Štev. 35. Leto LXSV. Vse spise, v oceno poslane knjige itd. je pošiljati na uredništvo — naročnino, reklamacije in vse administrativne stvari pa na upravništvo v Ljubljani, Učiteljska tiskarna, Frančiškanska ul. 6/L Vse po-šiljatve je pošiljati franko. Reklamacije so proste poštnine. Rokopisov ne vračamo. Telefon uredn. 312. 4. septembra 1924. PoStnina plačana v gotovini. "■ ** Jl^ven Glasilo Udruženla Jugosl. UiltelJstva - Poverleništvo Ljubljana Izhaja vsak četrtek. Naročnina znaša za neorganizirane 40 Din, za inozem. 60 Din. Posamezna štev. 1 Din. Članstvo „Pov. UJU — Ljubljana" ima s članarino že plačano naročnino za Kst. Za oglase in reklamne notice vseh vrst je plačati po Din 2*50 od petit vrste. Inseratni davek posebej. Pošt. ček. ur. 11.197. ji» ^mHfmS- fl ■ .V*"-"- Jakobu Od našega učiteljskega telesa je nenadoma odpadel člen. ki je 45 let odločilno in izrazito posegal v učiteljsko poklicno in javno življenje in delovanje. Našega starega Jakoba Dimnika ni več med nami! Minulo nedeljo zjutraj se je odpeljal s svojim sinom Ivanom v Rogaško Slatino, kjer se zdravi Ivanova žena gospa Marta. Pri materi je bival sinko Petr-ček, Jakobov vnuk. In po tega vnučka, po ljubljenega Petrčka, se je peljal dedek. da ga zopet privede na ljubljanski njegov dom. Preden je odšel na kolodvor, je še stopil — kakor je bila sploh njegova navada — v cerkev k frančiškanom. da opravi svojo nedeljsko versko dolžnost. Potem pa hajdi na kolodvor in v Rogaško Slatino! Tam je prebil dan in se je proti večeru z vnukom Petrčkom in sinom Ivanom vračal v Ljubljano. V vlaku so ga obšle slabosti, ki so se vkljub vsej nagli pomoči sopotnikov stopnjevale vedno bolj, dokler ni nastopila katastrofa v zgodnjih jutranjih urah od nedelje na ponedeljek, ko so ga že bili spravili na stanovanje. Zadela ga je kap. Naslednjega dne po povratku iz Rogaške Slatine se je hotel odpeljati v Maribor, da obišče tamkaj sina Slavoja in njegovo rodovino. Zgodilo se je drugače: namesto oče k sinu. je dospel sin k mrtvemu očetu! Jaz, ki sem prijateljsko občeval z Dimnikovo hišo pOlnih trideset let, dobro vem, kako je bil oče Dimnik navezan na svojce. Ni bilo skoro razgovora z njim. da bi se ne dotaknil vsaj s kratko besedo svojih otrok in svoje žene. Svojega sinka Silva, ki mu je umrl pred davnimi leti, ni pozabil nikoli. Redno je obiskoval njegov grob in ga krasil s cvetjem. Vse stene svojega stanovanja je imel okrašene s fotografijami svojih otrok, staršev, sorodnikov in s spominskimi slikami, ki so kazale ta ali oni ro-dovinski dogodek. Nekaj patriarhaličnega, udobno domačega je vladalo na njegovem domu. Kanarček v kletki, zelenje v sobah, rože na oknih in na vrtu. In v tej urejeni, skrbno negovani in prijazno vabljivi očetovi hiši so dobre in gostoljubne gospo-dinjine roke, ki so gospodarja zvesto podpirale pri domači vzgoji, prižigale na domačem ognjišču tople plamene ro-dovinske sreče! Po predelnikih pisalne mize pisma prijateljev, skrbno spravljena po letih in važnosti, nad pisalno mizo diplome in priznalnice — lastniku veselje in ponos! Tak je bil Dimniku prvi in glavni dom. ki je najmanjša Staniča v veličini družbe, naroda, države: kakor srce v telesu, ki se iz njega izteka vsa moč in sila po vseh delih in členih živega organizma posameznikovega. Drugi dom mu je bila pisarnica v šolskem poslopju, kjer je leto za letom z nezmanjšano in z neizčrpno marljivostjo opravljal svoje poklicne dolžnosti. Strog proti samemu sebi. je zahteval redu in točnosti od drugih, da je deloval aparat kot živa tvorba zavednih in dosledno k napredku stremečih sotrudnikov in kulturnih delavcev. Tretji dom mu je bila stanovska organizacija z vsemi svojimi panogami in razčlenbami, ki se je danes že lepo in zdravo razrasla v temelje in višine in ki nje začetki, osnutki in osnove, kakor tudi nje moralna in materialna veljava in moč sloni na Dimnikovih ramah in na njegovem požrtvovalnem delu za šolo in stan. Njegov grob je eden temeljnih ka-menov vsega živega, dobrega in lepega, kar ima in zmore danes naše učiteljstvo! V svoji stanovski zavesti je bil neizprosen, neomajen in nepodkupen, zato je znal uveljaviti svojo voljo z vso energijo, ako je bil preverjen, da bo dobro in prav služila stvari, ki se je zanjo zavzel. Ni se zbal nobenega napora, ako in kadar je hotel komu kakorkoli pomagati iz moralnih ali materialnih težav, in mislim, da ni nikogar, ki bi bil kdaj zaman potrkal na njegova vrata. Izven področja, ki mu ga je začrta-valo šolsko delo in delo v organizaciji, je dobil vedno toliko časa in si je ohranil toliko telesnih in duševnih moči. da spomin. je radovoljno sodeloval v premnogih drugih korporacijah in organizacijah, kjer so njegovi prijatelji in somišljeniki apelirali na njegovo pomoč. Zlasti se je uspešno uveljavljal v mladinskem slovstvu in v stanovskem tisku, in priznati je treba, da je vodil »Učiteljskega Tovariša« v najtežjih časih, ko se je začelo mišljenje učiteljstva cepiti in ko so političnih bojev viharji vehementno in brezobzirno udarjali ob naše vrste. Sredi tega bojnega meteža je Dimnik neustrašeno stal in — naslonjen na moralno silo svojega prepričanja — krepko odbijal udarce in moško branil učiteljstvo in šolstvo. Z Dimnikom je omahnil v grob eden prvih naših bojevnikov. Četrti njegov dom mu je bila širna in slavna naša domovina. Naše skupščine so mu dajale priliko, da je spoznaval domovino in da je sklepal tovariške in prijateljske vezi z vsemi, ki so prihajali na zborovanja. V delu resen in možat, v družbi vesel, zabaven, dovtipen, je uveljavljal svojo osebnost povsod in vedno, kamor ga je privedla pot. Svoje domovine se je oklepal z vsem žarom svoje duše. Hotel je. da se naj delu zanjo posveti vsako učiteljsko srce, da se njena moč in veljava dvigne in razvije z aktivnim delovanjem učiteljstva, ki si naj v novi in skupni domovini z delom samim utrdi in utemelji častni naziv pionirja prosvete! Domu oče, tovarišu tovariš, prijatelju prijatelj, šoli služabnik, domovini delavec! Tak je stopil v pokoj. Veselil se je razrešitve iz aktivne učiteljske službe, ker bi imel poslej dovolj časa, da bi se mogel še izdatneje posvetiti delu za stanovsko organizacijo in„da bi mogel izvršiti načrte, ki jih je bil zasnoval z ozirom na pospeševanje vzgoje mladine, ki je osnovni šoli dorasla in ki se pripravlja za praktične poklice v obrti in trgovini. Te načrte je pretekla in prehitela Dimnikova zadnja pot iz Rogaške Slatine v Ljubljano. Iz stare učiteljske generacije je izločila moža. ki je deloval na prerodu našega učiteljskega stanu, ki je bil odlično udeležen na njegovi osamosvojitvi in ki je zapustil učiteljskemu naraščaju zgled, kako naj vestno, točno, marljivo in požrtvovalno služi velikim nalogam svojega poklica! In ko sem ga gledal na mrtvaški postelji in videl, kako mirno je počivalo njegovo neizpremenjeno lice, pobledelo v odsevu sveč in obkroženo z vonjem cvetja, se je v trenutku obnovila pred mojimi očmi vsa doba nad trideset let, ko sva se skupno trudila za isti ideal: za napredek šole in čast stanu! Mojega prijatelja tvorna sila je zlomljena. Nas pa, ki smo ostali, čakajo boji in viharji! Zmag in uspehov naj se vesele oni, ki stopajo na naša mesta! E. Gangl. '.S' • V-v ; J§ Delovanje UJU v prešlem letu za učiteljstvo, šolstvo in narodno prosveto. (Glavno poročilo na skupščini UJU v Dubrovniku dne 24., 25. in 26. avgusta 1924.) U istoriji našeg Udruženja i učitelj-skog rada u novoj državi, II. Učiteljski Kongres u Ljubljani ostače kao jedna od najsvetlijih