Vziudina iniciativa u иасшгсЖммп čadu Rad sokolstva potrebiiiji je nego ikada! . Niko nije veči pristalica jačanja države i ljubavi za državu, nego U je sokolstvo; ali baš zato ono zna, da ne treba od države komotno sve očekivati, niti država, kao administrativna organizacija, može mnogo da učini, ako je ne pomaže ceo narod. Naj man j e se to može u širen ju rodoljubi ja i jačanju nacionalnog osećaja. Oni ko ji se poziva ju na primer au-toritativnih država, u ko jima postoje dirigovani nacionalizmi, zaboravljaju da početak tih pokreta ni je došao odozgo, i da se morao najžešće boriti sa državnom vlasti. Da ni je bilo te početne borbenosti, pitanje je da ti bi ikad došli do uspeha, jer je sve što su izvojevali nakon toga, posledica elana privatne inicijative, koja ih je dovela na vlast. Tamo, naprotiv, gde se pokušalo imitirati stvar, isključivim angažovanjem autoriteta države, došlo je do veštačkih uspeha, ko ji se prvom prilikom ukazu ju kao mehuri od sapunice, ili do otvorenih neuspeha. Protivurečnost je, uostalom, hteti diktirati nacionali-zam odozgo, ako se tvrdi da on znači najdublje narodsko osečanje, da proističe iz najautentičnijih narodskih izvora i da mu je jedini cilj dobro naroda. Ako je nacionalizam taista takav, — A NAŠ SOKOLSKI NACIONALIZAM TO JESTE; i našem narodu nije potreban drugačiji nacionalizam nego takav, — onda ga treba jačati i sprovoditi odozdo, u najbližoj saradnji sa najširim slojevima naroda i sa onim elementima, koji su u najprisnijem dodiru sa tim narodom. Privatna inicijativa tu se, dakle, nameče sama od sebe. Nacionalizam koji operiše samo raspisima i poverijivim nared en jima, može da ima najbolje namere, ali je bez korena. Nacionalizam koji se izživljava u knjiškim frazama velikovaroških kancelarija i klubova, i koji traži uzo-fe izvan svoje zemlje i naroda, kabinetski je i jalov; kao j sve što je nakalemljeno na asfalt, parket i konjunkturu, a ne na toplu grudu rodne zemlje. Samo iz te naše bla-goslovene zemlje, znojem natopljene i krvi ju oplodene, mukotrpne i otporne, praslovenske i prahriščanske, junač-ke j slobodarske, može da iznikne ORIJAŠKI HRAST RO-DOLJUBIVOG I NACIONALNOG OSEĆAJA, NEPOKO-LEBLJIVOG I NEOBORIVOG. I samo na takvom tlu mogu da ga neguju i da ga dovedu do stihijskog elana, koji če sve naše snage preporoditi, oni elementi, koji su u stalnom dodiru sa tom grudom, U KOJE NAROD IMA POVERENJA 1 ČIJE SEME SE NA TOM TLU PRIMA. Nacionalna udruženja i organizacije, ponikle iz naroda su, dakle prve pozvane za taj posao, kao što su bile * rani je, kad a su Narodna odbrana, Četnici, Kolo srpskih sestara, Sokoli itd., u predratnoj Srbiji godinama pripre-mali zanos, koji je prokrčio puteve oslobodilačkoj vojsci; — i kad su, srpsko, hrvatsko i slovenačko sokolstvo, Revolucionarna omladina, Prosveta, Družba Sv. Cirila i Metoda, Pobratimstvo itd., u neoslobodenim krajevima^ Au-strougarske, pod pretnjom tamnica i vešala, spremali puteve osi obod en ju i ujedinjenju. Ljudima, ko jima je do istinskog uspeha države, to je več odavna jasno. Njima je dosta da znaju, KAKVE SJAJ-NE REZULTATE JE DONEO RAD PRIVATNE INICIJATIVE U PROŠLIM VREMEN1MA, pa da vide, da bez pune saradnje državnih faktora sa prokušanim i zato pozvanim nacionalnim organizacijama, ne može da se odneguje ni-kakvo solidno rodoljubi je, te da, bez takve saradnje, i država i njeni upravijači, lišavaju sebe — DESNE RUKE... TO U PRVOM REDU VAZI SA SOKOLSTVO, koje danas pretstavlja najbrojnije, najbolje organizovano i na sve krajeve protegnuto udruženje, sa bogatim tradicijama takvog rada, sa dubokim korenjem u duši naroda, sa prokušanim metodama i smernicama, sa nepogrešivom intu-icijom za svaki glas koji dolazi iz naroda; i što je glavno, sa potpuno akreditovanim poverenjem kod toga naroda. Ne bi li prema torne pretstavljalo krajnju lakomi-s/enosf, da se ne iskoriste napori takvog udruženja; a da i ne govorimo o apsurdnosti, da ga se sprečava u radu i ČUVAJTE JUGOSLAVIJI)! Izlazi svakog petka • Godišnja pretplata 50 din. • Uredništvo i uprava Prestolonaslednikov trg 34 • Adresa za pošiljke: Poštanski pretinac 342 • Telefoni uredništva i uprave 30-866 i 26-105 • Račun Poštanske štedionice br. 57-686 • Oglasi po ceniku • Beograd, 4 oktobar 1940 God. XI • Broj 40 U spomen Viteškog Kralja Ujedinitelja Kroz nekoliko dana, 9 oktobra, navršava se 6 godina od mučeničke smrti VITEŠKOG KRALJA ALEKSANDRA UJEDINITELJA. Još i danas je u svira jugosloven-skim srcima živa bol i tuga, koji su obuzeli našu zemlju na glas o strašnom dogada-ju. Ljubav naroda prema Velikom Vladaru bila je to- lika, da su istoga časa utih-nule sve svade i partijske borbe, pa je čitava zemlja, sve tamo od jadranskih obala i slovenačkih Alpi, pa do najsevernijih krajeva Hrvat-ske i Vojvodine, do srpskog Pomoravlja i Povardarja, skrhana bolom odala puno priznanje velikim državnič-kim vrlinama Kralja Alek- da se na taj način odbacuje pomoč, ko ju drugi uzalud ku-šaju da veštački stvore odozgo. A naj gore od svega bi bilo, kad bi se to veštač-ko stvaranje i kod nas pokušalo; možda zato što naše nacionalne organizacije ostaju uporno kod svoje nezavis-nosti, znajuči vrlo dobro, da jedino time mogu da oču-vaju poverenje u narodu. Jer treba uvideti jednom, da naš narod nije kao što su ostali, i budimo ponosni što nije. On če uvek rado poči za organizacijama koje su ponikle iz njegove sredine i koje su svoj nacionalizam pokazale u vremenima kada je trebalo stradati; dok če naprotiv sačuvati stav krajnjeg nepoverenja prema svemu što mu se nameče izvana, naročito ako je to u znaku konjunkture. NACIONALNI DUH / RODOLJUBLJE SE KOD NAS MOGU ŠIRITI U PRVOM REDU PREKO PROKUŠAN1H NACIONALNIH ORGANIZACIJA 1 BORACA, A POGOTO-VO PREKO SOKOLSTVA! Svesno toga, sokolstvo če svoj rad nastaviti dvostrukom snagom, bez obzira na one koji to neče da vide. Uvereni smo, medutim, da bi rezultat bio daleko jači, kad bi se državna i privatna inicijativa svih organizacija koordinirale i kad bi se tim organizacijama poklonilo poverenje, koga su svojim radom zaslužile, umesto da se njihova delatnost ometa. sandra, Njegovom retkom junaštvu i neuporedivom ro-Joljublju, i Njegovoj ljubavi za najšire narodne sloje-ve. Čitava zemlja je osetila, šta je u tom trenutku izgubila i svi pravi rodoljubi su razumeli, koliko je, nakon takvog gubitka, potrebno da se narodni redovi još više zbiju, te da sve što je če-stito i svesno pregne na konstruktivan rad. Sokolstvo je to shvatilo bolje od ikoga, jer je, kao nikoja naša organizacija, bilo obasuto plemenitom brigom i ljubavlju Viteškog Kralja; i jer je kao jedan čovek bilo spremno da sara-duje u Njegovom životnom delu, u izgradivanju snažne, zadovoljne, napredne i je-dinstvene Jugoslavije! Zato se sokolstvo svake godine na ovaj žalosni dan seča Ve-likog Kralja, i zato sve sokolske jedinice odaju počast Njegovoj nezaboravnoj us-pomeni. Naše župe, društva i čete okupiče se toga dana na komemorativne sednice, da bi obnovili sečanja na VELIKOG KRALJA I UČITELJA, i da bi potsetili na nje-govu istorisku poruku, upu-čenu Sokolima, i onu drugu, upučenu celom narodu, u času smrti. Treba se setiti toga dana, da je SOKOLSKA PETROVA PETOLJETKA O-DUŽENJE DUGA MUČENIČ-KOM KRAUU, i da je ostalo još samo nepuna godina da se izvrše svi radovi u SPP. Medutim, najbolji način da se svaki gradanin i Soko potseti na velike ideje Viteškog Kralja, dat je odlukom Saveza SKJ, da izda KNJIŽI-CU SA PROBRANIM MISLIMA KRALJEVIM i da je da-de uz minimalnu cenu od jedan dinar. Ta knjižica je več poslata, pa očekujemo da če župe preduzeti sve, da ona prodre u najšire sokolske i narodne redove. Ovaj pravi nacionalni katehizis treba da se nade 9 oktobra u što ve-čem broju primeraka u sokolskim i narodnim redovi-ma. Slava Kralju Ujedinitelju! KRALJEV ROĐENDAN U ŽUPI SKOPLJE Sokolsko društvo Veles proslavilo je Kraljev rođendan sa svojih 350 članova najsvečanije. U-oči dana priredena je bakljada, a na sam praznik svečana sedni-ca. — I u ostalim jedinicama župe Skoplje proslave su obavlje-ne svečano i sa uspehom. Дивошани су житом и кукурузом сазидали соколски дом! Нсииг ј&дљљџ&ибб ц&сшмвсшм* сблирајшг са сбкллсш&вм Њ. Нр. Вис. Ннез Намесник новим официрима 1 октобра обављена је у Бео-граду свечаност производства свршених питомаца 66 класе ни-же школе Војне академије, за-тим 14 класе ниже школе Ин-тендантске академије и 1 класе Ваздухопловне академије, за о-фицире наше храбре југословен-ске војске. Свечаност је обав-љена у присуству Н>. Кр. Вис. Кнеза Намесника Павла и нај-виших војних старешина. 'Гом приликом је Квез Намесник Пав-ле новим официрима наше вој-ске одржао врло значајан родо-љубив говор, у коме је истакао, да је дошао да подели »ихову радост, приликом овог свечаног чина. Кнез Намесник је казао: „Свн ми полажемо у вао ве-лике наде и Краљ и народ и Отаџбина. Ви од данас поста-јете вође нашег оружаног на-рода, браниоци његОвог права и слободе и носиоци старе славе и величине. Због вашег старешинског положаја у на-шо] народној војсаи вас мо-рају Да красе највеће војнич-ке врлине од данас па до кра-ја ваше војничке каријере н живота. Ви треба да знате, да због тога што сте воћи нао-ружаног народа и униформи-сани, ви сте увек, свуда и на сваком месту, на служби. Увек вас гдеда и осматра народно око, јер сте ви најбољи н«е-гови синови — његова узда-ница“. Нз. Кр. Вис. Кнез Намесник |Тавле подвукао је затим врли-не које треба да красе наше о-фицире, у идеалној служби пре-Ма Крал>у, народу и отаџбини, а које треба усавршавати сва-кодневним радом и васпитањем. Свој говор је Н>. Кр. Вис. Кнез Намесник Павле завршио речима: „Ја сам убеђен да ћете ви бити достојни наследниии сво-јих славних другова који су створили ову нашу велнку О-таџбину и својим патриотиз-мом и јуначком смрћу обсле-лежили пут славе којим ви по-ново треба данас да поћете и да идете. У то име нема вам је cpehan првн офииирски чигн!