Poštarina l/k».«.. Žn-iafT. !J3'p*ea 1 J 7 B ?-/?T-?131 _ « -t m à Zagreb, 2. septembra 1932. Broj 36. Pojedini broj stoji 1.50 Dinara ■ Pravtdko kakor Habskružani in Burbonci se tudi Mussolini ni ničesar naučil iz zgodovine. Tragična usoda teh štirih mučenikov je pred vsem v tem, da Ieri pri Bazovici, lahko pade na celo Evropo. »N e u e s Wiener E xtrablatt« i: n ra Ugotoviti treba, da je drakonska obsodba v Trstu dosegla uspeh, kakršnega Italija ni pričakovala: utrditev jugoslavenske misli. »Z ii r i c h e r Z e i t u n g-r september 1930. GLASILO S A ¥ E S A JUGOSLOTEMSKIH E M IG E AMATA IZ JULIJSKE KRAJINE »ISTRA« izlazi svakog tjedna u petak. — Uredništvo 4 uprava nalaze se u Zagrebu, Masarykova ulica 28, II. — Broj čekovnog računa 3S.789. Pretplata: Za cijelu godinu 50 Din; za pol godine 25 Din; za inozemstvo dvostruko; za Ameriku 2'dolara na godinu. — Oglasi se računaju po cjeniku. BAZOVICA: OSNOVA NAŠE IDEOLOGIJE Šesti septembra: Krvavi datum u našoj mučnoj historiji. Iz kalendarske monotonije strši taj datum — kao plameni stup i diže se nad sivim mekuštvom blijedih evropskih dana, koji odišu bolesnom nervozom i drhću u vrućicama poslijeratne rekonvalescencije, kojoj nema kraja. Datum grozan i veličanstven u isti mah. I evo druga godina prolazi od toga dana, kad je naša zemlja kod Bazovice primila pri-češće u obliku mlade krvi kuršumima pro-rešetane Četvorice. Obljetnica. Zar je potrebno da »osvježavamo« sjećanja, da iznosimo reminiscencije? Ne, nije to potrebno: dogodjaji žive u našoj svijesti, pred našim duševnim očima sve je jasno, kao da se jučer dogodilo, kao da se svaki dan sve u nama ponavlja. I u dušama onih, koji znadu sve detalje i u dušama onih, koji o Bazovici znadu samo glavno — slika je živa. Dogadja se čak čudo: kako vrijeme prolazi ta slika u nama gubi konture zemaljskog: neka nevidljiva ruka (ruka Pravde, Historije, Boga) plazmira legendu, koja će ostati za sva vremena, koja će se pretakati kroz našu krv u krv naše djece, u krv dalekih budućih generacija, iz sadašnjosti u budućnost. Vizija Četvorice bit će u slavenskim očima i onih, koji će doći daleko poslije nas jednako tragično — divna i veličanstveno — grozna, kao što je danas, tek dvije godine poslije Bazovice, u našim očima. Ne, ne treba ništa osvježavati, ne treba možda čak stereotipno kronološki reproducirati tok čitavog onog krvavog zbivanja: bio bi to vrlo lak i vrlo suvišan posao, bio bi to najkomod-niji novinarski posao, sasvim spoljašnjeg značenja. , ,___ Pokušajmo prigodom ove obljetnice ne-štro drugo, učinimo nešto što će više zadovoljiti herojske sjene Četvorice, učinimo nešto, što će biti dostojnije njihove žrtve: saberimo se i promislimo, udubimo se u sve ovo naše tragično i bolno zbivanje od početka do danas meditirajmo u prvom redu o intimnom, osnovnom, unutarnjem značenju Gortana i Četvorice i pokušajmo da, evo, sada u razmaku izmedju ove druge obljetnice Bazovice i skorašnje treće Gortanove obljetnice, nadjemo u njima bazu naše ideologije. Priznajmo: raskidani i zavijoreni od ovog nemilosrdnog vjetra naše sudbine, mi još nismo uspjeli da mislimo, mi još nismo uspjeli, da u sebi sredimo kaos od elemenata, mi još nismo razlučiti pozitivno od negativnog, nismo stvorili red u našim mislima, nismo dali cilj našem velikom htjenju, nismo još racionalizirali naš neobuzdani sentimenat, mi još nismo došli do toga da možemo reći: ovo je naša ideologija, ovo mi želimo postići, ovako ćemo to postići! Priznajmo: mi smo emigracija sva u zanosu pred velikim idealom, nama pred tim idealom_ dolaze na oči suze gnjeva i nekog bijesa najedamput, zbog nemoći da ga dostigne-mo. Sve je u nama elementarno i sirovo, sve je čak lijepo u toj svojoj primarnosti, ali mi smo nemoćni, nemoćni, nemoćni do očaja nemoćni, na granici samoubijstva od hipertrofije osjećaja, mi smo nemoćni, mi smo mrtva falanga, mi smo velika voda, koja se razliva i koju treba regulisati. I nije čudo, da se šapat i pojedinačni glasovi od lani ove godine pretvaraju u sve glasniji kor: ideologiju nam dajte! Nije čudo, da omladina apostrofira. Nije čudo: sedamdeset hiljada emigranata, to je danas stvarno masa vjernika, koji gledaju ekstatičnim očima u jedno božanstvo, a ne čuju riječ nikakvog evandjelja. Dogadja se čak, da pred tim božanstvom neko kleči, neko stoji, neko se krsti, a neko se ne krsti i nastaje zabuna: što je pravo, u čemu je istina, koji je pravi put? Ko je pravovjerni, a ko heretik? Stanimo, dakle, pred Bazovicom i pred žrtvom četvorice i zamislimo se. Krajnje je zato vrijeme. Nemojmo tapati mrakom apatije i tugom napuštenosti, nemojmo dozvoliti, da se i najidealniji medju nama »otrijezne« i mahnu rukom na sve, te po-dju putem bezbrižnosti i neinteresovanja. Nemojmo dozvoliti, da napeti luk naše emigrantske mladosti popusti: strijela, kpja. je s tog luka uperena treba da jednom pogodi svoj cilj! Najbolji medju nama neka preg-nu, da izrade ne opet jedan papirnati program, nego nešto što će biti kao riječ iz koje će doista postati djelo. Nešto, što će kao magija djelovati na sve nas, da ćemo instinktivno stisnuti redove. Bazovica može stvarno da nam služi kao baza. Za svakoga od nas, ma kako na nas pojedince djelovale sitne politikanske prilike, Bazovica je pristupačna: ekstremni nacionalizam kroz Bazovicu susreće se s ideologijom onih. koji stoje na lijevom krilu. Sve se tu stapa u jedno: naš eminentno nacionalni problem postao je kroz Bazovicu veliki Ornim® ©mMrm§ m©ww Posvećeno četvorici mladih mučenika Došli su u zemlje naše od starine, Gdjeno Slovjen živi od davne davnine. Na ognjištu svetom naša vatra gori Oko vatre naša stara riječ ori Gromoma i jaka, Riječ diva, vila i pjesma junaka, Unišli su lako. Niko ih ne dimu, niko nije tako... Podigoše spomen pobjede i slave, I smisliše odmah — mahom prvog časa: Da slovjenskom slovu več ne bude glasa, Da promjene duše i promjene glave... Ali narod neda svoje drago ime, Neda svoje riječi ni majčina slova ... U njemu mu sreća — znamen blagoslova, Srce mu je davno povezano s njime. Kad ne mogli milom, Oni stali silom Gonit naše slovo iz škole i hrama, 1 vijesnici nekog novog uskrsnuća Stali vatrom tjerat našu riječ iz kuća, Sto ih pretci naši podigoše svuda; Gdje je slavska zemlja, gdje je slavska gruda. Al narod se neda i ponesen krilom Očaja i jada U ludilo pada, I on će da pali proganja i tuče, I što jagnje bio sad je mrki vuče. Zar bi oni htjeli Da budemo mirni kó jaganjci bijeli, Kad u ime svijetla, prosvjete i prava Sigurna nam nije na ramenu glavu? Kad nam lancem vežu i noge i ruke. Čude se ti davni Aguzini tavni Da robovi idu listom u hajduke! RIKARD KATALINIĆ JERE TOV. ■: - V: : .vV: ■ \.................................- '■ ; problem čovjeka, općečovječanski problem. Time što je kod Bazovice čovjek stupio u prvi plan, nacionalni problem dobio je na svojoj opravdanosti. Bez opasnosti pred rasplinjavanjem i slabljenjem velike naše ideje u osnovu naše nove ideologije za kojom vapimo, uvrstimo, dakle, najprije to: naš problem nije u romantici boja zastave, on nije problem niknuo iz nacionalističkog ili čak šovinističkog prkosa, sve je u njemu od krvàvog^tidskog mesa i pogažene ljudske duše. Na Bazovici se nisu sastala samo dva naroda u sukobu samo patriotskih zanosa i težnje. Dignimo zato ovo u našem programu na prvo mjesto, jer je u tome maksimum pozitivnoga, maksimum shvatljivog i sugestivnog za svijet, koji moramo pridobiti za našu ideju, A pored tog glavnog još je mnogo divnih ideoloških elemenata u Bazovici: tu je duh i škola žrtv?e, tu je velebni primjer velikog, ali tihog rada, tu je upravo simbolički primjer vezanosti za onu zemlju do zadnjeg daha (zar nisu četvorica mogla komotno pred opasnošću da sele u emigraciju?), tu je omladinski elemenat tako čudno zreo i muževan, tu je apsolutna otsutnost svake dekoracije, idealno ne postojanje bilo kakve romantike, — sve je tako jednostavno, nenamješteno, sve bez buke i jeftine mani-festacione farbe, — bez heroikoidnih ge-stova, a tako heroično, bez mučeničke poze. a mučeničko do svetosti. Ništa nije bilo stilizovano ni pred Bazovicom ni na Bazovici, — a opet je sve to u jednom novom stilu, koji bi morao naći adekvatan odraz u čitavoj našoj novoj ideologiji. Nije to moguće i ne kanimo u ovome članku da sistematski analiziramo čitavi kompleks Bazovice. Nismo imali te namjere. Htjeli smo samo jedno: u ove dane neka se oni, koji su najpozvaniji koncentri-šu, neka se nadju u duhu oko Bazovice i neka pokušaju da u njoj nadju bazu našoj novoj jedinstvenoj ideologiji. Bit će to najveća zadovoljština onima, koji su pali za sve nas. Onda će tek Naši Veliki postati svjetlo na našem putu, njihova žrtva i slava postat će blagotvorna, a mi ćemo biti dostojni da 0 njima govorimo XVIII. ZAGREBAČKI ZBOR 3—12 IX /932. Opći raeđjunar. vei. sajam uzoraka sa specijalnim sajmovima: ELEKTBIK.A — RADIO, — HOTEL _ KUĆA — KUHINJA PREHRAMBENA IND., TEKSTIL — KRZNO, VUNA, ZIMSKI ŠPORT, NARODNA KUĆNA RADINOST I ČILIMI, POLJOPRIVREDA I STOČNA HRANA, le OPĆI SAJAM SVIH VRSTI ROBE VELIKA VETERINARSKA IZLOŽBA Uz^ unapred nabavljenu putnu legitimaciju Zagrebačkog Zbora na željeznicama 50% popusta (besplatni povratak) na Jadranskim parobrodima viši razred za cijenu nižega. Legitimacije dobivaju se bod svih putničkih ureda te novčanih zavoda u svim većim mjestima. ULAZNINA DIN 10,— PONEDELJAK I PETAK DINARA 5.— KOMEMORACIJA ZA BAZOVSKIMI ŽRTVAMI V TRBOVLJAH. Organizacija Jugoslovenskih emigrantov v Trbovljah poziva vse svoje člane na ko-memoracijski sestanek za bazovskimi mučeniki, ki se vrši v pondeljak 5 septembra ob 20 uri v društvenih prostorih. Udeležba članstva -- dolžnost! Točno in vsi! Odbor Orjem, Trbovlje. BEOGRADSKI KONGRES ZVEZE JDGQSLOVENSKIH EMIGRANTSKIH DRUŠTEV V smislu 6. in 9. člena zveznega pravilnika ter na podlagi enoglasnega sklepa zveznega direktorija z dne 10. IV. sklicuje zvezni predsednik I. redni kongres Zveze Jugoslovenskih Emigrantskih Organizacij v Jugoslaviji v nedeljo dne 11 septembra ob 9 uri dopoldne u prostorih Stare Skupštine ul. Kraljice Natalije v Beogradu. Dnevni red kongresa, predpisan po II. členu zveznega- pravilnika je sledeč: 1. Položaj naše emigracije v Jugoslaviji in našega naroda v Italiji. 2. Delo zveznoga vodstva v preteklem letu. Poročilo vodstva. 3. Skupno poročilo o delu posameznih udruženj včlanjenih v Zvezi v svrho dosege ciljev Zveze. II. člen pravil. 4. Absolu-torij direktoriju na predlog nadzornega odbora. 5. Volitve: a) imenska volitev članov direktorija: b) volitev nadzornega odbora; c) volitev odsekov. 6. Splošne smernice za delo emigrantskih organizacij v bodočem letu. Določitev kraja za bodoči kongres. 7. Določitev denarnega prispevka Zvezi od strani društev za bodoče leto sorazmerno številu njihovega članstva in njihove ekonomske moči. 8. Predlogi posameznih društev. 