A t TA HISTKIAE • 10 • 2002 - 2 primljcno: 2002-01-31 UDK 343.3/ 7(497.5 SplitK046>" 1918/1939 VRSTE i OBLICI NASILJA U SPLITU IZMEDU DVA SVJBTSKA RATA Zdravka JELASKA Hrvatski Institut za Povijcst, HR-tC000 Zagret), Opatičfca ¡0 e-mail: zdiavka.jelaska® st.hiner.hr IZVLEČEK Avtorica na primeru mesta Splita preučuje problematiko nasilja v mestnem okolju in njegovi okolici. Na osnovi poročanj v dnevniku Novo doba ugotavlja, kakšen je bil odmev t' tisku na nasilna dejanja v obdobju med obema vojnama. V izbranih primerih so prikazane vrste in oblike nasilnih dejanj ter motivi, ki so pripeljali do njih. Obdelana so poročila o umorih, ubojih, samomorih, poškodbah, pretepih, udarcih, verbalnem nasilju, vznemirjanju, zastraševanju in krajah s strani privatnih oseb in O nasilju nad živalmi. Ključne besede: Split, Novo doba, nasilje, poročila, 20. stoletje FORME E TIPI DI VIOLENZA A SPALATO FRA LE DUE GUERRE MOND1ALI SINTESI L'autrice esamina, ndVesempio di Spalato, il problema della violenza in un ambiente urbano e nei suoi dintoniL Partendo dagli articoli apparsi sul quotidiano Novo doba, riporta Veco che ebbero i fatti di violenza ncl periodo compreso fra le due gue.rre mondiali. Le forme ed i tipi d i attt violenti ed i loro motivi scatenanti, sono presentati nei singoli časi. Sono inolrre esaminate le notizie. reiative ad uccisioni, as-sassini, suicidi, lesioni, risse, percosse, vtolenze verbali, molestie, intimidazioni e furti, nonche le violenze su animali. Parole chiave: Spalato, Novo doba, violenze, notizie, XX secolo 391 ACTA HISTRIAE ■ 1.0 ■ 2002 • 2 Zdmvka JELASKA VRS'I fe I OBLICI NASIUA U SPLITU tZMEtDU DVA SVJSTSKA RATA. MM 10 Vijesti o nasilju Split u razdobij u izmedu dva svjetska rala postaje največi grad i glavno središte južne hrvatske pokrajine Dalmacije. Taj status zadržava do danas. Život stanovnika grada i okolice, ali i cijeie pokrajine na kraju prvog svjetskog rata i u meduratnoin razdoblju medu ostalim izvorima oslikava dnevni list Novo doba koji je počeo iz-laziti u Splitu 9. lipnja 1918. godine. Pokrenuo ga je bivši suradnik Narod nog lista Vinko Kisič (Horvat, 1962, 382). Vijesti o nasilju, odnosno nezakonitim i društveno neprihvačenim postupcima privatnih osoba u tadašnjim novinama ne čine posebnu novinsku rubriku. Danas je onome što opčenito i popularno nazivamo Črna kronika u dnevnom tisku u pravilu posvečena najmanje cijela stranica, računajoči samo vijesti, ne i kometirare. kolumne i pisma gradana. U ono vrijeme u hrvatskoin tisku se tek pojavljuje senzacionalistič-ko novinarstvo. Prve tragove nalazimo mu u zagrebačkom Jutarnjem listu od 1919. godine dalje, kojemu je uzor bio madarski list Az Est. U tim se listovima man j i dogadaji napuhavaju i na taj način stvaraju senzacionalne vijesti koje podižu nakiadu, a najbolji materijal za to nudili su različiti kriminalni postnpci. Ostali listovi u Hrvat-skoj tijekom razdoblja izmedu dva svjetska rata nemaju taka v pristnp novinarstvu (Horvat, 1962, 393-394). U listu Novo doba vijesti o kriminalnim i društveno neprihvačenim radnjama u početku su bile samo Redarstvene i Sudske (Porotne) vijesti objavljene u gradskoj rubrici, sročene kao kratke oba vijesti od nekoliko redaka, a obuhvačale su sve vrste prekršaja, hapšenja iz raznih razloga, izgone iz grada zbog skitanja ili prostitucije, te kratka izvješča o sudenjima. Zanimljiviji slučajev! su bili izdvojeni od tih kratkih lekstova kao posebna vijest, takoder u sklopu gradske rubrike. Tijekom dvadesetih godina počinju prevladavati izdvojene vijesti, uglavnom od nekoliko redaka. Medu vijestima iz pokrajine povremeno se takoder nalaze vijesti tog tipa, ali u pravilu samo kad se radi o izuzetno nasilnim slučajevima ili o nekim negativnim pojavama koje su uzele dosta maha. Izdvojene vijesti o nasilju jedne tli više osoba nad drugom u pravilu sadrže i moralni komentar novinara o tome kako se ne bi smjelo postupati na takav način. U