uspomena i najlepši izraz naše snage, naše svesti i oduševljenja za opšte dobro. On je, kako je to orida s više strana bilo rečeno, bio himna idealima ujedinje-nog učiteljstva naše zemlje. Pored sjajne manifestacije narodne misli, na ovorn kongresu istaknuta su naša uverenja u pogledu novog sistema prosvetne organizaci-j e. Uporedo sa tim odredeno je naše sta-novište prema zakonima i uredbama ko-jima se reguliše pravni i materijalni položaj učiteljstva i utvrdeni naši zahtevi u tome pogledu. Rad ovog kongresa i odluke koje su na njemu pale bili su direktiva za dalji rad Izvršnog, odnosno Glavnog Odbora našeg Udruženja. Prvi korak. Prva akcija naša posle završenog Kongresa u Ljubljani bila je u tome, da se kroz našu učiteljsku štampu, a i ostale listove, populariše rad našeg kongresa i sa tim radom upoznaju i zainteresuju i širi krugovi društva. A da bi se naročito za sve ovo zainteresovali na prvom mestu nadležni faktori, Izvršni Odbor odmah po povratku u Beograd, 12. avgusta pro-šle godine poseiio je g. Ministra Prosve-te, predao mu sve rezolucije Učiteljskog Kongresa u Ljubljani, i detaljno ga upo-znao sa radom Kongresa i zahtevima učiteljstva. Tom prilikom na prvom mestu obrazložena je potreba: da se ubrza do-nošenje novog zakona o narodnim školama, kao i svih ostalih prosvetnih zakona. Izneti su svi razlozi koji i sa nacionalnog i pedagoškog gledišta nalažu prosvetnu reformu, kao i sva šteta po državne interese koja proističe iz neizjednačenog prosvetnog zakonodav-stva. U pogledu učiteljskih zahteva, koji se odnose na popravku učiteljskog položaja, u ovoj prilici naročito je istaknuto sledeče: Da se obrati pažnja na razvrstavanje učitelja u pogledu plata po novom činov-ničkom zakonu, kako bi u smislu ranijih zahteva učitelji bili rasporedeni u sve grupe II. kategorije; Da se učiteljicam udatim za državne službenike da pun lični dodatak; Da se školski nadzornici postavljaju isključivo po saslušartju Glavnog Prosvetnog Saveta, i da se uporedo sa tim izvrši i popravka njihovog današnjeg položaja; Da se obrati naročita pažnja na napredno i nacionalno učiteljstvo novih kra-jeva i isto poštedi od svih potresa i ličnih uticaja koji proističu iz naših unutraš-njih odnosa; Da se obrati naročita pažnja na prosvetni problem Južne Srbije, a tako isto i drugih krajeva otadžbine koji su tudin-s'kim uticajem prosvetno zaostali; a naročito da se poradi na stvaranju boljih uslova za život i rad učiteljima koji rade u izuzetno teškim i po život opasnim kra-jevima; Da se učitelji u pogledu dodataka na skupoču u celoj Kraljevini, bez obzira na mesto službovanja, potpuno izjednače; a da se pored toga onima koji rade u izuzetno težim i opasnim mestima da i LISTEK. f Gabrijel Grilc. »Odprta noč in dan so groba vrata... ... in dneva ne pove nobena prat'ka.. Ko sem Te. dragi in nepozabni moj prijatelj Jelko, še tekom letošnjih počitnic, komaj teden dni pred Tvojo smrtjo obiskal tam gori na Studencu pač oba nisva mislila, da je ločitev že tako blizu... V živem, prijateljskem pogovoru so nama hitro potekale urice. Potožila sva si drug drugemu svoje skrbi in težave. ko sva si pa ob slovesu prijateljski stisnila roko. ni nihče izmed naju slutil, da je to poslednjikrat v življenju ... Kakor strela iz jasnega nas je zadela vest o Tvoji nenadni smrti ter nas presunila z globoko žalostjo, saj smo s Teboj izgubili najboljšega tovariša, enega izmed najzvestejših, najdelavnejših članov naše organizacije. Šel si za vedno od nas!... Onemel je jezik, ki je bodril narod in ga navduševal za vzvišene vzore, v tihem grobu se umiri Tvoje blago srce, ki je tako izuzetna nagrada od 50% od ukupnih pri-nadležnosti. Pored toga traženo je emancipova-nje škole od uticaja policijskih vlasti povodom Zakona o opštoj upravi od 26. aprila 1922. g. Svi ovi zahtevi u vezi sa rezolucija-ma Kongresa predstavljali su program našeg rada na onome što je u ovim tre-nutciina po školu i učiteljstvo bilo najak-tuelnije. Kako je baš u ovom vremenu na dnevnom redu bilo pitanje razvrstavanja učitelja po novom činovničkom zakonu, to je Izvršni Odbor preduzeo sve korake da se ovaj posao izvrši po učiteljstvo što pravednije. U tome cilju predstavnici naši, pored predstavke g. Ministru Prosvete, preduzeli su akciju i kod komisije koja je u Ministarstvu Prosvete spremala predloge u ovom pogledu i kojom je ruko-vodio tadanji Pomočnik Ministra Prosvete g. Dr. Sv. Stefanovič. Ta akcija produžena je posle neumorno i kod naročite komisije u Ministarstvu Pravde koja je radila predlogi Uredbe o razvrstavanju i gde je u počet-ku postojala tendencija da učitelji u pogledu položajnih plata budu razvrstani do 2, grupe II. kategorije zaključno. i Akcijom našeg Udruženja uspelo se da pri razvrstavanju učitelja budu usvojena bar donekle osnovna načela izneta u predstavci našeg Udruženja povodom ovog pitanja, izuzev što je broj godina za ulazak u 1. grupu položajne plate povišen od 15 na 20, a za 2. grupu od 12 na 14. Povodom svega ovoga u decembru prošle godine Izvršni Odbor Udruženja ponovo je se jednom predstavkom obratio Vladi i Skupštinskom Odboru za pregled Uredbe o razvrstavanju. Prímena čl. 230. Zakona o činovnicima. Kao što je poznato cilj je ovog člana Zakona o činovnicima, da u vremenu ovog prelaznog stanja, očuva i pojedincima i čitavim redovima činovnika njihova s t e -čena prava i njihov stečeni položaj i rang u činovničkoj hijerarhiji. Kod nas u Srbiji, zahvaljujuči odredbama čl. 230. ušli su u I. kategoriju mnogi činovnici, koji imaju svega nižu gimnazi-ju, ali koje je zakon zatekao na visokim položajima. Analogno ovome mi smo pra-vilnu primenu ovoga člana tražili i za učitelje zaustavljajuči se radi solidarnosti i na onima iz redova učiteljskih, koji u novim krajevima zauzimaju položaje ze-maljskih, pokrajinskih i okružnih školskih nadzornika i profesora učiteljskih škola koji nemaju fakultetske spreme. Svi ti prosvetni radnici, koji su u isto vreme i članovi našeg Udruženja, po tamošnjim zakonima i po svojim stečenim pravima, koja im je i nova država zakonom priznala, po smislu čl. 230., imali su pravo da udu u iste grupe u koje su ušli i drugi ravni njima po plati i položaju, i koji takode nemaju fakultetsku spremu. Radi toga Udruženje je preduzimalo korake u tome pravcu: ali ta akcija nije našla odziva kod nadležnih. Prosvetni budžet. Smatrajuči, da je prosvetni budžet jedan od glavnih uslova za izvodenje prosvetne politike i da je povečanjem materijalnih sredstava za osnovnu nasta-vu jedna od najvažnijih potreba, mi smo se postarali da blagovremeno objavimo načrt prosvetnog budžeta i da tom prilikom nadležnima obratimo naročitu pažnju žarko utripalo za izročeno Ti mladino, za narod in ljubljeno domovino! Bliagopokojni tovariš Gabrijel Grilc se je rodil v Idriji leta 1885. Že v nežni detinski dobi, ko mu je bilo komaj 5 mesecev, je izgubil svoje starše. Za siroto se je zavzel njegov stric Valentin Von-čina, višji sodni pficijal, ki ga je vzel k sebi in ga je vzgojeval. Zasluga blagega strica in tete je, da se je izšolal. Ljudsko šolo je obiskoval v Litiji, nato pa je dovršil 6 gimnazijskih razredov ter učiteljišče v Ljubljani, kjer je maturiral 1. 