Katollšk cerkven list.
Tečni T MM M.	V Ljubljani 22. listopada 1855.	M J »I 47.
Cesarski razglas od •». listopada	•
ki velja za vse cesarstvo.
Z njim se razglasuje pogodba (konkordaO, ktera je bila med Njili svetostjo pap* zem Pijem IX. in Njih c. k. apostolskim veličanstvam Frančiškani Jožcfam I., avstrijanskim cesarjem. I S. vel. serpana 1855 na Dunaji sklenjena. Ob enim je ukazano, de naj določki te pogodbe, ber/. ko bo razglašena, po vsim cesarstvu polno postavno moč imajo, le samo v I. in II. členu te pogodbe omenjene uravnave sc priderže za zdaj.
Ml Fr<w?sk Jožef Pprvi:, p° Ho/Ji milosti vsfrijauski rrs;ir;
kralj ogerski in češki, kralj lombarški in beneški, dalmatinski, horvaški. slavonski, gališki. \ ladrnir-ski in ilirski, kralj jeruzalemski itd.: nadvojvoda avstrijanski: veliki vojvoda toskanski i:i krakovski; vojvoda lotrinški, solnograški, štajarski, koroški, kranjski in bukovinski, itd. itd.
Odkar smo, po naredbi Najvišjiga, prestol Svojih prededov nastopili, jc Naše ncprcnehljivo prizadevanje na to merilo, de bi nravne podlage občinskiga reda in hlagra Svojih narodov obnovili in uter-dili. Toliko bolj smo si v sveto dolžnost šteli, zadeve deržave iu katoliške Cerkve z lložjo postavo in z hlagra m Svojiga cesarstva, ki dobro spoznamo, de jc na tem zastavljen, v edinost spraviti. V ta namen smo za velik del svojiga cesarstva, s posvetovanjem škofov tistih dežel, dali naredbe od IH. jn mal. serpana 1850 ter smo ž njimi več pritiskajočim potrebam ccrkvcniga življenja vstregli.
De bi blagorno delo dokončali, smo Sc potem s svetim rimskim prestolam v pogovor podali in smo 18. vel. serpana u. I. s poglavarjem sv. Cerkve obširno pogodbo sklenili.
Leto tedaj Svojim Ijudstvam naznanujoč, ukažemo, po zaslišanji Svojih ministrov in Svojiga deržavniga svetovavstva, kakor nasledva:
I.	Bomo preskerbeli, kar je potreba, de se vodstvo katoliškiga učilništva po tistih kronovinah, kjer ni primerno osmimu členu , z določbami tajistiga v soglasje spravi.
II.	Naša volja je, de škofovske sodnije zastran zakonov tudi v tistih deželah, kjer jih ni, prej ko moč v djanje pridejo, de naj v zakonskih zadevah Naših katoliških podložnikov po Ni pogodhinim členu razsojujejo. Cas, kdaj de naj v djanje stopijo, borno po zaslišanji škofov naznanili. V tem sc bodo tudi potrebne premembe deržavljanskih postav v zakonskih rečeh na znanje dale. Do tistihmal dosedanje postave za zakone Naših katoliških podložnikov moč imajo, in Naše sodnije naj po njih zastran deržavljanske veljave teh zakonov iz njili izhajoče pravne moči razločujejo.
III.	Sicer pa določbe, ktere obsega pogodba, ki smo jo z rimskim prestolam sklenili, po vsim Našim cesarstvu precej, ko se ta razglas okliče, polno postavno moč dosežejo.
Te naredbe vresničiti je Našimu ministru za verstvo iu učilstvo naloženo, v edinosti z druzimi zadevnimi ministri in Našim vojniškim vikšim poveljništvam.
Dano v Našim cesarskim poglavitnim in stolnim mestu na Dunaji, petiga mesca listopada. jezero osem sto pet in petdesetiga, in sedmiga leta Našiga cesarovanja.
f»Vanči>;k Ju rt' s. r.
(E<. a.)
Grof Buol Schauenstein s. r Grof Thon «. r.
Po naj višjim povelji:
Ransonnet s r
Ros Kraurisriis JasepMs Lt divina favente clementia Austriae Imperator;
Ke.\ Hungariae, Bohemiae, Lombardiae rt Vene-tiarurn, Dalmatiae, Croatiae, Slavoniae, Galiciae, Lodomeriae ct llliriae; He.\ Hierosolimae etc.; Ar-chidu* Austriae; Magnus Dux Hetruriae et Craco-viae; Du v Lotharingiae, Salisburgi, Stvriae, Ca-rinlh<ae, Carnioliae et Bucovinae; Magnus Princeps Transiivaniar: Marebio Moraviae; Du\ superioris et inferioris Silesiae, Mutinae, Parmae, Piacentiae et Ouastalae. Osveciniae et Zatoriae, Teschinae, Forojulii. Ragusae et Gaderae etc.; Comes Habs-burgi, Tirolis, Kvburgi, Goriciae et Gradiscae; Princeps Triilenti et Bri.vinae etc.; Marebio superioris et inferioris Lusatiae et Istriae; Comes Al-tae-Amisiae. Fcldkirchiae, Brigentiae, Sonnenhergae etc.: Dominus Tcrgesti, Cattari, Marcbiae Slavoniae : Magnus Woj\vodaWoj\vodinae Scrbiae etc. etc.
