Poštarlna plaćena u gotovu Cena 1.— Din. lum GLASILO SAVEZA SOKOLA KRALJEVINE JUGOSLAVIJE čuvajte Jugoslaviju! . tzlazi svakog petka • Godišnja pretplata 50 din. • Uredništvo i uprava Prestolonaslednikov trs 34 • Adresa za pošiljke: Poštanski fah 342 • Telefon uredništva 30-866 1 26-105, uprave 30-866 • Račun Poštanske štedionice br. 57-686 • Oglasi po ceniku • Beograd, 11 avgusta 193 9 God. X • Broj 32. JEDNA DVADESETPET-GODIŠNJICA Nedavno se navršilo dvadeset pet godina od objave rata sa straine Austrougarske bivšo j Kraljevini Srbiji. Sva domača i strana štampa zabeležila je ovu značajfiu obletnicu. Pisano je °pširno o tom istoriskom događaju. Pisače se i u buduče. Ali i bez pisanja o tome, naš če narod večito da se seča dogadaja c’ji se tok počeo odvijati pre dvadeset pet godina. Muke i patnje, kojima je naš narod bio izložen nakon sarajevskog atentata sa Strane austrougarskih vlasti ostače sigurno bez primera u isto-r‘ji roda ljudskoga. Južni Sloveni, u borbi za svoje nacionalno °slobodenj.e i ujedinjenje, prineli su na oltar Otadžbine neizmerne žrtve u krvi i životima svojih naj bol jih sinova. Austro-uSarskim vlastima ni je bilo dovolj no, što su sl ali na klanicu hiljade i hiljade naših ljudi, ko ji su živeli u dvoj no j monarhiji, — več su svakog dana punili zatvore sa istaknutim nacionalnim Tadnicima, terali ih u koncentracione logore, vešali i streljali na divljački način muškarce i žene, male i ne jake, stare i nemočne. Nemoguče je pobrojati ma i u najkrupnijim črtama sva ta zverstva, ko ja su dosegla kulminaciju kad su austrijanci uPali u Srbi ju. Ono što se dešavalo po srbijanskim sel ima i varošima, prevazišlo je sve vandalizme! Dovoljno je samo otvo-r'ti Ratni album slika i videti originalne prikaze zverstava nad nezaštičenim narodom. Ljudski život i bili su u man jo j ceni od života najsitnijeg črva. Sve se to dešavalo, dok je junačka Srpska vojska, sa svojim legendarnim Kraljem, 'prelazila alban-sku Golgotu, sejuči svoje kosti na svakom koraku. Umiralo se bez jauka i straha i na vešalima kao i pred puščanim cevima i na bojnim poljanama. Tiranin je besneo videči herojsko umiran je hrabrih sinova junačkog naroda, ko ji „$u pol azili u smrt sa poklicima svome Kralju i svojo j Oiadžbini, svesni da če njihova . smrt biti osvečena, a da če njihova krv biti seme za dalja pregalaštva i junaštva, iz ko jih če da nikne sioboda i ujedinjenje za sve Jugoslovene. Narod, čiji su sinovi umirali sa toliko hrabrosti, morao je da postigne ostva-renje svojih ideala. Delo, za ko je su prinošene tolike žrtve, moralo je da se dovrši. To su dobro znali s vi znani, neznani junači i zato su mirno polazili u smrt, svesni da če njihovi potomci imati bolje dane. Tako su prolazile duge četiri godine velikoga rata. U balkanskim r atovima izmučeni srpski vojnik ni je hteo da poklekne. Snagom ko ja je zadivila čitav svet, borio se za oslobodenje svoje zemlje i za slobodu i ujedinjenje svih Jugoslovena i za z&jedničke ideale. Potpomognut dobrovoljačkim legijama iz sviju krajeva gde žive Jugosloveni kao i savezničkim četama, uspeva da probije Solunski front na komandu herojskog Kralja: »N a-P r e d u slobodu i 1 i u smrt!« Donosi nam svima oslo-bodenje, ko je je Prvi decembar 1918 godine krunisao ujedi-njenjem Srba, Hrvata i Slovenaca u ovu našu zajedničku državu Jugoslaviju, zemiju svih Jugoslovena. Sve je to dobro poznato našem narodu i nama Sokolima, ko j j se i sada nakon dvadeset pet godina od početka svetskog rata sečamo tih momenata, koliko slavnih, toliko i teškijl Sve ^i ovo trebali da večito ima ju na umu sv i činioci našeg nacionalnogi p o 1 i t i č k o g života. Još uvek vredi °na stara: »Historia est vitae magistra« — povest je učiteljica života! Od n j,e smo mnogo naučili, od nje možemo i dalje da učimo. Ako