KRALJEVINA JUGOSLAVIJA UPRAVA ZA ZAŠTITU KLASA 77a (4) PATENTNI SPIS INDUSTRISKE SVOJINE IZDAN 1 DECEMBRA 1940 BR. 16323 Junkers Fiujizeu.n' - und Motorenvverke Akfiengesellschaft, Dessau, Nemačka. Noseča površina aeroplana, snabdevena uređajima za uticanje na granični sloj strujanja , Prijava od 3 jula 1939. Važi od 1 aprila 1940. Pravo prvenstva od 11 jula 1938 (Nemačka) Pronalazak se odnosi na noseče površine aeroplana koje su na poznati način snabdevene uređajima za otsisavanje vaz-duha graničnog sloja strujanja ili za izdu-vavanje vazduha u graničnom sloju strujanja. Otsisavanje ili izduvavanje vazduha poželjno je kođ takvih stanja leta, kod kojih cela noseča površina ili samo njeni de-lovi zaklapaju veliki ugao sa pravcem strujanja, t. j. pri poletanju ili pri pristajanju. Ali kod ovakvih stanja letenja poželjno je istovremeno imati dobro dejstvo krilaca uprkos O'tsisavanju ili izduvavanju. Prema ovom pronalasku ovaj se zadatak rešava na taj način, što je u zadnjem delu noseće površine napravljeno među-krilce, koje se može podešavati prema glavnom krilu i ispred kojeg se na glavnom krilu nalazi poznati prekid za otsisavanje ili izduvavanje, a iza kojeg se nalazi krilce koje igra ulogu poprečnog krmila za po-prečnO' upravljanje. Najbolje je radi izbe-gavanja složenijih delova za podešavanje da krilce bude učvršćeno zglobovima za međukrilce. Pri poletanju ili spuštanju međukrilce se nagne prema glavnom krilu, usled čega će se istovremeno isisavati ili izduvavati vazduh. Usled toga kod među-krilca dobiće se dobro naleganje graničnog sloja, koje će omogućiti upotrebu krilca i pri nagnutom medukrilcu bez ikakve opasnosti od odlepljivanja strujanja od krilaca. Najbolje je da izvođenje bude takvo da se otvaranjem medukrilca istovremeno oslobodi otvor za isisavanje, odnosno izduvavanje vazduha. Pri tome je najpodesnije da u cilju postizanja veće sile uzgona međukrilce bude tako izvedeno da se otvor pojavljuje na onome mestu noseće površine aeroplana, koje se nalazi iza najveće krivine. U daljem izvođenju ovog pronalaska nailazi se takođe još i na takve mere, koje pri krajnjem položaju medukrilca treba da rasterete veći deo poluge za podešavanje medukrilca, poglavito onaj koji ide u pravcu raspona krila, od sila, koje potiču od medukrilca. Predmet ovog pronalaska pretstavljen je na crtežima u dva oblika izvođenja. Dalje je naročito pogodno, da se između medukrilca i krilca, koje je zglobovima priključeno za međukrilce, rasporedi mlazni procep, koji strujanje graničnog sloja na gornjoj strani krila poboljšava još na jednom daljem mestu pomoću dovođenja jako ubrzanog vazduha, čime se sprečava odvajanje strujanja na krilcu sve do najvećih nagibnih uglova. Slike 1 i 2 pretstavljaju zadnji deo noseće površine jednog aeroplana, pri čemu su međukrilce i krilce pokazani u položaju normalnog leta (si. 1) i u položaju pri uz-letanju, odnosno pri spuštanju i(sl. 2). Slika 3 prikazuje primer drugog oblika izvođenja za međuknilce u položaju po-letanja, odnosno pristajanja, pri čemu je poluga za upravljanje međukrilcem izvedena na jedan način, koji se razlikuje od načina pokazanog na si. 2. Noseća površina aeroplana sastoji se iz glavnog krila 1, u čijem se zadnjem delu Din 20.— nalazi medukrilce 2, koje se može naginjati prema glavnom krilu, i krilce 3, koje je zglobovima spojeno sa međukrilcem. Sem toga u zadnjem delu glavnog krila 1 imamo jedan kanal 33, kroz koji se odvodi, odnosno dovodi vazduh, koji treba isisati ili izduvati. Dovođenje, odnosno odvođenje izvršuje se na sledeči način: prevođenjem među-krilca 2 u položaj pretstavljen na si. 2, koji služi za poletanje ili pristajanje, otvara se procep 4, koji se nalazi iza mesta 5 najveće krivine noseće površine. Pomoću otvora 6 procep 4 stoji u vezi sa kanalom 33, koji se nalazi u zadnjem delu noseće površine. Isisavanjem, odnosno izduvavanjem vazduha kroz procep 4 stvara se strujanje, koje se dobro lepi za medukrilce 2 i koje istovremeno daje dobro prianjanje strujanja uz krilce 3. Naginjanje medukrilca 2 i krilca 3 može da se vrši tako da za vreme naginjanja krilce 3 ne vrši nikakvo kretanje u odnosu na medukrilce 2. Ali je u cilju postizavanja dobrog dejstva krilca 3 pri jako nagnutom međukrilcu 2, što će reći u cilju omogućavanja naknadnog skretanja krilca u pravcu strelice, ipak celishodno da se