9. Slučajnosti. Opozarjamo vsa društva, da lahko v smislu prvega odstavka 9. člena zveznega pravilnika sporoče najkasnije do 28. avgusta predsedniku svoje predloge, ki se imajo razpravljati na dnevnem redu kongresa. Predložiti se mora obenem še 22 prepisov predloga za vsa društva včlanjena v Zvezi. Prepise predloga bo moral predsednik poslati posameznim društvom na znanje najkasneje do 3. septembra. Obračamo nadalje pozornost vseh včlanjenih društev na določilo 5. člena pravilnika glede delegatov za kongres. Društva do 100 članov pošljejo po dva delegata, od 100—500 članov po tri delegata, od 500 naprej pa po 4 delegate. Ni potreba, da so delegati ravno člani dotičnega društva, ampak so lahko tudi člani kakega drugega emigrantskega društva. Posamezen delegat namreč lahko združuje v sebi več mandatov, največ 4. dokazanih s pravomočnimi pooblastili društev, katere zastopa. Zveza je ,že napravila potrebne korake in bo veljala za vse udeležence kongresa polovična ali pa morda četrtinska vožnja. O tem bomo še pravočasno obvestili vsa društva potom javnega časopisja. Kongresa naj se udeleži po možnosti kolikor je mogoče veliko emigrantov in ne samo delegati posameznih društev. Najprimernejši za obisk kongresa so nočni brzo-vlaki. ki pridejo v jutranjih urah v Beograd. Za razgledanje mesta Beograda, za skupno cenejše kosilo ter za uporabo prostih ur izven kongresnega dela se bo pobrigala Zveza Posamezna društva naj tudi v tem oziru izrazijo svoje morbitne želje, da se priskrbi pravočasno za potrebno- NAŠI SVEĆENICI NA UDARU Župnik Čemažar iz Opatjeg sela pred sudom Gorica, augusta 1932. Dne 25 o. m. vršio se pred goričkim sudom proces protiv župnika u Opatjem selu Franje čemažara, koji je bio optužen, da je med ju svoje vjernike širio slovenske molitvenike i druge slovenske knjige, koje su navodno zaplijenjene od goričkih policijskih vlasti. Sudac je na osnovu izjave optuženoga i na temelju svjedočenja u prilog župnika morao zaključiti, da optuženi nije počinio nika-kovo kažnjivo djelo, pa je župnik čemažar bio rješen bez ikakve kazne. Nikada nisu prilike crkve u Julijskoj Krajini bile teže nego danas, a broj onih svećenika, koji su pod policijskim nadzorom sve je veći. Po selima u Goričkoj ima još nekoliko desetaka slovenskih svećenika, ali većina je njih pod policijskim nadzorom ili najavljenim ili nenajavljenim. KAMO JE POSLAN KONFINIRANI SVEĆENIK FILIP TERČELJ? Gorica, augusta 1932. — Velečasni Filip Terčelj, koji je bio uhapšen oko Nove godine s većom grupom goričkih Slovenaca, kako smo nedavno javili bio je osudjen na konfinaciju. Osudjen je na punih pet godina! Pred nekoliko dana bio je odveden iz Gorice i to u malo mjestance Campolongo u provinciji Campobasso. Gorički urar Darko Šuligoj, koji je takodjer bio uhapšen u spomenutoj grupi, bio je isto tako konfiniran i to na pet godina. On je već na otoku Termiti. Interesantno, je da je Šuligoj konfiniran na tom otoku, koji se inače do sada upotrebljavao za konfiniran je (domicilio coato) običnih, a ne političkih zločinaca. Izgleda, da su Ponza i Lipari, te ostala mjesta, gdje su smješteni politički konfiniranci već prekrcana. Darko Šuligoj je u vrlo lošem zdravstvenom stanju, pa su njegovi ro-djaci u velikoj brizi za njega. PATNJE BRAĆE SFILIGOJ Gorica, augusta 1932. — Kako smo Vam već javili na Dobrovem je umro otac dra Augusta Sfiligoja, koji je osu djen u procesu s Jelinčičem na deset godina zatvora. Dr. Sfiligoj nalazi se u zatvoru u gradu Lucca i nije mu dobro. Njegov brat Vilim, općinski tajnik, vratio se iz Ponze, gdje je bio u konfinaciji osudjen na tri godine. Podnio je polovicu kazne. Sad je kod kuće pod strogim policijskim nadzorom. OBSODBE IN ARETACIJE JUGOSLOVANOV. Gorica, avgusta 1932. Pred goriškim sodiščem se je morala zagovarjati 321etna Ivan Puc iz Podkraja proti obtožbi, da je brez potnega lista prekoračila mejo pri Idriji in tihotapila prepovedano blago. Obsojena je bila na 2750 lir denarne kazni. Blizu Idrije so aretirali 23 letnega Ivana Martiniga iz Kubina pri Vidu, v trenutku, ko je prispel iz Jugoslavije z nahrbtnikom, polnim tihotapskega blaga. STUDENTICA JELICA VODOPIVEC IZ KAMENJ JOŠ UVIJEK U GORIČKOM ZATVORU. Gorica, avgusta 1932. — Kako je po znato od fašističke policije bila je iz nerazjasnjenih motiva, svakako zato jer je Jugoslovenka, aretirana studentica Jelica Vodopivec iz Kamenj. Ona se još uvijek nalazi u goričkom zatvoru. Nežna se što će s njom biti. Isto tako nalazi se u goričkom zatvoru i mladi seljak Franc Lozar iz Zgornjeg Vrtovina. — Studentica Vera Makuc s većom grupom uhapšenih nalazi se takodjer u zatvoru već nekoliko mje-' seci. ARETACIJE V BAZOVICI Trst. avgusta 1932. Fašizem zopet udarja po naš’h ljudeh. Nedavno so aretirali skupino mladih fantov. Med aretiranci so: Gruntar Danilo, Grgič Edvard in Marc Ivan; aretirana sta bila tudi Mahnič Karel in Grgič Dušan, ki sta pa bila izpuščena. Grgiča Dušana so fašisti tako pretepli, da je radi tega nevarno zbolel. Vzrok aretacije ni znan. Eno pa je: fašisti zapirajo po nedolžnem naše ljudi in iščejo še novih žrtev! Fašizem ne pozna mej, išče novih zemelj in ljud', da bi jih zasuž-nil. — (Mos) VELIKE ARETACIJE KMEČKIH FANTOV Gorica, avgusta 1932. V Oslavju (Pevma) so pred kratkim aretirali skupino kmečkih fantov, ker so sodeloval' pri domačem cerkvenem zboru. Ob tej priliki so aretirali vse člane bivše organizacije »Soča«. Po dolgotrajnem zasliševanju in razizkavanju so fante izpustih. Beda se širi 'n veča dan za dnem, italijanska vlada pa mirno uvaja nove davke. Ni dolgo od tega, kar so uvedli nov državni davek na govejo živino. Delavstvo komaj diha! Protifašistične organizacije se vedno OTVORENA BORBA IZMEDJU TRSTA I STARE ITALIJE Trst, augusta 1932. Oni, koji su uvi- bilo, kad ga uopće ne bi bilo... Popolo CrTorloH -V» Q O 1 V-l /~» •y«n o-Fm-. v-. « -i 4-; J ^ , bolj večajo in pripravljajo ter udarjajo fašističnih tiranih. — (Mos) Naša kulturna kronika SPIS O RAPALLSKOM UGOVORU NA ENGLESKOM JEZIKU U pripremi je i doskora će izići na engleskom jeziku spis o Rapallskom ugovoru pod naslovom »How we carne to Rapallo«. Autor je poznati jugoslo-venski historičar, profesor univerze u Zagrebu dr. Ferdo šišić, koji važi kao najodličniji stručnjak u pitanju Londonskog pakta i poslijeratnih paktova jek gledali realno na stvari, pa čak i sami Talijani, koji su imali malo razuma, uvidjali su već pred pedeset godina, kad je talijanski iredentizam u Trstu bio u punom zamahu, da će sve to zlo svršiti, ako se ideali zanesenih iredentista ostvare, da će Trst pod Italijom propasti, jer će nastati izmedju njega i Venecijehte Genove neminovna borba. Ima o tome iz onoga vremena napisanih članaka po novinama i u knjigama, koje su pisali oni, koji su kritički gledali na iredentizam, rečeno je sasvim otvoreno: u Italiji će se Trst zavaditi s Venecijom i Genovom, oni će zapasti u borbu, koja će zlo svršiti za Trst i koja će napokon osvijestiti tršćanske talijanske patriote. Tako se i dogodilo. Već nekoliko godina svjedoci smo jedne ogorčene borbe izmedju Trsta na jednoj strani, a udružene Genove i Venecije na drugoj strani. Venecija i Genova, iza kojih stoji fašistički režim, bolje reći Banca Commerciale Italiana, koja spašava u svim slabim situacijama režim, uspjele su da Trstu uzmu sve ono, što je u njemu bilo vrijedna. Tršćansko parobrodarstvo nema više svojih centrala u Trstu, nego u Genovi i Veneciji. Ali ono, što je do sada postignuto Genovu i Veneciju sasvim ne zadovoljava: treba ići i dalje. Ovih dana mogli smo čitati u tršćanskoj štampi seriju članaka, u kojima se otvoreno kritizira postupak Genove i Venecije prama Trstu, a pogotovo se oštrim riječima kritizira Venecija. Il Popolo di Trieste u jednom članku pod naslovom »Venezia e Trieste« osvrće se na nove planove o gradnji luka, elektrifikaciji željeznica i gradnji automobilskih cesta i konstatuje, da su svi ti planovi udešeni tako, da sasvim očevidno favoriziraju Veneciju na štetu Trsta. Venecija će dobiti prva električne željeznice, najprije će se naime elektrificirati one pruge, koje vežu Veneciju sa zaledjem, a ostalo će doći na red kasnije,_ ako bude sredstava. Kako će to pogoditi onaj i onako slabi promet Trsta, ne treba naglašavati. Il Popolo di Trieste otvoreno kaže, da Venecija ima doduše pravo, da zaštićuje svoje interese i da se brine za svoj razvoj. Ona može, da pokušava obnoviti svoju pomorsku tradiciju iz dalekih stoljeća, ali ne bi to smjela činiti na račun Trsta (non si sacrifichino Trieste e Fiume alla piu malinconica oscurità). Popolo tvrdi, da su venecijancì postigli to, da sve navigacione linije, koje su upućene za Trst, tiču i Veneciju, te da sve željeznice, koje dolaze u Trst imaju i naročite vozove direktne, koji idu i za Veneciju. Prema tome Venecija je vidljivo favorizirana, a Trst nek samo trpi, kad ga je Bog već stvorio. Ali najbolje bi tvrdi, da Venecija sebi sasvim otvoreno pridaje u talijanskom pomorskom sistemu onu ulogu, koju bi stvarno morale imati tršćanska i riječka luka. To je čak neki dan bilo u jednom članku napisano, koji je donijela venecijanska »Gazzetta di Venezia«. Taj je list čak sasvim otvoreno izjavio, da će Venecija doskora moći zamijeniti Trst i Rijeku u tranzitnom prometu (Venezia potrà sostituire Trieste e Fiume in quel traffico di transito). Popolo se zgraža nad ovakvim idejama Venecije i izražava svoju srdžbu, koja je u ostalom izraz raspoloženja čitavog tršćanskog pučanstva. Ima mnogo dokaza, da stara Italija bojkotira Trst i Rijeku i da je tome pomaže fašistički režim. U jednom daljnjem članku, koji je donio Popolo di Trieste opažamo na primjer, da je vlada snizila na željeznicama tarife za robu, da ne bi željeznice tako jako osjećale sve veću konkurenciju automobilskog saobraćaja. U Italiji je u posljednje vrijeme naime jako napredovala automobilska produkcija, koja nema izvoza, pa su teretni automobili u bescjenje i roba se sve više prevaža automobilima. Iz jednog kraja Italije na drugi vrve teretni automobili, koji prevoze robu, koju su prije prevozili vlakovi. Medjutim, dok su tarife na željeznicama za ostalu Italiju snižene, za Julijsku Krajinu tarife nisu snižene. I to jedino za Julijsku Krajinu! Popolo pita: zar je ovo sniženje tarifa izradjivao neki stari činovnik, koji ima arteriosklerozu mozga, pa je zaboravio, da je po svršetku rata Italija proširila svoje granice i na Julijsku Krajinu? Tako se Popolo šali, medjutim dalje s gorčinom konstatuje, da je to sve po jednom planu: želi se Trst sasvim utuci. Iz Trsta ide na primjer mnogo kave u staru Italiju. Kavom radi i Genova. Genova sa sniženim tarifama moći će svoju kavu na talijanskim tržištima jeftinije prodavati nego Trst i tršćanska kava bit će u razmjerno kratko vrijeme sasvim izgurana s talijanskih tržišta i moći će da se prodaje jedino u bližoj okolici Trsta. To znači, da će Trst s vremeno biti primoran da napusti promet kave, koji mu se neće isplatiti, a Genova će snabdjevati čitavu Italiju. To je samo jedan detalj iz te borbe. Medjutim ne radi se samo o kavi. Jednako će se Trstu dogoditi i s ostalom robom. Tako, eto, otvoreno piše tršćanski fašistički list. Znači, da su prilike doista teške i da je u Trstu veliko nezadovoljstvo i razočaranje, kad čak i ovaj omraženi fašistički list mora da tumači osjećaje pučanstva. Kad ovako piše fašistička štampa kako tek misli mali tršćanski čovjek, koji je u ovom položaju najteže pogodjen? VATIKAN I NAŠI SAMOSTANI Naši samostani (manastiri) u Pazinu, Cresu, Zadru, Kopru, Velikom Lošinju, Nerezinama, Martinšćici, na Rijeci, u Gorici, na Kostanjevici kod Gorice, na Sv. Gori i u Sv. Križu u vipavskoj dolini imali su prije hrvatske i slovenske oce redovnike i pripadali su vlastitim redovničkim provincijama. Ti su oci vršili duhovno pastirstvo uzorno, koli za slavensku većinu toli za talijansku manjinu, gdje je ta postojala. Nikada nisu vjernicima nanijeli krivice, što se dogodilo s tim dobrim očima redovnicima? Svi ti oci redovnici, koji su većim dijelom poznavali 3 do 4 jezika, morali su napustiti zemlju i iseliti se. Na njihovo su mjesto došli sami Talijani, koji malne bez iznimke ne znadu ni hrvatski ni slovenski, i ako znadu, omalovažuju te jezike i ugušuju, tako da ih je hrvatski i slovenski narod doskora zamrzio. Možda će tko reći, da nanosim Vatikanu krivicu, jer da je hrvatske i slovenske oce redovnike istjerala rimska vlada a ne on. Neke je vlada kao jugoslavenske državljane prognala silom, drugi su pošli preko granice na ukaz Vatikana, ali Vatikan je popustio samo pod pritiskom vlade. što govori taj branilac Vatikana prazne su riječi. Priznajemo, da je sve hrvatske i slovenske redovnike prog- nala preko granice vlada i da se je to dogodilo proti volji Vatikana. Dobro. Ali neka nam sada branilac razloži, zašto je Vatikan dozvolio, da še takodjer u isključivo slavenskim krajevima Julijske Krajine nasele samo talijanski redovnici, koji su odmah ukinuli hrvatske i slovenske propovijedi, hrvatski i slovenski pouk vjere te hrvatske i slovenske molitv^^ko je već talijanska vlada našemu narodu nanijela tešku krivicu, nije bilo nikakve potrebe, da nanese našemu narodu drugu krivicu Vatikan! Neka nam branilac Vatikana rstumači, ako može. Zar širom svijeta nije bilo dovoljno redovnika, rod jenih i nadležnih u Julijsku Krajinu, koje bi Vatikan bio mogao pozvati kući? Kad se radi o dobru neumrlih duša, ne smije se papa kao zajednički otac svih vjernika plašiti ni pred čime. Vatikan bio bi mogao te hrvatske i slovenske redovnike porazmje-stiti po ispražnjenim samostanima. Na taj bi način bilo priskrbljeno za duhov- no pastirstvo slavenskih vjernika. Zašto nije to učinio? Zato, jer nije htio. Možda će branilac Vatikana naći još drugi kakav izgovor i reći: »Hrvatski i slovenski samostani u Julijskoj Krajini pripadali su jugoslovenskim provincijama te imali svoje središte na pr. u Zagrebu, Ljubljani ili Mariboru. Pod-nipošto ne ide, da bi redovničke pro-1 vincije sezale iz jedne države u drugu. Redovnici, koji su pripadali provinciji u susjednoj Jugoslaviji, morali su kući,1 preko granice.