to budu svi i svako imali na umu, možemo biti sigurni, da če naša budučnost biti srečna i -sigurna, da če svi Jugosloveni,svi Srbi, Hrvati i Slovenci moči da očuvaju svoju slobodu i jedinstvo i da si osiguraju nesmetani razvoj u nepodučeno j slozi i bratsko j ljuhavi. Brat če bratu uvek da ostane brat u punom smislu te reči. I niko nikad neče moči da ugrozi Jedinstvo i slobodu troimene brače! Posle dvadeset pet godina istoriških momenata pračenih krvi ju i smrču, mi smo ostvarili san vekov a. Jugoslavija je Postala stvarnost, a na nama je da ostane večnom zajednicom svega našega naroda. Sadanji naraštaj svestan je žrtava pro-šlosti i spreman je, da i ubudučnosti pridonese nove žrtve za opstanak svoje države, ako to bude potrebno. To če znati da učine i docnija pokol jen ja. Ne želimo ponovnog klanja ni za čiju vol ju, ali ako naša sioboda i samostalnost budu ugroženi, z n a č e m o da se borimo, i d a po bedi m o, jer su nama uvek bile i biče — Pravda i P o b e d a! Danas se ponosno diže na Avali veličanstveni spomenik Neznanog Junaka. Preko Save, sa Kalemegdana, gordo Sleda kip Pobednika u daljinu. Na O p 1 e n c u mirno sni-vaju večni san O s I o b o d i 1 a c i U j e d i n i t e 1 j Jugoslavije, u seni svetih zastava, pod ko jima se boriše i padoše hiljade junaka. Ovi sveti spomenici i simboli govore svima Jugoslovenima rediti je od svih govornika i pisaca. Pred očima su svemu narodu, a najviše nama Sokolima. Oni su nam o p o m e n a, snaga i Ponos. Oni naše misli upučuju do Onoga, pred ko jim čemo ]941 godine da ponovimo našu zakletvu: Č u v a č e m o J u g o s 1 a v i j u! J. M. Početak Savezne prosvetne škole U pcnedeljak je otvoren ovogo-ciišnji opšti tečaj Savezne prosvetne škole, koji se održava u Studentskom domu. Najpre je uzeo reč presednik SPO brat Miloš Stanojevič, koji pozdravlja zamenika starešine Saveza SKJ brata ing. Smiljaniča, moleči ga da otvori tečaj u ime Saveza. Brat Smiljanič izrazio je veliku radost u ime svoje i u ime Saveza što je o-vogodišnji tečaj posečen u tako ve-likom broju. Posebno pozdravlja braču Junake iz Bugarske, Petra Angelova i Andreja Andrejeva, sa željom da dogodine vidimo još veći broj brače Junaka na tečaju. Prisut-ni prireduju srdačne manifestacije brači Junacima. Zatim pozdravlja člana ruskog Sokolstva brata Leonida Baziljeviča, koji takode učestvuje u tečaju. Potom je brat ing. Smiljanič održao uvodno predavanje. Brat Stanojevič daje reč bratu Junaku Andrejevu, koji se zahvaljuje na srdačnom prijemu i biranim rečima ističe značaj saradnje Sokola i Junaka. Dobi.ja reč Rus, brat Baziljevič, zahvaljujuči se takode na rečima br. ing. Smiljaniča. Ponovo uzima reč br. ing. Smiljanič i ističe duboku žalost što ne vidimo- na ovom tečaju dragi lik br. Dure Paunkoviča, koji je o-tvarao dosadašnje tečajeve i ko ji je upravo na prošlogodišnjem tečaju održao svoje poslednje predavanje, da malo dana iza toga zameni ovaj svet sa boljim. Prisutni usta-ju i ldiču: »slava« nezaboravnom bratu Duri P&unkoviču. Time je Savezni prosvetni tečaj bio otvoren i rad po programu nastavljen. Posle otvorenja tečaja stigli su iz Poljske brat Edmund Kosman i sestra Vanda Certovič, koji če od Strane poljskog Sokolstva učestvova-ti u tečaju. ,, .. ------------------------------------ Sokoli spuštaiu venac sa »Lovćena« u »Plavu grobnicu«. DOVRŠEN JE FILM SA SOFIJSKOG SLETA Prosvetni odbor SSKJ snimio je važnije momente sa sve.iunačkog sle-ta u Sofiji, za 100°/o tonfilm dužine 528 metara. Ovaj ton film, koji je uspea u svakom pogledu, prikaziva-če se od danas u beogradskom bio-skopu »Uranija«. Film če posle toga biti prikazivan u bioskopima sviju naših večih gradova, pa preporučamo članstvu .da koristi ovu priliku i po-stčuje prikazivanje toga filma. Godišnjica smrti brata Dure Paunkoviča II četvrtak, 17 avgusta, navršiče se godina dana od smrti nezaboravnog sokolskog radnika i velikog nacional- nog borca, brata Dure Paunkoviča, zamenika starešine Saveza Sokola K. J. Bilo bi suvišno a i nemoguče d:i prikažemo ma i u najkračim črtama rad ovog velikog čoveka za sokolske i nacionalne ideale, a to nije ni potrebno, jer je njegov rad ostavio ne-izbrisive tragove i ostao zapisan u srcu svakog Sokola i Jugoslovena. Koliko je poč. brat Paunkovič bio cenjen i štovan pokazao je i godišhji pomen, koji je održan prošlog uto.