UDC 616-006(05)(497.1) CODEN RDIUA 4 YU ISSN 0485-893X RADIOLOGIA IUGOSLAVICA ANNO 23 1989 FASC. 1 PROPRIETARII IDEMQUE EDITORES: SOCIETAS RADIOLOGORUM IUGOSLAVIAE AC SOCIETAS MEDICINAE NUCLEARIS IN FOEDERATIONE SOCIALISTICA REI PUBLICAE IUGOSLAVIAE LJUBLJANA Radiol lugosl, January-March, 1989; 23: 1-96. NYCOMED . Contrast Media Mijelografija OMNIPAQUETM joheksol neionsko kontrastno sredstvo gotovo za upotrebu GLAVNE PREDNOSTI OMNIPAQUEA U MIJELOGRAFIJI • vrlo niska neurotoksicnost • nikakvi ili klinicki beznacajni ucinci na EEG, kardiovaskularne parametre i rezultate laboratorijskih pretraga cerebrospinalnog likvora • vrlo mala ucestalost i slab intenzitet subjektivnih reakcija bo lesnika • odsustvo neocekivanih ili ireverzibilnih reakcija • vrlo mala vjerojatnost kasnih upalnih reakcija (arahnoiditis) • visokokvalitetni mijelogrami IZ NYCOMEDA -INOVATORA U PODRUCJU KONTRASTNIH SREDSTAVA Omnipaque je zašticeno ime SIGURNIJE KONTRASTNO SREDSTVO U DIJAGNOSTICKOJ RADIOLOGIJI Proizvoctac Nycomed A/S Oslo, Norveška !skljuciva prava prodaje u Jugoslaviji ima firma LECLERC & CO. Schaffhausen/Švicarska. Zastupstvo za Jugoslaviju ima: REPLEK-MAKEDONIJA, 91000 Skopje, Jurij Gagarin bb, 091/237-266, 237-272, 232-222, 232-350 Zastupstvo 091/233-138, Telex 51431 UDC 616-006(05)(497.1) GODEN RDIUA 4 YU ISSN 0485-893X RADIOLOGIA IUG0SLAVI CA PROPRIETARII IDEMQUE EDITORES: SOCIETAS RADIOLOGORUM IUGOSLAVIAE AC SOCIETAS MEDICINAE NUCLEARIS IN FOEDERATIONE SOCIALISTICA REI PUBLICAE IUGOSLAVIAE LJUBLJANA ANNO 23 1989 FASC. 1 Redakcijski odbor -Editorial Board: Bajraktari Xh., Priština -Benulic T., Ljubljana -Bii;:aku E., Priština -Borata R., Novi Sad -Brzakovic P., Beograd -Fazarinc F., Celje -Granic K., Beograd -Grivceva-Janoševic N., Skopje -lvancevic D., Zagreb-Jevtic V., Ljubljana -Karanfilski B., Skopje-Kicevac-Milj­kovic A., Beograd -Kostic K., Beograd -Lekovic A., Rijeka -Lovrencic M., Zagreb -Miric S., Sarajevo -Mušanovic M., Sarajevo -Nastic Z., Novi Sad -Obrez l., Ljubljana -Odavic M., Beograd -Plesnicar S., Ljubljana -Popovic L., Novi Sad -Popovic S., Zagreb-Škrk J., Ljubljana -Spaventi Š., Zagreb-Tabor L., Ljubljana -Varl B., Ljubljana -Velkov K., Skopje Glavni i odgovorni urednik -Editor-in-Chief: Benulic T., Ljubljana Tehnicki urednik -Technical Editor: Serša G., Ljubljana Urednici -Editorial Stati: Guna F., Ljubljana -Pavcnik D., Ljubljana -Plesnicar S., Ljubljana ­Rudolf Z., Ljubljana -Snoj M., Ljubljana RADIOLOGIA IUGOSLAVICA Revija za rendgendijagnostiku, radioterapiju, onkologiju, nuklearnu medicinu, radiofiziku, ra­diobiologiju i zaštitu od ionizantnog zracenja -The review tor radiology, radiotherapy, onco­logy, nuclear medicine, radiophysics, radiobiology and radiation protection. lzdavaci -Publishers: Udruženje za radiologiju Jugoslavije i/and Udruženje za nuklearnu medicinu Jugoslavije lzdavacki savet -Advisory Board: Lovrincevic A., Sarajevo (predsednik/president)-Catic Dž., Sarajevo-Dedic M., Novi Sad­Dujmovic M., Rijeka -Grunevski M., Skopje -Guna F., Ljubljana -Ivkovic T., Niš-Jašovic M., Beograd -Kocic D., Sarajevo -Kovacevic D., Zagreb -Ledic S., Beograd -Lovasic l., Rijeka -Milutinovic P., Beograd -Mitrovic N., Beograd -Obrez l., Ljubljana -Plesnicar S., Ljubljana -Pocajt M., Maribor-Porenta M., Ljubljana -R_adojevic M., Skopje-.adovic M., Titograd -Rudolf Z., Ljubljana -Stankovic R., Priština -Simunovic 1., Zagreb -Simunic S., Zagreb -Tadžer l., Skopje Lektor za engleski jezik -Reader tor English language: Shrestha Olga UDC i/and Key words: mag. dr. Klemencic Eva, Inštitut za biomedicinsko informatiko, Medicinska fakulteta, Univerza Edvarda Kardelja v Ljubljani Tajnica redakcije -Secretary: Harisch Milica, Ljubljana Adresa redakcije -Address of Editorial Board: Onkološki inštitut, Zaloška cesta 2, 61000 Ljubljana Telefon: 061/327955 -Phone: 061/327955 lzlazi cetiri puta godišnje -Published quarterly: Pretplata -za ustanove 400.000 din, za pojedince 40.000 din. Subscription rate -for institutions 80 US$, individual 40 US$. Primerak -za ustanove 100.000 din, za pojedince 20.000 din. Single issue -for institutions 30 US$, individual 20 US$. Broj cekovnog racuna -Bank account number: 50101-678-48454 Broj deviznog racuna -Foreign currency account number: 50100-620-010-257300-5130/6 LB -Gospodarska banka -Ljubljana Reviju indeksiraju i/ili abstrahiraju -lndexed and/or abstracted by: BIOMEDICINA IUGOSLAVICA, CHEMICAL ABSTRACTS, EXCERPTA MEDICA, MEDICO INFORMATIONSDIENSTE GmbH, PHYSICS IN MEDICINE ANO BIOLOGY Tisk -Printed by: UDC 616-006(05)(497.1) GODEN RDIUA 4 YU ISSN 0485-893X RADIOLOGIA IUGOSLAVICA ANNO 23 1989 FASC. 1 SADRŽAJ/CONTENTS Rendgenska dijagnostika -Diagnostic radiology Savremena niskodozna mamografija Modem low-dose mamography (profess. paper) Us J. 7 Dijagnosticka vrijednost limfografije i CT-a kod cerviks karcinoma Diagnostic value of lymphography and CT in cervical carcinoma (profess. paper) Bilenjki D., Radovic F. 11 Primjena lohexola 140 kod OSA The use of lohexol 140 in digital subtraction angiography (OSA) (profess. paper) Lovrincevic A., Lincender L. 17 Srce u trudnoci Heart in pregnancy (case report) Radojkovic A. l., Djurišic Z., Grujicic S. 21 Ultrazvuk, NMR -Ultrasound, NMR Ultrazvuk u procjeni metastaza vrata Ultrasound in jhe evaluation of metastatic neck nodes (orig. sci. paper) Bumber Z., Kosokovic F., Gjuric M., Krajina Zv. 23 Ulaga magnetske rezonance u pedijatrijskoj radiologiji The role of magnetic resonance in pediatric radiology (orig. sci. paper) Lekovic A., Ceglia E., Balzarini L., Rottoli L., Ballerini E., Fossati-Bellani F., Petrillo R., Tesoro-Tess J. D. Musumeci R. 29 Interventna radiologija -lnterventional radiology Komplikacije perkutane transluminalne angioplastike arterija donjih ekstremiteta Percutaneous transluminal angioplasty complications in lower extremity arteries (profess. paper) Cambj Lj., Maškovic J., Boschi S., Kuštera S. 35 Mogucnosti interventne radiologije u selektivnoj intraarterijskoj aplikaciji citostatske tera­pije kot tu mora abdomena Possibilities of interventional radiology in selective intraarterial application of chemothe­rapy in abdominal tumors (profess. paper) Lincender L., Lovrincevic A., Bilenjki D., Derviševic l., Korkut E., Obradov M., Janku lov V. 41 Nuklearna medicina -Nuclear medicine