“ Дивош, лепо сремско село у подножју Фрушке rope, било је прошле недел>е необично свеча-но: после многих мука и напо-ра мештани су успели да украсе своје село новим сколским до-мом. На освећење тога дома свет се сакупио са свих страна, а свечаност су увећали својим присуством и гости из Београда, Митровице и Шида. У име Савеза сокола свечано-сти је присуствовао генерал у пензији брат Љуба Максимовић; затим командант Митровице пуковинк r. Марковић; нзасланик жупе итд. Дивошани су прире-дили леп дочек, а домови су би-ли искићени заставама и цвећем. Цело село се окупило пред но-вим домом, у коме је била ор-ганизована соколска изложба дечијих радова из целога среза. Разни цртежи, књиге и ручни радови — међу њима неки нео-бично успели — украшавали су зидове дома. Свечаност je у недељу отпо-чела богослужењем. Велика по-ворка Сокола и мештана врати-ла се затим из цркве, док су кроз село одјекивали пуцњи прангија. Пред домом, на по-часној трибини, заузели су ме-ста, делегати, а етарешина чете, Борисављевић, изнео је истори-јат грађења дома и захвалио свима који су томе допринели. Мештани нису ииали новаца, а-ли су прилагали жито, кукуруз н остале производе, да би нај* зад имали свој дои. Сада оста-је само да се омалтерише ш о-кречи. Бр. Максимовић, изасланик Савеза Сокола, био је нарочи-то топло поздрављен. „Чврсто збијени у редове, рекао је из-међу осталога, говорећи о да-нашњем соколству, истуримо сложно груди и узвикнимо сви-ма: Само преко нас мртвих мо-жете прећи!!!" Свој говор бр. Максимовић је завршио клица-њем Њ. В. Крал.у Петру 11, на што је, уз непрестано клицање, хор српско црквене општине из Митровице, отпевао химну. У име соколске жупе Београд говорно је бр. Дамљановић, ди-ректор гимназије из Митровице. Затим су се ређали говорници: г. Веселиновић у име министра пољопривреде, старешине со-колских друштава Шид Бабић, и Митровице Рашић и др. Све-чаност је завршена малии про-грамом, а затии је гостима сер-виран ручак. За време ручка извршено је сечење славског колача; затим је одржзно неколико говора. Народ је нарочито спонтано и дуго поздравио говор пуковни-ка Марковића и генерала Мак-симовића, који је у своме гово-ру живо евоцирао успомеве из Светског рата. Дирнути пажњом бр. Макси* мовића, захвални Дивошани су, следујући примеру вароши Ру* ме, изабрали бр. Максимовића за почасног граћанина Дивоша. По подне је настало народно весеље. Већ у прошлом броју смо ја-вили, да је Савет патриотских ратничких и витешких организа-ција упутио Савезу Сокола К-Ј., посланицу, у којој му изра-жава своју пуну подршку у бор-би коју су непријатељи сокол-ства повели против њега, и у којој се истиче непоколебљива вера у победу наше националне мисли. Мада је у Савету учла-њено преко 30 најугледнијих на-ших националних организација, ипак се поједине од к>их нису задовољиле посланицом Савета, већ су и засебно хтеле да по-кажу сагласност са соколством и поуздање у соколство, те да изразе своју приправност да најодлучније стану уз соколство у његовој борби за заједничке идеале. Соколство може да бу-де поносно на ове гласове оп-штег признан>а, па Савез Соко-ла изриче и овим путем тим ор-ганнзацијама своју најсрдачнију захвалност. Њихово прнзнање и њихова потпора даће сокол-ству још већег подстрека за рад и за одлуку, да ни пред чијим претњама и нападајима не оду-стаце од своје борбе, којој је једини циљ: добро Краља, на-рода и отаџбине. Савез Сокола је примио нај-пре од Удружења резервних подофнцира срдачно и значајно писмо, у коие се изражава чу-ђење, што се може неко да Habe у нашој земљи, који спреча-ва рад тако родол>убиве opra-низације као што је соколство. У писму се каже: „Високо патрибтска 'и пчцч.п-нална делатност Савезл сокола наше земље учвршћује нас у rou уверсњу, да у иашој зенљи uo-стоји један велики и здрззп иа-ционални покрет, са којим ии резервчп подофицири можемо заједнички да идемо путем, ко-јим се једино може и uopa да »-де у пационалним стремљењима и прегнућина за добро Краља в Отаџбине; са којим чожемо да исповедамо заједно национално веровањс. Зато је сваки удар на• нет соколству и његовој идеји, задат и нама, и у одбрани ћемо стајатн заједно." Југословенскн културни клуб је упутио Савезу Сокола писмо, у коме се каже: „Тврдо смо убебедд, да никад соколски рад на јачањУ борбене отпорности националног и државног организиа није би° кориснији и потребнији него У овчм немирним часовииа данаш-њице, када се читава Европа превија у судбоноснии грчевима. Надамо се да he сви одговорни чиииоци државног и национал• ног живота увидсти, колики је значај соколства, баш у овим ча-совима, каогод што смо увере-ни да he соколство, као и до са-да, читав свој рад прожимати о-сеНањем самопрегорне предано-сти Народу и Краљу". Коло српских сестара је Са- везу упутило писмо, у коме мо-ли управу Савеза, да „верује У искрена осећања Кола српских сестара према великом нааио* налном раду соколства, за до-бро отаџбине"; — а Удружење ннвалида упутило нам је писмо, у коме се каже, да се „у својој борби можемо потпуно ослони-ти на организацију Удружење инвалида, која веома цени бор-бу соколства за добро Краља и отаџбине". Немци у Југославији „Обзор“ јавља, да маџарски и немачки листови у Бачкој исти' чу задовољство, што је влада У4 довољида жељама немачке и ма-џарске мањине у погледу уки-дања уредбе о ограничењу куп-ње и продаје некретннна, у no« граничном територију. Исто та-ко немачки листови у Југосла-вији истичу своје задовољство, што сада има у нашој држави пет немачких средњих школа. Загребачке „Новосги* јављају. да филмско предузеће „Свије* тлотон", које је у вези са не^ мачким филмским предузећима, намерава у разним варошима ЈУ* гославије, у провинцији, купИ'' ти неколико кинематографа за приказивање немачких култур* них, новинских и поучних Фијк мова. Предузеће располаже са б тонфилмских апаратура, које he приказивати те филмове и по школама, у нашии селима. Богдан Р. Рнствћ 'Ш' 4 ' • -> • Sa utakmice u košarci u Borovtt: Вг. Belajčić I Maksimovič j sestra M. šepa na tribini Смрт Краља Длександра — Сцена— Сцена празна са црним засто-рои у дну. На црнини застора се беласа уз сам застор поставље-на биста Краља Александра на постоље високо 120—150. Сцена је тамна. Иза сцене се чују ry-сле које гуслају најпре јаче, па сасвим тихо, а иза сцене хор (или добра реиитаторка, ако не-ма хора) рецитује: Бога цолн Југовнћа мајка Да јој Бог да очи соколове И бијела крила лабудова Да одлети на Косово равно И да види девет Југовића И десетог старог Југ Богдана. LLIto молила Бога домолила Бог јој дао очи соволове и бијела крнла лабудова Она лети на Косово равно Мртвих нађе девет ЈуговиИа И десетог старог Југ Богдана И ввше њих девет бојинх копља На копљима девет соколова Око копља дсвет добрих коња А поред њих девст љутих лава. Тад завришта девет добрих коња А залаја девет љутих лава А заклвкта девет соколова И ту uajка тврда срца била Да од срца сузе не пустила. Пак се врати двору бијсломе. Сцена се расветљава мало по мало за време горњег рецита-татива а онда улазе на сцену девет чланииа одевених у ирни- ну и изводе вежбе састављене од покрета који изражавају бол и нарицање. Хор (одн. рецита-торка) наставља са рецитовањем које чланице изражавају no-кретом. Закукало девет удовица Заплакало дсвет сиротица Завриштало девет добрих коња Закликтало девет соколова И ту мајка гврда срца била Да од срца сузе не пустила Али лете два врана гаврана Крвава им крнла до рамена На кљунове бјела пјена тргла Они носе руку од јунака Бацају је у криоце мајцн Узе руку Југовића иајка Окретала превртала н>оме Па Је руци тихо беседила: Ту чланице задржавају покрет и у једном ставу чекају МаЈку Луговића ко.ја приступа бисти КраљевоЈ и нежно је грлећи ro-вори речи: Moja руко злаћана јабуво Где си расла где си устџ/нуга А расла си на криоцу моие Устргнута на Косову равном. Затим се наставља рецитова-н>е а чланице настављају са од-говарајућим покретима. — Сце-на се полако замрачује. Ал ту мајка одолет ие нзгла Препуче јој срце у груднна За својије' левег Југовића И десетим старии Југ Богдааом. Југовића МаЈка се сруши крај бисте. Чланице у покрету спу-штају се на колена и ничице падају земљи са стране сцене. Сцена је мрачна. Иза сцене се чује молитва, хорал, одн. један део неког посмртног марша. По-мрчкна се искоришћава да се Мајка Југовића и биста непри-метно уклоне са сиене кроз за-стор у позаднни. За то време су иза застора припремљене две групе Сокола, нараштајаца и деце. У средини је у белини Мајка Југославија са широком југословенском тробојком преко прса. За све то време гусле свв јаче и јаче гуслају. Сцена се одједном расветли. Чланиие се дижу и пруже руке, бодро и весело према Мајии Ју-гославији која се појављује из-меНу застора на малом подију-му, управо на место где је ста-јала биста. Мајка Југослввија говори: Не плачите иоЈе чиле свстре Ак' и јесу погинули ждрали Осталн су тићи соколићи Наше племе изуирети nehe Наши двори пусти остат uehe Паде ждрале Александра Краље Бог нам даде ruha сокодиБа Петра Другог Карађорђевића Отаџбини даде боље дане Бог је чува а Соколи браие. Ha те речи иза Мајке Југосла« вије размиче се застор рза кога се појављује група сокола и со* колића са сликама Краља Петра II и Краља Александра^ оружани соколи, и соколи сељаци. У истн мах музика нли хор интонирз задњу строфу химне: „Краља Петра Боже храва Моли Ти се сав наш poj', Завеса гтада. J esi H ispunio ček, priložen u prošlom broju, » poslao pretplatu ?! Чувајмо Југославију! Сонолска расматрања поводом 9 октобра Кадгод нам долази Видовдан ми се сећамо на несрећу, ко-ja нас je задесила на Косову, 1389 године. Тај пораз нас је потеећао на одмазду и давао нам потстрека за ослобођење и уједињење. Он нас потссћа и на оне тешке речи Цара Ла-аара, којима је проклео оног, ко не дође у бој на Коеово, а које опо.