KRALJEVINA JUGOSLAVIJA UPRAVA ZA ZAŠTITU KLASA 68 (1) INDUSTRISKE SVOJINE IZDAN 1 JULA 1937. PATENTNI SPIS BR. 13429 Šiljak Rajko i Grgurov Steva, Sarajevo, Jugoslavija. Samozaporna brava. Prijava od 26 februara 1P36. Važi od 1 novembra 1956. Samozaporna brava služiće poglavito za sobna (brava sa ubadačem) i kućna vrata (brava sa ključem). Na istom principu može se konstruisati brava za kase, automobilska vrata itd. Brava je jednostavna i malih dimenzija ali i pored toga pruža punu sigurnost protiv otvaranja krivim ključem ili otpiračem (kalauzom). Sl. 1 prikazuje mehanizam samozapor-ne brave u pogledu. SI. 2 pokazuje vodoravni presjek b—b’ iz si. 1. SI. 3 prikazuje uspravni presjek a—a’ iz slike 1 i ključ v. SI. 4 prikazuje zakočeni stav brave. SI. 5 prikazuje osovinu ručica R sa tuljkom E i ubadačem w izometrijski i uvećano. SI. 6 prikazuje izometrijski glavne elemente mehanizma brave i to: osovinu ručica R, prsten D, pokretač L, zavrtani H i tuljak E. Dijelovi su crtani odvojeno ali tako, da se lako razaznaje njihova ovisnost. U slikama 5 i 6 prikazan je rad brave sa ubadačem w, sve 'ostale slike odnose se na rad sa ključem v. SI. 7 i 8 pokazuju presjeke osovine ručica R i to si. 7 delimičan presjek c—c’ a si. 8 presjek d—d’ iz si. 2 u otključanom stavu brave. SI. 9 i 10 prikazuju iste presjeke kada je brava zaključana. Rad mehanizma brave kod ključa v kao i kod ubadača w je isti s razlikom, što ^ se uspostavljanje veze između osovine ručica R i pokretača L sa ubadačem v vrši direktno sa njim samim a kod ključa v indirektno putem izrezanog valjka g. Prsten D (si. 6) ima prorez P. koji se sa unutarnje strane tačno poklapa sa prorezom P, na vanjskoj strani osovine-ručice R. Prorezi P, i S2 služe da kroz njih zavr- tani H spaja pokretač L sa tuljkom E kod rada sa ubadačem, a sa izrezanim valjkom g kod rada sa ključem. Prorezi Pj i P, u-sječeni su tako, da se kretanje osovine-ručice R i prstena D za kut cc— fl ne prenosi na pokretač L (sl. 1 i 4). Prsten D nosi na sebi zakačku Z, čija debljina iznosi nešto manje od polovine debljine prstena D. Pokretač L ja isto prstenastog oblika. Promjer unutarnje šupljine nešto je veći od vanjskog promjera prstena D. Na pokretaču L je nos N čija debljina iznosi polovinu debljine pokretača L. Na suprot zavrtnja H pokretač L je izrezan sa jedne strane za polovinu svoje debljine. Izrez hvata nešto manji kut od 45'’, u njemu se kreće zakačka Z. Izrez dozvoljava slobodno kretanje za-kačke Z za kut & Ako pomičemo ručicu Kj ili K, za kut a to se ovo pomicanje ne može prenijeti na pokretač L, jer tuljak E, koji je tanji od šupljine osovine ručica R i zavrtani H koji leži u prorezima P, i P2 nisu u mehaničkoj vezi niti sa osovinom-ručice R niti sa prstenom D. Ubadanjem ubadača w u šupljinu osovine-ručice R postizava se čvrsta mehanička veza sa pokretačem L. Ubadač w ima na svom vrhu dve nožice koje tačno uklapaju na proreze tuljka E, po plaštu ubadača w usječen je krivudavi urez, koji kod ubadanja tačno hvata smetne tuljčice r, r, (si. 5). Smetni tuljčići r, r2, osim štO' služe za fiksiranje ubadača w sa osovinom-ručice R, pružaju mogućnost velikog broja kombinacija ubadača w. lste se postizavaju brojem smetnih tuljčića i njihovim razmešta-jem prema čemu se na plaštu ubadača usijeca krivudavi urez. Din. 25.