1907. Služboval je najprej dve leti v Loškem potoku, kjer je našel tudi svojo zakonsko družico, stanovsko tovarišico Dragico, roj. Dostalovo, s katero sta živela ves čas v najlepši zakonski harmo-niji. Že v Loškem potoku se je z vso vnemo posvetil svojemu vzvišenemu poklicu. Upoštevajoč njegove zmožnosti, mu je bivši deželni šolski svet že tedaj poveril vodstvo večrazrednice. Ko je odhajal iz Loškega potoka, mu je tamoš-nji krajni šolski svet izročil častno diplomo. s katero mu je izrekel zahvalo 'n priznanje za njegovo vsestransko in na prosvetne potrebe Južne Srbije, Bosne i Hercegovine, a i svih ostalih krajeva naše otadžbine. l om prilikom mi smo naročito msistirali za državnu pomoč za po-dizanje zgrada za osnovne škoie, za uno-šenje u budžet potrebnih suma za podi-zanje novih, internatski uredenih, učiteljskih škola i za pozicije namenjene višem učiteljskom obrazovanju. Glas naš u ovom pogledu našao je odziva i tadanji Ministar Prosvete g. Miša Trifunovič uspeo je da prosvetni budžet poveča i u njega unese izvesne sume za potrebe koje smo naglasih. Načrt novog zakona o učit. školama. U isto ovo vreme Izvršni Odbor našeg Udruženja uputio je i jednu peticiju g. Ministru Prosvete, u kojoj je pored večeg kredita za učiteljske škole, tražio obra-zovanje jedne ankete od stručnih lica iz svih krajeva otadžbine, koja bi izradila načrt novog zakona o učiteljskim školama, uporedo sa tim proučila pitanje o spremi nastavnika za te škole u vezi sa višim učiteljskim obrazovanjem. Radeči to smatrali smo da u reformi učiteljskih škola leži ključ za celokupnu reformu i napredak osnovne nastave, a isto tako i najjače sredstvo za unificiranje narodnog duha. Pominjuči to, mi u ovoj prilici isti-čemo potrebu da se što pre izvrši urAfi-kacija nastave u učiteljskim školama, da se što pre podigne nivo učiteljskog obra-zovanja i u svima učiteljskim školama naše otadžbine zavlada nacionalni duh. kako bi iz svih tih škola izlazili odušev-ljeni apostoli narodne misli, koji bi u narodnim masama radili na velikom delu duhovnog jedinstva i unificiranja narodnog duha u smislu onih svetlih tradicija u kojima su delali neimari naše velike i ujedinjene države. Škole i učitelji u neoslobodenoj domovini. U prošloj godini, iz potištenog našeg Primerja doprli su nemili glasovi o sud-bini naše tamošnje brače i o akciji Italijana na uništavanju kulture i civilizacije našeg naroda u Julijskoj Krajini. U tome vremenu Italija je zatvorila sve prve razrede narodnih škola u Istri i pretvorila ih u italijanske, a veliki broj naših učitelja izbacila iz službe. U isto vreme mater-njji jezik u višim razredima postao je ne-obavezan i time je otpočelo otvoreno ita-lijaniziranje našeg naroda na Primorju i privodenje u delo asimilatorskih namera Italije. Shvatajuči ovo kao jedan od naj-jačih udara našoj narodnoj stvari, mi nismo mogli ostati ravnodušni. Objavljujuči u »Nar. Prosveti« stanje naših narodnih škola u krajevima koji su pripali Italiji i dižuči svoj glas protivu italijaniziranja naše omladine u tim krajevima, mi smo u ovome smislu uputili, preko g. Ministra Prosvete, memorandum Kraljevskoj Vladi skrečuči pažnju na>sudbinu naših učitelja i naših škola na Primorju i tražeči u tome pogledu zaštitu naših narodnih škola i učiteljstva u tim krajevima. Više učiteljsko obrazovanje. Malo je koje od dnevnih prosvetnih pitanja izazvalo toliko interesovanja kao pitanje o višem učiteljskom obrazovanju. Ono je bilo predmet iserpnih rasprava na učiteljskim zborovima, skupštinama i u našoj učiteljskoj štampi. U »Narodnoj Prosveti« o ovome pitanju izašao je niz čla-naka, koji su ovo pitanje detaljno rasprav-Ijali i u kojima su izneti primeri na koji je marljivo šolsko in izvenšolsko delovanje. Ljudstvo je znalo ceniti vrline in zasluge vestnega učitelja in vzgojitelja. Še z večjo vnemo je nadaljeval svoje plodonosno delo na Studencu pri Krškem, kjer je služboval do • svoje smrti, polnih petnajst let. Učitelju je treba več srca nego učenosti. Samo čist, plemenit značaj zamore vzgojiti tudi plemenite, značajne ljudi. In tak plemenit značaj si bil Ti, nepozabni naš tovariš! Šola Ti je bila svetišče, v katero si jemal seboj sliko bednega, trpečega človeštva in ljubljene domovine, da vzbudiš v mladini usmiljenje do trpečega brata in ljubezen do rodne zemlje. Kakor je pokojnik pridno deloval-v šoli, tako je neumorno posvetil ves svoj prosti čas izvenšolskemu prosvetnemu delu. Vzorno je obdeloval šolski vrt in si je zadnje leto na lastne stroške postavil tudi čebelnjak. Zavedal se je, da učitelj na deželi poleg šolskega dela razmeroma nikjer ne more narodu koristiti toliko, kakor z vzglednim vrtnarstvom in kmetovanjem. Med vojnim časom je več let tudi vestno in marljivo opravljal posle občin- način ovo pitanje rešeno u drugim kulturnim državama. Držeči se odluke II. Učiteljskog Kongresa u Ljubljani, mi smo tražili održanje Više Pedagoške Škole, koja u vremenu kad nemarno Pedagoškog Odseka na Universitetu jedina pruža mogučnost za više učiteljsko obrazovanje. Ali uporedo sa ovim Udruženje je insistiralo da se u novi Zakon o Universitetu unese odredba o otvaranju Pedagoškog odseka na Filosofskom fakultetu i o prijemu učitelja na taj fakultet, prema čemu bi učiteljska matura imala se smatrati ekvivalentnem gimnazijskoj maturi. Putem ubedi-vanja uspelo se da se za ovo zainteresuju merodavni faktori i čitaocima »Narodne Prosvete« poznato je, da je ova akcija našla odziva kod najuglednijih profesora Beogradskog Universiteta, koji su se izjasnili za otvaranje Pedagoškog odseka i prijem učitelja na isti. Veze sa čehoslovačkim učiteljstvom. Još na Kongresu u Ljubljani, izmedu predstavnika našeg Udruženja i delegata Udruženja Čehoslovačkog Učiteljstva utvrden je sporazum o održavanju veza izmedu našeg i čehoslovačkog učiteljstva. Tim povodom naše Udruženje u prošloj godini dobilo je pismo od Čehoslovačkog Uč. Udruženja za održanje zajedničkog kongresa jugoslovenskog i čehoslovačkog učiteljstva u Bratislavi s tim. da i naše učiteljstvo tom prilikom priredi u Bratislavi izložbu, koja bi reprezentovala naše školstvo. Ovaj predlog uzet je u ozbiljno ras-matranje od strane Izvršnog Odbora, radi čega su konsultovani i nadležni faktori u Ministarstvu Prosvete. Posle svestranog raspravljanja ovog pitanja, a uzimajuči u obzir da je naša kultura ratom razorena i da prema današnjim prilikama i kratko-či vremena priredena izložba ne bi uspela i ne bi dostojno reprezentovala naš narod, — na sednici Šireg Glavnog Odbora od 16. decembra pr. godine jednoglasno je odlučeno, da se Čehoslovačkom Uč. Udru-žen5u odgovori: da jugoslovensko učiteljstvo načelno pristaje na držanje zajedničkog kongresa u Bratislavi no s tim, da za ovu godinu izložba bude priredena od strane Čehoslovaka, a i u idučoj 1925. g. odr-ži opet zajednički kongres u Beogradu i da za taj kongres mi organizujemo izložbu. koja bi reprezentovala našu osnovnu nastavil. Dalji rad na regulisanju materijalnog pitanja učiteljstva. Baš u ovom vremenu, kad je na dnevnom redu bilo pitanje o predlogu čehoslovačkog učiteljstva, Udruženje je bilo prinudeno da razvije najživlju akciju kod svih merodavnih faktora za regu-lisanje materijalnog položaja učiteljstva u vezi novog činovničkog zakona i uredbe o razvrstavanju. Toga radi Udruženje je podnelo obrazložene predstavke gg. Ministru Prosvete, Ministru Pravde i Ministru Finansija. Predstavka Ministru Finansija sadr-žavala je zahteve finansijske prirode u pogledu učitelja. Tu je traženo, da se do-tadanji dodaci na skupoču ne smanjuju; da se iz kredita od 200 miliona dinara učiteljima, kao i ostalim činovnicima, da jedan avans u višini njihovih jednomeseč-nih prinadležnosti; i da se učiteljicama udatim za državne činovnike osigura pun lični dodatak na skupoču. skega tajnika. V tem težkem času je bil občanom dober