мињу нас на дужно-сти које имамо према народу и отаџбини. Прошло је много векова и година, а речи Цара Лазара остале су увек актуел-нв у односу према будућно-сти. Ми смо савременици овог до-ба преживели још један тежак Догађај, а тај је био страшна Марсељска трагедија, која нам Ј0 уклонила један драгоцени живот, који је светлио не само нашем народу него целом чо-вечанству. Та,ј угашени живот био је живот Краља Уједините-ља, оног Краља воји је извр-П1ИО косовску одмазду и оства-Рио наше национадне идеале. Цар Лазар оставио нам је речи к'оје су нас вечито опомињале на одмазду, а Краљ Ујединл-тељ оста.вио нам је речи, воје које нам не казују ништа ма-н>е од речи Цара, Лазара. Те Речи јес.у: „Чувајте Југосла- вију!” То су само две рвчи, али су У н>има многобројне опомвне на ДУжности, ко.је треба да врши-МО за добро и корист народа и °таџбине. У данашњим тешким приликама оне треба да нам Суду свв и сва. Готово да се налазимо у времену када тре-ба да поновимо клетву Цара Лазара. Соколство, верно и одано свом народу и својој Држави, унело je те две речи У своју идеологију и сав свој Рад разви.ја у духу тих речи. Те две рвчи мртвог Краља је-СУ живи ап-ел, који треба ду-боко у свано срце да продре, данас више нвго икада. Соколство до крајњих грани-5а спроводи радом својим с-ми-сао тих знаменитих рвчи Кра-ља Ујединитеља. Оно чува 3Дравл>е. Негује лепоту тела, сРедствима које нам пружа мај-Ка природа, а та су: ваздух, Б°да и сунце. Та три елемента Исворишћују ce у ооколству да имамо здрав и крепадс народ, којн he чинити здраву и јаку Југославију. Соколство чува морал. Cse mro je лепо, све што је благо-Родно, све што је узвитено и племенитс!, жели оно да по-стигне. Римско царство је не-кад било силно и моћно, али Када се морал пољуљао, пољу-љало се и царство, пало је и пРОпало. Није мерило за један народ колики је, него какав је, Данас, ка,да се тблико говори 0 Декаденси морала, треба да нас што више речи Краља Ује-Дннитеља опомишу да га чува-Мо< јер „Чувајте Југославију" 311 ачи и чувајте част и образ Варода, из кога сте поникли. Лепо наш народ каже: „Боље Часно умрети, него с.рамно жи-Вети”, а кроз уста Мајке Јевро-симе кажв још и овог „Боље Ти Је изгубити главу, него сво-ЈУ огрнјешити душу”. И стога, Свакн појединац, који морал ПоДређује својим личним инте-Росима, руши државу и заслу-*УЈе назив издајице. Чувајмо м°Рал, јер њиме чувамо Југо-славију, Ham народ каже: „Држи ред, РеД држи свет!” — па кад ред ДРжн евет, то је онда један од главних услова, који нам је по-тРебан да очувамо евоју др-Жаву. Ако чувамо њега, чува-Мо и Југославију. Соиолотво пРедн,ачи у чувању реда и Дисциплине, и учи нас да их свугде примењујемо. Наше да-нашње друштво нажалост оби-лује људима, који себи уобра-жавају да они не морају што други, и тиме ометају општи ред којн за сваког једнако вре-ди. А тамо где нема дисцнпли-не мора да иде све суноврат. Ми можемо бнти храбри и има-ти најсавргаенија средства за одбрану звмл>е и нације, али ако нема дисцнплине, која ће одредити сваког на својз место, све нам то ништа не вреди. Не заповест, него свеот о потреби реда и дисциплине треба, да нас управља у свакоме послу. Чувајући ред и дисциплину, чува се и Југославија, и тако ce испуњава свети аманет Кра-ља Ујединитеља, Наше традиције и наше те-ковине чувајмо, јер ако њих чувамо, чувамо и Југославију. Није то модбрнизам одба.цива-ти своје, а ићи за туђим. То је издаја. Изгледа да ce таква појава код нао већ у прилич-ној мери запажа. Све наше те-ковине стваране су морем кр-ви. Ми не СМ0МО бити покоље-ње, које је наслвдило' један му-ком стечени капитал, па да на том капиталу благу.јо и ужива, него све тековине треба да сматрамо као непривоснов&ну главницу, на којој треба даље да домећемо и дограђујемо. Чувајмо патрж)тиззм, аво же-лимо да очувамо Југославију. Великв и големе жргве билв су резултат прекаљвног па.трио-тизма нашег. Далеко су и ши-роко расвјане кооти напгах си-нова, те ако бисмо ишли за праксом неког „животног про-стора”, онда бисмо моглн рећи, да је наш животни ггростор да-леко већи и шири, него пгго га заузимамо, и да овај на којем се налазимо, не сме и не може бити ни за чији интерес ни стопе окрњен. И патриотизам нам је данас више потребан него што је ивад био, али не лажни патриотизам којим се неки служе за свој лични ин-терес, него онај воји нас чинн спремнима, да подноскмо и нај-теже жртве. Ми ћемо данас наићи на мно-ге и многе разочаране у свом патриогизму. Криво нам је да се гомилају милијуни у каса-ма појединаца, место да иду државн, да на тај начин она створи боље и повољније усло-ве за живот целокупне за.једни-це. Али баш зато трвба да нам патриотизам остане очуван, jep само помоћу њега моћи ћемо да отклонимо све нбгативне по-јаве, за које не смемо бадати вривицу на државу, него на неваљале л>уде, па настојати да се таквих људи решимо. Со-колство жели да створи људе чаене, ваљане и родољубиве, под геслом: „Отаџбина нзна.д свега!’ 'Тако ћемо очувати Ју-гославију и испунити аманет Краља Уједишггеља.. ЧуваТи двцу, значи чувати Југославију. На 1ћима почива сва њ»на будућност. Страна пропаганда ради свим силама да нам децу удаљи од свега, што је уско повезано с нацио-налним обележјима и ос-обина-ма нашег народа. Биоскопи с разним Миксовима, Џековима и Џемсовима; литература са стриповима и јунацима Мигки-јем, Нлутоном, Попајем и Оли-вом; музика са шлагерима и игре с палеглајима, фоксовнма и танговима, удаљују нам о-младину од свога прага и пе-њу је на лифтове неких илу-зорних палата, у војима се на-ционално сурвава и пада. Со-колство се труди да прикупи омладину у своје гнездо, да је учини отпорном против свих тих појава, којв потичу из ту- ђих врела, a с тенденшфм, да је национално олабаве и осла-бе. Чува.кмо децу, — сачуваће-мо и Југославију. Према свему изложеном, кад кажемо „Чувајмо соколство”, онда тим речима у пуној мери желнмо да се одужимо а.чане-ту Краља Ујсдинитеља, и зато на дан његове мученичке емр-ти те речи нарочито истичемо. Истичемо их, да добро продру у уши оних који га мрко гле-дају. Зато вам казујемо: Чу-вајте соколство”, јер оно чува народно здравље, чува морал, чува ред и дисциплину, чува традиције и твкоеине наше, чу-ва патриотизам и чува нашу децу, уздзницу наше народне будуНности. А када се све то чува, чува се и Југославија. Верујемо да се у души свих добрих Југословена, на дан му-ченичке смрти Краља Уједини-теља, јавља ове мисли. Јован Удицки ОсаЦи Шисшки- U nepovrat ide vreme i godine nekud beže, Ali živa uspomena na Tebe nas uvek veže. Pa i ovog devetoga, oktobarskog tužnog dana zakrvarit Tvorne rodu u srcu če stara rana... I usta če šaptat naša: „Slava Tebi Neumrli; Tvorne grobu Jugosloven u duhu če vek da hrti. Ti osveti sve Heroje, od Kosova do Soluna, Zato Tebi čelo resi večne slave zlatna kruna! Opienac jc naša Meka, naš se zavet tu obnavlja: Sledičemo Tvoj amanet, — Soko njeg ne zaboravlja! Svi čemo pre izginuti, neg' otstupiti sa branika, Ove zemlje, — čija snaga jača jeste od Čelika! Živeti če Delo Tvoje dok je sveta i vremena, Dokle bude zemlje ove i jednog Jugoslovena! Jer mi sad smo okupljeni oko Tvoga Prvog Sina, koga ljubi ceo narod, koga slavi Otadžbina. I kojom se danas gromko tužni poklic svud prolama: „Ne plašimo ničega se, Aleksandrov Sin je s nama! Tebi slava, Tebi hvala, Viteze i Mučeniče! Petar Mladi neka živi— jugoslavski narod kliče! J. M. MREŽNIČKI Lepa sokolska svečanost na dobrovoljačkom naselju u Novoj Crvenki Mala napredna dobrovoljačka naseobina Nova Crvenka, četiri kilometara udal.jena od stare Cr-venke, imata je u nedelju 29. o. m. lepu sokolsku svečanost. Ta-mošnja sokolska četa, koja je du- ke na ovom lepom poslu. Izasla-nik župe Novi Sad br. dr. Bujić, sam dobrovoljac, evocirao je do-brovoljcima uspomene iz dobro-voljačkog života i pozdravio ih u ime župe. Zatim je uzeo reč iza- no su iznenadile prisutne odličnim izvodenjem svojih tačaka u ko-jima su pokazale i inteligentno shvatanje i retku tehničku zrelost. Diletanti društva Crvenka bili su to veče više od diletanata. Sve u svemu svečanost je pokazala i visoku sokolsku svest i odlič-nu organizacionu sposobnost sokola u tome kraju. Lep je utisak ostavila prisna saradnja sokola u tome kraju. Na svečanosti su se našli sokoli iz Starog Sivca koji su došli u po* vorci sa 12 konjanika i 40 bicikti-sta iz udaljenosti od nekoliko ki-« i lometara predvodeni od fanfare ; naraštajaca Sok. društva Kula. So« i kolski džez iz Crvenke razveselja« | vao je omladinu celo posle podne 'sviranjem narodnih kola i pesama. Odličan utisak ostavio je perački zbor „Isa Bajič" iz Kule. Kum zastave ljubi zastavu prili kom predaje; u ovalu: starešina čete pozdravlja goste; delegati i sokolska omladina ša i pokretač celokupnog rada na unapredenju kolonije, osvetila je toga dana zastavu koju je da-rovao četi poznati beogradski pri-vrednik, g. Petar Bablć. Svečanost je otpočela bogosluženjem, a zatim je izvršeno osvečenje zastave, posle čega je održao sveštenik, g. Apostolovič narodu lep patriotski govor, veličajuči sokolstvo i nje-govu misiju u sadašnjosti: „Nema nacionalne organizacije koja je danas narodu milija i bliža njegovom srcu i duši nego što je sokolska. Stoga je čitav narod danas usko povezan sa sokolstvom i sve što se učini sokolstvu učini se narodu, bilo to dobro ili zlo." Patriotske reči ovog narodnog sveštenika ostavile su dobar utisak na sav okupljeni narod. Posle toga je sveštenik predao zastavu kumu i darodavcu g. Petru Babiču, koji je uz nekoliko toplih, bira-nih reči predao starešini br. Filipu Cuzini, a ovaj je predao zastavni-ku koji je položio prepisani zavet. Starešina je posle toga pročitao pozdravni telegram Nj. V. Kralju Petru II što je dalo povoda burnim ovacijama za Kralja i Kraljevski dom. Iza toga je uzeo reč izaslanik episkopa g. Irineja, prota g. Pavle Kovačevič koji je izrazio svoje zadovoljstvo što vidi vrle naseljeni- slanik Saveza sokola, glavni sekretar br. Radmilo Grdič koji je u podužem govoru istaknuo potrebu snaženja vere i suzbijanja defe-tističke malodušnosti. Ukazao je da su izvori vere i moralne snage u narodu, naročito u ovom lepom odabiru kakav pretstavlja ova naseobina i njeni naseljenici iz kremenitih i ognjevitih