POŠTARINA PIJAČ ENA U GOTOVL CENA T.— DIN. siHDisn mm ■ • GLASILO SAVEZ A SOKOLA KRALJEVINE JUGOSLAVIJE ČUVAJTE JUGOSLAVIJI)! Izlazi svakog petka • Godišnja pretplata 50 din. ® Uredništvo i uprava Prestolonaslednikov trg 34 • Adresa za pošiljke: Poštanski pretinac 342 e Telefoni uredništva i uprave 30-866 i 26-105 • Račun Poštanske štedionice br. 57-686 • Oglasi po ceniku • Beograd, 14 juni 1340 God. XI • Broj 24 NI PROPUSTA NI SABOTEKSTSVA! Iznimne prilike nameću i iznimne dužnosti, kao i iz-nimnu revnost u vršenju svih, pa i najsitnijih obaveza. Propusti u normalnim vremenima mogu uvek da se ispra-ve, čak i onda kada se radi o krupnim stvarima, dok se u vremenima, kao št o s u današnja, i pr opusti u najsitnijim pitan jima pokazuju kao uzroci golemih nesreča Na ladi, ko ja plovi olujnim morem, treba da i poslednji brodski detič vrši sv e dužnosti, jer čak i njegova, po mirnom vremenu bezriačajna krivica, može da poremeti opšti sistem sigurnosti broda. Neka, dakle, niko ne umišlja sebi, da u današnjim vremenima može da se ravna samo po svom čefu, zato što su „tu vlada i vojska, ko ji vode brigu o opštoj sigurnosti", pa zašto da on tov ari sebi brige, ko je s u dale ko od njegove kompetencije. A kao što u drugim, ima nesumljivo i u našo j zemlji poltrona i sebičnjaka, ko ji, pod plastem takvog rezonovanja, ne samo što ne pomažu, več i odmažu narodno j stvari. Nade se npr. zelenaša, ko ji baš u ovakvim prilikama laru ruke, računajuči kako če sirotinji, čiji hranitelji poteze na vojnu dužnost, moči da računa ju kajišarske ka-mate; — ili trgovaca ko ji izrabi ju ju pomanjkanje uvoza i konkurencije, da bez savesti dižu cene; — ili industrija-laca, ko ji proizvode predmete, ko ji s u ma u kakvoj vezi sa narodnom odbranom, a ko ji se svim mogučim načini-ma dovijaju, kako da iz svega toga izv uku što veči profit za sebe. Niti uopštavamo, niti udaramo na bilo koji sta-lež, verujuči da u svakom od njih večinu čine savesni gra-dani. Ali su več dosadašnja iskustva pokazala, da ima i iznimaka, pa da bi ih bilo još više, da nisu več preduzete izvesne protumere sa strane vlasti, i da se ne boje kontrole javnosti. A pored onih, koji cinički idu za spekula-cijom, ima i takvih koji misle: ,,/Vece od toga država propasti, ako se ja malko potkožim u današnjim viemenima. A bude li trebalo, ja ču izvršiti svoju dužnost kao i ostali". Odbrana domovine ne vrši se, medutim, samo na boj-nom polju, več i u pozadini. Ne može da se nazove sves-nim rodoljubom onaj, koji je spreman da kuražno ruku je mitraljezom, kad mu se to naredi, a kod kuče izrabi ju je ratne nevolje za ličnu korist. PRAVO HEROJSTVO NIJE SAMO U SNAZI MIŠICA I U KURAŽI, koje poseduju če-sto i zli ljudi, več U MORALNOJ SNAZI, KOJA DAJE VIŠI SMISAO SNAZI MIŠICA. I zato ni je dosta što smo fizički jaki i spremni da se oružjem branimo, več treba da smo i moralno jaki, da naopakim radom ne kompromitu-jemo snagu svog oružja. Naročito to vazi za državne službenike, kao i za sve one, od čijih dužnosti zavisi pravilno funkcionisanje ad-ministrativnog, ekonomskog, higijenskog i socijalnog života zemlje. Zanemarivanje posla, ne rešavanje predmeta, nered u administraciji, loše ophodenje sa strankama, a naročito sa sirotim seljačkim i radničkim svetom, upro-poštavanje ili oduzimanje od državne imovine, — sve je to i u normalnim vremenima za najtežu osudu, ali je sada ravno najgorem SABOTERSTVU I ZABUŠANTSTVU! Lica kojima je poverena n. pr. prehrana pučanstva, zaštita decc, ili dodeljivanje pot pora porod icama vojnih obveznika, a ne svršavaju to najbrže i najsavesnije, več čine od toga'predmet lične ili partijske trgovine, slabe odbra-r.u zemlje, i vlast treba prema njima najstrožije da post upi. Jednako kao i prema onima, koji prenebregavaju da paze na tudinsku propagandu, na špijuniranje i defc-tizam, ili se u tome dadu pokolebati od intervencija domačih partizana. NEMA TE DUŽNOSTI, MA KAKO SITNA IZCtEDA-l.A, KOJA U DANAŠNJIM VREMENIMA NIJE OD ZNA-. ČENJA, i ko ju ne bi trebalo najsavesnije vršili. Ni najsit-niji zvaničnik ili radnik, bakalin ili obrtnik, — a pogotovo Tie viši činovnici, trgovci, industrijalci, lekari, finansijeri itd. — ne s me ju ni za čas da pomisle, da mogu da učine i na j man ji propust, ili nepravilnost, da izv uku i na j man ji nedozvoljeni profit, a da to neče škoditi opštoj stvari. JER STOTINE SITNIH PROPUSTA PRETVARAJU SE U HI- Zlet Sokolske župe Kranj V soboto, dne, 15. in v nedeljo, dne 16. t. m. bo v Kranju letošnji župni zlet, zvezan z razvitjem novega prapora bratskega društva Kranj, ki mu kumuje br. dr. Viktor Murnik. V soboto ob 21. uri bo na letnem telovadišču akademija, v nedeljo pa je spored sledeč: Ob pol 8. uri zbor članstva in naraščaja za skušnje, ob 13. uri skušnje za deco, ob pol 16. uri zbor vseh oddelkov telo-vadečih, članstva v kroju in narodnih nošah, nato razvitje prapora in nastop vseh oddelkov. Načelništva edinic so prejela t<5č-na navodila, po katerih se je treba strogo ravnati. Sporedi obeh prireditev bodo pri blagajni na razpolago. Udeležba za vse pripadnike Sokola je za nedeljo 16. t. m. stro&o obvezna. Kdor ni res neodložljivo zadržan bo prišel. Материјално у служби идеалног Sa zbora Zupskih načelnika U subotu, 8 juna, održan je zbor župskih načelnika, na kome su pretresana mnoga važna pitanja, u pogledu novih smernica rada i S.O.P. (odbrambenost). Izneseni su opširni referati i donese-ni sledeči zaključci: 1) Da se održe tečajevi za in-struktore i instruktorke u S.O.P. tokom meseca juna, a ovi da rade po jedinicama u mesečima ju-lu i avgustu. 2) Da se sve priredbe, u pogledu organizacije i provedbe plana rada S.O.P., vrše jednoobrazno u svima župama i po naredenju Sa-veza. 3) Da se upravi SSKJ predloži kazna za pojedince i jedinice, koje nisu održale smotru. 4) Da se učine privremene izmene kod radnog odela i to: a) mesto emblema na šajkači, da privremeno ostane emblem sa šaj-kače svečane odore, bez pera i bez kokarde; — b) znakovi za raspoznavanje da se nose na levom rukavu, a ne na šajkači; — c) na rame dolazi naramenica sa valjkom na desnom ramenu, kao kod vojničke uniforme. 5) Utvrden je detaljan raspored prilikonl pohoda Sokolstva na Kajmakčalan, 12 jula. 6) Utvrden je detaljan pravac sletske štafete, koja se ima odr-žati dne 6 septembra, a pojedine župe imadu izvršiti raspored tr-kača i prihvatno mesto štafete na svojem teritoriju. 7) Odobreno je župi Zagreb da održi medužupske lako-atletske utakmice, 6 septembra, u Zagrebu. 8) Da se održe savezne utakmice u streljanju, velosipedske itd. 9) Da se, preko uprave SSK.!, stupi u saradnju sa drugim organizacijama, u pogledu odbrambe-nog rada. M. Maržan Знам врло добро постанак со-колства и његове високе иде-алне циљеве. Због тих. цил>ева и јесам Соко, а настојаља со-колства треба да иду за тиме, да сваког свог члана одгоје као идеалисту. А-ли људи се не рађају иде-алисти, а поготово не у данаш-њим, суровим и материјали-стичким временима. Већина њих полази од оног шта им је корисно, na je вештина у томе да их се, од тог практичног и материјалног * поведе даље ка општенародном и идеалном. Со-колство треба да се прилагоди духу времена, не тиме да се одрекне свога сталног идеал-ног циља, већ да новим и при-влачним средствима придобиЈа за тај циљ васпитанике и след-бенике. Ово пишем еа тереиа, а не из неке угодне канцеларије. По-сматрам с-воје друпггво, ua ме резултат тога посматрања бод-ри, да истрајем у послу, тим upe, што ми циљ није јовтина популарност, Beh жеља да дам свој удео и допрннос за до-бробит соколске организаЦије. Наше соколско друштво има свој соколоки Јзрбак племеннте врбе и своју соколску шуму. Прођа црнога прућа племеПите врбе јо одлична. Продајемо га по 60 дин. за 100 килограма, што друштвеној благајни доне-се 3—5.000 динара годннш.ег прихода. То пруће секу из вр-бака наши чланови „из трећег”, како се то код нас калсе, а то значи две трећине од нсечене количине припада друштву, а једна трећина ономе који га_ је исекао. Та чланска трећина ка-да со уновчи, као оплетена корна, а наше је чланство оспо-соб.гено за тај посао на специ-јалном корпарском и плетар* ском течају. продаје ое 15 дин. по комаду. Понеко иродаје ево-је исечено сирово пруће. И у првом и у другом случају со-колски врбак доприносп повча ну корист од 100—200 динара нашим члановима. Родитељи наше омладине, noju су,готово свн u спугде кон-зсрвативни, jicno внде, да љи-хова деца, осим беиефицпје v слуасењу сталнога кадра у вој-сцп, доиринашају нешто и у новцу од свога соколоваи.