‘-ka na Novom Groblju, u crkvi sv. Nikole. Pomenu .su pored brojnih ro-daka i prijatelja poč. brata Paunko-viča prisu-stvovali i delegati Saveza Sokola KJ na čelu sa br. ing. Smiljaničem, Milošem Stanojevičem, Durom Brzakovićem, Ivanom Radičem, dr. M. Arsenijevičem i dr., kao i svi učesni-ci Savezne prosvetne škole sa svojim nastavnicima. Po završenom pomenu pošli su prisutni na grob poč. brata Dure Paunkoviča, gde je pretsednik Saveznog prosvetnog odbora br. Miloš Stanojevič, u ime Saveza i Savezne prosvetne škole održao sledeči gn-voV: »Bračo i sestre. Stojimo pred večnom kučom velikoga sokola i dragoga našeg- brata i starešine Dure Paunkoviča. Ova hum-ka pokriva jednu široku slovensku dušu, plemenito srce i bistru rasnu pamet. Širokom svojom dušom znao je podjednakom ijubavlju da voli sve Slovene, plemenitim srcem svojim znao je da pomogne nevoljne, rasnoin pameti svojom znao se snači u sva-koj teškoj situaciji. Vi, sestre i bračo, vidite njegov spomenik u obliku prelomljenog granitnog stuba. I Dura Paunkovič za života svoga beše granitni stub naše sokolske misli. Na-slanjasmo se na taj stub svi redom koliko nas beše u sokolskim redovi-ma, vrlo često i nesvesno da smo naslonjeni. Besmo zaštičeni čvrstinom njegove istrajnosti, besmo razdraga-ni njegovim vazdašnjim raspolože-njem. Besmo utešeni njegovim nasmejanim likom kojim je on uvek više kazao nego što se može rečima izreči. Besmo srečni što ga imamo. I baš kad šmo verovali da treba još više da dade Sokolstvu u svojoj pu-noj zrelosti, sudbina ga istrže iz naših redova i prenese njegovo telo o-vamo pod ovu svetu zemiju, koju je on celoga svog života tako žarko vo- leo. Kažem, prenese telo, ali onaj bodri duh kojega smo poznavali u bratu Duri ostade zadržan u našem duhovnom bicu. Ostade kristalno čist i jasan. Dragi brate Duro, I ljudi i njihova dobra dela zabo-ravljaju se. Ti si u svoni uzburkanom životu činio velike poteze a dobrim delima bio si zadužio nesamo pojedine Ijude več i čitava udruženja i institucije. Pa ipak imao si da čuješ i da otrpiš tešku kritiku baš od onih 0 kojima si najbolje mislio, i možda več ima dosta takvih koji če olako zaboraviti Tvoja trpljenja i Tvoje akcije. Ali, Prosvetna škola Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije, koju si Ti uvek i otvarao i zaključivao i u njoj držao predavanja zapisala Te je neizbrisivim slovima u svoje školske anale. Ona Te kao ustanova nikada nemože zaboraviti. Ti si na njenom bojnom polju pao, jer poslednja Tvoja reč beše izrečena u njoj, što beše 1 Tvoj poslednji sokolski gest. Ne mo-gu Te zaboraviti ni svi dosadašnji tečajci, kojima si uraeo da dadeš o-činski savet, da izazoveš njihov sti-sak pesnice pred nepravdom, da ih pndigneš u nedostižne višine naših sokolskih i nacionalnih lepota. I ako je ovde Tvoj spomenik jedan prelomljeni granit, za sokolsku prosvetu Ti češ ostati i dalje idelani i uzorni stub koji je znao da joj služi nepoko-lebivo. Neka Ti je za to brate Duro izražena sva naša zahvalnost preko ovih mirisnih ruža čiji miriš treba da Ti donese čal* tamo do drugoga sveta naš bratski dah i našu ljubav koju u svojim dušama prema Tebi zadržače-mo sve do našeg, na ovom svetu, zadnjeg časa. - Neka Ti je slava i hvala«. Prisutni kliču: »Slava«, a zatim je na