« I taj je izgovor prazna riječ. Pod Austrijom je na pr. samostan u Piranu pripadao provinciji u Padovi, dakle provinciji u Italiji, i proti tomu se nitko nije bunio. Tko je radi toga silom tjerao redovnike preko granice? Zašto ne vrijedi za naš narod isto pravo kao i za Talijane? Zar su hrvatski i slovenski katolici manje vrijedni od Talijana? Ali ja neću da nanosim krivicu Vatikanu. Recimo, da bi rimska vlada pravila poteškoće, da ni pod kojim uvjetom ne bi dozvolila, da samostani u Julijskoj Krajini spadaju pod vlast predstojnika u Jugoslaviji. Zar si dakle Vatikan u tom slučaju ne bi bio mogao pomoći? Vatikan bio bi mogao za samostane u Julijskoj Krajini osnovati samostalne redovničke provincije sa sjedištem u zemlji samoj i pitanje bi time bilo rješeno. To je bilo u potpunoj vlasti njegovoj. Jednim dekretom napisanim u četvrt sata, bilo bi sve uređeno. Zašto nije toga učinio? Zato, jer nije htio. što se je_ dogodilo mjesto toga? Vatikan je trpio i gledao, kako talijanske drž. vlasti silom gone hrvatske i slovenske redovnike iz zemlje, i nato je odmah pripojio slavenske samostane talijanskim provincijama u Veneciji, Padovi i tako dalje. S prvim vlakom dovezli_ su se u naše krajeve talijanski redovnici^ i odmah prve nedjelje sve potalijančili. Ukinuli su hrvatske i slovenske propovijedi, hrvatske i slovenske molitve, hrvatsko i slovensko pjevanje, uveli su talijansku ispovijed i udružili se s neprijateljima našega naroda. Posljedice za duhovno pastirstvo potresno su žalosne. Navest ću samo jedan slučaj, koji dosta jasno svjedoči, što je Vatikan učinio našim ljudima. Neki 70-godišnji starac dignuo se je u tri sata ujutro i ot- putio se na Sv. Goru kraj Gorice, da nakon više godina ponovno hodočasti k Gospi te primi sv. sakramente. U 8 sati je bio na Sv. Gori. U crkvi se je pripravio na ispovijed i nato pobožno pristupi' k ispovjedaonici. Tek je rekao: »Hvaljen Isus...«, odgovorio mu je ispovjednik: »Parli italiano, non capisco lingue straniere.« (Govorite talijanski, ne razumijem stranih jezika). Jadnik je za silu razumio, ali shvatio je također, da se na Sv. Gori ne može ispovjediti. Vratio se je u Goricu i nakon dvosatnog hodanja prispio na Kostanjevicu, držeći, da će se kod ondješnjih otaca franjevaca moći ispovjediti i pričestiti. Ali sve badava. Iz ispovjedaonice zagrmio je isti odgovor: »Non capisco, parli italiano!« (Ne razumijem, govorite talijanski). Jadnik se je ražalostio i istodobno strašno razljutio na one, koji su dobre slavenske redovnike prognali preko granice. Ogorčen se je vratio kući i pričao cijelomu selu, što mu se je dogodilo. Da li je još kasnije pošao na ispovijed, nije mi poznato. Jednaki i slični slučajevi događali su se i u ostalim potalijančenim samostanima Julijske Krajine. Među vjernim hrvatskim i slovenskim narodom šire se sablazan i bijes na više crkvene vlasti. Tko nosi odgovornost za to, nije mi potrebno razlagati. Iz brošure od Vigilansa, Ka! IZ VIPAVSKE DOLINE Velika beda. — Strategična dela. pišejo iz Amerike Vipava, avgusta 1932. Beda ie zelo velika. Dolgovi se množe. Posledice vsega tega so številne dražbe, razburjanje in obup. Delavci postopajo okrog brez dela. Pri cestnih popravah in utrjevalnih delih so zaposleni večinoma Italijani. Tako n. pr. pri utrjevanju na Nanosu in širjenju ceste Ajdovščina — Col — Orni vrh itd. Vsa ta dela in poprav'Ia so vojaške in strategične važnosti, kamor imajo dostop samo fašisti. Omenjeno cesto popravljajo in Sinjo zlasti, kjer so ovinki (po nekod je sedai široka čez 16 m). Domačini, ki so se izselil' v Ameriko (Argentinijo) pišejo, da je tamkaj velika brezposelnost in da je delavstvo vse povsod izkoriščavano. Marsikdo bi se rad vrnil domov, a nima denarja za vožnjo. — (Mos) BREZPOSELNOST V PODGORI Gorica, avgusta 1932. Brezposelnost je dosegla višek. Delo v tekstilni tovarni je bilo skrčeno na minimum. Tovarna obratuje samo tri dni v tednu. Reducirane so bile vse boljše moške moči. Prav tako so bile odpuščene skoro vse ženske. V tovarni delajo sedaj samo invalid' in tisti, ki so pripomogli. da se je v tem krogu širil fašizem. Električna centrala je odpustila čez 100, livarna pa okrog 60 delavcev in čez 20 urad- nikov. D’ANNUNZIO RAN: ON SE (Mos). JE SASVIM RAZOCA-ODRIČE DALMACIJE... Da s đ’Annunziom nije više nešto u redu, to je opće poznata stvar. On je u prvom redu već star i sasvim budalast, a osim toga nekim svojim ispadima postigao je, da je odnos izmedju njega i Mussolinija ohladnio. Mussolini ipak iz izvjesnih obzira, mora da iz državnih blagajna izdaje velike pare za izdržavanje đ’Annunzievog Vittoriala, velikog i luksusnog dvorca s čitavom kompanijom služinčadi. Neki dan, kad je kod Desenzana u Italiji sišao sa svojim balonom Piccard na spuštanju iz stratosfere, došao je da ga vidi i d’Annunzio. On je Riccarda nježno zagrlio i izljubio ( on je oduvijek čeznuo za ovakvim svečanim, herojskim ljubljenjem!). U razgovoru s Piccarđom d’Annunzio se valjda pomalo i tužio. Medju ostalim rekao je on Piccardu, kako javlja »Neue Freie Presse« od 23 augusta, da njegov san nije vise Dalmacija, nego još jedino jedan let u stratosferu, gdje bi mogao biti bliže zvijezdama. On bi tako rado napisao jedno svoje djelo u stra-tosferskoj gondoli... »Neue Freie Presse« kaže doslovno: »Er sagte sein Traum sei jetzt nicht mehr Dalmatien, son-der ein Reich in der Stratosphàre, đa-mit er mit den Sternen in Verbindung treten konnte«. IZ KNEŽE JE ZBEŽAL V JUGOSLAVIJO FAŠISTIČNI »CAPOSQUADRA« Trst. avgusta 1932. Te dni je povzročil beg fašističnega »Caposquadre« v Jugosla-v'jo veliko razburjenje med fašisti. Taki slučaji nam jasno kažejo, da je fašizem v popolnem razkroju. Beda je tudi tu zelo velika. Edini zaslužek daje našim kmetom živinoreja. Za razne mlečne izdelke je včasih kmet dobil lepe denarce. Toda sedaj ni več vsega tega. Velik udarec za Knežane je, da je pred kratkim propadla v Podme leu mlekarna, kamor so oddajali večje količ’ne mleka. Veliko zmedo je povzročno pred kratkim ukinjenje domače posojilnice v Podmelcu. \Z ITALIJE BJEŽE VEĆ I KARABINJERI Jedan karabinjer s granice kod Zadra bježi u Jugoslaviju. Zadar, augusta 1932. Ovih dana Zadar je imao jednu svoju senzaciju. Dogodio se naime jedan slučaj, koji je izazvao bezbrojne komentare. Karabinjeru Enricu Pierini bilo je povjereno da zajedno sa svojim drugovima čuva pograničnu karaulu u selu Babindubu, pograničnom mjestu udaljenom 5 kilometara od Zadra. Kroz Babindub prolazi jugoslovensko-talijanska granica prema Zadru i dijeli selo gotovo napola. Selom prolazi glavna cesta ostavljajući jedan dio sela Jugoslaviji, a drugi Italiji. Karabinjer Enrico Pierini napustio je svoje mjesto i prebjegao je preko jugoslovenske granice i javio se jugo-slovenskim pograničnim vlastima. Ovaj bijeg izazvao je u Zadru u redovima talijanskih vlasti i fašističkim krugovima pravo zaprepaštenje. Talijanske vlasti čim su saznale za bijeg, odmah su sastavile naročitu komisiju u koju su ušli kvestor komandant karabinjera, jedan viši činovnik prefekture i jedan oficir komande ovdašnjih trupa. Ovoj komisiji povjereno je istraživanje ovog slučaja, za talijanske vlasti vrlo neugodnog. Pojmljivo je, da su Zadrani primili sa radošću ovu vijest, jer je poznato njihovo stradanje otkako su »ujedinjeni s majkom Italijom«. Imenovana komisija se odmah dala energično na posao. Ona je saslušala sva lica koja su bila u dodiru s odbjeglim i izvršila detaljno ispitivanje čitave posade karabinjerske karaule u Babindubu. Dosada je komisiji uspjelo konstatirati, da je spomenuti karabinjer Pierini član jedne antifašističke porodice iz Italije, čiji su svi članovi osim starog oca već nalaze u emigraciji u Francuskoj, kamo su pobjegli. Prema službenim verzijama pj pri ni je pobjegao po nagovoru syoje braće, koja su aktivni učesnici antifašističke organizacije u Francuskoj boreći se tako za slobodu Italije^ i slobodu čovjeka. Postoji opasnost da će se sada bijes fašističke soldateske srušiti na staru glavu sijedog oca Pierinia, koji za bjegstvo svog sina nije ni znao, jer je on jedini na čijoj glavi fašističke vlasti mogu danas da se osvete. Nedavno je, kako smo javih, preletio jedan avijatičar Slovenac, a sada, eto, bježi jedan karabinjer, koji je imao delikatnu službu. Znači, da je antifašizam zauzeo maha i u onim redovima, u koje ima režim najveće povjerenje. A to je početak — svršetka. KAKO SKRBE FAŠISTI ZA NAŠE LJUDI? Fašisti izrabljajo naše stare običaje za asimilacijo. — Policijski teror. Gorica, avgusta 1932. Renški »Dopolavoro« organizira izlete, ki bi naj bili novo sredstvo za poitalijančevanje našega ljudstva. Za vse to delajo faš sti vel'kahsko reklamo: cena je izredno nizka, izlet nudi vsestranske ugodnosti! »Dooolavoro« je organizira! do sedaj dva taka izleta (na Lokve in Barbano). Naši ljudje pa se izo_gibljejo radi teh izletov, ker vedo, da zapravlja »Dopolavoro« ob takih pr likah tudi denar, ki ga je nasilno izmozgal iz naših ljudi. Zanimivo je. da so fašisti za 24. in 25. joilija (sv. Mohor) sami organizirah ples, ki je trad'cijonalen in se je vršil oba dneva popoldne. Sedai pa faočejo_ fašisti izrabiti naše stare običaje za svoje osebne koristi. Toda naš, ljudje se tega dobro zavedajo in se izogibljejo teh plesov. Teror nad našimi ljudmi se veča dan _za dnem. Ako dobi »Questura« skupaj večjo družbo mlad'h fantov, vidi pri tem protidr-žavno zaroto. Prišlo je že tako daleč, da se hodijo fantje kopati vsak zase. Po 10 in pol uri vozi po stranskih poteh v bližini vasi policijski avto. Značilno je, da vozi ta avto brez luči 'n da ne daje nikakih signalov »Questura« aretira vsakogar, ki je količkaj sumljiv m se ne legitimira pravilno. VOJAŠKE VAJE FAŠISTIČNE MLADINE Trst, avgusta. V noči od nedelje na ponedeljek je bila v tržaški provinci izvršena mobilizacija vseh fašističnih omladinskih bojnih organizacij. Mobiliziranci so se morali zbrati na 18 določenih krajih, člani vseh organizacij se z zbirališč v naglih pohodih krenili v Sežano ,kjer so se nato vršile velike vojaške vaje. Vodil jih je pokrajinski tajnik fašistične stranke v Trstu Pe-rusino. Mobiliziranih je bilo skupno 1500 članov fašističnih omladinskih vojaških organizacij. Istočasno so bile izvršene vežbe v vzdrževanju zvez med posameznimi fašističnim vojaškimi formacijami