PRAEPÖS1TVS RIPAE LEGIONIS U NATPISIMA OPEKA PRVE MEZIJE MILENA DUŠANIĆ Beograd Arheološka iskopavanja na Đerdapu, vršena proteklih godina, donela su između ostalog i nekoliko varijanti poznoantičkih opeka, čiji nam natpisi daju nove podatke o savremenoj organizaciji vojske. Jedna veća grupa opeka otkrivena je u antičkom kastrum u kod Bolje- tina, uzvodno od Donjeg Milanovca,1 dok su pojedinačni primerci nalaženi i u drugim mestima duž Dunava. Sl. 1. — Fig. 1. Boljetin, Gradac na Lepeni 1. (Sl. 1) Opeke, sa žigom u dvema varijantama, dim. 26 x 15 cm, dim. žiga 16 x 3 cm. Nađene (više fragmentovanih primeraka) u Boljetinu, lok. Gradac na Lepeni, 17. 8. 1968. g. Sada u N arodnom muzeju u Beogradu, gde sam ih videla. Neobjavljeno (up. CIL III 13814a (b) sa nepotpunim žigom). S(ub) c(ura) Hermogeni p(rae)p(osito) r(ipae) (varijanta: ripe [!]) leg(ionis) VII CHjxudiae) part (is) cit(erioris). 2. (SI. 2) Fragment opeke nađen u Prahovu, sad u Negotinskom muzeju.2 Poznajem je sa fotografije. CIL III 13814a (a). Su(b) c(ura) Hermogeni p(raé)p(ositó) rip(ae) leg(ionis) VII Cl(audiae) par(tis) ce(terioris) (!) Sl. 2. — Fig. 2. Prahovo 3. (Sl. 3) Fragment opeke, dim. 29 X 15 x 6 cm. Pečat, u negativu, u tabula ansata» oštećen, dim. 12 (gornji rub) i 15 (donji rub) X 3,3 cm. Nađeno u Saldumu, 16. 7. 1968. g., inv. br. 309. Sada u Narodnom muzeju u Beogradu, gde sam je videla. [ ] Hermogeni p(rae)p{osito) R IP I [ ] [ ] Cl{audiae) par ( tis) ceterior {is) [ ] 4. (Sl. 4) Fragment opeke, dim. 22 X 24 cm, dim. žiga (negativ u jednom redu) 18,5 x 2 cm. N ađena u Boljetinu, lok. Gradac na Lepeni, 10. 8. 1965. g. SI. 3. — Fig. 3. Saldum Sl. 4. — Fig. 4. Boljetin, Gradac na Lepeni Sada u N arodnom muzeju u Beogradu, gde sam je videla. Neobjavljena. (Sub cura) Hermogeni p(rae)p(osito) leg(ionis) VII (Claudiae) par (tis) ce(teriorìs). Im e Hermogenus nisam našla posvedočeno, več svuda dosledno Hermogenes; stoga oblik Hermogeni ovde shvatam kao adnominalni dativ, umesto običnijeg genitiva iza sub cura. Oblik su(b) c(ura) na opeci br. 3 ukazuje na asimilaciju b + c u cc, odnosno na oblik sue cura? Fonetska promena u obliku ceterior — prelazak nenaglašenog i u e inače je dobro poznata u poznoj antici.4 G rupu slova na kraju natpisa br. 2, PARCE, izdavači su tumačili ili kao naziv nekog nepoznatog utvrđenja (CIL), ili kao početak imena crepara — Parcilius, Parconius i si.5 N . Vulić6 je čak pretpostavio da um esto... p(rae)p(ositi)] rip(a)e— u CIL III 13814a. (b) — treba čitati samo praepositi, smatrajući da je na žigu stajalo PPRIP, ili još pre PRIP ili PREP i navodeći da za dodatak ripae nema analogija na dunavskim opekama. N ovopronađene opeke potvrđuju zvanje prepozita ripe i pokazuju da se odnosna slova PARC E mogu razrešiti jedino u par(tis) citerioris)? Prilikom datovanja opeka najpre treba pomenuti da je običaj njihovog signiranja natpi­ sima prestao širom Carstva krajem epohe Severa i da je oživeo tek u doba Dioklecijana.8 Naše opeke po svemu pripadaju poznoj antici. Otkopane su u boljetinskom sloju koji prema Lj. Zotović pripada razm aku kraj III—početak V veka, m ada se prem a dosadašnjim ar­ heološkim rezultatima ne mogu datovati i bliže u okviru tog raspona.9 Istorijski podaci o intenzivnom građenju na dunavskom limesu pod Dioklecijanom i Konstantinom takođe govore