KRALJEVINA JUGOSLAVIJA
UPRAVA ZA ZAŠTITU
KLASA 12 (3)
PATENTNI SPIS
INDUSTRISKE SVOJINE
IZDAN 1 DECEMBRA 1938.
BR. 14474
Haglund Ture Robert, Stockholm, švedska.
Postupak za prženje odn. prženje i laljenje malerijala, koji sadrži sulfida.
Prijava od 4 novembra 1937.	Važi od 1 jula 1938.
Naznačeno pravo prvenstva od 12 novembra 193(» (Švedska).
Nazočni se pronalazak odnosi na postupak za pirženje odn. prženje i taljenje materijala, koji sadrži sulfida, primjerice sulfide i Siulfidne rudače, a osobito za dobivanje sadržine sumpora iz sulfida u obliku slobodnog sumpora ili kao sastavinu plina sa visokom sadržinom sumpornog dioksida.
Visoka sadržina fino razdijeljenih par-tikula prouzrokuje kod do sada upotreb-Ijenih postupaka za prženje sulfida i sul-fidnih rudača lahko sinterovanje sulfidnog materijala skupa na grude, što u velikoj mjeri otešćava kontrolu tečaja prženja. Kod taljenja sulfidnih rudača u grotlenim pećima nastaju također poteškoće kod upotrebe ruda sa znatnom sadržinom fino razdijeljenog sulfida. Ove su prilike naravno škodljive sa gledišta, da postoji sve veća tendencija za upotrebu flotacionih postupaka kod preradbe sulfidnih rudača, koji postupci općenito rade mnogo gospo-darstvenije od starijih postupaka sa priređivanjem, ali daju više fino razdijeljeni proizvod. Prema nazočnom pako postupku probitačno se iskorišćuje u prženju svojstvo sulfida odn. sulfidne rudače, da su fino razdijeljeni. Novi je postupak stoga naročito prikladan za obradbu flotaeionog materijala, može se ali korisno upotrijebiti i za prženje odn. prženje i taljenje drugih fino razdijeljenih ili u fino razdijeljeni oblik prevedenih sulfida, koncentracionoga kamenja i sulfidnih rudača.
Prema nazočnom pronalasku zbiva se prženje materijala, koji sadrži sulfida, tim, da se sulfidni materijal u fino razdijeljenom obliku razdjeljuje u oksidirajućoj
plinskoj struji, pretpostavilo u struji od kisika ili zraka, obogaćenog kisikom i iza prženja odvaja u krutom obliku ili u obliku taljenog kupatila, pri čem se količina privedenog slobodnog kisika regulira tako, da se slobodni kisik potroši pod oksidacijom samo jednoga dijela sulfidnog sumpora i pod takovim dizanjem temperature, da pri tom tvoreni SO2 dobiva priliku, da se promeće u znatnom oiosegu sa suspendiranim partikularna, čija je sadržina sulfida barem u velikom dijelu dovedena u rastaljeno stanje, pri čem se sulfid željeza razlaže uz stvaranje slobodnog sumpora i željeznog oksida. Proces se prženja ali može regulacijom cjelokupne količine dovadanog slobodnog kisika i uz istodobnu upotrebu nekog oksidacionog plina sa bitno višjom sadržinom slobodnog kisika nego što je u očičnom zraku, i uz odvajanje barem znatnoga dijela suspendiranih i prženih partikula u obliku taljenog kupatila, upravljati tako, da se oslobođeni sumporni sulfid sasvim ili u bitnosti oksidira u SO2. Tim, što se prilike temperature za procesa prženja reguliraju spomenutim načinom, postizava se medu inim, da se i kod upotrebe nedostatka ili neznatnog pretička oksidacionog sredstva može u kratkom vremenu dobiti savršenija oksidacija nego što je inače moguće. Može se tim dobivati sa SO2 bogatiji plin nego što je bilo do sada običaj, usljed čega se iskorišćuje plima n. pir. za dobivanje sumpora, bolje isplaćuje. Pokazalo se je nadalje, da se kod temperatura iznad tališta željeznog sumpornika može dobiti oksidacija željeznog sumpornika po-
Din. 25.-
moću SO2 uz stvaranje željeznog oksida i slobodnog plinovitog sumpora. Time, što se oksidacija provađa sa za to primjerenom količinom kisika, može se oksidacijom upravljati tako, da najprvo tvoreni SOž barem djelomično reagira sa željeznim sumpornikom uz stvaranje slobodnog •sumpora. Ova se oksidacija dade prema drugom obliku postupka izvesti pomoću posebno dovađenog SOa.