v Postojni, Senožečah in _št. Petru, kjer je imel odbor za fašistično propagando velike shode s predavanji o ciljih in delu fašistične stranke. Na teh vojaških manifestacijah je bila posvečena posebna pozornost takozvanim »brzim oddelkom«, kakor so kolesarji, motociklisti, konjeniški in gorski oddelki. AVSTRIJA - VRNI NAM NAŠO SUVERENITETO (Iz moje knjige »Goriški Slovenci«) Po vojnih dogodkih leta 1866., ko se je Avstrija bojevala na severu proti zmagoviti Prusiji, na jugu pa na suhem in na morju porazila Italijane, je nastalo za vse goriške in ostate Slovence važno vprašanje, kje bo bodoča državna meja med Avstrijo in Zedinjeno Italijo. V svoji knjigi »Goriški Slovenci«, ki je. že v tisku in izide pred Novim letom, imam več jako važnih sestavkov, v katerih so odlični Slovenci takratne dobe zavzemali prav jako stališče, lakršna meja bi bila v interesu slovenskega naroda in Avstrije same. Tako n. pr. pripovedujem v enem sestavku, da so se naši odlični predniki odločno opirali meji ob Ta-gliamentu, ker bi tako dobili v novo gori-ško ali primorsko deželo veilko preveč italijanskega življa, kar ne more biti v korist bodočemu mirnemu razvoju te naše dežele, in to ne v korist ne Slovencem in ne države. Predlagal; so mejo ob Soči do železniškega mostu pri Gorici, od tam ob železnici do Krmina, dalje do Vasi Dolenje ob Idriji, od tam dalje ob obronkih Kolovrata in Matajurja do St. Kvirinskega mostu med Čedadom in Št. Petrom Slovenskim, preko Nadiže tja gori nad Fojdo (Faeis) in Gemono do Kaninskega pogorja, tako da bi prišli v našo deželo tudi vsi beneški Slovenci. __ Na čelu vsemu takemu gibanju med go-riškimi Slovenci je stal majhen možiček, ali velik mož, takratni kobariški kaplan Andrej Žnidarčič, ki je pozneje še več de-setlej: igral znamenito vlogo v življenju goriških Slovencev. Tako je ta mož napisal v 71. številki celovškega »Slovenca« znamenit članek: »Naš program po vojski«, v katerem je raspravlja! vodilno idejo cesarja Franca, ko je izdal patent za ilirsko kraljevstvo, katero je hotel imeti zdravo in močno proti pogubni — »italijanski ideji«. V _ številki 79. in 80. istega »Slovenca« je priobčil jako važen podlistek, iz katerega naj povem le toliko, da je prišel 14. avgusta iz Čedada v Kobarid feldmaršal vojvoda Albrecht. Stanoval je v stari patricijski hiš; poslanca Pagliaruzzija, očeta Krilanovega. Pri nadvojvodi so se oglasili župan Anton Uršič, svak letos umrlega ravnatelja Ljubljanske Mestne hranilnice, Ivana Hrasta in z njim vsi starešine, k; so ga naprosili, naj nikar ne dopusti, da bi šla bodoča meja ob Soči ali še najdalje ob vzhodu, kajti tod bivajo Slovenci, ki za nobeno ceno nečejo prit; pod Lahe. Nadvojvoda jim je odgovoril: »Srečen sem, da Vas morem potolažiti. Le povejte ljudstvu, da se kaj takega ne zgodi«. Isti Žnidarčič je napisal v celovškem »Slovencu« zname- nit članek, ki ga je končal z 12 odstavki, kateri so pročenjali z besedami: »Avstrija mora vedeti...«, in na to je našteval važne zgodovinske resnice od leta 1500 dalje, ko je goriška grofija sklenila z Cezarjem Maksimiljanom I. jasno pogodbo, kako se priključi njegovi državi. Cezar je 21. junija potrdil postave in predpravice naše grofije, na kar so mu.goriški stanovi prisegli zvestobo. Dalje pripoveduje, kako ie oče pragmatične sankcije Karol II. prišel sam v Gorico, ki je 5. septembra 1728. zopet potrdil goriške postave in predpravice, — in šele nato je sprejel prisego goriških stanov. In goriška grofija je vedno krepko držala svoje pravice. Tako na pr.: Ko je cesar Ferdinand I. teta 1522 združil z vojvodinjo kranjsko naš Devin, Prem, Vipavo, Postojno in Senožeče, — so deželni stanovi protesto-vali in so se protjtisti pridružitvi neprestano pritoževali. —Tako so protestovali tudi, ko ie cesar Ferdinand III. goriško deželo razkosal na dva dela. Prodal je teta 1647. Gradiščansko nekemu Janezu Antonu E-ggenberškemu, in od takrat imamo pokne-ženo grofijo Goriško in Gradiščansko. Avstrija naj torej ve, da je bilo to protizakonito in proti pogodbi. Avstrija naj pa tudi ve, da ji je goriška grofija le zaradi tega podarila svojo samo-oblast ali suvereniteto, da bi jo ona varovala pred premočnimi Benetkami, ker je bila vsled večletnih vojen obnemogla. Avstrija mora končno vedeti, da ie dolžna goriškoj grofiji suvereniteto vrniti, ako je tudi ona ne more braniti zopet premočne Italijane, — kakor ie vrnila Napoleonu Belgijo po letošnji vojni — kajti potem si goriška grofija poišče drugega branitelja po svoji volji.... Patti chiari — amici cari! Tako mogočno je govoril majhen možiček Andrej Žnidarčič iz Kobaride leta 1866. Po telesu majhen mož, enako majhen kakor dekan Andrej Jekše, a po duhu sta bila oba velikana. -Nekaj tako odločnega in jasnega ni avstrijskim mogotcem nihče drugi povedal ali zapisal! Andrej Gabršček (Pripis: Knjiga »Goriški Slovenci« je v tisku in izide pred Novim letom. Le v Celju je priglašenih 104 naročnikov, iz Maribora že okoli 100. Upam, da jih bo do novega teta toliko, da bo moj program zgotovljen. Namreč: tudi druga knjiga do leta 1933, potem Trst in Istra. Narod brez zgodovine nima pravice do kdo ve kake prihodnosti. In mi moramo v borbi za boljšo bodočnost pokazati svojo sjajno preteklost!) DATUMI ČRNEGA KOLEDARJA (Prispevek k gradivu za september) 1. september 1927. Raspuščena katoliška prosvetna društva v Lokavcu, Ajdovščini, Oslevju, Vrhpolju pri Vipavi, Podragi in Budanjah. 1930. Pričetek tržaškega procesa. 2. septembra 1921. Zažgan narodni dom pri sv. Ivanu pri Trstu. 2 septembra 1930. Pri Postojni v spopadu z miličarji ranjeni nacionalist Pepe Kukec se ustreli, da ne pade v roke fašistom. 2 septembra 1927 Razpuščeno pevsko društvo »Zvon« na Opčinah. 3 septembra 1925. Razpuščeno Gasilno društvo v Sežani. 3 septembra 1927. Razpuščeno katoliško prosvetno društvo v Števerjanu in Cerovem, bralno in pevsko društvo v Njivicah pri Kojskem, Kmečko prosvetno društvo v Volčah in v Ušniku pri Tolminu. 4 septembra 1928. Izšla zadnja številka »Edinosti«. S tem dnem je prenehal izhajati časopis, ki je v nad petdesetletnem izhajanju odločilno vplival v kulturnem, gospodarskem in političnem rezvoju primorskih Jugoslovenov. 5 septembra 1930. Razglašena sodba v tržaškem procesu. 6 septembra 1930. BAZOVSKA TRAGEDIJA. 7 septembra T925. Razpuščeno mladinsko društvo »Danica« na Kontovelju. 8 septembra 1921, Zažgan narodni dom v Rojanu v Trstu. 11 septembra 1920. Fašistični škvadristi ustrelijo v Rocolu pri Trstu R. Primožiča. 11 septembra 1926. Anarhistu Lucetti ju se posreči atentat na Mussolinija. 12 septembra 1919. Gabrijele D’Annunzio zasede z arditi in ob tajni podpori italijanske vlade Reko in otoke. 13 septembra 1918. V Gorici se osnuje Narodni svet. 14 septembra 1925 Izšla prva številka »Našega Glasa«, ki se je kasneje iz dijaškega in omladinskega glasila razvil v lepo družinsko revijo. 14 septembra 1928, Radi z zvijačo podtaknjene zastave aretiran je dr. I. M. Čok, sedanji predsednik Saveza jugoslovenskih emigrantskih udruženj. 19 septembra 1918. Izšla prva številka »Goriške Straže«, ki ie v povojnem času bila glasilo goriških Slovencev, posebno onih zbranih v Političnem društvu »Edinost« v Gorici. 20 septembra 1874. Ustanovljeno v Trstu Politično društvo »Edinost« kateremu dolgujejo tržaški Slovenci hvalo za predvojni razvoj našega življa v Trstu; po vojni pa je Pol. dr. »Edinost« raztegnilo svoje delovanje po vsem jugoslovenskem ozemlju pod Italijo. 20 septembra 1928. Točno ob 54. jubileju razpustijo fašistične oblasti Pol. društvo »Edinost« v Trstu. 20 septembra 1931. V Zagrebu se vrši ustanovni kongres Saveza jugoslovenskih emigrantskih udruženj, ki naj prevzame razprezentanco Jugoslovenov v Julijski Krajini. 23 septembra 1930. Tržaška prefektura zaprlo po nalogu iz Rima slovensko zasebno šolo pri Sv. Jakobu v Trstu, ki je po Gentilejevi reformi ostala še edina naša sola na ruševinah našega tako lepo razvitega šolstva. 29 septembra 1927. Izšla poslednja številka »Novic«, tednika, ki se je med podeželskim ljudstvom v par letih svojega izhajanja močno, priljubil. »Novice« so ble med našimi časopisi menda pri fašistih najbolj osovražene. Zato je zadelo tudi ukinu-tev izhajanja najprej ta tednik. Josip Kerševan, bivši župan v Gradišču pri Prvačini je bil odločen narodnjak. Saj je prednjačil v narodnem pokretu, ki je bil tudi starosta prvaškega Sokola. Že prva leta zasedbe je bil Italijanom na poti, končno so se ga iznebili s podlim in zahrbtnim napadom. Ko se je vračal zvečer iz Gorice so ga do smrti pobili in naslednji dan je v goriški bolnici umrl. ^usaaaaaaiaBfasiiBaBBQBBBBBasaciBSB ODLIKOVANI KROJAČKI ZAGREB Mesnička ulica br. 1. Telefon br. 74-43 VELIKO SKLADIŠTE NAJMODERNIJIH PRVORAZREDNIH ENGLESKIH ŠTOFOVA BBBBBBBBBjBBBBBBBBI SALON ZA GOSPODU Sbi H H n n ■ ■ B e n B B ta £ NEKOJIM DRUŠTVIMA I POJEDINCIMA POSLALI SMO PRED DUŽE VREMENA POPIS DUŽNIKA NA PRETPLATI. MOLIMO IH, DA NAM ILI VRATE TE POPISE ILI DOZNAČE UTJERANI NOVAC. UPRAVA VELIK PRIMANKLJAJ POSOJILNICE v Šmihelu pri Št. Petru na Krasu Trst, avgusta 1932. V Šmihelu je dolgo let obratovala domača hranilnica in posojilnica. Vodil jo je neki Biščak, ki je dobro znan med domačimi in sosednih kraj'h. Pred nekaj mesec pa je došli Inšpektor dognal, da je Biščak, na tamkajšnji pošti nekaj poneveril. To Je razburilo odbornike šmihel-ske posojilnice, k’ so radi tega hoteli sklicati v najkrajšem času občni zbor. Občni zbor se n vršil že polna štiri leta- Par dni pred občnim zborom, pa je gospod Biščak zginil z ženo kar čez noč. Imel je pra-vilen potni l'st, žena pa je bila brez njega. Biščaka so kmalu na to prijeli na postaji v Podbrdu ter ga odgnali v tržaške zapore. V hranilnic pa so med tem ugotovili velik primanjkljaj. (Samo šmihelska fara je imela naložen'b preko 100.000 lir). Pri poneverbi so prizadeti predvsem naši kmetje. —(Mos) VOJAŠKA DELA OKOLI SNEŽNIKA Ilirska Bistrica, avgusta 1932. Kakor drugod, tako utrjujejo tudi tu razne strateg čne točke. Popravljajo ceste, grade vojaška skladišča in vojašnice. Najbolj utrjujejo Snežnik, kjer so zgradili mnogo betoniranih kavern. K nov'm napravam dobro služi cesta, ki so jo pred nedavnim zgradili do »Riffuggio d’Annunzio«. Do omenjen n naprav nimajo dostopa domačini. • Tudi letos niso izostale ob'čajne vojaške vaje, ki so se vršile na gorah v bližini Trnova in Bistr ce. Zanimivo je. da so se letos vršile vojaške vaje tudi v oddaljenih, nepomembnih 'n zakotnih krajih in hribih. Vojaštvo je napravilo kmetu ogromno škodo. (Mos) VOJAŠKE NAPRAVE V IDRIJI IN OKOLICI Idrija, avgusta 1932. Vojašnica, pri kateri je zaposlenih tudi nekaj slovenskih zidarjev. je že deloma končana. Gradbeno vodstvo je uvedlo v lastni upravi delavsko kuhinjo. Delavci dobe za plačilo hrano in nekaj malega v denarju. Hrana je slaba 'n pomanjkljiva v vseh ozirih Vodstvo pač išče možnosti, da bi delavstvo čim boli izkoristilo. V Vrsniku so začeli gradit, vojašnico za obmejno milico. Vojaško obskrbovalno vodstvo (Gente) utrjuje z veliko naglico razne važne točke ob meji. Pred kratkem so zgradili več betoniranih stolpov za strojne puške. Fašisti porabljajo za obmejne naprave naravnost bajne vsote. — (Mos). VOJAŠKA DELA IN SLOVENSKI DELAVCI Gorica, avgusta 1932. Pri gradnji ceste^ Trebuša — Mrzla rupa — Vojsko — Idrija je zaposlenih tudi nekaj Slovencev. Boljša mesta imajo seveda doseljeni ital'-janski fašisti! Gradnjo ceste vodjo vojaški funkcijonarji. Delavstvo je slabo plačano in živi v velikem pomanjkanju. Velike težkoče so z dovažanjem živeža. Dogodil’ so se že slučaji, da ni delavec dva dni nič jedel. Delavstvo trpi tudi vsled velikega pomanjkanja vode. Vojaške oblasti se ne brigajo, da bi zboljšate položaj teh naših delavcev, ki so prišli iz oddaljenejš'h