početku je list imao četri stranice, pa se gradska rubrika nalazila na trečoj, a ponekad i dijelu četvrte stranice. Čim je broj stranica povečan na osam, gradska rubrika dobila je petu i šestu stranicu, pa su i članci postali opšimiji. U početku su vijesti o nasilju prilično Šture, a prema kraju razdoblja dobi-vaju više prostora i naslovi postaju istaknutiji. Više je senzacionalizma bilo u listu vidljivo u rubrici /z života i svijeta tridesetih godina. Ta je rubrika tiskana na pretpo-sljednjoj stranici i pretiosila je razne senzacionalne vijesti u pravilu iz drugih država, a vrlo cesto su najopširnije bile vijesti o raznim krivičnim djelima. Druga vrsta novinskih tekstova koji spominju nasilje su vijesti o nasilju iz poli-tičkih razloga, nasilju vlasti prema gradanima uvjetovanom političkim, socijalnim ili nacionalnim motivima. Takve je vijesti moguče iščitati medu unutarnjopolitičkim, 392 AC I A HISTKIAE • 10 • 2002 • 2 7drjvi.j JCLASÍCA: VKSTfc I 0Kl.it I \ ASM JA SPUTU ÍZMEFHI DVA SVJHTSKA RATA, 391-i 10 pokrajinskim i gradskim temama, ali su biie podložne cenzuri oso bi to ako se radilo o represivnim mjerama. I taj tip vijesti cesto prati moralni komentar novinara. Obično je to apel vlasti neka se postavi drugačije radi interesa opčeg mira i dobra gradana. U listu možemo razlikovati institucionalno nasilje, o kojem su vijesti cesto bile podložne cenzuri, od neinstitucionalnog nasilja kojeg primjenjuju poj edine i medu sobom. Prema obStku na koji se očituje nasilje moguče je medu vijeslima prepoznati cijeli spektar nasilnog izražavanja od umorstva i ubojstva, samoubojstva, ozljeda, udaraca, zastrašivanja, raznih oblika verbalnog nasilja, do uznemirivanja i plašenja Medu nasilje mogu se ubrojiti i krade koje su u svojoj osnovi nasilno otimanje imovine, Ponekad su se razni oblici nasilja kombinirali unutar istog slučaja. Treba nagla-siti kako su prvo navedeni najdrastičnijt oblici koji privlače najviše pažnje i svojim suvremenicima i povjesničarima, ali su u svakodnevnom životu bili najrjedi. U sveži pitanja tko prtmjenjuje nasilje uočljivo je nasilje pojedinca nad pojedin-cem, poznati m ili nepoznatim, nasilje u obitelji, nasilno ponašanje skupina i udruga, državnih i ostalih organa vlasti, a često je i nasilje nad životinjama. Umorstva i ubojstva Najdrastičniji oblike nasilja, hotimično isplanirano umorstvo i ubojstvo na mali, nalazimo relativno rijetko. Uzimajuči u obzir i gradske i pokrajinske vijesti, ovaj tip nasilja nalazimo uglavnotn nekoliko puta godišnje, a često prode i po nekoliko mje-seci bez takvih vijesti. Ovakvom je tipu vijesti obično posvečeno dosta pažnje, izd-vojene su od drugih obavijesn uz nastajanje novinara da javnosti ponudi sto cjelovi-tiju priču, a u pravilu se prati razvoj slučaja. "Najmanje pažnje medu nasilnim djelovanjima koja su zavisavaia ijudskom smrču privlačila su ona ipak najčešča, ubo jstva u selima i m jest ima u okolici grada, u pravilu zbog diobe imovine. lako su takvi slučajevi izdvojeni kao vijesti, tekst o njima je često kratak. Takav je bio slučaj Fabjana M omara iz Kaitela kojem je brat zabio nož pod rebra prilikom svade oko diobe imovine, te je nakon nekoliko dana preminuo u splitskoj bolnici (ND, 16. V. 1919). Ovakve vijesti su ponekad vrlo kratko priopčene bez detalja, primjerice: "Andrija Tomasovič u selu Kučičima kod OmiSa ubio je pre-kjučer svog brata Marijana u svadi radi dijela baštine" (ND, 21, VI, 1919). Više pažnje privlačili su takvi dogadaji ako su i h pratile zanimljive izjave sudionika, kao Sto je bio slučaj s jednim pokušajem ubijstva u Ogorju Gornjem. Žrtva, Stipan Bulic, star 32 godine, poslije je ispričao kako je mirno sjedio kraj ognjista, a do njega Josip Bo-čitia iz istog mjesta. Mimo su razgo varali kad je Bočina odjednom iz puške ispalio hitac u njega. Ne zna zašto (ND, 20.1. 