147 MoJCa kUMin horvat Prekmursko narečje v govorih radgonskega kota v avstRiji Cobiss: 1.01 https://doi.org/10.3986/Jz.30.2.09 V prispevku je predstavljeno novo narečno gradivo, zbrano v petih krajih Radgonskega kota v Avstriji. Predstavljene so naglasne in glasoslovne značilnosti obravnavanih kra- jevnih govorov, ki so obenem primerjane z referenčnimi govori prekmurskega, sloven- skogoriškega in prleškega narečja. Na podlagi opredeljujočih jezikovnih (glasoslovnih) lastnosti se govori krajev Žetinci – Sicheldorf, Dedonci – Dedenitz, Gorica – Goritz bei Radkersburg, Zenkovci – Zelting in Potrna – Laafeld uvrščajo v prekmursko narečje pa- nonske narečne skupine, vendar pa so na soglasniški in oblikoslovni ravnini prisotne tudi slovenskogoriške in prleške narečne značilnosti. Ključne besede: slovenska narečja, panonska narečna skupina, dialektologija, jezikovna meja, Slovenski lingvistični atlas The Slovenian Prekmurje Dialect in the Bad Radkersburg Corner in Austria This article discusses new dialect material collected in five villages of the Bad Radkers- burg Corner in Austria. It presents the accentual and phonological characteristics of the lo- cal dialects studied, which it also compares to the reference microdialects of the Prekmur- je, Slovenian Hills (Sln. Slovenske gorice), and Prlekija dialects. Based on their defining linguistic (phonological) characteristics, the local dialects of Sicheldorf, Dedenitz, Goritz bei Radkersburg, Zelting, and Laafeld belong to the Prekmurje dialect of the Pannonian dialect group, even though their consonant inventories and morphological systems also contain characteristics of the Slovenian Hills and Prlekija dialects. Keywords: Slovenian dialects, Pannonian dialect group, dialectology, linguistic border, Slovenian Linguistic Atlas1 Mojca Kumin Horvat  ZRC SAZU, Inštitut za slovenski jezik Frana Ramovša, Ljubljana  mojca.horvat@zrc-sazu.si  https://orcid.org/0000-0002-3235-4909 Prispevek je nastal v okviru projekta Raziskave ogroženih narečij v slovenskem jezikovnem pro- storu (Radgonski kot, Gradiščanska, Hum na Sutli z okolico, Dubravica z okolico) (V6-2109, 1. 10. 2021 – 31. 8. 2024), ki ga sofinancirata Javna agencija za raziskovalno dejavnost Republike Slovenije in Urad Vlade Republike Slovenije za Slovence v zamejstvu in po svetu (https://isjfr.zrc- -sazu.si/sl/programi-in-projekti/raziskave-ogrozenih-narecij-v-slovenskem-jezikovnem-prostoru- -radgonski-kot), projekta i-SLA – Interaktivni atlas slovenskih narečij (L6-2628, 1. 9. 2020 – 31. 8. 2024, ARRS in SAZU, https://isjfr.zrc-sazu.si/sl/programi-in-projekti/i-sla-interaktivni-atlas-slo- venskih-narecij) in programa Slovenski jezik v sinhronem in diahronem razvoju (P6-0038). Jezikoslovni zapiski 30.2 (2024), 147–168 148 Mojca Kumin Horvat  Prekmursko narečje v govorih Radgonskega kota v Avstriji 1 Uvod V mrežo krajev za Slovenski lingvistični atlas območje Radgonskega kota na avstrij- skem Štajerskem do leta 2016 ni bilo vključeno, čeprav je to na Logar-Riglerjevi Karti slovenskih narečij (1983) obarvano kot prekmursko narečje panonske na- rečne skupine in čeprav je bil že leta 1988 kraj Žetinci – Sicheldorf raziskan na podlagi vprašalnice za Slovenski lingvistični atlas (Zorko 1988; 1989). Na tem območju so tako bile potrebne nove terenske raziskave, na podlagi katerih smo ugotavljali ohranjenost in podobo slovenskih narečnih govorov. Za to območje je namreč (zlasti v avstrijski literaturi) dolgo veljalo prepričanje, da slo- venskih govorcev tam ni več (prim. Križman 1997b: 146), kljub temu pa so neka- tere (sociolingvistične) raziskave opozarjale na kontinuirani obstoj narečne slo- venščine v tem prostoru (Križman 1989; 1997; 2006; 2007; 2008; Haberl-Zemljič 2012; Zorko 1989; 1994; 2009). Iz dialektološke literature je bila doslej natančno znana naglasna in glasovna podoba le enega izmed govorov Radgonskega kota, tj. kraja Žetinci – Sicheldorf, medtem ko govori ostalih omenjenih štirih krajev z dialektološkega vidika doslej še niso bili osvetljeni. Terensko zbiranje gradiva je potekalo na podlagi ciljno pripravljene leksično- -fonetične vprašalnice,1 ki je vsebovala 248 vprašanj, uvrščenih v tematske sklope. Vprašalnica je bila sestavljena s ciljem ugotavljanja razlikovalnih fonetičnih last- nosti posameznih krajevnih govorov, zato so bile vanjo vključene besede, na podlagi katerih je bilo mogoče ugotavljati odraze tistih issln. glasov, za katere smo predvi- devali, da so ključni pri uvrščanju govorov Radgonskega kota v ustrezno narečje. 2 območje obravnave Zbiranje narečnega gradiva je potekalo v petih krajih, ki se združujejo v območje, imenovano Radgonski kot. To so kraji, za katere smo na podlagi literature izve- deli, da tam živijo govorci slovenskega narečja, in sicer: Žetinci – Sicheldorf, De- donci – Dedenitz, Gorica – Goritz bei Radkersburg, Zenkovci – Zelting in Potrna – Laafeld. Skupaj s še štirimi naselji (tj. Altneudörfl, Hummersdorf, Pfarrsdorf in Pridahof) ti kraji upravno spadajo v občino Radkersburg Umgebung. Terenske raziskave so sicer potekale v celotni občini, vendar pa v štirih naseljih, tj. v krajih Altneudörfl, Hummersdorf, Pfarrsdorf in Pridahof, govorcev slovenskega narečja nismo našli. Kot referenčne točke so nam služili krajevni govori Črešnjevcev in Radencev za slovenskogoriško narečje (Koletnik 2001), krajevni govor Cankove za prekmursko narečje (Zorko 2008) in krajevni govor Veržeja za prleško narečje (Muhič 1979). 1 Gl. razdelek 8 Vprašalnica. 149Jezikoslovni zapiski 30.2 (2024) Karta 1: Mreža obravnavanih krajev 150 Mojca Kumin Horvat  Prekmursko narečje v govorih Radgonskega kota v Avstriji Namen novih terenskih raziskav je tako bilo ugotavljanje obstoja slovenskih govo- rov v Radgonskem kotu na avstrijskem Štajerskem ter popis njihovih naglasnih in glasoslovnih lastnosti. 