krajev (Renče, Vipavska dolina, Brda), da bi si zaslužili vsaj za boren košček kruha. Veliko jih je, ki ne morejo vzdržati. Vnčajo se domov utrujeni, lačni in bolni. — (Mos)_ PROPADANJE TRGOVINE V GORICI Samo v Via Cardaci 17 faliranih trgovin! Gorica, avgusta 1932. Gorica, k’ je bila nekdaj središče življenja, prometa in trgovine ob Soči. je sedaj popolnoma izumrla. Ljudje se izseljujejo; beže iz središča bede in obupa. Skoro vsaka viša ima po več praznih stanovanj; lastnik' Pa za-manj iščejo stanojemalcev. Od svojih hiš imajo le »korist«, da plačujejo zanje velike davke. Ker ie ljudi vedno manj, se magistrat boji. da bo imel premalo dohodkov. Pred kratkim so uvedli davek na stanovanje (40 lir). Trgovci, ki 'majo še odprte trgovine, so v velikih skrbeh. Naš kmet in delavec ne kupujeta več blaga. Sedaj lahko vidijo italijanski trgovci — fašistični prena-peteži, da so pravzaprav odv'sni od kmeta (okolica) in delavstva. V via Carducci (Gosposka ulica) je na eni strani zaprtih 17 trgovin, ki si slede zaporedoma. Nove ceste ne morejo nič več koristiti. Popravljena cesta Gorica — Volčajadraga — R'henberg — Dornberg — Dutovlje — Opčma ie tako prikrojena, da se nikjer ne križa z vlakom. V ta namen zo zgradili več novih mostov. Fašisti ne morejo prehvaliti tega velikega dela. Kaj naj ima vipavski kmet od nove ceste, če ga ie fašistično gospodarstvo pognalo na beraško palteo. (Mos). KAKO ITALIJA RJEŠAVA PITANJE NEZAPOSLENOSTI Rijeka, augusta. — U posljednje vrijeme na Rijeci je zavladala velika nezaposlenost. Mnoge fairike otpuštaju svoje radnike bez ikakvog otkaza. Pred nekoliko dana riječka fabrika torpeda »Danubius« otpustila je opet jednu veću partiju radnika. U roku od 2 mjeseca ova fabrika otpustila je preko 3000 radnika. Radnici su otpušteni na taj način što im je direktor iabrike jednostavno saopćio da im u buduće neće moći plaćati. Medju besposlenim radnicima vlada zbog ovakvog postupka, koji i same vlasti toleriraju, veliko ogorčenje. Ovo ogorčenje dostiglo je svoju kulminaciju kada su im vlasti, koje su dužne da im nadju zaposlenje i da ih pomognu, stavile ponudu da stupe u miliciju i fašističku organizaciju. a' i S >c ■’rji r I- r- V.^V S „ --r ■ ž ■ : ,r'7- .-■ ;, Poštovani gospodine i prijatelju! Sa idućim brojem namjeravamo izdavati »ISTRU« redovito svaki ijedan, kao što je prije bilo. Gornja odluka iziskuje velike materijalne žrtve sa strane naše uprave i mi ćemo ju sprovesti jedino u slučaju, ako nas svi naši pretplatnici budu poduprli urednim plaćanjem preiplaie. Ako ste Vi platili uredno pretplatu, zahvaljujemo Vam, jer ste učinili Vašu dužnost prema listu, koji služi našoj svetoj stvari. Ako još uvek niste platili pretplatu ili dio pretplate, UĆinite lo Ćim prije, jer ćete time udovoljiti ne samo jednoj materijalnoj obavezi, nego i jednoj moralnoj i patriotskoj dužnosti. Svim našim dužnicima poslali smo početkom ovog mjeseca čekovnu položnicu, tako da ne može biti izgovora zbog pomanjkanja ceka. Ako je neko medjutim izgubio taj ček, neka na svojoj pošti položi pretplatu na naš čekovni račun: Zagreb br. 36789. Ako želite podupreti »ISTRU« i preko pretplate, doznačite koliko možete za fond lista i upozorite na to Vaše prijatelje. Učinite svoju dužnost prama jedinom Vašem listu, koji pošteno i dostojanstveno brani Vaša prava ! UPRAVA LISTA »ISTRA« ZAGREB izvrsno je sredstvo za čišćenje želuca i crijeva MASNA čisti bez boli, a brzo «M» uklanja sve želučane boli, ako se uzimlje poslije objeda i večere u malo vode na vrhu od noža MASNA preporuča se djeci i odraslima. U apotekama jedan omot stoji 4 dinara. LEPOTE IN ZANIMIVOSTI KRASA IN FAŠIZEM Divača, avgusta 1932. Gotovo ni bolj zanimivega predela na našem Krasu, kot so kraji okrog Divače in Škocjana. Dve zanimivi in svetovno znani podzemeljski jam' jasno pričajo o tem. Prva Škocjanska jama, ki leži pol ure od Divače, je vabila prej mnogo tujcev v te kraje. Krasote teh jam se nekdaj o opisati. Danes je ta jama skoro zapuščena in jo obiskujejo le organizirane skupine z Trsta. Vsi napori, da bi privabili tujce, so bili zamaa Pri tem trpe seveda tu. di domačini, zlasti vodniki in gostilničarji. Druga jama Pa leži kaka dva kilometra od Divače v smer proti Trstu in se je imenovala prej Rudolfova jama (sedaj Grotta Umberto Sotocorona). Tudi ta jama je krasna i obširna, a še ni popolnoma raziskana in nima običajne oodzemeljske reke. Včasih je bila zelo obiskana od tujcev iz vseh delov sveta, o tem priča spominska knjiga, k' jo je branil do svoje smrti odkritelj te jame stalni vodnik in čuvai Gregor Aiber-na. Takoj po vojni je zelo trpela in so bili marsikateri lepi kapniki poškodovani vsled divjanja novih gospodarjev. Tud’ tu ie obisk popolnoma padel in ga skoro ni mogoče zaznamovati. Poleg teh pa so še globoke kotanje, kot Risnik in preko 100 m globoki še ne popolnoma razizkani Koševa in Kačja jama. Njih odprtina na vrhu ima premera 81 do 10 m, kar pa nikakor odgovarja ogromn globočin. Večkrat so se že spustili, da bi raziskali, pa vedno brez uspeha. O teh jamah vedo veliko povedati stari ljudje. Že leta 1929. in deloma 20. so napeljali v te kraje elektriko, ki se je pa ljudje branijo, ker pač n majo denarja za napeljavo po hišah. Pr' dobavi električnih drogov je zlasti zaslužil divaški »podesta« Leskovič — De Leschi. kot se je sam dal prekrstiti. V Divačo ie prišel pred nekaj let kot lesni špekulant, z veliko mizerijo 'n skoro bos. Tu je postal velik gospod in podesta. Sedaj ga nadomestuje neki Italijan. Omenjeni »podesta« je spravil občino na rob prepada. Kupil je za občinsko hišo poslopje gosp. Perica v D vači. dočim ie b'la prej občinska hiša v Škocjanu. Sedaj uraduje tu šest ljudi (prej je bil samo eden) in med temi sta celo dva doktorja. Poleg prejšnjih dveh železniških poslopij v Divači, je železnica zgradila pred par let’ novo, tako tudi na vseh postajah proti Trstu. Namen vsakakor n prikrit! Pri kolodvoru v Divači si je pred več leti kupil neki priseljenec hišo in si postavil nekako mesno tovarno, k’ naj bi 'zdelovala v prvi vrsti »mortadelo«. Ker niso bili Kraševci preveč navdušeni zanjo, je podjetje kmalu propadlo. V teh krajih živi mirno ljudstvo in tiho prenaša jarem, vendar pa zna obračunati tud z raznim’ izdajalci. Izdajica Milko Gombač se boji domov. Temu propadlemu človeku, ki ni bil nikoli za pošteno delo, so preskrbeli fašisti v mestu službo. Gombač je znan iz procesa proti učitelju Grgiču in tovar'šem. — (Mos). GOSPODARSKI PROBLEM IN ASIMILACIJA Iz tolminskih hribov. — Beda in pomanjkanje. — Visokj občinski davki. Tolmin, avgusta 1932. Zadnjič smo poročali o težkem gospodarskem položaju v Brdih in drugih vinorodnih krajih, a tudi v Tolminskih hribih postaja gospodarska stiska vsak dan hujša. Resen znak te stiske je že poslovanje ljudskih kuhinj, ki so jih občine ponekod ustanovile, da dobije najpotrebnejši vsaj, .enkrat na dan kai gorkega za želodec. Poglejmo vzroke te vedno naraščajoče bede m skušajmo najti rešitev tega perečega vprašanja. Glavni vzrok bednega stanja naših Tolmincev in sploh vseh prebivalcev v goratih krajih Primorja je v tem, da so prebivalci .zključno poljedelci in dandanes poljedelstvu nikjer in nikomur ne donaša toliko, da bi kril svoje potrebe. Drugi specijelni vzrok bede našega Primorca so vsako leto večji direktni in indirektni državn’ in občinski davki, h katerim je trebf prišteti še »prostovoljne« prispevke za razne fašistovske ustanove in prispevke za razne prisilne sin-skim nezgodam, a zavarovanje proti kmetskem nezgodam, a zavarovalnine ne dobi skoro^ nihče, če se zgodi kaka poljedelska nesreča; kmetje si ne morejo pomagati. Vzemimo en primer za višino občinskih davkov: Občina s okrog 3.000 prebivalci ima letni proračun najmanj 150.000 L t. j na vsakega človeka pride 50 lir samo občinskega davka. Ker drugih dohodkov naše občine sploh nimajo, kjer naj mali posestnik vzame vsako leto toliko denarja, ko ne pri dela niti toliko, da bi se celo leto preživel; kje so živila, obleka, ki jih sam ne prideluje? Zatorej ni čudno, da naš Tolminec skozi vse leto več ali manj strada. Skledica močnika, malo koruznih žgancev s kislim mlekom, to je vse, kar si more privoščiti in mnogi še tega nimajo. Drug; specijelni vzrok neznosne bede ie brezposelnost, ker naš človek ne dobi nikjer dela, prvič zato, ker dela sploh ni, drugič pa za to. ker na delo jemljejo le pravoverne italijanske fašiste. Kam naj gre kmečk' sin. ko doraste? Doma ni kruha, ni dela za številno^ družino. Prej so hodili naši fantje v Nemčijo, Francijo in po vojni so dobili dela tud pri raznih gradbenih podjetjih na Primorskem samem in po Italiji, sedaj pa ni dela doma, meje so več .ali manj zaprte, a tudi druge države ne rabijo delavcev, ameriški raj se je spremenil v brezposelni pekel, od koder beži. kdor le more. Kako pomagati našim Ijudjem? Ko so nam odvzeli polifčno svobodo, smo molčali, ko sc nam vzeli našo kulturo, uničili naša društva, smo potihoma godrnjali in se tolažili: kulture in slovenske zavesti nam ne morejo vzeti, četudi so naš jezik izgnali iz vseh uradov, iz vseh šol. Ko so izginili vsi slovenski napisi po trgovinah smo mislili, naj bo napis italijanski, človek bo ostal kljub temu Slovenec; tud' za svoje otroke, ki jim vcepljajo laško kulturo že v ljudski šoli, se nismo bali, cepilo se ne bo prijelo, naj ga cepi zlepa ali zgrda, vse je zaman. Knjige lahko požgejo, prosvetna društva razpustijo, naše domove razrušijo, a srca in zavesti nam ne morejo iztrgati in ves teror iim ne bo pomagal do cilja. Prišlo je še hujše. Ta udarec bomo težko prenesli in to je: kruha ni za naše ljudi; otroci in odrasli ljudje stradajo, domovi gredo na boben, kdo nam bo dal kruha, kajti brez kruha ni življenja. Niso zaman uničili naše gospodarske m kreditne zadruge, niso zaman postavili našim hran'lnicam in posojilnicam komisarje, vse ie izginilo v njih nenasitna žrela, česar niso pobrali neusmiljeni davkarji. Vsako leto rasejo dolgov', tako, da bodo izgubili v malo letih naši mali in srednji kmetje svojo zemljo in domove. Kam naj se potem obrnejo? Nikjer ni rešilne bilke za katero bi se opr'jeli. Nikdo ne ve kaj bo z nami. Od drugod ne moremo pričakovati pomoči, sami si pa nemoremo pomagati. Stanje, je brezupno — (Mos). ČIGAVA JE ZEMLJA? Vsak človek, ki ni parasit ima pravico do življenja! Fašisti pravijo, da nas je naselila Avstrija za časa Napoleona, da bi s tem preprečila naglo napredovanje italijanskega življa. Trde torej, da ni bilo pred dobrimi sto leti ob Soči in drugod nobenega sledu o Slovencih. Povsem jasno je, da so mogoče take izmišljotine samo pri šoveni-stih, ki so že zdavno zgubili smisel za resno^ znanstveno delo. Statistično se da namreč dokazati, da je največ zločincev in moralno propadlih ljudi med fašisti, ki so nositelji obrabljenih in zastarelih nazorov. SJovenci so živeli na ozemlju od Soče daleč tj'a proti zapadu že v davni preteklosti. Listina iz leta 1181. omenja slovenske kmete, ki so ž4veli v vaseh ob Taglia-mentu (Stojan, Bislav, Vitigoj, Lastigoj, Sujče. Dobrogoj). Ti kmetje so imeli lepa staroslovenska imena. Furlanski zgodovinar Nicol e tti (umrl leta 1596.) piše, da je bila tedaj v _ Furlaniji slovenščina še splošen občevalni jezik. Zanimivo je, da ie imel prvi furlanski pesnik Jos. Busiz (= Božič) povsem slovensko ime Vendar Pa dobimo tudi med Italijani ljudi, ki odkrito priznajo, kako je z Slovenci. Italijanski pisa- telj in publicist Angelo Vivante je napisal tik pred svetovno vojno o tržaških Italijanih tole: »Gli Italiani specie a Trieste sono in assai modeste proporzioni i discendenT della romanità o anche soltano dell’ emigrazione nazionale; gli Slavi non sono affatto i sopraggiunti di ieri e loro movimento nazionale e fenomeno storico«. To