1933). Za razliku ubojstava u okolici izmedu bliskih rodaka i sumježtana. veču pažnju privlačila su ona izvedena u gradu, posebno ako im je motiv bila ljubav, osveta zbog 393 ACTA H1STKJAK • 10 ■ 2002 • 2 Zdravita IELASKA: VRSTE 1 ORLICI NA$IUA L SPL1VU IZMEBU DVA SV.1ETSKA RATA. :i5n-Alfi neuzvračene ljubavi ili riapuštanja. Tako je kroz nekoliko dana u srpnju 1919. godine niz nedugih vijesti bio posvečen slučaju mladiča Andrije Ružiča sa splitskog Lučca kojem je kod brodogradilišta Koščina, prodavačica cviječa Tonka Ozretič, takoder s Lučca, zadala ranu od koje je kasnije preminuo. On je tamo nadgledao radnike koji peru kože. kad je ona došla u pratnji sestre i počela s njim mimo razgovarati. Tijekom razgovora izvukla je nož i zabola mu ga pod rebra htijuči mu se osvetiti jer ju je na-pustio (ND, 22.-24. VU. 1919). Nedugo nakon gore opisanog dogadaja |Xid naslovom "Strašna Ijubavna tragedija" detaljno je opisan slučaj trgovačkog pomočnika Jakova Jukiča iz Otoka kod Sinja koji je pucao u djevojku V. V. u njenom stanu na splitskom predjelu Manuš. U članku je navedeno kako je Jukič djevojku upoznao tri godine ranije i uporno je moiio neka se uda za njega, ali gaje ona jednako uporno odbijala s riječšma kako je uzalud moli "jer je ona odlučila da se ne udaje pa makar ju i sam car došao zaprositi". Kako ju je on stalno zaklinjao neka ga sasluša ona je popustila i pristala ga primiti u kuči u nazočno-sti svoje sestre 2. kolovoza. Nakon tri i po! sata razgovora, kada se sestra na tren udal-jila izvukao je pištolj i pucao djevojci u glavu, a zatim je pred sesirom djevojke, koja je čuvši pucanj dotrčala nstrag. sebi ispalio metak sljepoočnicu (ND, 4. VIII. 1919). Godine 1930. dosta je pažnje privlačio slučaj Fedore Dumanič optužene za uraor-stvo svoga vjcrenika Antuna Radeljaka, kako zbog samog slučaja tako i zbog duljeg sudskog postupka. Prem:i optužnici F. Dumanič i A. Radeljak "ljubakali su kakovih šest godina". Optuženica je dvije godine ranije izgubila djevičanstvo s pokojnikom, a nekoliko mjeseci prije zločina njeni suje roditelji potjerali iz kuče. Zaničnikje sklonio kod svoje tete, a iza toga ;oj je stric dao kučicu za stanovanje pored kuče njezinih roditelja. Zaničnik je redovito posječivao, nosio joj novac i hranu, ali je stalno odlagao vjenčanje jer je bio nezaposlen. Njezina imje obitelj odbijala novčano pomoči, a um-jesto toga majka joj je jednom prigodom rekla kako joj je jedino rjesenje "nož u kultne", odtiosno ubiti zaručnika nožem u trbuh. Kobne večeri Fedora je molila Antuna neka je vjenča, a on je i dalje od gada o. Na to ga je ona ubola nožem u desno stegno, presjekavši mu žile. Nož je kupila ranije tog dana. Umiruči on je molio neka ga poljubi i zove svečenika koji če ih vjenčati. Ona je umjesto toga oprala ruke, presvukla se, oti-šla na vrata roditeljske kuče i rekla stoje učinila, te je s bratom otišla u policijsku Staniču ostavljajuči zaručnika neka iskrvari. Optužena je priznala zločin, ali se branila kako joj je policija bila bliZa od liječnika. te je mislila kako če ga policijski stražari od-nijeti liječniku. U prvoin sudskom postu p ku Okrutni je sud u Splitu osudio 14. svibnja 1930. na devet godina robije, ali se optužena žalila na Stol sedmorice u Zagrebu koji je poništio presudu i vratio ponovo slučaj splitskom Okružnom sudu. U drugoj raspravi pred istim sudom Fedori Dumanič izrečena je 11. listopada iste godine presuda kojom je osudena na pet godina robije radi "ubijstva umišljajem" (ND, 10. i 13. X. 1930). Osim motiva ljubavi i ženidbe, medu umorstvima u Splitu nalazimo i ona motivirana poslovnim razlozima, poput urnorstva Kajelana Močevara i pokušaja umorstva 394 ACTA HISTftlAE • 1(1 • 2(102 • 2 Zdnivfcj JELASKA. VRSTKIOBUH NAS 13 J A U SNLmj I7.MEDU DVA SVJETSKA RATA, 391-410 Hermenegilda Rabfelda. U njih je pucao Ante Rokovič iz Kaštel Starog, star 36 go-dina. Optuženi je godinu dana prije krvavog dogadaja došao iz Zagreba u Split, te se zaposlio kod Hermenegilda Rabfelda, vlasnika Ijevaonice kao model ist. Tri