krajeva Hercegovine, Bosne, Crne Gore i Like. Mesni učitelj i prosvetar čete br. Radunovič je na koncu održao vrlo lepo predavanje o sokolstvu i o značenju zastave. Svečanost je završena pevanjem sokolske himne »Oj Sloveni«. Pored pomenu-tih izaslanika svečanosti je pri-sustvovao i izaslanik Bana, sreski načelnik g. Dragutin Lazič. Posle svečanosti izvršen je defi-le pred zastavom a onda je prire-den u Prosvetnom domu zajednič-ki ručak. Zamenik starešine matič-nog društva Crvenka održao je zdravicu za zdravlje i dug život Nj. V. Kralja i za napredak celog Kraljevskog doma, br. Radunovič je pozdravio vredne Novo-crvenča-ne a onda su se redale tople i ro-doljubive zdravice. Na veče je o-držana vrlo uspela, odlično pose-čena akademija. Na akademiji su održali lepe govore brača Bedekovič, Guzina, kum zastave i prosvetar društva Crvenka. Naraštajke sokolskog društva Crvenka prijat- Њ. B. Краљ на војним вежбама Н>. В. КРАЉ ПЕТАР II, СА Њ. КР. ВИС. КНЕЗОМ АЛЕК-САНДРОМ, у пратњи Свог ry-вернера, армијског генерала г« Косића, присуствовао је проих-лог четвртка војним вежбама прелажења трупа преко Саве, које су одржане на Чукарици, у Веограду. Њ. В. Краљ посматрао је ове вежбе са видним интере-совањем, изразивши Своје задо-вољство на успешном раду вој-них јединица. МИНИСТАР Г. ПАНТИЋ ЗА СОКО У ПОЖАРЕВЦУ Министар за физичко васпи-тање народа, r. Душан ГТантић, посетио је 21 пр. м., Соколско друштво Пожаревац, где га је у соколани дочекало постројено чланство са музиком и заставом, као и управом друштва, у име кога je r. министра поздравио старешина, Др. Јаковљевић, а једна нараштајка предала букет цвећа. Министар Д. Пантић за-хвалио се срдачним речима, по-звавши соколе да увек оуду вернн својим идеалима и да се угледају у наше старе витезове и јунаке. Говор министра Пан-тића био је топло поздрављен. Старешина друштва захвалио се г. министру најсрдачније на no-моНн од 50.000 динара, указаној друштву. Utakmice u košarci za prvenstvo Saveza SKJ. u Borovu r Prošte nedelje održane sii prve 'utakmice za prvenstvo Saveza Sokola K. J. u košarci, u Borovu. Več ove prve utakmice su pokazale da je košarka igra, koja če osvojiti sve sokolske vežbaonice, jer ispoljuje sve vrline i sposobnosti kako pojedinaca, tako i cele vrste. Sokolstvo je ponovo dokazalo svoju spremnost i razumevanje za nove tekovine telesnog vežbanja, uvadanjem košarke u svoj telesno vaspitni program. Na počasnoj tribini bili su zame-nik starešine, brat dr. Vladimir Be-lajčič, načelnik, Ivan Kovač, zame-nica načelnice, sestra Milica Šepa, zamenik načelnika, brat Branko Polič, starešina društva Borovo, brat Tomo Maksimovič, sa članovima uprave. — Priredba su nadmočni prvaci u svim tak-mičarskim igrama, koje se gaje u sokolskim redovima. Kod mu-škog naraštaja istakle su se iz-jednačene vrste Beograda i Zagreba, tako da je zagrebčanima tek u drugom poluvremenu uspelo da savladaju borbene beo-gradske naraštajce. Kod ženskog naraštaja premočno je pobedila zagrebačka vrsta. Kod obih vrsta videlo se dosta početničkih gre-šaka. Članice su bile nešto bolje, te- je u uzbudljivoj borbi pobedila vrsta beogradskih sokolica. Takmičenje je organizovano u vodstvu Načelništva Saveza SKJ, uz obilnu pomoč sokolskog društva Borovo. Proteklo je u naj-boljem redu, a na završetku je, uz sudelovanje sviju takmičara, u Borovu savezni tečaj za ko-šarku i odbojku. Na tečaju je bilo 33 lica iz raznih župa. Tečaj je vodio brat Zdenko Pavič, pročelnik za takmičarske igre pri načelništvu Saveza SKJ, uz pomoč saveznih prednjaka, brače Rafaela Bana i Marijana Mar-žana. 30 septembra održani su u Borovu ispiti za savezne sudije košarke, kojima je pristupilo 10 kandidata. Zadovoljilo je 8 kandidata. Marijan Maržan ШЦј • : k Pobedničko odeljenje članova Sokola Zagreb U je počela pozdravom i dizanjem državne zastave, te sviranjem državne himne. Počasnu četu kod zastave dalo je sokolsko društvo Borovo. U ime Saveza SKJ po-zdravio je takmičare brat dr. Belajčić, koji je istakao značaj borbenosti i viteštva kod sokolskih utakmica, u vezi sa narod-noodbranbenim radom, koji je sada najvažniji. Lepo je bilo videti grupu od 170 mladih Sokola i Sokolica, kako nastupaju, spremni za bor-bu. Nastupile su župe: Beograd, Karlovac, Osijek, Petrovgrad, Sarajevo, Sušak I Zagreb. Su-dili su savezni sudije, brača Pavič Zdenko, ing. Stefanini Božo, Rapajič Josip, Bingula Josip i Radovanovič Setimir. Tehnički rezultati utakmica zadovoljavaju i dokazuju da je košarka več mnogo napredovala u sokolskim redovima: Članovi: I kolo: Karlovac—Petrovgrad 10:8; Zagreb—Karlovac 59:12; Zagreb—Petrovgrad 61:6. 11 kolo: Sušak—Osijek 48:6; Beograd—Osijek 40:8; Sušak— Beograd 31:23. Finale članova: Zagreb—Sušak 45:12. Muški narastaj: 1 kolo: Petrov-grad—Sarajevo 36:2; Zagreb—Sarajevo 41:1; Zagreb—Petrovgrad 14:9. II kolo: Beograd — Karlovac 16:6. Finale naraštaja: Zagreb—Beograd 16:9. Članice: Beograd—Zagreb 2:0. Ženski narastaj: Zagreb—Beograd 20:0. Najteže i najlepše borbe bile su kod članova. Uzbudljiva i tehnički lepa bila ie borba Beograda i Sušaka za ulazak u finale pa je pobedila vrsta dosadašnjeg prvaka, sokolskog društva Zagreb II, sa ubedljivim rezultatom i tehnički doteranom i lepom ig-rom, vrlo dobre Sušačane. Zagrebčani su se pokazali dostojni da nose naslov prvaka. Nakon pobede u odbojci na me- dužupskim utakmicama u Beogradu, 22 septembra o. g., nad vrlo dobrim vrstama Ljubljane i dosadašnjeg prvaka Maribora, pokazali su zagrebački sokoli, da obavljena svečanost spuštanja državne zastave uz pevanje himne »Oj Slovenit. Za pobedničku vrstu članova poklonio je, brat Tomo Maksimovič, starešina društva Borovo, prelazni pehar. Zamenik starešine, brat dr. Belajčič i načelnik brat Kovač, predali su pred svi-ma takmičarima i takmičarkama, prelazni dar pobediocima. Brat Belajčič je istakao uspeh prired: be, a naročito je pohvalio sestre i braču iz Zagreba. U ime pobednika zahvalio se brat dr. Stanko Tončič, načelnik župe i sokolskog društva Zagreb II, govorom, u kome je kazao: „Ova pobcda, koju su o brat-skoj borbi izvojevali zagrebački sokoli, ispunjava me ponosom, ne zbog same pobede, nego zbog toga što znam, da je danas potrebno da se naglasi, da sokolstvo grada Zagreba živi, radi i napreduje, unatoč svih smetnja koje mu se stavljaju na put. I ne samo da živi, nego i prednjači na polju telesnog vaspitanja. Kao što smo se danas borili ovde protiv kise i oluje, i tamo se borimo protiv o-luja, koju na glave nas Sokola ruše oni, koji danas vedre i obla-če u banovini Hrvatskoj. I kao što smo ovde izvojevali pobedu, tako čemo je izvojevati i u borbi za svetle ideale sokolstva. Nece nas u tom sprečlti ni zatvori, ni napa-daji iz mraka, ni zloporaba Vlasti, jer znamo da je Jugoslavija, jedna, jedinstvena, snažna i jaka postulat našeg doba, zahtev naše istorlje I potreba naše budućno-sti. I da je sokolstvo njezin neo-borivl oslonac. Sokoli grada Zagreba i zagrebačke župe stajače uvek s Vama na svakom sokolskem poslu, rame uz rame, ma i uz cenu najveiih napora. Slomiti mogu telo, ali duha uništiti ne mogul" Govor brata dr. Tončiča bio je prekldan burnim odobravanjem; i svi su bili ganuti odlučnošču zagrebačkih Sokola. Ovom svečanosti zavrženo je takmičenje. Dana 28 septembra održan je Umro je valjan Soko koji je bio napadnut od protivnika »Sokolski Glasnik« je več ja-vio, da je 23 jula od strane članova Seljačke Zaštite bio tvorno napadnut brat Kuzmanič Karlo i tom priiikom dobio teže ozlede na lubanji i potres mozga. Brat Kuzmanič bio najprije u kučnoj njezi, a kad se bolest po-goršala, bio je prenesen u split-sku bolnicu, gde je 23 o. m. pre-minuo. Nekoliko minuta prije njegove smrti bio je preslušan od strane suda, a sutradan po smrti seciran. Rezultat Ijekarske komisije o seciranju nije nam poznat. Brat Kuzmanič član je Sokola od g. 1918, za sobom ostavlja pe-toro djece i suprugu. Bio je ri-bar i svojim skromnim radom prehranjivao mnogobrojnu poro-dicu. Pošto njegova obitelj nije bila u stanju da ga o svom tro-šku prenese i sahrani u Milni, bio je prenesen i pokopan o trošku Župe, U Splitu je bio ispračen od članova Uprave župe j društva, a u Milni mu je njegovo matično društvo priredilo veleban pogreb, u kome su uzeli učešča svi članovi društva. Nad otvore-nom rakom, u ime starešinstva župe, oprostio se brat Vinko Jukič, a u ime društva starešina brat Dr. Mandinič. Smrču brata Kuzmanič Karla sokolsko društvo u Milni gubi odličnog saradnika, koji se žrt-vovao za sokolske ideale! Slava mu! PROTIVNICI SOKOLSTVA POSLEDICE NASILNOG PRE- MEŠTANJA JUGOSLOVENA Pišu nam iz Zagreba: Ovde je veliku senzaciju izazvala deputaci-ja, koja je nedavno stigla iz sela Mlake, a u kojoj je bilo preko stotinu seljaka, sa svim funkcione-rima HSS na čelu. Deputacija je došla da traži, da se u selu ostavi i dalje učiteljica Kaurič, koja je odlična nastavnica i koju voli čita-vo selo; ali je bila premeštena zato što je htela da pode za muža, koji je jugoslovenski orijentisan, pa je zato stavljen na raspolože-nje Ministarstvu prosvete, a ona je premeštena u osiječki srez. Deputacija je pošla do pretstojnika za prosvetu, ali taj nije hteo nika-ko da joj udovolji, pa je pokušala da pode dr. Krnjeviču. Medutim je bila sprečena od policije i kami-onima odvedena do stražarnice, a zatim otpremljena na stanicu. Da nasilje bude potpuno, učiteljica je dobila pismeni nalog sreskog načelnika, kojim joj se zabranjuje da dode u selo Mlaku zbog bilo kojeg razloga. Ogorčeno time, selo nije htelo da primi novog učitelja i obratilo se za intervenciju dr. Mačeku. Ovo je najbolji dokaz, kako slepa mržnja protiv svega što je jugoslovensko i sokolsko, izaziva ogorčenje čak i u redovima naj-vernijih pristalica HSS!... PREMEŠTANJA SOKOLA Pišu nam sa Sušaka: U poslednje vreme je čitav niz naših odličnih Sokola, sa područja župe Sušak, razbacano svuda po Jugoslaviji, sa jedinom namerom da bi se onemogučio rad sokolstvu u ovim krajevima i da bi se na-nela šteta