а, na и.м је и зато мило кад ступе у соколске редове. Hama соколска може да се сече као и пруће „из наш еоколски врбак. одлични су мамак за прндобијање омла- шума (коЈа напола, или трсћег*’) LJADE, A HILJADE U OPŠTI NERED I U KRUPNO IZDAJSTVO! Pogotovo to važi za one, koji su na višim položaj ima i koji su ekonomski jaki, a kojima — več po prirodi stvari — država najviše daje. Baš zato treba i oni državi najviše da da ju, bar u materijalnim dobrima i u savesnom radu, kad več, z bog svojih godina ili zbog potrebe službe, — nisu pozvani da daju to u vojničkim na-porima, a eventualno i u krvi i u životu! дине и њихових родитеља за соколану, а ствар је другатве-них функционера и носиоца со-колсве мисли у месту хоће ли умети да их придобнју, загре-ју и фанатизују и за соколоку идеју. Није прича већ сушта исти-на, кад бисмо у нашем дру-штву имали спреман техничгл одбор, имали бисмо сигурнЈах око 100 вежбача, које члансСва које нараштаја, а то за еело од 3.000 становника претставља завидан успех. Зашто о моетарској жупи ми-слимо најлешпе? Зашто њен рад сматрамо најуспелајим? За-то што су они соколс-гво прак-тично применили у о. Соко-ли соколу подигну i. Ј .»у, иско-пају бунар и т. д., na свет ви-ди да му соколст .о помаже у невољи, а то је оно што ја да-нас желим нарочито да иодву* чем. Рећи ћо се, друкчије су тамо прилике. И јесу. Али то нам иишта не смета, да ми за наше крајеве пронађемо друга средства и иутеве, који ће од-говарати потребама и прилика-ма нашега села и краја. Један наш члан предложио ми је, да се при соколском дру-штву оснује нека мала штеди-оница, која 6u својим чланови-ма позајмљивала извесну малу суму новца, на краткорочни за-јам, са најмаљом каматом, нли уопште без камате. Зашто го-товина бескаматно да лежи у Пошт. штедиоиици, кад можв да послужи соколској ствари и чланској потреби? Основни ка-питал за ту акцију могло би друштво да створн делом само (стална штедња, забаве н др.,|. Евентуална помоћ дошла би од жупе и савеза, а и сама држа* ва неби остала равнодушна, уколико би се ово показало као добро и корисно. Или зар се не би нашао no негде неки „непознати дародавац” (као оно Фигнер), који би са 1000 днн. иотпомогао ову акцију? Неио-требпо је даље набрајање овак-вих примера. Главно је да смг» у довољној мери нагласили, да пођемо мало и од материалнор ка идеалноме. Овај начин се код нас показао као добар, па сматрам да he и другима ко-ристити. Не предајем ово као нешто сигурно, опробано и спаеоносно за целокупно соколство. Оно j0 код нас одлично успело, и при-hvi^to људе, а то је аа први мах најважније. На нама је дг. их очеличимо за соколство и од-бацимо све оно материално као споредно, а ocnocođmio их да еоколство воле као чисто нде<Ј-лошку организацнју. Тиме ke се допринети успеху еоколства у опште, кога се уираво свв ми скупа n боримо. бореНи ee за епас нациЈе и драгог нам Словенства. Павле Сабављевић, старешина Соколекор друштва Чеита Godišnja^ skupština Sokolske ' župe Cetinje Godišnja skupština sokolske župe Cetinje održana je 6 juna. Iz pozdravnih riječi brata starešine, Gavra Miloševiča, jasno su očrtana stremljenja, kojima je u ovim sudbonosnim časovima župa vodena. 2upa Cetinje vezala je dva istorijska datuma, Kosovo i Grahovo, i njeno djelovanje je u mo-ralnom uzdignuču naroda. Ovom prilikom izdala je knji-gu, „Duhom kosovskog sokolstva", u kojoj su vrlo karakteristični članci starešine Miloševiča, denerala Varjačiča i prosvetara Uskokovića. Na skupštini je u dvočasovnom predavanju, prije podne prosveta-rima i načelnicima, a poslije podne plenarnoj skupštini, brat de-neral Varjačič, prikazao borbu iz vazduha kao i ulogu padobrana-ca i vazdušne pješadije. Mnogim primjerimu doka^ao je. kako treba u danom slučaju izvršiti svoju sokolsku misiju i poslužiti Kralju i otadžbini. Sokolska župa izvršila je i ovom prilikom nacionalnu manifestaciji! otvaranjem svečanosti pri ot-krivanju spomenika potopljenim jugoslovenskim dobrovoljcima pod Meduom, pa su svi korporativno uzeli učešča u toj svečanosti. Pretresena su i sva ostala pitanja pa je koristatovano da su, i pored nervoze koja je’ vladala u prošloj godini, i pored uzimanja u vojsku mnogobrojnih funkcio-nera, u svima jedinicama održa-vani sastanci i proslave, a žto je najvažnije, pokazala se velika djelatnost na ostvarenju zavjeta Petrove petoljetke. U ovoj godini predvidena je proslava mojkovačke bitke, kao i svečani prenos kostiju krivošij-&kih mučenika Skupština je donijela rezoluci-ju, kojom je tražila: da svi bez razlike, sve moralne i materijal-ne snage stave na raspoloženje rl.rzavi, — da se apeluje na sve merodavne radi prekidanja partizanstva u ovim sudbonosnim ča-sovima — da se oprobani nacionalni ljudi stave svugde na izlo-ežne položaje, u samoupravnim i državnim ustanovama; — i da se protivu svih, koji se ogriješe o državne i nacionalne interese, najefikasnije postupi. Zatim je izabrata uprava, na čelu sa starešinom. Gavrom Miloševičem, advokatom iz Cetinja, i zamjenicima: Dr. Nikola Škerović iz Podgorice, Miho Domančič iz Kotora, Radivoje Zonjič iz Pedi, i Jovan Ivovič iz Berana. Prosve-tar je Uskokovič, načelnici: Jovan Dragov, Maksimovič, i Ivanovič; sekretar Ivanovič, blagajnik Du-rovič, SPP pukovnik Trišič, i drugi ugledni sokolski radnici, sa terena zetske banovine. Svi delegati su se razišli kuča-ma, svjesni zadataka, punih časti i odgovornosti. Sok o. Родољубива рен Црне Горс Наииоиална, витешка н кул-турно просвегна друшгва и ор-ганизаиије, на теркторији Црне Горе, објавиле су на Спасовдан, 6 јуна, родол>убив апел на на-род у Црној Гори, у коме ra позивају, да у данашњим суд-боносним тренутцима заборави све што ra дели, и да сви скупа, као један човек, буду спремни да бране заједничку југословен-ску отаџбину. Проглас су пот-писали најугледнији претставни-ци Црне Горе, а међу првима претставници тамошњег сокол-ства, наша браћа Др. Никола Шкеровић, ђенерал Ђукановић, Гавро Милошевић итд. У про-гласу се каже, између осталог: „СИНОВИ СРПСКЕ СПАРТЕ, ЈУГОСЛОВЕНИ! — Нека свети црногорски крш не окаља ни једно погано име издајннка! Не-ка Његошеву отаџбину не осра-моти ни један злосрећник заве-ден туђинским дошаптавањима! Нека ни једна стопа наше Југо-славије не буде оскрнављена ry-ђинском ногом! Нека сигурност отаџбине и независиост народа у данањим тешким и судбонос-ним данима буде брига над свим бригама свих нас. У судбоносном сукобу, ако нам буде наметнут, морају бити прикупљеие и чврсто повезане све духовне и физичке Mohn ии-јелога народа. У очекивању ве-ликих, нежељених часова, у да-нима опасностн за сигурност о-таибине, народ, uno иарод, мо-ра престављати недјељив, не-пробојан фронт, несавладљив, челични штит наше заједничке Kyhe — отаџбине наше". Rad Sokolstva u Imotskoj Krajini U Imotskoj Kra-jini, osim sokol-skog društva u Imotskom, pošto-je sokolske čete u ovim selima: Glavina, Kamenmost, Nebriževac, Proložac i Krivodol. Ove sokolske jedinice pokazale su' i u naj-težim vremenirrta, koliko su jake i koliko se dobra narodu može učiniti samo kroz sokolsko selo. Tako je sokolska četa u Ne-briževcu podigla most preko reke Vrlike, koji ni država, ni banovina, ni opština nisu uspeli podi-či, i ako je za tu svrhu nekoliko puta pripravljan kamen, pe-sak, kreč i t. d. Drugi most, takoder na reci Vrlici, na mestu zv. „Bililo", podigla je sokolska četa u Glavini. Doduše, taj most preuzela je i dovršila bivša Banska uprava u Splitu, ali je zasluga sokolske čete u Glavini, jer most ne bi bio sagraden da ga sokoli nisu zapo-čeli. Četa u Glavini je dobrovoljnom radnom snagom svoga članstva, a i mnogih nečlanova iz Glavine, iskopala bunar sa pitkom vodom, kojom se svakoga leta oskudeva-lo. Sel.iani su preko leta morali pešačiti preko 3 kilometra dok dodu do pitke vode. Kopanje o-vog bunara pokušavano je od raznih opštinskih uprava, ali ni-kome nije pošlo za rukom da do-de do vode. To mogu učiniti samo Sokoli i nitko drugi! Sokolske če’te Kamenmost, Glavina i Proložac sagradila su svoje domove. Dom sokolske čete u Kamenmostu i jedan deo doma P©ђендаи Ннегнње Олге Дана 1! јуна одржано је у дворском храму на Дедињу бла-годарење приликом РОЂЕНДА-НА Њ. КР. ВИС. КЊЕГИЊЕ ОЛГЕ, узвишене супруге