grob položena kita svežeg cveča. Kratkom šutnjom prisutni još jednom odaju počast seni velikog sokolskog borca, posle čega su .se razišli, du-boko dirnuti ovom tužnom manifesta-cijom, ali u srcu i duši odlučni da nastave teški sokolski rad poput pre- , minulih vrednih sokolskih boraca. Свечана прослава 25-годишњице колубар-ске битке У Лазаревцу врше се велике при преме за прославу 25-годишжице Колубарске бнтке, која ће бити одр-жана 1 октобра. У почаст 20.000 по гинулих јунака подиже се Спомен-црква, у коју ће бити сахрањене ко-сти палих бораца. У овој, прослави узеће учешћа сва наци.онална и кул-турна друштва. Iz uprave PRETPROŠLOM BROJU PRILOŽILI SMO ČEKOVNE UPLAT-NICE ZA SLANJE PRETPLATE, PA KAKO IMA JOŠ IZVESTAN BROJ PRETPLATNIKA, KOJI NISU DOZNAČILl DUŽNU PRET-PLATU, MOLIMO IH, DA TO ŠTO PRE UČINE. Таборовање Сокола из Тузле иа Јадрану Многе наше соколске јединице постарале су се, да након рада у Со-коланама, јавних вежби и осталих приредаба, омогуће своме чланству, да кроз вруће летње дане замене вежбаоницу логоровањем у приро-ди, где he прикупнти снаге за но-ви рад. И Тузлански соколи за Mecen дана напустили су своју стал-ну вежбаоницу, па преко Сарајева и Иван планине спустили се на Hame море и задржали се на најлеп-шем месту између Херцегновог и Игала, Топли, да ту у игри песми и сунцу уживају лепоте и чари див-не природе. Долазимо ли возом из Сарајева или зеленике у Топлој, на само' о-бали залива, падају нам у очи не-колико брижљиво подигнутих бе-лих шатора иснред којих се вије југословенска застава, под којом на великој табли између два бронзана сокола стоји: „Табор Соколског друштва Тузла”. Сваког дана већ у 5 часова у овој соколској породици све је на ногама. Лаки и весели, њих око 50 на бро.ју, дечака и де-војчица хитају ка умиваоници, а за-тим после неколико минута у свом вежбаћем оделу одлазе на зборно место где нод командом начелника брата Манојла Влатковића и начел-нице сестре Радојке Лакић, прово-де у игри и вежби до 7 часова. Ни-је изостао ни тенис, пинг-понг и одбојка. После доручка од 8 до 9 часова одржавају се часови идејне школе а од 10 до 12 часова је ку-пање и веслање после чега је за-једнички ручак у пољској трпеза-рији коју су подигли сами соколи. После ручка је обавезан одмор до 16 часова а затим ужина и поново купање и веслање до 18 часова, а онда вечера у 19 часова. Ни таборски лист који се чита за време вечере није изостао. Овај лист има сврху да жигоше недо-статке, мане испаде и пропусте чла-нова. Зато уредници будним оком имају да мотре сваки покрет своје браће н сестара ua када што при-мете одмах унееу у лист који пишу оловком. Лист се радо чита и слу ша, а како многе бпече, носи назив , Пецкало После заједничке шетње до 21 час, сви соколи морају у 22 часа би-ти у постељи под шатором, јер на знак трубе за снавање фењери се race, а логорска стража не пушта унутра никога. Стража је подељена у четири смене, од 21 до 5 часова. Сваке ноћи одређују ее но двоји-ца чланова, а има их који чувену трећу смену издржавају и по каз-ни. Пушка са ваздушним пуњењем морално подиже стражара, али не-ки од њих са пушком о рамену noče и џепну лампу, јер се боје мра-ка. Одзив и лозинка су им име ста-решнне и начелника или назив не-ке вежбаће справе, Тако већ десет дана у једном сталном поретку и дисциплини про-воде свој одмор чланови Тузлан-ског сокола у намери да што више опеку своја млада и снажна тела, којима само још недостаје бакарна боја. Старешина табора инж. Миље-вић Кузман, вели да је потпуно за-довол>ан како са местом тако исто са редом, хигијеном и исхраном у табору, а у току наступајућих дана чланови ће морем приредити излетс у Будву, Котор и Дубровник, док су до данас обишли знаменитости места и ближе околине И. Бајић Vazduhoplovne utakmice škotskih i turistčkih aviona Na ljubljanskom