so povdarjali tudi nekateri italijanski prvoboritelji (Mazzini itd.) ___ Prvi mi- nisterski predsednik združene Italije La-marmora je napisal o Trstu: »Se per caso Trieste appartenesse all’ Italia, quel possesso sarebbe per il nostro regno pieno di difficolta e di gravisstm pericoli«. Vse to se ie tudi uresničilo. Fašizem nima od zasedenega ozemlja nobene koristi. Ako natančneje premotrimo položaj, bomo videli, da fašizem kljub temu še nima dovolj. Zasedeno ozemlje je zanj izhodišče za nove imperijalistične pohode. Zato ie jasno, da nam fašizem ne bo dal. kar zahtevamo, saj je zasužnjil celo del svojega ljudstva in ga pognal v največjo bedo. (Mos) PREMIŠLJEVANJE Kraška vas je v jeseni tiha, ovita v meglo, le tuintam se zasvita luška v temo, Tam za črnim ognjiščem svetlika se ognja sijaj; po mrzlih poljih hodim in vse me kliče nazaj. Ko da je vse izumrlo, je tiha kraška vas, ob ognju rdečem sedijo; tako bi sedel i jaz. Tako bi sedel za ognjiščem, obraz v dlaneh, bi molčal, tiho vse tiho za oknom, le ogenj bi prasketal. SREČKO KOSOVEL. GIUNTA SE VRAČA U TRST. T r s t, 31 augusta. Skorih dana vratit će _se u^Trst i ovdje se stalno nastaniti bivši državni podtajnik u predsjedništvu vlade Giunta. Poznato je, da se Giunta poslije rata nastanio u Trstu. Počeo je svoju političku karijeru time što je kao fašista predvodio sve kaznene ekspedicije i vršio napadaje na slavensko stanovništvo u Trstu i okolici. Fašistički listovi pozdravljaju namjeru^ Giunte da se ponovno nastani u Trstu očekujući, da će on dati novi polet tršćanskom fašizmu. Giunta će kako se tvrdi biti imenovan predsjednikom upravnog odbora javnih skladišta (Magazini generali) u Trstu. Ovo poduzeće je u posljednje vrijeme došlo u tešku situaciju zbog jedne krupne financijalne afere u koju su upleteni neki vidjeniji fašisti. Vlada je da utiša ovu aferu raspustila upravu Magazini generali i postavila vladinog komesara. Sada će kako izgleda biti imenovana nova uprava kojoj će na čelu biti Giunta. MEJA SE UTRJUJE. Grahovo, avgusta 1932. Naša občina preživlja težko gospodarsko krizo, zraven tega nam pa še vojaščina že celo poletje uničuje polje kjer se vršijo dan na dan vaje. Čudno se bo vsakemu, ki pozna našo obično zdelo, kako naj plačamo 200.000 dolga ki so nam ga napravili razni komisari Ì Podeštati. Za 100.000 so se gospodje uknji-žili na gozdove, ki so na last Baške vasi. Vsi naši hribi so prepredeni z novimi cestami, ^ sedaj močno utrjuje Petrovo brdja čez katero gre carinska cesta. Na Možicu tudi močno utrjejo ter delajo kaverne, menda se bojijo da pridejo Sorčani s cepci i kosami nad nje. OD OVOG BROJA IZLAZI »ISTRA« REDOVITO SVAKI TJEDAN U PETAK. MOLIMO DUŽNIKE NA PRETPLATI, DA PLATE ZAOSTATAK PRETPLATE, JER ĆE SE SAMO NA TAJ NAČIN OSIGURATI REDOVITO IZLAŽENJE LISTA. UPRAVA UNIŠTAVAJTE PRENOSNIKE BOLESTI I Vama nesnosnu gamad sa najpouzdanijim sredstvom BUCI I SHELLTvJC ubija muhe Švabe, žohare, stjenice, komarce, mrave 1 njihove ličinke. Tražite svagdje izričito SHELL-TOX koji Vam garantira uspjeh! Ps*©M©iia mladih Od jednog istaknutog mladog emigranta iz Beograda primamo ; objavljujemo. Mnogo se u poslednje vreme raspisalo o omladini u našoj emigrantskoj štampi. Naš mladi prijatelj Gervais takodje ulazi u pitanje. Njegov članak u »Istri« zapažen je od mladih čitalaca, jer zadire u jezgru pitanja i pokušava da precizira u čemu se ono sastoji. Sama činjenica, da se o tom sve češće piše i govori, jasno pokazuje da je stvar aktuelna. Ovu okolnost treba da imaju u vidu u prvom redu oni, koji su pozvani da ceo problem uzmu u pretres, jer bi svako otezanje bilo samo štetno. Često se čuje pitanje, šta se u stvari podrazumeva rečju omladina. Prvaci omladine obično ne daju odredjeni odgovor, jer smatraju da nije ni potrebno. Mora se pre svega istaknuti, da omladina nema nekog stvorenog, iskristalizovanog programa. Videlo se posle rata mnoge snažne pokrete, koji nisu polagali naročite važnosti stvaranju odredjenih programa, nego su prvo pri. stupili radu i organizovanju svojih masa. Nešto slična đogadja se i kod nas. Danas je naša omladina dobrim delom organizo-vana. Preko polovina organizovanih emigranata nalazi se u redovima omladinskih organizacija. Ovaj pokret pokazuje jasnu tendenciju da će se proširiti, jer je to imperativna potreba za sam njegov opstanak. Omladina želi da bude na okupu, da se me-djusobno pomaže i da radi na povratku u napuštene domove. Ona je većinom bez udobnih^ položaja, guši se u bedi i nevoljama. a često ne nalazi dovoljno razumevanja za svoje teške prilike. Zato traži načina da bi se mogla održati. Ona je u Jugoslaviji najbrojnija, a ona je i tipično po-liticka, jer se na nju oborio najgori bes fašističke tiranije. Na pomolu života, naviknuta samo na zlo, bačena u vrtlog borbe za opstanak u ovim teškim vremenima opšte depresije, omladina polaže najveće nade na samu sebe. Njezini pretstavnici shvatili su ispravno svoju dužnost. Oni nisu novi na tom poslu, kako dobro primećuje Gervais u svom članku. Proizlaze iz škole iskustva 1 borbe, dobro prokušane u Istri, Trstu, Gorici i drugim centrima svoje neslobodne otadžbine. Istina je nažalost, da se njezini najbolji pretstavnici nalaze po zatvorima i groznim kaznionama Italije, gde svoju nacionalnu svest krvavo plaćaju svojim životima. Uza sve to mlada generacija ispoljuje nove sile. Svi su oni sve-sni svoga položaja, ali u isto vreme i snage koju omladina pretstavlja u celom emigrantskom pokretu. Bez omalđine ne da se zamisliti naša emigracija. Ona se prema tome ne srne ne može i neće đezinteresovati za naš pokret Kad se ovo uzme u obzir, neće biti teško nazreti gde je težište celog ovog problema. — Omladina ima svoje želje i postavlja jzvesne zahteve. Ona traži da uzme učešća u rešavanju svih pitanja emigracije i da svuda bude zastupana prema svojim snagama. Ako so ovo ima u vidu, problem postaje jednostavan. Njegovo re-šenje zavisi od zdravog shvatanja onih. koji mogu da ga reše. Odbaciti svaku predrasudu, žrtvovati po neku ambiciju, i problem korisne suradnje mladje i starije generacije biće rešen. čuje se ponekad glas iz redova starije generacije, koji se čudi zašto omladini nije sve u redu, kad se njima čini baš obratno. Neki idu dalje pa kažu, kao iz nekog prkosa, da omladina nema prava da bude nezadovoljna; ima i takvih koji pitaju na čemu omladina zasniva ta svoja zamišljena prava. Sve su ovo vrlo neumesna i štetna pitanja. Ona mogu samo da izazovu reakciju. Oni koji ih postavljaju nisu pronicljivi duhovi, jer je omladini vrlo lako odgovoriti na takve primedbe. Neće biti izlišno ako nabacimo samo nekoliko najrječitijih argumenata. Evropa žive danas više nego ikada pod utecajem mladih generacija. Mislimo da netreba iznositi izlišne primere. Naša emigrantska omladina ima najviše prava na to, da se oseti i njezin utecaj. Ona je je-dina pretstavnica one divne jugoslavenske omladine pod Italijom, koja je svojim he-roizmom zadivila svakog poštenog pozna-vaoca naših prilika. Svuda su legije naših' |,mladih mučenika. U strašnim tamnicama »Kraljice Neba« u Rimu, kao i na ostrvima patnja i smrti. Svuda oni stoički snašaju svoje patnje i čekaju još crnje dane. Razasuti u tudjinskoj vojsci, u Italiji i po nepreglednim pustarama Libije i Eritreje, svuda su izloženi svakodnevnim poniženjima i uvredama. Olovo fašističkih pušaka zabija se i opet u ledja omladine, a jedna velevlast javno priznaje da zadržava na snazi vanredne zakone sa vanrednim tribu-nalima, samo iz straha pred našom omladinom. — Na žrtvama omladina zasniva svoja prava, a takvih žrtava nažalost je dosta. Bez krvi nema velikih dela Više su za našu stvar učinili procesi u Puli i Trstu, nego cela naša posleratna politika. Ovo je jedini odgovor omladine na sve neumesne primedbe. Na osnovu svega toga omladina traži da bude na svim mestima pravedno i pro-porcionalno zastupana. Razume se samo preko onih pretstavnika, koje ona sama zato odredi. Nije korisno za našu opštu stvar, a najmanje politički mudro čekati dok omladina dobije osećaj, da je napuštena ili zapostavljena. Omladina je danas sve pre nego intrasigentna, ali bi mogla postati takva, onog časa kad bi osetila, da se preko , njezinih zahteva samo nehajno prelazi, uz ironički posmeh onih. koii ne će da je razumeju. — y. Strana 5. Eròi 36. .. »ISTR A «f Raxne mgesti FOND „ISTHE“ Kako smo u prošlom broju iznijeli ukupna svota Fonda iznosila je Din. Ì.382.50.' Daljnji doprinosi: Droč Anton, Vidouci (Gor. Lendava) Din 4—, Križek V., Zagreb Din 30, Kap. I. kl. Polič Dušan, Djenović Din 6, Doktorič David, Radomlje Din 26, Fran Baf, Zagreb Din 100. Ukupno 1548.50 IZ DRUŠTVA »ISTRA« - ZAGREB Pozivlje se članstvo da prisustvuje članskom sastanku, koji se održaje u nedjelju 4. IX. u 9 sati prije podne u društvenim prostorijama — Boškovićeva 40 — s ovim dnevnim redom: 1. O kolonizaciji naših emigranata (go-yori g. Vladimir Sironić); 2. Povodom II. kongresa Saveza emigrantskih društava u Beogradu 11. IX.; 3. Eventualije. KOMEMORACIJA BAZOVIČKIH MUČENIKA Na drugu obljetnicu strijeljanja u ledja naših heroja priredjuje komemoraciju društvo »Istra«. U utorak 6. IX. u 8 sati ujutro bit će u crkvi sv. Marka zadušnice, a na-veče istoga dana komemoracija u dvorani »Kola« — u 8 sati. Iz blagonaklonosti sudje-Ijuje Hrv. pjevačko društvo »Jablan«. Mučenike će komemorirati Srećko Dobrila. — Pozivlju se Istrani u Zagrebu, da svojim prisustvom manifestiraju svoju svijest i odaju poštu palim žrtvama. KOMEMORACIJA BAZOVIČKIH MUČENIKA U LJUBLJANI U četvrtak 1 septembra održao je u društvu »Tabor« komemorativni govor o mučenicima Milošu, Bidovcu, Valenčiču i Marušiču pjesnik Albert širok. UPOZORENJE JUGOSLOVENSKE MATICE U ZAGREBU Raspačavanje knjiga u korist Jugosloven-ske Matice Ovaj je odbor upozoren, da neko nama nepoznato lice, koje se pretstavlja kao de-degat Jugoslovenske Matice u Beogradu, obilazi Zagrebom i raspačava neku knjigu u korist Jugoslovenske Matice. Upozoruiemo našu javnost, da Banovinski odbor Jugoslovenske Matice u Zagrebu nije ni u kakvoj vezi sa raspačavanjem te knjige. Kada budu naš; povjerenici raspačavali u korist visokih nacionalnih, humanih i kulturnih ciljeva Jugoslovenske Matice bilo kakve edicije, olgasit ćemo to u zagrebačkim dnevnicima, a uz to će se svaki naš ovlaštenik iskazati uvjerenjem ovog Odbora sa potpisom pretsjednika ili potpretsjednika i tajnika i uredovnim pečatom. — Jugoslo-venska Matica, Odbor sa Savsku banovinu, Zagreb. PROTI ITALIJANSKEMU IMPERIALIZMU Na plenarni seji protivojnega kongresa v Amsterdamu 30 avgusta se je pripetil značilen incident. Neki maskirani italijanski mornar je vstopil v dvorano in imel goreč govor proti italijanskemu imperializmu, ki predstavlja resno nevarnost za svetovni mir. Dvorana je bučala od silnega navdušenja in pritrjevanja, mornar pa se je zopet maskiran odstranil, da ga ne bi spoznali navzoči fašistični odposlanci. »TRAGEDIJA PRIMORSKEGA MLADENIČA« Pod tim naslovom donosi ljubljansko »Jutro« jednu doista tragičnu i bolnu vijest: jedan naš mladi emigrant počinio je samoubojstvo iz bojazni, da će biti vraćen u Italiju. Mi o tom strašnom dogodjaju nemamo posebnih informacija, pa molimo one, koji nešto znaju da nam se pismom jave. a sad donosimo ono štd:iprŠe' »Jutro«. Ovo je u kratko vrijeme drugi slučaj slične naravi. Nedavno smo donijeli slučaj tragične smrti mladog emigranta, koji je dospio u zatvor zbc g besposlenosti pod sumnjom kradje i u zatvoru počinio od sramote i očaja samoubijstvo. Ljubljanska štampa je taj slučaj sasvim krivo prikazala. Ovaj put, treba priznati, štampa je bila obazriva. »Jutro« piše: Tržič, 25. avgusta. Štrukelj Ivan. 25-letni mladenič s Primorskega, je pred dobrim letom našel v Tržiču svoje zavetje, delal je ves