Severity of illness, wedged hepatic venous pressure and low -T 3 -syndrome in patients with liver cirrhosis (orig. sci. paper) Rink Chr., Siersleben U., Meyer E., Zeisler Th., Mertens E., Klaus M., Haerting J., Teichmann W., Nilius R. 45 Usporedba rentgenskog nalaza sa scintigramom skeleta u dijagnostici fraktura rebara Comparison of X-ray examination and bone scan in diagnosing of ribs fractures (orig. sci. pape0 Crkvenac Z., Dodig D., Davila S. 49 Degradacija sintetskog thyrotropin-releasing hormona u krvi ljudi in vivo i in vitro Degradation of synthetic thyrotropin-releasing hormone in human blood in vivo and in vitro (orig. sci. paper) Paunkovic N., Miladinovic J., Albahari S. 51 lspitivanje kvaliteta 99mTc-makroagregata humanog serum albumina The determination of the quality of macroaggregates of human serum albumine labeled with 99mTc (orig. sci. paper) Jovanovi6 V., Jovanovi6 B. J. 55 Onkologija -Oncology Adenocarcinoma of the colon following ureterosigmoidostomy. Report of a new case with autopsy findings (case report) Lamovec J. 59 Radiobiologija -Radiobiology lspitivanje individualne osjetljivosti na zracenje citogenetickom metodam lnvestigation of the individual radiosensitivity by cytogenetic method (orig. sci. paper) Obrali6 N., Korkut E., Sofradžija A., Radulovi6 T. 63 Zaštita od zracenja -Radiation protection Ozracivanje profesionalnog osoblja u radiodijagnostici lrradiation of professional staff in radiodiagnostic procedures (orig. sci. paper) Ledi6 S., Stajkovi6 P., Lukac S. 67 Ekologija -Ecology The environment and the microelement content in normal laryngeal human tissue (orig. sci. paper) Huljev D., Luli6 S., Graf D., Rajkovi6-Huljev Z., Vertacnik A., Košutic K., TutaJ., Huljev B. 77 Varia In memoriam 81 lzvještaj -Report Errata 82 85 Indeks autora -Author's index, 1988 88 Stvarni indeks -Subject index, 1988 Recenzenti -Reviewers, 1988 90 92 Bralcem, sodelavcem S pricetkom 23. letnika naše revije so pred nami podobni problemi kot prejšnja leta. V os­predju je seveda pomanjkanje denarja, ki ga je ob znanih inflacijskih gibanjih v državi vse manj za placevanje vedno višjih cen tiskanja. Ker us­tanovitelja revije in sekcije ne razpolagajo s fi­nancnimi sredstvi, bo financiranje tudi letos te­meljilo na prostovoljnih dotacijah zdravstvenih ustanov, proizvajalcev zdravstvenih izdelkov in opreme ter organizacijskih odborov kongresov in strokovnih sestankov. Manjši del sredstev pricakujemo od narocnine, dotacij raziskovalnih skupnosti in narocnikov reklamnih oglasov. V preteklem letu smo sproti in znotraj posa­meznih cetrtletij izdali štiri številke, izšel je tudi suplement V. Dolgo zaželeno redno izhajanje revije je omogocilo predvsem dodatno angaži­ranje urednikov pri poslovanju uredništva. Z znižanjem kvalitete papirja in posledicne nižje cene, s samostojnim nakupom papirja, avansi­ranjem tiskarne in garantiranjem cene tiskanja ter z vezavo denarja v banki, nam je ob ustrez­nem dotoku kvalitetnih clankov uspelo zakljuciti letnik znotraj deklariranih rokov. V 22. letniku je bilo na 538 straneh stiskano 87 clankov in 15 prispevkov oznacenih kot varia, kar je tako po številu strani kot po številu clankov manj kot prejšnja leta. Pomemben je podatek, da je bilo kar 16 clankov napisanih v anglešcini, kar kaže na vecjo pripravljenost avtorjev, da svoje rezultate primerjajo z dosežki tujih avtorjev. Upamo, da bo v anglešcini pisanih clankov do­volj tudi v tem letu, predvsem tistih, ki pretendi­rajo na oznako originalno znanstveno delo. Kot že vrsto let, je bilo tudi v letu 1988 objav­ljeno najvec prispevkov iz SR Hrvatske (37), sle­dijo prispevki iz BiH (20), SR Srbije (15) in SR Slovenije (9). Ostale republike in pokrajine so prispevale od enega do štiri clanke. V 23. letniku si bomo prizadevali za redno izha­janje revije ter s sodelovanjem recenzentov tis­kali le strokovno kvalitetne clanke. Da bi dosegli boljšo urejenost prispevkov, smo s tem letom dopolnili naša navodila avtorjem po vancou­verskih priporocilih -avtorje pozivamo, da jih natancno upoštevajo pri pisanju clankov. V letošnjem letu je potekel mandat clanom izdajateljskega sveta in redakcijskega odbora revije. Vsem dosedanjim clanom, ki so kakorkoli pomagali reviji, se zahvaljujemo za sodelovanje, novim clanom pa, ki jih caka delovna in ne castna zadolžitev, želimo veliko uspeha v priza­devanju za strokovni dvig revije, kot tudi pri za­gotovitvi financnih sredstev iz republik, iz katerih je bilo tudi najvec objavljenih prispevkov. 9.le1vetius M_EDICAL SUPPLIES Dobavitelj 3IVI Trimax filmov /folij Radiogrami visoke kakovosti ob 90 % zmanjšanju žarkovne doze· v primerjavi z obicajnimi sistemi Pri J_C emulziji (J-vezava in oglata zrna) je uporabljena najnovejša 3M »anticrossover« tehnologija, ki zagotavlja visoko locljivost in veliko hitrost ter s tem-izboljšano kakovost posnetka. 1986 Film Trimax XD/A, XL/A "anticrossover" JC 34132 Trst-Italija, Piazza Liberta, 3, Tel.: 040/65577 -Tlx 461109 HELTS-I ONKOLOŠKI INŠTITUT, LJUBLJANA SAVREMENA NISKODOZNA MAMOGRAFIJA MODERN LOW-DOSE MAMMOGRAPHY Us. J. Abstract-Modern low-dose mammography using special films and casettes with rare earth screens is presented. The usefulness, advantages and costs of this diagnostic method are discussed in correlation with classic mammography using Sanix M films produced by Fotokemika. Special til ms such as KODAK T-mat combined with KODAK Min R Fast Screens are presented as a top-quality combination; on the other hand, films produced by 3 M company are presented as well (Trimax M, Trimax MS, and Trimax FM). These were used in combination with Trimax T2-, Kodak Min R-and Kodak Min R Fast Screen screens. UDC: 616.19-006-073.75 Key words: mammography-methods Profess. paper Radiol lugosl 1989; 23: 7-10. Uvod -Mada je mogucnost rendgenskog sli­kanja dojki bila poznata vec 1913. godine, kada su Salamon i Bier u Becu opisali rendgensko slikanje kod operacije odstranjenih dojki, na kli­nicku primenu rendgenskog slikanja dojki mo­ralo se cekati do 1950. godine. Tada je Egan opisao rendgensko slikanje dojki u dijagnos­ticke svrhe. Upotrebio je obican rendgenski apa­rat i obicne (industrijske) rendgenske filmove. Metod je nazvao mamografija. Od tada dalje taj dijagnosticki metod doživ­ljava veoma brz razvoj, koji danas još uvek traje. Cilj