\otum testatumijue omnibus et singulis, quo-rum interest, tenore praesentium facintus:
Posti|iiani inter Suae Sanctitatis Nostrumque Plenipotentiarium al certum stabilenujue ordinem reruni rationumque Eeclesiae Catholicae in Imperio \ostro constituendum conventio soleninis die deci-ma oetava Augusti anni labentis inita et signata est tenoris sequentis:
Conventio
hiter Saiirtitatrm Siiam l*iuin IX. Siiniiiiuin Pontilicciii rt >la.jc*tat«*iii Siiam tarsarru-Hfuiani Apostolica m tr;inri»roiii Jo-rpliom I. Impcratorciii Austriae.
(Cui >uh>rriptum \ icnnac die is. Aueusti 1h55. ratificationes i<iutuo traditae ibidem die 25. Septembris Ih5.'t J
In Nomiiie
Sancti*ximae ct Indirittuae Trinitati*. Sanetitas Sua Summus Pontifev Pius I\. et Majestas Sua Caesarea - Hegia Apostolica Franci-seus Josepbus I. Austriae Imperator, concordibus effecturi studiis, nt lides, pietas et oninis reeti ho— nestique vigor in Austriae Imperio conservetur et augescat, de Ecclesiae catholieae statu in eodem Imperio solemnem c«»nventionem inire decreverunt.
Ouapropter Sanctissimus Pater in Plenipotentiarium Suum nominavit: Eminentissimum Dominum Michačlem Sacrae liomanae Ecclesiae Presbvterum Cardinalem Viale-Prcla, ejusdem Sanctitatis Suae et Sanctae Sediš apud praefatam Apostolicam Ma-jrstatem Pro-Nuutium, ct Majestas Sua, Imperator Austriae Celsissimuni Dominum Josepbum Otlima-rum de Rauscber, Principem Archicpiscopum Vien-neuss-ni, Solin Pontificio Adsistentem, Caesarei Ausiriaci Ordinis Leopoldini Praelatum et magnae Crucis Equitem, nec non ejusdem Majestatis Cae-sareae a consiliis intimis.
(Jui post plcnipotentiae ipsis collatae instrumenta mutuo sibi tradita atque recognita de sequen-tibus convenerunt:
Articulus I. Religio catholica Apostolica Bomana in toto Austriae Imperio et singulis, qui-bus constituitur ditionibus, sarta teeta conservabi-tur semper cum iis juribus et praerogativis, quibus frui debel c.\ Dci ordinatione et canonicis sanc-tionibus.
Articulus II. Cum Roinanus Pontifev primatom tam bonoris quam jurisdictionis in uni-versam, qua late palet, Ecclesiam jure divino ob-tineat, Episcoporum, Cleri et populi mutua cum Sancta Sede communicatio in rebus spiritualibus et negotiis ecclesiasticis nulli placetum regium obti-nendi necessitati suberit, sed prorsus libera erit.
Articulus III. Archiepiscopi, Episcopi om-nesque lecorum Ordinarii cum Clero et populo dioe-cesano pro munere officii pastoralis libere commu-nicabunt, libere item suas de rebus ecclesiasticis instruetiones et ordinationes publicabunt.
Articulus IV. Archiepiscopis et Episcopis id quoque omne evcrcere liberum erit, quod pro regimine Dioecesium sive e.\ declaratione sive ex dispositione sacrorum Canonum juvta praesentem et a Sancta Sede adprobatam Ecclesiae disciplinam ipsis competit, ac praesertim:
a)	Vicarios, Consiliarios et adjutores administra-tionis suae constituere ecclesiasticos, quoscun-que ad praedieta officia idoncos judicaverint.
b)	Ad statum clericalem assumere et ad sacros ordines secundum Canones promovere, quos necessarios aut utiles Dioeccsibus suis judicaverint, et e contrario, quos indignos censuerint, a susceptione ordinum arcere.
c)	Beneficia minora erigere atque collatis cum Cae-sarea Majestate consiliis, praesertim pro con-venienti redituum assignatione, Parochias in-stituere, dividere vel unire.
d)	Praescribere preces pubiicas, aliaque pia opera, cum id bonum Ecclesiae aut Status popu-live postulet, saeras pariter supplicationcs et peregrinationes indicere, funera aliasque omnes saeras funetiones servatis quoad omnia canonicis praeseriptionibus moderari.
eJ Convocare et celebrare ad sacrorum Canonum normam Concilia provincialia et Svnodos dioe-cesanas, corumque aeta vulgare.
Articulus V. Omnis juventutis catholicae in-stitutio in cunctis scliolis tam publicis quam priva-tis conformis erit doctrinae Heligionis catholicae; Episcopi autem e\ proprii pastoralis officii munere dirigent religiosam juventutis educationem in omnibus instruetionis locis et publicis et privatis atque diligenter advigdabunt, ut in quavis tradenda disciplina nihil adsit, quod catholicae Heligioni, mo-rumque honestati adversetur.
Articulus VI. Nemo saeram Theologiam, disciplinam catecheticam vel Heligionis doctrinam in quocunque instituto vel puhlico vel privato tra-det, nisi cum missionem turn auetoritatem obtinuerit ab Episcopo dioecesano, cujus camdem revocare est, quando id opportunum censuerit. Publici Theo-logiae professores et disciplinae catecheticae magistri, post(|uam sacrorum Antistes de candidatorum lidc, scientia ac pietate sententiam suam e.vposuerit, nominabuntur ex iis, quibus docendi missionem et auetoritatem conferre paratum se e.vhibuerit. Ubi anteni theologicae facultatis professorum quidam ab Episcopo ad Seminarii sui alumnos in Theologia erudiendos adhiberi solent, in ejusmodi professores nunquam non assumentur viri, quos sacrorum Antistes ad munus praedietum obeundum prae ceteris habiles censuerit. Pro e.vaminibus eorum, qui ad gradum doetoris Theologiae vel sacrorum Canonum adspirant, dimidiam partem evaminantium Episco-pus dioecesanus e.\ doetoribus Theologiae vel sacrorum Canonum constituet.
