc/cima, aii i on je od velikog vojničkog značenja, jer je prigodom elektrifikacijskih radnja čitavi ustroj željeznice bio pojačan i prema tomu odgovara i većim zahtjevima. CESTE U gradnji cesta je dosada izvedeno: Cesta Trient-Brenner je izgradjena kao sasvim moderna auto-cesta koja odgovara i najjačim zahtjevima. Jednako je i sa cestom od Božena u Meran. Momenfano se dalje izgradjuje ta cesta od Merana u Sv. Leonhard u Passeiertalu, a kasnije će biti produžena preko Jaufena i Sterzinga, što cestu601113 P° ačati post°ieću automobilsku TtaJSch' Prek0 Ra' eha, a njihove krajnje tačke spaja pokrai Brenneraa.UZđUŽ k°ia vodi svedò Od Sterzinga je nadalje izgradjena cesta u Pflitschertalu sve do granice, koja se može smatrati kao spojna linija čak do Zillertala. Jednako je od Ahrntala izgradjena cesta sve do BirnlUcke, a u Antholzertalu cesta do sedla Staller. Sve te ceste nadmašuju daleko ekonomske potrebe odnosnih dolina, ali su zato od velikog vojničkog značenja. Nadalje je izgradjena od Lane cesta preko Gampeniocha u Fondo u Nonstalu, a kao njezin nastavak može se smatrati cesta, koja je izgradjena od Dercota preko jezera Molveno u Šarcu, koja sa svoje strane novom cestom od jezera Garda predočuje produženje čak do u dolinu. Nadalje su zasada u provedenju ove cestovne gradnje: Jedna cesta od Bormija preko doline Furva i preko klanca Di Cavia u Ponte keS.no’ zafim jedna cesta iz Tressende u Vali T ellina i preko sedla Aprica u Edolo. Te dvije ceste pretstavljaju transverzalne spojeve sa cestama, od kojih jedna ide iz Vali Tellina preko Stilfserjocha i druga, koja iz Vali Camonica preko sedla Tonale vodi u Nonstal. TRGOVINA I INDUSTRIJA U JULIJSKOJ KRAJINI PROPADA SVE JE U ZASTOJU ILI U OPADANJU, KAŽU SLUŽBENA TALIJAN SKA LICA Nadalje su u gradnji ceste od Brescie preko Passo Croce Domini u Breno, kao i jedan odvojak u Bagolino, koje pretstav-'Ijaju najkraći spoj Brescie do Vali Camonica, odnosno u Judicarie. Kod te izgradnje željezničke i cestovne mreže treba uzeti u obzir cvu DISLOKACIJU TALIJANSKIH TRUPA: Brixen: 6 alpinski puk sa jed rom grupom 2 brdskog artiljerijskog puka. Bozen: 11 divizijska komanda na području sve do Rovereta i Rive. Belluno: 7 alpinski puk. Brescia: 7 divizijska komanda. Verona: 9 divizijska komanda. Padova: 10 divizijska komanda. Neposredno na području granice izgra-IX6! ceste * željeznice omogućuju u slučaju potrebe najbrže zaposjedanje granice prema Tirolu r°«nnci alpinsk0£ puka’ 11 divizije, kao mosKliSLfS' " P“Slerla'“ P°' “5,0,"e " p°- što7i cèste krnlmv ?e'Ieznicu u Edolo, kao lins c ierfn f ^ Camoniaca u Vali Tel- r'è i. Wmfctni s ra,ne’, a cesta preko Judica-na u Nonstal i odatle u Witschgau. 9 divizija ima željezničku liniju u doll- Trst. augusta 1934. — U Trstu su 26 jula održali plenarnu sjednicu članovi Pokrajinskog savjeta za korporativnu ekonomiju. Tršćanski »Piccolo« od 29 jula donosi izvještaj o toi sjednici i, medju ostalim. vidi se iz tog izvještaja i ovo: Dr. Gino Cosolo, pretsjednik noHoprl-vredne sekciie> referirao ie o stanju poljoprivrede. Mnoge kulture su ove godine vrlo slabe. lesen je bila kišna, zima ledena. a zadnie vrijeme ie vlažna vrućina, pa će ove godine biti slaba žetva. Pretsiednik Industrijske sekciie Sangui netti ie referirao o stanju industrije. On je izviiestio slijedeće: Brodogradilišta nazaduju. Stanje brodogradilišta u Tržiću je očajno. Zadnje vriieme se počeo osjećati neki napredak, radi narudžaba ratne mornarice. Sada upo-sluiu brodogradilišta 2.000 radnika. (Prije rata su upošljavala 12.000). Električna industrija osjeća takodjer vrlo teško to stanie u brodogradnji, jer ie radi toga manji potrošak struje, a brodogradilišta su bila najjači konzument do sada. Kamenarska industrija je kroz prošli semestar skoro sasvim propala, radi no. manjkanja kapitala. Industrija drva ie takodier u zastoln U duhansko! manufakturi ie sada zapo: sleno samo 600 radnika prama 2.000 1933 godini. Razlog propadanja te grane sr?eSekiek;fer mmh‘ i»"™» Industrija tiestenine le takodjer u opadanju naročito fabnkacija finije vrste radi sve manie potrošnje. Pivo stoli takodjer očajno. Razlozi su sve manio.i potrošnji i u teškim poreznim onterećeniima. « Likeri se skoro i ne niJu više. Ta grana nidustriie ie skoro sasvim propala. Pri e še trošilo u Italiji godišnje 17.500 hekto- hivtniitaro5 DPJrošnia spala na 7.000 hektolitara, što znači smanjenje za 60 posto. Pretsiednik trgovačke sekciie G. BanellJ ie đao izvieštai o stanju trgovine. Povrće se ove eodine izvozi za 8.7 po sto manie, vino ie u zadnje vrijeme sasma čkom^30 U ra^! s a^e ^ovine sa Ntema- ,biIa e,avni t^OvaČki artikal Trsta. Sada ie ta trgovina skoro nèmèm Prr/'a- .Sa, Levantom fe uopće nema. a fedannut ie sa Levantom bila n fm!'3! ArSr0tVua‘ .®sta^e države, a medju lima i Austrija, imalu direktne sporazume sa izvoznim državama, tako da je ta grana trgovine sasma propala. i.kJrk»it"arenca,e<,"lu.Sl,"v]10,Plda',iU' ”dl s?rtiaffe\ps£”'‘tarp,if„! vacke mornarice. Prevoz putnika u prvom ,.etlfSirK °ve £pđine ’e mnogo manji, nego riVn^ba DroS,e eodine< Promet sa Ame-r kom ,e sasma u opadanju. Egipat skoro m ne dolazi više u račun, promet sa Pale-stmom ie takodier doživio veliki nazadak, a u Indnama ie engleska konkurenca i nro- rtcu31^3 SaSma iSt‘Sla taliJansku morna-j sjednica ie zaključena »sa vjerom hniiu«.Udina 1928 ^o baza i izgledati ovako™’ 3 Će Zadtliih 6 Kodina 19319- 85 Lm 1930 — ,0°- Januaru 72.' februaru 77. ~ 80, 1934 “ Stampacela Podataka zaključuje talijanska Medlutim br!iike_SeJruga"iJe?PadanjU' >PoZoLd\J1TrÌ?JEfEIÌ* LUKSUZ trošnji šećera io St/*i ( on?