da su ove tegule, zajedno sa velikom grupom ostalih, nastale u ovo vreme. Obično se pretpostavljaju tri etape izgradnje pod Dioklecijanom, oko 294., 297. i 303. godine, u vezi sa carevim putovanjim a duž dunavske granice.1 0 Pored obnove već postojećih utvr­ đenja, građena su i nova. Tako natpisi pokazuju d a je dignuto bar četiri kaštela na limesu u Drugoj Meziji i u Pribrežnoj Dakiji.1 1 Kako je poznato, Konstantin je takođe organizovao obimne građevinske radove duž Dunava,1 2 najpre zajedno sa Licinijem, a posle Licinijeve propasti i sam. 324.—328. g. izgradio je neka nova utvrđenja, među kojim a i poznatu Konstantinijanu Dafne, na suprot Transmarisci. On ili njegovi naslednici podigli su i kaštel Konstanciju na Dunavu, naspram Marguma.1 8 K onstantinova aktivnost se, po svemu sudeći, osetila i na mezijskom delu limesa. A. Premerstein i N. Vulić, koji su izdali veliki broj opeka epigrafski bliskih našim1 4 dali su i njihovo okvirno datovanje — III—IV vek. Pri tom su se rukovodili najčešće oblikom slova, ali su sem toga predložili i identifikaciju dva dux-a zabeležena na opekam a sa isto­ imenim poznatim ličnostima sa početka IV veka.1 5 Ovo datovanje je prihvatio E. Ritterling1 6 koji je i sam predložio jednu takvu identifikaciju: prepozit Bonitus, posvedočen na opeci iz Viminacijuma,1 7 istovetan je sa Konstantinovim vojskovođom iz doba borbi sa Licinijem.1 8 Sve tri identifikacije su ubedljive — podudaraju se ne samo imena, inače dosta retka, već i titule. U našem Hermogenu možda se može prepoznati istoimeni dedikant jedne lepe ranohrišćanske svetiljke iz okoline Smedereva, datovane na prelaz III u IV vek.1 9 Za ovu pretpostavku govori okolnost što svetiljka potiče iz iste oblasti i iz istog vremenskog perioda kao opeke. Za zvanje prepozita ripe u Prvoj Meziji prvi put saznajemo zahvaljujući njihovom pomenu n a opekama. Ono se ne sreće u delu Noticije dignitatum posvećenom Prvoj Meziji, ali se u sličnom obliku nalazi u glavama posvećenim Drugoj Meziji2 0 i Skitiji,2 1 zatim, u nešto izmenjenom, i u drugim provincijama. Rukopisna lekcija ovih rubrika Noticije glasi: praefectus ripae legionis... cohortis quintae. Po predlogu Th. Mommsena2 2 ona je isprav­ ljena u praefectus ripae legionis cohortium quinque. Mommsen je, naime, čitanje cohortis quintae protumačio kao pogrešno razrešenu skraćenicu coh. V. S tim u vezi se ustalilo mišljenje d aje jedna legija imala dva prefekta ripe, koji su upravljali svaki sa po pet kohorti uzvodno i nizvodno od logora legije, i koji su bili potčinjeni prefektu cele legije; uz njih je mogao postojati i prefekt ripe, koji je zapovedao odnosnom flotom.2 3 Naš materijal na­ laže, kako izgleda, reviziju ovog shvatanja; da bi se ustanova prepozita odn. prefekta ripe bolje razumela, potrebno je zabaviti se njenom prethodnom istorijom. K ako je već zapaženo, praefecti ripae iz Noticije imaju svoje prethodnike u prefektima ripe epigrafski posvedočenim u I i II veku na Dunavu,2 4 Rajni i Eufratu. Ove epigrafske potvrde su, međutim, retke, tako da položaj ovih ranih prefekata nije sasvim jasan. Ipak, može se zaključiti d aje tu reč o oficirima ranga zapovednika kohorte odn. legijskog tribuna, koji, po jednima, vrše carinski nadzor, a po drugim nadgledaju vojno važne delove reke.2 5 D a je ova funkcija ustvari njihova prava