in previden svetovalec in pomočnik. Najbrže zato, ker je slutil v sebi kal bolezni in se je hotel ubraniti neusmiljene sovražnice učiteljskega stanu, za-vratne morilke jetike, na kateri je umri tudi njegov prednik na Studencu, nad-učitelj Peterlin. se je strastno oprijel lova, da bi čim več prostega časa prebil na čistem zraku v prosti naravi — toda ravno lov je postal zanj usodepoln, na lovu ga je zadela kap, ki mu je v najlepši moški dobi. v starosti 39 let pretrgala nit življenja. Podlaga za uspešno delo med ljudstvom pa je globoka, požrtvovalna ljubezen do naroda. In to ljubezen je imel pokojni tovariš v največji meri. Ko sem ga poslednjikrat obiskal, sem ga med drugim tudi vprašal, če bo vedno ostal na Studencu in če ne namerava prositi za kako drugo mesto. Odločno mi je odgovoril: »Prijatelj, jaz ostanem tu! Priljubil se mi je kraj, kjer službujem že toliko let, srečnega in zadovoljnega se počutim med našim priprostim, a dobrim kmetskim ljudstvom, ki mi je tako zelo Predstavka g. Ministru Pravde sa-držala je zahteve u pogledu uredbe o raz-vrstavanju, iz koje su omaškom izostale izvesne grupe školskih radnika i radnica naročito iz novih krajeva. Traženo je, u smislu zahteva slovenačkog učiteljstva, da se nastavnice ženskih ručnih radova u osnovnim školama u Sloveniji, koje su iz Uredbe potpuno izostale, uvrste prema svojim kvalifikacijama u kategoriju koja im po spremi pripada. Isto tako ovom predstavkom traženo je, da se učitelji za gluhonemu, slepu in abnormalnu decu koji pored redovne spreme predvidene za drugu kategoriju, imaju još i više državne stručne kurseve s ispitom, podvedu pod odredbu 2. stava čl. 7. Zakona o či-novnicima prema tome uvrste pod čl. 12. Uredbe o razvrstavanju. U ovojoj predstavci Udruženje je in-tervenisalo i za državne kvalifikovane za-bavilje, koje imaju 4 razreda srednje ško-le i dve godine stručne škole u zasebnom odeljku Učiteljske Škole i koje su se žalile, da su u sravnjenju s osobljem drugih struka nepravilno razvrstane. Večina ovih zahteva je i usvojena. Treča predstavka Udruženja, namenjena g. Ministru Prosvete, sadržala je sve zahteve iz obe ove predstavke, a pored toga i sva ostala aktualna pitanja, koja se tiču osnovne nastave i učiteljstva. Radi svega ovoga Izvršni Odbor posetio je lično g. Ministra Prosvete i pored pitanja koja smo pomenuli. insistirao je da se ubrza sa podnošenjem Zakona o narodnim školama — Narodnoj Skupštini. Posled ove posete otpočeo u Mini-starstvu Prosvete rad na reviziji sprem-ljenog projekta Zakona o narodnim školama, ali taj posao ipak nije ubrzo okončan. Religiska nastava. Povodom pokreta, koji se javio kod pravoslavrtog sveštenstva, da u školskom zakonodavstvu učestvuju i crkvene vla-sti i da se nastava vere u osnovnoj školi ne može izvoditi bez sadejstva svešteni-ka, javio se pokret i u učiteljstvu za ra-spravu ove teme. Ostajuči principijelno pri tome, da je religiska nastava sastavni deo vaspitanja, kod srbijanskog učiteljstva je poikrenuto pitanje o tome, da li re-ligisku nastavu u osnovnoj školi, kao sastavni deo vaspitanja, treba poveriti učitelju kako je to i dosad u Srbiji bilo, ili je dati u ruke sveštenicima prema zahte-vima koji su po ugledanju na stanje u novim krajevima javili i kod sveštenstva u Srbiji. ' ' . i ^n^f? Uvidajuči svu važnost ovog pitanja, učiteljstvo je moralo pristupiti raspravi istog čineči to sa puno takta iz obzira prema delikatnosti i komplikovanosti ovog problema. Držeči se principa »Brat je mio koje vere bio« i daleko od svake verske nestrpljivosti, učiteljstvo je pristupilo raspravi ovog pitanja iz čisto nacionalnih i pedagoških razloga. Na prvom mestu ov-de je se postavljalo pitanje o emancipaciji škole i učitelja od svih nepozvanih uticaja i srednjevekovnog tutorstva, a na drugom mestu javljali su se čisto nacionalni razlozi. Shvatajuči, da naša narodna pocepanost ima svoj koren u konfesiskoj podvojenosti i nestrpljivosti, učiteljstvo je uvidalo potrebu vaspitanja novih narašta-ja u duhu verske tolerancije kako bi se time, uz ostale nacionalne predmete, uda-rio zdrav temelj novom vaspitanju budu-čih naraštaja. Inicijativu za raspravu ove teme uzeo je na sebe Beogradski učiteljski zbor na kome je referent po ovom pitanju bio g. Zivojin Radosavljevič član Izvršnog Odbora našeg Udruženja, i na kome su kao gosti uzeli učešča i mnoga druga lica van učiteljskog reda, pa medu njima i pojedini predstavnici i pravoslavne i katoličke crkve. Zbor beogradskih učitelja je utvrdio potrebu religiskog vaspitanja radi potpu-nog formiranja dečjeg duha i razvijanja osečanja; ali je utvrdio i potrebu, da se to pitanje religiske n'astave ima jedno-obrazno rešiti u celoj zemlji i da glavni princip tog rešenja ima da bude taj: da religiska nastava, kao i nastava iz svih ostalih predmeta treba da ostane u ru-kama učitelja. Utvrdeno je, da je to naj-sigurniji put da se dresura ljudskih duša u verskom fanatizmu zameni suštinom religije i čistog morala i postigne vaspi-tanje u duhu verske tolerancije i načela: »Brat je mio koje vere bio«. Zbog važnosti ovoga pitanja, koje in-teresuje učiteljstvo cele naše zemlje, Izvršni Odbor našeg Udruženja pozvao je preko Narodne Prosvete i sva ostala učiteljska društva, koja su u sastavu UJU, da na svojim skupovima pristupe raspravi ovog pitanja, kako bi isto po tom moglo biti stavljeno i na dnevni red Glavne Skup-štine UJU i kako bi odluka skupštine o ovom delikatnom pitanju mogla biti manifestacija več izradenog i utvrdenog mišljenja. Zborovi su se odazvali ovom pozivu, a Izvršni Odbor u isto vreme otvorio je i stupce Narodne Prosvete raspravi ovog pitanja, te je ono i tim putem svestrano raspravljano. „..jsiiS Sednica Šireg Glavnog Odbora. U smislu čl. 22. naših pravila Izvršni Odbor našeg Udruženja sazvao je za 16. i 17. decembar pr. godine sednicu šireg Glavnog Odbora u koju su pozvati članovi Glavnog Odbora iz cele Kraljevine. Dnevni red za ovu sednicu bio je: 1. Izveštaj o stanju i poslovima Udruženja; 2. Materijalno pitanje učiteljstva s obzirom na Zakon o činovnicima i Uredbu o razvrstavanju; 3. Pitanje zakona o narodnim školama — referent g. Mih. M. Stanojevič; 4. Predloži pojedinih povereništva, Ceo rad Šireg Glavnog Odbora objavljen je u 94., 95. i 96. br. N. Prosvete od prošle godine iz čega su članovi Udruženja obavešteni o čelom radu i odluka-ma plenarne sednice Glavnog Odbora. Radi orijentacije članova mi u ovoj prili-ci donosimo Rezoluciju Glavnog Odbora donetu na ovom sastanku, na čijem je realizovanju Izvršni Odbor posle radio. REZOLUCIJA GLAVNOG ODBORA UJU. Glavni Odbor Udruženja Jugosloven-skog Učiteljstva na svojoj plenarnoj sed-nici od 16. decembra 1923. g. uzeo je u pretres pitanje donošenja novog zaikona o nar. školama za celu Kraljevinu, pa je i ovom prilikom konstatovao: 1. Da se pitanju osnovne nastave i narodnog prosvečivanja ne poklanja ona pažnja koju ono s pogledom na interese narodne i državne zaslužuje; 2. Da u novoprisajedinjeniim krajevima otadžbine u pogledu osnovne nastave i danas vladaju stari prosvetni zakoni bivše Austro-Ugarske i da na osnovu istih i danas u tim krajevima postoji jedno šare-nilo raznih nastavnih planova, programa i uredaba stvaranih u onom vremenu kad je osnovna škola mogla imati svaki drugi cilj samo ne nacionalni; 3. Da su na osnovu tih programa iz-raderii i školski udžbenici, koji su imali konvenirati zadatku škole u bivšoj monarhiji, a koji i danas važe u narodnim školama; prirastlo k srcu, da bi mi bilo težko vzeti od njega slovo!