Da se postigne za postupak prženja prema nazočnom pronalasku karakteristična visoka temperatura, preporučuje se, da se struja plina, koja služi oksidaciji, pred-grijava. I sulfidni se materijal može podvrći predgrijavanju, prije nego što se ras-pršava u struju plina. Regulacija se temperature miože zbiti i dovađanjem te izgaranjem jedne ili više izgorivih tvari, kao praha od ugljena, gorivog ulja, sumpora, ugljičnog oksida. Dovod je ovakovih dodatnih izgorivih tvari u mnogim prilikama od velike važnosti za postizavanje temperature, potrebne za uvođenje reakcije između oksidirajućeg plina i sulf'idnog materijala,
Od naročite je važnosti za odvijanje reakcije sastav dovođene struje plina. Premda se ovaj može u pojedinim slučajevima, gdje se radi 0 odvajanju oksidiranih partikula u obliku taljenog kupatila, sastojati od zraka, pretpostavilo se uporetblju-je kisik ili kisikom obogaćeni zrak, u kojem se potonjem slučaju obično daje prednost visokom obogaćenju kisikom. Upotrebom kisika ili kisikom jako obogaćenog zraka namjesto zraka postizavaju se medu inim slijedeće prednosti: Temperatura, kod koje sulfidni materijal počinje oksidirati, niža je, nego kod upotrebe zraka. Kod procesa oksidacije oslobođena toplina ne treba se ili se treba samo u bitno manjem opsegu upotrijebiti za grijanje onoga dušika, koji tvori pretežni dio zraka, pa se stoga može bolje iskorišćavati za dobivanje željene temperature dijelova, koji sudjeluju u procesu reakcije i pri tom stvaranih proizvoda. Prilike se temperature daju time n. pr. lahko udesiti tako, da nastupa potpuno taljenje obrađenog materijala. Pošto se nadalje volumen plina može držati na slomku kod oksidacije sa zrakom proizvedenog volumena, omogućeno je, da se barem bitni dio rastaljenih partikula iz struje plina odluči i da ih se sabere u taljeno kupatilo. Nadalje se može dobivati plin prženja sa vrlo visokom sadrži-ntoin SOž, koji se plin sitoga može medu inim praktično iskorišćavati za tvorenje slobodnog sumpora redukcijom SOž, primjerice po sebi poznatim postupkom. Jednako se može kod prženja željeznih sulfida tečaj reakcije regulirati tako, da se ba-
rem znatni dio sumpora, sadržanog u sulfidima, izlučuje kao slobodni sumpor i dobiva kao sastavni dio plina sa visokom sa-držinom sumpora.
Radi ilustracije postupka opisati će se nekoliko različitih primjera izvedbe pronalaska.
Najprije će se opisati oblici izvedbe, kod kojih se sulfidni materijal vodi u istom smjeru strujanja kao oksidacioni plin, a jednostavnosti radi pretpostaviti će se, da sulfidni materijal sadrži samo željezni sumpornik, primjerice pirit ili šljunak magnetovca. Ako sulfidni materijal ne bi bio u obliku praha, podvrgava se finom mljevenju. Flotacioni se materijal može redovito upotrebiti bez usitnjen ja; ako je ali požaljna osobito brza i potpuna oksidacija može biti svrsishodno, da se barem krap-; niji dijelovi Rotacionog materijala usitne. Ako sulfidni materijal sadrži, znatnu sađr-žitvu vlage, mora se prije postupanja osušiti. Rasprštavanje sulfidnog materijala u oksidirajuću struju plina može se zbiti mehaničkim ili pneumatskim putem, pri čem se u pravilu daje prednost potonjem postupku. Kao tlačno sredstvo upotrebljuje se pretpostavilo cijela ili jedan dio oksidira-juće količine plina i obavlja rasprštavanje slično kao kod t. zv. izgaranja prašine. Da se oksidacija stavi u tečaj odnosno olakša, uprštava se u struju plina osim sulfidnog materijala još i nešta laglje upaljiva tvar, kao n.pr. gorivo ulje, ugljeni prah, sumpor, rasvjetni plin, plin ugljičnog oksida, što po zapaljenju stvara za otpočimanje oksidacije potrebnu toplinu. Upotrebom kisika ili kisikom jako obogaćenog zraka stvara ova osobito lahko upaljiva tvar viš-ju vrućinu nego što bi se to inače zbivalo, dočim se podjedno postizava i prednost, da takav na kisiku bogatiji plin čini, da se oksidacija sulfidnog materijala počinje kod niže temperature nego kod oksidacije sa zrakom. Dobrano predgrijavanje cijele ili jednog dijela količine oksidacionog plina kao i sulfidnog materijala olakšava, da se proces oksidacije stavlja u tečaj.
Struja plina dovodi se spomenutim sredstvima na temperaturu, koja odgovara najmanje početku taljenja željeznog sulfida, pa se pretpostavno gr i je znatno iznad ove. iPrema tomu je regulacijom cjelokupne količine kisika u plinu, ipredgrijavanjem i uvadanjem drugih goriivh tvari dama mogućnost, da se temperatura po želji drži višjom ili nižom nego što je potrebno za taljenje oksidiranog sulfidnog materijala.
Kako je napomenuto, može se prženje provesti tako, da za trajanja oksida-đonog procesa nastupi taljenje stvaranih metalnih oksida. U vezi s tim se prema jed-
nom obliku izvedbe pronalaska sveukupne ili jedan dio u plinskoj struji sadržanih taljenih partikula odlučuje u obliku taljenog kupatila. Kod oksidacije materijala, koji se u cijelosti ili uglavnom sastoji iz željeznih sulfida, sastojati će se ove partikule osim od možda zaostajiuće sadrži ne sulfida sasvim ili u bitnosti od željeznih oksida. Pošto željezni oksidi imaju srazmjerno visoko taljšte, važno je kod ovakovog oblika izvedbe postupka, da struja plina dobije tako visoku temperaturu, da netaljeni željezni oksid tali, a ne da ga rashlađuje. Stoga se kao oksidacioni plin pretpostav-no upotrebljuje kisik ili kisikom jako obogaćeni zrak. Time se dade postići malena brzina struje plina, što je važno za odlučivanje partikula u obliku taljenog kupatila. Postupak se dade izvađati u peći plamnici, u koju se uvodi sulfidni materijal pomoću kisika kroz prašni žižak, pri čem se radi stavljanja izgaranja u tečaj dovadeni lahko gorivi materijal, n. pr. ugljeni prah, može uvađati kroz isti žižak. Jedan se dio kisika može eventualno uvađati izvan Žižka. Iza obavljenog zapaljenja sulfidne se partikule brzo ugriju do takove temperature, da nastupa reakcija između ovih i kisika. Ako se sulfid sastoji od pirita, stvara se najprije SO2, koji se rasipava u plinu i prouzrokuje, da se njegova temperatura brzo diže, dok se partikule pirita radi ispa-rivanja sumpora iz njihove nutrine, zagrijavaju nešto polaganije. Ako se sulfid sastoji iz FeS, stvara se u glavnom istodobno SO2 i željezni oksid. Čim se željezni sulfid počinje topiti, omogućeno je i za SO2 da u znatnom opsegu reagira sa željeznim sulfidom uz stvaranje željeznog oksida i slobodnog plinovitog sumpora. Regulacijom dovađane količine kisika omogućeno je dakle, da se proces oksidacije po želji izvada u takovim prilikama, da se cjelokupna ili skoro cjelokupna količina sumpora prvede u SO2 ili i tako, da se znatni dio sulfidnog sumpora dobije kao slobodni sumpor. Ako se postupak ima izvesti tako, da se u rezultirajućem plinu dobije visoka sadržina sumpora, redovito je za provođenje reakcije potreban daljnji dodatak topline, pa se stoga u tom slučaju uvađa više dodatnog goriva u obliku ugljenog praha, ulja ili si., nego što to biva, kada se glavna svrha ovih dodataka sastoji u tom, da se stavi oksidacija u tečaj. Predgrijvanje oksidacionog plina i pirita u ovom se slučaju također preporučuje i osim toga upotreba kisika kao oksidacionog plina.