funkcija, vidi se po analognim zvanjima, koja se u ovoj vezi ne pominju u dosadašnjoj diskusiji. To su praefecti orae maritimae, koji se sreću u prvom veku i prvoj polovini drugog oko Tarakona, čiju obalu štite od gusara.2 8 Oni zapovedaju odredom jačine jedne ili dveju kohorti.2 7 Sličan im je praepositus orae gentium Ponti Polemiani koji je sa jednom kohortom, nadgledao crnomorsku obalu za vreme partskog rata L. Vera.2 8 Kasnije, od sredine III veka, javljaju se u Africi praepositi limitis.™ Ova služba dosta je dobro poznata, zahvaljujući afričkim natpisima i podacima u Noticiji, a vršili su je oficiri ranga kom andira augzilijarnih kohorti nadgledajući određeni deo gra­ nice.3 0 Izneti podaci pokazuju, na prvom mestu, da je teško usvojiti gledište po kom e praefecti ripae iz Noticije zapovedaju polovinom legije.3 1 U svim nabrojanim slučajevima, koji i vremenski i stvarno, preko prepozita limitis i naših opeka, stoje u vezi sa Noticijinim prefektima ripe, reč je o zapovednicima nižeg stepena, koji odgovaraju zapovedniku jedne legijske kohorte. Stoga nam izgleda da treba zadržati rukopisnu lekciju Noticije praefectus ripae legionis... cohortis quintae. Oskudnost podataka o prepozitima ripe tokom I i II veka može se objašnjavati povre­ menim karakterom ustanove, ali je teško tako činiti i za III i IV veka, kad su varvarski na­ padi na granice postali neprekidni, i kad očevidno postoji redovna služba prepozita limesa. Stoga nije jasno zašto nem a više vesti o ovim oficirima u poznoj antici. Objašnjenje može biti u sklonosti ka pojednostavljenju i ujednačenju titula ispisivanih u natpisima; pošto je prepozit ripe po rangu odgovarao prepozitima ostalih veksilacja, nije imao razloga da in­ sistira na preciznom navođenju svoje titule. Razlika je izgledala utoliko nevažnija kad je proces rasparčavanja legije odmakao, pa se njena taktična celovitost osećala slabije ili ni­ kako. Razume se, teško je reći zašto u tom pogledu postoji neujednačenost u Noticiji. Evolucija legije nije m orala svuda teći istim pravcem i tempom dok, s druge strane, postoji verovatnoća da podaci Noticije pripadaju nekolikim hronološkim slojevima.3 2 U taktičkom pogledu prepozite ripe i njihove odrede odlikuje znatna raznolikost. Notitia dignitatum XXXIX, 35 im daje i pešake i flotu, jedan natpis sa Rajne samo flotu,3 3 ostali primeri verovatno samo pešake. U Skitiji3 4 i Drugoj Meziji3 6 ripa se kvalifikuje partis superioris i inferioris, na našim opekama samo partis citerioris, u Pribrežnoj D akiji samo toponim om Varinia.3 6 Valeria3 7 i Prva Panonija3 8 imaju pars superior i inferior bez oznake ripa, D ruga Panonija3 9 im a samo pars superior — takođe bez ripe — dok su u Reciji4 0 zabeleženi pored pars superior i inferior još i pars media. Najzad, karakteristično je da se u svim slučajevima gde N oticija precizira kojom kohortom komanduje prefekt ripe, radi o petoj kohorti odgovarajućih legija. D a bi se objasnilo ovo šarenilo potrebno je više izvorne građe nego što je imamo. U nauci se dosad nastojalo da se ovi podaci što više ujednače. N a primer, pretpostav­ ljalo se da je reč koja nedostaje sakrivena u koruptnom tekstu4 1 ili je ispala prilikom jedne od redakcije spisa.4 2 Takav stav je u vezi sa uverenjem da ove partes odražavaju podelu legije na dva dela od po pet