« Rečem samo to: Srečna mladina, ki ima tako vrlega učitelja, srečno ljudstvo, ki ima tako požrtvovalnega, zna-čajnega vzgojitelja. S politiko se pokojnik ni bavil. Živel je po svoji vesti, prepričan, da mora končno zmagati pravica, da je poštenost najboljša politika. Vse svoje življenje je posvetil blaginji svoje rodbine, v pro-speh naroda in dobrobit učiteljskega stanu. Tiho, mirno, a smotreno in plodo-nosno je bilo njegovo delovanje. S svojim delom si je sam postavil najlepši spomenik. Mnogobrojna udeležba na njegovem pogrebu navzlic skrajno slabemu vremenu svedoči, kako zelo je bil pokojnik priljubljen ne le med stanovskimi tovariši, nego tudi med priprostim ljudstvom. V globoki žalosti je stala ob preranem grobu njegova zakonska družica. kateri je bil najboljši soprog, pla kali so njegovi štirje nedorasli otročičš, ki so izgubili skrbnega očeta, solzili so se hvaležni učenci in učenke za svo- jim dobrim učiteljem, žalovalo je ljudstvo, ki ga bo za vedno ohranilo v hvaležnem spominu. Tovariši pevci so mu v slovo zapeli dve žalostinki, pretresujočo »Vigred« pred šolo. ob odprtem grobu pa »Človek glej dognanje svoje!« V imenu učiteljstva se je od dragega pokojnika poslovil predsednik Krškega učiteljskega društva, v imenu raškega Sokola, katerega zaveden član je bil od njegove ustanovitve, pa mu je govoril v slovo tovariš Janko Golob. Šolska mladina je s cvetjem posipala sveži grob, tovariši pa so položili nanj svež venec. Počivaj v miru, nepozabni naš Jelko, lahka ti žemljica na Tvojem Studencu, tam sredi med svojim dobrim ljudstvom, ki Te je spoštovalo in ljubilo, kakor si povsem zaslužil, saj si ga pa tudi Ti ljubil z vso požrtvovalnostjo do zadnjega utripa Tvojega bdagočutečega srca! Kruta smrt je strla samo Tvoje šibko telo. Tvoj spomin pa je večen! Seme, ki si ga vsejal v nežna mlada srca in med narod, bo obrodilo stoteren sad! Leop. Levstik. 4. Da su prema tome, bez obzira na nove potrebe života i ciljeve nove države, uslovi rada u narodnoj školi ostali isti kao i pre toliko decenija i da sve to smeta vaspitanju novih generacija u duhu dr-žavnog i narodnog jedinstva i stvaranju osnova zajedničke kulture Srba, Hrvata i Slovenaca; 5. Da nedoriošenjem novog zakona o nar. školama čini iluzornim odredbe o obaveznoj nastavi; jer i danas u večem delu države kazna za nešiljanje dece u školu iznosi 0.20 Din; 6. Da pored državnih i nacionalnih razloga, i čisto pedagoški razlozi nalažu hitnu reformu prosvetnog zakonodav-stva; Konstatujuči sve ove činjenice sa pu-nim uverenjem da unifikacija osn. nastave predstavlja glavni uslov za umifikaci-ju nacije. Glavni Odbor UJU izražava svoje duboko žaljenje, što ni za pet godi-na našeg državnog života u novoj državi ni do danas nije donet nov zakon o nar. školama i što se pitanje donošenja ovog najvažnijeg zakona stalno odlaže. Sa svih ovih razloga u ime celokupnog udruženog učiteljstva Kr. SHS apelujemo na Vladu i Narodno Predstavništvo, da hitnim do-nošenjem ovog zakona ispune jednu od najvažnijih dužnosti prema naciji i državi. II. Odluke o Zakonu o činovnicima, Uredbi razvrstavanja 1 Uredbi o dodacima na skupoču. Smatrajuči, da je u našoj državi, s obzirom na njene kulturne i nacionalne zadatke potrebno što pre brojno pojačati učiteljski kadar i u njega pivuči što jače snage, nalazimo da je u nizu mnogih pitanja osnovne nastave jedno od najvaž-nijih — pitanje materijalne nagrade učitelja. U tome pogledu Gl. Odbor nalazi, da novim čin. zakonom nije rešeno materijalno pitanje učiteljstva i da učitelji prema svojoj spremi, radu koga vrše i današnjim uslovima života, nisu materijalno zbri-nuti. Novi činov, zakon naročito nema privlačne snage za mlade učiteljske generacije usled čega če se sve više osečati n e-dostataik spremnih učitelja. Popravka ovoga stanja mogla bi se postiči na prvom mestu pravednijim zakonskim odredbama o materijalnoj nagradi učitelja i pravičnijom primenom sa-mog Zakona o činovnicima. Radi toga Gl. Odbor UJU donosi sledeči zaključak: 1. Sa obzirom na broj godina školo-vanja, na važnost i teškoču učiteljske službe, tražimo da prinadležnosti učitelja u sravnjenju s prinadležnostima srednje-školskih nastavnika budu u razmer kao 3:4. Radi toga potrebno je ustanoviti još jednu grupu II. kategorije; 2. Da se u smislu čl. 57. zakona o činovnicima učini posle 12 godina ulazi u II, a posle 15 u I. grupu II. kategorije; 3. Da se maksimum osnovne plate dobija po navršetku 21 godine službe kako je i po Projektu zaikona o nar. školama; 4. Dosledno prevodu i razvrstavanju ostalih činovnika, odkojihjeznataiibroj saistom a i manjom školskom spremom od učitelja preveden u I. kategoriju, da se i učitelji preko 20 godina službe, na osnovu pre-laznih naredenja Zakona o činovnicima, razvrstaju u o d -govarajuče grupe I. kategorije; 5. Da se u smislu čl. 10. zakona o činovnicima odrede specijalne i znatnije nagrade za rad učiteljima u Južnoj Srbiji i težim mestima i ostalih krajeva; zatim nagrade učiteljima u nepodeljenim školama, školskim upraviteljima kao i svima učiteljima koji se ističu radom na n'ar. prosvečivanju i ostalim kulturnim radom van škole; 6. Da ženska deca imaju penziju do udaje; 7. Da se odredbe čl. 33. Zakona o izmenama i dopunama zakona o nar. školama od 23. juna 1919. g. rasprostru na celu zemlju; 8. Da se učitelji specijalnih škola za gluhonemu, abnormalnu i slepu decu sa stručnim ispitom, a tako i učiteljstvo grad. škola sa stručnim ispitom kao i raznih drugih stručriih škola, rasporedi po čl. 12. Uredbe da bi bilo razvrstano u smislu stava drugog čl. 7. zakona o činovnicima; 9. Čl. 12. Uredbe da glasi: U odredbu drugog stava čl. 7. zakona o činovnicima spadaju učitelji gradan. škola sa stručnim ispitom dodeljeni raznim drugim stručnim školama, i učitelji specijalnih škola za gluhonemu i abnormalnu i slepu decu; 10. Da penzioni Učiteljski Fond, koji je stvoren legatom dobrotvora učit. si-ročadi poč. Jov. Gavriloviča i ulozima učitelja, ostane svojina učiteljstva; 11. Da se udatim učiteljicama da pun lični dodatak na s Ik u p o č u kao i učiteljima; 12. Da se dodaci na skupoču ni u kom slučaju ne smanjuju a da se avans na račun povečanja čin. prinadležnosti iz odre-denog kredita isplati, u višini jednomeseč-nih prinadležnosti, 1. januar a nastupajuče godine; s 13. Da se materijalno stanje penzio-nisanih učitelja popravi prevodenjem na penzije po novom zakonu i da se i njima da jedan avans na račun buduceg povečanja njihovih prinadležnosti; _ Da se u vezi s ovim i penzioneri s krunskim penzijama prevedu na dinarske PenZ14.ba se zemaljski šk. nadzornici kod poikr. uprava uvrste u IV. grupu I. gorije, a županijski i okružni kao i direK-tori viših nar. i nepotpunih učiteljskin škola v V. grupu; . 15 Da učitelji vežbaonica, s obzirom na čl. 40. zakona o činovnicima, dobiju naročiti dodatak; 16. Da se državne kvalifikovane za-bavilje rasporede u niže grupe II. kategorije (do 3) sa dodacima učiteljica osn. škola, a nekvalifikovane u III. kategoriju; 17. Da profesori i direktori Učit. Škola s kvalifikacijama za osn. škole, koji su prema ranijim pokr. zakonima po poloze-nom specijalnom ispitu dobili poseban položaj, zadrže taj položaj i pri prevo- denju na nove plate. U pogledu stvaranja uslova za uspes-nu primenu Zakona o Nar. školama pred- lažemo: ,. , . . 1. Da se što pre omoguci formiranje opština i u onim krajevima u kojima dosad nisu formirane; . 