Articulus Vil. In gvmnasiis et omnibus, quas medias vocant, scholis pro juventute catholica de-stinatis nonnisi viri catholici in professores seu ma-gistros nominabuntur, et omnis institutio ad vitae Christianae legem cordibus inseribendam pro rei, quae traetatur, natura composita erit. Quinam libri in iisdem scholis ad religiosam tradendam instruc-tionem adhibendi sint, Episcopi collatis inter se
consiliis statuent. De Religionis magistris pro pu-blicis gvmnasiis mediisque schoiis deputandis firma manebunt, quae hac de re salubriler constituta sunt.
Articulus VIII. Omnes schularum elemen-tarium pro catbolicis destinatarum magistri inspec-tioni ecciesiasticae subditi erunt. Inspectores scho-larum dioecesanos Majestas Sua Caesarea ex viris ab Antislite dioecesano propositis nominabit. Času. quo iisdem in scbolis instructioni reiigiosae baud sufficienter provisum sit, Episcopus virum ecclesia-sticum, qui discipulis catechismum tradat, libere constituet. In ludimagistrum assumendi iides et con-versatio intemerata sit oportet. Loco movebitur, qui a recto tramite defleverit.
Articulus IX. Archiepiscopi, Epi*copi om-nesque locorum Ordinarii propriam auctoritatem om-nimoda libertate e.vercebunt, ut libros Heligioni mo-rumque bonestati perniciosos censura perstringant et fideles ab eorundem lectione avertant. Sed et Gubernium, ne ejusmudi libri in Imperio divulgen-tur, quovis opportuno remedio cavebit.
Articulus X. Ouum caussae ecciesiasticae omnes et in specie, quae fidem, sacramenta, sacras functiunes nec non officia et jura ministerio s.icro anne.va respiciunt, ad Ecclesiae forum unice perti-neant, easdem cognoscet jude.v ecclesiasticus, qui perinde de caussis quoque matrimonialibus ju.vta sacros Canones et Tridentina cumprimis decreta ju-dicium fcret, civilibus tantum matrimonii effectibus ad judicem saecularem remissis. Sponsalia quod attinet, aucloritas ecclesiastica judicabit de eorurn e.vistentia et quoad matrimonium impcdicnduin effectibus, servatis, quae idem Concilium Tridentinum et Apostolicae Litterae, quorum initium: „Aucto-rem fidei" constituunt.
Articulus XI. Sacrorurn Antistitibus liberum erit, in Clericos bonestum babitum clericalem co-rum ordini et dignitati congruentem non deferentes aut quomodocunque reprehensione dignos poenas a sacris Canonibus statutas et alias, quas ipsi Epis-copi convenientes judicaverint, infligere, eosque in monasteriis, Seminariis aut domibus ad id destinan-dis custodire. Iidem nullatenus impedientur, quo-minus censuris animadvertant in quoscunque fideles ecclesiasticarum legum et Canonum transgressores.
Articulus XII. De jure patronatus jude.v ecclesiasticus cognoscet; consentit tamen Sancta Sedeš, ut, quando de laicali patronatu agatur, tri— bunalia saecularia judicare possint de successione qucad eumdem patronatum, seu controversiae ipsae, inter veros et suppositos patronos agantur seu in-ter ecclesiasticos virus, qui ab iisdem patronis de-signati fuerint.
Articulus XIII. Temporum ratione babita Sanctitas Sua consentit, ut Clericorum caussas mere civiles, prout contractuum, debitorum, baere-ditatum judices saeculares cognoscant et definiant.
A r t i c u 1 us XIV. Eadem de caussa Sancta Sedeš baud impedit, quominus caussae ecclesiasti-corum pro criminibus seu dclictis, quae poenalibus Imperii legibus animadvertuntur, ad judicem laicum deferantur; cui tamen incumbet, Episcopum ea de re absque mora certiorem reddere. Praeterea in reo deprehendendo et detinendo ii adhibebuntur niodi, quos reverenlia status clericalis evigit. Quodsi in ecclesiasticum virum mortis vel carceris ultra quinquennium duraturi sententia feratur, Episcopo nunquam non acta judiciaria communicabuntur, et condemnatum audiendi facultas fiet, in quantum ne-cessarium sit, ut de poena ecclesiastica eidem in-
fligenda cognoscere possit. Hoc idem Antistite pe-tente praestabitur, si minor poena decreta fuerit. Clerici carceris poenam semper in locis a saecula-ribus separatis luent. Ouodsi autem ev delicto vel transgressione condemnati fuerint, in monasterio vel alia ecclesiastica domo rccludeniur.
In hujus articuli dispositione minime compre-henduntur caussae majores, dc quibus Sacrum Concilium Tridentinum sess. XXIV. c. 5. de reform, decrevit. lis pertractandis Sanctissimus Pater et Majestas Sua Caesarea, si opus fuerit, providebunt.
Articulus XV. L t honoretur douius Dei, qui est Rev Regum et Dominus Dominantiiim. sacrorurn templorum immunitas servabitur. in quantum id publica securitas et ea, quae justitia c.vigit, fieri sinant.