kohorti. Međutim, ako odbacimo gledište o prepozitu — pre­ fektu ripe kao zapoveđniku pet kohorti, dosledno rekonstruisanje Noticijinih beleški o partes legijske obale postaje manje logično. Uopšte, kad se cela građa posm atra bez pre- dubeđenja, mora se zaključiti da podela legije i njene ripe nije bila jedinstveno sprovedena, već je pokazivala znatnu neujednačenost, zavisnu od razvoja jedinice i strateških okolnosti. To je očevidno na primer kad se radi o zapoveđniku ripe i floti: u Skitiji prefekt ripe drži pod sobom i brodove (35), te zato nema posebnog kom andanta rečne flotile; u Drugoj Meziji, gde se takav kom andant spominje (36), svi prefekti ripe zapovedaju samo peša- dijom. Teoriju o opštoj podeli legijske obale na dva dela opovrgava podatak Noticije, nezapažen u ovoj vezi, da je retijska legio III Italica kontrolisala teritoriju podeljenu na tri dela: pars media se izričito spominje (Occ. XXXV 19).4 3 Slično, nema smisla pretpostavljati da je u Drugoj Panoniji legio V Iovia, čiji je prefekt rezidirao u Burgenama (Not. Occ. X X X II46), a prefekt ripae partis superioris u Bononiji (ib. 44), imala razloga držati poseban odred za pars inferior, između Burgena (Novi Banovci) i Singidunuma (koji je pripadao Legijski logori AQVAE Antička imena Legionary fortresses Ancient place-names Augzilijarna utvrđenja Saldum Savremena imena Forts Modern place-names Provincijska granica Provincial boundary SI. 5. Limes Prve Mezije Fig. 5. The Limes of Moesia Prima drugoj provinciji i posedovao legiju I V Flavia), s obzirom na kratkoću i zaštićenost ove deonice. Nameće se zaključak da Noticijine podatke treba više poštovati. U našem slučaju, praepositus ripae leg. VII Cl. partis citerioris sledstveno ne mora podrazumevati jednog nepotvrđenog prepozita ripae partis ulterioris, niti se stanje o kojem svedoče za legio V II Claudia m ora pretpostaviti i za legiju IV Flavia. S obzirom da No- ticija beleži posebne kom andante flote u Prvoj Meziji (38 sq.), naš prepozit je verovatno zapovedao samo pešadijom. D a li se radilo o petoj kohorti legije, kao u Drugoj Panoniji, Drugoj Meziji i Skitiji, teško je reći. Pridev citerior »ovostrani«, svakako obeležava područje delovanja veksilacije s obzirom na reku i osnovni logor VII Klaudije, Viminacijum,4 4 ali se može dvojako tumačiti: prema Dunavu (tada bi bio ravan pridevu »južni«) ili prema nekoj desnoj pritoci Dunava. Prvo tumačenje izgleda verovatnije s obzirom da je pod Dioklecijanom i Konstantinom bilo posednuto više kaštela na sevemoj obali gornjomezijskog D unava;4 5 situacija opisana u Noticiji, sa dva prefekta legije, u Viminacijumu i Kupam a, ne ide u prilog drugom tu­ mačenju.4 6 Pada u oči da četiri navedene varijante Hermogenovih žigova ne sadrže tekstove jednake dužine: skraćivanje ide dotle da se kod br. 4. izostavlja cela reč ripae. Prirodno je pret­ postaviti da su potpuniji tekstovi raniji,4 7 a kraći pozniji, kada su ustanova prepozita ripae legionis — pa i samo Hermogenovo ime — postali dobro poznati. Ova okolnost nas upućuje da među sličnim ali kraćim natpisima drugih opeka iste provincije potražimo Hermogenove naslednike. Zanemarivši brojne varijante, mogu se izdvojiti sledeći osnovni tipovi natpisa: 1. S. c. Hermogeni pp. ripae leg. VII Cl. part. cit. 2. S. c. Tarae pp. ripae leg. VII C/.4 8 3. Leg. VII