^a tabelu o po-Italija zadnia rw * m toi tabeli je (era godišnie £ f ^ troH 45 k1 Oleska 36 Francuska 22m d8tt7°miku’ En' troši samo 5kniZ w ^ u ltal^i ^‘voTuHViT,2 ?«?”? 0 U jS'toin1- secu potrošeno 294.000 klhll l * ml ,M -a •kmt jSJ® rrtbUim Naša kulturna kronika PEDESET GODINA OD PRVE PJESME RIKARDA KATALINIĆA JERETOVA RIKARD KATARINI C-J E RETO V. »Kad če«... ie naslov pjesmi, koja je Izašla u tršćanskoj »Našoj Slozi« 7 augusta 1884. Četiri kitice po četiri šesterca. a na dnu dva slova: R. K. Rikard Katalinić! Pjesme, što su za tim slijedile, potpisuje pseudonimom: Veljko Jeretov, Njegov je naime died bio u Voloskom poznat pod nadimkom: Jere. U Voloskom se rodio i naš Rikard. Majka mu je bila iz Mošćeničke Drage, kamo je i on najradije zalazio. Iz one rajske uvale ponio je i svoje najljepše mladenačke dojmove Po njoj je zavolio čitavu Istru i učinio ju predmetom svog najmilijeg pjesničkog stvaranja. , Već kao dječak znao je za stradanja svoje istarske braće. Bilo mu je petnaest godina, kad se u stihovima zapitao; Kad će mojem rodu Ljepši nadoć dani? . . . I opet: Kad će svanut zora. Rodnome mi kraju? Ima u onoj pjesmi još jedno pitanje: »Kad će milu Istru« obasjati sloboda draga? I kad će cijeli narod stati na obranu njezinu? Sedmog augusta o. god. bit će godina, otkad ta i takva pitanja muče još uvijek našeg pjesnika. Rikarda Katalinića Jeretova. Tim su se pitanjima po vremenu pridružili i drugi problemi: i narodni — naši i opći, svoljudski, što ih on obradjuje u mnogobrojnim pjesmama svojim: u stihu i u vanredno sugestivnoj pjesničkoj prozi. O njegovom pjesničkom radu pisalo se mnogo. Njegove pojedine zbirke pjesama ocjenili su prvi naši literarni suci. i njihov sud je bio uvijek odličan po našeg pjesnika. Nije ovdje mjesto, da se njegov pjesnički rad prikaže onako, kaošto bi to dolikovasO Pjesniku njegova glasa Napomenut ćemo samo jedno: Rikard Katalinić Jeretov ispjevao je u ovo pedeset godina mnogo pjesama. Sve su te pjesme do krajnosti iskrene svaka je od njih potekla iz srca. Govori se u njima o »mrtvoj majci«, »mrtvoj sestri«; iz svih njegovih pjesama izbija velika ljubav k prijateljima, k nevoljnicima, koji stradaju, k djeci, k rodnome ujedinjenom, ali još ne izmirenom. I ni pjesnikove, osjećaju njegov podstreh, vja-' -*•-j_-•• • • ""rt ruju s njim. Zar vi ne vjerujete? Barba Rike je najomiljeniji pjesnik me-dju našim iseljenicima. Ni on sam nezna u kolikoj mjeri. Ja sam šest godina pratio svaki broj svakog našeg prekomorskog lista i časopisa. Ovi listovi i časopisi skoro u svakom, broju preštampaju po koju domaću pjesmu, čitaocima za zabavu. 1 mogu reći, što će mi svaki iseljenički novinar potvrditi, da nema živa ni mrtva našeg pjesnika čije pjesme naša iseljenička štampa donosi u većem broju od pjesama — Barba Rike. Njegove i Kranjčevičeve. I, što je najznačajnije, i za Barba Riku najlaskavije, njegove pjesme ne prenose samo jugoslavenslco-patriotski iseljenički listovi, nego svi naši iseljenički listovi, hrvatski i srpski, patriotski, socijalistički, komunistički i antidr-iavni. Svaki um, kad se otrese mržnje i antagonizma, nadje u jednoj ili drugoj pjesmi Barba Rike — što mu dušu dira. Barba Rike pjeva samo što je plemenito i pravedno — svakoj inteligenciji shvatljivo i pristupačno — i za to ga vole ljudi svih mišljenja i razmimoilaženja. Da Bog požive Barba Riku na mnogaja ljeta! Mnogo nam treba njegova pjesma da bodri, da ulijeva vjeru i nadu, da oduševljava mlada i buduća pokoljenja za našu za ■— Barba Rikinu Istru. I. F. Lupis-Vukić. jedna riječ nije u njima ni zbog stiha ni radi rime, već je sve proćućeno. duboko osjećano. Zato se i vanredno duboko doimlju, a to nije nikakvo čudo za onoga, koji pozna Katalinića u dušu, koji zna, da je taj pjesnik sa svojim pjesmama tako srastao. da su mu one u njegovu radu, privatnom i nacionalnom bile i ostale njegovim evangieliem. Tako kada Barba Rike u svojim pjesmama potiče na ljubav k narodu i na rad za dobro otadžbine, on je uvijek medju prvima, da to i primjerom pokaže. I to je jedna od njegovih najljepših odlika. Živ nam bio! Barba Šime. SRCE / DUŠA BARBA RIKE Oni koji ga ne poznaju poznaju ga pod imenom Rikard Katalinić Jeretov. A mi, koji ga poznamo i koji mu govorimo »ti*, od milja ga zovemo »Barba Rike*. Još kao mla-dičak — Barba Rike je koju godinu stariji od mene — u dalekoj Americi čitao sam pjesme, možda prve pjesme, Rikarda Katalinića Jeretova i zavolio ga. Neznam kad je i kojim povodom to bilo, ali jednog dana sam mu pisao, i on mi je odgovorio pismom napisanim onim njegovim krasnim rukopisom. Možda grafolozi i nemaju krivo kada po rukopisu tumače značaj čovjeka. I ne sjećam se kgda počesmo jedan drugome govoriti »ti*. Možda već na drugom sastanku. Ako si mu vršnjak i voliš čovjeka — a Barba Riku svako dobro srce mora da voli — teško ti je govoriti mu »Vi*. Barba Rike, da nije