toga razvoja je poboljšanje kvaliteta i resolu­tivnosti rendgenskog snimka dojke uz sniženje potrebnog opterecenja jonizirajucim zrakama tog organa. lstorijski pregled razvica mamo­g rafije -Nakon objave Egana u 1950. godi ni rendgeniziranje dojke bilo je obavljano obicnim rendgenskim aparatima. Rendgenske cevi imale su anodu iz wolframa. Krajem šezdesetih godi na pojavljuje se na tržištu prvi specijalni rendgenski aparat za slikanje dojki pod nazivom SENO­GRAPH fabrike CGR. Aparat ima fiksnu anodu i hladenje vodom. Anoda je bila iz wolframa. Zbog nizke kilovoltaže i homogenog spektra rendgenskih zraka mamogrami su bili veoma dobrog kvaliteta. Godine 1970 SIEMENS pušta na tržište speci­jalni rendgenski aparat za mamografiju sa 6 pulznim generatorom. Rendgenska cev ima vrtljivu anodu iz molibdena, a filtracija je kroz prozor od berilija. lstovremeno KODAK daje na tržište specijalni film za mamografiju pod nazi­vom KODAK RP/M, a AGFA-GEVERT svoj film pod nazivom AGFA-GEVERT MAMMORAY. Oba tipa filma pakovana su u kesicama od pa­pira. Te kesice stavljale su se pod dojku prilikam slikanja. Zacrnjenje filma postizalo se iskljucivo dejstvovanjem rendgenskih zraka, koji su prola­zili kroz dojku. Zbog relativno visoke doze po­trebnih jonizirajucih zraka za postizanje dija­gnostickog mamograma, u SAD razvijaju nov di­jagnosticki metod pod nazivom Xeroradiografija. Po navodima DODD-a (1) za mamografiju u dva pravca kod klasicnog Eganovog metoda po­trebna je doza 3200 mR, dok za isti snimak kod xeroradiografije pola manje, naime 1600 mR. U 1972. godini firma DU-PONT daje na tržište svoj novi film pod nazivom DU-PONT Lo dose, koji je osetljiviji od svih do tada poznatih, a osim toga moguce ga je bilo strojno obraditi. Drugo pobolj­šanje tog filma od strane istog proizvodaca do­lazi vec u 1976. godini pod nazivom DU-PONT Lo dose 2, a kombiniraju ga kasetam, koja ima ekran od soli retkih zemalja. lstovremeno KO- Us. J.: Savremena niskodozna mamografija DAK daje na tržište svoju kombinaciju filma i ekrana KODAK Min R. Pod dejstvovanjem rend­genskih zraka ekran emituje vidnu svetlost koja osvetljuje film u kaseti. Doza jonizirajuceg zracenja za postizanje kvalitetnog mamograma drasticki se snižuje i po navodima DODD-a iz­nosi 66 mili rada. Svi ovi filmovi prilagodeni su za strojnu obradu. Radi se o jednoslojnim filmovima. Ti imaju sa jedne strane nosioca nanetu emulziju, a sa druge strane antihalo premaz, te je pri likom stav­ljanja u kasetu potrebno paziti da je strana emul­zije okrenuta ka ekranu. U suprotnom slucaju nije moguce dobiti sliku. U Evropi se pojavljuje novi proizvodac kvali­tetnih rendgenskih filmova za mamografiju. Radi se o kompaniji 3M, koja u Savoni otkupljuje fa­briku filmova FERANIA te uvodi svoj program rendgenskih filmova i ekrana. Na tržište dolazi njihov kvalitetni film TRIMAX-M i ekran T2 (u pocetku pod nazivom 3M/ alfa 2M). Ekrani su gradeni na bazi gadolinijevog sul­fida, koji pod uticajem rendgenskih zraka emi­tuje zeleno svetlo talasne dužine 570 nM. Zbog toga je njihov film osetljiv na zeleno svetlo. Zbog potrebe po sniženju doze jonizirajuceg zracenja isti proizvodac poboljšava kvalitet ma­mografskih filmova i brzo pušta na tržište novi film pod nazivom TRIMAX MS, gde »S« znaci »spidy« -brz. Oba tipa filma su jednoslojni fil­movi. U 1986. godini KODAK daje na tržište novu kombinaciju film-ekran pod nazivom filma KO­DAK T mat sistem, a ekrana KODAK Min R Fast Screen. Radi se o dvoslojnom filmu, koji sa svake strane baze nosi antihalo podlogu, na koju je stavljen sloj emulzije. Uloga antihaloja je ta, da sprecava osvetljenje emulzije svetlošcu su­protne strane, što bi prouzrokovalo neoštrinu slike. Kaseta takoder ima dva ekrana, koji osvet­ljuju svaki svoj sloj emulzije filma. Pocetkom godi ne 1988 kompanija 3 M pušta na tržište najnoviji film za mamografiju pod ime­nom TRIMAX FM. Domaci proizvodac FOTOKEMIKA Zagreb ve6 od sredine sedamdesetih godina daje na tržište svoj film za mamografiju pod nazivom SANIX M. Radi se o obicnom dvoslojnom filmu, koji je pri lagoden stroj noj obradi, a pakovan je u papirnatim vrecicama. Filmovi za mamografiju moraju biti vece oset­ljivosti nego obicajni rendgenski filmovi, osim toga moraju biti sitnijeg zrna. To vodi ka torne, da moraju ti filmovi imati, veci sadržaj srebra no obicni rendgenski filmovi. Iz tog razloga, doza potrebnog jonizirajuceg zracenja kod SANIX M filma sigurno je veca od doze, koje navodi Dodd. U poslednje vreme, zbog relativno visoke cene mamografskog filma SANIX M, radiolozi seku obicajne filmove vecih formata na format 18 X 24 i pakuju ih u stare papirnate vrecice SA­ NIX M. Materija! i metod -Na Onkološkom institutu u Ljubljani, mamografiju u klinicku praksu uveo je prof. Klanjšcek u 1965. godini. Upotrebio je kombinaciju obicnog rendgenskog filma i . ekrana tipa SIEMENS Rubin. Na ovaj nacin pos­tignuta je dobra kombinacija. Na ime, ekran rubin je finozrnat. Film u kaseti osvetljen je delimicno vidnom svetlošcu, koju je emitirovao ekran. Kako je rubin ekran finozrnat, kvalitet mamograma bio je dosta zadovoljavajuci, a doza potrebnog joni­zirajuceg zracenja bez sumnje niža je od one, ako bi bio film u papirnatoj kesici. U 1973. godini na institut dolazi prvi specijalni rendgenski aparat za snimanje dojki -SIE­MENS MAMMOMAT. Od filmova koristimo tako KODAK RP/M, kao i AGFA-GEVERT MAMMO­RAY. Godine 1975, u saradnji sa Univerzitetnim klinickim centrom u Ljubljani, pocinjemo sa xe­roradiografijom dojki, a metod brzo opuštamo iz dva bitna razloga. Sam metod nije bitno pobo­ljšavao dotadašnju mamografiju, a obe ustanove dosta su dislocirane, zbog cega je dolazilo do cekanja tako na pretragu, kao i na njene rezul­tate. Krajem sedamdesetih godi na u našem radu primenjujemo i filmove Fotokemike, Zagreb, uz osetan pad kvaliteta mamografije. Zbog nes­tašice kvalitetnih filmova na našem tržištu rad ovim filmovima produžavamo sve do 1985. go­dine. Tek 1985. godine uvodimo u mamografiju novu, savremenu kasetnu tehniku. Koristimo ka­sete i ekrane 3M kompanije, tip ekrana T2, a filmova TRIMAX-M. Time postižemo bitno pobo­ljšanje kvalitete mamograma, uz drasticno sniženje doze potrebnog rendgenskog zracenja. U 1986. godini uvodimo raster mamografiju, koja je u svetu poznata ve6 od 1978. godine. Na taj nacin postižemo