Њ. Кр. Вис. Кнеза Намесннка Павла. Благодарењу су присуствовали Њ. В. Краљ, Њ. Кр. Buc. Кнез 'Мамесник и Књегиња Олга, са принцезом Јелисаветом. Том приликом је штампа посветила тспле речи личности Књегнње Олге, која је наш народ заду-ила иеумбрним радом у осгва-ривању многих племенитх и ху-маних дела. Књегнња Олга се налази на челу друштва Црве-ног Крста и акције за зимску помоћ, а улаже своју бригу и за збришавање невољних, за заштиту деце итд. Све то чини, да је наш народ и овог пута попратио рођеидан Њеног Кра-л>евског Височанства, са најлеп-шим жељама за срећу и дуг жи-вот. O organizaciji naraštajskih odbora u Glavini odavna čeka pokrov, te če ti domovi tek tada moči da posluže namenjeno.] svrsi. Četa Proložac dala je na upotrebu neke prostorije svoga doma osnov-noj školi. Eto primera, kako se nesebičnim i požrtvovanim radom može pomoči našem zapuštenom selu. J. Kadijevič ;.o ^ј-ф ■■-.i-^ - 4 ^ - ■)?: i- Osvečenje jedne česme u Imotskoj Krajini ,ledno od najvažnijih pitanja je, kako da organizujemo naraštaj, da bi pravilno funkcionisao i da-vao največe koristi. U prvom redu trebali bi postojati naraštajski odbori kod svih sokolskih druš-tava, a vodnik takovog odbora da bude neki mladi član, koji je dobro upučen u sva naraštajska pitanja. Taj odbor, dogovorno sa vočstvom društva, treba da vodi propagandu jugoslovenstva i sokolstva medu svima svojim vrš-njacima, s kojima dolazi u do-dir. U tom slučaju, ako bi propaganda bila pravilno vodena, .njena efikasnost bi se odrazila i u prilivu novoga članstva. Odbor bi se brinuo takode i o redovnom vjež-banju naraštaja, jer što .je naraštaj uvježbaniji i fizički jači, biče i snaga sokolstva veča. Ti naraš-tajci, kad jednom postanu članovi, ostali bi stalni vježbači i uvi-jek bi rado posječivali sokolanu. Isto tako odbor bi vodio propa-gandističke i idejne kurseve na kojima bi predavali iskusni članovi. Tu bi se naraštajcima pri-kazivala istorijja jugoslovenstva i sokolske ideje i sve ono što je s time u vezi. Na taj način bi se stvorio veliki kadar izvršnih bo-raca, koji su nam potrebni kao i fizički borci. Odbor bi organizo-vao i naraštajske knjižnice i čita-onice, a zimi bi spremao naraštajska posela, čajanke i zabave. Na taj način bi se privezao naraštaj za sokolanu, a naročito po selima spa-sli bi se mnogi mladiči krčme, karata i piiančenja. Odbori bi vodili medusobnu prepisku, izveštavali bi se medusobno o svom radu t nastala bi takmičenja izmedu njih. Naraštajci bi vodili i propagandu sokolske štampe i to naročito' u svojim porodicama, jer smatram da i najsiromašniji član može dati nedeljno jedan dinar za „Sokolski Glasnik1*. Znam da ima več i danas dru-štava gde naraštaj vrlo lepo radi, ali bi to trebalo da bude u svima našim jedinicama. Bez do-brog naraštaja nema nam buduč-nosti, i zato društvo koje ne vodi brigu o naraštaju, osuduje sama sebe na jalovost. O. Pavlovič Гласовн штампе „Народна одбрана", главни орган познатог националног у-дружења истога имена, почео је од недавна излазити као не-дељни лист, у облику иовине, и посвећен је сав народно-одбран-беном раду. У једном од no-следњих бројева, под насловом „Служба отаџбини и служба туђину", објављује чланак, у Коме каже: „У мутним временима, у очс-кивању крупних jorahaja н у луно) и тешкој неизвесности, смутљивци и шпијуни шире ве-сти no свој земљи. Те вести ле-те и откидају се на све стране као свилеиа влакна по ваздуху, Смутљивии n шпијуни стварају, увећавају и умножавају страх и панииу код народа. Смутљиваца и шпијуна има, углавном, две врсте: страних и ‘донаћих. Домаћи служе ту!)ин-ским интересима због материјал-не користи или из просте необа-зривости н лудости, Једни су буквално плаћеии новцем, док други имају разне концесијс, заступништва и другс послове који омогућују зараду n бorahe-tbc. Остали домаћи актери слу- же туНину из уображености, су-јете, због почасти и одликова■ ња, свечаности и пријеиа итд. итд, итд. Они чине жичани спој и пут којин се проносе вести, обавештења и пропаганда ту-ђинске политике. Те вести, без-главо ширене и растуране, шко-ле угледу и достојанству држа-ве, самовери и моћи народа и високом моралу свега становни-штва" ■* И сарајевска „Југословенска пошта“ објавила je недавно зна-чајан чланак Ибрахима Био-градлије, под насловом „Дефе-тисти на послу". Чланак каже: „Лахко ra je разазнати. Гура се свугдје. Вазда му јс нос на трагу. Баш као ловачко керче. Његова разорна дјелатност до-пнре оидје, гдје је најосјетљи-вије по живот народа, у рату Он њушка и обилази у близи-ни државних усганова и других објеката. На оку му је Сокол-ско друштво, витешке и стрс-љачке дружинс и слична збори-шта, гдје се окупља и збор збо-рује снага народа. Он, дефетиста, гори од свих подлаца, свуда пружа пипце нај-погибељнијег полипа ћа народ-ном организму. Он, подмукло њушкало, жбир и туђински слу-га, — најразорније је оружје по-коља савременог ратовања, јер из потаје и подмукло растаче здрав и снажан оргаиизам на-рода.“ Чланак позива на одбрану од дефетиста, тог најодвратнијег типа народног издајице, и завр шава: • „Несвијесних и неупуИених не смије данас бити. Упане ли ма. ко својом кривииом у злу рабо-ry гућинцу, њему ћесудитиСУД НАРОДА НАШЕГА А тај he суд бмти строг и неопорјечив." * „Нова Правда", орган наиио-налног радништва у Словенач-кој, бави се на уводном месту ставом нашег радништва у on-штим припремама нашег народа за одбрану своје зем.ге и за ве-<е зада u е, изм „Словеначки радницн су спрем-ни да, no цеиу својих живота, бранс границе своје Краљевине Југославије. Наш радник данас знадс, да му нема живота без својс словеначке домовине и бсз сбојЋ народне и слободне ју- лике задјзтке будућности. Лист пише, између осталог: гословенске државе. Словенач-кн радник je данас свестан, да своје ннтересе може раз-вијати само у својој, неза-висној и демократској народ-ној држави, па зато треба чита-во радништво да се окупи у је-дан табор, у одбрану својих ста-лешких и својих нацноналних интереса." Priznanje Sokolstvu župe Maribor Ljubljanski dnevni list „Jutro'1 je, u broju od 9 juna, posvetio čitav opsežan prilog, koji ima deset strana, našem sokolstvu na severno,! granici Dravske banovine, a u prvom redu sokolstvu župe Maribor i njegovim okružjima, murskom, prekoriiurskom, mari-borskom, slovenjegoriškom, ptuj-skom, koroškom i pohorskom. Taj sokolski prilog „Jutra” ilu-strovan je brojnim slikama biv--1 h i saBašnjih prvaka sokolstva u Mariboru, a naročito prvog biv-šeg starešine Sokolske župe Maribor, Dr, Frana Rosine, zatim Dr. Vladimira Skerleca, koji je bio prvi župski starešina posle rata, sadašnjeg starešine Dr. Milana Gorišeka, zatim Dr. Ljudevita Pivka; načelnika župe Slava Komaca, Dr Maksa Kovačiča itd. U prilogu se nalaze članci naj- uglednijih sokolskih radenika i* Slovenačkoj, kao n.pr. E L. Gangla, Dr. M. Gorišeka, Slava Komca, L. Štukel.ia, C; Hočevara, Dr. M. Kovačiča, Dr. I. Rosine itd. Sem toga je i sama redakcija „Jutra", na uvodnom mestu, posvetila lep članak „Sokolskoj pre-stonici Mariboru" i značenju ju -goslovenskog sokolstva u pogra-ničnim krajevima na severu. U članku se kaže: „Misli iitave, nacionalno svesne jugoslovenske javnosti, prate rad naseg pograničnog sokolstva. Mi svi dobro znamo, kolike su njegove . zasluge, kacla je u naj teži ir, vremenima cuvao plamen narodne svcsti, širio volju i odlučnost narodne odbrane, i utvrdiva• misan narodne vere. Sokolska društva su, več od prvog trenutka, prei-stavijala prave predstraže nase duhovne mazinovljeve linije, koje su se u danima ropstva, kao i u danima narodne s/obode, uvek od-važrto i poirtvovno borile na braniku nacionalne i domovinske misli, spremne na svaku žrlvu!" Članak opisuje zatim veliku u-logu Maribora u nacionalnom životu Slovenaca, u kojoj u prvim redovima stoji tamošnje sokolstvo, sa svojim odličnim vodama i svojim svestiim i borbenim član* stvom. uprave Saveza sokola K,J, doneti su važni zaključci za sokolski rad ZBOR ŽUPSKIH PROSVETA RA U subotu i nedelju, 8 i 9 juna, održana je plenarna sednica u-prave Saveza Sokola K. J., u sve-čanoj dvorani Saveza, u Beogradu. Još pre toga, u petek, 7 juna, održan je zbor župskih pro-svetara iz čitave Jugoslavije, u v'ezi sa plenarnom sednicom Saveza. Zboru prosvetara pretsedao je pretsednik saveznog Prosvet-nog odbora, brat Miloš Stanojevič, na što su župski prosvetari iz čitave zemlje dali detaljne