aerodromu zavržene su 6 avgusta ovogodišnje utakmice škotskih i turističkih aviona, kao i avionske demonstracije naše vojske. Na ljubljanskom aerodromu bio je prisutan pretsednik Vlade g. Dragiša Cvetkovič sa ministrima g. g. Rajako-vičem, Bešličem i Kulenovičem, te o-stalim uglednim .ličnostima, pred ko-jinia su objavljeni, rezultati takmiče-nja. Prvu nagradu, prelazni Pehar dar Nj. V. Kneza Namesnika Pavla dobio je zagrebački Oblasni odbor sa avio-nom »Pusmot« kojim je pilotirao Milan Heteni. Zajedno sa ovom nagra-dom zagrebački Oblasni odbor pri-mio je i dužnost da iduče godine priredi ova takmičenja. Drugu nagrada je dobio ljubljanski, treču beogradski Oblasni odbor. Kao najbolji na škol-skom avionu pobedio je aeroklub Ljubljana. Ovim avionom pilotirao je Franc Perdan i time je dobio nagradu Ministarstva vojske i mornarice. Kao najbolji u tačnosti na turistič-kont avionu ocenjen je avion Oblas-uog odbora Beograd (pilot g. Milu-tin Anastasijevič), koji je dobio nagradu Komandanta vazduhoplovstva. Kratke vesti iz našeg Sokolstva Sokolska četa Laverci, Dravska banovina, priredila je prošle nedelje uspelu javnu vežbu. — Ova agilna sokolska četa ima lepo uredeno letnje vežbalište, na kome namerava uvesti električno osvetljenje. Četa če uskoro slaviti 10 godišnjicu rada. Sokoli na ostrvu Vidu. Sokolsko društvo Bosanski Petro- vac, saznavši da se u obližnjim planinama Majevici. Grmeču i Klekovači nalazi na naučnom putovanju po če-tinastim šumama zamenik starešine našeg Saveza br. Dr. Mihailo Grado-jevič, prof. Univerziteta, preko svoga starešine br. Gojka Rakiča i prosveta-ra inž. Mila Pulje pozvalo je br. Gra-dojeviča da u Bos. Petrovcu održi javno predavanje: »O insektima štet-nim za šume i poljoprivredu«. Brat prof. Gradojevič se spremno odazvao, te je 6. avgusta u punoj sali novog so-kolskog doma, koji se upravo dogra-duje, održao interesantno predavanje iz svoje struke, koje su Sokoli, gra-dani i spljaci iz okolnih sela sa najve-čorn pažnjom čitav sat i po slušali. U Bos. Petrovcu gđe su 2/3 Stanovnika naši muslimani, vlada najlepša sloga izmedu njih i pravoslavnih, i u Sokolu su svi na zajedničkom radu za Kralja, narod i Jugoslaviju. * Članovi Sokolskog društva Beograd V, posetili su Kajmakčalan,, gde su se poklonili grobovima heroja, izginulih u borbama na Kajmakčalanu, gde su u spomen kapeli ostavili lepu spo-men plaketu kao znak pažnje mrtvim herojima. Uoči tog pohoda Sokoli su bili gosti sokolskog društva Prilep, koje je u čast beogradskih Sokola priredilo sokolsko veče. Program je bio ispunjen vežbama gostiju. Nastu-pili su i takmičari za Kraljev Mač Br. Vukašin Bivolarevič recitovao je »Pe-vačevu kletvu« u Šantičevom prevodu. Prilepskim sokolima zahvalio se voda puta br. Reljič. Brača iz Beograda posetili su i Sokolsko društvo u Bitolju, gde su takode priredili sokolsko veče, na kojern je sudelovao beogradski orkestar »Čili«. Sokole je toplo pozdravio katolički vojni svešte-nik g. Ante Dujmušič, a zahvalio mu se br. Reljič. * Sokolsko društvo Oštrelj, preko svoga starešine br. Jove Meseldžiča, direktora »Šipada« umolilo je zameni- ka starešine Saveza br. Dr. Mihaila Gradojeviča, da 11 ov. m održi u no-vom sokolskŠm domu u Oštrelju predavanje za Sokole i gradanstvo: »Sokoli zatočnici sveslovenske solidarnosti«. Za ovo predavanje vlada veliko interesovanje kako kod Sokola u O-štrelju, tako i u okolnim kolonijama radnika na području »Šipada«. * Sokolsko društvo iz Sremske Mitroviče, uzeče vidnog učešča u proslavi 25 godišnjice borbe na Čevrnti-ji. gde je poginuo veliki broj Vojni- ka Timočke divizije u borbi sa austri-jancima. Ova proslava, koju priredu-je udruženje Timočana i Krajinaca, održače se 10 septembra uz učestvo-vanje svih nacionalnih društava. Sokolsko društvo iz Sremske Mitroviče podiglo