visoku oštrinu i resolutivnost mamograma. Kako raster traži povecanje doze rendgenskih zraka za dobivanje kvalitetnog mamograma, a takoder zbog novog rendgens­kog aparata, koji ima rendgensku cev 2 kW, uvo­dimo novi film -sada TRIMAX MS. Naime, na institutu te godine poci nje raditi Phillipsov rend­genski aparat za slikanje dojki -MAMMODIA­GNOST UM. Time ponovo snižujemo dozu rendgenskih zraka kod mamografije uz osetno poboljšanje kvaliteta mamograma. Filmove TRIMAX MS kombinujemo sa ekranima KODAK Min R. Ekrani TRIMAX T2 i KODAK Min R su prakticki potpuno identicni s obzirom na ekspo­ziciju. Us. J.: Savremena niskodozna mamografija Krajem 1987. godine, ljubaznošcu zastupnika KODAK-a u Jugoslaviji -RO MEDICOMERC u Sarajevu, dobijemo besplatno na probu filmove KODAK T mat i kasetu KODAK Min R Fast Screen, a pocetkom ove godine od strane za­stupnika kompanije 3M u Trstu -firme HELVE­TIUS filmove TRIMAX FM. Filmove TRIMAX FM kombinujemo sa ekra­nima T2, KODAK Min R, te sa KODAK Min R Fast Screen. Rezultati -Ako smo za postizanje mamo­grama kod upotrebe filma SANIX M trebali 35 KV i 280 mAS, onda smo za mamografiju kod upo­trebe filma TRIMAX Mu kombinaciji sa ekranom T2 ili KODAK Min R trebali 32 KV i 120 mAS. Kod upotrebe filma TRIMAX MS, u kombinaciji sa ekranom T2 ili KODAK Min R, trebali smo 32 KV i 44 mAS. Upotrebivši film KODAK T mat, u kombinaciji sa ekranom KODAK Min R Fast Screen, trebali smo za mamografiju od 25 do 28 KV, kod 38 do 40 mAs, a kod filma TRIMAX FM u kombinaciji sa ekranom T2 ili KODAK Min R, 28 KV i 40 mAS. Ekran KODAK Min R Fast Screen nije bitno ute­cao na smanjenje ekspozicije kod filma TRIMAX FM. U godini 1986 obavili smo orijentaciono me­renje doze jonizirajucih zraka na kožu dojke, potrebnih za postizanje mamograma. Upotrebili smo termoluminiscencnu dozimetriju (2). Merili smo kožnu dozu na ulazu i izlazu rendgenskih zraka. Merenja su pokazivala, da je izlazna doza rendgenskih zraka 1 o/o ulazne doze. Kod dojki, koje su stisnute imale debelinu 6 srn, ulazna doza bila je 1,2 CGy, ako smo upotrebljavali ras­ter. Srednju dozu, koju literatura opisuje (3) oko 1,0 mGy za ekspoziciju, nismo bili u mogucnosti da odredimo. Cena: Bitni trošak kod savremene mamogra­ fije je nabavka plasticnih kaseta sa ekran ima. Po našim informacijama jed na kaseta košta danas oko 2,5 milijona dinara. No, radi se o jednokrat­ nom trošku, jer nama sve naše kasete još danas odlicno služe. Cena mamografskih filmova SANIX M i TRI­ MAX bilo kojeg tipa ne predstavlja bitnu razliku. Po cenovniku od juna o.g., kojeg je objavila FO­ TOKEMIKA, jedan film za mamografiju SANIX M, u pakovanju od 25 listica formata 18 X 24 srn, koštao je 2022,4 dinara, a TRIMAX film istog formata koštao je 2320,4 din, kod prodavaoca SANOLABOR u Ljubljani. Diskusija -Trošak nabavke kasete oprav­dava se drasticnim sniženjem doze rendgenskih zraka, potrebnih za postizanje kvalitetnih ma-mograma. Time se ušteduje i na opterecenju rendgenskog aparata. Osim toga bitno se pobo­ljšava i resolutivnost mamograma, što u krajnoj liniji opet ušteduje, jer nema više potrebe za ceste kontrole ili ponavljanje snimaka. Ako po navodima Zuur-a (3) kod doze 1,0 mGy za ekspoziciju možemo indukovati sa mamogra­fijom 600 jatrogenih raka dojki na milion žena, koje bi godišnje slikali, u razdoblju izmedu 35 i 75 godina, onda mora biti taj rizik kod upotrebe SANIX M filma ili kod filma, koji radiolozi seku iz velikih formata obicajnih filmova, bitno veci. Na­ravno, u našoj zemlji toga do sada niko nije do­kazao, a još manje odbacio. No svejedno, ako je zakonodavaoc zakonom zabranio rendgenske sistematske preglede dojki, onda je bio daleko pre dužan da zabrani neadekvatan dijagnosticki postupak, tj. upotrebu filmova u papirnatim kesicama. Razumljivo je, da takva zabrana ne može doci preko noci, no u toku nekoliko godina bila bi neophodna. Zakljucak -Razlika u ceni savremenih fil­mova za mamografiju uporedivši ih sa filmovima SANIX M minimalna je, i ne opravdava korištenje klasicne mamografije u dijagnosticke svrhe. Bitni je trošak nabavka specijalnih kaseta sa ekran ima iz soli retkih zemalja. Taj trošak morale bi sve ustanove, u kojima se provodi mamogra­fija, preboleti. Zakonski bi morali zabraniti kla­sicnu mamografiju i upotrebu obicajnih filmova u narednih pet godi na. Sažetak U radu je prikazana savremena niskodozna mamo­grafija, kod koje upotrebljuju specijalne filmove i ka­sete sa ekranima, koji sadrže soli retkih zemalja. Prikazana je korist, preimucstvo i trošak tog dija­gnostickog metoda, uporedivši ga sa klasicnom ma­mografijam sa filmovima FOTOKEMIKE SANIX M. Od specijalnih filmova prikazani su filmovi KODAK T mat u kombinaciji sa ekranima KODAK Min R Fast Screen kao vrhunska kombinacija. Na drugoj strani prikazani su filmovi za mamografiju kompanije 3 M. Od tih su prikazani filmovi TRIMAX M, TRIMAX MS i TRI­MAX FM u kombinaciji sa ekranima KODAK Min R, KODAK Min R Fast Screen, kao i ekran kompanije 3 M za te filmove -TRIMAX T2. Obzirom na kvalitet domaceg filma SANIX M, koji u dijagnostickom pogledu ni kako ne zadovoljava, te ob­zirom na visoke doze jonizirajuceg zracenja, potrebne za dobivanje mamograma, autor je mišljenja da bi upo­trebu tog filma za mamografiju morali napustiti. Li teratura 1. Dodd G. D.: Mammography -Stale of the art. Cancer53:652-657, 1984. 2. Us J., Umek B.: Termoluminiscencna dozimetrija kod mamografije. Zbornik radova VII kongresa kance­rologa Jugoslavije. Sažetak radova, 185, 1987. Us. J.: Savremena niskodozna mamografija 3. Zuur C., Broerse J. J.: Risk and cost-benefit ana­lyses of breast screening programs derived from ab­ sorbed dose measurement in the Netherlands. Diagn. Adresa autora: Dr. Jurij Us, Onkološki inštitut v Ljub­ ljani, Zaloška c. 2, 61105 Ljubljana. i mag. Ciin. Med. 54: 211-222, 1985. TOSAMA Proizvaja in nudi kvalitetne izdelke: Komprese vseh vrst Gazo sterilno in nesterilno Elasticne ovoje Vi rf ix mrežo Micropore obliže Obliže vseh vrst Gypsona in mavcene ovoje Sanitetno vato PhJ III Zdravniške maske in kape Sanitetne torbice in omarice Avtomobilske apoteke UNIVERZITETSKO MEDICINSKI CENTAR SARAJEVO INSTITUT ZA RADIOLOGIJU I ONKOLOGIJU DIJAGNOSTICKA VRIJEDNOST LIMFOGRAFIJE I CT-a KOD CERVIKS KARCINOMA DIAGNOSTIC VALUE OF LYMPHOGRAPHY AND CT IN CERVICAL CARCINOMA Bilenjki