Kako je već spomenuto, može se odlučivanje prženili sulfidnih partikula u obliku taljenog kupatila olakšati tim, da se
istodobno s tim, što se upotrebljuje kisikom bogati plin, iz sulfidnog materijala oslobođeni sumpor regulacijom količina kisika sasvim ili u bitnosti izgara na SO2, mjesto da ga se dobiva kao sumpor. Sadržina kisika u proizvođenom oksidacionom plinu treba da bude pri itom barem dvostruka od one, kolika je u običnom zraku. U prilikama, gdje je potrebna visoka temperatura taljenja odnosno gdje sulfidni materijal sadrži mnogo kamena žice, uzimlje se za oksidacioni plin najbolje gotovo čisti kisik. Suvišcima oksidacionog plina treba u pravilu izbjegavati. Najbolje je, da se količina privedenog slobodnog kisika tako regulira, da se ona sasvim ili gotovo sasvim potroši. Time positaje količina plina manja i izbjegava se stvaranje SOn. U nekojim se slučajevima, osobito ako se želi postići potpunu oksidaciju sumpora iz sulfidnog materijala, preporučuje, pri-vadanje su viška kisika; u ovom ali slučaju sadržina slobodnog kisika u izlaznom plinu pretpostavilo ne treba da bude veća, nego da on, mjereno po volumenu bude ispod polovice sadržine SO2 u izlaznom plinu. Proces se oksidacije i sadržina kisika uvađane struje plina imaju obično tako regulirati, da sadržina SO2, mjerena po volumenu, nadilazi 1/3 količine plina, pri čem se sadržina SO2 ima shodno držati između f>0—100%. Može se ali, osobito ako suspendirane partikule nijesu preveč sitne, dopustiti da sadržina SO2 u otpusnim plinovima padne do 25% prostornih dijelova. 1 u takovim se slučajevima, gdje se postupak prženja regulira tako, da se zbvia bitno stvaranje slobodnog sumpora, preporučuje, udesiti sadržanu kisika u oksidacionom plinu tako, da ctpusni plin po od-lučenjiu slobodnog sumpora, dobije najmanje 25% sadržine SO2, mjereno po volumenu. Ako se želi proces oksidacije regulirati tako, da se u otpusnom plinu dobije osobito visoka sadržina SO2, primjerice 75^-100%, pa ako bi se upotrebom kisika ili s takovim jako obogaćenog zraka dobila višja temperatura reakcije nego što je poželjno, može se, mjesto da se upotrijebi kisikom manje obogaćeni zrak i tim dobiva nižu sadržinu SO2 nego što je poželjno, rastanjiti oksidacioni plin tim, da se jedan dio oitpusnoga plima Ili iz ovoga dobivenoga SO2 dovađa natrag.