3 pRegled dosedanjih obRavnav slovenskih govoRov Radgonskega kota Z jezikovno analizo nekaterih govorov Radgonskega kota so se doslej v svojih razpravah ukvarjali Mirko Križman, Zinka Zorko in Andrea Haberl-Zemljič. Je- zikovne razmere Radgonskega kota opisuje tudi teolog Matija Slavič v svoji mo- nografiji Prekmurje, kjer omenja pet slovenskih vasi, v katerih se popolnoma sliši »prekmurska govorica« in ne »morebiti narečja sosednjih štajerskih Slovencev (Prlekov) na desnem bregu Mure« (Slavič 1921: 61). Mirko Križman je terenske raziskave v Radgonskem kotu v Avstriji opravljal od srede sedemdesetih let dalje, pri čemer se je osredotočal na vprašanja identitete slovenskih govorcev v petih vaseh Radgonskega kota, njihovo jezikovno zmožnost, jezikovne interference in rabo slovenskega jezika skozi generacije. Rezultate raziskav je objavil v dveh mo- nografijah (Križman 1989; 1997a) in več razpravah (Križman 1997b; 2006; 2007; 2008). Slovenščino v Radgonskem kotu je opredelil kot prekmurski govor, v kate- rem so prisotne interference stičnega slovenskogoriškega2 in nestičnega prleškega narečja ter okoliškega nemškega jezika. V osemdesetih in v začetku devetdesetih let 20. stoletja je na območju Rad- gonskega kota narečjeslovne raziskave opravljala Zinka Zorko (1989; 1994). Ana- lizirala je naglasno, glasoslovno, oblikoslovno in deloma leksično podobo krajev- nega govora kraja Žetinci – Sicheldorf. Ugotovila je, da so govori tega območja zgodovinskorazvojno del enotnega severnoštajerskega in panonskega jezikovnega območja, sinhrono pa jih uvršča v prekmursko narečje panonske narečne skupine, vendar pa govori na soglasniški in oblikoslovni ravnini izkazujejo nekaj prvin slo- venskogoriškega narečja. Govor je bil raziskan s pomočjo vprašalnice za Slovenski lingvistični atlas. S sociološkega in zgodovinskega vidika je območje Radgonskega kota obrav- navano v monografiji Andreje Haberl-Zemljič (2004), v kateri je predstavljena tudi jezikovno-sociološka situacija. Delo je razdeljeno na štiri zgodovinska obdobja, tj. na 19. stoletje (od 1848 do konca prve svetovne vojne), obdobje prve repu- blike, čas nacionalsocializma in povojni čas. V delu je dokazano, da so prebivalci petih vasi do konca prve svetovne vojne kot jezik okolja uporabljali izključno t. i. 2 Križman (2006: 406) v nekaterih razpravah slovenskogoriško in prleško narečje označuje kot štajersko narečje, kar pa ni v skladu z uvrstitvijo slovenskih narečnih skupin in narečij – prek- mursko, prleško, slovenskogoriško in haloško narečje spadajo v skupno, tj. panonsko narečno skupino. 151Jezikoslovni zapiski 30.2 (2024) določeno različico slovenščine, sčasoma pa se je to spremenilo, kajti slovenščina je postala stigmatizirana in zato »neuporabna«. Na Logar-Riglerjevi Karti slovenskih narečij iz leta 1983 je območje Rad- gonskega kota označeno kot prekmursko narečje panonske narečne skupine, kljub temu pa ti kraji niso bili vključeni v nobeno od dveh osnovnih mrež krajev za Slovenski lingvistični atlas (»staro« iz leta 1946 in »novo« iz leta 1984). Točka T414 Žetinci – Sicheldorf je postala del mreže krajev šele od leta 2016 dalje, ko je izšel SLA 2. Govor kraja Žetinci – Sicheldorf je bil natančno predstavljen tudi v razpravi Kumin Horvat 2022. Govor kraja Potrna – Laafeld pa je doživel svojo natančno obravnavo v monografiji Gormerkanska kniga (Zver 2023), kjer je ana- liziran na podlagi rokopisa kmeta Mihaela Hoisa iz Potrne, ki je v letih 1842–1882 v svojem domačem govoru pisal kmečko gospodarsko knjigo. 4 osnovne naglasne in glasovne Značilnosti obravnavanih govorov 4.1 Vokalizem 4.1.1 Odrazi naglašenih zložnikov znotraj izhodiščno dolgega vokalizma Odraz za issln.* je ẹ, redko ẹː, v nekaterih primerih tudi e – Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna ˈlẹs, ˈbẹli, sˈnẹk, pọnˈdẹlek, sˈrẹda, vˈrẹmen; Žetin- ci, Dedonci, Gorica, Zenkovci ˈdẹte, ˈmẹsenc; Žetinci, Dedonci, Gorica, Potrna gˈnẹzda (ž); Žetinci, Dedonci, Gorica mˈlẹko; Žetinci, Dedonci kˈlẹše, ˈlẹpi; Go- rica, Dedonci kˈlẹšče, Žetinci gˈlẹtva (ž) ‘dleto’, Gorica pọnˈdẹleŋk, Potrna ˈmẹ- sec, Dedonci ˈsẹsti; Žetinci sˈnek, ponˈdelek, sˈreda, ˈmesec, čˈrešja – Potrna mˈlẹːko. Odraz za issln. *ē/*/* je ẹː, redko tudi ẹ in ẹ, položajni odraz je iː – Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna ˈpẹːč, sˈcẹː, ˈlẹːt, ˈmẹːt, ˈšẹːst; iˈmẹː, ˈpẹːtek, ˈrẹːp, ˈpẹːt, deˈvẹːt, deˈsẹːt; ˈvẹːs, ˈdẹːn, Žetinci, Potrna koˈrẹːn, Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci Imn lidˈjẹː, jeˈsẹːn, Žetinci, Gorica, Potrna veˈčẹːr, Žetinci, Dedonci, Gorica ˈčẹːla = čebela, Žetinci, Dedonci ˈlẹːn, laˈkẹːt, Dedonci, Gorica bọˈlẹːni, Žetinci Imn ceˈpẹː, Potrna čeˈbẹːla; Imn ciˈpẹː ‘cep’ – Žetinci ˈčẹla; ˈrẹp – Žetinci ˈšẹst; ˈrẹp – Žetinci, Dedonci, Zenkovci veˈčiːr. Odraz za issln. *ō je ọ, posamično tudi ọː, o in u – Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna ˈnọs, ˈọka (ž), ˈmọst, meˈsọ, Žetinci, Dedonci, Zen- kovci zˈvọn, Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci siˈnọ = seno, gˈmọvje, Žetinci, Dedonci proˈsọ, Žetinci seˈnọ, kọˈlọ, Gorica Imn ˈkọla ‘voz’ – Žetinci, Potrna zˈvọːn, Potrna, koˈlọː, Gorica moˈzọːl – Žetinci proˈso, gˈmovje in – Gorica zˈvun. Odraz za issln. *ǭ je ọ – Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna ˈmọš, ˈsọset, ̍rọka, ̍zọp, gọˈlọp, Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci ̍pọpek, Žetinci, Potrna kˈrọk, ˈpọt, Dedonci, Gorica, Zenkovci ọkˈrọglọ, Žetinci, Gorica, Zen- kovci prid m ˈvọski, Žetinci prisl ˈvọskọ, ˈzọb. 152 Mojca Kumin Horvat  Prekmursko narečje v govorih Radgonskega kota v Avstriji Odraz za issln. *ī je iː, redko tudi i – Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna ˈziːt, ˈsiːn, Red ˈsiːna, ˈliːst, 1ed ˈviːdin, ˈziːma, Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci 1ed ˈpiːšen, Žetinci, Dedonci voˈdiːr, Dedonci pasˈtiːr – Žetinci ˈzima, ˈbik, pasˈtir, Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci sˈvia. Odraz za issln. *ā je aː – Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna ziˈdaːr, kọˈvaːč, gˈlaːva, ˈlaːs, Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci pˈraːx, Rmn kˈraːf, Žetinci, Gorica, Zenkovci, Potrna kˈraːľ, Žetinci, Dedonci, Gorica ˈpaːlec, ˈpaːvok, Dedonci, Gorica, Zenkovci Red laˈsaː. Odraza za issln. *ū sta üː in ü – Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna ˈlüːkna, ˈlüːč, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna pˈlüːča, Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci gˈlüːpi, Dedonci kˈlüːč, Zenkovci ˈlüːkńa – Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna kˈlüč, Žetinci pˈlüča, Žetinci, Gorica, Zenkovci, Potrna Imn ˈvüxa, Žetinci, Dedonci Imn ˈvüja. Odraza za issln. * sta uː in u, posamično tudi ọ (morda vpliv sln. knj. jezika) – Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna ̍čuːn, Žetinci, Dedonci, Gorica, Zen- kovci ˈvuːk, Žetinci ˈžuːna – Žetinci, Dedonci, Gorica ˈbuxa, Gorica, Zenkovci ˈbux – Potrna ˈvọk. Odraza za issln. * sta ː in  – Žetinci, Dedonci pˈːst, pˈːsa, ˈkːf, Žetinci pˈːs, ˈpːpel, gˈːlo, Gorica gˈːla – Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci ˈdva, Gorica pˈst, pˈs, ˈppel/ˈpper, Zenkovci ˈps, Gorica, Zenkovci, Potrna ˈkf. 4.1.2 Odrazi naglašenih zložnikov znotraj izhodiščno kratkega vokalizma v nezadnjih besednih zlogih Odraz issln. *- je ẹ, redko ö, položajno (ob n, m in r) je odraz e – Žetinci, Dedon- ci, Gorica, Zenkovci, Potrna stˈrẹxa, neˈdẹla, ̍cẹsta, ̍rẹpa, Žetinci, Gorica, Zenkov- ci, Potrna cmeˈrẹka ‘smreka’, Žetinci, Dedonci, Gorica bˈrẹskef, Žetinci, Dedonci čˈrẹša, Žetinci seˈdẹti, Gorica, Zenkovci