Articuls XVI. x\ugustissimus Imperator non patietur, ut Ecclesia catli. ejusque fides, liturgia, institutiones sive verbis, sive factis, sive scriptis contemnantur aut Ecclesiarum Antistites vel Ministri in evercendo munere suo pro custodienda praescrtim fidei ac morum doctrina et disciplina Ecclesiae im-pediantur. lnsuper elficav, si opus fuerit, alivilium praestabit, ut sententiae ab Episcopis in Clericos olficiorurn oblitos latae e.vecutioni dcmandentur. De-siderans praeterea, ut debitus juvta divina mandata sacrisMinistris lionor servetur, non sinct quidquam fieri, q«:od dedecus eisdeni affrrre, aut eos in con-temptuiu adduccre po<sit, immo vero mandabit, ut omnes Imperii Sui Magistratus et ipsis Arcbiepisco-pis seu Episcopis et Clero quacunque oceasione reverentiam atque bonorem eorum dignitati debitum e.vbibeant.
Articulus XVII. Seminaria cpiscopalia con-servabuntur, et ulii dotatio eorumhaiid plene sufliciat fini, cui ad mentem sacri Concilii Tridentini inscrvire dcbent, ipsi augendae c<»ngruo modo providcbitur. Praesules dioecesani eadem ju.vta sacroruni Canonum normam pleno et libero jure gubernabunt et administrabunt. Igitur praedictorum Seminariorum rectores et professores seu magistros nominabunt, et quotiescunque nccessarium aut utile ab ipsis cen-sebitur, removcbunt. Ailolcsccntes et pucros in iis efformandos recipicnt, prout Dioecesibiis suis evpe-dire in Domino judicaverint. (Jui studiis in Seminariis liisce vacavcrint, ad scbolas alias cujuscunque instituti praevio idoneitatis e.vamine admitti nec non servatis servandis pro qualibet e\tra Seminarium catbedra concurrere poterunt.
Articulus XVIII. Sancta Sedeš, proprio utens jure, novas Dioeceses eriget ac novas earum-dem peraget circumscriptiones, cum id spiritualc fidelium bonum postulaverit. Verumtamen quando id eontigerit, cum (iubernio Imperiali consilia conferet.
Articulus XIX. Majestas Sua Caesarea in seligendis Episcopis, quos vigore privilegii Aposto-Iici a Serenissimis Antecessoribus Suis ad Ipsam devoluti a Sancta Sede canonice instituendos prae-sentat seu nominat, imposterum quoque Antistitum imprimis comprovincialium consilio utetur.
A r t i c u I u s XX. Metropolitae ac Episcopi, ante-quam Ecclesiarum suarum gubernaculasuscipiant, co-ram Caesarea Majestate fidelitatis juramenlum emittent sequentibus verbis evpressum: rEgo juro et pro-mitto ad Sancta Dei Evangelia, sictii dccet Episcopum, obedientiam et lidelitatem Caesareo-Regiae Apostolicae Majestati et Successoribus Suis: juro item et promitto, me nullam communicationcm ha-biturum nullique consilio interfuturum. quod tran-quillitati publicae noceat, nullamque suspeetam unio-
nem neque intra neque extra Imperii limites con-servaturum, atque si publicum aliquod perieulum imminere resciverim, me ad illud avertendum nihil omissurum".
A rt i cul u s XXI. In cunctis Imperii partibus Archiepiscopis, Episcopis ct viris ecclesiasticis om-nibus libcrum erit, de his, quae mortis tempure re-licturi sint, disponcre ju.vta saeros Canones, quo-rum pracscriptiones et a legitimis eorum haeredibus ab intcstato successuris diligcnter obscrvandae erunt. l'troque tamen in času e.vcipientur Antistilum dioe-ccsanorum ornamcnta et vestes pontificales, quae omnia veluti mensae cpiscopali propria erunt ha-bcnda et idco ad Successores Antistites transibunt. Iloc idem observabitur quoad libros, ubi usu re-ceptum est.
A rt i cul us XXII. In omnihus 3IetropoIitanis scu Archiepiscopalibus suflfragancisi(ue Ecclcsiis Sanctitas Sua primam dignitateui conferet, nisi pa-tronatus laicaiis priviti sit, quo času sccunda sub-stituetur. Ad caeteras dignitatcs et praebendas ca-nonicales Majcstas Sua nominare pcrgct, evceptis permanentibus iis, quac libcrae collationis cpisco-palis sunt, vel juri patronatus legitime adquisito subjaccnt. In pracdictarum Ecclesiarum Canonicos non assunifntiir. nisi sacerdotes, qui ct dutes ha-bcant a Canonibus gencraliter praescriptas ct in cura animariim aut in negotiis ccclcsiasticis scu in disciplinis sacris tradcndis cuni laude versati fue-rint. Sublala insuper erit nalalium nobilium sive 110-hilitatis titiilorum neccssitas, salvis tamen conditio-nibus. quas in fundatione adjectas csse constet. I.audabiiis vero consuetiido, Canonicaius pnblico indicto concursu conferendi, ubi viget, diligcnter coiiservabitur.
Arli c u I u s XXIII. In Ecclcsiis Metropoli-tanis ct Episcopalibus, ubi dcsint, tum Canonicus Pocnitcntiarius luni Thcologalis, in Collcgiatis vero Thcologalis Canonicus ju\la niodum a sacro Tri-dentiuo Concilio praeseriptum (sess. V. c. 1. et sess. XXIV. c. H. dc reform.), ut primum ficri po-tucrit, cunstiiurutur. Episcopis pracfatas praebendas sccundiim cjiisdem Tonci-ii sancliones et l'on-tilicia rcspt rlivc drrrrta conferentibus.