jugoslovenskoj misli. Ta brača i sestre su: Šepič Vinko iz Trsata u Gospič, Du-brovič Slavan iz Cernik - Čavala, Mihelič Silvije iz Orehovice kraj Sušaka tamo nekamo u Herccgo-vinu, Harapin iz Novog Vinodol-skog u Banja Luku, Zuklič Martin iz Krka na raspoloženje g. ministru prosvete, Usmijani iz Paga na jedan dalmatinski otok, Novakovič Radiša u Vojni Tuk iz Sušaka, Mrvoš Rade iz Voj-nog Tuka u Daruvar, Velfl Oskar u Dragi kraj Sušaka, penzioni-san. Sestre Jurinčič (Olga i Dragica) iz Sušaka u Supetarsku Dragu, Opatič Josip iz Raba u Hrvatsko Zagorje, Prosen Makso iz Sušaka u Grobnik (a 29/Х na-vršava 35 godina učiteljske službe). Vredne učiteljice Suša-čanke iz Grobnika na otok Pag u mesto Barbat, a to su Mikuli-čič i Kriškovič. Direktor ženske gimnazije u Sušaku, Ivančič Ivan, umirovljen; direktor muške gimnazije u Sušaku, Dr. Dorde Roič, u Osijek; sestra Širola Marija, nastavnica gradanske škole, iz Sušaka (uz-država staricu bolesnu majku) u Crikvenicu; Šuran iz Kostrene Sv. Lucije grada Sušaka nekamo pod Velebit (ali i tamo osnova sokolsku četu!) Deprato Dragu-tin, sa brojnom familijom mora da seli iz Novog Vinodola u Gospič, za nastavnika gradanske škole, dok je u Novom bio duša svega sokolskoga, nacionalnoga i inoga rada. Brat Bačič Josip, predmetni učitelj Drž. muške za-natske škole u Sušaku, dugogo-dišnji prosvetar i odbornik sokolske župe »Sušak—Rijeka« mo-rao je da ostavi svoj primorski kraj i da potraži utehe i zaklona medu bračom u Vršcu, Du-navske banovine, jer bi inače bio moralno i materijalno po-svema uništen. * Pišu nam iz Sudurda, na otoku Šipanu: Premještanjem nastavnika u dubrovačkom srezu došla je na red i naša učiteljica Rita Kalas-Delivelio. Kod nas je ne-prekidno službovala sedam godina, a drugdje još toliko, i u-mjesto da joj se to prizna, pa da joj se podijeli mjesto u kojoj varoši, ona se šalje u najzabit-nije selo Imotskog sreza! Slična su mjesta dobili svi jugoslovenski sokoli. Našu valjanu učiteljicu ispratili su mnogi seljani, da joj time pokažu koliko su je voljeli. — Jedan od roditelja, i ŠIKANIRANJE SOK. DRUŠTVA Pišu nam iz Vele Luke: Pro-tivnicima sokolstva je uspelo da kupe zgradu, u kojoj se nalazi-lo naše sokolsko društvo i da nam odmah otkažu prostorije, da bi tirne onerpogučili naš rad. Trud im je medutim uzaludan, jer nas ni dosadašnji njihovi pro-goni i napadaji nisu smeli. Odu-zeli su nam inuziku i mi smo ponovo nabavili nove instrumente. Premestili su nam skoro po-lovinu članova uprave, a nekima su oduzeli nameštenje, ali zato oni koji su ostali, rade dvostru-kom voljom. Tako smo našli i nove prostorije, još bliže sredi-štu nego ranije, pa čemo sa još večini oduševljenjem nastaviti svoj rad za dobro Kralja 1 Otadž-bine. Poslednji udarac za naše društvo pretstavlja odluka Sreskog Načelstva, br. 2747, Hojo in se kaž-njava starešina našeg društva, Filip Gugič, na 500 din. glob? 4 10 dana zatvora; zato što je »piv kršio naredbu o privremenoj za-brani sastajanja; time što je sokolsko društvo u Veloj Luci korporativno nastupilo dana 6 septembra o. g.« Taj dan je. kao što je poznato, bio Kraljev ro-dendan i sokoli su počinili »pre-stup« time, što su u grupi pošli da učestvuju službi Božjoj, na rodendan svog Vladara. ŽALOSTAN INCIDENT Pišu nam iz Supetra na Braču. Pred nekoliko dana je na nedo-ličan način oštečena spomen-ploča, postavljena na ovdašnjem iukobranu, na uspomenu blago-počivšeg Kralja Aleksandra. Preko noči je na toj ploči bilo is-pisano »2ap«, što pretstavlja frankovačku forniulu za poklič »Živio Ante Pavelič«. Taj postu-pak je izazvao ogorčenj% ne samo medu Sokolima, več i kod čitave čestite javnosti, jer se zna da velika večina našeg naroda u ovom kraju odiučno odbija Paveiičevo služništvo prema neprijateljima naše države. Jedan naš brat, Ivo Letnič, pojurio je odm.ah da izbriše pomenuti nat-pis, ali je na to jedan frankovac, študent, navalio na njega boksom i ranio ga u glavu. Taj napadaj je odmah prijavljen žan-darmeriji, ali frankovački študent nije ni do danas pozvat na odgovornost, zato što je u naj-bližem srodstvu sa jednim uglednim funkcionerom vladajuče partije. Zar nije ovo najbolji dokaz, na koji način se frankovci uvlače u različite organizacije HSS, radeči i protiv Jugoslavije i protiv banovine Hrvatske? Штампа o соколству „Млади Соко", лист нарашта- ја Соколског друштва Сплит, објављује у броју за септембзр чланак Златка Синобада, под на-словом, „Ни корака назад!“, У коме каже: „Не смије ни да се чује из ничијих уста, а иарочито не из уста нас младих Сокола, да по-стоје несавладиве тешкоИе и препоне. Храбро и одважно мо* рамо корачати преко свих тсш-noha и препрека ка светим ци* љсиима и ндеалима соколским, јср побједа је у рукама устрај-ннх, пожртвовних и идеалима вјерних. У истом броју пише CphaH Врцан, под насловом „Да ли Р«” форме?", и каже: „Да ли ми Соколи треба да мијењамо своје принципе, да ли да их и ми усклаНУЈемо?... Нисмо у прошлости усклађивали па неИемо ни у будућности. И кад би имали што да мијењамо, небн мијењали ради тога да ус-кладнмо nauie принципе с било чијим, eeh ради тога што he то бити корисније за соколство, а никако с неког другог разлога-Уосталомr то мијењање моше бiith само у адмнннстрацији, У ношњи, у вањским знацима. Али У ВИТИ, У ИДЕОЛОГИЈИ, НЕ МОЖЕ ДА БУДЕ МИЈЕЊАЊА. Наши принципи су садржани У Путсвима и Циљевима. Ми У њих вјерујемо и вјероваћемо. Скако дирање неког изван на-ше организацијс у то, изазваћ* наш отпор... И у овом времену „великих реформи", ми се лот-пуно задовољавано нашом иде-о.чогијом и вјсрујемо да је то корисннје н успјелнје од шно-гих других.“ Jćcuna ide i Ua Uace sak&fsh/o- ?! Napisano dragom počivšem bratu, dru RIKI FUKSU, u spomen Kada su mi dne 6 avgusta o. g. r®no izjutra javili u Metliku, da je u dva sata u noči u Ijubljan-skoj bolnici umro moj beli zem-ljak- brat dr. Riko Fuks, koji J® bio prvi i.jedini tajnik Jugo-venskog sokolskog saveza i т°ј najintimniji saradnik za svih Prvih deset godina postojanja na-s® ujedinjene sokolske organiza-C|je, obuzela me duboka žalost i zapekla me u srcu fizička bol, >ako sam znao, da može katastrofa doći svakog trenutka. Do t°ga momenta nišam osečao, da su bile veze medu nama tako esr)e i iskrene. Odmah sam se j^pitao, što da dam sada bratu “Jki, kada mu nije potrebna vi-Уе nikakva pomoč, kada njegovo ^mučeno telo leži hladno i ledeno na mrtvačkom odru, i kada Je sve zemaljsko i svetovno za uvek presečeno, odredeno još sa-jno za grob? »Reci mu još ne-st°! Reci mu kako je sa svima nama, koji smo ga ljubili! Piši mu što hočemo, kuda plovimo! umanji, melemom namaži makar naknadno njegove poslednje muko s bratskom rečju, kada mu r®nije nisi mogao ništa dati da olakšaš njegove boli, da bude mi-ran njegov večni san, koji neka njegovu dušu opaja verom, da mje živeo uzalud!« — Tako sam Sovorio samome sebi. I tako mu sada javljam ovo nekoliko reči 1 misli na spomen. To je sve, što može^ dati brat bratu, koji je pre-koračio Rubikon i otvorio knjigo svojih životnih računa pred sudbinom Večnosti! I _ Tirs i Havliček, koje je brat Riko dobro poznavao sa svojih Univerzitetskih študija u Pragu i jz svog uzgajanja u Praškom So-kolu, imaju jednake poglede na sudbinu malih naroda. Ovi se pogledi dadu iz pogleda u istoriju sv>h naroda, iz udubljenja u tok, nspinjanje, opadanje celog sveta sažeti u reč mudrosti. Danas se stvara nov oblik ži-v°ta. I ovo teško doba traži od svakog čoveka, da nade svoje mesto u narodnoj zajednici i u ljudskom društvu. Niko se ne može otresti svoje odgovornosti Prema narodnoj celini i prema fovečjem društvu, jer se nijedan narod na svetu ne može otrgnuti ?d velikih, sudbonosnih zbivanja 1 živeti sam za sebe negde izvan Btvarnosti. Ali iz opšte neizvesnosti ipak Postoji negde i nekakav izlaz — l!i je pobeda ili poraz, nešto i n*8de postoji. A jedna je istina: “a ne može nijedan narod, koji JAfuna na pobedu, izvojštitl po-b*du nijednim drugim načinom v*^ jedlno sa svojom unutraš-njom snagom. Zbog toga je posebna svakome — tako i našem narodu — najpre unutrašnja slonja, gde mu jedino može uspevati unutrašnja moč. Mi pak, koji I Prvenstveno pomažemo narodu II njegovu uzgajanju, doprinosi-m° s time njegovoj unutrašnjoj ®'Obodi i množimo njegovu unu-jrašnju moč. A ta njegova unu- Гз^пја moč jeste obrezovanje i 'n.nral, njegova radinost i poštenje, njegova svest i mogučnost njegove vere u istinu i pravdu. ^Vu unutrašnju moč ne može na-jPdu oduzeti nikakva vanjska si-a' Pa bila ta sila ne znam kako to, . В. Краљу Петру Другом, подигнута на месту на коме је било одмара-лиште Њ. В. Краља приликом što je Svetozar Miletič pokrenuo i mobilizovao najpre u sebi svu otpornu i borbenu energiju — dakle svoju unutrašnju moč — te ! ju bezuslovno i neoprostivo sta-vio u službu našeg naroda, stoječi u neprestanoj borbi izmedu dve vatre — između Beča i Budimpešte. I svoje moralne i ma-teri.jalne snage, koje su na jednoj strani rušile stari svet krivica i nasilja, a na drugoj strani krčile put preko trnja i kamenja u doba spasenja, Svetozar je Miletič usmerio ove svoje snage, po svojoj unutrašnjoj slobodi, u tri pravca, u tri reke, koje su se razlile medu narod kao lekovita vrela, radajuči osnove i uslove za zdrav, mlad, Slobodan život naroda. Koje su ove tri reke? Po jednoj teče ponosna narodna svest, na drugoj se javlja nasto-janje, da dode do punog izraž.a-ja načelo gospodarske i političke samostalnosti, po trečoj teče težnja za kulturnim oslobodenjem i napretkom. To je bio Miletičev ratni načrt, a taj je načrt identi-čan s našim načrtom, koji smo ponovno godine 1919 proglasili baš u Novom Sadu. Na grobu Svetozara Miletiča, obzirom na ono što smo naveli, naglasio sam po prilici, da je domovinska ljubav, koja ima dubok koren u duši, koja je spremna 1 sposobna za svaku žrtvu, izvor svakog čina, koji teži, odbacivši sebičnost i lične ambicije, ka op-štem dobru, odredenom narodu ako celini. Patriotski rad, blagoslovljen i jačan ovom ljubavlju, donosi