mjeseca prije umorstva u istu Ijevaonicu je došao još jedan modelist, Ivan Pateich, sto je Rokoviču smanjilo prihode, pa je došlo do razmirica izmed« njega s jedne strane, te vlasnika Ijevaonice Rabfelda i Kajetana Hočevara s druge strane. Rokovič je smatrao kako je Hočevar doveo Pateicha koji mu je postao konkurent. Zategnute odnose po-kušaoje riješiti vlasnik lijevaonice tirne sto je Rokoviču dao otkaz za posao. kao i za stan koji mu je unajmio u svojoj kuči. Kako Rokovič nijc napustio stan do 1. svibnja 1938, Što je bio dužan, zakazanaje deložacija za 15. svibnja. Dan ranije, 14. svibnja Rokovič je došao u kancelariju vlasnika Ijevaonice s riječima "Došao sam Vam pla-liti račun" i počeo pucati. Dana 7. prosinca iste godine osudcn je na 8 godina zatvora VA SVJETSkA R.VIA. -9 M10 iz Račišca na otoku Korčuli kojem je dinamit odnio obje s tike, usnice i bradu (ND, 20. VI. J91S). Djeca su takoder znala biti žrtve nesprelnog rukovanja eksplozivnim sredstvima. Sedmogodišnji dječak Vicko Klarič iz Visa igrao se patranom koja mu je prsnula u ruci, te odnijela cijelu lijevu rukti, prest desne ruke, a ranjen je i u nogu ("ND, 20. VI. 1918). Na Božič 1918. godine u Splitu je stradalo jedan dječak igrajuči se naps avom za pucanje zvanom "fišek" koji je opalio i odnio mu tri prsta lijeve ruke. te ga izranio po cijelom tijelu (ND, 30. XII. 1918). Tučnjave, udarci i tjelesna okrutnost Dosta su pažnje privlačile ozbiljnije niče u kojima je sudjelovalo više osoba, a kod kojih se takoder nastoji rekonstruirati cijela priča, pa se obavijesti obično protežu kroz nekoliko dnevnih btojeva nakon samog dogadaja. Jed no od javnih mjesta koje je ponekad znalo postati pozornicom sva da i tučnjava bila je gradska ribarnica. Tu su se nekom prigodom posvadili i potukli ribari Nikola Smoje i Antun Vučkovič oko nenavedenog razloga. Zbog tuče ih je komunalni redar pozvao u kancelariju tržnog povjereništva u ribarnici, a oni su se i tu nastavili tuči, te su razbili jedno staklo i sjedalicu i napravili štetu od 150 dinara. Na kraju su pritvo-reni (ND, 18. X. 1930). Na istom mjestu potukle su se Paškva V. stara 30 godina i Tome T. stara 60 godina. Prvo "su se razvtkale na veliku radost prodavačica ribe, a kasnije počele i da mlate". Na kraju sukoba obje su bile krvave, a policijski stražar priveo ih je u Staniču. Mlada je u stanici vikala i psovala, pa je zatvorena. Ni u ovom slučaju nije naveden razlog svade (ND, 7. II. 1933). Pod naslovom "Ženski računi" objavljeno je kako je Viča B. dočekala "sa bijom" Atiku Š. u Kamenitoj ulici oko 17 sati poslijepodtte. Viča je Anku odmah počela tuči i vikati na nju, te se oko njih okupilo mnogo ljudi. Došao je i redar koji ih je priveo u Staniču. Viča B. je priznala kako je istukla Anku Š., a kao razlog je to sto "joj Anka olima supruga" (ND, 10. II. 1933). Svade izrnedu susjeda bile su ceste, no privlačile su pažnju uglavnom ako bi se pretjeralo s glasnočom ili bi se svada pretvorila u tučnjavu. Tako su se, primjerice, u dvorištu Plinarske ulice br. 39 posvadile dvije žene. Povod je bio stoje jedna od njih pjevala i kroz pjesmu upučivala susjedi "prigovore i savjete". Druga je na to zvala u pomoč supruga koji je izudarao "pjevačicu i njenu sestru". Svo četvero su na kraju zadobili lakše ozijede zbog kojih su dospjeli kod sudskog liječnika i na policiju (ND, 14.1. 1933). Povodi menjavama mogli su biti različiti. Ponekad su se odrasli znali pobiti zbog svoje djece. Nekom su se prigodom u splitskem Varoiu potukla dva ribara, jer je je-dan od njih udario dijete drugoga (ND, 7.1. 1933). Zbog djece su sc posvadila, a za- 399 ACJA HISTRIAK • HI - 2002 • 2 ZJnivl-aJELASKA V«S1 K I Ofti.lfl :.