A rt i c u I us XXIV. 1'arochiis omnihus pro-vidrhiiur puhlico iudicto concursu ct servalis Con-cilii Tridriiliiii pracscripti««nibu<. Pro parochiis cc-clcsiastici patronatus praesentabunt patroni unum c.\ Iribus. «|uos Epi>copiis cnuntiata superius forma proposuerit.
A r t i c u I u s \ \ V. Sanctitas Sua, ut singu-laris bcncvolentiac tcslimoniuni Apostolicac Fran-cisci Joscpbi Imperatoris ct llogis Majcstati prae-beat, cidem atque catholicis Ejus in Imperio Siic-cessoribus indultum concedit, nominandi ad omnes t anonieatus et Parochias, quae juri patronatus e.\ fundo Hcligionis siu studiorum derivanti subsunt, ita tamen, ut seligat unum cx tribus. quos puhlico concursu habito Episcopus ccteris digniores judi-caverit.
A rtiču I us XXVI. Parochiis, quae congruam pro temporum ct locoruni ratione sufficientcm non habeant, dos, quam primum licri poterit, augebi-tur ct paroehis catholicis ritus orientalis eodem ac latini modo consulctur. (Vtcrum praedieta non re-spiciunt Ecclcsias parochialcs juris patronatus sive ecclesiastici sive laicaiis. canonice a«lquisiti, qua-rum onus respeetivis patronis inciimhct. (Juodsi patroni obligatiouibus eis a lege ccclesiastica imposi-tis haud plene satisfaciant, ct praesertim, i|uando
paroeho dos ex fundo Religionis constituta sit, at-tentis pro rerum statu attendendis providendum erit.
Articulus XXVII. Cum jus in bona eccle-siastica ex canonica institutione derivet, omnes, qui ad beneficia quaecunque vel majora vel minora nominati seu praesentati fuerint, bonorum tempo-ralium eisdcm annexorum administrationem nonnisi virtute canonicae institutionis assumere poterunt. Praeterea in possessione Ecclesiarum cathedralium, bonorumque anne.vorum, quae in canonicis sanetio-nibus et praesertim in Pontificali et Ceremoniali Romano praeseripta sur.ta, adcurate observabuntur, quociitique usu sive consuetudine in contrarium sublata.
Articulus XXVIII. Regulares, qui secun-dum Ordinis sni constitutiones subjeeti sunt Supe-rioribus Generalibus penes Apostolicam Sedetn re-sidentibus, ab iisdcm regentur ad praefatarum con-stitutionum normam, salva tamen Episcoporum auc-toritate ju.vta canonum et Tridcntini praccipue Con-cilii sancliones. Igitur praedieti Superiores Gene-rales cum subditis cunctis in rebus ad niinistcrium ipsis ineumbens speclantibus libere communicabunt, libere quoque visitationem in eosdcm evercebunt. Porro regulares absque impedimento respeetivi Ordinis, Instituti seu Congregationis regulas observa-bunt, et ju.vta Sanctae Sediš pracscriptiones can-didatos ail novitiaium et ad professionem religiosam admittcnt. Haee omnia pariter observabuntur quoad moniales in iis, quae ipsas respiciunt.
Archiepiscopis et Episcopis libcrum erit, in propriis Dioecesibus Ordines seu Congregationes rcligiosas utriusque sc\us ju.vta saeros canones constituere; communicabunt tamen ea de re cum Gu-bernio Imperiali consilia.
Articulus XXIX. Ecclcsia juresuo pollebit, novas justo quovis titulo libere acquircndi possessione« ejusque proprietas in omnibus, quae nune pos-sidet, vel impostcruni acquirct, inviolabilis solcm-niter erit. Proindc quoad antiquas novasque ecelc-siasticas fundationes nulla vel suppressio vel unio licri poterit, absijue interventu auetoritatis Apostolicac Scdis salvis facultatibus a Sacro Concilio Tridcntino Episcopis tribulis.
Articulus XXX. Bonorum ecclesiasticorum administratio apud eos erit, ad ijuos sccundiim Canones spcetat. Attentis autem subsidiis, quac Au-gustissimus Imperator ad Ecclesiarum necessitatibus providendum e\ publico aerario benigne praestat ct praestabit, cailcm bona vendi vel notabili gravari onere non poterunt, nisi tum Sancta Sedeš, tum 3lajestas Sua Cacsarca aut ii, quibus lioc munus demandandum duverint. consensum tribuerint.
Articulus XXXI. Bona, quae fundos, uti appellant, Religionis ct studioruin constituunt, ex eorum origine ad Ecclcsiae proprietatem speetant, et nomine Ecclcsiae adminislrabuntur, Episcopis in-speetionem ipsis debitam e.vcrccntibus ju.vta formam, de qua Sancta Sedeš cum Majcstate Sua Caesarea convenict. Reditus fundi Religionis, doncc collatis inter Apostolicam Sedem et Gubernium Imperiale consiliis, fundus ipse dividatur in stabiles et eccle-siasticas doiationcs, erunt crogandi in divinum cul-tum, in Ecclesiarum aedilicia et in Seminaria et in ea omnia, quae ecclcsiasticum respiciunt ministeri-um. Ad supplcnda, quae desunt, Majcstas Sua eodem, quo hucusquc, modo impostcruni quoque gra-tiose succurret; immo si temporum ratio pcrmittat, et ampliora subministraturus est subsidia. Pari modo reditus fundi studiorum unice impendentur in catlio-
licam institutionem et ju\ta piam fundatorum nientem.