narodu materijalnu korist, jer mu daje čvrsto tlo ispod nogu za odvažan korak u realan прве посете Врњачкој Бањи. Свечаност je завршена поменом пред спомеником Витешког Кра-ља Александра 1 Ујединитеља. Свечаностима је присуствовало неколико хиљада грађана и се-љака који су били дубоко им-пресионирани лепим патриотским говором. Ha слицн rope се види повор-ка на чијем челу иде стари про-та бр. Ржничанин; доле је спо-мен-чесма за време освећења и говора савезног делегата, брата Радмила Грђића. život. I narod, koji je zadojen s nacionalnem mišlju i koji se gospodarski osamostalio; narod, koji se svestan samoga sebe i koji svoje tečevinske sposobnosti o-kreče u svoju korist i upotreb-tjava ih za očuvanje i učvrščenje svoje egzistence, uznosi i preta-pa svoj moral u luč i oblast kulture, koja je merilo i znak duhovne kakvoče naroda, dakle njegove unutrašnje moči i unutrašnje slobode. Iz našeg današnjeg gledanja na svet ne treba ovim rečima ništa dodati. Mi Sokoli znamo, da se mora po celome telu otadžbine razliti zdrava krv, da bude telo zdravo, da bude moglo rasti, razvijati se i ploditi. Mi Sokoli znamo, da treba za svaki rad potstreka: čemu, gde, kako? Mi znamo, da želimo jedinstvenost mišljenja, volje i rada. Mi znamo i to, da je u svakoj borbi potrebna jedinstvena moč, koju vodi jedinstvena volja, kojoj se mora-ju svl pokoravati. To je pokoravanje dobrovoljno, jer se je začelo u unutrašnioj slobodi, i jer znamo, da samo iz ličnosti poje-dinca klije semenje samostalnog mišljenja i radne energije. Ot-stranimo i pročistimo sve, što je strano u našem životu: moramo natrag u početak, moramo u du-binu biti naroda! Ta onaj ko ne teži da shvati životnu istinu, pada sve niže i niže, dok bi medu-tim morali svi rasti samo iz ideala. Spoznaja istine preporodi i zadoji čoveka s odlučnošču, da započne razglabati o svrsi života. Potrebno je mnogo napora, mnogo odvažnosti i mnogo moralne snage, da svome životu da-deš nov pravac. Mogli bismo reči, da je jedna istina, koja ne ostaje ni pred kime sakrivena: život je ljuta borba! v (Svršetak u idučem broju) E. L. GANGL Упкимиир p Uo&om Саџџ Жупске утакиице из игре од-бојка су се одржале у Новом Саду 22 септембра у Соколском дому. На овим утакмицама узело је учешћа 14 скупина са 84 утак-мичара и утакмичарки из 6 је-диница жупе и то: Нови Сад, са 1 скупином чланова, чланица, мушког и женског нараштаја; Суботица Матица, са 2 скупине чланова, 1 скупином чланица и 1 скупином мушког нараштаја; Мол, ca 1 скупином чланова; Сента, ca 1 скупином чланова; Сремски Карловци, ca 1 скупи-ном чланова и мушког нарашта-ја; Бачки Петровац, ca 1 скупи-ном чланова и 1 скупина муш-ког нараштаја Руског отсека со-кол. друштва Нови Сад. Поредак такмичара је следе-ћи: Чланови: Суботица — Mamila, Нови Сад, Мол, Сента, Су-ботица — Матица II, Сремски Карловци, Бачки Петровац. — Чланице: Суботица, Нови Сад. — Мушки нараштај: Суботица — Матица, Нови Сад, Сремски Карловци, Нови Сад — Руски соко. ODGOĐENE UTAKMICE Načelništvo Saveza Sokola K.J. odgodilo je savezne streljačke i biciklističke utakmice, sa 4 i 5 o. m., — na 19, 20 i 21 oktobra o. g. iz tehniških razloga, zbog mnlog broja prijava. Ove utakmice održače se u o-, načene dane, prema rasporedu koga če jedinice dobiti pravo-i vremeno, kao i obavest o povla-i sticama za put itd. Велике соколске свечаности у Врњцима ■М DOGAĐAJI U SVETU Najznačajniji medunarodni dogajaj prošle nedelje bilo je pot-pisivanje trojnog pakta izmedu Nemačke, Italije i Japana, čija glavna klauzula glasi, da ulazak koje bilo od nezaračenih velikih sila a rat, protiv jednog od pot-pisnika tog pakta, obvezuje druge potpisnike na vojničku inter^ venciju. Općenito se tvrdi da je pglst imao za cilj, da spreči ulazak Amerike u rat, tirne što bi onda Japan pristupio silama oso-vine; jednako kao što bi sile osovine stupile na stranu Japana, kada bi došlo do sukoba izmedu Japana i Amerike. U nekim kru-govima se tumači, da je pakt i-sto tako uperen i protiv ulaska Sovjetske Rusije u rat; ali u nijemu postoji klauzula, koja izražava uverenje, da stvaranjem tog pakta nisu ni najmanje dir-nuti odnosi izmedu njegovih potpisnika i Sovjetske Unije. • Nemačka i italijanska štampa ističu veliku važnost pakta, tvrdeći da je njegov cilj ogra-ničenje rata i stvaranje novog poretka u svetu. Oni se nadaju, da če on uticati na Ameriku i da če oslabiti položaj Engleske. U Londonu se naprotiv tvrdi, da pakt pretstavlja samo formalnu potvrdu dosadašnjeg stanja, pošto su se tri države i do sada potpomagale, dok če naprotiv izazvati neraspoloženje Amerike, koja u njemu vidi opasnost za sebe. Američka je štampa zaista primila vrlo nepovoljno pakt i sve više se čuju glasovi koji tvrde, da je ulazak Amerike u rat neizbežan. Što se Sovjetske Rusije tiče, njena štampa se ograničava na to da registrira činjenice koje su sadržane u paktu, ne uzima-juči stav protiv njega i konsta-tujuči. samo to, da on znači mo-giičnost proširenje svetskog sukoba. Ističe se ipak, da če Rusija zadržati neutralni stav, do-kle god to bude od nje zavisilo. Istovremeno se javlja, da Nemačka čini sve napore, da pomiri Rusiju i Japan, dok se engleska i američka štampa nadaju, da če agresivnost Japana ipak učiniti, da sef- Sovjeti približe gledištu Amerike i Engleske. To u toliko pre, što Rusija, kao i do sada, 'ostaje pri pomaganju Kine u borbi protiv Japana. Engleska štampa podvlači i demanti agencije »Tas«, kojim se ističe da se zvanični krugovi ne slažu sa po-znatim člankom »Krasnaja zvezde«, o tome da Rusija nema interesa za imperijalističke borbe oko Balkana. * Uzajanmi napadi iz vazduha izmedu Nemaca i Engleza, pret- stavljali su prošle nedelje, kao i do sada, glavne i gotovo jedine vojničke operacije u sadašnjem ratu. Italijanska ofanziva u E-giptu je obustavljena i tvrdi se da maršal Graciani spretna drugi plan za tu ofanzivu, koji ne bi išao kroz pustinju. Medutim se sa britanske strane javlja, da su Englezi dovukli u Egipat nova znatna pojačanja, pošto imaju podatke, da Italijani sa jakim silama spremaju novu oafnzivu. Operacije na moru vrlo su beznačajne, a britanska akcija protiv francuske luke Dakar, u zapadnoj Africi, je obustavljena. Poslednjih dana se tvrdi, da se na Dakar sprema jedna zajednič-ka akcija Amerike i Velike Britanije, ali te vesti nemaju nikak-ve potvrde. Ni vazduhophovna aktivnost na području sredozem-nog mora nije velika, ma da Italijani javljaju o uspešnom bom-banj.ovanju Malte i drugih en-gleskih baza, jednako kao i Englezi o bombardovanju italijanskih. Nemački vazduhoplovnl napadi na Englesku, a naročito London, produžuju se iz dana u dan, a naročito su bili jaki koncem prošle nedelje. Poslednjih dana su nešto slabiji, zbog nepovoljnog vremena, ali nemačka štampa tvrdi, da če se ti napadi odlučno nastaviti. U isto vreme engleska avijacija napada Berlin i gradove uzapadnoj Nemačkoj, jednako kao i nemačke baze u francuskim i holandskim lukama. Pok se u nemačkim listovima čuju glasovi, da iskrcavanje u Engleskoj nije apsolutno potrebno, pa neutralna štampa prema tome zaključuje, da je plan o iskrcavanju odložen, engleska štampa upozorava na potrebe poreza, i tvrdi, da se još uvek vrše pripreme na fran-cuskoj obali. Zanimljiv je članak vazduhoplovnog saradnika agencije »Reuter«, koji kaže, da če početkom jeseni vazdušni rat izmedu Nemačke i Engleske stu-piti u novu fazu, u kojoj če Englezi sve više prelaziti u ofanzivu. Engleska stavlja u službu nove tipove bombardera i lovaca, koji su nadmočniji od svih dosa-dašnjih; a produkcija aviona u kao i dovoz aviona iz Amerike Engleskoj stalno raste, jednako kao i dovoz aviona iz Amerike i Kanade. Nemačka štampa medu-im ne veruje u tu englesku ofanzivu. * Završena je poseta španskog ministra spoljnih poslova, Sunje-ra, Berlinu i Rimu. Mnogo se govorilo o tome, da bi Španija tre-bala da stupi u rat na strani sila osovine, ali poslednje vesti iz Rima kažu, da poseta nije donela nikakve senzacionalne odluke i da Španija sada neče stupiti u rat, ma da je potpuno složna sa silama osovine. Italijanski listovi pišu, da Španija zato nije potpi-sala zajednički pakt sa Berlinom i Rimom, što je njeno prijateljstvo prema silama osovine i su-više dobro poznato, pa mu na treba nikakvog pakta. Bugarska vojska je prošlih dana završila okupaciju južne Do-brudže, koja joj je, prema bečkoj arbitraži, ustupljena od Rumuni-je. Kao što se moglo očekivati, taj dogadaj je izazvao veliko zadovoljstvo u Bugarskoj, pošto je južna Dobrudža čisto bugarska zemljž, koja je g. 1912 bila otrgnuta od Bugarske. U znak zahvalnosti sofijska štampa je zaključila, da se tri velike ulice u Sofiji nazovu imenima italijan-skog kralja, g. Hitlera i g. Mu-solinija. * Švajcarska i ostala neutralna štampa posvečuje veliku pažnju poslednjim dogadajima u Nor-veškoj. Kao što je i naša štampa javila, nemački komesar u okupiranoj Norveškoj, Terboven, održao je nedavno govor, najpre na nemačkom, a onda na nor-veškom jeziku, u kome je naja-vio, da je norveški kralj, sa po-rodicom svrgnut sa prestola; da je norveška vlada u Londonu zbačena; da se u Norveškoj o-sniva komesarijat, u vidu držav-nog veča; da se sve dosadašnje političke stranke u Norveškoj ra-spuštaju, i da se dozvoljava je-dina stranka, koja nosi naslov »Narodna stranka okupljanja«, a čiji voda je poznati major Kvi-sling. Komesar je zatim napao dosadašnje političke stranke, iz-javio je da njihovi snovi moraju hiti porušeni i da zemlja treba da se preorijenti.