Istranin, mogao bi biti najsretniji čovjek na svijetu. Uvjeren sam, da u svemu našem narodu nema čestita uma i srca sa zlim, neprijateljskim raspoloženjem prema njemu Za njega se sigurno može reći da ni muhi nebi učinio zla, a pjeva i piše što je i Bogu i svakoj plemenitoj duši pristupačno. U našem narodu, dabome, ima dosta boljih pjesnika od Barba Rike, ali nema pjesnika čiji svaki stih razumjeva, uživa i osjeća kao svoj, od najnačitanijeg do najnena-iitanijeg uma, kao Barba Rikin. Jer duša, kad nije ohola i pokvarena, u svim ljudskim bićima je — ista. Barba Rike je već proslavio šezdesetu, ali — godine se ne dodirnuše Barba Bikovih misli i osjećaja. On uvijek pjeva kao da mu je dvadeset i peta: duši i mladosti. Reci mi s kim se družiš pak ću ti reći i — koliko ti je godina. A Barba Rike, sa svojim mislima i pjesmama, uvijek se druži s mladima, malima, s patnicima, sa zarobljenima. To može do kraja samo pjesnik mlade duše i mladog srca: da izdrži, da se nada, da ne klone usprkos svih sila nepravde ljudske, izumiranja ideala, prostituisa-nja ljudskog uma i očajanja plemenitih ljudi. Barba Rike ostaje vječno mlad, vječno nadobudan i pravedno borben, postojano o-krenut prema mladosti i budućnosti radi svoje — Istre sirotice. Oh yes, sad mi pada na pamet, radi Istre, i Družbe Sv. Cirila i Metoda i »Mladog Hrvata* smo se upoznali i sprijateljili. Barba Rike će i u grob leći u najiskrenijem vjerovanju da će njegova Istra jednog dana biti — oslobodjena. Umri bi sutra kad nebi u to vjerovao. Tu vjeru nalazimo u svakoj njegovoj pjesmi. Ne smeta komu i o čemu pjeva, u svakoj pjesmi naći ćeš ili izravno, ili u aluziji, ili u implikaciji njegovu dragu Istru i njenu slobodu. I milioni mladih i prostih srdaca upi- krajù što čami i trpi u ropstvu, k narodu jaju kao spužva — jer ih razumiju — misli RIKARD KATALINIć-JERETOV Na ovom planetu već šezdeset ljeta kao bard i sluga Sirotice Istre živi ovaj dragi, pošteni poeta, kojemu su suze čas mutne, čas bistre. I stalno mu strofe zapinju kod Učke, a malene priče uz Jadran se rone, htio bi da bije talijanske kučke, no Barbine prijetnje tako lirski zvone. Danas ta od srca štimovana lira u »Jadranskoj straži* koračnice svira a zanosi kod nas postaju sve kraći... obećava Istri dobri Fran ’z Marseće slapove slobode i slavenske sreće, a zanosi kod nas postaju sve kraći... AFERIM. IL MONDO INQUIETO, PANORAMI DI POLITICA INTERNAZIONALE V. A. MARTINI—ED. MUNDUS—MILANO 1934-XLI L. 15 Pod tim naslovom (»Nemiran svijet«) izišla je knjiga u kojoj se tretira pitanje Macedonije, Madžarske, Sarske oblasti, Tunisa, Srbije, Hrvatske i Vilne. Pisac dokazuje da su ti krajevi opasni za svjetski mir, a sva krivnja da pada na Francusku i Srbiju, jer da te dvije države spremaju rat i da izazivlju Nijemce i Madžare i Talijane. A glavni uzrok ratu da će biti postupak tih država sa malim narodima, a naročito se obara na postupak Srba i Francuza sa narodnim manjinama. Za nas je vrlo dragocjeno mišljenje pisca da glavni povod ratu može biti postupak sa narodnim manjinama, ali neka taj gospodin pogleda najprije malo u Julijsku Krajinu i Južni Tirol, a ne da traži narodne manjine tamo gdje ih nema ili gdje se s manjinama postupa bolje nego što se u Italiji postupa sa vlastitim narodom. Čakavska književnost Mate Dvorničić o Baloti i Lončariču. U Crikvenici je izašla iz štampe knjiga Ivana Lončariča Papiča s naslovom »Pa-ćuharije — crtice u čakavskom narječju«. To su male crtice, koje imaju i svoju literarnu i svoju folklornu s rijednost i izdanje nije promašeno. U uvodu piše naš književnik dr. Ante Dvorničić o piscu i općenito 0 čakavskoj književnosti. Iz tog interesantnog'predgovora uzimljemo ovu paralelu izmedju Lončariča i Mate Balote: »Lončarić-Papić jest po mojem mnijenju najbolji naš čakavski crtičar, a Mate Balota najbolji čakavski pjesnik. Njihova ča-kavština nije jednaka, ali po načinu izražavanja, po načinu pisanja i naziranja, psihološkog udubljivnja posvema blizu, time, što kod Lončarića-Papića popraćena su ta opažanja sa neobično slatkim humorom, koji te privlači kao slatko groždje i sm> kve u našem vinogradu, diže ti i gladi kosu kao tihi, tihi »vetar od levanta«. Uzmite Lončarić-Papićevu pjesmu: »Na ton mla-don letu« i držati ćete, da ju je ispjevao Mate Balota, da Vam izbrišu ime i prezime njezina autora. »Jedan put san i ja jabuku nosil va ruki 1 veselo tekal po putu I radost svoju gljedal va sakon kutu«. Lončarićev-Papićevi su Osi i Poldi mirni, priprosti i bezazleni dok Balotin Sipe, koji ima nešto Bojićeva, nešto Nazorova (Veli Jože), nešto Meštrovićeva (Kraljević Marko) predstavnik je naše energije i osvete kao čuvar našeg mora i brda i škrapa morskih, dolca i gore, sa nešto gradsko-proleterske natruhe. »Piva Sipe, a u glasu mu roštaju makine velikih brodi, na kih je oganj ložija i šume mjia, ke je mlad prigazija. Tresu se kaldaje, krv se tali od silne tepline, Uglevlje se prosiplje, padaju gradele, grme kletve, z lica se rone kaplje črne i debele. Iz Sipinoga grla pucaju puške labinske kad je on volar, rudar i mornar se tuka za slobodu, da bude na svojen gospodar, I da čuva grudu zemlje slovinske. Iz pisme njegove struja se Rašina dere šviču vitri i mlate po moru nevere«. Mate Balota (Sipe piva). I dok se Lončarić-Papić zanaša za starinskim vremenima Hrv. Primorja i starinskim priprostim bezazlenim ljudima, govorom i pjesmom, slatkom čakavskom pjesmom, koju čujemo u gramofonskim pločama Penkale i Columbije gdje pjevaju Bogovič i Trubić, ti naši »kantaduri« ili kako Sušačanl u šali zovp Trubića »gospodin ploča«, zanaša se predstavnik naše istarske poslijeratne lirike' za osvetnikom pogažene »slovinske grude«, naše zarobljene Istre i zamišlja ga u Sipi tom živom Gortanu, koji imade izvršiti osvetu i osloboditi našu zemlju od neprijatelja i tlačitelja. »Kada ga slušan u podne, kako je mračan, ma lipi, želin samo Seno: imati tako sto miliari Sipi«. Lončarić-Papić je pjesnik bonace, dok je Balota pjesnik vihora, nacionalne osvete, nevjere, koja vitla oblačine sa Učke gore i Krasa. Kod Lončariča pejsaž jest turgenjevski, dok je kod Balote baudelai-reovski, hoffmannovski, a u koliko Balota poljepšava svoj pejsaž to je iz tendence, da pribavi što više Sipa 1 dočarava sliku svoje mile i naše za uvijek naše Istre, koja čini glavnu kožnu naslagu naših ledja, koju nam guli neprijatelj kao Indijanac u su-mračju aktivnog plagogonizma«. BAKARSKE REFLEKSIJE Mi, koji smo silom prilika ili priličnom silom bili prisiljeni, da se rastanemo od svega onoga što jo pretstavljalo najljepše u našom životu, a kamo nesumnjivo spada domaći pršut, boćarijo, kvintin ili sveukupno »dolče far nijente«, postali smo svoji vlastiti gosti. Da, i to samo djelomično, jer je domovina naša čvrsto ogradjena i čuvana, te mi i ne možemo baš do nje, već kao sređovečni trubaduri dolazimo pod njen balkon, pa zaljubljeno gledamo u njene rasvet-lieno prozore od Voloskoga do Mošćenica. Tako se je Mate Balota usidrio u Vanta-čiću i u punome besu pera piše o tome kako to ipak nije pravo, da japanski mikado i Pretsednik američke republike pojma nemaju o tome kako jo njemu pri duši. Zvane Kastavac sedi u Kostreni, uzimlje satove >z ribarenja i vjerojatno studira jednu no-vtx konstrukciju kastavskoga topa, koji bi imao da potamani svu onu gamad što se nakotila po Istri, jer kako je opće poznato Nastavci su si uvek sami pomogli, a nisu kao Zminjci tražili pomoć iz vana-, Viktor Car Emin sedi na Sušaku i to stalno, i Pod stare dane i verojatno obraduje temu koju svi mi polako prožvačemo, a to jo da U će i kada doći izvesni dani. Ja sam, opreka radi, dalje od svih njih, u Bakru, a °preza radi zbog toga, što se bojim da me domovina kao kakav magnet ne privuče Previše k sebi i ja ne svršim na Siciliji u Rvojstvu trgovca vinom na malo kao na pr. naš »Veliki organizator« Stari. Jor. on VTa-' 8a, ko bi onda povao »nežne« čakavske pernice. Neprilika je u tome što se istra iz Sakra ne vidi, jer kako je opće poznato Hakar leži u »škuji«. (Pok. Nehajov je doduše, u nekoj noveli, tvrdio, da je iz Bakra gledao kako za Učku zapada sunce, alt ja ni u svojem najvećem »pesničkom zanosu« ne mogu da vidim ni sunce ni mesec kako zapadaju za Učku!). Treba dakle, ako hoću da vidim Istru, da odveslam u Kvarner, ali onda, o Bože, ni-kavog leuta nema pri ruci, i nikakve tru-badurštine, ni suza sina razapetoga, i čudan je taj moj kanconier: kunem, braćo i drugovi, kao Turčin ili kao onaj zavetni papagaj trsatskoga piovana o kome piše Zvane Kastavac. Lečnik bi sigurno rekao, da imam »Strandfiber«, a Zvane Kastavac bi možda dodao, da je to »Veltšmerc«. Vraga. Kad je Opatijac imao »Strandfiber«! A što se »Veltšmerca« tiče to je u Opatiji potpuno nepoznata bolest. U Opatiji vlada samo jedna bolest, ali ta jo zato hereditarna i zove se »Fijaka« ili latinski Fiakitis lum-beritica«. Protulek jo otkriven tek u novije vrome, a zove se »mižerija« ili latinski »miseria o morto«. (Ovaj čas viče neko ispod moga prozora »karbuna, karbuna«, i ja se sećam na našega jadnoga Ćića, što već par stoleća prodaje svoj karbun i prelazi Učkino sedlo: o ! Karbuna, karbuna ... je jedan brižan Ćić po Opatije kričal i karbun prodavai, kega mu je tovarić va voziće pejal. Obašal je" sve kući, palaci i vili ma ki da se još i Ciću smili... Su šli doma tovarić i Cić i pomogli si rivat vozić ... Ne, ne, ne trpim ja na nikakvim šmer-coviina (ljubavni su već davno prošli!), a u lečničkoj mi svododžbi piše, da sam telesno i duševno potpuno zdrav, makar su dve državo, koje su se interesirale za moje vojničke sposobnosti kao da sam neki Eugen Savojski, konstatirale, da nisam sposoban (ko nije za cara nije ni za curu!) već me naterava u bes činjenica, da se na ovoj smešnoj loptici zemaljskoj, upravo »Spigli«, kojom se igraju deca) (Nazor tvrdi, da je veća od »špigle« i da izgleda kao nogometna lopta) nakupilo toliko ljudske gluposti. Jer ja razumem da ljudi ne mogu na pr. na Mars, zato nisu dovoljno pametni, ali ne razumem kako mogu biti tako glupi da me ne puste kući. Eto, ja na pr. moram da živim u Krložinom, ili kako Nazor kaže, u pentametru, Krležinskom panonskom blatu, da nosim kaljače, pijem direkt i da se šmucam po sudskim hodnicima u svojstvu »prokletog fiškala«, kao kakav ukleti Holandez, kad bih lepo mogao sedeti u Opatiji, pecati ribu »bordižat« na Slatini i ići k gostioni »Učki gori« na srdjelo i teran. Da, i čiji Marijeti na ćakulan a i »pokor-tejat« malo. E, šta kažete. Ne valja, ne može