\SIIJA l! SPLITU IZMEDU OVA SVJRTSkA RA7A 3*MI0 tiin potukla dva Čovjeka ti Radmiličevoj ulici, te je morala intervenirati policija (ND. 13. II. 1933). Tučnjave su se odigravale izmedu osoba istog, ali i različitog spola. Primjerice, na splitskoj opčinskoj tržnici polukli su se Alija Tabakovič Ibrin od 36 god i na i Božiča Bartulič pokojnog Andrije od 21 godine. Tabakovič jc prolazio Pazarom kad ga je Božiča oslovila i pozvala na vino, a on joj je odvratio. "Bježi, ciganko!". Nju je io uvrijedilo, te mu je zalijepila pljusku. a on joj je vratio istom mjerom. Nastala je tuč-njava "šakama, nogama, čak i kamenjem". Tabakovič je Božiči izgulio i nekoliko prametiova kose (ND. 9. II. 1933). Pod naslovom "Udarila ga utegom od pola kilograma" nalazimo vijest o Kati Mirič pok. Mate, "djevojci od 30 godina", koja je u Prvanovoj ulici utegom od pola kilograma udarila u zatiijak radnika Juru Bratiča pokojnog Mate. jer joj je "nešto predbacio" (ND. 14. L 1933). Članak pod naslovom "Krvavi rendez-vous na Lovretu" pomalo je nategnut u odnosu rta priču koju nalazimo pod njim. Članak govori o pemaestogodišnjoj djevojčici M. L. koja je pozvala učenika Stanka D. na sastanak kod sudske zgrade u 20,30 sati radi "važnog dogovora". Mladič i djevojka su nakon susreta šetali obližnjim ulicama do livade u bližini vatrogasnog doma, kada se pred njima pojavio djevojčin otac. Najprije je istukao kčer, a zatim šakama i kamenjem napao mladiča. Udario ga je ovečim kamenom, ali se mladič uspio spasiti bijegom. Nakon što mu je u bolnici ukazana prva pomoč, podnio je policiji prijavu protiv razjarenog djevojčinog oca. Otac, P. L, je na polici ji izjavio kako je te večeri slijedio kčer i htio je odvojiti od Stanka, ali ga je mladič napao. Dalje je mivco kako je protiv Stankovog brata Ranka podnio tužbu zbog uvreda koje je nanio njegovoj kčeri, te je smatrao kako Stanko pokušava raznim obečanjima djevojku skloniti na odustajanje od tužbe protiv ivjego-vog brata (ND, 26. X. 3938). Tjelesnu okrutnost podrazumijeva nasilje nad slabijim osobama. Takav je slučaj, pračen opširnirn moralnim kornentarom novinara, zabiiježen u lipnju 1918. godine kada je jedna služavka na ulici "izbila" malu djevojcicu, izgazila je nogama, a kad joj je potekla krv na usta, skinula je dijete golo i natjerala ga neka tako trči po ulici, a sve s objašnjenjem kako joj je djevojčica htjela ukrasti malo trave (ND, 12, VI. 1918). Nasilje u obiteiji Nasilje u obiteljskim okvirima rijetko dolazi na stranice dnevnog tiska. Srečom užasni slučajevi poput naprijed opisanih umorstava u Trogiru i na PeljeŠcu bili su ri-jetkost, iako su iznijeli na vidjelo dugotrajno zlostavljanje. U uobičajenim okolnos-tima nasilje u obiteiji u dnevni tisak je dospijevalo samo ako ga je prijavila treča osoba i 11 ako su obje strane spremne o tome javno govoriti. Takav je, na primjer, bio 400 ACTA H ISTRI A l> 1(1 • 2002 • 2 Zdiuvka JEUSKA* vrste I OBLICI NASH ! At-SIM l i l117me0u OVA SVJETSK.A RATA. JJI-4 10 slučaj Srečka M., postolara iz Solina i njegove žene koji se zbio pred kraj prvog svjelskog rata. Prvo je žena iznijela svoju psiču potuživši se kako je mu?, najprije pri-silio da mu potpiše mjenicu na 50 000 K, na što ga je ona tužiia sudu, a on je istukao i potjerao iz kuče. Četiri dana kasnije objavljena je njegova verzi ja priče u kojoj se Srečko M. polužio kako ga je žena neprestano varala, te je on pred nekoliko godina iz Ijubomore ubio njenog Ijubavnika, a nakon povratka iz tamnice otkrio je kako ga po-novo vara i prisilio na potpisi vanje mjenice kako bi vrati svoju imovinu, ali je nije tukao. Daljnje je probleme uvjetovalo nes laganje roditelja oko pitanja s kini če ostati dijete koje su imali (ND, 24. i 28. VI. 1918). U dva nastavka je pračen i slučaj obiteljskih razmirica izinedu Dinke K. i njenog supruga. Prvo je pod naslovom "Prijavila supruga da je bije" objavljena vi jest kako je Dinka K. prijavila policiji svog supruga Antu daje "svako malo dana dobro namlati", zbog čega je An te K. bio pozvan na policiju i ispitan. Ante je izjavio kako on ne tuče suprugu, nego ona njemu prijeti kako če ga ubiti nožem. Dva dana kasnije pod naslovom "Izmedju supruga i supruge" objavljena