Cl. s. c. Victorini pp,4 8 4. Leg. VII Cl. Tara pp.6 0 5. Leg. VII Cl. s. c. Victorini6 1 6. Leg. VII Cl. s. c. Victorini pp. f(ecit) Vitalianus6 2 7. Leg. VII Cl. s. c. Ur sa d p. f(e c it) Argutio6 3 8. Leg. VII Cl. Argutio fig(ulus)5 4 Poređenjem tipova 6. i 7. postaje jasno da čitanje p(rae)f(ectus), opšte prihvaćeno za žigove tipa 7, nije dobro; radi se o predikatu f(ec it) iza skraćenice p(raepositus), koja se i inače sreće na opekama.6 5 Takođe, ukupan pogled na pobrojane tipove otkriva da svedoče 0 oficirima koji su imali podjednak rang i bili, približno, savremenici. Prvu tačku ilustiuje činjenica da se zvanje praepositus ripae svodi na prosto praepositus u okviru službe istog čoveka (2, 4), drugu tačku okolnosti da većina natpisa daje imena prepozita propraćena skraćenicama pp, iako su u mlađim fazama evolucije ovih žigova skraćenice pp. (5, up. nap. 55) pa i samo prepozitovo ime (8) postali manje važni. Zaključak da su Hermogenove opeke stajale n a početku jedne serije opeka čiji su ži­ govi približno jednakog sadržaja, od šireg su interesa za istraživanje dvaju problem a koji stoje u osnovi transformacije klasične legije u poznorimsku vojsku: (1) rasparčavanje legije 1 (2) veza ripae legionis sa milites riparienses. U ovom članku ne mogu ući u diskusiju rečenih problema. Napomenuću sam o to da su, kao i Hermogen, prepoziti opeka Prve Mezije zapovednici nižeg ranga.5 6 U tome smislu govori činjenica da naše opeke pominju — ne računajući prepozite čije se zvanje izričito opredeljuje genitivom ripae — petoricu prepo­ zita VII Klaudije i četvoricu IV Flavije. Taj se broj čini prevelik ako računamo sa dijahio- nom pojavom ovih ljudi za interval manji od 40 godina, koliko je najviše trajala proizvodnja razm atranim opeka. O veličini i postanku delova legije čije prepozite vidimo na našim natpisim a, jednu indiciju pruža savremeni (verovatno s kraja III v.) žig nedavno objavljene opeke obližnje legije V Macedonica: [L(egio) V] M acedonica). P(rae)p(ositus) c{ohortis) (tertiae).6 7 Po njemu sudeći moglo bi se pretpostaviti d a je taktičko osamostaljivanje — često praćeno odvajanjem u novi logor — pojedinih legijskih odreda u poznom carstvu vršeno po pravilu tako što su osamostaljivane jedinice ranga kohorte. 1 Njih mi je ljubazno ustupila na objavlji­ vanje Ljubica Zotović, viši naučni saradnik Arheološkog instituta u Beogradu. O bolje- tinskim iskopavanjima v. Lj. Zotović, Stare kulture u Đerdapu (Beograd 1969) 197. 2 U Prahovu je nađena i opeka sa oštećenim žigom, istim kao naš br. 1. Podatke o ovim opekama, kao i o opeci iz Salduma, br. 3, dugujem P. Petroviču, naučnom saradniku Arheološkog instituta u Beogradu. 3 Up. H. Mihačscu, Limba Latinä in pro- vinciile Dunàrene ale imperiului Roman (Bucu- resti 1960) § 123. 4 lb. § 39. 5 E. Swoboda, Forschungen am obermoesi- schen Limes (Wien 1939) 35. c Bulletin de la société historique Bulgare (Recueil P. Nikov) XVI—XVII (1939) 560— 562. 7 Što se svakako odnosi na fluminis, up. Thes. L. Lat. s. v. 8 Kako se to vidi po brojnim proizvodima carskih ciglana iz okoline Rima, up. H. Dressei, CIL XV, 1 str. 9. 9 Ne računajući vreme Dioklecijana i Kon­ stantina, o kojem niže govorim, u razmaku kraj III — početak V veka ima još samo jedna faza važnije građevinske delatnosti na našem Dunavu — pod Valensom i Valentinijanom. Iz epigrafskih razloga (dužina natpisa, oblik slova) tako pozno datovanje naših opeka izgleda neprihvatljivo. 