2. Da se zakonodavnim resenjem izmene odredbe zakona o opštoj upravi te da se prosveta oslobodi svakog uticaja policijskih vlasti, i da se likvidacija pokr. uprava izvrši na toj osnovi; 3. Da se školski nadzornici postav-ljaju po predlogu Glavnog Prosvetnog Saveta^ ^ ^ odobrenog kredita od 20 miliona za podizanje školskih zgrada veči deo upotrebi na podizanje šk. zgrada u J. Srbiji, a tako isto i Bosni i Hercegovini i Dalmaciji; . 5. Da se pri razvrstavanju učitelja na plate po novom zakonu priznaju sva na zakonu osnovana prava stečaja učitelja u Hrvatskoj i Slavoriiji, Bosni i drugim krajevima. Izdanja našeg Udruženja. U red izdanja našeg Udruženja u prošloj godini možemo zabeležiti, pored naših družinskih listova, i izdanje Učiteljskog Kalendara za 1924. g., koji i po svo-me sadržaju i po tehničkoj izradi zaslužuje pažnju. Ovaj je kalendar prva jugoslo-vensika knjiga u .večem obimu, koja je za-jednička duhovna tvorevina prosvetnih i književnih trudbenika sva tri dela riašeg naroda i prva spomenica prosvetnih velikana našeg naroda. Kao takav on je prva narodna knjiga u duhu one velike ideje ljubavi, bratstva i uzajamnog upozna-vanja, na kome ujedinjeno učiteljstvo predano i istrajno radi. Za izdanje ove knjige Udruženje je podnelo znatne materijalne žrtve, ali je odzivom učiteljstva knjiga u glavnom rasprodata i Udruženje je na tome izdanju pored moralnog uspeha imalo do 15. jula t. g. i čiste materijalne dobiti 21.099:05 Din a ta če suma biti povečana kad se i ostanak duga bude naplatio. Želeti je da se u ovom poslu istraje i da novo izdanje kalendara za 1925. g. bude još bolje. Naša štampa. Rad našeg Udruženja najviše se ogleda u našoj štampi. Prema Pravilima našega Udruženja organi centralne uprave su »Nar. Prosveta« i »U č i t e 1 j«, kroz koje se daju obaveštenja o radu i kretanju Udruženja preko godine i kroz koje struji naš život, težnje i namere. Pored »Nar. Prosvete« i »Učitelja« i pojedina povereništva izdaju listove koji služe istome smeru, i pomažu da Udruženje lakše izvodi svoje zadatke, i sprovo-di svoju prosvetnu i nacionalnu politiku. To su: »Učiteljski Tovariš« i »Popotnik« u Sloveniji, »P o k r e t« u Dalmaciji i »Jedinstvo« u Hrvatskoj. »Učitelj« i »Nar. Prosveta« rasturili su se po svima krajevima naše prostrane Otadžbine; čitali su ih naši drugovi i Srbi i Hrvati i Slovenci; i pomoču njih je vršena duhovna uzajamnost, veza i zbližavanje učiteljstva »Narodna Prosveta« je zastupala školske i staleške interese, propračala sve školske prilike i pojave na polju našeg prosvetnog života u državi, iznosila pravo stanje naših škola i položaj učiteljstva i njegove zahteve stoječi na braniku školskih i staleških prava a u duhu i težnjama učiteljskih skupština i zborskih rezolucija. »Učitelj« je list za stručno usavrša-vanje učitelja. Kao takav on je pružao svojim čitaocima pouke iz raznih grana pedagoških nauka, pratio školski život i prosvetno stanje u raznim kulturnim državama na strani, propračao nastavna sredstva i razne novine u pedagoškoj struci i najvaznije književne pojave u do-maeoj i stranoj literaturi. Oba ova lista trudila su se da rade na zbiizavanju, upoznavanju i duhovnom jedinstvu učitelja i starali da se učiteljstvo zagreje jedinstvenom težnjom, vodom i ijubavlju za svojim usavršavanjem i vršenjem svetih i uzvišenih zadataka i ciužnosti svojih. i pokrajinska glasila vršila su saves-no svoju uiogu u pogledu zastupanja i odbrane školskin i staieških interesa i pot-pomaganja učiteljskoga usavršavanja. A poveremStva beogradstto i Ljubljansko preko svojih dečjih listova »Z o r i c e« i »Z v o n č e k a« doprinosila su boljem vaspitanju školske omladine i razvijanju i obiagorodavanju književnega uKusa kod nje. Da bi se naši družinski organi i dečji hstovi mogli održati i da bi bolje mogii odgovarati svojoj zadači, neophodno je potrebno da se članovi U druženja što ja-če zagreju za njih i nastanu da se oni što više rasprostiru ne samo medu učiteljima več i van krugova naših. Obaveštavanje učiteljstva. U toku godine jedan veiiki broj učitelja obračao se našem Udruženju tražeči pismena obaveštenja po raznim pitanjima /koja tangiraju bilo ceo učiteljski rad bilo "samo pojedince. Ovo je bila gotovo najtežja strana našega posia; jer je se kad god sticalo samo za jedan dan po 20—30 pisarna u kojima pojeainci, naročito iz novih kra-jeva traže raznovrsna obaveštenja po svojim ličnim pitanjima i objašnjenja po-jedinih zakona i uredaba, ili ubrzanje svojih molbi koji zbog sporosti naše administracije ostaju za dugo vremena nerešena. Za samo jedno talko obaveštenje često je bilo potrebno po nekoliko dana vremena i odlaženja po raznim nadleštvima. I pored najbolje volje i želje ovde se nije moglo uspeti da se svima i na vreme odgovori i na susret izade. Taj posao pre-vazilazio je našu snagu tim pre što Udruženje nije raspolagalo materijainim sred-stvima da bi našlo lice, kome bi ovo bio isključivi posao i koje bi radi ovoga od-lazilo po raznim nadleštvima, u koja je sve trebalo iči da se pojedincima po-mogne. Da bi u koliko bilo organizovali ovaj posao Uredništvo »Narodne Prosvete« otpočelo je pojedina značajnija obaveštenja, tumačenje zakona i uredaba i razna druga naredenja, objavljati preko »N. Prosvete« da bi tako bila pristupačnija što širem krugu učitelja. izvršni Odbor je mišljenja, da bi ovo-godišnjim budžetom Udruženja trebalo ustanoviti još jedno sekretarsko mesto u Udruženju, kako bi se dobilo jedno stalno lice koje bi vršilo poglavito ovu obave-štajnu službu. Na taj način ovaj posao mogao bi se tako organizovati da svaki pojedini član Udruženja može blagovre-meno dobiti obaveštenja o svima pitanjima koja spadaju u delokrug ovog rada. Isplata avansa, dodatak na skupoču udatih učiteljica i pitanje isplate razlike po čl. 249 Zakona o činovnicima. Članovima našeg Udruženja poznata je iz »N. Prosvete« sva akcija Izvršnog Odbora za isplatu avansa činovnicima na račun novih prinadležnosti. U tom pogledu Udruženje je radilo kolektivno sa Upravom Saveza Činovnika, a pored toga i samo preduzimalo korake neposredno kod gg. Ministra Prosvete i Finansija. I kad je se na kraju uspelo da se odobri isplačivanje avansa, Udruženje je i posle toga moralo intervenisati nekoliko puta i usmeno i pismeno povodom nepravilne primene ovog rešenja u pokrajinama, gde mnogi učitelji ovo na vreme nisu primili. Uporedo sa ovim Izvršni Odbor je i putem štampe i neposrednom intervenci-jom kod svih nadležnih faktora činio po-Ikušaje da se učiteljice udate za državne činovnike izjednače u pogledu ličnog dodatka na skupoču sa ostalim. 