se. Morao sam iz Opatije, kunem se, protiv svoje volje, postao sam emigrant, također protiv svoje volje, uglibio se u panonsko blato, i to protiv svoje voljo i čak mi se čini, da sam i vaš »nožni« čakavski pesnik postao protiv svoje voljo. I svaki đavo, koji ni sanjati ne može, kako je divno ležati pod »javorikama« i udisati njihove mirise, kao nekad Safo, kako divnih mosta ima u šumicama ispod Voprinca, koliko inima u šumicama ispod Veprima, koliko interesantno može da bude »poćakulat« sa čijom Marijetom i slušati razgovore starih mornara, ima pravo da dođe tamo, da šeće po Slatini, pokazuje svoje nove pidžame, leđa, noge, i štogod mu padne na pamet, a ja domaći sin, ni nosa ne smem da pokažem. E da, a znalo zašto? No zbog evropskog mira, zbog viših interesa, zbog harmonije, zbog »Vedette dTtalia«, zbog toga što su ljudi postali i politički dvospolni. Ta to Vam jo sve lopo objasnio Dragovan Sepić u »Istri«. Zato, jer sam ja od narodno n>»- njine, a narodna većina neće da joj smeta narodna manjina. »Pulitika«, eto. Ta mi već od 1914 ne radimo drugo, no izučavamo »pulitiku« i ništa još nismo kopirali. I nikad je ne ćemo kopirati, i uvek ćemo se čuditi faktu da svoj rodni kraj moramo da gledamo na distancu sa Sušaka, Kostrene i Vantačića. I da uživamo na distancu kao onaj grčki Tantal. I nikada ne ćemo moći shvatiti, da japanski mikado i pretsednik USA mogu mirno spavati, dok se nama čini ovakova nepravda. I iščuđavaćemo se, đavo ga znao dokada. Kratko: fali nam »koltura«. Dok su joj se drugi učili 3.000 godina mi smo polagali račune šijor Be-nedeta i da ne bi Mate Balote još sad no bi imali obračuna s njime. Eto tako, fali nam ispravan pogled na svet. Pogled »Vedette dTtalia« i šinjora Maracha. Pojma nemamo o životu, o moralu, naročito političkom, koji je tako lepo objasnio Makia-veli. Uvek smo verovali u neke fata morga-no i pohane piliće što će jednoga dana pasti s neba taman nama u usta. I kao Beto-ven verovali smo u republikance iz kojih su se izrođivali imperatori, i u samoodređenje naroda iz kojeg se je izrodila narodna manjina. Tako i sad gledamo našu domovinu na distancu, i čudimo se kako to svet može da No, što se može? Mi nismo krivi, da Mate Balota nije Jor, a Zvane Kastavac Mussolini. I zato limo u Vantačiću i Kostreni Sv. Barbari Droučavamo vetrove na Kvarneru (Matei lota misli na Vantačiću otvoriti ocoano-ifski institut) i čekamo na bolja vreme-dok se malo na ovoj našoj ludoj kugli A sad idem da gledam Učku. Drago Gervais, KANAL PREKO LOŠINJA POŽURUJE RATNA MORNARICA ToroiHarka »Piisafetta« nadgleda rad. Lošinj, augusta 1934. — Ovih dana je doplovila u Lošinj torniljarka »Pigafetta« sa komandantom kapetanom Diegom Par-dom. Torniliarka pripada prvoi eskadri admirala Cantu-a. i kapetan Pardo je dobio nalog od ootsekretara Ministarstva za mornaricu Cavagnaria da požuri i pregleda rad. Do sada se za predradnje potrošilo oko 8,000 lira. koje ie dao komitet za prokop kanala, a ostalo će dati ratna mornarica. Pokrajinska vlast se obvezala da će sagraditi most i urediti cestu, kako bi kanal mogao biti čim oriie gotov. KOLODVOR U PODGORJU ŠIRE U RATNE SVRHE. ( loš iedna ratna cesta.) Podgorje, jula 1934. — Pred neko vriieme bili smo vam javili da naše vlasti namieravaiu proširiti naš kolodvor, ako-prem nema za nas uopće nikakve potrebe da ga se širi. ier i ovakav kakav ie dosad bio. bio ie uviiek prazan i tračnice su sve rđiave. ter se nisu nikad upotrebljavale. Ali našim vlastima ovai će kolodvor trebati za vojničke svrhe. Kolodvor su počeli širiti na zapadnoj strani. Koliko smo mógli doznati postavit će još 5 novih kolosjeka. Za ovo oroširenie posjekli su jedan komad vrlo liiepe borove šume. koia ie bilo zasa-diena okolo kolodvora i koja ie štitila kolodvor. a i ostale kuće od bure i zla vremena. tako da su nam uništili ioš ono malo zaštite, koiu smo sa ovom šumom imali. Takodier namieravaiu graditi, te su počeli već i mieriti novu cestu, koja bi imala ići od nas preko Cernotića. te izmedju čer-notića i Kostelca bi se vezala se cestom Kopar—Hernelie. išla bi dalje preko Kostelca na Mačkovlie i dalie do Zavija. Ova će cesta biti spoiena sa cestom, koja ide meko Vodica i Muna. i sa onom cestom, koia ide od nas preko Prešnice u Klanac. Mnogi od nas se pitamo što ima da znači ovo vezivanje cesta. Svakako, za nas ne dobro. Mnogi sa ovim cestama zbijaiu šale. ier kažu> da će u slučaju kakvog rata neko imati barem kuda biežati. — (Ćić) NOVA OBMEJNA KARABINERSKA BARAKA Hotedršica, julija 1934. (Agis). — Tik ob meji in cesti, ki pelje iz Hotedršice v Godovič na mestu, kjer je pred kratkim ubil drog italijanskega delavca, so pričeli z zidanjem. Postavili bodo malo barako, ki bo služila kot obmejna stražnica za karabinerje. Za svet, ki so ga odvzeli hotedrškemu župnišču niso dali nikakršne odškodnine. Plačila in niti odškodnine pa ni dobil tudi lastnik zemljišča, kjer stoji sedanja finančna stražnica in ki je bila postavljena že pred leti. Lastnik tega zemljišča je tudi neki kmet iz Hotedršice. PO NESREČI ŠE NASILJE IN ZAPOR Ko jim je pogorela domačija, so kmeta in hčer še zaprli Vremska dolina, julija 1934. (Agis). — v mali vasici Brežcu, ki leži nad Vremsko dolino nekako v sredi ob cesti, ki vodi iz Vremskega Britofa