krilce 3 prilikom naginjanja medukrilca 2 u odnosu prema ovom poslednjem obrne u suprotnom smislu. Kod izvođenja prema si. 2 ovo se postizava na taj način, što su poluge za podešavanje 8 i 9 spojene jednim zglobom 10, koji prolazi kroz upravljač 11. Padne li tačka zgloba 10 u osu obrtanja 11’ medukrilca 2, pri naginjanju medukrilca krilce 3 neće se uopšte naginjati prema međukrilcu 2. Bude li, naprotiv, tačka zgloba pomerena u odnosu na osu obrtanja 11’ medukrilca 2, kao što je to pretstavljeno na si. 2, onda će krilce 3 pri naginjanju medukrilca 2 izvoditi obrnuto kretanje, što će. reći u pravcu suprotnom strelici a. Pored toga kod svih oblika izvođenja nailazi se na mere za rasterećivanje onog dela 12, poluge za podešavanje medukrilca 2, koji leži u pravcu raspona krila, od sila, koje potiču od medukrilca 2 i krilca 3. U tom cilju u primeru izvođenja prema sl. 1 i 2 u poluzi za podešavanje napravljena je kolenasta poluga, koja se sastoji iz poluga 13 i 14 i sem toga ugaona poluga sa kracima 15 i 16. Pri položaju medukrilca, koji odgovara normalnom let (v. si. 1) kolenasta poluga 13 i 14 potpuno je o-tvorena, tako da sile koje potiču od medukrilca 2 i prenose se preko šipke 17 na ugaonu polugu 15, 16, ne mogu preći u šipku 12 nego se prenose neposredno na nosač 18. Kada se medukrilce 2 postavi za uzletanje ili pristajanje ugaona poluga 15, 16 stoji u takvom položaju da sile, koje se preko šipke 17 prenose na krak 15 neposredno prelaze na nosač 18 tako da je i u ovom slučaju šipka 12 rasterećena od sila, koje potiču od medukrilca 2. Drugi oblik izvođenja pretstavlja si. 3, pri čemu za razliku od prvog oblika izvođenja kolenasta poluga 13, 14 biva potpuno ispravljena onda kada se medukrilce podesi za uzletanje ili pristajanjse. Kada se u obliku izvođenja prema si. 3 medukrilce 2 postavi u položaj normalnog leta šipka 17 dolazi u vertikalnu ravan, koja se poklapa sa zavornjem 19, koji služi kao osa obrtanja ugaonoj poluzi 15’ tako da sile, koje se prenose preko šipke 17 prelaze neposredno na zavorani 19, a odavde na nosač 18. Kao što se to lako može videti iz navedenih primera izvođenja konstrukcije prema ovom pronalasku omogućuju dobro u-pravljanje u poprečnom smislu pri jačem nagibu medukrilca 2 i istovremenom isisavanju ili izduvavanju vazduha na taj način, što se kod krilca 3 stvara dobro prionuto strujanje. Sem toga izvođenje prema ovom pronalasku postizava još i dobar uzgon noseće površine. Patentni zahtevi: 1. Noseća površina aeroplana snabde-vena uređajima za uticanje na granični sloj strujanja, naznačena time, što je u zadnjem delu noseće površine napravljeno medukrilce (2), koje se može naginjati prema glavnom krilu (1) i ispred kojeg u nosečem krilu nalazi se proćep (4) za isisavanje ili izduvavanje vazduha, a iza medukrilca (2) napravljeno je krilce (3) koje se učvrsti zglobovima prvenstveno za medukrilce. 2. Noseća površina aeroplana prema za-htevu 1, naznačena time, što se pri naginjanju medukrilca (2) stvara otvor u no-sećoj površini između medukrilca i glavnog krila, kroz koji se isisava vazduh graničnog sloja ili izduvava vazduh u granični sloj. 3. Noseća površina aeroplana po zahte-vu 1 ili 2, naznačena time, što je obrtna o-sovina medukrilca (2) raspoređena na spreda produženoj donjoj strani medukrilca tako, da pomoću naginjanja medukrilca (2) dobijeni otvor leži iza mesta najjače krivine obrazovanog celoikupnog profila. 4. Noseća površina aeroplana po jednom od zahteva 1 do 3, naznačena time, što je između medukrilca (2) i krilca (3), koje je zglavkasto priključeno na međukrilcu (2) raspoređen mlazni procep. 5. Noseća površina aeroplana po jednom od zahteva 1 do 4, naznačena time, što je u polužnom sistemu za stavljanje u dejstvo krilca (3) ekscentrično prema obrtnoj osovini (ll’) međukrilca (2) raspoređena zglobna tačka (10) — koja se vodi upravljačkom polugom (11) — tako, da se kod naginjanja međukrilca (2) krilce (3) suprotno naginje. 6. Noseća površina aeroplana po jednom od zahteva 1 do 5, naznačena time, što su u sistemu poluga za podešavanje međukrilaca (2) raspoređene poluge (13 do 17), od kojih u nagnutom položaju međukrilca jedan par poluga (13 i 14) a kod položaja za vožnju drugi par poluga (15 i 17) stoje u položaju mrtve tačke u odnosu na sile, ikoje potiču od međukrilca. 1 - . , ■ ■ ■ Ad pat, br. 163 23 1 . . , i