siˈdẹti, Žetinci, Potrna ˈvẹter – Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci ˈsemen, koˈlena (ž) – Žetinci, Dedonci, Gorica, Zen- kovci ˈvöter, Žetinci dˈvöma = dvema. Odraz za issln. *è-/*- je e – Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna ˈženska, ˈzeľe, ˈseden, Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci Red kˈmeta; Dedonci, Gorica, Zenkovci del -l ˈzö = vzel, Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci ˈdetelca, Žetinci ˈzele, Žetinci, Potrna sˈreča. Odraz za issln. *ò-/*- je ọ – Žetinci, Dedonci, Gorica, Potrna ˈpọstela, sọˈbọta, ˈọsen, Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna ˈgọba, ˈtọča, Zenkovci ˈpọstel, Žetinci sˈkọrja, Dedonci sˈkọrca. Odraz za issln. *- je e – Žetinci, Dedonci, Gorica, Potrna dˈver, ˈmeša, Zenkovci dˈvera, Žetinci ˈseje = sanje, Žetinci, Zenkovci ˈsee = sanje, Zenkovci ˈseńe = sanje. Odraz za issln. *ì- je i, posamično iː – Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna ˈxiža, žˈlica, koˈšica, ˈlipa, liˈsica, ˈriba, Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci 153Jezikoslovni zapiski 30.2 (2024) blaˈzina, ˈžitọ, Žetinci, Dedonci, Gorica, Potrna ˈtikef, Žetinci ogˈniːšče/ọgˈjišče, Žetinci, Dedonci ˈiva, Žetinci, Gorica, Zenkovci ˈjiva, ˈžila, Žetinci, Dedonci, Gorica koˈpitọ – Potrna ˈjiːva. Odraz za issln. *à- je å – Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna ˈjågoda, kˈråva, ˈžåba, Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci ˈmåti, Red bˈråta, ˈjåblan (ž), ˈkåšel, Žetinci, Dedonci, Gorica, Potrna ˈkåča. Odraz za issln. *ù- je ü, posamično u – Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna kˈlüka, ˈmüxa, Žetinci, Dedonci, Gorica Red kˈrüxa, Dedonci Red kˈrüja, Žetinci, Dedonci ˈmüa – Žetinci Red kˈruxa. Odraz za issln. *- je u, posamično uː, redko ọ – Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna ˈsunce, Žetinci, Dedonci ˈvuna – Žetinci, Dedonci poˈsuːnčca, Gorica, Zenkovci ˈsuːnčnica – Potrna ˈsọnčnica. Odraz za issln. *- je  – Žetinci ˈsna. 4.1.3 Odrazi vokalov po naglasnih umikih Odraz umično naglašenega e je e – Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna ˈsestra, ˈžena, Dedonci, Gorica, Zenkovci ˈzemla, ˈmekla, Potrna ˈmetla, Žetinci, Dedonci, Gorica ˈčela (ž). Odraz umično naglašenega o je ọ, redko u, posamično ọː – Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna ˈkọsa, ˈkọza, Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci ˈvọda, Žetinci, Dedonci, Gorica ˈkọsec, Žetinci, Potrna ˈtọrek, Dedonci, Gorica, Zenkovci ˈtọrk, Žetinci, Gorica ˈọfca, Žetinci ˈkọnec – Žetinci, Dedonci, Potrna ˈkunec – Potrna ˈvọːda, ˈọːfca. Odraz za umično naglašeni ə je e – Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna ˈmegla, Žetinci sˈteber, ˈmegja, ˈčeber, šˈkegen, ˈpekel, Potrna šˈteber. Prisoten je odraz umika novega cirkumfleksa v leksemu gosenica – Žetinci, Dedonci, Gorica, Potrna ˈgọsanca. 4.2 Konzonantizem Odraz za issln. *j je j, posamično pred sprednjimi samoglasniki tudi g – Žetin- ci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna ˈjezik, Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci jeˈsẹːn, Žetinci, Potrna ˈjås = jaz, Žetinci, Dedonci ˈjes; Potrna ˈges = jaz, Žetinci, Dedonci, Potrna ˈjaːša ‘jelša’. Odrazi za issln. *ń so: (a) za soglasnikom n, j,  in ń – Žetinci ogˈniːšče/ọgˈjišče, čˈrẹpja, čˈrešja, Žetinci, Dedonci, Gorica, Potrna ˈlüːkna, Potrna čˈrešna, Žetinci, Dedonci čˈrẹša, ˈlẹšak = lešnjak – Zenkovci ˈlüːkńa, Gorica, Potrna čˈrešńa; (b) za samoglasnikom n, j,  – Dedonci ˈọgen, Žetinci, Dedonci gˈlẹžen, Žetinci sˈvija, Oed s ̍kujon, seˈalọ se mi, Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci sˈvia, Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci Imn gˈbaː = grbanji ‘jurček (goba)’, Dedonci Tmn ˈkue, Gorica ˈšiek = šinjak ‘vrat’; (c) v vzglasju j in  – Žetinci, Gorica, Zenkovci, 154 Mojca Kumin Horvat  Prekmursko narečje v govorih Radgonskega kota v Avstriji Potrna ˈjiva, Žetinci, Dedonci ˈiva; č) issln. *ń < *-nьj-/*-nъj- – Žetinci koreˈjẹ, ˈseje, Zenkovci ˈsee, Žetinci, Dedonci kọreˈẹː, liˈpåe ‘lupinje’, Dedonci, Gorica liˈšie = luščinje; – Gorica, Zenkovci koˈreːnje, Gorica, Zenkovci ˈseńe. Odrazi za issln. *ĺ so: (a) za soglasnikom l – Žetinci, Dedonci, Gorica, Zen- kovci, Potrna kˈlüka, ˈzemla, pˈlüča, kˈlüč; (b) za samoglasnikom l, ĺ,  – Žetinci, Gorica, Zenkovci, Potrna kˈraːĺ, Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna ˈpọstela, neˈdẹla, Gorica, Zenkovci ˈdetelca, Žetinci, Dedonci čˈrẹvel, Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci ˈkåšel, Dedonci kˈrå; (c) za issln. *ĺ < *-lьj-/*-lъj- je odraz ĺ – Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna ˈzeĺe. Odraz za issln. *-x je (a) v izglasju -x, v nekaterih krajih -j – Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna kˈrüx, Žetinci kˈrux, Dedonci, Gorica, Potrna gˈråx, Dedonci, Gorica, Potrna pˈråx, Žetinci, Gorica, Zenkovci, Potrna ˈvüxa = uha (ž); Žetinci gˈråj ‘fižol’, pˈraːj = prah, Žetinci Mmn p bˈråtaj, goˈlọbaj, Žetinci, Dedonci ˈvüja = uho; (b) odraz v vzglasju in sredi besede je x- – Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna ˈxiža = hiša, stˈrẹxa, ˈmüxa, Žetinci, Dedonci, Gorica meˈxiːr ‘mehur’, Žetinci, Dedonci ˈbuxa, Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci noˈxẹːt. Odraz za *-m v izglasju je -n – Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna ˈseden = sedem, ˈọsen, 1ed: ˈviːdin, ˈpiːšen. Po asimilaciji nastanejo naslednji glasovi:  š < *šč – Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna koˈšica, Žetinci gˈrašič, Dedonci gˈraːšic, Žetinci, Dedonci kˈlẹše, Dedonci 2dv ˈišeta, Dedonci, Go- rica liˈšie = luščinje, vendar Žetinci tudi ogˈniːšče/ọgˈjišče, Gorica, Zenkovci kˈlẹšče.  f < *v (pred zvenečimi in nezvenečimi nezvočniki ter v izglasju) – Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna zdˈråf, ̍ tiːkef ‘buča’, ̍čf, Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci Rmn kˈraːf, Žetinci, Dedonci Rmn bˈråtọf, Žetinci, Dedonci ˈmkefca = mrkvica ‘korenje’, Žetinci, Dedonci Rmn ˈsiːnọf, Žetinci, Dedonci Rmn ̍mẹsencọf, Gorica, Zenkovci Rmn ̍mẹscọf, Žetinci Rmn ̍pesof, Žetinci, Dedonci, Gorica bˈrẹskef, Dedonci, Gorica, Zenkovci Rmn pˈsọf; Žetinci, Gorica ˈọfca.  f < *pt – Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna fˈtič.  f < *pč < *bč – Gorica ˈfčẹːla. Po prekozložni asimilaciji nastane:  š–č < s–č – Žetinci bˈšåča.  š–š < s–š – Dedonci, Potrna 3ed šiˈši ‘sušiti’. Po diferenciaciji nastanejo naslednji glasovi:  gl < *dl – Žetinci, Potrna gˈlẹtva (ž) = dletva ‘dleto’; v Žetincih tudi z reduk- cijo g – ˈlẹtvọ = dletvo. 155Jezikoslovni zapiski 30.2 (2024)  gn < *dn – Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna gˈnes = dnes ‘danes’.  