Articulus XXXII. Fructus beneficiorum va-cantium, in uuantum hucusque consuetura fuit, in-ferentur fundo Religionis, eique Majestas Sua Cae-sarea proprio motu assignat quoque Episcopatuum et Abbatiarum saecularium per Hungariam et ditio-nes quondam anne.vas vacantium reditus, quos Ejus-dem in Hungariae regno Praedecessores per longam saeculorum seriem tranquille possederunt. In illis imperij provinciis, ubi fundus Religionis liaud e.vtat, pro quavis Dioecesi instituentur commissiones mi vtae, quae juvta formam et regulam, de quibus Sanctitas Sua cum Caesarea Majestate conveuiet, tam mensae episcopalis quam beneficiorum omnium bona vacati-onis tempore administrabunt.
Articulus XXXIII. Cum durante praeteri-taruin vicissitudinum tempore plerisque in loeis Au-striacae ditionis ecclesiasticae deeimae civili lege de medio sublatae fuerint, et attentis peculiaribus circumstantiis fieri non possit, nt earumdein prae-statio in toto Imperio restituatur. instante Majestate Sua et intuitu tranqiiillitatis pubiieae, quae lleli-gionis vel ma\ime interest, Sanctitas Sua permittit ae statuit, nt salvo jure e.vigendi derimas, ubi de faeto evistit, aliis in locis earumdem decimarum loeo sen compensationis titulo ab iinperiali (jubernio assignentur dotes sen in bonis fuudisque stahilibus, seu super I nperii debilo fundatae iisque omnibiis et singul.s tribu intur, qui jure evigendi decimas po-ticb.iiitur: itemque Majestas Sua declarat, dotes ipsas liabendas oninino esse, prout assignatae fuerint. titulo on<'roso rt e »dem ae deeimae, quibus Miceedimt, jure pcrcipiendas tcnenda*qiic esse.
Artieulus XXXIV. Cetera ad personas et res eeclesiaslieas perlinentia, quormii iiulla in liis artieulis rnentio faeta est, dirigentur oninia et ad-miuistrabiintiir ju\ta Eeelesiae doctrinani et cjus vi-gentem disciplinam a Saueta Sede adprobatam.
Artieulus XXXV. IVr solemnem liane Con-ventionem leg«**, ordiiiatioues et deerela quovis modo et forma iu Imperio AiMriaeo et singulis, qui-Imis constituitur ditionihiis, li.net en u s lata, in qtian-1 ii m illi ad\ersantur. abrogata liabebuntur, ipsaquc Conventio ia I le\ StVus deiuceps cisdem in d.tioui-bus perpetu«) vigebit. At.jiie ideireo utra<|iie eontra-lientium pars spoudet, se siiceessoresque suos oninia et singula.de .jiiibus eonventiim est. sancle ser-vaturos. Si qua vero in posterum supervenerit dif-fieultas, Sanctitas Sua et Majestas Caesarea invicem confercnt ad rem amice eoriipoiiendani.
Artieulus XXXVI. Ratificationum hujusCon-ventionis traditio liet intra diiorum mensium spatium a die liisce artieulis apposita aut eitius. si fieri potest.
In quorum lidem praedieti IMenipotentiarii liuic Conventioni subseripserunt, illamque suo quisqucsi-gillo obsignaverunt.
Datum Viennae die deeima oetava Augustianno reparatae Salutis millesimo oetingentesimo quinqua-gesimo quinto.
Mieli. Card.	Josepli. Otiimar.
Viale-Prela m. p.	de Itniisclicr m. p.,
(L. S.)	Arcliicpiseopus Vicnncnsis.
(1,. S.)
Xos visiš et perpensis Conventionis liiijus artieulis illos omnes et singulos ratos liisee confirma-tosque liabere profitemur ac dcclaramus, verbo Cae-sareo - llegio pro \obis atijue Succesoribus Xostris adpromittentes, Nos omnia, quae in illis continentur,
K 47. lislu ..'/jihlnjr Danice" /S.5.5.
fideliter e.vecutioni mandaturos neque ulla ratione permissuros esse, ut illis contraveniatur. In quorum lidem majusque robur praesentes ratihabitionis Xo-strae tabulas manu Nostra signavimus sigilloque Nostro Caesareo - Regio appenso firmari jussimus. Dabantur in lschl die vigesiuia tertia mensis Sep-tembris anno Domini millesimo oetingentesimo quin-quagesimo quinto, llegnorum Xostrorum septimo.
FCaMCi.SCU8 J) fin >\ (Ii. S.)
Comes a Buol-Scliaiieiistciii,
Ad mandatum Saer. Caes. ae Reg, Apostolieac Majestatis proprium:
Otto Lifoer liani a >le> seiilm^ m. p.
Ogled po Slovenskim*
iz Ljubljane. Te dni je šel todi v Zagreb g. Jakop Ilornbacher iz Hriksenške škofije, ki bo v tem mestu za prefekta mladenškiga semeuiša in morebiti tudi nemški pridigar. Je pa g. Ilornbacher posebno izversten mašnik, pobožen in znajden v mnogih znanstvih , kakor od zanesljiviga moža, njegoviga nekdanjiga sošolca, slišimo. — Rokodelec iz Kjipta pridši ve povedati, »le h prihodnjim parobrodam pride spet znani mašnik Olivieri s kakimi 20 zamurskimi otroci v Hvropo. —- V torek zvečer iu v sredo zjutraj ho spravljali zvonove v desni turu Ternovske cerkve; levi ostane samec, dokler ga ne bo bela Ljubljana z novim, poltenim zvona n zaročila. Tudi altarji razun iiien/.e pridejo za /.daj stari v cerkev in bodo odrešen ia čakali. Ker -mo /.adrijč povedali. de ho eerkev to nedeljo (/začetek ob !l i blagoslovljena , pristavimo še, de k letu o kresu ji jc pa od-menjeno, de bi bila posvečena, ako bi po sreči.