iz-veštaje o radu i stanju na svome Području. Najvažnija tačka dnev-noga reda bila je saradnja Pro-svetnog odbora, te župskih i društvenih prosvetnih otseka u velikoj akciji sokolske -ripravno-sti i u narodno - odbrambenom radu, O tome se povela svestrana debata, pa su stvoreni važni za-Mjučci, prema kojima prosvetni organi sokolstva treba da preu-zmu na sebe svu ideo'ošku i duhovnu propagandu sokolske pripravnosti, putem štampe, predavanja, govora pred vrstom, propagandnih letaka i brošura, prikladnih parola i stalne duhovne budnosti, od člana ka članu i od čoveica ka čoveku. ZBOR ŽUPSKIH NAČELNIKA U subotu, 8 juna, održali su i zupski načelnici zbor, pod pret-sedanjem saveznog načelnika, brata Ivana Kovača, i na tom zboru jc glavni predmet diskusije bilo stanje sokolske pripravnosti i narodno-odbramfceni rad. Pošto ‘-o r?d velikim delom i TPaua u ntuležnost saveznog na-čelništva t župskih tehničkih načelnika, to je razumljivo da su na tom zasedanju " najtemeljitije Proučene sve mogučnosti takvog rada i da su zaključci koji su na njemu doneseni, od naročite važnosti za sokolstvo u današnjem vremenu. SASTANAK ŽUPSKIH STAREŠINA U subotu izjutra održan je i po-Verljivi sastanak župskih starešina, pod pretsedništvom prvog za-menika starešine Saveza SKJ, brala Dr. V. Belajčiča. Na tom sa-Stanku je govoreno o internim stvarima sokolske organizacije i o poteškočama na koje sokolstvo nailazi u svome radu, naročilo u mnogim područjiina Banovine Hr-vatske, kao i u Dravskoj banovini. Sem toga izvršene su pred-rannje za sednicu plenuma. PRVI DAN PLENARNE SEDNICE SAVEZNE UPRAVE Plenarna sednica Savezne uprave, započela je rad u subotu, u 16 sati, pozdravnim govorom prvog zamenika starešine, brata Dr. V. Belajčiča. Pošto je naveo da, u vezi sa uredbom o zabra-ni održavanja zborova u zemlji, •lije mogla biti ođržana glavna Sodišnja skupština Saveza, kazao •ie, da ova sednica plenuma treba reši aktuelna pitanja sokolskog rada i da donese zaključke o daljnim smernicama tog rada, u današnjim, neobično važnim i sud-bonosnim vrcmenima. Kao glavni Predmet diskusije nameče se stanje sokolske pripravnosti, kome sokolstvo treba da se svim svojim snagama, fizičkim i moralnim, posveti. Nakon što jc sednica srdačno pozdravila reči brata Belajčiča, Podneo ie glavni sekretar Saveza, brat Radmilo Grdič izveštaj o radu starešinstva, od prošle plenarne sednice do danas. U tom izveštaju je-glavna pažnja posvečena sokolskoj smotri i radu na selu, pa su podvučene naročito sve akcije koje je Savezna uprava preduzela u cilju materijalnog, ntoralnog i kulturnog podizanja sela, sama i u saradnji sa drugim Organizacijama. Savezni načelnik, I. Kovač, podneo je izveštaj o tehničkom radu, koga je sa svoje strarie popunila savezna načelnica, sestra Skalarjeva. I u ovim izveštajima je glavna pažnja posvečena narodno-odbranbenom poslu i sokolskoj pripravnosti. U otsustvu pretsednika prosvet-nog odbora, podneo je brat Bogoljub Krejčik izveštaj prosvet-nog odbora, koji se naročito zau-stavio na zaključcima zbora župskih prosvetara, o kojima smo ranije govorili. Brat Dr Kosla Petrovič podneo je kratki izveštaj o radu Grade-vinsko umetuičkog otseka; a brat Ljuba Maksimovič o radu Narod-no-odbrambenog otseka, podvu-kavši plamenim rečima važnost toga rada u današnjim vremenima i moleči braču, da mu šalju što tačnija obaveštenja o svojim prilikama. Rodoljubive reči brata Maksimoviča bile su srdačno pozdravljene. Brat M. Nikolič, gospodar Saveza, podneo je zatim izveštaj o finansijskom stanju i poslovanju, pri čemu je saopšteno, da Savez-noj upravi nije još isplačeno 500.000 dinara, koji su, poznatom odlukom Kraljevske vlade, bili od-redeni, kao otšteta za štete, počrnjene sokolstvu u različitim kra-jevinia naše zemlje; te da če se nastojati da se što pre dode do te svote. PITANJE SOKOLSKE PRIPRAVNOSTI I SARADNJA SA DRUGIM ORGANIZACIJAMA Prešlo se zatim na najvažniju tačku dnevnoga reda, na pitanje sokolske pripravnosti. Posle uvodnih reči brata Belajčiča, koji je pregnantnim načinom prikazao idejni i moralni smisao ove važne akcije, u današnjim vremenima, podneo je savezni načelnik, Ivan Kovač, referat o tome, što je do sada učinjeno u tom pravcu, a zatim plan o daljnoj organizaciji sokolske pripravnosti i narodno-odbrambenog rada. Referat brata Kovača, koji je pomnjivo sprem-Ijen i u tančine izraden, naišao je na opšte odobravanje i bio jednoglasno prihvačen; a o njegovim smernicama i uputstvima biče informirani starešine sokolskih jedinica najkračim putem. Tom prilikont je dotaknuto i pitanje saradnje sokolstva sa ostalim organizacijama u zemlji, u narodno- odbrambenom radu. Brat Belajčič je saopštio, da je stvoren Savet rodoljubivih i vi- teških organizacija, u kome sokolstvo igra jednu od glavnih uloga, i da taj savet izvodi neobično ko-risnu akciju u današnjim vreme-niiua. SOKOLSTVO JE PRIPRAVNO NA SARADUJE I SA SVI-MA DRUGIM ORGANIZACIJAMA, koje nisu zastupane u tom savetu, a koje su iskreno spremne da ulože sve svoje snage za odbranu nezavisnosti i integriteta Jugoslavije. U današnjim sudbonosnim vremenima sokolstvo je spremno da ostavi po strani sva druga pitanja i sve razlike u gledanju i da u svakom Jugoslovenu, u svakom Sr-binu, Hrvatu i Slovencu, vidi dobrodošlog saradnika, samo ako je taj saradnik spreman da brani jugoslovensku državu. Baš zbog toga, sokolstvo dubo-ko žali da se i danas, na teritoriji Banovine Hrvatske, vrše progoni sokolstva i da se sokolstvo ometa u svome radu, kada se znade, da čitav taj rad danas nema drugi cilj, nego što je odbrana zemlje i naroda, da-kle i odbrana Banovine Hrvatske! Takve pojave se primečuju i u Dravskoj Banovini, ma da se tamo na mnogim mestima, u organizacijama, koje su op-rečne sokolstvu, javila težnja za saradnjom, koju je sokolstvo uvek zastupalo, pod uslovima koji su gore navedeni. Medu-tim, sokolstvo se neče dati sme-sti ni od tih prepreka, pa če na pomanjkanje razumevanja s druge strane, odgovoriti i dalj-nom dobrom voljom. I zato naša odluka treba da bude, da i dalje propagiramo ideju opšte narodne solidarnosti i saradnje, u današnjim vremenima, i da nastojimo kako bismo što pre, od svih organizacija, bez razlike, dobili tačan i nedvouman odgovor, da li su voljni toj saradnji da pristupe, da tako o-tadžbina znade s kime može da računa i da narod vidi, ko jc vera, a ko nevera. Da su široki slojevi naroda, pa i oni koji nisu u sokolstvu, za tu solidarnost i saradnju, o tome smo u-bedeni, pa treba da i oni, koji u ime njih govore, poslušaju glas naroda, a ne glas ličnih ili partijskih mržnji i razornih ele-menata. Ove misli brata Belajčiča bile su srdačno podzravljene i prihva-čene kao jednodušni zaključak sednice. Zatim .ie sednica preki-nuta i nastavak zakazan za nedelju ujutro. kolske organizacije u današnjim vremenima treba da simbolizuje još iznimnije napore i još iznim-niju rešenost, da se žrtvuju i uči-ne još više nego što je moguče, za dobro naroda i Jugoslavije! Tu zakletvu treba župski starešine da prenesu i na ostale sarad-nike, da se tako svi pričestimo verom krvnog pobratimstva, koja je i kod naših predaka stvarala čuda od junaštva i iznosila po-bede nad deset puta jačirn pro-tivnicima. Zakletvu polažemo na Kraljev mač, zato što nam je njegov uzvišeni darovatelj, Blaženo-počivši Kralj Aleksandar, najbolje pokazao, da ni jedna žrtva, pa čak ni sopstveni život, nije prevelika pred vrhovnim intere-sima otadžbine i naroda. NASTAVAK SEDNICE U NEDELJU Sednica je zatim nastavljena izveštajem o planu za pojačenje sokolske organizacije, i za stva-ranje povereništava i bratstava u onim mestima, gde nema još do-voljno uslova za stvaranje pot-punih četa, ili društava. Brača iz unutrašnjosti su izvestila, da je baš žilava narodno-odbrambena aktivnost 'sokolstva, stvorila nove simpatije za našu organizaci-ju, te da se iz mnogih krajeva spontano javljaju glasovi, da se u njima stvore sokolske čete ih' društva. Taj položaj treba isko-ristiti i posejati seme sokolske misli, gde god je to moguče. Plan o pojačan.iu organizacije je jednodušno prihvačen. Svečana zakletva na Kraljev mač Nedeljno zasedanje plenuma Savezne uprave otvoreno je svečanom zakletvom svih članova U-prave, položenem u duhu sokolske pripravnosti i narodno-od-brambenog rada, kojom se zave-tuju, da če sve dužnosti koje su im, u vezi sa tim radom povere-ne, vršiti