je več ranije na mestu borbe spomenik izginulim herojima. * Sokolsko društvo Požarevac, priredilo je 30 jula izlet svog članstva u manastir Zaovu, gde su srdačno do- čekani od šveštenika, koji su im pn-kazali razne istoriske znamenitosti u inanastiru. * U sokolskom' taboru »šumska ško-la« u Lokama kod Mozirja, održan je 30 jula zbor .biciklista, koji su izvodili redovne vežbe. Učesnike je pozdravio župski načelnik br. Grobelnik i voda »šumske škole« br. Pahor. Ujedno šu održane utakmice u odboj-ci izmedu 6 jedinica. Prvu nagradu dobili su sokoli iz Šoštanja. Istovre-meno .su održana probna gadanja sa zračnom puškom. Svi učesnici, koji taboruju u ovoj »šumskoj školi«, pro-vode vreme u vežbama i korisnim iz-letima. * Sokolsko društvo u Kreki, otpremi- lo je 23 jula 70 dece na letovanje, na pianinu Ozren, blizu čuvenog rnana-stira Ozrena i Državnog dečjeg opo-ravilišta. Letuje se pod 4 šatora. Svaki šator nosi ime znamenitih sokolskih velikana: »šator Miroslava Tir-ša«, »Steve' Žakule«, »Gavrila Principa« i »Miška Jovanoviča«. Sve život-ne namirnice kupuju se direktno od proizvodača. Deca se osečaju odlično, provodeči vreme u zabavi i u raznim sokolskim igrama u savršenoj disciplini i čistoči, o čemu su se na licu mesta uverili izaslanici društvene u-prave. * Sokolsko društvo Šmartno, kod Litije, proslavilo je na svečan način pet godišnjicu svoga opstanka i rada. Na proslavi učestvovali su Sokoli iz svih okolnih jedihica i sokolska muzika iz Trbovlja. Posle prolaska svečanosne povorke kroz mesto govorio je starešina br. Vidic. Napose je pozdravio dolazak pobedničke vrste Ljubljan-skog Sokola, koja je osvojila Kraljev Mač peti puta i delegata župe br. Čotarja. Posle podne je izveden javni nastup sa obimnim programom. Vrsta Ljubljanskog Sokola bila je burno pozdravljena. Nastup je zaključen peva-njern: »Hej Sloveni« i »Pesme sokolskih legij!« Utisci sa puta od Varne do Splita Iz Smirne naš je »Lovčen« plovio po-kraj poluostrva Kara Buruna, te os-trva Chios i Psa.ra, po Egejskom mo-ru u grčku luku Pirej, gde smo se iskrcali 17 jula i podzemnom želez-nicom prešli u Atenu, do Tezeovog hrama. Kada smo jprvi put stupili na ovo sveto tlo, nismo mogli da verujemo realnosti da se doista nalazimo na ovome mestu koje jeste i ostače kolevka kulture i umetnosti pozni-jim vekovima. Več s ovoga mesta očima obuhvataš čitavo svetište — »Akropol«. Što je tu bilo stvoreno doista je veličanstveno, a da nije grčka mitologija samo imaginarna fikcija dokazuju ova vekovna reniek-dela božanstvom inspirisanih prvih muževa stare Helade. Gledajuči ove spomenike, duh te prenosi u ono davno doba stvaranja ovih dela, i ne možeš da povučeš granicu izmedu božanstva i čoveka. Ovi spomenici svedoče o neumrlosti duha i boga u čoveku, a takvi jesu bili oni muževi koji ovo stvoriše. Na podnožju gore nalazi se Tezejev hram s dorskim stupovima. U slrukturi harmoničen i neoštečen, a vekovi ocrtaše ga još naročitom pa-tinom. Podno njega evo iskopina starog Aeropaga. Širokom, moder-nom cestom prelaziš desno u gaj, gde je nekog Sokrat naučavao i utirao temelje svoje filozofije. Poveli su nas u (Nastavak) spilju koja se nalazi podno brežuljka u tome gaju, a za koju se tvrdi da j,e tu Sokrat u tamnici ispio otrov. Penjemo se na Akropolu. Kroz Pro-pileje ulazimo preko mramornih stu-ba, a na santom početku susrečemo neumrlog Fidiju. Evo njegovih relje-fa, ali gde je božica Atina — Nika. — iz slonove kosti, a u zlatnom ruhu? Podnožje je prazno na kojern je nekoč stolovala i dominirala nad morem i kopnom. S druge je strane Erehtej na jonskim stupovima i karijatidama, takode dosta ruševan i oštečen. Kolike li harmonije i lepote u arhitekturi gigantskih oblika dorskih, pa vitkih jonskih stupova! čovečanstvo, kud juriš, zaustavi se, osvrni natrag, da ohrabljeno