— Kod rada sa ključem u šupljini osovine-ručice R leži izrezani valjak g (sl. 2 i 3) koji na krajevima ima valjčiće gj i g2; valjčič g', nosi na sebi prsten koji je sa suprotnih strana urezan u kojim urezima leže tuljčiei q1 i q2 koji su učvršćeni na osovinu-ručicu R (sl- 8 i 10). U izrezu valjka g leži manji valjak e koji nosi dva prstena između kojih leži vrh zavrtnja H (sl. 7 i 9) tako se valjak e ne može u šupljini oso-vine-ručice R aksialno pomicati. Spiralna pera m! i rm odupiru se između prstenova na valjku e i strana na prorezu izrezanog valjka g (si. 2 i 3). Kada je valjak g' okrenut kao u sl.l i 7 onda se kretanje osovine-ručice R za kut cc prenosi preko zavrtnja H na pokretač L, a preko ovoga na zapirač F t. j. brava je otključana. Ako je valjak g' okrenut za 180° kao u si. 4 i 9 onda se kretanje osovine-ručice R ne prenosi na pokretač L i u tom stavu brava je zaključana. Otključavanje ili zaključavanje vrši se sa ključem v si. 3 i to tako, da se isti umeće u šupljinu osovine ručice R. Zarezi na ključu odgovaraju tačno rasporedu smetnja t, k t, t415 i t« t7 t« t,, tm koje kao polukružne pločice leže u čaurama I, i 12, njihov broj i raspored omogućuje bezbroj kombinacija ključa v. Vrh ključa v ulazi u zareze na valjčićima g, ili g-. Lakim pritiskom ključa potisnemo izrezani valjak g tako da izrezi na prstenu valjčića izađu izvan tulj-čića q; i q2 sad je moguće izrezani valjak g okrenuti za 180° te bravu otključati ili zaključati. Vađenjem ključa v vrača se djelovanjem spiralnih pera m- i m2 izrezani valjak g aksialno u prijašnji položaj samo je okrenut za 180°. Prorezi na prstenu valjčića g opet naiđu na tuljčiće Pi i q2 i time se uspostavi veza između osovine - ručice R i izrezanog valjka g. SI. 7 pokazuje kako izrezani valjak g leži kada je brava otključana a si. 9 kako kada je zaključana. Da bi samozaporna brava u zatvorenom položaju pružala veću sigurnost može se zapirač F zakočiti. Ako ručice K7 ili K, potisnemo prama gore, to će zakačka Z potisnuti pokretač L, nos pokretača L podići će zakočnicu n. Spiralno pero f povuče preko zakačke Z unutarnji prsten D i osovinu - ručicu R za kut R Nos N pokretača L nasloniće se na nasloni tuljak x a pero p potisnuće zapirač F malo napred tako da će zakočnica n upasti u prorez na zapiraču F (si. 4). Međusobna ovisnost elastičnosti spiralnog pera f i pera zakočnice u odmjerena je tako, da spiralno pero f nije u mogućnosti samo svojom silom djelovati na dizanje zakočnice n. Kod otvaranja zakočene brave ubadamo u istu ubadač vv ili je ključem v otključamo i ručicu Kt ili K2 krenemo prema dolje za kut (3. Otkočen je brave se događa tako, da nos N pokretača L najprije podigne zakočnicu n i tek nakon toga počinje da preko tuljka b vuče zapirač F. Tek pošto se zapirač F dovoljno uvuče, spušta nos N pokretača L zakočnicu n ali izvan proreza zapirača F. Sada zakočnica n mijenja u-logu i služi za naslon nosu N pokretača L. Otkočeni stav brave prikazan je u si. 1. Patentni zahtjevi. 1) Samozaporna brava označena time, što se ubadanjem ubadača (w) kroz ručice (K, ili K2) u osovinu - ručicu (R) uspostavlja veza između osovine - ručice (R) i zapirača (F) tako, da se pokretanjem ručica (K, ili K2) zapirač (F) uvlači i brava otvara; vađenjem ubadača (w) raskida se veza između osovine - ručice (R) i zapirača (F), tako da se pokretanje ručica (K, ili K2) ne prenosi na pokretanje zapirača (F), i brava zatvara. 2) Samozaporna brava označena time, što se umatanjem ključa (v) kroz ručice (Kt ili Ko) u osovinu - ručicu (R) i okretanjem istog za neki kut uspostavlja veza između osovine - ručice (R) i zapirača (F), tako da se pokretanjem ručica (K, ili K2) zapirač (F) uvlači i brava otvara, suprotnim povraćnjem ključa (v) za isti kut raskida se veza između zapirača (F) i osovine - ručice (R), tako da se pokretanje ručice (K, ili K2) ne prenosi na pokretanje zapirača (F) i brava zatvara. 3) Samozaporna brava označena time, što ima samo jedan zapirač (F) koji se može zakočiti i bez da je ubadač (vv) umetnut u osovinu - ručicu (R), a odkočiti samo kad se ubadač (w) u osovini - ručici (R) nalazi. 4) Samozaporna brava označena time, što ima samo jedan zapirač (F) koji se može zakočiti i bez uspostavljanja veze između osovine - ručice (R) i zapirača (F), a odkočiti samo kada se putem ključa (v) ta veza uspostavi. c s 'j) J li N \ : ‘ . Ad pat. br. 13429 MS ■