1 0 Up. o tome opširnije K. Patsch, Beiträge zur Völkerkunde von Südosteuropa III (Wien 1928) 8; W. Seston, Dioclétien et la tétrarchie (Paris 1946) 132 sq. 1 1 Natpisi u Sexagintapristi (AE 1966, 357), Transmarisci, (CIL HI 6151), Durostorumu, (AE 1936, 10) i neobjavljen natpis, nađen u kaštelu kod sela Donje Butorke, blizu Kla­ dova, 1972 g. 1 2 O tome v. napr. Patsch, loc. cit. 33 sqq. 1 3 Patsch, loc. cit. 17 sq., smatrao je da je ovo utvrđenje izgradio Konstancije II u vreme ratova sa Sarmatima 358. g. M. Mirkovič, Rimski gradovi na Dunavu u Donjoj Meziji (Beograd 1968) 52, nap. 24, vezuje ga za Kon­ stantina, koji je rat sa Sarmatima završio 328. g. u Margumu, pa je onda, radi obezbe- đenja, verovatno obnovio staro utvrđenje na suprot ovog mesta. Za ovo datovanje ima i drugih indicija. 1 1 Pre svega u dodatku Jahr es h. d. österr. arch. Instituts in Wien 6 (1903). 1 5 (1) CIL III 8275, 2, Premerstein-Vulić, Jahresh. 6 (1903) Beibl. 55 br. 78: Leg(io) VII Cl(audid) reno(vata) / temp(ore) Concor(dii) duc(is). Pomenuti dux identifikuje se kao Va­ lerije Konkordije, dux Germanije Prime u doba Konstancija Hlora. (2) Premerstein-Vulić, Jahresh. 6 (1903) Beibl. 56, br. 86: Casjtra) VimUnacensia) s(ub) c(ura) Se/necionis du[c(isj], smatraju Seneciona istovetnim sa Aurelijem Senecionom, dux-om iz oko 311. g. (CIL III 5565). Jones-Martindale-Morris, Prosopography o f the Later Roman Empire (Cambridge 1971) s. v. prepoznaju u njemu istoimenog Licinijevog prijatelja (Anon. Val. 5, 15). 1 6 ’Legio’, RE XII (1924) 1624. 1 7 Opeku je objavio Vulić, Jahresh. 12 (1909) Beibl. 168, br. 27. 1 8 Vojskovođu Bonita spominje Amijan, XV 5, 33. 1 9 V. Popovič, ’Ranohrišćanska bronzana lampa iz okoline Smedereva’, Starinar 20 (1969) 323—330 (raniji izdavači, L. Pavlovič i V. Popovič, čitali su ime kao Termogenes). 2 0 Not. dign. Or. XL 31—35. 2 1 Or. XXXIX 30, 31, 33, 34. 2 2 Hermes 24 (1889) 213 nap. 1 = Ges. Sehr. VI 222, nap. 1. 2 3 Not. dign. Or. XXXIX 35. 2 4 Jedan praef(ectus) rip(ae) Danuvi, pret­ hodno tribun legije IV Scythica pominje se napr. na jednom natpisu iz pisidijske Antiohije, up. AE 1926, 80. 2 5 Up. W. Ensslin, ’Praefectus’, RE XII (1954) 1335. 2 6 Up. opširno o tome zvanju G. Barbieri, II praefectus orae maritimae, Riv. fil. ist. class. 69 (1942) 275. 2 7 CIL II 4264 i 4266; up. i Barbieri, Riv. fil. ist. class. 24 (1946) 169 koji izričito kaže da je prefekt kohorte isto što i prefekt orae maritimae. 2 8 H. G. Pflaum, Les carrières procura- toriennes équestres sous le Haut-empire romain (Paris 1960) I 444 i 480 sq. 2 9 A. H. M. Jones, The Later Roman Empire (Oxford 1964) 652. 3 0 Up. R. Cagnat, L ’ armée romaine d ’Afrique (Paris 1892) 765 sq. Greši Seston, op. cit. 120, 307, 312 kad ih uporeduje sa duces pro­ vinciae; up. o rangu prepozita limesa i R. Grosse, Rom. Militärgesch. (Berlin 1920) 144 sq. 3 1 U tom smislu govori i podatak iz Noticije (Occ. XXXIII 54) praefectus legionis secundae adiutricis tertiae partis superioris, Acinco. Tertiae, što 0 . Seeck u svom izdanju Noticije izbacije, odnosilo se svakako na kohortu. Na drugom mestu u Noticiji (Or. XXXIX 35) navodi se praefectus ripae legionis primae Ioviae cohortis... et secundae Herculiae muscu­ lorum Scythicorum et classis, gde bi trebalo zadržati reč cohortis, koju Mommsen, Hermes 24 (1889)213, briše. 