19. marta tg. naposletku je i g. Ministar Finansija pred čelom Upravom Saveza Činovnika dao reč da če to ispuniti. Kao što je poznato, u tom vremenu naročito odredena komisija u Ministar-stvu Finansija radila je projekat Uredbe o dodacima na skupoču. Ceo rad na toj Uredbi držat je u največoj tajnosti. I kad je na Ikraju krajeva Uredba objavlena, učiteljstvo je bilo iznenadeno na prvom mestu čl. 11. Uredbe, po kome udate se-oske učiteljice nemaju pravo na pun lični dodatak; a tako isto i pokušajem da se izigra jasna odredba čl. 249. Zakona o činovnicima po kome pravo na nove pla-te teče od 1. oktobra 19^3. g. Povodom toga, odmah 18. aprila tg., izvršni Odbor posetio je g. Ministra Prosvete želeči da ga angažuje da u Mini-starskom Savetu uioži protest protivu ci. 11. Uredbe o razvrstavanju. Čim je od strane Oaoora pomenut razlog ovoj poseu, g. Ministar je izjavio, da je on več učinio taj poKušaj, ali da je na ministarskoj sedinci prošiog dana taj član lzmenjen tako, aa stanje ostaje Kao i ranije t. j.: da ^ve udate učiteljice za državne sluZbenike, bez razlike na mesto u kome službuju, imaju polovinu ličnog dodataka. iMa proteste povodom ove od-luke, g. Ministar je odgovorio, aa je zasad ovo svršena stvar; jer je oaiuka o tome več paia. Ovako je rešeno zato, što je g. iviinistar finansija izjavio, da nema zasad pokriča za sumu potremiu da se dodatak može dati svima, te je zbog toga da ne bi biio nejednakosti otpala projektovana odredba po kojoj su pun dodatak imale dobiti samo učiteljice po varošima. Izvršni Odbor odmah je o ovome oba-vestio preko N. Prosvete sva učiteljska društva i pozvao ih da i putem svojih zborova ulože protest protivu svega ovoga. Posle svega ovoga, 23. maja t. g., Izvršni Odbor posetio je g. Ministra Finansija i predao mu predstavku, objavljenu u 41. br. N. Prosvete za ovu godinu u kojoj je u giavnom traženo: 1. Da se ispiati razlika izmedu starih i novih plata za vreme od 1. oktobra 1923. do 30. aprila t. g. 2. Da se sadanji čl. 11. Uredbe o dodacima na skupoču ukine i udate učiteljice izjednače u prinadležnostima sa ostalim činovnicima. Pored ovog u predstavci je istaknu-ta nesrazmera u ličnim dodacima izmedu viših i nižih činovnika i očrtan položaj seoskih učitelja i navedeni razlozi, koji idu u prilog toga, da u pogledu dodataka treba da budu svi jednaki. U isto vreme i u ovoj prilici Izvršni Odbor izneo je svu nepravdu učinjenu penzionerima i tražio da se u ime čovečnosti i pravde njihovo stanje popravi. Odgovor g. Ministra Finansija na sve ovo sastojao se u obečanjima, koja na žalost ni do danas nisu ispunjena. Dodati moramo samo još to, da smo i ovom prili-kom odbili predlog da se u pogledu dodataka pravi razlika medu učiteljicama tražeči punu jednakost za sve. Posle svega ovoga nama je ostalo da kroz našu štampu produžimo akciju za naša prava i da pokušamo da se jednim opštim činovničkim poikretom nadležni prinude da ispune ono na šta činovnici po zakonu imaju pravo. Na žaiost, to i ovde moramo pomenuti, zajednička akcija sveg činovništva bila je paralisana i ni iz da-leka nije pokazala onu aktivnost koju je učiteljstvo pokazalo. Time je oslabljen onaj moralni efekat koji je u ovoj borbi imao biti od presudnog uticaja. Kao što smo i kroz naš organ kazali, mi smo uvek bih i ostajemo za lojalnost činovništva prema državi i protiv toga da ma koja organizacija predstavlja državu u državi. Bili smo i jesmo pristalice solidarnosti i harmonije društva i borili smo se uvek za zajednicu interesa i visoke zadatke koji dominiraju nad separatnim ciljevima; ali nalazimo da uvek treba razlikovati iojalnost prema državi od lojalnosti i akceptiranja nezakonitih postupa-ka i metoda koji ruše solidarnost društva. 1 baš ta najčistija lojalnost i prema državi i poštovanje njenih najviših interesa, nalažu činovništvu naše zemlje borbu protivu gaženja njihovog zakonitog prava. U ovom slučaju ono se specijalno sa-stoji u tome, što je pogažen čl. 249. Za kona o činovnicima; što je potrošeno 200 miliona dinara predvidenih dvanaestina-ma za oktobar, novembar i decembar pr. godine i što zbog toga ni do danas kad ove redove pišemo, nije činovništvu ispla-čena razlika izmedu starih i novih plata. Radi toga, kao što rekosmo, mi smo bili za solidarnu i odlučnu akciju sveg činovništva za postizanje ovog cilja. Na žalost mora se reči da se je činovnlštvo kao celina pokazalo u ovom pogledu vrlo neaktivno i da su nade koje smo polagali na opštu činovničku organizaciju podba-cile. Povodom svega toga može se reči da donekle i sami činovnici snose odgovornost što je do ovoga došlo. Izgleda da su prilike današnjeg doba i sve nemile pojave koje vidimo oslabile snagu činovništva i da periodična aikcija njihovih orga-zacija predstavlja slabačke plamičke koji se vrlo brzo gase. Da ne ulazimo neposrednije u ovu stvar, možemo još reči, da su neduzi našeg javnog života i prilike koje svi znamo paral isale snagu činovnika kao celine, iza-zvali apatiju i razbili njihovu solidarnost. Kod svih ovih materijalnih nevolja koje preživljujemo i bede koja pritiskuje desetine pa i stotine hiljada činovnika i njihovih porodica, oni koji su zadovoljeni u svojim ličnim ambicijama i interesima odazivaju se ría sve nepravde prema činovništvu kao celini, ravnodušnošču pa čak i odbranom tih postupaka. S obzirom na sve ovo mi učitelji moramo se pouzdati u svoju sopstvenu snagu i učiniti sve da radom kroz našu organizaciju izazovemo onaj moralni efekat, (koji če primoči da se naši oprav-dani zahtevi zadovolje. Rad u ovom pravcu, mi ne mislimo prekinuti i na Glavnoj Skupštini je da da direktivu i odredi dalje metode borbe u ovom pogledu. Naša borba i naš rad u ovom pravcu nisu završeni. Akcija Povereništva našeg Udruženja. Na završetku izlaganja o našem ra-du, smatramo za dužnost pomenuti sa-radnju uprava svih povereništava našeg Udruženja na našem zajedničkem poslu. U toku godine Izvršni Odbor radio je sporazumu sa svima povereništvima i moramo naglasiti da je svaki naš akt našao kod istih punog odziva. Povereništvo UJU u Sarajevu u ovoj godini razvilo je jednu neumornu akciju za popravku prosvetnih prilika u Bosni i Hercegovini i zadovoljenje opravdanih zahteva bosansko^ hercegovačkih učitelja. Pojedini momenti njihovog rada objavljeni su i u »N. Pro-sveti« iz tih napisa učiteljstvo je moglo videti s kolikom su vrednočom i preda-nošču ti ljudi radili na našim opštim stvarima. Isto tako neumorni saradnici na saniranju naših staleških prilika bili su naši drugovi iz Slovenije, odnosno Uprava Povereništva — Ljubljana. Naročito u sva pitanja, koja se tiču materijalnih i pravnih interesa učiteljstva, oni su uno-sili veliku delatnost i razumevanje i činili Izvršnom Odboru korisne predloge. Uprava povereništva — Beograd uzimala je učešča u svalkoj našoj važni-joj akciji i predstavnici istog Povereništva išli su zajednički sa nama kod svih nadležnih faktora, kad je bila u pitanju kakva opšta stvar učiteljstva. Današnjo številko je z ozirom na smrtni slučaj urednikovega očeta uredil tovariš poverjenik. Dopust našega tovariša strokovnega tajnika ne da miru »Siovenčevemu« dopisniku. Sporočamo mu, da ni oproščen samo on pouka, temveč tajniki vseh poverjeništev UJU v državi. Kar se tiče dvojne plače, mu povemo, da dobiva samo eno plačo od države, za drugo »plačo« je pa odgovoren samo lastni organizaciji in absolutno nikomur drugemu, najmanj pa »Siovenčevemu« dopisniku. On opozarja, da naj se tudi druge organizacije (Slomškova Zveza?) pobrigajo za dopust svojim tajnikom. Ako ga za svoje mnogobrojno članstvo izpo-slujejo, jim bomo to od srca privoščili in ne bomo uganjali nobene zavisti. — Podporno društvo za učiteljski naraščaj v Ljubljani naznanja, da otvori z letošnjim šolskim letom internat za gojence iz vseh letnikov ljubljanskega moškega učiteljišča. Internat nudi 12 gojencem stanovanje s popolno oskrbo. Prošnje je vložiti najkasneje do 8. septembra t. 1. ter priložiti: 1. Zadnje šolsko izpričevalo, velja tudi overovljen prepis. 2. Premoženjski izkaz, potrjen od županstva. 3. Izjava staršev oziroma odgovornih rediteljev, koliko "bi bili v stanu sami prispevati mesečno. Poleg tega razpisuje gorenje društvo še 10 mest v dijaški kuhinji »Domovina« proti znižani mesečnini. Tozadevne prošnje naj se pošljejo na »Podporno društvo za učiteljski naraščaj v Ljubljani«, tajništvo Škulj, Resljeva cesta 24, II. nadstropje. — Natečaj za naknadni sprejem rednih slušateljev v višjo pedagoško šolo v Beogradu.