Sto je vši procenat upotrebljenog kisika, to je manja količina plina i to se lakše oksidirane sulfidne partikule talože na dnu peći plamnice stvarajući taljeno kupa-filo. Radi olakšanja odlučivanja uprave se prašni žišci shodno kotso ili okomito dole na taljeno kupatilo. Redovno valja pred-\iditi i takove mjere, da se partikule gib-
Iju srazmjerno dugim putem prije uego što dođu do taljenog kupatila, pri čem je probitačno, da struja plina sa partikularna načini u peći srazmjerno oštri zaokret. Može se primjerice upraviti struju plina sa partikularna prema stražnjoj stijeni peći plamnice ili prema taljenom kupatilu u blizini ove stražne stijene, pa struju plina obrnuti tako, da prelazi preko plohe taljenog kupatila, i izvesti ju iz peći na strani žižaka, primjerice na nižoj razini nego gdje su namješteni žišci. Taljeno kupatilo željeznog oksida pretpostavno se otpušta-va u stanovitim vremenskim razmacima. Preporučuje se, da se ono izravno iz taljenog tekućeg stanja podvrgne granulaciji, primjerice sa zrakom, da se time oksidira s njim mehanički pomiješani ili u njem ra-staljeni željezni sulfid. Do potrebe ili uz to može se ono po ishladenju podvrći sinte-rovanju. Ako pako kupatilo željeznog oksida sadrži i vrednije sulfide, primjerice sulfid bakra ili niklja, onda se preporučuje, da se pusti kupatilo polagano skrutnuti, pa ga poslije usitnjenja podvrći floticiji. Ako sulfidni materijal sadrži mnogo kamenja iz žice, sadržavati će tvoreno taljeno kupatilo ili troska osim željeznih oksida znatnu sadržinu drugih sastavina, primjerice kremične kiseline. Pošto ona usljed toga postaje kao sirovina za proizvodnju željeza manje prikladnom, preporučuje se redovno odustati od njezine u-potrebe za tu svrhu, i mjesto toga dodacima za tvorenje troske mijenjati sastav troske tako, da se ne oksidirani sulfid lag-Ije odluči u obliku koncentracionog kamenja. Također je u mnogo slučajeva kod upotrebe visokoprocentnog sulfidnog materijala shodno, da se dodacima za tvorenje troske snizi talište troske. Razlog je među inim poteškoća, da se namjesti ne-pregoriva postava peći, koju sa željeznim oksidom bogata troska ne oštećuje. Gubici topline izžarivanjem dadu se također znatno reducirati, ako se talište troske snizi. Dodaci za tvorenje troske mogu se sastojati od smole, vapna, fluorita itd. i mogu se taljenom kupatilu privadati ili neposredno ili sasvim ili djelomično u upra-šenorn obliku porazdijeljeni u struji plina. Potonjim se postupkom postizava među inim prednost, da se stvaranje željeznog silikata može barem u stanovitom opsegu zbivati istovremeno sa oksidacijom željeznog sulfida. To je važno za ravnotežu kod reakcije željeznog sulfida sa SO2, jer se ovo usljed stvaranja silikata pomiče u korist stvaranja sumpora. Ako materijal, koji sadrži sulfide uz željezne sulfide ima znatnu sadržinu sulfida drugih metala, primjerice bakra, niklja, preporučuje se re-
gulirati prženje tako, da se dobiva nepotpuna oksidacija željeznog sulfida, pri čem drugi sulfidi ulaize uglavnom kao sastavni dijelovi koncentracionog kamena, koji se sabire ispod troskinog kupatila. Ako je poželjna nepotpuna oksidacija sulfidnog materijala, može se put, koji ima da pređe sulfidni materijal, da dode do taljenog kupatila, uzeti kraći, nego obično. Ako takav koncentracioni kamen sadrži srazmjerno visoku sadržinu željeznog sulfida, može se obogaćenje vrijednijih sastavina, primjerice bakra, niklja, plemenitih kovina, postići tim, da se koncentracioni kamen usitni i istim načinom, kako je gore opisano, podvrgne nepotpunom prženju u vezi sa taljenjem, pri čem se glavni dio njegove sadržane željeznog sulfida oksidira, pa zajedno sa eventualno dodanim dometcima za tvorenje troske ulazi u trosku, dok zaostali sulfidi tvore koncentracioni kamen.
L' slučajevima, gdje kod upotrebljene temperature reakcije predleži pretpostava reakcije između metalnog sulfida i kroz oksidaciju tvorenog metalnog oksida uz stvaranje metala i SO2, može se postupak tako regulirati, da se prženje zbiva uz stvaranje metala. To se primjerice zbiva kod prženja materijala, koji sadrži bakrenog sulfida. Bakreni koncentracioni kameni mogu se lako dobivati regulacijom dovoda kisika prema postupku u obliku taljenoga bakra. Kao oksidacioni plin upo-trebljuje se u tom slučaju kisik ili kisikom visoko obogaćeni zrak, a količina se kisika ima pretpostavilo tako regulirati, da dostaje za prevođenje cijele količine sa bakrom vezanoga sumpora u SO2. I koncentracioni kameni, koji osim bakra sadrže i druge metale, mogu se prema postupku pržiti uz stvaranje slobodnog bakra. Slično kao na bakreni sulfid može se prema pronalasku postupati i na materijal, bogat sa olovnim sulfidom, kao olovni sjajnik, tako da se olovo oslobodi i u taljenom stanju odluči.
Ako sulfidni materijal sadržava razmjerno teško ishlapive sulfide, primjerice od željeza, bakra, niklja i uz to sastavine koje su razmjerno lahko ishlapivi proizvodi ili kod oksidacije proizvode takove, primjerice spojeva arsena, može se postupak izvesti tako, da neplinoviti proizvodi oksidacije iz teško ishlapivih sulfida odlučuju barem u znatnom opsegu u obliku taljenog kupatila, dočim se laglje ishlapivi proizvodi tek kasnije izlučuju iz plina. Ako se prema dalje opisanim oblicima izvedbe postupka neplinoviti proizvodi oksidacije odlučuju iz sulfida u obliku praha mjesto u obliku taljenog kupatila, preporučuje se, proizvode oksidacije u obliku praha ha-
rem uglavnom izlučivati iz plina kod tako visoke temperature, da se spojevi arsena još nalaze u rasplinjenom stanju.
Ako u plinu ima znatnih količina slobodnog sumpora, odlučuju se spojevi arsena iz plina u obliku sulfida. Ako je ali nazočno dosta kisika, stvara se arsena kiselina.