i poučeno istorijom nastaviš svoju putanju sigurnijim i traj-nijim korakom večnog pomicanja — napred!... Razgledali smo Partenon i obišli ga da vidimo i ostatke Odeona i Dinioni-zijev teatar. Reljefi, mramorna sedala, itd., sve to potseča na slavna dela Eshila, Sofokla, Euripida, koja su ovde pod vedrim nebom bila prikazi-vana. Od Zevsovog hrama preostali su još samo gorostasni korintski stu-povi na mramornom podnožju. A Fi-dijev Zevs? — ostavio je Olimp s pa-dom stare Helade i poneo sobom stvaralačku tajnu starih Grka. O, Homere, hvala ti što si nam o- stavio svoj ep »Uijadu,« koja još i danas opaja čovečanstvo svojorn le-potom i veličinom. Na tvorne se je vrutku inspirisao i naš neumrli učitelj Tyrš. »Mens sana in corpore sa-no« — naše je sokolsko geslo. * Naša je grupa Sokola i Sokolica na »Lovčenu« stigla iz Pireja, oko Peloponeza, te Jonskim morem bez pristajanja u Krf 19 jula. Tu smo pristali s naročitom misijom da odamo do-stojnu poštu našim žrtvama iz svet-skog rata na ostrvu Vidu i u »Plavoj grobnici«. Na pristaništu nas je dočekao naš generalni konzul g. dr. Ilič, te prota g Ljuba Popovič, načelnik verskog o-deljenja Ministarstva Pravde i prota g. Bogdan Petrovič, kojima je po-verena izgradnja i uredenje kostur-nice na Vidu. Tu su nas čekali i venci koje smo ranije naručili, a brača sokoli i dobrovoljci iz Maribora doneli su od kuče i jugoslovensku trobojnici! s posvetom. Prešli smo od-mah motornim čamcima na ostrvo Vid, koje smo več iz daleka opazili. Na njemu je beli inramorni krst, koji potseča putnika, kao mrtva straža na svu Golgotu i tragediju koja se je tu zbila. Piavo Jonsko more o-plakuje to sveto mesto i kao da ču-ješ tajanstven glas iz penušavih valo-va što udaraju o hridi: Putniče zaustavi se, tu ležimo mi znani i neznani heroji daleka od otadžbine svoje za koju smo dali živote naše! — U stoičkom miru, obuzeti svetom po-božnošču saznanja največih žrtava, ot-pevali smo: molitvu. »večnaja pam-jat« i položili venac. Naše suze kru-nile su se na ovo pusto tlo, kuda retko koji putnik zaluta, dok je br. M. Kneževič, zam. star. sokol, župe Novi Sad iz duše govorio polažuči naš sokolski zavet: »Za odbranu i slobodu otadžbine i mi smo pripravni živote naše dati, kao što ste ih vi dali heroji slavni koji počivate tu — daleko od slobodne domovine svoje«. U ime sokola-dobrovoljaca održao je takoder dirljiv govor br. Rado Lenard iz Maribora, a zatim, kao okrepljeni novorn snagorn — »iz grobova slava niče«, — otpevali smo državnu himnu. Ispod krsta nalazi se u gradnji velika bela mramorna kosturnica u ko-joj če počivati večiti san hiljade e-shumiranih znanih i neznanih heroja. G. g. Popovič i Petrovič pokazali su nam spremišta, gde se provizor-no nalazi 1300 limenih sanduka s kostima poznatih žrtava, dok se u vrečama nalaze kosti od 3.000 nepozna-tih. Oni se nadaju da če ove jeseni čitav rad biti dovršen, za koji je naša država votirala milijun i devet stotina hiljada dinara. Uveravali su nas, da je učinjeno sve što se je moglo i eshumirano sve što se je našlo, ali to je tek malen broj od 4.300 što je nadeno, i čije če kosti, počivati u ko-sturnici, a koliko ih je tu pomrlo! (Svršiče še) Dura Paunkovk I ako Ti zemlja mrtvo telo krije, I ako Ti reči ne čujemo više, Sećanje na Tebe izgubljeno nije: U srcu Sokola Tvoje ime piše. Smrt je samo prošta, pobedila telo, Ali duh herojski vekovima živi. Tvoja stara mis'o veliko je delo Kojemu se danas svako redom divi. I kad sunce zade za hridi i more I gusti mrak svuda naokolo pane, Tada se podižu mnoge oči gore 1 čekaju zoru da ponovo svane. Tako i Sokoli, kojima duboko U ranjenoj duši kipi strašna bura, Žele da se rodi jedan novi Soko Kom bi odmah dali svetlo ime Dura. Stanko O. Stankovič Slovačke svečanosti u Bačkom Petrovcu »Matica Slovačka« prireduje