Iz Brezovice. Iluda bolezen kolera .-o je bila v naši fari S. rožnika pričela in jih je do 7. Istnpada 80 pobrala. Med njimi je bilo 15 delavcov na zcicznci in pa 6 druzih ptujcov.
.Starost nekterih far ua Notranjskim in Teržaškim. II. Prav je, de se med nami več vpraša za našo cerkven» zg«nl ivirn*. i': ««!Cer ne le po večjim. ampak ludi po manjšin, po »aat*k.k cerkvah: v tej reči ho začeli lep* pot kazati zapi-niki škofij na Slovenskim, in zatega voljo jc bil šc Ljubljanski šema-ti/.em v Solnii^raškim in Dunajskim cerkvenim časniku vlani lepo pohvaljen. Vender zastran Hitrosti slovenskih far še veli ao ni d»giianiga ali saj do«'i odkritiga ne. kar bi bilo še mogoče; v zgled naj bodo tukaj fare. ki so šc zdaj, ali so bile pred pod Teržašk" šk«»fijo. De je ta ali una fara močno stara, to se niccr lahko pripoveduje; ali koliko de jc stara, kdaj hc jc začela, ali kdaj je že bila znana, to vedili, menim, mora tudi koga pomikati; sej jc v močan spodbudek laka misel: (ilej toliko sto let je že božja hiša na tem mestu! naši očetje, manj fce jih je štelo, in take cerkve so zamogli postaviti! koliko so bili pač goreči za božjo reč! Pa naj dalje povem, kar sim si namenil: Maiuati v svoji Ter-žaški zgodovini v 2 in zvezku, in Dr. Kandler v svojih zgodovinskih zaznamkih, pripovedujeta mno«re stare letnice od notranjskih in teržaških far. Poslednji šteje, ra/.un škofijskih cerkev v Terstu. Kopru, Novim-gradu iu Pičnu, za nar starji fare Ruzet, Mule, Uma g, Piran, potem Jelša ne in Sla vino na Notranjskim. Bolj posebej vč za I zlo I. 1082, za Koša no I. 1247, za T o maj I. 1316. Maiuati pa napeljuje od I. 1371 spisek, v kterim so dohodki tedanjih far Teržaškc škofiie določeni, ondi se razun pred ime-uovauih šo štejejo: lire no vic a, Teruova, llru-
šica, Dolina, Loka, R o c o in Z «1 re n ja. S c no i e ce hm imenovane I. 1395, Lanišje 1460, Brezovica 1542 , O p čina 1622, Vre in leta 1660. Bolj na tanko vsega določevati ni moj namen , tudi ne obsežek tega časnika; hotel sim le to pokazali, de so inarsiktere starine po bukvah potaknjene, samo de jih vselej ne znamo precej najti; potem pa večkrat brez vzroka govorimo: to iu to se ne da več zvediti.
Raz g teti po hersanshim svetu.
Budejoviški škof sn o priliki nekiga minister-nk;ga ukaza zastran dobre šolske vlade nekaj prav tehtnih besed spregovorili tistim, ki so poklicani, učilnice vladati. Pravijo med drugim: „Čez vse drugo imenitni namen šole je verna in čedna ali krepostna obravnava mladosti. Xar boljši pomoček k temu pa je dobro vladanje š.de. Iz treh reči pa se vidi , de je šola dobro vladana: iz obnaše otrok v šoli, v cerkvi in zunaj šole; razodeva se s tihoto, pokojnostjo, ndam in pazljivostjo med učilam, s svetim straliam v cerkvi, in s spodobnim obnašanjem na poti. Tega pa učenik ne more Iu z gu-Ijenjem šol-kih postav doseči. Vikši, zdatniši nagibljeji kakor učilo in beseda so k temu potrebni, in sicer: Zgled učenikov. Življenje, gorkost, priserčnost, se dajo le z enako prizadevnostjo zbuditi in v djanje spraviti. Učenik je zgled in kazalo učeneov; njegov zgled vseje v sprejemljive serca seme nasledovanja. Njegovo pobožno obnašanje in vedenje pri šolski molitvi, resuoba in postav-no-t pri učenji keršanskiga nauka, resnična bogoljubuost in poštljivost pri Božji službi, prejemanje sv. zakiamcii-tov po keršanski dolžnosti itd., to so goreči žarki, ud kterih se verno otroško čutilo vname, več opravijo in se globokejši vtisnejo, kakor suho ukazovauje in učenje. Ako ima zraven tega ime pošteniga moža brez graje, tedaj je on v pravim pomenu rednik, in sploh kar mu je biti, razširjavec in bramba dobre šolske vlade, in zraven tega zgled za občino. Če je pa učenik zavezan, za zveličanje sebi zročene mladosti goreče skerbeli , je ravno tako zavezan, pred vsim drugim, delati tudi delo svojiga lastuiga zveličanja, de sam sebe nc pogubi, ko je vender drugim pravo pot kazal. Če je dalje učenik dolžan, v serce mladosti vsejanimu semenu s svojim la-tnim zgledam rast dajati, se iz tega izhaja, d o jc tudi dolžan v prejemanji zakramentov sv. pokore in sv. Ilešnjiga Telesa sebi z roceni nua iosti svetilo bili. Ilogii hc usmili! zgodi se semtertje, dc mladost svojiga učenika nikoli ne vidi pri spovedi ali pri sv. Obhajilu biti, ker tega ne opravlja vpričo mladosti in z mladostjo vred. De to ni dober zgled za mladost in za s >se-sko. in de učenik ne spolnuje zadosti svoje dolžnosti, ki j«i dolžan lep zgled dajati, je očitno". Xa to zapovedo škof, de morajo učeniki že saj o veliki unči z učenci skupaj sveto Obhajilo prejemati.