še, iz dosadašnje ovisnosti prema Engleskoj, u prijateljstvo prema Nemačkoj. Švajcarski listovi pišu, da je taj korak izazvao iznenadenje i nezadovoljstvo u Norveškoj. Prema vestima iz Štokholma, oku-pacione vlasti su več unapred od-lučile da spreče svaki izraz ne- zadovojstva, pa su zatvorile velik broj novinara i protivnik Kvislingovih, a mnogo listova ji obustavljeno. Zabranjeno je pri kazivanje i američkih filmova; u radničkim organizacijama uvede na je kontrola, a svi socijalistič-ki, ili komunistički poverenici u preduzečima su smenjeni. Posle komesarovog govora je vojska i policija zaposela prostorije svih političkih partija, a na ulici su se pojavili uniformirani odredi Kvislingovih pristalica, u kroje-vima, koji su slični onima nemačkim jurišnih odreda. Švedska štampa podvlači, da je norveško javno mišljenje uzelo vrlo kritični stav prema ovim dogadajima i prema držanju majora Kvi-slinga. »Dagens Niheter« ističe, da stranka majora Kvislinga kod poslednjih izbora u Norveškoj nije mogla da dobije niti jedan jedini mandat, dok se u novom državnom veču nalaze sami njeni članovi i mnogi bivši članovi Kvislingove vlade, koji ne uživa-ju simpatije u Norveškoj. »Stock-holms Tidningen« piše, da je vlast doduše formalno data Iju-dima, koji su rodeni u Norveškoj, ali oni ne pretstavljaju vo-lju norveškog naroda. U Norveškoj vlada potišteno raspolo-ženje i svuda se vide policijske straže, koje treba da spreče eventualne demonstracije. Ukinu-te političke stranke nemaju medutim nikakve mogučnosti, da protiv sadašnjeg stanja što pre-duzmu, ali se ističe žaljenje, što su svi njihovi napori za kompromisno rešenje propali. Prošlog četvrtka, povodom govora komesara Terbovena, su norveški kralj Haakon i pretsed-•nik norveške vlade, koja se na-lazi u Londonu, Nigarsvold, odr-žali govore na engleskom radiu, upučene norveškom narodu, ti kojima su uzeli stav protiv premena n zemlji, podvlačeči svoju odluku, da nastave borbu do po-bede. Statut sokola Savez Sokola K. J. dao je izra-diti statue sokola iz gipsa, visoke 50, a široke 65 cm. Beli gip-sani soko staje 200 dinara, a pa-tinirani 250 dinara. U cenama je uračunata poštarina i pakovanje. m-m. ■ ■ Sa takmičenja u košarci u Borovu: PobedniČka vrsta naraštajki Zagreb II. Kratke vesti iz našeg sokolstva Skrečemo pažnju na to svima je-dinicama, jer če im pomenute statue dobro doči za dekoracije sokolskih prostorija. Statue se nabavljaju kod Saveza SKJ uz u-napred poslani novac na čekovni račun br. 53.600. Petoljetnica u Banja Luci U izvodenju programa Sokolske Petrove Petaljetnice banja-lučko Sokolsko društvo je sve-srdnim zalaganjem pročelnika S. P. P. brata Vujanoviča, uspelo da kupi zemljište na kome je več počela izgradnja kupališta. Nadati se da če članovi sokola za iduču godinu imati svoju ure denu plažu. Sokolsko društvo u Starom Be-čeju podiže milionskim troškovi-ma Sokolski dom, koji če igrati značajnu ulogu u tom delu naše otadžbine, a za koga je več o-sigurano 1,500.000 dinara za gradnju. Kako je več »Sokolski Glasnike javio, svečano osveče-nje kamena temeljca i polaganje povelje, obavljeno je uz velike svečanosti, na sad rodendan Nj. V. Kralja, kada se još jednom manifestovao jugoslovenski karakter Starog Bečeja, čiji su sta-novnici oduševljeno prihvatili i pripomogli akciju za podizanje sokolskog doma. * Sokolsko društvo u št. Janžu, Dravska banovina, proslavilo je tridesetgodišnjicu opstanka raz-vičem društvene zastave i javnim nastupom. Svečanostima su pri-sustvovali brojni sokolski pripadnici, sa zastavama, iz Novog Mesta, Trebnjega, Mirne, Mokronoga i drugih mesta, koje su domači srdačno pozdravili. Starešina, brat Rajner, opisao je rad društva, podvukavši napose zasluge brata Kneza za gradnju doma. Zastavi je kumovala sestra Majcnova. U ime župe čestitao je društvu Dr. Stane Škulj, posle čega je izveden program javnog nastupa, u kome su nastupile brojne kategorije sa raznim vež-bama, pobravši zaslužen aplauz od ogromnog broja gledalaca, zašto ima najviše zasluga vredni načelnik, brat Papež. Svečanosti su nastavljene u prostroijama doma. * Sokolsko društvo Skoplje—Matica proslavilo je Šesti september svečanom sednicom, koju je otvorio prigodnim govorom, starešina, brat Gazikalovič. Izveden je lep program, u kome se napo-see istakla živa slika i recitacija študenta Kostiča. • Starešinu i .jednog od osniva-ča Sokolske čete u Genera)skom Stolu, brata Tošu Vrečiču, kao i svu ovu sokolsku obitelj, zadesio je veliki gubitak smrču njegove majke, Stane, koja je prekjuče naglo preminula. Pokojnica je bila odlična majka i vredna do-mačica. U selu su je svi pošto-vali i voljeli, bez razlike na veru i stalež, jer je sa svakime bila dobra i prijazna, a sirotinji prava majka. Njen gubitak bolno su osetila naša brača u Generalskom Stolu, koja su je sa ostalim me-štanima ispratila na groblje, a koja če na nezaboravnu pokojnicu zadržati trajnu uspomenu. Brači Toši, sinu i Šimi, mužu, kčerki Milici i svoj brojnoj rodbini, to če biti najlepša uteha u velikom bolu. * Sokolsko društvo Karlovac, je i ove godine održalo utakmi-ce inuškog naraštaja u prostim granama. Radi velikog broja takmičara morala se izvršiti podjela u dvije skupi" ne, tako je u skupini A. takmj-čilo 20, a u skupini B 16 takmičara. — Ukupnu pobjedu odnio ie u skupini A Dušan Vešovič. Odlične rezultate u ovoj skupin* postigli su Sablič Brane i Blago-jevfč Čedo. U skupini B pobijedio je Gu-berina Svetozar. Najbolje rezultate u .ovoj skupini postigli su još Krstič Dorde, Cindrič 2eljko i Pajič Branko. Veoma dobra organizacija je omogučila da se cijelo takmiče-nje završi za nepuna tri sata. U koliko dozvoli vrijeme održati ce se još jedno utješno takmičenje članova jer je več prije održano prvenstvo društva. Glasovi štampe Zagrebačka „Hrv. straža“, ORGAN KATOL1ČKOG EPISKOPA-TA u Jugoslaviji, objavljuje u broju od 27 septembra o. g. članak gđe Devčić-Radić, pod naslovom „KONAC JEDNOGA DOBA“-Članak završava: „Njemačka se, u povorci od 80 milijuna ljudi digla protiv tih gangstera i bankira. Za njom Italija sa 40 milijuna! Svi opljačkani narodi gmu * tu povorku... To je konac doba gangstera i bankara. U Engleskoj, Fran-cuskoj i — svagdje po svijetu. I kad nas u Hrvatskoj. Konac jednoga doba!" Isti list, u istom broju, objavljuje i članak, „Opsada i juriš"> u kome kaže: „Onemogučujuči lučki pr°" met, avijacija ujedno lomi be" deme. Lomeči bedeme i basti* one, poput Londona ili Livef poola, ona ujedno sije malodušje u ptičanstvu opsjednutog grada... Najprije blokada di-rektnom akcijom protiv sred-stava za prevoz, iza toga P°* kušaj ugušenja, razaranjem lučkih uredaja, zatim razaranje utvrda i prometnih čvorišta za obranu, a onda izazivanje straha i gladi... Strpljivost i odU' govlačenje bili su uvijek vrline velikih kapetana, koji su se odlikovali u osvajanjima tvrdif gradova." Isti list, u broju od 25 septembra, objavljuje dugi članak, kol' nosi naslov „SLOM ČEHOSLO-VAČKE EMIGRACIJE". A u istom tom broju nalazi se I drug' članak, koji nosi naslov „KORISTI ZA ČEŠKU I MORAVSKU OD U' KIDANJA CARINSKIH GRANlCA SA RAJHOM “ ČITAJUĆI NOVINE... Zagrebačka „Hrv. Straža", OR- jedu", i slične ljudoi.de.rske priče, GAN KATOLIČKOG EPISKOPA-TA, objavljuje u broju od 29 septembra članak o „hemijskom o-deljenju tehničkog fakulteta u Zagrebu", u kome traži, da na tom iakultetu dobiju sve prednosti „u Prvom redu Hrvati, a onda tek nehrvati", Klerikalni list nije zadovoljen sa zahtevima „Jutarnjeg lista", da se na taj fakultet u prvom redu prime „stanovnici sa Područja banovine Hrvatske”, a onda tek iz ostalih banovina, več traži, da tu prednost imaju SAMO HRVATI, bez obzira da li žive u banovini Hrvatskoj ili izvan nje; dok stanovnici banovine Hrvatske, ako nisu Hrvati, dolaze u drugi red, a klerikalni list ih kvalificira, kao „nepočudne strance". I sad nastaje pitanje, — dokle Če dospeti prilike u našoj državi, bude li se u pojedinim banovinama tražio numerus klauzus, ili čak isključenje univerzitetskih studenata, koji su iz drugih banovina, kao što bi to hteo „Jutar-nji list"? A šta bi tek bilo, kada bi pobedilo gledište „Hrvatske Straže", ko je pretstavlja najmrač-niji klerikalni rasizam, jer pod nazivom Hrvati ona razume samo franko-furtimaše, dok iz njega izključuje sve Hrvate Jugoslovene, a da ne govorimo o Srbima. „Hrv. straža“ se buni i na samu pomi-sao, da bi u banovini Hrvatskoj >,trebalo jednako tretirati Hrvate I nehrvate"; iz čega se najbolje vidi, šta klerikalci misle o to-božnjoj „ravnopravnosti“ za sve Sradane u banovini Hrvatskoj... * „HRV. DNEVNIK* / drugi za-grebačkl listov! se Žale, da u izvesnim udžbenicima geografije, *tlasima i t. d., koji su ove godi-ne, dakle pošle osnivanja banovine Hrvatske, objavljeni u Dunavskoj banovini, nema ni pomena o tom dogadaju, več da udžbenici i dalje govore o Savskoj i Primorskoj banovini i t. d. Čini se da je to tačno, pa nije čudo da je to izazvalo novu kam-Panju sa strane pomenutih listo-va, ko jo J je cilj da svojim čitao-c>ma prikaže, kako sa strane Beograda postoji zla namera prema banovini Hrvatskoj, I kako u Beogradu kušaju da iskrive činje-nice. Jer ma koliko da je svafco-*ne slobodno da se slaže III ne, s* nekim državnim medenjem, Pisci udžbenika su dužni da računalu sa činjenicama i da prikazuje tačno naučnu i istorisku isti-nu■ Prečutavanjem stvarnosti ne Hienja se nista na stvari, več se daje samo izlika za stvaranje zle krvi. џ Zagrebačka „HRV. STRAŽA". ORGAN KATOLIČKOG EP1SKO-pATA, objavljuje u broju od 28 septembra članak, u kome traži da Se izmeni naziv mesta „SRPSKE MORAVICE", ko je se nalazi u banovini Hrvatskoj. Ust tvrdi, da su se Srbi doselili u taj kraj, na-k°n što su Hrvati krajišnici stradali u tatovima, pa veli, da su „ti doseljenici prodavali Turcima hr-vatsku djecu za janičarskii vojaku", te da su se Srpske Moravce ranije zvale Vlaške Moravi-Ce' Članak završava: »Gorani se nadaju, da če se taj prikrpani naziv hrvatskom mjestu Moravice ukinuti, jer ih on sjeća na pljačku i proda-vanje njihove djece Turcima." Kad su neki narodi, posle Tren-kovih pandura i ratova u Lombardiji, tvrdili, da „Hrvati djecu onda smo svi mi, i Srbi i Hrvati to s indignacijom odbijali, kao klevete onih, koji mrze sve što je slovensko. Medutim, imtamna tvrdnja da „srpsko ime sječa na pljačku i prodavanje hrvatske djece", spada u isti taj red i do-lazi iz istog, dirigovanog izvora... * Splitski dnevnici, a naročito po-luzvanični „HRVATSKI