velike tradicionalne slovačke narodne svečanosti, koje če se održati od 20 do 21 avgusta u Bačkom Petrovcu, kultur-nom središtu Slovaka u Jugoslaviji. Ove svečanosti uzeče najširi opseg kao nacionalne manifestacije naših Slovaka. Na ovim proslavama, za koje se vrše velike pripreme uzeče učešča, sva slovačka kultruna udru-ženja iz naše zemlje zajedno sa slovaškim Sokolovima. Našem članstvu preporučujemo ovu priredbu. Kako Sušačka „lstina“ iznosi istinu 1 Pored toga što je slet Sokolstva Na Jadranu, koji je održan na Su- aku 17 jula, uspeo u svakom pogledu i što je na sletu uzelo učešča Preko 7.000 Sokola, nedeljni sušački '■st »Istina«, čiji je urednik župnik °sip Blazina, donosi u uvodniku od П jula izmedu ostalog i sledeče »etke: »Sada je ovako! Pogotovo možemo s ponosom t° reči mi na Sušaku. Zato, jer smo bili svjedoci, kako se po- vampireni centralizam u оМЦш леке »viteštine« htio »još jed-П0т« (valjda zadnji put) plasi-Tati na obalama Hrvatskog Primorja. I to haš na nesretno iza-brani datum 16 Vil. Vlakovi (75%) došli, vlakovi pošli. I ta-jac. Kao sove u osvit zore. Centralizem je doživeo zadnji 1> jasko. Na koncu i pravo je tako. Jer to več smrdi i po bezobrazluku, da se par izživjelih ostataka usu-di švrljati po hrvatskoj grudi«. 'sti list nedelju dana ranije u izve-■^taju sa jedne proslave citira govor Jednog narodnog poslanika, koji da Je rekao: »kako su 'neki mislili da ^ 'h Sušak dočekati s batinama, no rvati ne udara ju po lešinama«. Govoreči o povorci prigodom te pro-ave kaže i ovo: »neki Stranci koji ^oga dana imali takode nekakvog Posla, ostali su zapanjeni«. Dalje »I-stina« ističe rad »Gradanske zaštite« °Ja da je držala disciplinu na uli-^ата. Zahvaljuje im, ističuči kako je Usak istupio složan i jak, »na za-r 1 strah »vragom našim«... Znosimo ovaj primer slepe mržnje ez komentara za dokaz kako »I-stina« istinito izveštava svoje čitate-*Je> a kako se gleda na sušački slet Sa> Strane objektivnih ljudi, neka po-®*uži kao dokaz sledeči članak iz su-šačkog lista »Mornar« broj 8, koga ureduje poznati književnik Viktor ^аг Einin. članku je naslov »Neslo-*nivo Sokolstvo«: »Da je ono zaista takvo — to smo prije nekoliko dana ovdje na Sušaku osječali svi, koji smo ostali vjerni slavnoj sokolskoj sveslavenskoj ideji. Kad je ona nepregledna sokolska povorka silazila po Bulvaru u grad, svi smo bili prožeti osje-čajem, da se ono k nama spusta jedna velika snaga, jedna velika misao, jedna neodoljiva moč. 1 jedan program, čist i tvrd, usječen, — program, koji se ne mijenja, kaošto se mijenja-ju politička »načela« i »uvjere- 31 ja«, stranačke »odanosti« i slične fanfaronske petljanije. Soko, -ako je pravi soko, ostat če so-кб, ako mu zemlju stigne i naj-strašnija kataklizma. Iz ruševina če niknut kuče drugog lica i oblika, iziči če ljudi drugih misli i navika. ali Soko če — ako je pravi Sokfl — iziči samo kao Sok6. Kad je buknuo rat, Austrija je najžešču hajku digla na Sokole i na njihove odore, zastave i kalpake. Bilo je sluča-jeva, da su se te dragocjenosti sahranile duboko u zemlji, samo da ne padnu u ruke onih, koji bi ih oskvrnuli. Pa što se dogodilo? Dok su jedni Sokoli na raznim frontovima Saveznika vršili svoju tešku dužnost, njihovi su dru-govi na domu još prije sloma iznosih svoje sokolske odore i zna-kove na sunce i u svakoj zgodi manifestirali svoju radbst zbog iskrsle Jugoslavije. Lijepi, ali i teški dani, u kojima je naše Sokolstvo pokazalo sav svoje prije-gor i svoju požrtvovanost. Sve na svijetu može da dode pod udar sile prilika. Može i da ■dode pod takav udar i Sokolstvo, ali tek što se te prilike uklone, prvi če iz haosa iskrsnuti Sokolovi. Tako je več bilo za pro-žlog rata, tako če biti i za svake onakve katastrofe. Uginut če stranke i strančice, nestat če njihovi kolovode i korteši — dok