je reakcija Dinke K. na prethodnu vi-jest: "Nije istina daje mene moj muž tukao svake večeri, nego samo jednom prili-kom. radi čega je ta stvar došla na policiju, i to ne krivnjom moga supruga ili mene, nego drugih koji su se umiješali u naše. obiteljske prilike" (ND, 7. II. 1933). Češči je bio slučaj u kojem se vijest saznala jer su susjedi zvali policiju. Takva je vrlo kratka vijest iz listopada 1930. u kojoj je navedeno: "Nočas se potukli muž i žena, a susjedi pozvali policiju" (ND, 18. X. 1930). Susjedi su prijavili redarstvu i Josipa B. koji je noču došao kuči pijan i "počeo zlostavljati suprugu i djecu". Zatim je sina ozlijedio britvom i "htio ga nalemati", ali mu je dijete umakio (ND, 23.1.1933). O nasilju ti izvanbračnoj zajednici govori slučaj Štefanije Savič, žene Milanove koja je prijavila brijačkog radnika Pranju iz Splita da "muči i ziostavlja nju i njeno trogodišnje dijete. Navela je kako je Pranj o domamio iz Beograda i obečao je vjeti-čati, ali je umjesto toga počeo tuči šakama, nogama i drSkom od sjekire, a tukao je i njeno dijete, Uz to je izjavila kako se želi vratiti u Beograd (ND, 24. II. 1933). Verbalno nasilje, piašenje i uznemiravanje Bahatosti raznih nižih činovnika, čtivara objekata. redarstvenika i si. pračenih vrijedanjem i izguravanjem gradana, prijetnjom tjelesnim povredama, a rjede stvarnim udarcima nalazimo relativno cesto na kraju pi-vog svjetskog rata, a kasnije sve rjede. Očito je lakSe bilo prigovarati službenicima države čiji se brzi slom očekivao. Kao izvor novinara u pravilu je navedena obavijest samog gradanina koji se osobno potužio redakciji ili napisao pismo. Tako se gospoda KuluSič iz Dugug Rata kod Orniša potužila uredništvu novina na postupak činovnika u poreznom uredu gdje je podizala ratnu potporu, dok su joj tri sina bila u vojsei. Činovnik je več bio ljut iz ne- 401 ACTA HISTR1AK • 10 • 2002 ■ 2 .'■(iKivki! Jtl.ASKA. VRSTI: I OBUCt KASIUA l1 Si'I m ¡ZMtvDl DVASVJF.ISk \ RATA, 391-J m kog razloga, pa je srdžbu iskalio na njoj. Pograbio je. udario ti prsa i pozvao slugu neka je izgura van (ND, 21. VI. 1918). Jedan gradanin se žalio na postupak vojnog redara u vlaku na pruzi Spin Sibenik. Putnici su se guraii. a redar mu je prijetio kako če mu zabiti bajunetu u bubrege zbog guranja (ND, 19. Vil. 1918). Mnogi Spiičani su se lužili uredništvu na posttipanje voditelja kupališta Polo zbog čije sile i "rječeti-na" su mnoge gospode prestale odlaziti na to kupalište (ND, 21. VH. 1918). Raznim oblicima verbalnog nasilja izmedu privatnih osoba, svadama susjeda ili prolaznika, ponekad pračenih udarcima koji ne izazivaju teže ozljede ili uznemirivan-jima opčenito se nije pridavalo previse pažnje u tisku. Ali kada se takve vijesti pojave primjetno je kako su ti oblici bili daieko prisutniji u svakodnevnici nego u novinama. Zanimljivo je što se takve obavijesti cesto odnose na maloljetne osobe - "raspuštenu djecu" ili "dječurliju" koja vrijedaju prolaznike, kradu, pjevaju "uličarske nedolične pjesme", piŠu po zidovima "svakojake rječetme" a imaju "posebnu strast za šport gadanja" - svi nose pračke a gadaju prozore, glave prolaznika, ptice, mačke i drugo Što stignu ili što im se svidi. Posebno im je omiljena meta gadanja bio kip pjesnika Luke Botiča (ND, 21. i 23. VI. 1918, 12. V. 1919). Rijefko je djecja igra pračkama znala imati i posljedice. lednom je prigodom policiji prijavljen dječak jer je jednog svog prijatelja pogodio kamenom iz pračke u čelo i raskrvavio ga (ND, 7. II. 1933). U dječje nepodopštine koje su uznemiravale prolaznike išla je i navika igranja nogometa u vrlo prolaznim gradskim ulicama, te su se odrasli prolaznici redovito morali sklanjati kako im lopta ne bi doleljela u glavu. Nov mara je posebno smetalo sto je gradsko redarstvo u tint prigodama pasivno i "zabavlja se gledajuči kako lopte lete medu glavama prolaznika" (ND, 19. V. 1919). Do neugodnih scena znalo je doči izmedu stanodavaca