l < *dl – Žetinci, Dedonci del -l ž pˈrela, Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci del -l ž ˈjẹla.  kt < *tl – Potrna ˈkukla = tolklja ‘jabolčnica’, Dedonci, Gorica, Zenkovci ˈmekla = metla. Protetični glas v nastopa pred odrazi issln. *u- in *ǫ- – Žetinci, Potrna ˈvüstca, Dedonci ˈvüsta, Žetinci, Gorica, Zenkovci prid m ˈvọski = ozek, Žetinci prisl ˈvọskọ, Žetinci, Gorica, Zenkovci, Potrna Ied ˈvüxa (ž), Žetinci, Dedonci Ied ˈvüja (ž), Žetinci, Dedonci, Gorica ˈvüš, Žetinci, Dedonci, Gorica ˈpaːvọk ‘pajek’. Rinezem je prisoten v krajih Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci v besedi ˈmesenc, Žetinci in Dedonci v besedi Rmn ˈmẹsencọf. 4.3 Izbrani morfološki pojavi Orodnik ednine ženskega spola ima končnico -oj – Žetinci z blaˈzinọj, Žetinci, Dedonci s ˈčeloj, s kọˈsọj, Žetinci, Dedonci, Zenkovci z roˈkọj, Gorica z ˈrọkọj. Deležnik na -l m glagolov na -ati (dati, srečati, klepati, klečati) ima končnico -o, redko tudi -a – Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci ̍dao, kˈlepọ, Žetinci sˈrẹčao, kˈlẹːčao, Dedonci sˈrẹːčọ, Žetinci kˈlepa. Deležnik na -l m glagolov na -eti (imeti, videti, vzeti, sreti ‘srečati’, umreti) ima končnico -a in -o, redko tudi  – Žetinci, Potrna ˈvida, ˈmːa, Žetinci, Gorica, Zenkovci ˈviːdo, Žetinci ˈzẹːa = vzel ‘vzeti’; Dedonci, Gorica, Zenkovci ˈzö, Žetinci mˈrọ, Žetinci, Dedonci ˈmö = imel. Deležnik na -l m atematskih glagolov (pojesti) je -o in -a – Gorica, Zenkovci ˈpọjọ, Potrna ˈbija. 5 gRadivo 5.1 Dolgi naglašeni zložniki iː Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna ˈziːt, ˈsiːn, ˈliːst, 1ed ˈviːdin, ˈziːma, ˈbiːk, Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci Red ˈsiːna, Imn ˈsiːn, Žetinci, Dedonci Rmn ˈsiːnọf, 1ed ˈpiːšen, Žetinci, Dedonci vọˈdiːr, Dedonci pasˈtiːr, Žetinci ceˈdiːti, Dedonci, Gorica, Zenkovci 3ed ciˈdiː se, Žetinci, Dedonci, Gorica meˈxiːr, Žetinci, Gorica, Zenkovci del -l m ̍viːdo; Žetinci ogˈniːšče, ˈtiːkef, Potrna, Gorica ˈjiːva; Žetinci, Dedonci zaˈviːca ‘zajklja’; Žetinci, Dedonci, Zenkovci veˈčiːr; Žetinci, Gorica, Zenkovci ˈpiːrje; Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci ˈciːgel, Potrna ˈciːg. 156 Mojca Kumin Horvat  Prekmursko narečje v govorih Radgonskega kota v Avstriji ẹː Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna ˈpẹːč, sˈcẹː, ˈlẹːt, ˈmẹːt, ˈšẹːst, Žetinci, Potrna koˈrẹːn, mˈlẹːko, Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci lidˈjẹː, jeˈsẹːn, Žetinci, Dedonci, Gorica, Potrna veˈčẹːr, Žetinci, Dedonci ˈčẹːla = čebela, Gorica ˈfčẹːla, Potrna čeˈbẹːla; Žetinci naˈbẹːsa, Dedonci, Gorica, Zenkovci neˈbẹːsa, Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna ˈvẹːja; Žetinci, Gorica žˈbẹː, Dedonci žerˈbẹː, Potrna žreˈbẹː Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci Red ˈrẹːpa; Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna ˈvẹːs, ˈdẹːn, Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci noˈxẹːt, Žetinci, Dedonci ˈlẹːn, laˈkẹːt, Dedonci prid m bọˈlẹːni; Žetinci, Dedonci kọreˈẹː; Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna iˈmẹː, ˈpẹːtek, ˈrẹːp, ˈpẹːt, deˈvẹːt, deˈsẹːt, Žetinci ceˈpẹː, Potrna ciˈpẹː. ẹ Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci ˈjẹla, ˈdẹte, vˈrẹmen, ˈmẹsenc, Žetinci gˈlẹtva = dletva (ž), ˈlẹtvọ = dletvo, čˈrẹpja, Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna ˈlẹs, prid m ˈbẹli, Dedonci, Gorica ˈtẹlọ, Dedonci ˈsẹsti, Žetinci, Dedonci kˈlẹše, Rmn ˈmẹsencọf, Gorica, Zenkovci Rmn ˈmẹscọf, kˈlẹšče, Žetinci, Potrna na tˈlẹx, ˈmẹsec, Žetinci, Dedonci, Potrna prid m ˈlẹpi, Žetinci, Dedonci, Gorica mˈlẹko, Žetinci, Dedonci, Gorica, Potrna gˈnẹzda (ž); Žetinci ̍šẹst, ̍rẹp; Žetinci neˈbẹsa, ˈrẹpa, Žetinci, Dedonci gˈlẹžen, Žetinci, Dedonci čˈrẹvel, Gorica, Zenkovci Tmn čˈrẹvle. e Žetinci sˈnek, ponˈdelek, sˈreda, ˈmesec, ˈmesenc, Žetinci, Zenkovci čˈrešja, Gorica čˈrešńa, Potrna čˈrešna. aː Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci ziˈdaːr, pˈraːx, poˈtaːč ‘kolo’, Rmn kˈraːf, Imn gˈbaː = grbanji ‘jurček’, Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna kọˈvaːč, gˈlaːva, ˈlaːs, Žetinci pˈraːj, Žetinci, Gorica, Zenkovci kˈraːľ, Žetinci, Dedonci, Gorica ˈpaːlec, ˈpaːvọk, Dedonci gˈraːšic = grah, Žetinci kˈraːl, Imn ̍ laːs, Žetinci, Dedonci, Potrna ̍ jaːša, Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci tˈraːvnik, Gorica Omn s ciˈpaːmi ‘cep’; Žetinci ˈzaːvora, Dedonci, Gorica Imn ˈjaːjca. [o] Žetinci proˈso, gˈmovje, meˈso. 157Jezikoslovni zapiski 30.2 (2024) ọ Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna ˈnọs, ˈọka (ž), ˈmọst, meˈsọ, Žetinci seˈnọ, kọˈlọ, ̍kọla ‘voz’, Žetinci, Gorica, Zenkovci prid m ˈvọski, Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci siˈnọ = seno, gˈmọvje, Žetinci, Dedonci, Zenkovci zˈvọn, Žetinci, Dedonci proˈsọ; Dedonci, Gorica, Zenkovci Ted zemˈlọ, Ted koˈsọ; Žetinci, Dedonci, Gorica, Potrna ˈgọsanca, ˈọtava, Žetinci, Dedonci ˈsọsẹdọfca = sosedovica ‘soseda’, Gorica, Zenkovci, Potrna ˈsọsẹda; Žetinci, Dedonci, Gorica, Potrna Oed z ˈrọkọj, ˈpọpek; Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna ˈmọš, ˈsọset, ˈrọka, ˈzọp, gọˈlọp, Žetinci, Potrna kˈrọk, ˈpọt, Dedonci, Gorica, Zenkovci ọkˈrọglọ, Žetinci Mmn goˈlọbaj; Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna ˈkọža, Dedonci ˈkọš; Dedonci, Gorica, Zenkovci Rmn pˈsọf, Žetinci, Dedonci Imn laˈsọvje = lasovje, rasˈtọvje = hrastovje. ọː Žetinci, Potrna zˈvọːn, Potrna koˈlọː, Gorica moˈzọːl. uː Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci ˈvuːk, ˈčuːn, Žetinci ˈžuːna, Žetinci, Dedonci ˈguːt; Žetinci, Dedonci poˈsuːnčca, Gorica, Zenkovci ˈsuːnčnica, Žetinci ˈsuːnce, ˈžuːna. üː Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna ˈlüːč, Žetinci, Dedonci, Gorica, Potrna ˈlüːkna, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna pˈlüːča, ˈlüːkna, Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci gˈrüːška, prid m gˈlüːpi, Potrna xˈrüːška, Gorica ˈjüːnec, Dedonci kˈlüːč; Dedonci, Zenkovci ˈbüːrkle. [ː] Žetinci ˈbːrkle. 5.2 Kratki naglašeni zložniki i Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna ˈxiža = hiša, žˈlica, koˈšica, ˈlipa, liˈsica, ̍riba, fˈtič, Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci blaˈzina, Oed z žˈlicọj, Žetinci, Gorica, Zenkovci ˈjiva, ˈžito, ˈžila, Žetinci, Dedonci, Gorica, Potrna ˈtikef, Žetinci, Dedonci, Gorica kọˈpitọ, Žetinci, Dedonci ˈiva, siˈšiti, šiˈši, luˈpie, liˈšie = luščinje, ˈbirka ‘ovca’, Žetinci Oed z blaˈzinọj, ọgˈjišče, siˈšiti, süˈšiti, pọsiˈšit, lüˈpina, Gorica liˈšie = luščinje, Žetinci, Potrna del -l m ˈvida = videl, Zenkovci ˈšiek, Potrna del -l m ˈbija = bil ‘biti, obstajati’, Dedonci šˈtija ‘ročaj’; Žetinci, Dedonci ˈpirje; Žetinci ˈzima, Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci sˈvia, Žetinci sˈvija, ˈbik, pasˈtir. 