D., Radovic: F. Abstract-The paper presented 69 patients with pathologicaly proved cervical carcinomas. Preope­ratively, the patients underwent contrast lymphography and CT of the pelvic lymphnodes. Postoperative evaluation of the findings of those diagnostic methods relating to intraoperatively evaluated and pathohistologically examined lymphnodes has been performed. UDC: 618.146-006.6:616.42-073.75 Key words: cervix neoplasms, lymphography Profess. paper Radiol lugosl 1989; 23: 11-5. Uvod -Odredivanje stadijuma oboljenja je prvi zadatak koji se postavlja u onkološkoj obradi malignoma, nakon histološke verifikacije primarnog procesa. Radeci na problemu cerviks karcinoma imali smo problem u izboru pravilne i neinvazivne, a ujedno pouzdane dijagnosticke metode u odredivanju stepena limfogene dise­minacije malignoma. Smatra se, da je limfografija najefikasnija sa­mostalna metoda ispitivanja limfonoda (1) i da je velicina tumora i stepen proširenosti bolesti (2, 13) u direktnoj korelaciji sa incidencom pozitiv­nih limfonoda. Medutim, limfografija se kombi­nuje sa konvencionalnim radiološkim pregle­dima, kako bi se njena efikasnost povecala. Posljednjih godina uvode se nove, neinva­zivne metode kao što je ehosonografija i kompju­terizirana tomografija (CT), koje postaju izvan­redno važne u dijagnosticiranju i »staging-u« maligniteta pelvisa, sa posebnim osvrtom na re­troperitonealnu invaziju (8, 18, 19). CT notira po­vecane limfne žlijezde od 1,5 cm (10,9) koje na limfogramima mogu djelovati nepromjenjene, a ovako prikazane kao mekotkivne oštro ogra­nicene sjenke mogu biti upalnog karaktera (6). CT daje mnoge informacije o povecanoj limfnoj žlijezdi; prvenstveno o njenoj velicini, tkivnoj gustini, postojanju hipodenznih zona koje odgo­varaju nekrozama unutar parenhima žlijezde (16). CT daje informaciju o razvoju tumorskih masa uz promjenjenu limfnu žlijezdu koja se ne prikazuje na limfogramu (12). CT-om se prika­zuju i one limfne žlijezde koje se normalno ne prikazuju na limfogramu (18, 19), planira radiote­rapija i prati efekat radioterapije (15) a direktno se ulazi u limfnu žlijezdu pri likom punkcije limfo­noda (7, 20, 21, 22, 18, 19). Prednost limfografije nad CT-om je što daje u angio fazi funkcionalnu sliku, a u adeno fazi može se analizirati pored velicine, oblika, po­ložaja i broja, i unutrašnja kontrastna struktura. Tako se otkrivaju i vrlo maleni tumorski depoziti promjera 3-4 milimetra (4). Kontrast u žlije­zdama ostaje i do 24 mjeseca što omogucava pracenje evolucije bolesti i efikasnost terapije (11). Medutim, limfografski se ne mogu prikazati sve žlijezde, ne prikazuju se tumorom destrui­rane žlijezde, a moguca je i superpozicija što otežava interpretaciju limfograma u angio i u adenofazi. Dijagnosticka tacnost limfografije kod pojedi­nih malignoma je vrlo visoka (17). Kod karci­noma cerviksa iznosi i do 97 %, kod Mb. Hodgkin do 100 %, kod testis tu mora do 90 %. Ova tacnost limfografskih nalaza se može povecati korišce­njem drugih radioloških metoda, prvenstveno Bilenjki D., Radovi<': F.: Dijagnosticka vrijednost limfografije i CT-a kod cerviks karcinoma primjenom CT-a koji predstavlja novu, neinva­zivnu metodu koja vodi do brze i tacne informa­cije. Medutim, i dalje ostaje problem prepozna­vanja metastatski promjenjenih limfonoda nor­malne velicine, kao i rješavanje granicnih atipic­nih limfonoda i masa u retroperitoneumu, koje se radiološkim metodama ispitivanja ne mogu izdi­ferencirati. Material i metode -U radu je obradeno 69 pacijentica sa cerviks karcinomom koje su prospektivno obradene prije operativnog zah­vata u cilju detekcije limfogene diseminacije os­novne bolesti. Svaka je pacijentica imala uradenu kontrastnu bipedalnu limfografiju i na­kon nje radena je kompjuterizirana tomografija podrucja pelvisa i paraaortalne regije. Studija je radena sa ciljem da se komparira vrijednost CT-a i kontrastne limfografije, u od­nosu na histopatološku analizu limfonoda u svih 69 pacijentica sa cerviks karcinomom. Srednja starosna dob je bila 54 godi ne. Limfografija je radena na uobicajeni nacin ko­risteci kontrastni materija! Lipiodol i vitalnu boju Patent blau violet. CT skenovi radeni su na So­matom-u, SF, whole-body, sa 2,6 sekundi vre­menom skeniranja i sa 4-8 mm kolimacijom. Pred pretragu davan je kontrast oralno i intrave­nozno. Kot 39 pacijentica radena je aspiraciona punk­cija nakon limfografije pod kontrolom CT-a uz primjenu atraumatske Chiba igle. Poslije opera­cije nalazi citološke analize komparirani su sa nalazima patohistološke analize operativno od­stranjenih limfonoda. Rezultati -Kod 69 pacijentica sa cerviks kar­cinomom u preoperativnoj dijagnostickoj obradi izvršena je kontrastna bipedalna limfografija a nakon ove pretrage pacijentice su pregledane kompjuteriziranom tomografijom. Kod svih paci­jentica je izvršena patohistološka eksploracija dijagnosticki obradenih limfonoda (slike 1 a, 1 b, 1 c, 1 d). Tabela 1 pokazuje da je kod 43 pacijentice nalaz limfografije, CT i histološki bio pozitivan. 11 bolesnica imale su negativan limfografski, CT i histološki nalaz, dok kod 1 O pacijentica su na­lazi limfografije i CT-a bili negativni, ali je histo­loški nalaz bio pozitivan. Kod 2 pacijetice limfo­grafski nalaz se podudarao sa histološkim nala­zom dok je CT nalaz bio negativan. Pojam »Sensitivity« oznacava procentualno ucešce stvarno pozitivnih nalaza, dok pojam »Specificity« oznacava procentualno ucešce stvarno negativnih nalaza. U tabeli 2 date su procentualne vrijednosti za »Sensitivity« i »Specificity« kontrastne limfogra­fije na našem obradenom materijalu. Tacnost limfografije iznosti 85,5 %. U tabeli 3 data je procentualna vrijednost za »Sensitivity« i »Specificity« kompjuterizirane tomografije limfonoda na našem obradenom ma­terijalu Tacnost CT-a iznosi 78,3 %. U tabeli 4 prikazana je procentualna vrijednost za »Sensitivity« i »Specificity« kada su kombino­vano obe dijagnosticke metode (limfografija i Slika 1 b -Limfogram iste pacijentice -suspektan nalaz i paraaortalno uz L2-L3. Fig. 1 b -Lymphogram of the same patient-suspi­cious finding paraaortally L2-L3. Bilenjki D., Radovic F.: Dijagnosticka vrijednost limfografije i CT-a kod cerviks karc:ir1Clll1_8_ Limfografski nalazi Histologija Lymphography interpretation Histology Pozitivni Negativni