iz podstanara. Policijski stražar bio je pozvan zbog verbalnog nasilja do kojeg je doslo kad je Vinka Šarič iz ku-če Kraj Sv. Luke br. 11 izbacivala svog stanara psujuči ga svakojakim riječima. Stražar je opomenuo kako na takav način ne smije postupati sa stonarima (ND, 8. II. 1933). Zanimljiva svada dogodila se jednom prigodom izmedu dva iseljenika-povratnika iz Amerike na Splitskoj rivi. Prepirkaje zapocela kao nadmetsnje tko je zaradio koliko novca u Americi, te su jedan dragome počeli predbacivati "ovo i ono" o lome kako je novac zaraden, stoje dovelo do medusobnog "čuškanja" (ND, 14.1. 1933) Povod svadi moglo je biti razilaženje ljubavnika. Iz tog su razloga na policiju privedeni služavka Marija P. i vozač Mirko D. Onajedošla u njegov stan i napala ga jer je napustio i vjenčaodrugu. Predbacivala mu je kako je "upropastio".a ona mu je "kupila čak i novoodijelo". Izmedu njih se razvila vrlo bučna svada (ND, 7. II. 1933). Različite izgrede Cesto su pravile osobe u alkoboliziranom stanju. Neke srečom nisu imale teže posljedice. Tako je Marko Dragic pijan došao u krčmu na Dobriču br. 4 i od gazde Alujeviča tražio neka mu dade rakije. Kad je ovaj to odbio, Dragic je iz-vadio veliki nož i zaletio se za vlasnikom krčme. Srečom vlasnik se preko prozora prebacio na ulicu i napadač je ostaa sam u krčmi. Kad su ga policijski stražari došli 402 ACTA H1S I KIAI - 1(1 • 21)02 • 2 Z«ti»U IK.ASKA VRSTk I OBUTI NASILJA L! SHUTi.' IZMI-.Di: DVA SVJKTSKA RATA. 1-410 privesti opirao se, te u svadi i na njih potega« nož. Ipak su ga uspjeli sviadati i odvesti u postaju. Radi jedne ranije svade sa policijskim stražarima Dragic je več bio osuden na kaznu od tri mjeseca zatvora (ND, 8. X, 1938). Neka su uznemiravanja bila na granici neugodnog i smiješnog, kao sto je bio slučaj sa slaboumnim llijom Marunčičem koji je dolazio ijudima na vrata stanova i htio ih hapsiti. S tom svojem navikom pretjerao je kada je u Senjskoj ulici u Splitu zaus-tavio redara, pokazao mu neku cedulju i progiasio uhapšenim. Redar ga je odveo u pritvor (ND, 9. X. 1930). Plašenje prolaznika je ponekad bila namjerna šala. Tako je jednom prigodom u petak noču, pola sata iza ponoči u Krešimirovoj ulici u središtu Splita "utvara" plašila rijetke prolaznike koji su se u to doba vračali kočama. Kad je redar uhapsio utvaru ustanovljeno je kako se radi o pijanom mladiču Vjekoslavu R. koji se odlučio našaliti sa svojim sugradanima (ND, 21.1. 1933). Krade i provalc Najčešče vijesti onog tipa kojeg danas nalazimo u Črnim kronikama su krade i prijevare s ciljem ostvarenja materijalne koristi, koje u pravilu nisu pračene drugim oblicima nasilja. Vijesti o kradama su redovite i obično ih nalazimo više u svakom broju dnevnih novina. Najčešče se radi o kratkim obavijestima. Veču su pažnju privlačile neke osobito drske krade poput krade zlatnine iz stana Mihovila Jankoviča, bankovnog direktora i njemačkog konzula u Splitu. Krada je izvedena dok su svi ukučani bili u stanu. Kradijivac se uvukao u stan, koji se nalazio na drugom katu u tadašnjoj Ulici vojvode Mišica, te iz spavače sobe odnio veču količin» zlatnine u vrijednosti 20000 dinara, a zatim skočio s prozora (ND, 9. i. 1933). Zanimljivo je pogledati što se kraio. Vrlo su ceste krade različitih prehrambenih artikala iz skladišta osobito na kraju i nakon prvog svjetskog rata kada se do hrane teže dolazilo, poput krada skiadišta Zadružno« saveza (ND, 18. VI. i 30. XI. 1918), gostione Ivana Novaka (ND, 10. i 12. VI. 1918}, trgovca ivančiča i slastičara Krivica (ND, 27. VI. 1918), skladišta trgovca Bonačica (ND, 12. VII. i 2!.. XII. 191 S), skladišta trgovkinje Marije Dragoševjč (ND, 12. X. 1918), trgovca Cettinea (ND, 16. X. 1918), skladiSta trgovca Miotta (ND, 26. X. 1918), dučana trgovca Matkoviča (ND, 28. X. 191 S), skladišta društva Flora (ND, 11. XII. 19 IS). Pored živežnih namirnica omiljena meta kradljivaca bile su domače životinje, osobito perad