GLASNIK", vrlo su dobro informirani 0 svim dogadajima u svetu, od južnog do severnog pola. Naročito su dobro informirani o svakom koraku svojih „voda", i o svakoj reči koju katu... Jedino, o čemu nisu nikako bili informirani, i o čemu nisu napisali niti jedne reči, — to je bio govor, kojim je hr-vatski katollčkl blskup, Dr. Akša-movii, u štrosmajerovom hramu 1 u prlsustvu hrvatskog bana Šu-bašiča, dočekao i pozdravio svoga n ar od no g vlad ar a... Nepokolebljivi i nepobjedivi! SOKOLSKI GLAS IZ OKOLINE ŠIBENIKA Naši protivnici poveselili su se, da če nakon raspuštanja Sokolske župe Šibenik, i svih njenih jedinica, prestati svaki sokolski rad, ali su se prevarili, jer soko nije soko samo u društvu i četi, u sokolani i u vježbačkom odijelu. Soko ostaje sokolom i u najte-žim prilikama, u progonstvu i bespravlju, jer on nosi sokolsku misao u srcu i duši i nju ne može da izbriše nikakva zabrana ni otimanje imovine. Ona živi vječ-no u srcima i dušama pravih i nepobjedivih sokola. Mislili su naši neprijatelji da su sokole istrijebili sa plavoga Jadrana, kada su uspjeli da se raspusti, odnosno zabrani rad ši-beničke župe i njenih jedinica. Mislili su da če nestati sokola i da če biti potpuno slobodna propaganda i rad svima frankovci-ma i ostalim neprijateljima sve-ga što je jugoslovensko, sokolsko, pa i hrvatsko. No kako re-kosmo, ljuto se prevarišet Zape- čatili su naše domove i sokolane, ali nisu zapečatili srca naša, Iz kojih izbija žarka ljubav sokolska, još jače, u koliko su progo-ni teži! Ništa nisu mogli da na-škode sokolskoj misli, kao što rtisu ni sebi pomogli, ni malo! Samo su nas potstakli na veči i požrtvovaniji rad za dobro Kralja, naroda i Otadžbine. Neka znadu neprijatelji naši, da — što nas više mrze i progone, da smo mi još snažniji, nepokolebljiviji i nepobjediviji! Neka ne zabora-ve, da se vatra još više rasplam-sa, kada se ulje na nju sipa. Mi Sokoli, sa teritorija »bivše« župe Šibenik, ostačemo nepokolebljivi 1 nepobjedivi! Tona-glašavamo ponovo! Ako nam i ne vrate naše domove i našu i-movinu, ako nam i ne dozvole da imamo naše jedinice, mi čemo biti što smo bili, i samo smrt može prekinuti naš rad i naše osvjedočenje! St. Lalić, Bratiškovci Protiv malodušnosti »Nova Evropa«, časopis koji izlazi u Zagrebu, objavljuje u poslednjem broju članak »O malodušnosti malih naroda«, koji po-činje ovim rečima: „Držanje malih naroda v današnjo,j Evropi karakteriše jedna negativna črta: MALODUŠNOST, otsutnost snage I dostojanstva duha. Ova črta dolazl naročito do izraza u naše dane, kad veliki narodi stoje jedan prema drugom, naoružani do zuba i bore se na ilvot I smrt. U strahu koji Ih je spopao, mali narodi — uz časne iznimke — obnevidell su L ne mogu da se snadu, prestali su prlrodno misliti l logično rasu-divatl, I padaju 'n krajnostl u krajnost: porlču ono što sa do juče ispovedali, a propovedaju ono što su još juče osudivali ili ismejavali". Članak navodi zatim, koliko su takva raspoloženja štetna i koliko ona ne odgovaraju, naročito našem nacionalnom moralu, koji se uvek držao načela: „Sve za o-braz, a obraz ni zašto“. Nikom ne pada na um, da traži da se pojedini mali narod isprsi i da pr-kosi velikima itd.; ali treba da zna čuvati svoje dostojanstvo. Članak završava: „Što se poglavito nas tiče, da naglasimo još jedared, koliko je nedostojno i štetno za nekoga, koji nešto vredi i koji sebe poštuje, podražavati u svemu velikima i u-miljavati im se, i kad oni to ne traže. U ovom svetu — po rečima Lesinga — ima mnogo dobroga i mnogo novoga; šteta samo što dobro nije uvek novo, a novo nije dobro. Bar ne za svakoga! Za nas je svakako najbolje, da se pre svega uzdamo u sebe same, I da čuvamo ono što Imamo, te da — o ovim nestalnim vremenima — održavamo što bolje moiemo u-nutarnju ravnotežu; ona če nam pomoči da prebrodimo nezgode i teškoče, koje bi mogle naiči spolja, a i da učvrstimo ono što Je kod kuče uzdrmano. A ako je baš do podražavanja velikima, u jednom pogledu treba danas svakako da se ugledamo na njih: U ZBIJANJU REDOVA PRED ZAJEDN1Č-KOM OPASNOŠĆU. Nikada još Nemci nisu istupall ovako jedin-stveno, da osvoje ono što oni sma-traju svojim „iivotnlm prostoromniti su ikada Britanci bili ovako združeni u odbrani svoga Imperija i svojih uverenja. Snaga Je 1 na Jednoj I na drugo] strani; ali če pobedu odneti — to je za nas jasno kao dan — duhl* мерици, напосе југословенска, зашто има највише заслуга при-знати стручњак и познавалац наше музике, r. Валтер Ашен-бренер, који је нашој музици учинио огромне услуге, проши-рнвши је диљем Америке. За свој рад, r. Ашенбренер, одлико-ван је орденом Југословенске круне. Ukupan broj Slovaka u svetu iznosi oko 4 miliona. Od toga živi u današnjoj Slovačkoj 2 miliona 1 300.000, u Americi 1 mi-lion, u Madžarskoj preko 600.000, u Rumuniji 40.000, u Belgiji i Francuskoj oko 250.000, a u Jugoslaviji oko 75.000. ИЗ СОКОЛСКОГ ДРУШТВА БЕОГРАД VI Соколско друштво Београд VI извештава све своје чланове Н пријатеље да 'је салу добило и уредило, и да је почело са ре-довним вежбањем. Распоред вежбања је остао и-сти као и раниЈе. На дан 9 октобра, у просто-ријама Соколског друштва Бео-rpa VI (Boj. Илића 80) одржаће се свечана комеморативна сед-ница у спомен Блаженопочившег Краља Александра I Уједини-теља. Почетак у 19.30 часова. Sadržina sokolskih llstovo »BRATSTVO« Broj 9 glasnika Sokolske župe Osijek donosi zanimljiv sadržaj ispunjen uglavnom raznim ves-tima iz pojedinih okružja i jedinica. Na prvoj strani list donosi faksimil povelje Nj. V. Kralju. Zanimljiv je članak brata Krulja: »Masaryk i žene«, kao i članci: »Sokoli i skračeni rok u vojsci«, od Ivana Sedlačeka, priloži naraštaja, krače crtice itd. List izlazi mesečno. „SOKOLSKA VOLJA" Broj 183 glasila ljubljanskog sokolstva donosi zanimljiv sadržaj, izmedu koga se ističe napose uvodnik: „Naša beseda", komad »Deveti oktobar«, od brata Drage Pahora, putopis: Hodočašče na Kajmakčalan itd. Pored raznih vesti i kračih stvari, list donosi i sliku novog starešine ČOS, brata Dr. Kelera. Наши у Америци Наши исел»еници у Клевелан ду, УСА, врше велике припреме^' за прославу „Његошевог дана“, који се одржава сваке године, а који ће ове године бити наро-чито свечано прослављен. У савезним америчким држа-вама, Илиноис, Индиана и Вин-еконсин, постало је у последњу годину дана америчким држав-љанима 1.714 Југословена. Југословенски исељеници из Виндсора, прославили су 25 ав-густа свој „Први југоеловенски дан“, под покровитељством „Ју-гословенског народног дома“, коме је иа челу агилни претсед-нис, Перо Булат. Како јавља „Чикаго Дели Трибјун", у оквиру великог му-зичког фестивала, који се Beh једанаесту годину приређује у Чикагу, освојили су словенски певачки зборови Пољака прве награде. И иначе словенска му-зика ужива велики -углед у А- „ВЕСНИК СОКОЛСКЕ ЖУПЕ ЦЕЛ>Е“ Примили смо број 7 за септем-бар весника жупе Цеље, са о-бимним садржајем поводом Ро* ђеидана Н>. В. Крал>а, измећу дДЕ кога се напосе истичу члзнци. ЦЦБЦ Трије родови (уводник); — По-t""Ute сланица Соколске жупе Цеље Кновник Њ. В. Краљу за 18 роћендан; -Шести септембра 1930; — Ро-мање на Кајмакчалан, и др. »SOKOLSKI VESN1K« Broj 2, IX godišta, lista za vas-pitanje sokolske dece i naraštaja, koga izdaje u Sremskoj Mitro-| vici, brat Dimitrije Rašič, donosi obilan sadržaj u člancima i pes-micama, večinom posvečen obletnici smrti Kralja Aleksandra. Napose je velik broj radova dece i naraštaja. Ponovo preporučuje-mo ovaj list našoj brači i se-strama. i Шш KLIŠE A ZA JEDNU I VIŠEBOJNU STAMPU IZRAĐUJE ClNKOGRAFIJA ф. „AVALA" 1 BEOGRAD, JAKSIĆEVA UL 4 £ TELEFON BROJ 30-240 Zdravlje, snaga i lepota tela postlzava se sa telovežbenim spravama specijalne Tvornice gimnasfičkih sprava J. ORAŽEM RIBNICA - Osnovana 1881 g. ЧДС0ВНИЧДР И ЈУ0ЕЈ1ИР M. МИТР0ВИЋ Теразије 22 (до Москве) има швајцарских часовника аа руку и џеп, златног на-кита, кристала, сре-бра,пехара и плакета БраЂи и сестрама попуст Цене врло солидне. Стручан рад Тражите цене sa израду клинаца и значака PROTIV MA- LOKRVNOSTI blijedoći, općoj slabosti slabog apetita, za regeneracija krvi iza porodaja, u rckonvaltscenci/i i t.d. „FERRODOVIM" ic oproban i pouzdan 11-jek. Orig. boca Din. 40— Iranko proizvoda Mr. Ph. 4. Mrkušić, apotekar a Mostam. Banovina Hrvatska Dobiva se u svima apotekama. Reg. S. Br. 6682132 ;nvca У PRISPELI SU NOVI -------- AEG RADIO -PRIJEMNiCI za sezonu 1940/41 neverovatno prirodan zvuk ispunjava najveće zahteve. Poslednja reč radiofonske tehnike, kao n. p. sistem električnih dirki i za kratke talase i t.d. primenjeni su u ovim prijemnicima. Izrada luksuzne - kutije od orahovine sjajno polirane Zastupnici u svima većim mestlma! AEG ELEKTRIČNO DRUŠTVO A. D. JUGOSLOVENSKO Telefon: 22-902, 22-903 i 27-053 BEOGRAD, Brankova 30 Telegram: ELEKRON IHR БЕОГРДДСКД ОЛШТИНСКД ШТЕДИОНИЦА у својој згради у Бранковој улици број 2 У БЕОГРАДУ CA СВОЈИМ ФИЛИЈДЛАМД У 3 E М У Н У Краља Александра ул. бр. 97 Краља Александра ул. бр. 8 Прима улоге на штедњу, поволзно их укама+пује и испла^ује, на захтев улагача издаје улагачима своје „уложнице" са интересом од 5% За све обавезе Штедионице гарантује Општина града Београда неограничено и неопозиво својом ч и с« том имовином од Дин. 2,939.715.000.- Резервни и гарантни фондови Штедионице износе Дин. 46,079.944.99 Даје меничне и иенично хипотекарне зајмове на нмања у Београду специјално за ново изграђивање. '>аје зајмове на залоге, хартије од вредности, драгоцености и остале вредносне ствари. Отвара текуће рачуне. Даје гарантна писма и обавља све остале банкарске послове. Укупан пласман Штедионнце износи Дин. 210,892.026,47 Штедионица је самостална, јавна, пупиларна, сигурна новчана установа. Штедионицом управља самостални управни одбор. Izdaje Savez Sokola Kr. Jugoslavije (arh M Smiljanič, Alekse Ne nadoviča 6) — Ureduje redakcioni odbor (Pretsednik Dr. Vlad. Belajčić) Štamparija „LuC“, Mitrovič I Lazarevič — Beograd Kraljice Natalije ulica broj 100. TeL 21-772-