najsavesnije i neustrašno, ma kakva im opasnost pretila, i ma kakve teškoče naišle, za njih ili za celinu. Zakletva je izvršena u svečano opremljenoj istorijskoj dvorani, u kojoj je proglašeno ujedinjenje Kraljevine Jugoslavije, pa je time ovaj čin dobio još više na zna-čen.iu i na uzvišenosti. U dnu dvorane, iznad pretsedničkog stola, postavljena je velika slika Nj. V. Kralja Petra II, a pod njom po-prsje blaženopočivšeg Viteškog Kralja Aleksandra Ujedinitelja, okičeni državnim zastavama i cve-čem. Dok su svi učcsnici sednice stajah u stavu mirno, ušao je u dvoranu barjaktar, sa saveznom zastavom, a za njim savezni načelnik, Kovač, noseči u ruci Kraljev mač, dar Blaženopočivšeg Kralja Aleksandra, za pobednike na saveznim utakmicama. Zakletvu je položio najpre prvi zamenik starešine, Dr. V. Belajčič, položiv-ši ruku na Kraljev mač, a zatim je poljubio saveznu zastavu. Posle toga su položili zakletvu, skupno, ostali Članovi plenuma, a na to su, jedan po jedan, defi-lirali ispred Kraljevog mača i zastave, polažuči ruku na mač i ljubeči zastavu. Ovaj svečani čin ostavio je naj-dublji utisak u dušama svih pri-sutnih, jednako kao i govor brata Belajčiča, pre polaganja za-kletve, u kome je podvukao svu ozbiljnost vremena, u kojima živimo i imperativno potrebu naj-odlučnije rešenosti svakoga Sokola, da se sav, sa čitavim svojim radom, imanjem i ličnošču, stavi u službu otadžbine, i da se posveti n.ienoj odbrani i veličini. Brat Belajčič je kazao, da je 'svaki Soko položio, doduše, več jednu zakletvu, čim je stupio u društvo, i da jc sokolska vera, sama od sebe, čvrsta; ali ova nova zakletva odgovornih starešina so- POHOD NA KAJMAKCALAN Brat Vojislav Pajič izvestio je zatim o svečanom sokolskom pohodu na Kajmakčalan, koji treba da se obavi 12 jula o. g. Kao što je poznato, održava se svake godine taj pohod, a ove godine je Savez Sokola primio na sebe domačinstvo slave i pohoda. Zbog toga je zaključeno, da sokolstvo iz čitave Jugoslavije, preko svojih pretstavnika učestvuje u tome pohodu, i da se pokloni na veli-čanstvenom žrtveniku slave, na kome su pali toliki dragoceni ži-voti, čije su kosti stvorile današ-nju našu slobodnu i ujedinjenu državu. Prema planu brata Paji-či, treba u pohodu da učestvuju sve župe preko svojih pretstavnika, sa saveznom upravom na čelu, i sa što brojnijim članstvom, okolnih župa i jedinica. Detalji o tom planu, za sve koji se in-teresuju, biče saopšteni preko okružnica i preko „Sokolskog Glnasnika". Plan brata Pajiča primljen je jednodušno, jednako kao i sugestija brata, Dr. Dragiča, da se u kajmakčalanskoj kapeli uzida spo-men-ploča, koja bi potsečala na taj pohod sokolstva; te sugestija brata Cede Miliča, da se božjom službom oda zahvalnost Bogu, što je našem oružju podario po bedu nad daleko jačirn neprijate ljima. Brat Milivoje Smiljanič podneo je izveštaj o zaključnoj godini Sokolske Petrove Petoljetke, pod-vukavši potrebu, da se požuri sa ispunjenjem još neizvršenih zaveta i da župe šalju o tome što podrobnije izveštaje Saveznom odboru za Petrovu Petoljetku. U izveštaju o sokolskim domo vima, koga je podneo brat M. Nikolič, naročito je istaknuto, da se još čitav niz sokolskih domova, na teritoriji Banovine Hrvatske, protuzakonito nalazi u ru-kama naših protivnika, te da se ključevi nekojih od tih domova nalaze čak u rtikama pretstavnika vlasti, koji ih neče da izruče zakonitim vlasnicima. U vezi time, data su uputsva starešinstvu Saveza, da preduzme energične korake, da se to nezakonito stanje dokrajči. ZA NAPREDAK I JEDNODUŠ-NOST SOKOLSKE ŠTAMPE U izveštaju o sokolskoj štampi je brat N. Bartulovič podvukao uspeh saveznih sokolskih listova, u čitavoj našoj javnosti, koja sa sve večim priznanjem prati njihovo pisanje. Pozvao je braču, da marljivije izveštavaju o doga-dajima u sokolstvu i naveo čitav niz slučajeva, koji saveznenim li-stovima nisu bili javljeni, a na koje se pretstavnici župa sada Žale. Isto tako pozvao je braču, da i ostalim člancima saraduju u sokolskim listovima, te da marljivim uplačivanjem pretplate i na-laženjem novih pretplatnika po-dupru sokolsku štampu. Baš poslednjih dana je iz osnova reor-ganizovana administracija sokolskih listova, koja sprema veliku kainpanju za uplatu starih dugo-va i za nalaženje novih pretplatnika, pa moli braču da je u tome pomognu. Referat o štampi bio je primljen jednoglasno, a na predlog brata Dr. V. Besaroviča je izraženo jednodušno priznanje ared-niku saveznih sokolskih listova, na dosadašnjem uredivanju, sa željom da tim putem i dalje nastavi. Brat Dr. V. Belajčič pokrenuo je zatim pitanje odnosa savezne štampe, te župskih i lokalnih sokolskih listova. Podvukao je, da ne sme da se dogodi, da lokalni ili savezni listovi pišu obratno od saveznih listova, ili da, bez dogovora sa Savezom, pa čak ni sa župskom upravom, pokreču pitanja, koja su od opšteg značaja za sokolstvo i koja treba najpre da se rasprave u najvišim sokolskim forumima. Sokolska štarnpa, naročito u današnjim vremenima, kada je potrebna opšta narodna solidarnost, treba da pretstavlja harmoničan orkestar, u kome savezni listovi treba da pretstavlja-ju dirigenta i prve violine, a o-stali sokolski listovi, da ih slede u istom duhu, razradujuči ideje koje su inicirane od savezne štampe, i baveči se svojim zasebnim, župskim i lokalnim proble-mima. U vezi s time, sednica je donela jednoglasni zaključak, da pisanje župske i lokalne sokolske štampe treba da se usmeri u tome duhu. Iznet je tom prilikom i slučaj nekih napisa u beogradskom listu „Oko sokolovo1', a naročito slučaj napisa u broju 4, o. g. pod naslovom „Opet sveči vrgoše prilike". O tom predmetu govorili su brača Dr. V. Belajčič, Dr. V. Besarovič, R. Diniitrijevič, Dr. Dragič, Dr. H. Verk, Sretenovič, Grdič, Smiljanič itd. pa je na koncu jednodušno donet zaključak da se takvo pisanje smatra štetnim po najviše sokolske interese i da se najodlučnije osudu-je, a da se Izvršnom Odboru prepusta odluka u pogledu daljnjeg poslupka. Još pre toga izrazili su svi pri-sutni, jednodušno i uz srdačne aklamacije, puno poverenje i priznanje prvom zameniku Starešine, br. Dr. V. Belajčiču, za njegov uzorni sokolski i nacionalni rad. ZAVRŠNA REČ BR. DR. V. BE-LAJČIĆA Time je dnevni red sednice bio iscrpljen, pa je prvi zamenik starešine, Dr. V. Belajčič, uzeo reč, da u završnom govoru istakne potrebu jedinstvene sokolske discipline, potrebu poštivanja hije-rarhije i subordinacije, u sokolskoj pripravnosti, koja danas pretstavlja najvažniji sokolski napor. Potsetio je braču, na svečani čin sokolske zakletve i podvukao potrebu, da nikakva razrož-nost i ničiji lični interes ne po-mute, u današnjim vremenima, ve-ličanstvenu sliku sokolskog bratstva, i jednodušnosti. Niko od današnjih starešina i funkcionera Saveza, župa, društava i četa, ni- Iz slovensko«? sveta Соколство при откривању споме-ника Медуанским мученицима *е se nametao na ta mesta, pa kad su slobodnom voljom članova izabrani, onda članstvo treba da ih sluša i da se povinuje narede-njima, koje im u interesu sokolstva i Jugoslavije, upućuju. Sva-ko odstupanje od te poslušnosti i svako sejanje razrožnosti pret-stavlja pucanje u leda vodstvu, u jeku borbe, pa bi bilo slično izdaji sokolske i narodne stvari. Vremena su teška, ali naš narod ih je imao još težili; pa je sa ve-rom u Boga i u svoje pravo, sa pouzdanjem u svoj moral i u svoje fizičke snage, umeo uvek da im odoli. Budemo li se i danas držali tih načela, odoličemo im i danas; i Jugoslavija če biti složna, zadovoljna, velika i močna! Sokolstvo treba da prednjači u toj veri i u tome radu, a oni koji su mu na čelu, treba da budu dostojni mesta, na kome ih je poverenje članstva postavilo! Govor brata Belajčiča pozdrav-sjen je burnim odobravanjem i time je sednica Saveznog plenuma bila zaključena. Savezna Uprava SKJ i napredak naše aviacije Posle sednice Savezne uprave, pošli su svi učesnici sednice na beogradski aerodrom, gde su im, susretljivošču Aerokluba, prikazane vežbe spuštanja padobranaea iz aviona. Pored njih je na aerodromu bila prisutna i jedna grupa četničke organizacije, pa su svi, sa največim interesom, pra-tili spuštanje naših odličnih pa-dobranaca, koje je izvršeno sa največim uspehom. Nakon toga su pošli do pado-bratiske kule, na beogradskom sajmištu, gde su im takode pokazane vežbe prvog poučevanja u spuštanju padobranom, prilikom