3 2 Napr. Panonija nema ripae, Occ. XXXIV 38, 40. 3 3 Nesselhauf, Ber. Röm. — Germanischer Komission 27 (1937) 97 sq, 103 sq; up. Vitting- hoff, RE XII (1953) 354. 3 4 Not. dign. Or. XXXIX 30, 31, 33—35. 3 5 Not. dign. Or. XL 31—35. 3 6 Up. D. Tudor, ’Contributii privitoare la armata Daciei Ripensis’, Studii si cere, de ist. veche 11 (1960) 339, br. 11. 3 7 Not. dign. Occ. XXXIII 51—54. 3 8 Ib. XXXIV 38, 39. 3 9 Ib. XXXII 44, 45. 4 0 Ib. XXXV 17—19. 4 1 Tako T. Nägy, Acta ant. acad. sc. Hun- garicae 7 (1959) 188. 4 2 Id. ib. 187. 4 3 Up. Haug, RE I A (1914) 59. 4 5 V. M. Mirkovič, op. cit. 51 4 4 Na jednoj opeci, koja nije sigurno pozno- antička, zabeležena je i Ripa Vim(inacensis), v. L. Pavlovič, Muzej i spomenici kulture Sme­ dereva (Smederevo 1972) 62. 4 6 S obzirom da je najviše primeraka Her- mogenovih opeka nalaženo u Boljetinskoj tvrđavi i njenoj okolini, bilo bi teško razumeti da se pridev citerior ticao npr. Mlave ili Peka. U tome slučaju bi deo obale oko Boljetina morao biti kvalifikovan kao ulterior (prema Viminacijumu). 1 7 Eksplicitnost formule na Hermogenovim žigovima može biti znak recentnosti ustanove prepozita ripe. Nije ipak isključeno da je to nalagala samo administrativna praksa obnove žigova na opekama u vreme Dioklecijana; analognu eksplicitnost nalazimo i na proizvo­ dima carskih rimskih ciglana istog vremena. 4 8 Tekst natpisa rekonstruisan po CIL III 1700, 4 i po fragmentima opeka koje objav­ ljuje Mirkovič, op. cit. 108 sq. 4 9 Premerstein-Vulić, Jahresh. 6 (1903) Beibl. 54 br. 75. 5 0 Mirkovič, op. cit. 108. 5 1 CIL UI 1700, 3. 6 2 Premerstein-Vulić, /. c. br. 76. 5 3 Ib. br. 77. 5 4 W. Kubitschek, AEM 4 (1880) 120, k. 5 5 Up. Premerstein-Vulić, Jahresh. 6 (1903) 53 br. 68: ... r. c. Tate p(raepositi); analogne slučajeve srećemo i na opekama Pribrežne Dakije, v. Tudor, /. c. 344, br. 31. 5 6 Suprotno Ritterling, /. c. 1624, koji ih drži za komandante legije. 6 7 Isto kao i Leg(ionis) V M(acedonicae) c(ohors) IV, Tudor, /. c. 337, br. 5. THE PRAEPO SITU S RIPAE LEG IO N IS A N D TILE-STAMPS FRO M MOESIA PR IM A Summary Bricks with military stamps from Moesia Prima offer four variants mentioning certain Hermo­ genes, praepositus ripaelegionis VII Claudiae partis citerioris (above, p. 275—277 ; figs. 1—4). Two of them (nos. 1 and 3), which make possible the complete reading of Hermogenes’ titles, are published here for the first time. These tiles, archaeologically dated to the period between the end of Illrd, and the beginning of Vth, century (the fort at Boljetin, where the most part of them were excavated), actually belong, to judge from the epigraphical indications and historical probability, to the time of important building activity on the Danube under Diocletian and Constantine. The praepositus ripae legionis partis citerioris is not known otherwise but finds his close parallels in the Notitia’s praefecti ripae legionis, who are qualified in a similar way, partis superioris/inferioris (Or. XXXIX 30, 31, 33—35, Scythia; XL 31—35, Moesia Secunda; cf. Occ. XXXIII 51—54, Va­ leria; XXXIV 38—39, Pannonia Prima; XXXII 44—45, Pannonia Secunda) or even partis mediae (Occ. XXXV 17—19, Raetia). The