Positive Negative Pozitivni Positive 45 10 Negativni Negative o 14 Osjetljivost Sensitivity Specificnost Specificity Tacnost 81,8% 45/55 100,0% 14/14 Accuracy 85,5% 59/59 Slika 1 c -CT iste pacijentice sa izabranim slojem za aspiracionu punkciju žlijezde. Fig. 1 c -CT scan of the patient with the s lice selected for aspiration biopsy of the gland. Tabela 2 -Komparacija nalaza limfografije donjih ekstremiteta sa nalazima patohistologije Table 2 -Correlation between lymphographic find­ings of the lower extremities and pathohistologic findings CT nalazi CT interpretation Histologija Histology Pozitivni Negativni Positive Negative Pozitivni Positive 43 12 Negativni Negative 3 11 Osetljivost Sensitivity 78,1 % 43/55 Specificnost Specificity 78,5% 11/14 Tacnost Accuracy 78,3% 54/69 Slika 1 d -Sloj CT-a gdje se prati igla i vidi žlijezda koja je punktirana i dokazana metastaza. Fig. 1 d-CT slice showing the needle and punctured gland. Proved metastasis. Histologija N CT LY Histology 43 + + + - 11 3 + 10 + - 2 + + Tabela 1 -Rezultati CT, limfografije i histologije Table 1 -Results of CT, lymphography and histology Radiol lugosl 1989; 23: 11-5. Tabela 3 -Komparacija nalaza kompjuterizirane to­mografije sa patohistološkim nalazima Table 3 -Correlation between CT and pathohistolo­ gic findings CT) u detekciji limfogenih metastaza. Tacnost obe metode kombinovano primjenjene iznosi 81 %. Rezultati iz literature navode da je »Sensitivi­ty« za limfografiju 57 % a »Specificity« 92 %. Lu­ning navodi vrijednosti »Sensitivity« za od 66 % za CT, dok je »Specificity« za CT 100 %. Naši rezultati ukazuju da je »Specificity« za limfografiju 100 % i da je tacnost limfografije 85,5%. Tacnost CT-a je 78 %, a »Specificity« i »Sensi­tivity« za ovu primjenjenu metodu za znatno manje od limfografije. Kada se limfografija i CT kombinuju tacnost limfografije se ne povecava, šta više ona se smanjuje. Bilenjki D., Radovic F.: Diiagnosticka vriiednost limfografiie i CT-a kod cerviks karcinoma tivnoj dijagnostickoj obradi imale kontrastnu limfogra­ Sve metode fiju nakon nje radena je kompjuterizirana tomografija Ali methods Histologija limfnih žlijezda male zdjelice. Histology Izvršena je postoperativna evaluacija nalaza ove Pozitivan Negativan dvije primjenjene dijagnosticke metoda, u odnosu na Positive Negative intraoperativno evakuisane i patohistološki pregle­ Pozitivan Positive Negativan dane limfne žlijezde. 10 Literatura 3 11 Negative Osetljivost Sensitivity 81,8% 45/55 Specificnost Specificity 78,6% 11 / 14 Tacnost Accuracy 81,1 % 56/69 Tabela 4 -Radiografski prikaz metastaza -kombi­novanim metodama Table 4 -Radiographic evidence of metastases ­combined methods Diskusija -Da bi se povecala tacnost dija­gnosticke obrade limfonoda kod malignoma male zdjelice, posebno cerviks karcinoma kom­binuju se neinvazivne dijagnosticke metode eksploracije limfne drenaže. To je prije svega kontrastna bi pedal na limfografija i kompjuterizi­rana tomografija. Ove dvije metode su komple­mentarne, neinvazivne i lahko primjenjive. Lim­fografija je po mnogim autorima najefikasnija samostalna metoda ispitivanja limfonoda (2, 3), Oordevi6 koja je u direktnoj korelaciji sa inci­dencom pozitivnih limfonoda. CT daje prikaz tu­morske invazije u ravnini organa (5, 14), daje mnoge informacije o limfnoj žlijezdi, posebno destruiranoj žlijezdi koja se ne prikazuje na lim­fogramu (18, 19). CT omogucava vodenje u de­terminisanu žlijezdu pri punkciji (7). Ostaje pitanje koju metodu treba primjeniti ili treba li primjeniti obe metode u detekciji limfo­gene diseminacije tj. u »staging-u«. Zakljucak -Limfografija je sigurnija samos­talna dijagnosticka metoda kod dijagnostici­ranja limfogenih metastaza cerviks karcinoma, u odnosu na CT. CT daje bolju definiciju ekstenzije tumorske mase, pa se kombinovana primjena limfografije pracene sa CT-om preporucuje. Medutim, na osnovu našeg istraživanja zakljucu­jemo da limfografiju ne može zamjeniti CT i da limfografija ima prioritet u primjeni kao samos­talna dijagnosticka metoda, u detekciji limfo­gene diseminacije cerviks karcinoma. Sažetak U radu je obradeno 69 pacijentica sa patohistološki dokazanim cerviks karcinomom koje su u preopera­ 1. Brunschwig A.: Surgical treatment of carcinoma of the cervix. Obstet. Gynecol. 27 (1 ), 21-29 : 1981. 2. Delgado G.: Stage lb sqamous celi cancer of the cervix: the choice of treatment. Obstet. Gynecol. Surg. 33 : 17 4-83, 1987. 3. Oordevic J.: Limfografija, IGKRO »Svjetlost«, Sara­jevo 1979. 4. Oordevic J., Biljenki D.: Promjene na limfogra­mima kod cervikalnog karcinoma, Medicinski arhiv, 6, 595, 1975. 5. Ginaldi S, Wallace S, Jing B. S., Bernardino M. E.: Carcinoma of the cervix: Lymphan giography and computed tomography. AJR 136, 1087-1091, 1981. 6. Goethlin J., Macintosh P.: Percutaneous transpe­ritoneal fine needle biopsy of normal looking lymph nodes and small lesions at lymphography. Urol. Radiol. 1, 237-239, 1980. 7. Haaga J. R., Alfidi R. J.: Precise biopsy localization by computed tomography. Radiology 118 : 603-607, 1976. 8. Lee, J.K.T., Stanley J. R., Sagel S. S., Me Clenhan B. L.: Accuracy of CT in detecting intra-abdominal paraaortic lymph node metastases from pelvic can­cers. AJR 128 : 675-679, 1978. 9. Levin D. C., Wilson R., Abrams H. L.: The changing role of pancreatic arteriography in the are of computed tomography, Radiology 136 : 245-249, 1980. 1 O. Lewis N., Wharton J. T., Smith J. P.: The value of lymphography in malignant disease of the ute rine cer­vix. Radiology, 103 : 175-177, 1972. 11. Macintosh P. K., Thomson K. R., Barbaric Z. L.: Percutaneous transperitoneal lyph-node biopsy as a mean of improving lymphographic diagnosis. Radio­logy, 131 : 647-649, 1979. 12. Marchall W. H., Breiman R. S., Harell G. S., Glads­tein E. J., Kaplan H. S.; Computed tomography of ab­dominal para-aortic lymph node disease: preliminary observations with a 6 second scanner. AJR 128 : 759-764, 1977. 13. Piver M. S., Wallace S., Castro J. R.: The accu­racy of lymphangiography in carcinoma of the uterine cervix. AJR 111 : 278-283, 1971. 14. Reed D. N., Javodpour N.: Value of CT and lym­phography: Distinguishing retroperitoneal metastases from nonseminomatous testicular tumors. AJR 136, 1093-1099, 1981. 