čega se spuštalo i više članova Savezne uprave, sa saveznim načelnikom, br. Ivanom Kovačem, na čelu. Pošli su, zatim, svi zajedno, u prostorije Aerokluba, gde su bili vrlo ljubazno dočekani od pret-sednika, ing. T. Sondermajera, i ostalih članova uprave. G. Son-dermajer ih je pozdravio srdač-nim govorom, istaknuvši važnost aviacije za odbranu zemlje 1 ape- | lujuči, da porade medu sokolskim | članstvom, da što veči broj So-1 kola prlstupi u avijaciju. Nakon toga je kapetan Dolanjski, stari sokolski radnik, održao vrlo za-nimljivo predavanje o padobran-cima, a poručnik Vukovič, isto tako zanimljivo predavanje o odbrani od padobranaea. Na koncu se prvi zamenik starešine, brat Dr. Belajčić, nasrdačnije zahvalio, u ime Savez.a Sokola, pretsedni-žtvu Aerokluba i predavačima, na ukazanoj pažnji, i obečao, da če sokolstvo razviti ’što življu pro-pagandu ti svojim redovima za jačanje aviacije, koja je za našu narodnu odbranu od neizmerne važnosti. Sloveni u svetu Sarajevski „Jugoslovenski list" piše da, posle poslednjih politič-kih dogadaja, danas ima u Ne-mačkom Rajhu dvanaest slovenskih plemena. U Istočnoj Pruskoj ima 250.000 Mazura. U Pomorju 500.000 Kašuba i 50.000 Slovinaca, U Poljskoj po novom razgraniče-nju sa Sovjetskem Rusijom ima 21 milion Poljaka. U Protektoratu Češkom i Moravskom ima 8 ml-liona Čeha, i Slovaka u Istočnoj Moravskoj. U Slovačkoj državi 3 miliona Slovaka i 250.000 Kat-patorusa (Rusina). U bivšoj Au-striji 100.000 Slovenaca u Koru-škoj i 50.000 Hrvata u Gradištan-skom Koridoru. U samom Rajhu ima više od 100.000 lužičkih Srba. U zapadnoj Galiciji, koja pripada Rajhu, ima oko 300.000 severnih Karpatorusa. Ovome treba dodati i ruske izbeglice u NemaČkoj. IZ ČEŠKO-MORAVSKOG PROTEKTORATA „Berliner Borsen-Zeifung" je objavio nedavno posebni broj, posvečen Češkomoravskom Protektoratu. U to m broju, protek-tor, Von Neurath piše, da češko-moravske zemlje, po geografiji i istoriji, spadaju u nemački Rajh, a prezident Haha ističe, da češki narod treba da ispunjava savesno svoje gradanske dužnosti, obzirom na rat, u kome se nemački Rajh naiazi. — Praški listovi jav-Ijaju, da je protektorat naredio, da se kroz osam dana, na svima javnim i školskim zgradama, i na svima udruženjima u Češkoj i Moravskoj, moraju izvesiti zastave Rajha i zastave Protektorata, u znak počasti prema vojnicima Rajha i njihovoj pobedi na zapa-du. Poziva se i gradanstvo, da i ono izvesi zastave. — Ministar-stvo pošta u Protektoratu izdalo je nove tiskanice, koje su štam-pane najpre na nemačkom, pa onda na češkom jeziku-. — Praški listovi javljaju, da je u Berlinu suden Antonin Čižek, na 4 godi-ne tamnice, a Antonin Milan i František Begel na 2 i po godine tamnice, zato što su pravili i širili značke i legitimacije, protiv-ne nemačkoj državi. Još pre toga osudeni su Jožef Vršinski, Jožef Bardoš i Jožef Holi. na 3 godili e tamnice, zbog veleizdaje i širenja letaka'. Poslednji brojevi praških „Li-dove Noviny“ javljaju, da je u Berlinu bio osuden Jožef šiška, zbog spremanja veleizdaje, na če-tiri godine tamnice. Šiška je štam-pao i širio protunemačke letake. — František Draslar iz Turnava je osuden na 8 gdoina tamnice, takoder zbog širenja letaka. — Antonin Jurasek, iz Moravske O-strave, bio je prebegao u inozemstvo, da se bori protiv Ne-mačke, pa je poslat natrag, u cilju špijunaže. Medutim jc uhva-čen i osuden na smrt. Praški listovi javljaju, da su u Berlinu počinili samoubistvo praški advokat, Dr. Ivan Sekanina, 1 praški izdavač knjiga, Prokop. Jedan i drugi su bili, pre duže vremena, uapšeni zbog komuni-stičkog i protudržavnog rada, pa su se nalazili u tamnici. „Česko-slovensky boj“, koji .izlazi u Parizu, tvrdi da su jedan i drugi bili osudeni na smrt, što ne mačka štampa najodlučnije demantuje. POLJACI I ČEHOSLOVACI Poslednji .broj lista „Naše vojsko", organa čehoslovačke vojske u inozemstvu, objavljuje na uvod-notn mestu članak o odnosima Poljaka i Čehoslovaka, u kome se iznosi, da bratski odnosi iznie-du oba naroda postaju sve dub-lji, i da se pripadnici poljske i čehoslovačke vojske u Francuskoj najsrtfačnije slažu i medusobno saraduju. Članak podvlači potre-bu da se taj odnos- još više pro-dubi. U OKUPIRANOJ POLJSKOJ Javljaju iz Poznanja, da je zasebni sud osudio, 7 juna, tri Poljaka na smrt, zbog optužbe, da su poniogli ustreliti 13 Nemaca. Medu optuženima se naiazi i jed-na žena. Sem toga su dvojica Poljaka osudeni na doživotnu tamnicu. ČESI I SLOVACI U INOZEMSTVU Francuski listovi javljaju, da je 1 juna bio potpisan sporazum iz-medu francuske vlade i Českoslo-vačkog narodnog odbora u inozemstvu, o formiranju zasebnih čehoslovačkih avijatičkih vojnih jedinica u Francuskoj. Prema tome sporazumu, čehoslovačke avi-jatičke jedinice če se boriti pod čehoslovačkom zastavom, i tvorit če sastavni deo čehoslovačke armije u Francuskoj. Tom prilikom se ističe, da su več do sada če-hoslovački avijatičari učinili golenic usluge savezničkoj stvari, u borbama na zapadu. — 8 juna je, prema izveštaju agencije Avas, osvečena u pariskoj katedrali jedna čehoslovačka zastava, koja je, pored oltara, postavljena medu ostalim zastavama savezriičkih nacija. — U listu ,,Epoque“ piše Henri de Kerillis, da su se u borbama na zapadu, na nemačkoj strani, u veiikoj meri upotreblja-vali bivši čehoslovački tenkovi, iz Škodinih fabrika. Tom prilikom Kerillis odaje priznanje čehoslo-vačkim avijatičarima i kaže, da preko 3.000 čehoslovačkih kvali-fikovanih radnika radi u ratnoj industriji u Francuskoj.—U Londonu je umro Oton Pik, bivši u-rednik ,,Prager Presse", pesnik i prevodilac, koji je mnogo učtnio za poznavanje češke literature kod zapadnih naroda. Zanimao se takode i jugoslovenskom književ-nošču. Selniški Sokol pred vojno! Skoraj so že pozabljeni dnevi, ko smo s skupnimi močmi pošli v borbo za pravice naroda in jezika. Slično kakor po širni slovenski zemlji je bilo tudi v Selnici ob Dravi. Naš živalj je vodil teško borbo za dnevno življenje. Miade moči so zapuščale domači kraj in dale svoje sile na razpolago tovarnam v tujini. Zemlja je prehajala v last doseljencem. V tem času so stopili na branik naših pravic zavedni ljudje. Vodja je bil France Sagaj, zdrava mu-ropoljska korenina, prežet narodne ifi sokolske misli. Kot kremen Slovenac a borben kmetski človek, je zbral krog sebe družbo sebi enakih. Sklenili so v Selnici ustanoviti Sokola. Sagaj France je bil poprej član Sokola v Ljutomeru, kjer mu je bil voditelj znani br. Dr. Chlau-pek. V dogovoru z br. dr. Rozino, starostom Sokola Maribor in br. dr. Pivkom je bilo pripravljeno, da se ustanovi odsek mariborskega Sokola v Selnici od Dravi. Br. Sagaj je imel neštevila potov do oblasti za pridobitev dovoljenja ustanovitve selniškega Sokola. Najljubši mu jc bil pogovor da bo Sokol zbral krog sebe vso našo mladino, ki bodo postali neomahljivi borci naših pravic. Zavedni Sagaj je bil izpostavljen mnogim neprilikam, marsikaj grenkega je užit v svojem življe-. nju. Tuja struja je želela vsako njegovo delo onemogočiti. S ponosom je pripenjal slovenske barve na prsno stran rekoč: „Sokol in naši. prameni bodo našli še pot do lepših dni, mnogo ima Slovenec slovanskih bratov". Poln sile in volje do dela je pričakoval bližajoči dan ustanovitve Sokola v Selnici. Žal njegov sen se ni ispolnil. Nekaj dni pred dovoljenim usta-»ovijanjem Sokola je nenadno, v najlepši moški dobi, jedva 27 let star, odšel na počitek v zemljo, ki jo je tako srčno ljubil. Ob njegovem pogrebu, kljub mnogim grožnjam s strani takratnih vlastelinov, se ,ie posmrtnega spremstva udeležilo mnogo ljudi, največ Sokolov, Po njegovi smrti je bil ustanovni občni zbor Sokola' v Selnici ob Dravi, 1 septembra 1912. V spomin zavednemu narodnjaku, ki jc dal vse svoje delo svojemu narodu, bo selniški Sokol, ob razvitju naraščajskega prapora m nastopa 19-10, zabil prvi žebelj „Franca Sagaja", da ostane živ vodnik prapora selniških naraščajnikov Fla Цетињу откривеи je cno-меник свим Југословенима, до-бровољцима из Америке, потоп-љеним под Медуом 24 децембра 1915 r. Споменик је израдио Ри-сто Стијовић, вајар, и у њему приказао ловћенску вилу, са ханџаром у десници, и вијенцем у љевици, над лађом која тоне. Сокодство се одужило сјени-ма палих југословеиских вели-кана тиме што је соколска жу-na Цетиње заказала своју ro-дишњу скупштину на Спасов-san када се споменик откривао u