Mjesto da se partikule odlučuju iz struje plina kod tako visoke tmeperature, da se stvara taljeno kupatilo, mogu se prema jednom obliku izvedbe pronalaska pržene partikule odlučivati u obliku praha. 0 tom se slučaju prilike temperature za prženja reguliraju pretpostavilo tako, da ne nastupi taljenje kod prženja tvorenih željeznih oksida. Ovaj se postupak dade shodno tako izvesti, da se sulfidih materijal i oksidirajući plin uvode gore u visokom tornju, primjerice pomoću prašnih žižaka, pa se u istosmjernoj struji giblju prema dole, pri čem se proces oksidacije stavlja u tečaj pomoću lahko upaljivih dodataka. Do potrebe se može upotrebiti gibanje plina i sulfidnog materijala prema gore, pri čem se presječna ploha tornja ima udesiti tako, da brzina strujanja plina dostaje, da povede partikule sulfida. Krupniji se komadići, koji se kod inače prema gore upravljenog gibanja do potrebe uvađati gore u toranj, mogu pustiti da padaju dole i onda dole iz tornja otsbranjivati. Ako se ovi krupniji komadići za njihovog padanja nijesu sasvim spržili, može se naknadno prženje obavljati pomoću jednog dijela oksidirajućeg plima. Kod upotrebe gibanja prema gore, pomicati će se najfinije partikule brže od nešto krupnijih, koji potonji tim dobivaju više vremena za prženje. Osobito se kod prženja sasvim ili u bitnosti iz željeznih sulfida sastojećih materijala preporučuje, da se najzad spomenuti postupak prženja u vertikalnom tornju tako regulira, da se barem jedan dio sulfidnoga sumpora dobije u obliku slobodnog sumpora. Ispostavilo se je naime, da bez obzira ma upotrebu vanred-no visokih temperatura, najpovoljnije područje za reakciju SO2 sa željeznim sulfidom uz stvaranje željeznog oksida i slobodnog sumpora leži baš unutar onoga područja, koje je omeđeno prema dolje talištem željeznog sulfida, a prema gore taljenjem željeznog oksida. U ovom su se naime međuprostoru temperature postigli dobici od preko 90% sulfidnoga sumpora u obliku slobodnoga sumpora, dok se je neposredno ispod tališta željeznog sulfida moglo dokazati samo neznatno stvaranje slobodnog sumpora. Pretpostavilo se radi sa visokoprocentnim kisikom kao oksidacionim plinom, jer to medu inim
ima tu prednost, da se partikule iza postupanja u tornju dadu laglje odlučivati i da je kondenzacija sumpora znatno olakšana. U stanovitim se ali slučajevima može upotrebiti plin, siromašniji na kisiku ili kisik, koji je sa vodenom parom ili sa SO2 irastanjen. Radi regulacije temperature može se dakle u one dijelove tornja, gdje temperatura tendira, da postane previsokom, uštrcavati voda ili uvađati SOž-plin. U ovim dijelovima tornja, gdje je reakcija toliko uznapredovala, da više nema slobodnog kisika, tendira temperatura, da pada, pa se tu može uvada-njem kisika postići povišenje temperature. Može se do potrebe u početku procesa reakcije temperaturi dopustiti, da prekorači talište željeznih oksida, ali se ona mora po istrošenju slobodnog kisika spustiti ispod navedene temperature. Može se kod takovog postupanja u tornju postupak izvesti tako, da se sulfidih sumpor sasvim ili u bitnosti oksidira u SO->.
U slučajevima, kada se treba dobivati sumpor, preporučuje se, struju plina sa u njoj sadržanim partikularna sa temperature, koja prekoračuje talište željeznog sulfida, brzo rashladiti na takovu temperaturu, da se po mogućnosti izbjegne opasnosti ponovnog stvaranja sulfida usljed reakcije sumpora sa željeznim oksidom. Do potrebe se mogu partikule sasvim ili djelomično izlučiti iz struje plina, primjerice u klijetkama za prašinu, prije nego što je njezina temperatura spala ispod tališta željeznog sulfida. Brzo se rashladenje može postići uštrcavanjem kurtog ili tekućeg sumpora ili vode. Rashladenje se shodno zbiva tek onda, kada je struja plina izašla iz tornja. Ako se plin i sulfidih materijal uvode gore i giblju prema dole, može se eventualno rashladenje obaviti uštrcavanjem rashladnih sredstava dole u toranj. Ako se kao rashladne sredstvo upotrijebi voda, može se količina vode udesiti, tako, da se i u plin ulazeći sumpor kondenzira i skupa s vodom ili tvorenom vodenom parom odvađa, u kojem se potonjem slučaju on dobiva usljed kondenzacije vodene pare. Ako se sumpor sa vodom odva-da skupa sa prženim sulfidnim materijalom, može se do potrebe odlučiti Rotacionim postupkom. Ako se rashladivanje zbiva vodenim rastopinama, može se regulacijom količine rastopine u struji plina uz u njoj suspendirane partikule akumuliranu toplinu iskoristiti za isparivanje rastopine. Primjerice se može morska voda pomoću ovakove akumulirane topline rasplinuti radi dobivanja u njoj rastopljene soli. Ako se rashladenje obavlja sumporom ili tako reguliranom količinom vode, da plin još
uvijek sadrži u obliku pare cijelu količinu sumpora ili znatni dio ove, izlučuju se krute partikule iz plina, primjerice u klijetkama za prašinu ili u Gotrellaparatinia prije nejjo što se rasplinjeni sumpor kondenzira. Onda se sumpor iskondenzira pretpostavilo uz iskorišćenje koudenzaci-one topline za proizvađanje pare. Pri tom se preporučuje upotreba hladionika, u kojima se proizvađanje pare zbiva pod takovim pritiskom, dg se temperatura rashladnih cijevi podržaje ili ispod 160"C, primjerice na jedno 125°C, ili pako na 250°C, da se zapriječi odlučivanje sumpora u gusto tekućem stanju. Osobito se u takovim slučajevima, gdje se struja plina rashlađuje pomoću sumpora u krutom ili u tekućem obliku, preporučuje provadanje kondenzacije postepeno, primjerice na dva ili tri stepena. Kod postupka na tri stepena shodno je, da se najprije odlučeni sumpor, koji sadrži najviše onečišćenja, zasebno spremi i podvrgne posebnom procesu čišćenja. Slijedeća odlučena frakcija upotrebljuje se za rashlađenje struje plina, a treća je frakcija obično dosta visoke kvalitete, da se može izravno prodavati.