v Divačo, je pred kratkim časom pogorela nekemu ubogemu bajtarju vsa domačija. Posrečilo se je rešiti le živino in nekaj sena. Takoj drugi dan so karabi-nerji odpeljali očeta in starejšo hčer ter ju pridržali v zaporu. Kako je nastal požar ni znano. Vendar pa je hiša stara s značilnim kraškim ognjiščem in deloma s slamnato streho ob času, ko so vsi ljudje zaposleni na polju, kaj lahko postala žrtev plamenov, čudno je le to da so oblasti zaprle očeta in hčer, ki gotovo nista pri celi zadevi prav nič kriva. Hiša najbrže ni bila zavarovana. EN MESEC PODEŠTAT — 60.000 PRIMANJKLJAJA. •Gorica, julija 1934. — (Agis) — Koncem meseca junija je bil imenovan nenadoma nov prefekturni komisar za občino Kanal, in sicer Angel Troj ani, ki je prišel na mesto podeštata. Uradno se zatrjuje, da je prejšnji prefekturni komisar Gavella, ki je ko ga je odstavil goriski prefekt Introna, vodil občino komaj mesec dni, podal prostovoljno ostavko, širi pa se govorica, da je ta moz, ki je podal »pristovoljno« odstavke tudi prostovoljno olajšal občinsko blagajno za 60.000 lir. Goriški prefekt ga je odstavil za to delo brez kakega šuma, da ne bi vzbudil prevelikega nezadovoljstva med Občinarji. PROMJENA PREZIMENA NA RIJECI. Ri i ek a. augusta 1934. — »Gazetta Ufficiale« od 20 jula' donaša dekrete, kojima ie miieniaiu slijedećim licima nrezimeua: Iure Barković u Barchetti. Ivan i Marila Tumoić u Tumpici, Benko u Benco-Milio Maračić u Marassi. Donat Venčić u Valenti. Milan Grk u Greco. Josip Kinkela u Chinchella, Silvije Antić u Antoni. MARIBOR V PRIČAKOVANJU EMIGRANTSKEGA KONGRESA Značilen članek »Mari borskega Večernika« Tugoslovani in kakor da. n. PRIMJER ZA NASLJEDOVANJE Gdja Franjica Piego udova blagopokojnoga gosp. Frana Piego iz Buzeta, prilikom proslave svoje 60-godišnjice rodienja u Rajhenburgu darovala je za: 1) istarske patnike Jugoslovenskoj Matici u Zagrebu 50 Din. 2) u fond lista »ISTRA« 50 Din. Jugoslovenska Matica — ' Uprava lista »ISTRA« »Mariborski Večernik« od 21 julija piše: Zveza jug. emigrantskih udruženi v Beogradu. ki združuje pod svojim emigrantskim praporom že nad trideset agilnih edinic v vseh večjih krajih Jugoslavije, je sklenila, da se bo njen letošnji emigrantski kongres vršil v našem obmejnem Mariboru, in sicer 1 in 2 septembra t. L, v zvezi s proslavo 15-letnice obstoja zaslužnega pevskega društva »Jadrana«. Izbira našega mesta je za to priliko posebno posrečena, tako z emigrantskih kakor splošno nacionalnih vidikov. Predvsem je Maribor največji emigrantski center v Jugoslaviji. Sem se je že v prvih povojnih letih zatekla velika večina Jugoslovanskih emigrantov iz Italije, pa tudi koroških emigrantov je nekaj med nami. Tudi v organizatoričnem pogledu so jugoslovanski emigranti v Mariboru med prvimi v državi. Tu uspešno delujeta kar dve emigrantski društvi; Pevsko društvo »Jadran«, ki si je s svojimi nesebičnimi i požrtvovalnimi nastop; pridobilo simpatije v mestu in na deželi, in Prosvetno društvo »Nanos«, ki zbira po večini emigrantsko mladino. Jugoslovanski emigranti, ki bodo v septembru prihiteli z vseh strani Jugoslavije na svoje emigrantsko zborovanje v Mariboi, bodo našli med namj svojim težnjam in stremljenjem povsem ustrezajoč; ambient. Emigrantsko gibanje med nami je novejšega datuma. Zamisel skupne emigrantske organizacije se je porodila šele 1. 1931 v Zagrebu. ko je zaradi novih nasilij v Primorju število emigrantov sproti rasilo in je poleg zagrebške »Istre« in ljubljanske »Soče« vzraslo še okrog 18 novih emigrantskih društev. Navzlic temu si je emigrantski pokret že v tem kratkem času pridobil ugled in veljavo našem javnem življenju, ki mu po vsej pravici pripadata. Zavest, da so težnje jugoslovanske emigracije skupne težnje vseh Jugoslovanov, polagoma vendarle pronica v nas, n, to v nemali meri po zaslugi mnogih odličnih, idealnih, nesebičnih emigrantov, k; so vs& svoje sile in ves svoj prosti čas žrtvovali korist skupnosti že onkraj meje in v nezmanjšani meri še tu med nami. V luči teh stvarnih ugotovitev, ki ž njimi vsak Jugoslovan danes računa, se nam kaže le še kot smešen ostanek bivših k, u. k. lokalnih patriotizmov mnenje onih sramotnih, a k sreči redkih izjem med nami, ki jim ie bilo i jim bo vprašanje našega jugoslovanskega Primorja »prav za prav« le interno vprašanje — Primorcev samih. Kakor da Primorci prav za prav ni so lugoslovani in kakor da. n. or. vprašanja. ki zadevajo Maribor in njegovo zaledje, prav za prav niso naša skupna, ampak samo — štajerska vprašanja! Tolikšno mero nacionalno nezrelosti more pokazati samo človek, ki se zanj slovenstvo konča na mejah bivših vojvodin in poknežen-ih grofij rajnke Avstrije in ki ie še danes raj-še vse drugo kakor pravi Slovenec. K sreči so to samo izjeme, na katere Pa je od 3as.4 do časa vendarle potrebno javno opozoriti, Ogromni večini našega naroda, kj se ie v svoji svobodni državi že zdavna otresla tako omejenih pogledov na svojo okolico, pa so vprašanja naših rojakov on-krai državnih meja vprašanja nas vseh, ki ž njimi čutimo neraz-družljivo povezanost v eno samo etnično celoto. To smo dolžni sedaj še v posebni meri naglasiti napram našim emigrantom, ki jih ie tujčevo brezobzirno nasilje pognalo v svet z rodne, z n a š e z e m I j