15. Rotman M., Mahdou J., Boyce J.: Prognostic fac­tors in cervical carcinoma: lmplications in staging and management. Cancer, 48, 560-567, 1981. 16. Stephens D. H., Fancitt R. A.: Computed tomo­graphy ofthe retroperitoneal space, Radiol. Ciin. North. Am. 15, 377-390, 1977. 17. Viamonte M., Altman D., Parks R., Blum E., Bevi­lacqua M., Recher L.: Radiographic-pathologic corre­lation in interpretation of lymphangioadenograms. Ra­diology, 80 : 903-916, 1963. Bilenjki D., Radovic F.: Dijagnosticka vrijednost limfografije i CT-a kod cerviks karcinoma 18. Wallace S., Jackson L., Schaffer B.; Lymphan­giograms: Their diagnostic and therapeutic potential. Radiology, 76 : 179-199, 1961. 19. Wallace S., Jing B. S.: 1s lymphography worth­wile, lnt. J. Radiat. Oncol. Biol. Phys. 5: 1873-1876, 1979. 20. Zornoza J., Wallace S., Johnsson K., Lukeman J.: Transperiotneal percutaneous lymph node aspiration biopsy. Radiology 122 : 111-115, 1977. 21. Zornoza J., Lukeman J., Johnsson K.: Percuta­neous retroperitoneal lymphonode biopsy in carci­noma of the cervix. Gynecol. Oncol. 5: 43-52, 1977. 22. Zornoza J., Johnsson K., Wallace S.: Fine needle aspiration biopsy of retroperitoneal lymph nodes and abdominal masses: an updated report. Radiology 125: 87-88, 1977. Adresa autora: Ass. dr. sci. med. Desanka Bilenjki, Inštitut za radiologi ju UMC-a Sarajevo, Moše Pijade br. 25, 71000 Sarajevo. VI. JUGOSLOVANSKI SIMPOZIJ O INTERVENCIJSKI RADIOLOGIJI VI. YUGOSLAV MEETING ON INTERVENTIONAL RADIOLOGY LJUBLJANA: 15.-17. JUNIJ, 1989 Spoštovani kolega, Obvešcamo Vas, da bo v Ljubljani od 15. do 17. junija 1989 šesti jugoslovanski simpozij o intervencijski radiologiji z mednarodno udeležbo. Simpozij bo na Medicinski fakulteti v Korytkovi ulici, št. 2. Glavna tema simpozija je intervencijska radiologija v onkologiji: tumorji jeter in žolcnega sistema, tumorji ledvice, tumorji v mali medenici, tumorji mehkih tkiv in kosti, tumorji glave in vratu, ostale lokalizacije. Proste teme zajemajo vsa podrocja intervencijske radiologije. Prosimo Vas, da do 15. februarja pošljete naslov vašega referata. Želimo, da bi bila že do simpozija tiskana knjiga (Intervencijska radiologija v onkologiji), zato Vas prosimo, da nam do 15. februarja 1989 pošljete vaše delo (2-3 tipkane strani A4 formata brez slik in skic. Navedite le glavne citirane avtorje, ne vec kot 5-10). cas referata je omejen na 10 minut. Za predavanja bo omogocena -dvojna projekcija za diapozitive 5 X 5 cm in -videorekorder (VHS) sistem s projekcijo na platno ali monitor. Kotizacija bo 100.000 din do 1. III. 1989 in 200.000 din v casu simpozija. Kotizacijo nakažite na racun sekcije SDK Ljubljana 50101-678-70653. Kolegialni pozdrav dr. Miloš Šurlan asist. dr. Dušan Pavcnik, dr. med. ORGAN/ZA TOR: SEKCIJA ZA RENTGENOLOGIJO SZD, INŠTITUT ZA RENTGENOLOGIJO, KATEDRA ZA RENTGENOLOGIJO, UNIVERZITETNI KLINICNI CENTER, ZALOŠKA 7, 61000 LJUBLJANA, YU INFORMACIJE: ŠETINC 8/BA, tel.: (061)325-570, 323-556 UNIVERZITETSKO MEDICINSKI CENTAR SARAJEVO INSTITUT ZA RADIOLOGIJU I ONKOLOGIJU PRIMJENA IOHEXOLA 140 KOD DSA THE USE OF IOHEXOL 140 IN DIGITAL SUBTRACTION ANGIOGRAPHY (DSA) Lovrincevi6 A., Lincender L. Abstract -The use of lohexol 140, non-ionic contrast medium in the methods of intraarterial and intravenous OSA provided exellent contrast opacification of blood vessels of the neck, pulmonary artery, aorta and renal arteries. Opacification of the hepatic artery, common iliac artery and the arteries of the uper and lower extremities was excellent in 91 %, and very good in 9 % of cases. Contrast medium tolerability was good in all patients, which resulted in the reducing of artefacts on the scan, and consequential improvement of the scan quality in OSA, considering that every movement pro­vokes artefacts and thus affects the quality of image. UDC: 616.13-073.755.4 Key words: angiography-methods, contrast media, iohexol Profess. paper Radiol lugosl 1989; 23: 17-9. Uvod -lohexol 140 (Omnipaque) pripada drugoj generaciji nejonskih kontrastnih sred­stava. Njegov hemijski sastav je jedan benzolov prsten sa tri veca postranicna lanca odnosno to je N1 N' -bis (2,3 dihydroxypropyl}-5-N-2,3-hy­droxypropyl acetamido-2,46-trijodoisophtala­mide. Molekularna masa mu je 821 a sadržaj organski vezanog joda je 46,4%. Omnipaque 140 je izotonican te u koncentraciji sadrži 140 mg J/ml što daje osmoznost od 0,30 mol/kg H20, a pH 6,8-7,5. Citav niz studija (1, 4, 5, 8) pokazao je dobru podnošljivost i dijagnosticku vrijednost lohexola 140 pri intravaskularnoj i in­tratekalnoj primjeni. Materija! i metod rada -Klinicko ispitivanje lohexola 140 izveli smo kod klinickih i ambulant­nih pacijenata Instituta za radiologiju i onkolo­giju u Sarajevu. lspitivanje smo izveli metodom digitalne suptrakcione angiografije -DSA i to intravenoznom i intraarterijskom aplikacijom kontrasta. Ukupno je pregledano 34 pacijenta. Od ukupnog broja pacijenata imali smo 21 muš­karca i 13 žena. Dvanaest naših pacijenata su bili ambulantni a 22 klinicki. Kod 26 pacijenata ispi­tivanje smo izveli metodom i. v. DSA, a kod 8 · metodom i. a. DSA. Za intravenoznu aplikaciju kontrasta imali smo sedam zahtjeva za pregled arterija vrata, tri zahtjeva za pregled arterije pul­monalis, cetiri pacijenta za pregled gornjh eks­tremiteta, tri aorte, pet pacijenata za pregled re­nalnih arterija, jedan pregled arterije hepatike, cetiri za pregled a. ilijake i sedam zahtjeva za pregled donjih ekstremiteta. Od navedenog broja pacijenata i. a. DSA arte­rija vrata je izvedena kod dva pacijenta, renalnih arterija takoder kod dva pacijenta, arterije hepa­tike kod jednog pacijenta, aorte, takoder, kod jednog i donjih ekstremiteta kod dva pacijenta. Pretragu smo izvodili standardno kod svih pa­cijenata na aparatu DVl2 firme Philips. Kon­trastno sredstvo lohexol 140 uglavnom smo da­vali kod i. v. DSA u venu cubitalis izuzetno u dva slucaja u venu femoralis. Aplikacija kontrastnog sredstva je uvijek bila automatskom špricom u kolicini od 35 ccm. Kod i. a. DSA aplikaciju kontrastnog sredstva smo vršili po Seldingerovoj metodi plasirajuci odgovarajuce katetere od 4 i 5F za DSA kroz arteriju femoralis. Kontrastno sredstvo je aplici­rano automatskom špricom u fiziološkom ras­tvoru u omjeru 1 : 3 u ukupnoj kolicini dobivenog rastvora od 15-30 ccm (ovisno o velicini krvnog suda koji smo željeli prikazati. Nije