Ako bakreni sulfid ude kao sastavni dio u materijal, koji sadrži željeznog sulfida, pa se ovaj prema gore opisanom postupku podvrgava prženju u tornju radi dobivanja slobodnog sumpora, onda prženi materijal sadržava bakar još uvijek u obliku sulfida. Bakar se stega može flotacio-him postupkom dobivati iz od plinova odlučenih partikula. Jednako vrijedi i za neke druge sulfide, n. pr. nikljeni sulfid. Piro-tini i koncentrati, koji sadrže niklja, mogu se stoga, osobito ako sadržina niklja pređ-leži u obliku slobodnih zrnaca penitlandita, po obavljenom prženju za dobivanje sumpora prema sada opisanom obliku izvedbe pronalaska, probitačno podvrći postupku za dobivanje niklja i bakra. To se može zbiti primjerice flotacijom ili primjerice pomoću klora u obliku plina provedenog kloriranja nikljenog sulf4^a i njegovog odvajanja. Postupku se kloriranja daje prednost pred flotacijom u slučaju takovih rudača koje sadrže minerale nikljenog sulfida usko srašćene sa mineralima piro-tina. Prženje se uz odlučivanje krutih partikula u obliku praha može, ako se želi dobiti bakra, niklja i si. izvesti i tako, da uđe i sadržina željeznog sulfida u gotovo prženi materijal, koji se onda može podvrći taljenju u peći plamnici radi dobivanja vrijednijih metala kao sastavina koncentracionog kamena.
Prema daljnjem obliku izvedbe pronalaska može se dobivati sumpor, kada se prži sulfid od materijala, koji sadrži želje-
za, dok ovaj fino razdijeljen pada u toranj u protustruji k struji oksidirajućeg plina. LI toplinskotehničkom pogledu ima takav postupak velike prednosti. Postupak je pretpostavilo prikladan za postupanje na sulfidih materijal, koji ne posjeduje preveč veliki dio vrlo fino usitnjenih partikula. U gornjem se dijelu tornja zbiva pred-grijavanje, odu. kod' pirita i istjeranje sumpora. Ako bi se predgrijavanje odnosno istjeranje sumpora imalo izvesti samo sa toplinom, kumuliranom u struji plina, iziskivalo bi to upotrebu ivrlo velike količine plina, što bi opet prouzrokovalo malenu sadržiuu sumpora u oitpusnim plinovima. Pretpostavno se stoga dovodi dodatne topline u gornje dijelove tornja izgaranjem, primjerice dovodom na jednom ili na više mjesta gornjega dijela tornja kisika za izgaranje sa sumporom ili dovodom gorivih tvari samih ili skupa sa plinom, koji sadrži kisika, koji proizvodi toplinu reakcijom sa u gornjem dijelu tornja sadržanom SO2 ili privođenjem kisika. Ovcikove se gorive tvari mogu primjerice sastojati iz ugljenog praha, gorivog ulja, plima, koji sadrži ugljičnog oksida, ugljikovodika, rasvjetnog plima, vodika. Ako se upotrijebi ugljeni prah, shodno je, da se ovaj tako usitni, da ne pada u većoj mjeri u struju plina. Do potrebe se može dodavati ugljeni prah u struju plina, ovaj se ali prah omda ima pretpostavilo privadati u najvišjem dijelu tornja, priimjeirice pomiješan sa pulveriiziranim s'ulfidnim materijalom. Potonji se mehaničkim ili pneuma-tskiim putem rasprštava u struju plina. U potonjem se slučaju može rasprštavanje zbiti primjerice pomoću plina, koji sadrži ugljičnog oksida, koji se može iskoristiti za prevođenje u ođpusne plinove ulazećeg SO2 u sumpor, ili pako povraćenjem jednog dijela izlaznog plina, pretpostavno iza kako je iz njega iskondenziran sumpor. Da se reguliraju prilike temperature u peći, uvodi se glavni dio kisika pretpostavno na više raznih nivoa srednjih dijelova tornja, dok se u dolnji dio tornja uvodi pretpostavno SOa-plin sa primjesom slobodnog kisika ili nez takove. ŠOi-plin 'u-grije se po vrućim partikularna, pa kada je dosegao dosta visoku temperaturu, pretvara se sa željeznim sulfidom, zaostalim u zrnima. Sadržina slobodnog kisika u SO2-plinu potpomaže potpunoj oksidaciji. Predgrijavanje S02-plina pridonaša i tomu, da on brzo dosegne za reakciju potrebnu temperaturu. Uvođenje S02-pljna u dolnji dio tornja pridonaša i pomicanju ravnotežja u gornjem dijelu tornja u korist stvaranja S. Mjesto da se uvađa SO2 ili istodobno s ovim može se uvađati vodena para n. pr.
prskanjem vode na partiikule, koje su pale n doljnji dio tornja. Probitačno se može upotrijebiti i smjesa vodene pare sa kisikom. Mjesto kisika može se upotrijebiti zrak, obogaćen kisikom ili zrak, ali otešćava dobivanje S i SOa iz ofcpusnih plinova. Jedan se dio sulfidnog materijala može mjesto gore upuštati na nižjim nivoima tornja.