158 Mojca Kumin Horvat  Prekmursko narečje v govorih Radgonskega kota v Avstriji ẹ Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna neˈdẹla, stˈrẹxa, ˈcẹsta, ˈrẹpa, Žetinci, Dedonci čˈrẹša, ˈlẹšak, Žetinci seˈdẹti, Gorica, Zenkovci siˈdẹti, Žetinci, Potrna ˈvẹter, Žetinci, Gorica, Zenkovci, Potrna ˈlẹšnik, Žetinci, Dedonci, Gorica bˈrẹskef, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna ˈmẹstọ, Žetinci, Gorica, Zenkovci cmeˈrẹka, Potrna cmˈrẹka, Dedonci Oed s seˈkẹroj; Žetinci del -l m: sˈrẹa, sˈrẹja, sˈrẹčao, vˈrẹmen ‘vreme’; Žetinci ̍čẹla = čebela, Rmn ̍čẹl = čebela; Žetinci koreˈjẹ; Žetinci, Potrna bˈrẹmza, Gorica, Zenkovci, Potrna pˈrẹmza; Žetinci ˈrẹp. e Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna ˈženska, ˈzeľe, ˈseden, kˈmet, Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci Red kˈmeta, del -l m kˈlepọ, Žetinci ˈzele, del -l m kˈlepa, del -l ž pˈrela, Žetinci, Dedonci Oed s ˈčeloj = čelo (ž), Dedonci del -l ž pˈlela; Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna ˈjezik, ˈzet, Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci ˈdetelca, Žetinci, Potrna sˈreča; Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci ̍semen ‘seme’, Žetinci koˈlena (ž), koˈlenọ, Dedonci, Gorica, Zenkovci kọˈlena (ž); Žetinci, Dedonci ˈjes = jaz; Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna ˈmeša, ˈdeš, gˈnes, ˈpes, Žetinci ˈseje = sanje, Rmn ˈpesof, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna ˈsee = sanje, Gorica, Zenkovci ˈseńe, Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci Rmn ˈpesọf; Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna ˈsestra, ˈžena, ˈzemla, Žetinci Red ˈmekle = metle, ˈmekľa, Dedonci, Gorica, Zenkovci ˈmekla, Potrna ˈmetla, Žetinci, Dedonci, Gorica ˈčela (ž), Žetinci, Dedonci, Gorica, Potrna dˈver, ˈmegla, Zenkovci dˈvera; Žetinci sˈteber; Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna ˈbetežen. a Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna del -l m ˈdao, Žetinci seˈalọ se mi, Gorica seˈalọ se mi, seˈńalọ se mi, Potrna ˈmama, ˈmajs ‘dleto’, gˈramat ‘otava’, Žetinci gˈrašič ‘grah’, prid m zdˈraf, Žetinci, Gorica, Zenkovci ọgˈraček, Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci ˈjalič ‘jelka’. å Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna ˈjågọda, kˈråva, Imn kˈråve, ˈžåba, bˈråt, prid m zdˈråf, bˈsåča, mˈlåka, Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci ˈmåti, Red bˈråta, Imn bˈråt, ˈjåbọka, ˈkåšel, Žetinci, Dedonci, Gorica ˈjåblan (ž), ˈkåča, Žetinci gˈråj = grah, ˈjåbočca, bˈšåča, liˈpåe ‘lupina’, Rmn bˈråtọf, Mmn p bˈråtaj, tˈråvnik, Dedonci, Gorica, Potrna gˈråx ‘fižol’, Žetinci, Dedonci Rmn bˈråtọf, Dedonci kˈrå = kralj, del -l m fkˈrå = ukrasti, Žetinci, Gorica, Potrna ̍jåbočnica, Dedonci ̍jåbọčina; Žetinci Rmn kˈråf, ˈjås; Gorica ˈråstje = hrastje, Potrna 2ed ˈkåšlaš. 159Jezikoslovni zapiski 30.2 (2024) ọ Žetinci, Dedonci, Gorica, Potrna ̍pọstela, ̍nọš, Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna ˈọsen, soˈbọta, Zenkovci ˈpọstel (ž), Žetinci, Dedonci Imn ˈčọbe ‘ustnica’, Gorica ˈčọba ‘ustnica’; Dedonci, Gorica, Zenkovci ˈọgen, Žetinci, Gorica, Zenkovci Potrna ˈkọjn, Žetinci Red ˈkọńa, Gorica ˈkọa, sˈkọrja, ̍kọš, Dedonci sˈkọrca; Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna ˈkọza, Žetinci, Dedonci, Gorica, Potrna ˈkọsa, Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci ̍vọda, ̍ tọrk, Gorica, Zenkovci ̍pọt = pod ‘tla’, Žetinci, Gorica ˈmọzol, Žetinci ˈdọl, Med na ˈpọd, Žetinci, Gorica, Potrna ˈọfca, Žetinci, Dedonci, Gorica ˈkọsec, Potrna ˈtọrek, Žetinci ˈkọnec; Žetinci ˈpọˈnọčca; Žetinci del -l m mˈrọ = umreti; Potrna ˈpọper; ˈsọnčnica; Žetinci, Dedonci, Gorica, Potrna ˈgọba, ˈtọča, Žetinci Oed z vọˈdọj, Žetinci, Dedonci, Zenkovci z roˈkọj, Žetinci, Dedonci s kọˈsọj; Dedonci ˈtọt ‘ta’; Gorica ˈọbit = obed ‘kosilo’. u Žetinci Red ˈkuja = konj, Oed s ˈkujon, kˈrux, Red kˈruxa, Dedonci Imn ˈkui, Tmn ˈkue, Zenkovci, Potrna Tmn ˈkue, Žetinci, Gorica Oed s ˈkuọn; Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna ˈsumič ‘komar’; Dedonci ˈkuča = koča, Potrna ˈtuxant ‘brisača’, ˈkumf ‘vodir’, ˈpujček ‘prašiček’; Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna prid m ˈpun, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna ˈsunce, Potrna ˈkukla/ˈtukla = tolklja ‘jabolčnica’; Žetinci, Dedonci ˈbuxa, ˈvuna, Gorica, Zenkovci Ied ˈbux (m); Gorica zˈvun, Zenkovci kˈluč; Žetinci, Dedonci, Potrna ˈkunec. ü Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna kˈlüka, klaˈbük, ˈmüxa, kˈrüx, Žetinci, Gorica Red kˈrüxa, Dedonci Red kˈrüxa/kˈrüja, Žetinci, Dedonci ˈmüa = muha; Žetinci pˈlüča, Žetinci, Zenkovci, Potrna kˈlüč, Žetinci, Gorica, Zenkovci ̍vüxa, Žetinci, Dedonci ̍vüja, Žetinci, Dedonci, Gorica ˈvüš; Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna sˈtüdenec, Žetinci, Potrna ˈvüstca, Dedonci ˈvüsta; Žetinci ˈfürtọj = firtoh ‘predpasnik’, Dedonci ˈfürtọx = firtoh ‘predpasnik’, Gorica, Zenkovci, Potrna ˈfürtọf, Dedonci ˈküxna. [] Žetinci ˈfrtox ‘predpasnik’. [o] Žetinci ˈpot = pod ‘tla’. [] Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna ̍kma, ̍čf, Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci ˈdva, Žetinci, Dedonci ˈmkefca, Dedonci ˈze = zrnje, Gorica, Potrna pˈst, Gorica, Zenkovci pˈs, Gorica, Zenkovci, Potrna ˈkf, Gorica ˈppel/ˈpper, Žetinci, Potrna vˈt. 160 Mojca Kumin Horvat  Prekmursko narečje v govorih Radgonskega kota v Avstriji 5.3 Soglasniki3 f Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna zdˈråf, Žetinci, Dedonci ̍kːf = krv ‘kri’, Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci Rmn: kˈraːf, ˈmẹsencọf, Žetinci, Dedonci, Gorica bˈrẹskef, Dedonci, Gorica, Zenkovci Rmn pˈsọf, Žetinci, Dedonci, Gorica, Potrna ˈtikef, Žetinci, Dedonci ˈmkefca, Žetinci, Dedonci ˈsọsẹdọfca = sosedovica ‘soseda’, Gorica ˈfčẹːla; Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna fˈtič. g Potrna ˈges ‘jaz’, Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna ˈjågọda, Žetinci gˈrašič. x Dedonci, Gorica, Potrna gˈråx ‘fižol’, Dedonci, Gorica, Zenkovci pˈraːx, Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna ˈxiža, noˈxẹːt; Žetinci, Dedonci, Gorica meˈxiːr. j Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna ˈjågọda, ˈjezik, Žetinci, Dedonci, Gorica, Potrna ˈjåblan (ž), Žetinci, Dedonci, Gorica ˈjåbọka, Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci jeˈsẹːn; Žetinci gˈråj = grah, pˈraːj = prah, Dedonci Red kˈrüja, ˈvüja (ž) = uha; Žetinci Oed: z blaˈzinọj, z vọˈdọj, z žˈlicọj, z roˈkọj, Žetinci, Dedonci s ˈčeloj; Žetinci ọgˈjišče, Gorica, Zenkovci ˈjiva, Žetinci, Zenkovci čˈrešja, Žetinci čˈrẹpja.  