што је, у име Савеза Сокола, брат Гавро Милошевић, старе-шина жупе Цетиње, изрекао приликом откривања говор, у коме је, између оталог, казао. „Соколство у овој години о-држвва своју свечану скупштину баш на Спасов-дан, као сјећање на историјски дан, када су на Грахову малобројни Црногорци до ногу потукли многобројнију турску војску, као сјећање иа дан, када је дух надвладао ма-терију, и када је био јачн сој него број! А друго, да се по-клонимо сјенима оних, re падо-ше под Медуом, достојних слсд-беника Граховских јунака! Ми Соколи у овом споменику видимо најљепше приказану до~ бровољну мученичку прошлост Upne Горе, као и потстрек за њече напоре у будућности! У добровољцина окарактерисаи је збијег свих оних, што се не хтјеше у ланце всзати, eeh се доб ровољно збјежаше у наше планине! У уздигнутом ханџару Лов-ћенске вцле окарактсрисане су U ponedeljak, 10 juna, posle podne navestila je Italija rat Francuskoj i Engleskoj, i najavila, da u ponoč toga dana počinju neprijateljstva. Korak Italije je izazvao veliko zadovoljstvo u Nemačkoj, dok se u Londonu i Parizu izjavljujc, da su saveznici bili več pripravni na taj dogadaj, i da ih to neče ni najmanje po-kolcbati, da svim snagama vode rat do pobede. Italijanska štampa i merodavni krugovi izjavljuju, da Italija ulazi u rat, zbog zadovoljenja svojih zahteva, koje Eti-glezi i Francuzi nisu nikada, hteli da ispune, i zbog toga da izvojšti sebi slobodu, kretanja na moru, koja je držanjem Engleske i Francuske bila onemogučena. Kao ci-Ijevi italijanske akcije spominju se naročilo, Tunis, Korzika, Dži-buti, Malta, i slobodan prolaz kroz Sueški kanal i Gibraltar. Do sada još nisu vodene značajnije vojničke operacije, sem avijatičkih napadaja na pojedine vojničke baze ili varoši, sa .iedne ili sa druge Strane. Ulazeči u rat, Italija ,je izjavila, da želi i dalje poštivati neu-tralnost susednih država, Jugoslavije. švajcarske, Grčke, Turske i Egipta; ali je, medutim, Egipat sam prekinuo odnose sa Italijom, a kruže glasovi, da bi to imala da učini i Turska. No i pored toga izglcda, da če mir na Balkanu, bar za sada, biti očuvan. Po svemu se čini, da če se glavna borba izmedu saveznika i Italije vodili na Sredozemnom moru. U tom moru Italija ima centralni položaj, ali joj sa strana stoje jake savezničke /.e, počevši od Gibraltara, nfričke 1 obale, utvrđene francuskc luke Bi- мисли палих великана, изражене нa уста пјесника: „Гдје ja падох ти настахи; Што ue могох — tii heui моћи; Још смо дужни, tii одужи!" Ми Соколи свјесни смо тих порука, како у рату тако и У. миру! Није само јунак онај ко~ ји у даном моменту својим жи-вотом спријечи насртај неприја-теља, eeh je јунак сваки онај, који дуг одужује према мајци отаибини, сваког часа и на сва-ком мјесту! Јунак је онај који се несебино жртвује и сузбија сваку непријатељску акцију, ма којег облика! Ми Соколи знамо да и данас, поред свих техничких сила, сто-ји свето Његошево гесло: „У рукама Мандушића Вука биће свака пушка убојита". Ми зна-мо да наоружани духом Обили~ ha, слогом Југовића, праведно-шћу Јевросиме мајке и племени-тим срцем Косовске дјевојке, чи~ нпмо неосвојиву КОСОВСКУ, ЛИНИЈУ, коју нико у данашњн-ци нема нити може имати, ce.v кдасичних старих народа! Ми Соколи вјерујемо у нскон-ску снагу нашег народа! Исто онако, како је несебично Црна Гора служила на мртвој стражи у стварању Mohne Југославије, тако је судбина ог/редијелила Југославчју, да несебнчно стојн на мртвој стражи у васкрсењу словенства. Нека је слава свима палим под Медуе, нека је слава палим на даиашњи дан на Граховцу, neha je слава свим палим за 'своју нацију, до сада и у будућности!" zerte; pa zatim Egipta i Sueskog kanala, sve do Cipra, Korzike, francuske ratne luke Tulon, i engleske ratne luke Malta, u bližini same Italije. Na taj način su saveznici u stanju da izvrše blo-kadu Italije, sem možda Jadran-skog mora, dok je Italiji moguče da ometa sve veze saveznika sa Afrikom i sa istokom, preko Mediterana. Odnos pomorskih sna-£a, izmedu Italije i saveznika, je ovaj: Saveznici imaju 12 velikih bojnih brodova, a Italija 6; — saveznici imaju 31 krstaricu, a Italija 21; — saveznici imaju 125 ra-zarača i torpiljarki, a Italija 124; — saveznici imaju 97 podmornica, a Italija 120. Kao šlo se vidi, Italija je jedi-no u broju podmornica jafa od saveznika, i njene podmornice su modernije; dok su u svim drugim vrstama iada saveznici brojčano jači, a francuski razarači su ve-čeg tipa i moderniji. Italijani imaju takode i 70 borbenih čamaca, u čemu su takode jači od saveznika. Medutim, brojčana snaga savezničke flote može i da se izmeni, jer Engleska ima još mnogo lada izvan Sredozemnog mora, koje tu može da upotrebi. Sem toga ako bi i Turska ušla u rat, saveznici, bi bili još jači na moru,-S druge Strane pak je italijansko vazduhopovstvo mnogo brojnije i modernije od savez-ničkog; pa se čini da ono pret-stavlja oružje, sa kojim Italijani najviše računaju. Posve je prirodno, da če se borba voditi oko svih pomorskih baza, a takode i u kolonijama: naročito na granicama Libije i Tunisa, zatim u predelima Somalije, Abisinije itd. Rat na Sredozemnom moru svih ha- _jpod Хт_— Broj 24__________________■________________ SOKOLSKI GLASNIK Strana 5 Progonsh/a učitelja sokola Kratke vestiiz rsašeg sokoistva Gospoda oko „OBZORA“ su se več toliko srodila sa cinizmom, da se čude, što „Sokolski glasnik", u današnjim vremenima, „nema pametni-jeg posia, nego da na veliko zvono stavi j a premještenje desetak učitelja i' učiteljica, članova Sokola. .. itd.“ Pametniji posao bismo da-kle trebali da tražimo mi, či-ja su brača i članovi progo-njem, dok naprotiv „veliki državnici11 i vode u Banovini Hrvatsl у уиознагн овде, па streljačkih otseka, a zastavi je kumovao Dragiša Jovanovič, či-novnik Oružnog suda u Požarev« cu. Održano je više rodoljubivih’ govora i priredene su rodoljtrbive manifestacije. * > U subotu, 8 juna, je Sokolska župa Maribor priredila u sokolskom domu sjajnu sokolsku aka-demiju, koja je nadomestila odložene sletske svečanosti. Velika dvorana je bila do poslednjeg mesta ispunjena prijateljima sokolstva, koji su najsrdačnije a* plaudirali izvodačiina programa. U akademiji su nastupili društvo MariborMatica, društvo Soko I i Soko II, zatim društva iz Ptuja, Slovenjgradca i ostalih mesta mariborske župe, zajedno sa dacima vojnicima, koji su biii predmet naročito srdačnih ovacija. Na a-kademiji su bili prisutni preU stavnici svih vlasti i udruženja* a naročito je u velikom broju bila zastupana naša vojska, sa pu-kovnikom Kilerom na čelu. Aka* demija se pretvorila u veličan-stvenu manifestaciju jugoslovene ske i sokolske misli. пољу од братског Савеза тра-hchtu подршку да. могу у гор-1БИ.М крајевима подизати исто, јер зна се neli крлико јс то леп спорт kao u кориетан. 11a иољу авијације и једри-личарства приликом оснивања горњих секција важно је ступи-ти у сарадљу.и са Краљ. Аеро-клубом, тако бнсмо ишлн јед-нпм правцем за што уепешнији рад. А сад до даљих новости псн здрављам сву браћу и сеетро широм државе и ван ње. Боривоје В. Чотрић, ученик-пилот, 604 еека-дрила — Нови Сад lz Sokolskog društva Celja Matica Kakor znano, je jubilejni pokrajinski zlet, ki bi se moral vr* siti v dneh 29. in 30. junija u Celju, preložen na nedoločen čas. Sokolsko društvo Celje matica bo sicer proslavilo svojo petdesetletnico, toda na skromen način. S pripravami za veliki jubilejni zlet je imelo društvo ogromne stroške. Radi tega se je obrnilo na vse župe v Savezu in na vsa društva v Dravski banovini, naj bi skušala organizirati razprodajo zletnih kpvinastih znakov. Izdelani so po osnutku akad. slikarja VI. Stovička, so zelo lični in bodo vsakemu lep spomin na jubilej Celjskega Sokola. Društvo je določilo enotno ceno in sicer Din. 5 za komad. Bratske edinice bi naj podprle akcijo jubilanta in mu z odkupom znakov pripomogla vsaj do delnega kritja stroškov. Z naročili bi naj nakazala tudi pripadajoči znesek. Kontrola članskih legitimacij. Društvo je sprejelo umesten sklep in pregledalo legitimacije vsega članstva. Kdor nima pravilno potrjene legitimacije, zlasti da je tudi članarina v redu plačana, ne more nositi znaka. Na ta način bo lahko preprečiti, da nepoklicani ne bodo nosili znaka, kar je v današnjih prilikah posebno važno. Naraščajski vaditeljski zbor. Naš naraščaj sc pridno vadi v narodni obrambenosti. Priredil je že dva izleta v zvezi z obrambe* nostjo in vadi se v streljanju. Želimo mu mnogo uspeha V tej prepotrebni panogi. i ii ii m milil i — швшшшшшшшашшшшившшшшшшшшшшшшшшшвшшшшшшшшшшшшшшшшшшшшшшш Соколи у пилотској школи кад дојјв време и на том ћу какови отрежњавања „Тргсвачки Вијесник”, ава-ничии opran Удружења тргова-ца Бановине Хрватсне, је обја-вио недавио уводник, који je врло карактеристичан, као по-четак отрежњаваља 'у мани.