e. Kar je naše na ni samo primorsko in tudi ne samo koroško, ampak skupna last vseh Jugoslovanov. Ce velja to za vsak naš drobec on kraj državnih meja, velja Pa to v najvišji meri za našo stokrat zbičano in vendar še vedno živo manjšino v Italiji, ki je v svoji 15-letni težavni dobi celemu svetu dokazala, da njeno jugoslovanstvo ni umetno, da ni samo puhla fraza, ampak najviša vrednota za katero je vredno vsožrtvovati. Že sama pieteta do žrtev zadnjih let sili iz nas to priznanje Italijansko časopisje rado poudarja, ko piše o Jugoslaviji, da je pravi mozajk najrazličnejših narodnosti, ki mu napoveduje skorajšnji konec, a nič boljše ne izpodbija te italijanske izmišljotine od one neraz-rušne jugoslovanske realnosti v 'n a š e m Primorju, ki jo ie navzlic nasilju ustvarilo složno skupno delo Slovencev in Hrvatov v zasužnjeni domovini. Le kdor to razume, bo prav razumel ono znano izjavo Mussolinija, da hi Jugoslovanom v Italiji dal vse pravice _ v Rimu, na Siciliji ali Sardiniji, nikdar Pa ne v — našem Primorju. V septembru bodo v našem Mariboru zborovali emigranti iz te izmučene naše zemlje. Hoteli smo našo zavedno nacionalno javnost opozoriti na to zborovanje že sedai, ker to v celem zasluži H kongresu samemu pa se še povrnemo. . EMIGRACIJA PRED KONGRESOM (Iz Društva »Tabor « v Ljubljani) NAPREJ D O CILJA ! V četrtek, dne 26. julija zvečer se je vršil v kemijski predavalnici ljubljanske realke važen članski sestanek društva »Tabor«. Udeležba članstva je bila nadvse zadovoljiva. Sestanek je otvoiil predsednik tov. Štre-kelj in pozdravil vse navzoče. Po običajnem dnevnem redu se je razvila zelo. zanimiva in živahna debata. Vsi udeleženci debate so ugotavljali, da s* opaža v naših emigrantskih društvih pomanjkanje elana, ki je tembolj očitno, ker je nastopilo baš v dobi, ko se je osnovalo tako lepo število novih emigrantskih organizacij širom Jugoslavije. Debato je otvoril tov. predsednik s čitanjem okrožnice, ki jo je sestavil odbor društva, da jo naslovi na vsa naša emigrantska društva in posameznike. Okrožnica vsebuje nekako bilanco dosedanjega emigrantskega dela in njegovo oceno. Predlaga nov način dela, ki mora zavzeti drugačno smer, da ne zapade naša emigracija mrtvilu, ki ji grozi, če bi se sedanie razmere v emigrant skih društvih’ ne izboljšale. Obenem s to okrožnico je odbor sestavil tudi vprašalno polo, na katero naj bi naslovljenci dali odkrito, objektivno kritiko dosedanjega dela ter prispevali primernih nasvetov za nadaljnje delo. Društveni odbor upa na zadovoljiv odziv in uspeh tc okrožnice. Tov. Bensa predlaga, da bi se v okrožnici pozvalo na sodelovanje pri reševanja emigrantskega problema našo inteligenco, ki bi lahko mnogo doprinesla, a stoji z 'e redkimi izjemami še vedno ob strani. Njeno zadržanje ubija voljo do dela pogumnim in vztrajnim emigrantskim delavcem. Dr. Lavo Čermelj ugotavlja, da se je društvo »Tabor« s to okrožnico lotilo vprašanj, s katerimi se bo moral pečati septem-berski emigrantski kongres v Mariboru. Ker ta vprašanja zadevajo vso emigracijo. segalo preko možnosti, da bi jih rešilo poedino, še tako agilno društvo. Čeprav si od okrožnice in vprašalnih pol ne obeta takih uspehov, kakor društveni odbor, vendar meni, da je prav da se je ravno »Tabor« lotil ustvarjanja in izvajanja novega pro-Krama. Kolikor mu bo uspjelo, bo gotovo dobrodošlo kongresu. Pretežna krivda za Pasivnost emigrantov zadene težke socialne prilike, ki ubijajo voljo in zanimanje tudi za društveno delo. Če hočemo uspešno delati po programu, ki smo si ga postavili, moramo imeti to dejstvo stalno pred očmi in skušati lajšati ovire s te strani. S temi vprašanji se ima pečati mariborski kongres, zato je dolžnost, da se ga udeleži zlasti vsak emigrant, ki lahko prispeva pri reševanju tega našega problema. Prof. Bizjak pravi: »Če društvo peša, je bolno.« Zato je po njegovem mnenju nujno, da se sestavijo pri posameznih društvih posebni odbori, ki naj bi se bavili z načrtom, kako dvigniti in osvežiti zanimanje za naš problem. Ti odbori bi pa morali zagotoviti eksistenco aktivnim emigrantom. Predsednik pravi, da je predlog sicer zelo lep, da pa je drugi die istega v današnji gospodarski krizi neizvedljiv. Prijatelj društva g. dr. Lojze Berce upa, da bo »Taboru« po vsem, kar se mu je že posrečilo, uspelo izvesti tudi novi načrt. Skrap je mnenja, da je vzrok za pešanje dela v emigr. društvih v tem, da se nismo ze od vsega početka dovolj približali domačemu prebivalstvu in ga skušali zabite-' resirati za naš problem. Gerbec ugotavlja, da ne peša društveno ddo, temveč naše specifično politično in da je krivda na intelektualcih, ki bi edini lahko seznanjali širšo javnost z našim problemom. Višnjevce govori o delu saveznih odsekov. Pohvalno omenja požrtvovalno delo nrof. Gorupa, ki vodi socialni odsek, ne more pa doseči pravih uspehov, ker je Celja preveč oddaljeno od centrov, kjer bi bile potrebne intervencije itd. Po njegove mnenju spada socialni odsek saveza v Beograd. Prosi, da bi si članstvo usvojilo njegov predlog ter bi ga delegati društva stavili na kongresu v Mariboru. Ker je predmet debate izčrpan, zaključi tov. predsednik sestanek iz Izrazi ponovno prepričanje, da bo naša iredentistična emigracija s svojim vztrajnim in pogumnim de-lom dosegla svoj cilj. Naše opomene pretplatnicima koji duguju nisu bile ugodne onim pretplatnicima, koji su loJalm prama listu i redovito plaćaju list. Na prigovore tih lojalnih pretplatnika bili smo odlučili, da ćemo prestati s opetovanim opominjanjem jflužnika kroz hst. Situacija je medjutim takva, da moramo ipak još jednom, sad kad je prvo polugodište na izmaku, da opomenemo zaostale pretplatnike i da im pnlozjmo cek s molbom da nam dostave dužnu svotu ili bar jedan dio svo-c?