charge has its antecedents in the praefecti ripae (praefecti orae maritimae, praepositi limitis) of the previous centuries (cf. a praefectus ripae Danuvi in AE 1926, 80), who commanded, as a rule, units whose strength amounted to one cohort approximately. The occurrence of the charge within the Notitia and elsewhere shows a considerable variety depend- ing on local conditions; the general opinion that a pair of the praefecti commanding five cohorts each (downstream and upstream to the legion’s main camp respectively) should be assumed every­ where, is not very plausible. Neither Th. Mommsen’s correction (Ges. Sehr. VI, 222 n. 1) of the Notitia’s ms. reading (praefectus ripae legionis...) cohortis quintae into cohortium quinque seems necessary (the tradition cohortis in Or. XXXIX 35, and tertiae in Occ. XXXIII 54, is significant); it is contradicted by the indications drawn from the earlier history of the institution, and corro­ borated by the Moesian evidence, on the modest strength of units headed by the praefecti/praepositi ripae. The words partis citerioris stamped on Hermogenes’ tiles probably refer to the Danube and attest to a phase in the history of Legio VII Claudia during which the northern bank of the river -not only the southern one, pars citerior from the Viminacian point of view- was of certain importance. This may be connected to the erection of some transdanubian forts, e. g. Constantia across Margum (most likely Constantinian). Hermogenes’ stamps open a series of the praepositi tile-stamps from Moesia Prima. Epigraphi- cally they are close and the differences among them may have simply resulted, at least in part, from the constant abbreviation, as shown by the representative examples quoted below (for references see notes 48—54) : 1. S. c. Hermogeni pp. ripae leg. VII Cl. part. cit. 2. S. c. Tarae pp. ripae leg. VII Cl. 3. Leg. VII Cl. s. c. Victorini pp. 4. Leg. VII Cl. Tara pp. 5. Leg. VII Cl. s. c. Victorini 6. Leg. VII Cl. s. c. Victorini pp.f(ecit) Vitalianus 7. Leg. VII Cl. s. c. Ursaci p. fiecit) Argutio 8. Leg. VII Cl. Argutio fig(ulus). The links between the types signed by the obviuosly same men (2, 4; 3, 5, 6; 7, 8) even suggest that the whole group must be roughly contemporary, and that these praepositi were officers of equal rank. It could not have been that of the legions’s commander-in-chief (the common reading p{rae)f(ec- tus) in 6 should obviously be abandoned), as the comparatively high number of names so far known reveals (not counting Hermogenes or Tara, five praepositi of the Legio VII Claudia, four of the Legio //// Flavia). Such a conclusion seems to be supported by a comparable tile-stamp from Dacia Ripensis (SCIU 11, 1960, 337 no. 5: [L(egio) V] M(acedonica). P(rae) p(ositus) c(ohortis) III) where a praepositus of the legions third cohort is explicitly mentioned. As a result, the evidence of the military bricks of Moesia Prima is of a broader interest in two points, which reflect the transforma­ tion of the traditional legion into the army of the Later Empire : the parallel and independent ap­ pearance of several fractions of the legion, embodied in their praepositi', the connection of those fractions to the ripa legionis. The latter may have had its part in the formation of the milites ripa­ rienses.