Iz dolnjega dijela tornja izvađeni prženi materijal može se sinterovanjem prevesti u za njegovu upotrebu kao željezna rudača prikladni oblik. Ako prženi sLilfidni materijal sadrži bakrene, inikljeme i si. sulfide, može se preraditi za dobivanje ovih metala, primjerice jednakim načinom, kako je gore opisano.
Iz tornja izlazeći plinovi oslobađaju se od ponesenih partikula primjerice u prašnim klijetkama. U plinu eventualno sadržani hlapljivi spojevi arsena iskondenzi-raju se i pretpostavilo izluče, prije nego što se zbiva kondenzacija sumpora. Ras-hladnjenje struje plina i odlučenje sadržine S iz plina može se izvadati sličnim način-norn, kako je gore opisano. Pošto ali kod ovoga oblika izvedbe nije potrebno, da se plin vanredno brzo ohladi, može se eventualno provadati prvi dio rashladnjenja isko-rišćenjem topline za proizvadanje pare. Nakon iskondenziranja sumpora može se cijela ili dio preostale količine plina voditi natrag u doljnji dio tornja kao plin, koji sadrži SO2. Redovno je ali najbolje, da se iz onoga dijela plina, koji se ima odvesti natrag u tečaj postupka, izluče ostale sastavine, primjerice event. sađržina dušika, prije nego što se pljn odvede natrag u toranj. To se može zbiti tim načinom, da se SO2 rastopi u vodi ili u kojem drugom sredstvu za rastapanje i onda iz njega istjera. I onda, kada se sađržina SO2 plina ni u cijelosti ni djelimično ne vodi natrag u proces, preporučuje se, da ga se podvrgne čišćenju prije nego što se iskoristi za izradbu sumpora prema po sebi poznatim metodama ili za koju drugu svrhu. Reduk-ciona sredstva za SO2 mogu se također privadati plinu neposredno iza kako je izašao iz tornja i prije nego što ie ishladnio.
U stanovitim se slučajevima preporučuje razdijeliti materijal u razne klase zrna i na svaku od ovih posebno postupati, pri čem se na najsitnije partikule ima postupati u istosmjernoj struji.
Patentni zahtevi:
1)	Postupak za prženje odu. prženje i taljenje materijala, koji sadrže sulfide, o-sobito željeznog sulfida sadržavajućih tvari, naznačen tim, što se sulfidni mate-
rijal u fino razdijeljenom obliku porazdi-jcli u oksidi raj ućoj, pretpostavno iz kisika ili kisikom obogaćenog zraka sastojećoj struji plina i iza obavljenog prženja odvoji u krutom obliku ili u obliku taljenog kupatila, pri čem se količina privođenog slobodnog kisika regulira tako, da se slobodni kisik potroši uz oksidaciju samo jednog dijela sulfidnog sumpora i uz takovo povišenje temperature, da pri tom stvarani SO2 dobiva prilike da se preobrazi u znatnom opsegu sa suspendiranim partikularna, čija se je sađržina sulfida barem većim dijelom dovela u taljeno stanje, pri čem se razlučuje željezni sulfid uz stvaranje slobodnog sumpora i željeznog oksida.
2)	Postupak za žarenje i taljenje materijala, koji sadrže sulfide, prema zahtevu 1, naznačen upotrebom oksidacionog plina sa znatno višjom sadržinam slobodnog kisika nego što ga ima u običnom zraku i odvajanjem barem znatnoga dijela suspendiranih prženih partikula u obliku taljenog kupatila, pri čem se cjelokupna količina privadanog kisika regulira tako, da se o-slobodeni sulfidni sumpor u cijelosti ili u bitnosti oksidira u SOž.
3)	Postupak prema patentnim zahtjevima 1—2, naznačen po predgrijavanju jedne ili obih sastavina, koje sudjeluju u reakciji, t. j. struje plina odn. sulfidnog materijala.
4)	Postupak prema patentnim zahte-vima J—3, naznačen po takovoj regulaciji sadržine kisika u privađanom oksidacio-nom plinu kao i procesu oksidacije, da će kod postupka prženja rezultirajući plin nakon odvajanja, mjereno po volumenu, sadržavati barem 25°/o, a pretpostavno 50 do 100'Vo SO2.
5)	Postupak prema patentnim zahtjevima 1—4, naznačen privadanjem i izgaranjem jedne ili više drugih gorivih tvari, primjerice ugljenog praha, gorivog ulja, sumpora, ugljičnog oksida, radi otpočima-nja odn. regulacije toplotnih prilika za oksidacije.
6)	Postupak prema patentnim zahte-viina 1—5, naznačen tim, što se oksidacija izvađa sličnim načinom kao t. zv. loženje prašinom.
7)	Postupak prema patentnim zahtjevima 1—G, naznačen tim, da se odlučivanje oksidiranih partikula u obliku taljenog kupatila olakšava tim, da se struja plina uz partikule upravlja prema taljenom kupatilu, primjerice pomoću prašnih žižaka.
8)	Postupak prema patentnim zahtje-vima !—7> naznačen tim, što se proces oksidacije regulira tako, da sulfidni materijal iza postupanja još uvijek sadrži nešto sulfida.
9)	Postupak prema patentnim zahtjevima 1—8 za prženje i taljenej sulfidnog materijala koji sadrži istovremeno željeni sulfid i sulfid jednog ili više drugih metala, primjerice bakra, nikla, naznačen po takovoj regulaciji procesa oksidacije, da nastaje stvaranje koncentracionog kamena.
10)	Postupak prema patentnim zahtjevima 1—9, za obrađivanje sulfidnog materijala, koji sadrži bakreni sulfid, naznačen tim, što se proces oksidacije regulira tako, da se zbiva razlučenje bakrenog sulfida uz stvaranje metalnoga bakra.