ča s v Razborškovi tovarni za čevlje. Stanoval je v Bistrici pri Tržiču pri Globočnikovih, ki so imeli mirnega in nad vse poštenega mladeniča zelo radi Iz svoje ožje domovine je moral pobegniti zaradi konflikta $ karabinerji. Izvršil se je namreč uboj karabinerja in trojivo mladih Slovencev, med njimi našega Štruklja, ki je pobegnil preko meje, so obsodili na smrt. odnosno na desetletno ječo. Štrukelj je bil zaradi namišljene soudeležbe obsojen v ječo. Takoj po pribegu je prosil naša obiast-va za stalno bivanje pri nas. Prva njegova prošnja je bila odbita, pa je ponovno prosil in čakal. »Dobri« ljudje pa so ga vedno plašili in dražili, češ, »tudi druga prošnja bo odbita in naša oblastva te bodo izročila italijanskim, kjer te čaka desetletna ječa«. Spočetka si iz takih govoric ni mnogo storil, na vse zadnje pa mu je le šlo k srcu in ni mogel vednega zbadanja več prenašati. V torek zvečer je šel na Bistriško polje, kjer se je na jablani posestnika Stritiha obesil. V sredo zjutraj ga je našel stari Jurij Janc in je po sinu takoj obvestil tr-žiške oružnike, ki so se z avtomobilom pripeljali na kraj nesreče. Pokojnikov rojak, šofer Karlo iz Tržiča, je prerezal vrv in snel truplo nesrečnega mladeniča, ki so ga nes pokopali v Tržiču. Ne motimo se, če izrečemo ‘ trditev, da je sedanja brezsrčna družba sama kriva, da se tko množe samomori. Vsak ima svoje težave in nadloge, toda za lajšanje teh ne najde pri ljudeh m ti trohice razumevanja, nasprotno, v pomanjkanju prave srčne naobrazbe se večina iz nadlog norčuje in z največjo naslado slika hudiča na steno. Potem seveda ni čudno, da zapade mehka duša v dvome in stiske, iz katerih ne vici drugega izhoda kakor samomor. Potegavščine na levi in desni, naslada nad nesrečo, zahrbtnost, ovaduharstvo itd., itd. žive danes bohotno življenje in jemljo drugim ideale in veselje do življenja. Nujen preporod miselnosti naše javnosti mora priti, če hočemo v zdravju in veselju doživeti boljših časov. Štrukelj Ivan naj bo opomin, da tudi nepremišljene govorice obijejo človeka. Naj počiva v slovenski zemlji mirno in sladko! SMRT JEDNOG ČESTITOG ISTRANINA. Tivat, 25 - iiùgnsta 1932. Jučer je uz veliko učešće naroda sahranjen dobri i čestiti istranin pokojni Antun Celić. Rana smrt pokosila ga je u najljepšoj dobi života. Pokojni Celić rodio se je u Puli godine 1901., a njegovi roditelji, stari Istrani, ro-djeni su u Karbunama kraj Pazina. Bio Je pristalica jugoslavenske misli i ideje, to je uvijek dokazivao svojim držanjem, a osobito tad kad je bio prisiljen da pred tudji-nom napusti svoju rodnu grudu i preseli u Jugoslaviju. U Tivat je došao sa prvim transportnim brodom »Danubio« na 20. novembra 1919. sa velikim brojem istarskih izbjeglica. Svoju suprugu je upoznao tada na parobrodu, jer je i ona sa svojim roditeljima (čestita obitelj Alić) istim transportnim brodom prebjegla u Jugoslaviju. — I po dolasku u Tivat vjenčali su se. Kao mehaničarski radnik radio je u Pomorskom Arsenalu. Ovdje je našao utočište a evo, i ranu smrt. Bio je voljen ne samo od svoje braće Istrana, nego i od čitavoga naroda ove varošice. Jasan je dokaz ona velika povorka naroda u kojoj se je vidjelo i pomorskih oficira, veliki broj arsenalskih radnika, šefovi odjeljenja, kao i predstavnika vlasti i kulturno prosvjetnih ustanova u mjestu. Bio je revnosni član Jugoslavenske Matice, pak su ga do hladnog groba odoratili članovi uprave sa svojim predsjednikom gosp. inž. kapetanom Armandom. Sa pokojnikom se je nad otvorenim grobom u ime njegovih prijatelja oprostio potpisani, te u kratkim potezima opisao patnje dobrog Antuna, njegovu veliku ljubav do naroda, njegovu bol i konačno njegovu ranu smrt. Njegova kćerka Tea, učenica gradjanske škole u istarskom internatu u Zagrebu, bolno se dijelila od dobrog oca, i mnogima je izvabila suzu na oko. Za sobom ostavlja ucviljenu suprugu, troje drage dječice, ožalošćenu majku, oca i brata Silvija koji se je uslijed pogoršane bolesti pokojnika preselio iz Zagreba u Tivat i bio njegova utjeha do posljednjeg časa njegovog života. Neka mu je laka crna zemlja, a iskreno saučešće ožalošćenoj porodici. — Andrija Laus. tčicai28 aic*J28f EMIGRANTSKI ZLET V LAŠKEM V SLIKAH Slike z zleta so na razpolago in stane jo komad 5 Dinarjev. Slikani so: sprevod; zbor pred cerkvijo, dvakrat; delegacije pred Aškerčeviim domom; pozdrav županu in koncert v zdravilišču. Naslov: »Orjem« Laško, ZAHVALA »ORJEMA« V LAŠKEM Organizacija jugoslovenskih emigrantov v Laškem se zahvaljuje prijateljem, dobrotnikom in udeležencem zleta v Laškem, zlasti onim, ki so pripomogli, da je emigrantski dan v Laškem tako lepo potekel, tako županu g. dr. Franju Rošu, občinskima svetnikoma gg. Elsbacherju in Potočniku, dalje dekanu g. dr. Kruljcu, upravniku zdravilišča g. Golobiču, šefu železniške postaje g. Praunseisu, ravnatelju T. P. D. g. inž. Klocu, gostilničarjem in dobremu laškemu prebivalstvu. Posebno zahvalo izreka: ge. Aneti Els-bacherjevi za vso njeno naklonjenost Preč. g. Davidu Doktoriču, župniku iz Radomelj za daritev sv. maše. G. dr. Švari, kapelniku ljubljanske opere za virtuozno orgijanje med službo božjo. Gospodu skladatelju Francetu Venturiniju 3a njegov trud, kakor tudi vrlemu pevskemu in mandolinističnemu zboru društva »Tabor« iz Ljubljane; vsem govornikom, delegacijam in zastopnikom tiska. — Za »Orjem« Laško, Bratuž Marij, predsednik. SLOVENCI V ŠENPETERSKEM OKRAJU (Beneška Slovenija) V tem okraju je naseljen slovenski živelj povsem kompaktno. Ta rod je popolnoma čist .n se zelo hitro množi. Leta 1588 2.569 Slovencev » 1766 9.645 » » 1802. 11.4~7 » » 1815. 10.450 » » 1836. 13.493 y> » 1846. 13.688 » » 1871. 14.051 » » 1881. 14.259 » » 1901. 15.699 » » 1911. 17.291 » Prve podatke o številu Beneških Slovencev so zbrali Benečani: Vicenzo Bollarsi, Domenico Bera. in Alo!se Marcello. Natančen popis prebivalstva pa je izvedla leg 1766. Beneška republika. (Molj DAROVI JUGOSLAVENSKOJ MATICI PRIGODOM DESETGODIŠNJICE FUŽINE Banka i štedionica Gorskog Kotara d. d. podružnica Fužine sabraja je Din 50. Darovali su: Po 30 din: Banka i štedionica Gorskog: Kotara d. d. podr. Fužine. Po 10 din: Herljević Dragutin, Bribanj Petar. GJURGJEVAC Prva Podravska Dion. Štedionica sabrala je Din 620.50. Darovali su: po 100 din: Prva Podravska štedionica u Gjurgjevcu: po 50 din: N. N., N. N.. N. N.. N. N.; po 30 din: Viktor Pogačnik, ing. Junkmar: po 25 din: N. N.; po 20 din: Dr. Majnarié, Werner: po 10 din: Emil Fre-zić. Bete Marija. Bete Marko, Židovec Franjo, N. N., Kresringer. Pinoštar Milan, Vedriš Martin, Barac, Lovašen Josip. Jelavić Ema.. Ožura _An-drina. Tomac Ivana. Kolar Fran, Židovec Ljubica, Šabarič Ivan; po 5 din: Mihalič Ilija, Vale N., N. Marija, Fartoni Vjekoslav; po 4 din: Erhalič; po 2.50 din: N. N.; po 2 din: Hegedič, Gjuriševič Ivan. GLINA Radivoj Sušnjević sakupio 163 dinara. GOSPIĆ Kolačevič Milica sabrala je Din 35. Darovali su: po 10 din: Latinčič Milan, Maksimovič. Po 5 din: Dr. Kolačevič, Grosaj, Ivančevič. Molimo sve dužnike, da nam doznače bar jedan dio dužne pretplate. UPRAVA »ISTRE«. \ Pripovijest „Istre" Zastava na vjetru Jože Jeram (Nastavak 28.) Tim udarcem po Gregorčičevom pokretu bio je ian znak za razbijanje. Divljim bijesom oborile su se crne, gladne zvijeri na slike, stol, stolice, police, novine, glazbala, knjige. Sve je padalo s bukom i šumom, sve se je lomilo i drobilo. Ni pod nisu po-štedili, i po njemu su u divljem bijesu_ udarali kundacima i nogama. Prozore su porazbijali, neko je čak istrgnuo okvire prozora i stropoštao ih na cestu. — Na cestu, na cestu! — vikali su crni junaci iz svojih već izderanih grla. Sve je letilo kroz prozore. Komadi stola, ormara, stolice, knjige, novine... U par minuta bila je soba prazna i ostali su sami goli zidovi, koji kao da gledaju svojim velikim bijelim očima, kao da se čude... Na cesti su sve sabrali na hrpu. — Petroleja! Petroleja! — vikali su. Našli su ga polovicu posude u veži, polili su hrpu i zapalili. Zadimilo se, svijetli plamen dignuo se od papira i pokućtva i zahvatio je u jednom trenutku čitavu hrpu, da je čitava okolica bila rasvijetljena. Izgarao je Gregorčič i Prešern, gorjeli su svi slovenski pjesnici i književnici u svojim djelima, gorjela je zapisana slovenska riječ, gažena i progonjena. Crni su opkolili vatru. Naslonjeni na karabinke, osvjetljeni od plamena pjevali su: »Giovinezza, giovinezza ...« Taj kriješ bio je u tihoj, tamnoj noći strašan, i im krijesom dostigla je groza sela te noći svoj vrhunac. Dizao se kao krvava zora, koja je išla sve na više i lizala divlje i osvjetljavala stabla i brijeg, a i na udaljenom zvoniku odražavalo se svijetlo te zore. Kad su ljudi opazili crveni sjaj, koji se je pružao mimo škole preko vrtova, mislili su. da je požar. Drhtali su. Krišom su stupili iz kuća pred vrata, zurili su i napinjali oči, ali nisu ipak mogli točno da raza-beru. Kovač je stajao poduprt obim rukama o bokove i pozvao je Štefana: — Trči i pogledaj! I odmah se vrati! Štefan je otrčao... Kad se vraćao susreo je na cesti učitelja i Zvarnuta. — Na cesti gori — razjašnjavao je Štefan ocu, koji je jakim glasom viknuo tu vijest ostalom selu. Ljudi su ponovno ušli u svoje kuće. Učitelj se bojao, da nije možda nastao požar. Od škole nije se vidio plamen, jer je kriješ gorio na drugoj strani kuće. Krov je bio sav u sjaju jakog plamena i izgledalo je, da kuća gori. Učitelj Zorzut uputio se za Žvanutom, koji je baš bio nadošao da vidi što je zapravo. Odahnuo je, kad je vidio kriješ na cesti. Bojao se osvete ljudi, koja bi bila sigurno teža, kad bi ovaj plamen proždirao kuću, a ne samo hrpu stvari i knjiga na cesti... Narod bi uzeo njega kao krivca, koji je zapravo požar podmetnuo... Vatra je bivala slabija^ Pjesma je utihnula. Iz nagorjelih ostataka drva još se dimilo i po neki pia-mičak zaplamsao bi s vremena na vrijeme. Cestom je došlo šest karabinjera, koji su komod-nim, sporim korakom dokoracali iz varoši. Srdačno su se pozdravili s fašistima. I Zorzutu su pružili ruku. V Haranje i kriješ djelomično je umirila krv. Nekojima nije ipak bilo dovoljno, htjeli su još neštb da učine. Zorzut im je bojažljivo savjetovao, da toga ne čine, jer je ono, što su učinili već dovoljno. I karabinjeri su pokušali da crne umire. Konačno su se i »junaci« smirili. — Krivce moramo aretirati! — rekao je brigadir karabinjera. — A koji su krivci? — pitao je jedan milicioner. — Žvanut! — pozvao je učitelj čovjeka, koji je stupio napred. — Da li si doznao koji su bili?... — Petorica su — reče Žvanut i gledao je lažljivim, treptavim očima. — Kaži njihova imena — zapovjedao je brigadir, izvadio je iz žepa zapisnik i olovku, spreman da piše u svijetlu odsjeva s garišta. — Ivan Ferjančič — diktirao je Žvanut, — France Meden, Jože Meden, Tone Semič i Štefan Mislej. — Hvala! — reče brigadir. Već se dizala prva zora nad Nanosom, kad su se fašisti postavili u redove i otkoracali cestom za varoš. U društvenom ormaru, koji su zapalili, našli su svileni trak s društvene zastave, koje nije više bilo. Taj trak objesili su na stijeg pored crnogj»ga-gliardetta« — male trokutne zastave s mrtvačkom glavom. Ponijeli su to kao trofej. Nisu više pjevali pjesmu. Bili su umorni. Samo su dvojica neprestano brbljala. Ostali su gledali u cestu pod sobom. Selo se bilo već smirilo. Ljudi su slušali pjesmu, koja je kao grožnja lebdila nad selom. I par hitaca odjeknulo je u noći medju kućama. Utihnula je sada i pjesma i nema više vike. Ljudi su od umora pali u težak san, u kojem su im se javljale prikaze, koje su ih plašile. Ali spavali su malo. Kad su otišli crni, stupila su dva karabinjera pred vrata škole, da je čuvaju pred seljacima. Četiri sa brigadirom na čelu otišla su selom, a s njima je morao i Žvanut teška srca i u velikoj neprilici: — Nije mi drago, gospodo, uistinu nije mi 'drago. Zašto ne bi išao gospodin učitelj? Pa i on pozna ljude i kuće. Brigadir se par puta okrenuo prama njemu i grubo mu odbrusio: — Šuti, mascalzone! Šuti i slušaj! Kad su došli do Medenove kuće, Žvanut je pokazao prstopi na nju. — Ovaj ovdje je! (Nastavit će se.) Poštovani gospodine i prijatelju! Sa idućim brojem namjeravamo izdavati »ISTRU« redovito svaki Ijedan, kao što je prije bilo. Gornja odluka iziskuje velike materijalne žrtve sa strane naše uprave i mi ćemo ju sprovesti jedino u slučaju, ako nas svi naši pretplatnici budu poduprli urednim plaćanjem pretplate. Ako ste Vi platili, uredno pretplatu, zahvaljujemo Vam, jer ste učinili Vašu dužnost prema listu, koji služi našoj svetoj stvari. Ako još uvek niste platili pretplatu ili dio pretplate, UĆInlte lO Čim prije, jer ćete time udovoljiti ne samo jednoj materijalnoj obavezi, nego i jednoj moralnoj i patriotskoj dužnosti. Svim našim dužnicima poslali smo početkom ovog mjeseca čekovnu položnicu, tako da ne može biti izgovora zbog pomanjkanja čeka. Ako je neko medjutim izgubio taj ček, neka na svojoj pošti položi pretplatu na naš čekovni račun : Zagreb br. 36789. Ako želite podupreti »ISTRU« i preko pretplate, doznačit« koliko možete za fond lista i upozorite na to Vaše prijatelje. Učinite svoju dužnost prcima jedinom Vašem listu, koji pošteno i dostojanstveno brani Vaša prava! UPRAVA LISTA »ISTR A« ZAGREB 79.