^u đufuju. Mi vršimo prama svojim čitateljima svoju dužnost što bolje i savjesnije možemo. S pravom dakle tražimo, da nas pretplatnici podupru i da prama listu vrše svoje dužnosti. Naš list živi samo od pretplata, to neka svako dobro upamti i neka vrši svoiu pretplatničku dužnost. f JOSIP FABIJANČIĆ Početkom jula umro je u Ljubljani umi rovljeni kapetan I. klase Josip Fabijančić, bivši viši oficiial pri sreskom načelstvu u Kuli, dodijeljen odjeljenju za vojničke poslove. Pokojnik ie bio rodom iz Podgrad-skog sreza u Istri. Služio je mnogo godina u Dalmaciji gdje je sebi stvorio i porodicu. U Puli je bio veoma cijenjen činovnik, jugoslovanski orijentisan, koji se nije žacao da svoje narodne osjećaje i javno i u uredu ispoljava. Poslije sloma morao je i on sa porodicom napustiti po Italiji okupirane krajeve, da si potraži namještenje u Jugoslaviji. I njegova porodica je bila žrtva ta lijanskog fašizma. U zgradi »Narodnog Doma« u Puli uni-šien mu je prigodom požara sav namještaj, jedini imetak. Kao izbjeglica iz Italije mo-ia°i ^ u Ljubljani, gdje je bio namješten kod Dravske vojne oblasti, ponovo da se namješta i da si uredi stan za porodicu. Posto u godinama i sa pragom na mirovinu, boravio je u Ljubljani sve do svoje smrti i do zadnjeg momenta svoga života nije se nikada požalio na svoju sudbinu, nije nikada izgubio nadu. da će u svojoj novoj domovini, ako ne on, tada njegova porodica naći svoje obezbjedjenje a sebi miran vječni pokoj. Pokojni Josip Fabijančić, ostavio je za sobom rascviljeriu suprugu i dvije vrle Ju-troslovenke. državne činovnice. Čestitoj rodoljubivoj pokojnikovoj porodici izrazujenio ovim (iako zakasnjeno) naše saučešće, a ovi reci neka budu uspomenom na čovieka, koji ie u narodnom pogledu bio uviiek na svome mjestu iako razočaran u životu ni- ^ i1116* radj tora teretio budi koga. sve je podnasao Jobovom strpljivošću. Umro je u Poodmakloj starosti nakon teške bolesti. Vječni mu budi pokoj u Jugoslaviji, koju je uistinu iskreno volio. f PETAR GRBAC . NoviSad25 jula . »as™? neočekivano i iznenada ostao naa je za uvijek naš brat i član društva »Istra* u Novom Sadu pok. Petar Grbac. u najvećem naponu svoje mladosti, u 38 godini' života. Svoju napaćenu dušu ispustio je u državnoj bolnici, poslije kratke ali teške .bolesti u subotu, 21 jula o g. p0k. Grbac rodom iz Lanišća u Istri, živio je u Novom badu već dugi niz godina i za to vrijeme stekao simpatije svih svojih zemljaka u No-\om Sadu. Kao član »Istre« isticao «e uvijek revnosnim vršenjem svojih dužnosti ls-tru je volio nada sve i jedina mu je želja na: Sloboda Istre. Nažalost prerana smrt, K°ja ga jo ugrabila, nije mu đaU da dočeka ispunjenje svojih želja i rada. Nekoliko dana pred svoju smrt, razgovarajući 3 njime, mnogo mi je govorio o Istri. Govorio mi je o našem društvu, kake je ono osnovano pred osam godina, ko su mu bili osnivači i gdje su se održavali pm «astanci D tog razgovora uvidio šam, koliko je pok. Grbac volio svoju rodnu grudu On je bio i jedan od osnivača našega društva' i kao takav mnogo se žrtvovao za njegov napre-dak. Od osnutka športske sekcije Sport Kluba »Istra«, on je stalno ili u Upravnom ili u Nadzornom odboru Kluba, koji n njemu gubi vrlog člana i požrtvovnog sara lni- Pok. Grbac sahranjen je u nedjelju 21 jula poslije podne uz učešće velikog broja Istrana, članova Istre. Sportske sekcije- i diugih Primoraca, No njegov grob položeni su osim vijenaca rodbine i vijenac društva »istra« sa natpisom i vijenac S K »Istre*. Pred otvorenim grobom oprostio se od po-kojnika u ime društva »Istra« : športskog Kluba »Istra« tajnik društva, koji je istakao zasluge pokojnika kao o nivaća 'i član» »Istro« i bol novosadskih Istrana i ostalih 1 rimoraca nad preranim gubitkom njego- Uspomena nđ pok. Petra Grbca dugo će živjeti medju novosadskim Istranima, jer 3e on za svog života nebrojeno puta pokazao, što je ljubav do rodno grude i dužnost sva-vog Isti dnina, koji živi đaloko ođ svog rod' nog mjesta. Neka je slava pok. Petru Grbcu! Neka mu bude lahka gruda zemlje na tlu slobodno domovino i ako daleko od rodne grude! ________(JL* DRUŠTVOM UDELEŽENCEV PRED EMIGRANTSKIM KONGRESOM V MARIBORU. Vsa emigrantska društva se opozarjajo' da najkasneje do 15. 8. orijavii'o prosvetnemu m Dodoornemu društvu »NANOS« ^ Mariboru, ki vodi Predpriprave za enii-erantski kongres Število udeležencev kongresa. U FOND „ISTRE” »Istra« izla’J dinara: za : U FOND »ISTRE* BR. 30 Cvetico Babuder, veterinar ~ ŠUp 50-^ Petrič Rafko — Vareč Majdan din 25." Iranka I lego — Rajhemburg din 50." u Prošlom broju objavljeno din 33.030.60 Ukupno din 33.155.60 odgovara Hudoll Polanovlć. Zagreb, Ilica broj 13L* 1 Jugoslavensko g,an| pa d d ZaKrob Masarykova isl - Za lisku*