Ј1! сепаратц.Јма, која со ол неко вроме јапила у Бановннн Хр-ватској. Чланак носи наелов „Ироти господарском сепара-тизму", n у њему со, урединк л&ета, Драгутнн Послек. аајид-лучдшјв обара на тендецције, које илу за тим, да се Банови-на Хрватека што више екопо.м-ски одпоји од остале Југосла-вије. Члаиак вели, да су те по-јаве у толико.онасније, што се јав.ву.ју у временима, кад је потребна к-онцемтрација свих еконо.мскнх снага у зомл.и, да се очува заједннчка екштмска независноет свих делова лржа-Bft. Југославију треба узети кпп јединСТвено економско подруч-је, у комр треба ia влада пот-ребна хармоиија. инме1;у раз-личнтих лелова. ■' 1 ист вели, да се у Хрватској, на шовиниети-чки начин харапгпра и пропо-веда екоиомски сеааратизам, под воћетвом неколицине де-шператсра, који се уопште не питају. шта бп се догодило \ 'пракен, када би се Словенија оградила за себе, па Босна ,за ссбе, Војводина за себе, Србија аа свбо итд. То би значило про-пает, и за државу и за поједн-не делове, У нашој државн не постоји iiii једно подручје, ко-је би могло само за себе живе-ти; и хриатско господарство треба да има иред собо.м шнро-ко поље чптаве драсаве, ако жели да ее развија. Без тога нема благоетаља, ни за Хрвате ни за осталу државу. . II „Јадранска стража”, зва-тшчни орган организације, која носи исто име, а који излазн v С-нлиту, објавила je у прогалом броју саопштење, „псводом ве-сти, којс су се појавиле о то-бсжњим намсрама, да сс цепа орггнизација Јадранске стра-же”. У свом саошитењу Цеи-трални одбор „Јадраискс »vrpa-јко” каже. да hiiko v „Јадран-ској стражн” то „није никада тражио, нити о томе расправ-љао; а ако је и пала по нека роч о томе. да су то учшшли члапови којн ниеу довољно о-бавештони о задатку удруже-n>a.” To, међутим, ннје тачно. jep су на само.ј главној скуи-штиии „Јадранске страж.е" у Загребу пале врло ауторнта-тивне изјаве о цепању „Јад-ранске стражс’. а и сам, врло ауторитативнн „Хрватски днев-иик”, ј(; пнсао, да су „једино Хрвати иозвани да воде бригу о Јадранском мору”, tt да Хрва-тн треба да имају своју сои-ствену „Јадранску стражу'.3а-то n nitjo лојалпо <:а стране Централног одбора. кад се у свом саошитењу облра на ,.за-бринуте чуваре јединетвеностн органнзацпЈо”, имиутирајући и.м, да на тај начин „постају сијачи међусобпог нсноверсља n рушитс.ви .Јадрапско стра-Јке”. Да нијо било тих забри-нутнх чувара, којп су за вре-мена диглн глае нротив оних. којп су заиета хтолм да пору-Bto „Јадраиску стражу”. ко зн> како би со стварн билс разви-лг!... Сво је то, мпђутим, сада рпо-редио, и главно ,је, да г:е дошло к памети! Зато ми i'a задовољ-ством иоздрављамо саопштеп.в „Јадраиске. страже", којс каже. да Ki1 ™ нзвести само адапта-ција правила, због што само-г.талннје делатности поједшшх облаопих одбора на торопу; алк ono то због постпгнуКа зајед-ннчког коначиог ниља! Саоп-DtTCii.o дал.е каже: „Свс се то не тражи за то, да би се иаше удружење по-цијепало, jep го нитко nehe и нитко не жели, uch да би се свакоме омогућио истннски реални рад на терену, како би „Јазранска Стража" стварно посгала организаиија, која he у своје редове прнкупити нај-Behii дио Срба, Хрвата и Сло-венаца, да сви скупа v брат-скоЈ слози и интензивније по-радимо за наше морс, јер hc — дао Boi! — сва унутрашња ■ питања бнти ријешсна брат-ским споразумом и нашом вб-љом дп nninv лпжавну зајед-пицу, Краљевину Југославијр. поставнмо на здраве реалне темсље, како би снажннје дах-нула баш на оној страни, коју зовемо њезиним плућима" ГТо свему дакло нзгледа, да се отрежњељс Јавља на многим нодручјнма. Још недавно cmq аабележилн, да је и адоскатока организација за чихаву звмљу еачувала свој досадашњи је-дцнствени карактер, а тако исто и неке друге организаци-је. Све то значи да трезвенији олементи. који разумно н без хнстерије гледају на ствари, u који воде више рачуна о истин-ским интересима Хрвата и др-жаве, пего лп о неодговорни.м захтевима партцзанских дсма-гога и уличних букача, све ја-сније увиђају, да не.ма очнтнје проиасти за делове и за иели-[iv. нрго што је луђачка манија разбијања свих организацијз, која се, пред извесно вромс, бнла јавнла, по диктату иеких загребачких кругова. Rad u sokolskem društvu Kariovac Sokolsko društvo Kariovac odr- žalo je u nedelju, 2 juna, svoj omladinski dan. Program je bio veoma lijepo složen. U jutro, u 7 sati, počele su utakmice nara-štaja, nakon toga svirala je društvena glazba koncertne komade i održana je utakmica u odbojci naraštaja društva Kariovac—Du-garesa, u kojoj su karlovački na-raštajci sa sigurnošču pobjedili. Popodnevni dio programa morao | je biti prenešen u dvoranu, no to | nije smetalo izvodenju programa, koji se sastojao iz igara djece, muške i ženske, iz skupinskih vježbi ženskog naraštaja, na konju u šir, koje su izvedene precizno, uz veliko odobravanje. Muški naraštaj je izveo simultane preskoke preko stola, “a izabrana odelenja muškog i ženskog naraštaja izvela su vježbe na spravama i pokazala da imademo iz-vrslan materijal medu našim na-raštajkama i naraštajcima. Na koncu su došle proste vježbe svili omladinskih kategorija. Vježbe muške i ženske djece morale su se izvesti u dvije grupe, jer u dvorani nije bilo mjesta, da na-jednom nastupi 130 djece. Na kraju je održana utakmica u košarci izmedu naraštaja društva Zagreb i Kariovac. Zagrep-čani su premočno pobijedili. 'J/t Sokolsko Društvo Kariovac je u narodno-odbranbenom radu po- stiglo lijepe uspjehe. Upravo je u toku bolnički tečaj, koga po-hada preko 60 lica. Predaju društveni starešina br. Dr. Josip Va-riola, gradski fizik g. Dr. Julio Hruby i dr. Šarič. 2iva je i akcija šahiranja materijalnih sred-stava, da se potpomognu porodi-ce naših članova, koji se nalaze na vojnoj vježbi. Kroatischer Arbeiterverband* Pišu nam iz Čapljine: U ovdaš-njoj duvanskoj stanici se dešava-ju sve čudnije stvari i nastaju sve nesnosnije prilike. Radnici t radnice, ne samo katolici, nego i pravoslavni i muslimani, gone se da se unišu u ..Hrvatski radnički Priznanja ..Sokolskem V' - J Glasniku" „Sokolski glasnik1* nailazi sve više na priznanje čitave naše javnosti, a mnogobroj-ni listovi prenose redovito, u celini ili n opširnim izvad-cinia, njegove vesti i mišljenja, a naročito njegove u-vodne članke, ističuči ih kao uzor rodoljubivog pisanja u današnjim medunarodnim prilikama, u času kad sve narodne snage treba usmeriti ka jednom cilju, konsolidaciji prilika u zemlji, i odbrani od spoljnih opasno-sti. 1 prijatelji i proUvnici citiraju iz dana u dan „Sokolski glasnik", i to ne samo listovi u Beogradu, nego i oni n Zagrebu, Ljubljani, Sarajevu, Splitu itd. Citiraju ga listovi Sviju grupa i o-rijentacija, sto najbolje po-kazuje, koiiku ulogu igra ispravno shvačena sokolska ideologija u današnjim vremen ima. Ima doduše i takvih listo-va, koji znajti da prenesti čitave naše članke, od prvog do poslednjeg reda, zajedno sa naslovom, i to na prvoj strani, a da nigde ne nazna-če otkuda su ih preneli, tako da izgleda da su to njihovi sopst,veni uvodni član-ci. Dogodilo nam se to, doduše, samo par puta, u nekim listoVima iz unutraš-njosti, ali smatramo da mo-žemo i od njih tražiti, da bar sponienu ime lista, čije mišljenje toliko cene ... Iznosimo to i kao potstrek našoi brači, čitatel jima i pretplatnicima, da još više porade za širen je „Sokolskog glasnika", što im je utoliko iakše, pošto je njegovo pisanje steklo toliko priznanja. „Sokolski glasnik1* je najiz-razitije ogledalo sokolskog rada, njegove ideologije, njegovih ciljeva i nastojanja. Zato je dužnost svakog pra-vog Sokola, da svoj glavni sokolski list širi na svakom koraku, da ga podupire re-dovnom pretplatom i da mu nalazi nove pretplatnike! Smrt pri sokolskom radu Pišu nam iz Tuzle: Prilikom velike sokolske smotre, koja je u ovoj župi obavljena sa naročitim uspehom, poginuo je pri vršenju sokolske duznosti jedan naš veoma vredan brat, Dušan Puljič Mi-trov, član Sokolske čete Gornja Radnja, matičn