11)	Postupak prema patentnim zahtjevima 1—9, za obrađivanje sulfidnog materijala, koji sadrži olovni sulfid, naznačen tim, što se proces oksidacije regulira tako, da se zbiva razlučenje olovnog sulfida uz stvaranje metalnog olova.
12)	Postupak prema patentnim zahtjevima 1—9, za obrađivanje sulfidnog materijala, koji sadrži željezni sulfid sa neznatnom sadržinom kamenja iz žile, naznačen tim, što se kod oksidacije željezne sadrži-ne stvarani oksid barem u bitnom opsegu odlučuje u obliku taljene, uglavnom iz željeznog oksida sastojeće troske.
13)	Postupak prema patentnom zahtjevu 12, naznačen tim, što se tvorena troska željeznog oksida iz tekućeg taljenog stanja granulira primjerice pomoću zraka.
14)	Postupak prema patentnom zahtjevu 12, naznačen tim, što se troska željeznog oksida za skrutnjivanja, pretpostavno pod polaganim rashlađivanjem, usitni i podvrgava flotaciji radi odlučenja primjesa, n. pr. sulfida.
15)	Postupak prema patentnim zahtjevima 1—11, naznačen privadanjem sastavina koje tvore trosku, primjerice smole, fluorita, bilo fino razdijeljeno u struji plina ili izravno u tvoreno taljeno kupatilo.
16)	Postupak prema patentnim zahtjevima 1, 3—6 i 8, naznačen takovom regulacijom prilika temperature, da se kod oksidacije željeznog sulfida barem uglavnom stvara željezni oksid, a da se ne zbiva taljenje oksida.
17)	Postupak prema patentnom zahtjevu 16, naznačen tim, što se s'ulfidni materijal vodi u istom smjeru strujanja kao oksidirajuća struja plina i barem u znatnoj mjeri odlučuje iz struje plina kod temperature, koja prelazi talište željeznog sulfida.
18)	Postupak prema patentnim zahtjevima 16—17, naznačen tim, da se oksidacija izvađa pretpostavno sa predgrijanim kisikom ili sa kisikom jako obogaćenim zrakom i da se uvođenje procesa reakcije zbiva izgaranjem lahko oksidi ra jućih tvari, kao uprašenog ugljena, gorivog Ulja, sum-
pora, u struji plina, koja sadrži mnogo kisika.
19)	Postupak prema patentnim zahtjevima 16—18, naznačen tim, što se struja' plina od temperature, koja prelazi talište željeznog sulfida, brzo rashladi na takovu temperaturu, da se izbjegava znatnom povratnom stvaranju željeznog sulfida usljeđ reakcije u plin ulazećeg sumpora sa u njemu sadržanim partikularna, koje sadrže željeznog oksida.
20)	(Postupak prema patentnom zahtjevu 19, naznačen tim, što se rashlade-nje postizava rasparivanjem vode ili upari-vanjem vodenih rastopina.
21)	Postupak prema patentnim zahtjevima 1 i 15, naznačen tim, što se sulfid-ni materijal vodi u protustruji k oksidira-jućem plinu, primjerice u tornju.
22)	Postupak prema patentnom zahtjevu 21, naznačen tim, da se sulfidni materijal vodi u protustruji k oksidirajočem plinu u tornju i da se regulacija temperature u tornju zbiva uvođenjem sredstava za povišenje odn. sniženje temperature, primjerice kisika, pirita, u raznim nivoima tornja.
23)	Postupak	prema	patentnom	za-
htjevu 22, naznačen dovođenjem redukcio-nih sredstava, za SO2, primjerice ugljenog praha, ugljikovodika, ugljičnog oksida, ugljika, gore ili u jednom gornjem nivou tornja.
24)	Postupak	prema	patentnim	za-
htjevima 21—23, naznačen iskorišćenjem topline reakcionog plina za izdestiliranje sumpora iz pirita.
25)	Postupak	prema	patentnim	za-
htjevima 1—24, naznačen tim, što se re-dukciona sredstva za SOa privađaju vrućem plinu iza odlučenja znatnoga dijela u njemu sadržanih partikula, koji sadrže željezni oksid.
26)	Postupak prema patentnim zahtjevima 1—25, naznačen tim, što se rashlade-nje plina iza oksidacije postizava uštrcava-njem sumpora u krutom ili u tekućem obliku u struju plina.
27)	Postupak prema zahtjevima 1—26, naznačen tim, što se iskondenzira sumpor U taljenom obliku iz reakcionih plinova, pretpostavno uz iskorišćenje pri tom oslobođene topline za proizvadanje pare,
28)	Postupak prema patentnim zahtjevima 1—27, naznačen tim, što se kondenzacija sumpora razdjeljuje tako, da se najprije zasebno odvaja jedna ili više u većoj mjeri onečišćenih frakcija sumpora.
29)	Postupak prema patentnim zahtjevima 1—28, naznačen tim, što se iz otpus-nih plinova izlučuje SO2 i rastapanjem u vodi ili u drugim sredstvima za rastapanje
sa slijedećim dobivanjem istoga iz sredstva za rastapanje koncentrira.
30)	Postupak prema patentnom zahtjevu 29, naznačen tim, što se barem jedan dio koncentriranog SC>2-plina iskoriš-ćuje kao sastavni dio oksidirajuće struje plina.
31)	Postupak prema patentnim zahtje-
vima 1—30, naznačen tim, što se iz procesa prženja dobiveni plin, koji sadrži SO*, po izlučenju krutih partikula te pretpostavilo i njegove sadržine slobodnog sumpora podvrgava postupanjiu, primjerice prema po sebi poznatim postupcima, za redukciju SO2 u slobodni sumpor.