Žetinci, Dedonci ˈiva, Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci sˈvia; Žetinci seˈalọ se mi, Dedonci, Gorica, Zenkovci ˈsee, Žetinci, Dedonci kọreˈẹː, Žetinci liˈpåe, Dedonci luˈpie = lupinje; Žetinci, Dedonci čˈrẹša, Dedonci Imn ˈkui, ˈlẹšak, Gorica Red ˈkọa, Zenkovci, Potrna Tmn ˈkue, Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci Imn gˈbaː. l Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci ˈkåšel, Potrna 2ed ˈkåšlaš, Žetinci kˈraːl, Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna ˈpọstela, ˈzemla, ˈdetelca, Žetinci, Gorica ˈmọzol; Žetinci, Dedonci, Gorica ˈpaːlec, Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci ˈlaːs; Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna pˈlüča, neˈdẹla, Žetinci, Dedonci čˈrẹvel. ĺ Žetinci, Gorica, Zenkovci, Potrna kˈraːĺ; Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna ˈzeĺe. 3 V tabeli so prikazani izbrani soglasniški pojavi, reprezentativni za klasifikacijo govorov. 161Jezikoslovni zapiski 30.2 (2024) n Žetinci, Dedonci, Gorica, Potrna ˈlüːkna, Dedonci, Gorica, Zenkovci ˈọgen, Potrna čˈrešna. ń Zenkovci ˈlüːkńa, Gorica čˈrešńa, Žetinci Red ˈkọńa.  Dedonci kˈrå = kralj; Dedonci del -l m fkˈrå ‘ukrasti’. v Žetinci, Dedonci, Gorica ˈpaːvọk, Žetinci, Dedonci, Zenkovci veˈčiːr, Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna Imn kˈråve. 6 oPredeljujoče glasovne lastnosti obravnavanih govorov Odrazi issln. dolgih zložnikov, relevantnih za narečno uvrstitev, v obravnavanih krajih ter v referenčnih govorih slovenskogoriškega (Črešnjevci, Radenci), prek- murskega (Cankova) in prleškega (Veržej) narečja so naslednji: issln. * *ē * *ō *ǭ * *ā *ū * Žetinci ẹ/e ẹː ẹː ọ/o/ọː ọ ẹː aː üː uː Dedonci ẹ ẹː ẹː ọ ọ ẹː aː üː uː Gorica ẹ ẹː ẹː ọ ọ ẹː aː üː uː Zenkovci ẹ ẹː ẹː ọ ọ ẹː aː üː uː Potrna ẹ/ẹː ẹː/ẹ ẹː ọ/ọː ọ ẹː aː üː uː Črešnjevci ẹː ẹː ẹː oː oː ẹː aː üː uː Radenci ẹː ẹː ẹː oː oː ẹː aː üː uː Cankova ẹː ẹː ẹː/ẹː oː oː ẹː aː üː/üː uː/uː Veržej ẹː ẹː ẹː ọː ọː ẹː ọː üː uː Odrazi issln. kratkih zložnikov, relevantnih za narečno uvrstitev, v obravnavanih krajih ter v referenčnih govorih slovenskogoriškega (Črešnjevci, Radenci), prek- murskega (Cankova) in prleškega (Veržej) narečja so naslednji: issln. *- *- *è- *- *ò- *- *à *ù *- Žetinci ẹ e e ọ ọ e å ü/u u Dedonci ẹ e e ọ ọ e å ü u Gorica ẹ e e ọ ọ e å ü u Zenkovci ẹ e e ọ ọ e å ü u Potrna ẹ e e ọ ọ e å ü u Črešnjevci ẹ e e ọ ọ e å ü u 162 Mojca Kumin Horvat  Prekmursko narečje v govorih Radgonskega kota v Avstriji issln. *- *- *è- *- *ò- *- *à *ù *- Radenci ẹ e e ọ ọ e å ü u Cankova ẹ e e ọ ọ e å ü u Veržej ẹ e e ọ ọː/ọ e a ü u Prekmursko narečje ima kot del jugovzhodnih narečij in panonske narečne plo- skve naslednje lastnosti: (1) issln. * > JV sln. *e > pan. *e > prekm. *e1; (2) issln. *ē, *, * > pan. *ē1, *ē2, *ē3 > prekm. *ē2, *e1, *ē2; (3) issln. *ō > JV sln. *o > pan. *o1 > prekm. *o; (4) issln. *ǭ > pan. *o2 > prekm. *o; (5) issln. *- > pan. *- > prekm. *-; (6) issln. *è-/*- > pan. *è- > prekm. *è-; (7) issln. *ò-/*- > pan. *ò- > prekm. *-; (8) issln. *- > pan. *- > prekm. *è- (po Šekli 2018: 345–346). Slovenskogoriško narečje – vzhodni govori imajo kot del jugovzhodnih nare- čij in panonske narečne ploskve naslednje lastnosti: (1) issln. * > JV sln. *e > pan. *e > slngor. *e1; (2) issln. *ē, *, * > pan. *ē1, *ē2, *ē3 > slngor. *; (3) issln. *ō > JV sln. *o > pan. *o1 > slngor. *o; (4) issln. *ǭ > pan. *o2 > slngor. *o; (5) issln. *- > pan. *- > vslngor. *-; (6) issln. *è-/*- > pan. *è- > vslngor. *è-; (7) issln. *ò-/*- > pan. *ò- > vslngor. *; (8) issln. *- > pan. *- > vslngor. *è- (Šekli 2018: 347). Poleg splošnoslovenskih naglasnih premikov so v govorih prisotni mlajši naglasni umiki tipa: (1) ok4 > ko, Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna ˈọka (ž), Žetinci pˈriːjen = pri njem; (2) Žetinci pˈriːvas = pri vas, globk > gl- bok, Žetinci gˈlọboki, visk > vsoki, Žetinci ˈvisiki; (3) umik novega cirkumfleksa: Žetinci ˈzaːvora, Žetinci, Dedonci, Gorica, Potrna ˈgọsanca. V krajih Žetinci – Sicheldorf, Dedonci – Dedenitz, Gorica – Goritz bei Rad- kersburg, Zenkovci – Zelting in Potrna – Laafeld se issln. kratki naglašeni zložniki v nezadnjem besednem zlogu niso podaljšali, kar je enako kot v celotnem prek- murskem narečju (npr. Cankova) kot tudi v zemljepisno stičnih vzhodnih sloven- skogoriških (npr. Črešnjevci, Radenci) in prleških (npr. Veržej) govorih panonske narečne skupine. Obravnavani govori izkazujejo naslednje značilnosti prekmurskega narečja: (1) pan. *e > prekm. *e1 > Žet., Ded., Gor., Zen., Pot. ẹ/e (npr. ˈlẹs, ˈbẹli); (2) pan. *ē1, *ē2, *ē3 > prekm. *ē2, *e1, *ē2 > Žet., Ded., Gor., Zen., Pot. ẹː (npr. ˈpẹːč; deˈvẹːt; ˈdẹːn), Žet. tudi ẹ (< *ē ,*) za (npr. ˈšẹst; ˈrẹp); (3) pan. *o1 > prekm. > *o > Žet., Ded., Gor., Zen., Pot. ọ (npr. ˈnọs, ˈmọst), Žet., Pot. tudi ọː (npr. zˈvọːn, koˈlọː) ; (4) pan. *o2 > prekm. *o > Žet., Ded., Gor., Zen., Pot. ọ (npr. ˈrọka, ˈzọp); (5) pan. *- > prekm. *- > Žet., Ded., Gor., Zen., Pot. ẹ 4 Ta umik ni izpeljan dosledno, prim. Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci lidˈjẹː = ljudje, Žetinci kọˈlọ. 163Jezikoslovni zapiski 30.2 (2024) (npr. ˈcẹsta, ˈrẹpa); (6) pan. *è- > prekm. *è- > Žet., Ded., Gor., Zen., Pot. e (npr. ˈženska, ˈzeľe); (7) issln. *ò-/*- > pan. *ò- > prekm. *- > Žet., Ded., Gor., Zen., Pot. ọ (npr. ˈpọstela; ˈgọba); (8) issln. *- > pan. *- > prekm. *è- > Žet., Ded., Gor., Zen., Pot. e (npr. ˈmeša). Govor kraja Potrna – Laafeld izkazuje za issln. * in issln. *ō dvojnična odraza, in sicer poleg ẹ/ọ, kar je tako kot v prekmurskem narečju, tudi ẹː/ọː (koˈlọː, zˈvọːn; mˈlẹːko), kar je tako kot v prleškem narečju (prim. prl. Veržej: zˈvẹːzda, ˈlẹːs; ˈnọːč, ˈbọːk). Prisotnost elementov prleškega narečja v govorih Rad- gonskega kota opaža tudi Križman (2007; 2008: 288). Govor kraja Žetinci – Sicheldorf izkazuje za issln. *, dvojnični odraz, in sicer poleg ẹː, kar je tako kot v slovenskogoriškem in prleškem narečju, tudi ẹ (npr. ˈrẹp), kar je tako kot v prekmurskem narečju. Dvojnični odraz za issln. * je sicer na splošno značilen tudi za prekmursko narečje (npr. Dokležovje, Bakovci ˈrẹːp, Cankova ˈrẹːp/ˈrẹːp, Markovci ˈrẹp). Obravnavani govori na podlagi nekaterih konzonantnih pojavov izkazujejo lastnosti, ki so značilne za slovenskogoriško in/ali prleško narečje, ne pa tudi za prekmursko. To lastnost govora Žetinci – Sicheldorf opaža tudi Zorko (1989), prav tako pa je to za govor Žetinci – Sicheldorf izpostavljeno v Kumin Horvat 2022. Lastnosti, značilne za slovenskogoriško in prleško narečje, so: (1) Odrazi za issln. *ń so: (a) za soglasnikom j,  – Žetinci ọgˈjišče, čˈrẹpja, čˈrešja, Žetinci, Dedonci