koju su u to doba splitski grada ni držali u dvorištima. Primjerice nepoznan su kradSjivci jednom prigodom okrali kokošarnik u dvorištu Kninske ulice br. 4, odnijeli dvije tuke vrijedne 150 dinara i nekoliko kokoši (ND, 13. I. 1933). Drugom prigodom su nepoznati počinitelji ukrali gusku vrijednu 100 dinara iz dvorišta drvo-djelcu Niki Piploviču. Istog dana su Martinu Liliču, prodavaču na splitskom Pazaru ukrali 7 gusaka vrijednih 250 dinara (ND, 17. L 1933). Mariji Nardetli iz dvorišta u ACTA m STRIAE • 10 • 2902 • 2 Zdrovl;» JELASKA; 1 RSTE I OBl.iCI VAS1L1A U SPLITU IZMCDL' DVA SVJi 't SKA RA I A. 551-4 IC Lastovskom priiazu 9 ukradeno je 10 kokoši viijednih 400 dinara (ND. 20. I. S933). Osim peradi ponekad su metom kiadljivaca postajale i veče domače ži voli nje. Tako su. na primjer Luki Podrugu iz Soiina ukradene dvije krave (ND. 19. X. 1918) Osim prehrambenih proizvoda i domačih život inj a najčešča meta kradljivaca bila je rtibenina, posteijina i odijela. te dragocjenosti. Naj češ če su ih kradljivci odnosili iz samih kuča, provalivši u stanove kao što se dogodilo Luki Čelanu u Rimsko] ulici br. 12. (ND. 13. VI. 1918). Rublje, košulje i posteljinu kralo se sa sušila ili s prozora na kojima su se zračili (ND, 3. X. 1918). Tako je Vicko Buljanovič uhapšen jer je noču sa sušila na Poljičkoj cesti br. 12 ukrao dvije košulje. Jednu je zadržao, a drugu daro-vao (ND, 9. 1. 1933). Marin Šegvič pnjavio je policiji kako su mu neki kradljivci ukrali 4 košulje iz dvorišta u Viskotinovoj ulici br. 1 i, a vrijednost košulja procijenio je na 240 dinara (ND. 28. 1 1933). Radniku Vojinu Vilaticu netko je iz kovčega u sobi ukrao dva odijela i razne druge predmete (ND, 17.1. 1933). Posteljinu i stoljnja-ke kralo se iz hotela, gost i on a i restorana, poput krade stoljnjaka iz restorana vlasnika Jozeviča (ND, 8. X. 1918), restorana Royal (ND, 26, X. 1918), plahti i pokrivača iz restorana Novak (ND, 30. XI. 1918). Posteijina je u večini količinama kradena i iz bolnica (ND, 7. XII. 1918). Liiečniku Anti Kovačeviču ne poznat i je kradljivac ukrao čilim iz hodnika stana (ND. 4.1. 1933). Kradljivcima je bio zanimijiv i alat, te metalna roba opčenito, o čemu svjedoči provala i pokušaj krade tvornice i talionice Savo (ND, 23. X. 1918). te provala i krada radnje Bartula Dvornika, prilikom koje su lopovi odnijeli alat u vrijednosti preko 3000 dinara (ND, 7. XI. 1938), Počimteiji ovih krada u pravilu su ostajali nepoznati. Kradama su znali biti izloženi brodovi u luci. Primjerice s jedrenjaka Sv. Terezija ukradeno je 60 m konopa ijedan mornarski kaput (ND, 10.1. 1933). Neki su objekti interesa kradljivaca prilično rijetki, ali su baš zato mogli privuči pažnju javnosti. Tako je jedan nepoznati počinitelj na splitskom kolodvoru iz vagona drugog razreda odnio kože sa sjedala i zavjese s prozora (ND, 13. VI. 1918). Ponekad su vijesti o kradama bile bizarne, poput vijesti o nepoznatim kradljivcima koji su brusaču Josipu Matušanu sa zida pred njegovem radnjom u Šibenskoj ulici u Splitu ukrali jednog kanarinca i krletku (ND, 4.1. 1933). Krade su rijetko pračene drugim oblicima nasilja. Ipak, ponekad se dogadalo da kradljivci pogrešno odmjere rizik i naidu na žestok otpor. To se dogodilo prilikom pokušaj a krade hrane iz skladišta američkog zabavišta u nedjelju .1 L svibnja 1919. Trojica proyalnika su otvorila vrata skladišta, ali je unutra bio američki mornar -stražar koji je počeo pucati iz svog browninga. Prvim je hicem ranio vodu trojke Tomu Reiča, zvanog Vuk, te nastavio pucati. Druga su dvojica provalnika pobjegla. a svih sedam metaka koje je ispalio američki mornar završila su u tijelu spomenutog Reiča. Četiri su ga pogodila u jednu nogu, dva u drugu, a jedan u stražnjicu. Za Vuka Reiča novinar navodi kako je to "poznali skitač" i "talijanaški razbijač" iz splitskog gradskog predjela Veli Varoš. Nijedan od sedam rnetaka nije mu ozlijedio ni jednu 404 A ( TA HJSTRJAli • 1