Prečastito Olomovško škofijstvo je 17. pr. m. naznanilo, de je izobčena gospa baronovka Bees po milosti Božji svojo zmoto resnično obžalovala iu katoliški cerkvi zadostila, in de je zato od kazni izobčenja rešena in zopet sprejeta v naročje svete katoliške cerkve.
Wiener Zeitg.
Časnik: .,Der cvaugelische Kiicheubote f ii r dic Pfalz**je naznanil, dc je p r o t c s t a n t u v s k o cerkveni svetovavstvo v Špeier - u 29. kimovca čevljarja Mi-liaelja .Mucller-ja iz llirschburg-a zavoljo pohujšljiviga življenja iz svoje občine pahnilo. VVicner Zeitg.
Iz Amerike se dopisuje v rWicner Ztg.u iz noviga .lorka, de v novim Orlcans - u nekaka rumena merzlica strašno divja. Prebivavci dveh mest, Noifolka
in Portsmouth-a so skorej vsi pomerli. Kolikor ja se živih, ne smejo iz mest, de bi te kuge drugam ne zanesli. Mertvaške truge so mogli iz Baltimora in Rich-mond-a tje pošiljati. Bili so katoliški duhovni tje poslani, in zdravniki, ki so prišli radovoljno, so omagali; Mavor, katoličan, je vestno bolniško strežbo opravljal, dokler ui tudi njega kuga pobrala. Tudi usmiljene sestre so radovoljno prišle; ena je že umerla. Protestanški pastorji pa so precej v začetku od perviga do zad-njiga vsi pobegnili. — Krivoverci Kuovvnothingi (neve-deži) so spet dve katoliški cerkvi razderli; dogodbe v Louisville-u stavijo te robavse v versto divjaških Ne-rouov iu Domicijanov.
Zve z tli ca za solo.
V Niderbron-u se mali otroci vsak mesec v cerkvi zbero, de od svetiga detinstva podučenje prejemajo, iu de potem družniki svoje majhne darove ua altar pokladajo. Otroke, ki šc hoditi ne morejo, matere v naročji tje nosijo, in se za srečne imajo, de v imenu svojih detet v blagor toliko nesrečnih otrok kaj pripomorejo. Ali bi nc bilo prav, ko bi se vsako leto po božiču ali pa po veliki noči tudi pri nas na Slovenskim primerjeua slovesnost z enakim pidačenjem od te družbe za otroke napravila, de bi se za to veliko dobro delo, za pravo keršansko ljubezen obudili, obujeni pa večkrat spet vneli in bolj oživili?
JMili darovi•
Za afrikanski mision.
Iz Sekovske škofije so poslali knezoškofijski kenzistorialni vrednik gosp. L. »Susters do Ljubljanskiga Škofijstva za Afriko: 1 kelih s pat eno, 1 burzo in pu-šico za previdovanjc bolnikov. 1 višnjevo štolo, 2 tapeti, 1 altarno blazino, 2 inolitcvne bukve in nektere natisnjene razglase ondotniga škofijstva v zadevi Marijne družbe. — Iz Kamne Goricc 4 gld. —
Za katoliško rokodelsko dr u i ho v Ljubljani.
Ciosp. Jožef Blaznik 5 gold. — Ljubljanska slad-kornica 15 gold. — K. Z. 5 gold.
Za družbo Jczusoviga detinstva.
llorjuljski otročiči 4 gold. 12 kraje. —
drobni napisi.
\a vsak grob.
Gledaš semtertje krog sebe,
Išeš kdo tle lil alj tam leži;
Sliši, kaj iz groba kličem li:
..Danes mene, juter tebe-.
Te želiš, de truplo tvoje Vstane v rasti sod nji dan.
Ne pozabi duše svoje, Delaj za-njo neugnaii.
M+remetnbe duhovšine.
X Ljubljanski škofii. Gosp. \ntonu Sadovinu, duhovnimi! pastirju v \ išnji Gori, je privoljeno v pokoj se podali. — 1'merla sta: O. Joan Nepomueen Metelko, mašnik iz reda sv. Frančiška in hogoslnver v 4. lelii. Iti. listopada v '41. letu svoje starosti; in gosp. Mihael Sleinee, bogoslovec v 4. letu, 17. listopada v letu svoje starosti. Naj v miru počivata!
\ Se ko v s ki s koli i. Duhovski svetovavei so izvoljeni: g. fajmošter Ant. Brugner, g. fajmošter Janez FI u c h er, g. duhovni vodnik Adalbert Sehinid, g. fajmošter Jo/.. Herman, be-nediktinar O. konštaniin keller. — kaplanija v Šentjanžu na Dravskim polji je podeljena g. Jož. Senekoviču, oskerbništvo Smartenske fare pa gosp. Andr. Glavniku. — Gosp. fajmošter Greg. Zo rma n so 'i. listopada umerli. Naj v miru počivajo