čˈrẹša, ˈlẹšak = lešnjak; (b) za samoglasnikom n, j,  – Dedonci ̍ọgen, Žetinci, Dedonci gˈlẹžen, Žetinci sˈvija, Oed s ̍kujon, seˈalọ se mi, Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci sˈvia, Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci Imn gˈbaː = grbanj ‘jurček (goba)’, Dedonci Tmn ˈkue, Gorica ˈšiek = šinjak ‘vrat’; (c) v vzglasju j in  – Žetinci, Gorica, Zenkovci, Potrna ˈjiva, Žetinci, Dedonci ̍ iva; (č) issln. *ń < *-nьj-/*-nъj- – Žetinci koreˈjẹ, ̍ seje, Zenkovci ̍ see, Žetinci, Dedonci kọreˈẹː, liˈpåe ‘lupinje’, Dedonci, Gorica liˈ- šie = luščinje; – Gorica, Zenkovci koˈreːnje, Gorica, Zenkovci ˈseńe. Prim. prl. Veržej ˈlobaja, ˈšijak, slngor. Črešnjevci ˈiva. (2) Pojav rinezem je prisoten v krajih Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci ˈme- senc, Žetinci in Dedonci v besedi Rmn ˈmẹsencọf. Prim. prl. ˈmẹːsenc, in slngor. Črešnjevci ˈmeːsenc. Lastnosti, značilne za slovenskogoriško narečje, so: (1) Asimilacija sklopa šč > š (npr. Žetinci, Dedonci, Gorica, Zenkovci, Potrna koˈšica, Žetinci gˈrašič, Dedonci gˈraːšic, Žetinci, Dedonci kˈlẹše, Dedonci 2dv ̍ išeta, Dedonci, Gorica liˈšie = luščinje). Vendar pa so prisotni tudi odrazi kot v prekmurskem narečju (npr. Žetinci ogˈniːšče/ọgˈjišče, Gorica, Zenkovci kˈlẹšče). Prim. prl. Veržej pˈgiːšče, pešˈčica in slngor. Črešnjevci kˈlẹːše. 164 Mojca Kumin Horvat  Prekmursko narečje v govorih Radgonskega kota v Avstriji Številni evidentirani pojavi s področja konzonantizma pa so vendarle skupni šir- šemu panonskemu prostoru, tj. tako prekmurskim, slovenskogoriškim kot prleškim govorom (npr. *-x > j oz. ohranitev x; *-m > *-n; *-v > *-f (pred zvenečimi in nezvene- čimi nezvočniki in v izglasju); pt > f; bč > pč > f; dl > g, dn > gn, dl > l; tl > k). 7 sklep Prispevek prikazuje novo gradivo, zbrano v petih krajih Radgonskega kota v Av- striji (Žetinci – Sicheldorf, Dedonci – Dedenitz, Gorica – Goritz bei Radkersburg, Zenkovci – Zelting, Potrna – Laafeld), na podlagi česar so predstavljene glavne naglasoslovne in glasovne značilnosti obravnavanih govorov. Na podlagi terenskih raziskav in novega gradiva smo tako potrdili tukajšnji obstoj slovenskih govorov tudi v današnjem času in s tem ponovno ovrgli dolgole- tno prepričanje (prisotno zlasti v avstrijski literaturi (prim. Križman 1997b: 146)), da na tem območju slovenskih govorcev ni več, s čimer smo potrdili rezultate soci- olingvističnih in dialektoloških raziskav (Križman 1989; 1997; 2006; 2007; 2008; Haberl-Zemljič 2012; Zorko 1989; 1994; 2009), ki so kontinuirani obstoj narečne slovenščine v tem prostoru vendarle dokazovale. Na podlagi novega gradiva smo predstavili narečno podobo celotnega obravnavanega območja, in sicer smo poleg doslej najbolje raziskanega govora kraja Žetinci – Sicheldorf uspeli pridobiti za raziskave relevantno in pestro gradivo za oris glavnih definicijskih lastnosti ostalih štirih krajev Radgonskega kota. Govori Radgonskega kota izkazujejo definicijske lastnosti panonske narečne ploskve vzhodne slovenščine. Poleg tega je zanje značilno ohranjanje kračine vseh issln. kratkih naglašenih zložnikov. Govor v naglašenih zlogih pozna kolikostna in kakovostna nasprotja. Slovenske govore v Radgonskem kotu v Avstriji Žetinci – Sicheldorf, Dedonci – Dedenitz, Gorica – Goritz bei Radkersburg, Zenkovci – Zelting sinhrono uvrščamo v prekmursko narečje panonske narečne skupine, diahrono pa v panonsko narečno ploskev vzhodne slovenščine (po Šekli 2018: 345; Rigler 1963). Govor kraja Potrna – Laafeld za posamezne glasove izkazuje dvojnična refleksa, tj. prekmurski in prleški. Obravnavani govori na podlagi nekaterih konzonantnih pojavov izkazujejo lastnosti, ki so značilni za slovenskogoriško in/ali prleško narečje, ne pa tudi za prekmursko, vendar pa so številni evidentirani pojavi s področja konzonantizma skupni širšemu panonskemu prostoru. Narečna kompetenca govorcev v obravnavanih krajih je pri posameznikih zelo različna – najbolje je ohranjena pri informatorjih iz krajev Žetinci – Sichel- dorf, Dedonci – Dedenitz in Gorica – Goritz bei Radkersburg, precej slabše pa pri informantih v krajih Zenkovci – Zelting in Potrna – Laafeld. 165Jezikoslovni zapiski 30.2 (2024) 8 vpRašalnica Hiša Družina Človek hiša mati telo prsi opeka dete zdrav kri dveri sin bolan žila kljuka sin Red pljuča oko ključ sin Imn kašelj uho zid sin Rmn brisača gluh zidar brat srce grlo streha brat Red čela popek steber brat Imn čelo Oed mehur na tleh brat Rmn glava gleženj luknja pri bratih Med roka vidim ozek sestra z roko sedeti prah mož mozolj videl blazina žena prst pišem postelja zet palec imel sanje ženska zob vzel ognjišče sosed ustnica dal peč soseda jezik klepal drva kmet laket klečal žlica kmet Red noht srečal nož kralj las predla predpasnik las Red jedla kovač las Imn ljudje vas las Rmn bel cesta nos lep pri mestih koža ime kolo koleno jaz krog zavora zvon luč vrt 166 Mojca Kumin Horvat  Prekmursko narečje v govorih Radgonskega kota v Avstriji Rastline Živali zemlja jagoda golob volk voda češnja pri golobih rep studenec koščica pes rep Red smreka hruška pes Rmn pajek jelka breskev svinja muha jelša jablana zajklja komar veja jabolko žrebe bolha les jabolčnica bik uš list lipa krava čebela detelja njiva krava Imn čebela Rmn zelje lan krava Rmn med repa proso mleko ptič buča žito cediti perje koren kruh poln gnezdo korenje kruha Red koza žolna travnik grmovje ovca črv seno lešnik volna gosenica krma skorja konj riba kosec sončnica konj Red žaba sušiti seme s konjem Oed kača otava lupina kopito pastir goba grah lisica Orodje Števniki Obleka Ostalo kosa pet klobuk nebesa vodir šest čevelj (škorenj) most cep osem pot klešče sedem steza burklje devet meso koš deset poper metla čoln dleto sreča črepinja maša polnočnica 167Jezikoslovni zapiski 30.2 (2024) kRajšave in kRatice D = dajalnik; Ded. = Dedonci – Dedenitz; del -l = deležnik na -l; dv = dvojina; ed = ednina; Gor. = Gorica – Goritz bei Radkersburg; I = imenovalnik; issln. = izhodiščni splošnoslovenski; JV = jugovzhodni; m = moški spol; mn = množina; O = orodnik; pan. = panonski; prekm. = prekmurski; prid = pridevnik; prim. = primerjaj; prisl = prislov, prl. = prleško, Pot. = Potrna – Laafeld, R = rodilnik; SLA = Slovenski lingvistični atlas; slngor. = slovenskogoriško, T = tožilnik; T000 = točka; vslngor. = vzhodnoslovensko- goriško, Zen. = Zenkovci – Zelting, ž = ženski spol; Žet. = Žetinci – Sicheldorf; 1 = 1. oseba; 2 = 2. oseba; 3 = 3. oseba viRi in liteRatURa Gostenčnik – Kenda-Jež – Kumin Horvat 2022 = Januška Gostenčnik – Karmen Kenda-Jež – Moj- ca Kumin Horvat, Ogrožena narečja v slovenskem jezikovnem prostoru, Jezikoslovni zapiski 28.2 (2022), 75–87. Haberl-Zemljič 2012 = Andrea Haberl-Zemljič, Pustiti jezik v vasi: ohranjanje in opuščanje slo­ venskega jezika v Radgonskem kotu, Ljubljana: Inštitut za narodnostna vprašanja – Tišina: Ustanova dr. Šiftarjeva fundacija, 2012. Koletnik 1999 = Mihaela Koletnik, Fonološki opis voličinskega in črešnjevskega govora, Slavistič­ na revija 47.1 (1999), 69–88. Koletnik 2001 = Mihaela Koletnik, Slovenskogoriško narečje, Maribor: Slavistično društvo, 2001. Križman 1989 = Mirko Križman, Jezik kot socialni in nacionalni pojav: primerjalno z jezikovnimi odnosi v Radgonskem kotu, Maribor: Pedagoška fakulteta, 1989. Križman 1997a = Mirko Križman, Jezikovna razmerja: jezik pragmatike in estetike v obmejnih predelih ob Muri, Maribor: Slavistično društvo, 1997. Križman 1997b = Mirko Križman, Interferiran jezik kot identiteta neke manjšine, Traditiones: zbornik Inštituta za slovensko narodopisje 26 (1997), 145–162. Križman 2006 = Mirko Križman, O narečni podobi in dvojezičnosti pri ljudeh v Radgonskem kotu, v: Jezikovna predanost: akademiku prof. dr. Jožetu Toporišiču ob 80-letnici, Maribor: Slavistično društvo – Ljubljana: SAZU, 2006, 406–422. Križman 2007 = Mirko Križman, Značilno besedje Radgonskega kota, v: Besedje slovenskega jezika, Maribor: Slavistično društvo, 2007, 251–260. Križman 2008 = Mirko Križman, Jezikovni pojavi med Cankovo in Radgono: Radgonski kot s prekmurskim, slovenjegoriškim-prleškim in južnobavarskim narečjem ter interferencami, v: Življenje in delo Jožefa Borovnjaka, Maribor: Filozofska fakulteta, Oddelek za slovanske jezike in književnosti, 2008, 285–293. Kumin Horvat 2022 = Mojca Kumin Horvat, Fonološki opis govora kraja Žetinci – Sicheldorf (SLA T414), Jezikoslovni zapiski 28.2 (2022), 151–168. Logar 1981 = Tine Logar, Izhodiščni splošnoslovenski fonološki sistem, Fonološki opisi srpskohrvat­ skih/hrvatskosrpskih, slovenačkih i makedonskih govora obuhvaćenih opšteslovenskim lingvi­ stičkim atlasom, Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1981, 29–33. Logar – Rigler 1983 = Tine Logar – Jakob Rigler, Karta slovenskih narečij, Ljubljana: Univerzum, 1983. Muhič 1979 = Danica Muhič, Veržej, 1979 [T371, zapis po vprašalnici za Slovenski lingvistični atlas, rokopis; hrani Oddelek za dialektologijo Inštituta za slovenski jezik Frana Ramovša ZRC SAZU]. Pavel 2013 = Avgust Pavel, Prekmurska slovenska slovnica = Vend nyelvtan, prev. Marija Bajzek Lukač, Maribor: Mednarodna založba Oddelka za slovanske jezike in književnosti, Filozof- ska fakulteta, 2013. Ramovš 1924 = Fran Ramovš, Historična gramatika slovenskega jezika II: konzonantizem, Lju- bljana: Učiteljska tiskarna, 1924. Rigler 1963 = Jakob Rigler, Pregled osnovnih razvojnih etap v slovenskem vokalizmu, Slavistična revija 14.1–4 (1963), 25–78. 168 Mojca Kumin Horvat  Prekmursko narečje v govorih Radgonskega kota v Avstriji SLA 2 = Jožica Škofic idr., Slovenski lingvistični atlas 2: kmetija 1: atlas, ur. Jožica Škofic – Mojca Horvat – Karmen Kenda-Jež, 2: komentarji, ur. Jožica Škofic – Matej Šekli, Ljubljana: Založba ZRC, ZRC SAZU, 2016 (Jezikovni atlasi). Slavič 1921 = Matija Slavič, Prekmurje, Ljubljana: Slovenska krščansko-socialna zveza, 1921. Šekli 2018 = Matej Šekli, Tipologija lingvogenez slovanskih jezikov, Ljubljana: Založba ZRC, ZRC SAZU, 2018. Vrečič 1959 = Mira Vrečič, Črešnjevci, 1959 [T368, zapis po vprašalnici za Slovenski lingvistični atlas, rokopis; hrani Oddelek za dialektologijo Inštituta za slovenski jezik Frana Ramovša ZRC SAZU]. Zorko 1988 = Zinka Lebar, Žetinci – Sicheldorf, 1988 [T414, zapis po vprašalnici za Slovenski lingvistični atlas, rokopis; hrani Oddelek za dialektologijo Inštituta za slovenski jezik Frana Ramovša ZRC SAZU]. Zorko 1989 = Zinka Zorko, Govor vasi Žetinci (Sicheldorf) v avstrijskem Radgonskem kotu, Slavi­ stična revija 37.1–3 (1989), 241–251. Zorko 1994 = Zinka Zorko, Rezultati dialektoloških raziskav v Žetincih (Sicheldorf), v: Slovenci v avstrijski zvezni deželi Štajerski, ur. Boris Jesih, Ljubljana: Slovenska akademija znanosti in umetnosti, 1994, 106–112. Zorko 2008 = Zinka Zorko, Prekmursko ravensko podnarečje na Cankovi, v: Življenje in delo Jožefa Borovnjaka, Maribor: Filozofska fakulteta, Oddelek za slovanske jezike in književnosti, 2008, 257–269. Zorko 2009 = Zinka Zorko, Narečna podoba pri štajerskih Slovencih v Avstriji, Narečjeslovne raz­ prave o koroških, štajerskih in panonskih govorih, Maribor: Filozofska fakulteta, Mednarodna založba Oddelka za slovanske jezike in književnosti, 2009, 209–216. Zver 2023 = Nina Zver, Jezik pisca Gormerkanske knige, v: Gormerkanska kniga 1842–1882: kmečka gospodarska knjiga iz Potrne – Laafeld, Bad Radkersburg: Kulturno društvo Člen 7 za avstrij- sko Štajersko – Pavlova hiša, 2023, 94–135. sUmmaRy The Slovenian Prekmurje Dialect in the Bad Radkersburg Corner in Austria This article discusses new dialect material collected in five villages of the Bad Rad- kersburg Corner in Austria (Sicheldorf, Dedenitz, Goritz bei Radkersburg, Zelting, and Laafeld). It analyzes the accentual and phonological characteristics of the local dialects studied, which it also compares to the reference points of the Prekmurje, Slovenian Hills (Sln. Slovenske gorice), and Prlekija dialects. Slovenian local dialects in the Bad Radkers- burg Corner in Austria are synchronically classified under the Prekmurje dialect of the Pannonian dialect group and diachronically under the Pannonian dialect base of eastern Slovenian. Specific phonemes in the Laafeld microdialect have double (i.e., Prekmurje and Prlekija dialect) reflexes. In terms of certain consonant features, the local dialects studied contain elements typical of the Slovenian Hills and/or Prlekija dialects, but not the Prekmurje dialect, even though many consonant features documented are common to the broader Pannonian region. Field research and new material have confirmed that Slovenian local dialects are still used in that area today, thereby rejecting the longstanding belief, attested especially in Austrian literature (cf. Križman 1997b: 146), that there are no longer any Slovenian speakers in the area. This finding also agrees with the results of sociolin- guistic and dialectology studies (Križman 1989, 1997, 2006, 2007, 2008; Haberl-Zemljič 2012; Zorko 1989, 1994, 2009), which have nonetheless confirmed the continued existen- ce of dialect Slovenian in this region. Based on the new material, the dialect landscape of the entire area studied was presented, in which, in addition to the hitherto most thoroughly researched local dialect of Sicheldorf, varied material relevant for research was also ob- tained for outlining the main defining characteristics of the other four villages in the Bad Radkersburg Corner.