* Po členu 6. uredbe o višji pedagoški šoli in po odloku gospoda ministra za prosveto P. br. 7086 z dne 18. julija 1924 se sprejme naknadno v prvi letnik te šole 22 rednih slušateljev (18 učiteljev in 4 učiteljice), in sicer: Za !. skupino (narodni jezik, narodna književnost, zgodovina, zemljepis) 5 kandidatov (4 učitelji in 1 učiteljica); za II- skupino (francoski in nemški jezik, narodni jezik, narodna književnost in zgodovina) 6 kandidatov (6 učiteljev); za III. skupino (zoologija, botanika, mineralogija in geologija, kemija in zemljepis) 8 kandidatov (7 učiteljev in 1 učiteUjica); za IV. skupino (matematika, opisna geometrija in fizika) 3 kandidati (1 učitelj in 2 učite- * Priobčen v »Službenih Novinah kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca« štev. 185, izdanih dne 14. avgusta 1924 in »Ur. list« štev. 77, leta 1924. Povereništva u Zagrebu i Splitu radila su najviše u nacionalnom pogledu i kroz svoje pokrajinske organe bili naši pouzdani saradnici na delu jedinstva ce-lokupnog jugoslovenskog učiteljstva i budenju interesa za opšte ciljeve i zadatke učiteljstva. Isto tako mi na ovome mestu moramo istači i odziv večine sreskih učiteljskih društava, koja su u ovoj godini pokazala življu akciju i interesovanje za po-slove Udruženja. Mnogobrojnim telegra-mima, dopisima i izveštajima o svome radu oni su nas obaveštavali o stanju škola i o željama učiteljstva i davali i mo-ralriu i materijalnu potporu u našem radu. Mi se nadamo da če ova veza u idu-čoj godini još ojačiti i da če Udruženje Jugoslovenskog Učiteljskog opštom sa-radnjom sveg učiteljstva naše zemlje sve bolje odgovarati svojim visokim zada-cima. Zaključak. Završujuči registrovanje najvažnijih momenata iz našeg ovogodišnjeg rada, mi izlazimo pred Glavnu Skupštinu našeg Udruženja sa verom, da če se u ocenu ovog rada uči sa onom dobrom voljom i iskrenom željom za napredak naše zajed-ničke stvari s kojom smo i sami vršili svoju dužnost. U posao, koji nam je poveren mi smo unosili svu svoju snagu i ulagali sve svoje napore da odgovorimo nadama i očeki-vanju učiteljstva i opravdamo poverenje koje nam je dato. U mnogo slučajeva prilike su bile jače od nas i sprečavale postizanje onog što smo želeli i na čemu smo radili. Zato rad naš i treba ceniti s obzirom na vreme i prilike pod kojima je sve ovo radeno. Završujemo ovaj izveštaj sa uvere-njem da su naš rad i borba naša kao krajnji cilj imali najviše dobro naroda, a to je napredak njegove prosvete, i da če istrajnost u tome radu doprineti sve više prosvetnom napretku našeg naroda i boljem učiteljskom životu. ljici). Slušatelji vseh skupin poslušajo vse pedagoške in druge skupne predmete. Vsak kandidat se mora obrniti najkasneje do dne 10. septembra 1 9 2 4 s pismeno prošnjo na rektorja te šole. Prošnji, opremljeni s predpisanim kolkom, mora priložiti: 1. izpričevalo o učiteljskem zrelostnem izpitu; 2. izpričevalo o učiteljskem usposobljenostnem izpitu; 3. potrdilo, da je služboval kot učitelj najmanj tri leta na osnovni ali meščanski šoli z odličnim uspehom; 4. izpisek iz rojstvene matice ali pa, če se ta ne more dobiti, zakonski predpisano potrdilo o rojstnem dnevu in kraju (kandidat ne sme biti starejši nego 38 let; 5. zdravniško izpričevalo o zdravstvenem stanju; 6. kratek življenjepis, v katerem je treba označiti, kje in koliko časa je službovali kot učitelj, ali je oženjen ali ne (učiteljica: ali je omožena ali ne). Vsak kandidat mora navesti v prošnji, v kateri skupini predmetov se želi izobra-žati. Kandidat, ki se želi izobražati v drugi skupini, naj označi v katerem izmed navedenih dveh tujih jezikov se hoče izobražati. Na natečaj se smejo javiti kandidati iz vse kraljevine Srbov, Hrvatov in Slovencev. Sprejeti kandidati se obvestijo uradoma o sprejemu in o začetku predavanj. Po členu 7. uredbe o višji pedagoški šoli obdrže sprejeti kandidati, če so v državni službi, pravico do plače in ostalih prejemkov, ki jih dobivajo od države, dokler se uče v tej šoli. — I z pisarne rektorja višje pedagoške šole v Beogradu, dne 7. avgusta 1924; štev. 188. — t Valentin Burnlk. V Metliki je 30. julija t. 1. umrl po dolgotrajni bolezni upokojeni metliški nadučitelj Valentin Burnik, ugleden šolnik in zvest naš sobojevnik. K večnemu počitku ga je spre mila šolska mladina z zastavo, lepo število tovarišic in tovarišev, vse tukajšnje uradništvo, mnogo meščanstva in prostega ljudstva, mestna godba in domači pevci. Valentin Burnik je bil rojen 13. februarja 1851. leta v Stražišču pri Kranju. Ukaželjen je od tu pohajal osnovno šolo in nižjo gimnazijo v Kranju. »O, ko likokrat sem bil molker. premrazen, lačen,« je vzdihnil včasih, »a ni bilo drugače; hotel sem postati nekaj več, a oče ni zmogel.« Višjo gimnazijo je obiskoval v Ljubljani, a v osmem razredu ga je poklicala domovina v triletno službo k trdnjavskemu topničarskemu polku. Po dovršeni vojaški službi je vstopil v četrti letnik ljubljanskega učiteljišča in napravil zrelostni izpit leta 1875. Prvo službo je nastopil v Št. Jerneju, kjer je Splošne vesti. poučeval v mali. nizki učni sobi istočasno po 120 otrok. Ves vznojen in nasičen z zaduhlim zrakom je po pouku hitel k sosednemu grajščaku, da si je s privatnim poukom zaslužil »malo južino« in prispevek za obleko, saj s takratno plačo ni mogel živeti. Ni toraj čuda. da si je že takrat nakopal neozdravljivo, ponavljajočo se bolezen, členski revmatizem, ki je bil povod tudi njegove poslednje, devet let trajajoče bolezni. Služboval je pozneje na Dvoru pri Žužemberku, v Kamniku in nazadnje v Metliki. Dasi po predštudijah izobražen, hrepenel je vedno po nadaljnji izobrazbi. Leta 1882. je obiskoval sadjerejski in vinarski tečaj na Slapu pri Vipavi, leta 1885. risarski tečaj za učitelje obrtnih nadaljevalnih šol v Gradcu in leta 1905. enak tečaj v Ljubljani. Razen tega pa je svoje zna nje izpopolnjeval z marljivim čitanjem, zato je razen predpisanih jezikov govoril tudi srbohrvaško, italijansko, francosko in ang'iesko. V službi vedno vesten, se je na pouk za vsako uro skrbno pripravljal. Posebno veselje pa mu je bila izdelava Jeznih učil; bil je dober mehanik, knjigovez, preparator živali itd. Zato je imel pa tudi lepe uspehe, zlasti na obrtni nadaljevalni šoli v Kamniku m Metliki. Svojim stanovskim tovarišem je bil mil drug ter jim s svojimi izkustvi in znanostjo ob vsaki priliki rad pomagal. Nekaj let je predsedoval tudi Belokranjskemu učiteljskemu društvu, \>•,," tiffiaBE r' ¿•A - 'Vi'.- fk ' • _____ UJU poverjeništvo Ljubljana javlja, da je večletni upravni odbornik bivše Zaveze jugoslovanskih učiteljskih društev in dolgoletni urednik Učiteljskega Tovariša, tovariša , JAKOB DIMNIK šolski ravnatelj, odlikovan z redom sv. Save danes ob pol 2. uri v jutru, v starosti 68 let, boguvdano nenadoma zatisnil svoje skrbne oči. Pogreb nepozabnega pokojnika bo v torek, dne 2. septembra 1924 ob 5. popoldne iz hiše žalosti, Komenskega ul. 14, na pokopališče k Sv. Križu. Bodi mu časten spomin! V LJUBLJANI, dne 1. septembra 1924. Hranilnica in posojilnica „Učiteljskega konvikta" naznanja tožno vest, da je naš dragi tovariš in član načelstva gospod šolski ravnatelj danes nenadoma preminul. V LJUBLJANI, 1. septembra 1924. Ljubljansko učiteljsko društvo naznanja, da je njegov zvesti član in bivši dolgoletni predsednik, gospod JAKOB DIMNIK šolski ravnatelj danes ob pol 2. uri umrl. Tovariši in tovarišice, ohranimo blagega pokojnika v blagem spominu! V LJUBLJANI, 1. septembra 1924. E SOLSK! V v EBSCINE Hi I MM vv v v V LJUBLJANI, FRANČIŠKANSKA ULICA 6. 1