- RADIMO NA TOME DA STANOVNIŠTVO NASE DRŽAVE UŠTEDI GODIŠNJE 1,400.000.000 dinara. 79.* Lo domaćice. Vrsta 3945-03 Za svakodnevnu potrebu praktična, jaka i udobna cipela od boksa, koia ie potrebne -vakoi domaćici. Za poslednja 2 meseca, snizili smo cijene cipelama prosečno za 50.- dinara. 14.000. 000 jugoslovena treba po dva para cipela godišnje, to je ukupno, 28.000. 000 pari cipela. Računajući 50.- din. po paru, za koliko smo našim ukusne mu5ke poiucipe!e od povedieaTo^a sa jakim kožnim đionom- Žute din. 89--, crne din. 79.- fc# Vrsta 3925-03 ’raktične polucipele od crnog boksa i sa izdržljivim djonoin. Udobne su, za svaku domaćicu kad ide na trg i na posao- djelom postigli da se snize cijene cipelama, znači, da smo stanovništvu I j e v i n e Jugoslavije omogućili uštedu .od jedne milijarde ćefeio milijona dinara godišnje. Proizvodimo obuću rukama jugoslavenskih radnika, od kože izradjene u ju- ^1^9® goslovenskim tvornicama. Odstranjujemo nezaposlenost.Omogućujemo svim potrošačima, da se za malo novaca opskrbe dobrom obućom. Vrsta 1937-22 Muške poiucipele od crnog ili smedjeg boksa sa elastičnim gumenim djonom. 49.- Vrsta 2945-11 Cipele od žutog boksa-Pral.tične i elegantne. Iste ovake od laka za nedjelu i blagdan za cijenu Din- 129.- Vrsta 2942-00 Praktične i udobne sandale sa djonom i potpeticom od krupona- Za malo novaca mnogo zadovoljstva- Vrsta 3162-00 Za življe dječake napravili smo visoke apeie za izdržljivim gumenim djonom. Neophodno su im potrebne za svakidašnje nošenje. Vrsta 0167-00 Bakandže iz iake masne kože sa gumenim dionom i potpeticom. Jamčimo za dobar materijal* Za rad u poliu i za svaki štrapac. 129.- 59.- 59.- Vrsta 1845-01 Udobne i lake cipele od laka sa niskom potpeticom, od somota i golta Din- 59,- Vrsta 2642-05 Dijete, ako ima nove cipele uvijek ie veselo i raspoloženo- Zato smo napravili ove cipelice od finog laka i smedie boksa. Vrsta 3222-00 Izdržljive polucipele od đullboksa sa čvrstim gumenim dionom i potpeticom. ... Vrsta3967-22 Udobna cipela širokog oblika od jakog boksa, sa gumenim dionom, koji traje tri puta dulje nego kožni dion. Za svaki par jamčimo da je od dobrog materijala i dobro izradjen. -- 1 .V'-.,:- ■ - ** Glasovi štampe JUGOSLOVENSKA REČ — GLASILO JU- GOSLOVENSKE AKCIJE O NAMA. U Zagrebu izlazi od početka augusta jedan novi i naročito interesantan tjednik: »Jugoslovenska Reč«, glasilo novog jednog pokreta: Jugoslovenske Akcije. Taj list, koji medju ostalim listovima iskače svojom serioznom sadržinom i člancima u duhu nove jugoslovenske ideologije, interesuje se i jugoslovensko-taiijanskim odnosima. Naročito je bio zapažen u 2. broju članak »Dvije emigracije«, u kojem se inose interesantna opažanja o Londonskom paktu. U tom istom broju »Jugoslovenska Reč pod naslovom »Mussolini. Salvemini, Tre-ves« donosi neke citate iz našeg lista i kaže medju ostalim: »Istra« list jugoslovenskih emigranata iz Julijske Krajine, koji izlazi u Zagrebu, dobro uredjivan i odlično informiran o do-godjajima i prilikama u Julijskoj Krajini, donio je u posljednje vrijeme nekoliko interesantnih članaka iz kojih ćemo citirati samo nekoliko karakterističnih pasusa. Mi ćemo u »Jugoslovenskoj Reči« posvetiti naročitu pažnju odnosima Italije i Jugoslavije, kao i prilikama u kojima žive Jugosloveni pod Italijom. Za sada naglašavamo, da je iz osnova pogrešno govoriti o jugoslovenskoj manjini u Italiji. Julijska Krajina pripada i etnički i geopolitički Jugoslaviji, a ne Italiji, pa se ne može govoriti o jugoslovenskoj manjini u Italiji, već samo u jugoslovenskoj većini u Julijskoj Krajini«. ĆEJIOSLOVACI O STRADANJU JUGOSLOVENA U JULIJSKOJ KRAJINI Već drugu godinu izlazi »Ćehoslovačko-jugoslovenska revija«, koju izdaje Savez jugosiovensko-čehoslovačkih liga u Beogradu i Čehoslovenska-jugoslovenska liga ■ u Pragu. U toj reviji bilo je već više puta govora o Jugoslovenima u Jul jskoj Krajini, o kojima Cehoslovaci pišu uvijek s velikim simpatijama. U svom broju 9—10 revija se ponovno bavi našim problemom u članku »Jugoslo vanta v Taliansku«, koji je napisao A. V r b a c k y. U tom se članku iznosi historijat zauzimanja Julijske Krajine od strane Italije, svečana obećanja Talijana, kad su ušli u naše krajeve i teška sadašnjost, koja dokazuje, da su Talijani pogazili sva svoja svečana obećanja. Zatim se iznose nekoje značajnije pojave i faze fašističkog progona. Na koncu se pisac osvrće na posljednju skupštinu jugoslovenske Matice u Zagrebu i na tajnički izvještaj iz kojega citira neke interesantnije podatke, naročito brojeve o emigriranju iz Julijske Krajine. KAKO FAŠIZAM RJEŠAVA PROBLEM NEZAPOSLENOSTI Čitamo u fašističkoj štampi, da je u Fa-enzi osudjen neki Enrico Calassi na 2 mjeseca zatvora. Zašto? Evo zašto: on je bio nezaposlen i otišao je iz svog rodnog mjesta Santarcangelo u Romagni u Faenzu, da traži posla. On je siromah zaboravio fašističke zakone i naredjenja, prema kojima je zabranjeno, da besposleni poljski radnici dolaze u grad tražiti posla, a zaboravio je i ono naredjenje. koje zabranjuje selenje besposlenosti iz jedne općine u drugu. I zato je bio osudjen na 2 mjeseca zatvora... ŽELJEZNIČARIMA U MILANU SNIŽENA JE PLAĆA ZA DALJNJIH 12% Personalu na željeznicama »Ferrovie Nord« bila je ovih dana ponovno snižena plaća za 12 posto. Razumije se najviši činovnici bili su poštedjeni. Ako se zbroje sva dosadanja sniženja plaća željezničarima vidimo, da je od 1922., u deset godina fašizma, njihova plaća snižena za 40 posto! FRA BONE ZEC U RIMU U subotu dne 27. augusta otputovao je iz Zagreba u Rim na šestgodišnji boravak o. Bone dr. Zec, bivši višegodišnji provincijal Trećoredaca-glagoljaša. On je na generalnom kapitulu toga reda prošlog mjeseca izabran generalnim prokuratorom. to jest zamjenikom generala, vrhovnog starješine reda. Fra Bone Zec, naš zemljak, poznati istarski pjesnik, boravio je posljednje vrijeme u Zagrebu, gdje je osnovao samostan kod Sv. Ksavera. FAŠISTIČKA ŠTAMPA — TO JE ŠTAMPA! Pred nekoliko dana Benito Mussolini napisao je za novu talijansku enciklopediju članak, u kojem je dao definiciju fašističke doktrine. Taj članak po naredjenju morale su donijeti sve fašističke novine, da bi Mussolinijeve misli, naročito njegove ideje pro- tiv pacifizma, za rat — imale što više publiciteta. Svi listovi imali su naredjenje, da taf članak objave na prvoj stranici 5. augusta. 0 broju od 6. augusta fašističk su listovi imali da donesu vijest, da je taj članak Benha Mussolinija imao veliki odjek u ino-stranstvu. Već 4. augusta bila je sastavljena ta vijest, u kojoj je imalo stajati, da je či tavi svijet s velikom amiracijom pročitao Duceov članak i da se svi dive Mussolinije' vom geniju. Medjutim listu »Corriere della sera« i još dvama listovima dogodila se vrlo nezgodna stvar: već u onom broju od augusta, u kojem je tek izišao Mussolinijev članak štampana je i ona preparirana vijest, da je Mussolinijev članak u inostran-stvu izazvao veliko zanimanje... »Corriere della sera«, revan i pokoran, zaletio se i za jedan dan-prerano uvrstio vijest iz Mussoli-nijevog presbiroa. MUSSOLINIJEVI RAZGOVORI S LUDWI-GOM Poznati njemački historičar Emil Ludwig glasovit po svojim veunun biografijama historijskih ličnosti, objavio je na njemačkom jeziku knjigu svojih razgovora s Mussolinijem. Ludwig je s Mussolinijem razgovarao u Rimu u njegovom kabinetu četrnaest dana, svaki dan po jedan sat. Ti razgovori su interesantni za upoznavanje Mussolinijeve ličnosti. Ludwig je lukavo iz Ducea izvukao mnoge značajne izjave, pa i takve, koje sad štampane Mussoliniju nisu ugodne. On je Ludwigu, na primjer, rekao: da nema povjerenja u nikoga, pa niti u svoje najbliže saradnike, jer smatra, da su oni spremni u svakom trenutka da ga izdaju. Interesantna je nadalje Mussolinijeva izjava, da on, uza sve to što tako možda izgleda, nije nipošto ni katolik ni kršćanin iz uvjerenja. Ovo sigurno nije ugodno odjeknulo u Vatikanu. Hoće li se naći još neki vatikanski Gaspari, koji će reći, da je Mussolini od Providnosti ".urocu Preselenia uz ua^jjef'esie cijene i jamstvo šteta obavlja S* Spitzera TRANSPORTNO I ©TPREMMIČ&© D. D. Zagreb, Ilica 16. I. Telelon 55-59 poslan čovjek? — Izvatcj iz ovih razgovora bili su objavljeni i u talijanskoj štampi, ali bez ovlaštenja vlade, i bez cenzure, pa su zato mnogo neprilika imali nekoji listovi, a pogotovo »Corriere deila sera«, koji je donio najškakljivija mjesta. Mali oglasnik ,,ISTRA“ Vo e * ** w * T'W e K R 8 T W W » M 4», iat-»-G.n_r. e GO s/TAV ili C rjsi__ei.a« TRGOVINA CVIJEĆA vrlo dobra iduća u strogom središtu, sa krasnim modernim lokalom — namještajem i robom, prodaje se radi odlaska iz Zagreba, za uložnice Prve hrv. šteđ.. prima se i kompanjon(ica). Pobliže »Argus« agencija. Zagreb Boškovićeva ul. 6. LIJEPA OBITELJSKA VILA, novogradnja sa cca 15 metara ulične fronte, 194 eet. hvati sa stanom od 4 sobe, hali. te sav moderni komfori. Povoljan amortizacioni dug od Din 130.000 za preuzeti. Cijena Din 360.000 pobliže agencija »Argus«, Za-greb, Boškovićeva ul. 6-1 kat. VILU na Karvenjaku sa odo- GRADILIŠTE ZA brenim nacrtom za gradnju i nešto "materijala — prodaje se povoljno, »Argus«, Zagreb. Boškovi-ćeva ul. 6-1 kat.____________ 310—2267 BESPLATNI STAN u novogradnji od 2 sobe sa komfortom, upravu kuće (za koji trud dobiva mjesečno dinara 1000). Umjereni kamatnjak uz uknji-žbu na II. mjesto, dobije tko pozajmi Din 150.000 i to 50.000 din u gotovom i 100.000 dinara u uložnicama Poljodjelske banke. Pobliže agencija Argus«. Zagreb Boškovićeva ul. 6. ANDRIJA VATOVAC ZAGREB — PAROMLIN Trgovina mješovite i prekomorske robe Ciiene solidne — Podvorba knlantna Dostava u kuću EMIGRANTI — PRIMORCI! Priporočamo Vam novootvorjeno trgovino s špecerijskim In kolonialnim blagom, delikateso in deželnimi pridelki našega rojaka Rado Pezdir, Ljubljana, Vodovodna cesta. Ig. Breznikar Trgovina kave i čaja Vlastita elektropržiona 1 elektromlin za mlevenje Zagreb, Ilica broj 65. Teleion 7657 Vlasnik i izdavač: Konzorcij »Istra«, Masarykova ul. 28/n. — Urednik: Ive Mihovilović, Jukičeva ul. 36. — Za uredništvo odgovara: Dr. Fran Brnčic, advokat Samostan&b» 6- — Tisak: Stečajnina Jugoslovenske štampe d. d., Zagreb, Masarykova 28a. — Za tiskaru odgovara: Ruđolt Polanović. Zagreb, Hica 131.