korištena ni­kakva premedikacija za pregled, bolesnici nisu bili ni na tašte, izuzev kod i. a. DSA. Lovrincevic A., Lincender L.: Primjena lohexola 140 kod OSA Rezultati -Na našem ambulantnom i klinic­kom materijalu analizu smo izvršili procjenom stepena opacifikacije krvnih sudova (arterija i vena) datim kontrastnim sredstvom lohexol 140, kao i njegovu podnošljivost (tabela 1 ). Stepen opacifikacije Oegree of opacification Vrsta OSA Kind of OSA odlican (+++) excellent vrlo dobar (++) very good dobar (+) good i. v. 23 3 o i.a. 8 o o Ukupno Total 31 (91 %) 3 (9%) o Tabela 1 -Procjena stepena opacifikacije kod i. v. i i. a. OSA sa lohexolom 140 Table 1 -Evaluation of the level of opacification in intravenous and intraarterial OSA with lohexol 140 Slika 1 -1. v. OSA luka aorte sa aneurizmatskim proši­ renjem luka aorte Fig. 1 -l. v. OSA of the aortic arch: Aneurysmatic dilatation of the aortic arch Kod intravenoznog davanja lohexola 140 (slika 1) od ukupno 26 pacijenata, 23 pacijenta imala su odlican stepen opacifikacije krvnih su­dova (+++), 3 pacijenta vrlo dobar (++), dok dovoljan i nedovoljan stepen opacifikacije nismo imali ni kod jednog pacijenta. Kod intraarterijskog davanja lohexola 140 (slika 2) svi pacijenti, njih 8, imali su odlican stepen opacifikacije (+++). Slika 2 -l. a. OSA ilijacnih arterija -sa iregularnim konturama arterioskleroticne promjene Fig. 2 -l. a. OSA of the a. iliacae comm.: lrregular margins as a sign of the arterosclerotic process. Od ukupno 34 pacijenta ispitana metodama OSA (i. v. i i. a.) imali smo odlican stepen opacifi­kacije krvnih sudova primjenom lohexola 140 kod 31 (91 %) pacijenta, a kod 3 (9 %) vrlo dobar. Podnošljivost kontrastnog sredstva je bila 100 %. Pored pozitivne anamneze u smislu osjet­ljivosti na penicilin kod1 pacijenta podnošljivost kontrastnog sredstva lohexola 140 je bila bez bilo kakvih reakcija. Diskusija -Primjenom lohexola 140 u metodi i. v. i i. a. OSA nismo zabilježili ni lakših ni težih alergicnih reakcija. Zahvaljuj uci dobroj podnoš­ljivosti kontrastnog sredstva imali smo i dobru snimku jer su artefakti usljed pokreta, koji se javljaju kod reakcije na kontrast, eliminisani. Metoda OSA ima dobru kontrastnu rezoluciju slike. Kod i. v. OSA smo koristili vecu kolicinu kontrastnog sredstva (35 ccm), dok kod i. a. OSA (5-1 O ccm) u fiziološkom rastvoru u odnosu 1 : 3. Meclutim, nismo imali razlike u odnosu na podnošljivost kontrastnog sredstva. Naši rezultati ukazuju na odlicnu ili vrlo dobru kontrastnost i dobru podnošljivost lohexola 140 bez nuspojava kod OSA. Zato lohexol 140, ima prednost kod pozitivne anamneze u lakšim obli­cima preosjetljivosti na kontrastna sredstva ili druge medikamente. Podaci iz literature, gdje se kod OSA koristio Omnipaque i koji je bio evaluiran bilo sam ili kompariran sa drugim niskoosmolarnim kon- Lovrincevic A., Lincender L.: Primjena lohexola 140 kod OSA trastnim sredstvima pokazuju, takoder, dobru podnošljivost ovog kontrastnog sredstva. Prom­jena u laboratorijskim parametrima nije bilo (2). Kod i. v. DSA su imali bolju podnošljivost Omni­paque-a od Urografina 370 mg/ml (3). Bilo je izvjesnog poboljšanja u kvalitetu i manje artefa­kat na snimku kod upotrebe Omnipaque ali raz­lika izmedu ta dva kontrasta nije bila statisticki signifikantna. Kod i. a. DSA u literaturi srecemo izvještaje o odlicnom kvalitetu slike i mogucnost donošenja definitivne dijagnoze nakan pretrage, a s obzirom na malu dozu rizik od nefrotoksic­nog efekta je skoro zanemariv (7). Zakljucak -lohexol 140 je nejonsko vodoto­pivo kontrastno sredstvo koje prema našem ma­terijalu, a kod metode DSA, daje odlican stepen opacifikacije krvnih sudova, kao i dobru pod­nošljivost. Sažetak Primjena lohexola 140, nejonskog kontrastnog sredstva metodom i. a. i i. v. OSA na našem materijalu dala je odlicnu kontrastnu opacifikaciju krvnih sudova vrata, pulmonalne arterije, aorte, renalnih arterija, arte­rije hepatike, arterija ilijaka komunis i arterija gornjih i donjih ekstremiteta u 91 o/o i vrlo dobru kod 9 o/o sluca­jeva. Podnošljivost kontrasta je bila dobra kod svih pacijenata, što je dovelo do smanjenja artefakata na snimku, a ovo je doprinijelo kvalitetu snimka kod me­tode OSA, jer svaki neželjeni pokret stvara artefakte i remeti kvalitet snimka. Literatura 1. Aakhus T., Oahistrom K., Shaw O. O., Leese P. T., March L.: Human pharmacologic trials with lohexol. Acta Radiol (suppl) (Stockh.), 366: 20-2, 1983. 2. Cacayorin E. O., Bernstein A. N., Fruehan C. T., Lee S. H., Kieffer S. A.: lntravenous digital subtraction an­giography with lohexol Am. J. Neuroradiol. (4) 329-332, 1983. 3. Karle A., Fries J., Laulund S., Andrew A.: lntrave­nous digital subtraction angiography with lohexol (Omnipaque) and sodium meglumine diatrizoate (Uro­grafin). Oiagn. lmage Ciin. Med. 55: 352-369, 1986. 4. Lovrencic M., Klanfar Z., Jakovec l.: Klinicko ispiti­vanje dvaju nejonskih kontrastnih sredstava za mijelo­grafiju randomiziranim dvostruku slijepim pokusom. Lijec. Vjesn. 108: 141-146, 1986. 5. Mahnire A. R., Oawson P., Oennete R.: Contrast agent induced emesis. Ciin. Radiol. 35: 369-370, 1984. 6. Nakstad P.: Oigital subtraction angiography of ca­rotid arteries. A comparison of lohexol and metrizoate. Acta Radiol. Suppl. 366: 89-93, 1983. 7. Roeren T., Haunstein K., Oinkle E., Kirste G.: ln­traarterial digital subtraction angiography of renal transplants. Urol. Radiol. 8: 77-80, 1986. _ 8. Simunic S., Valinger-Petrovic B., Radanovic B., Cavka K., Stojanovic J.: Klinicko ispitivanje Joheksola u dvostruko slijepom pokusu sJoxaglatom kod angio­grafija donjih udova. Lijec. Vjesn. 108: 147-147, 1986. Adresa autora: Prof. dr Antun Lovrincevic, Institut za radiologiju i onkologiju UMC-a Sarajevo, Moše Pijade br. 25, 71000 Sarajevo NYCOMED . Contrast Media Mijelografija OMNIPAQUETM joheksol neionsko kontrastno sredstvo gotovo za upotrebu GLAVNE PREDNOSTI OMNIPAQUEA U MIJELOGRAFIJI • vrlo niska neurotoksicnost • nikakvi ili klinicki beznacajni ucinci na EEG, kardiovaskularne parametre i rezultate laboratorijskih pretraga cerebrospinalnog likvora • vrlo mala ucestalost i slab intenzitet subjektivnih reakcija bolesnika • odsustvo neocekivanih ili ireverzibilnih reakcija • vrlo mala vjerojatnost kasnih upalnih reakcija (arahnoiditis) • visokokvalitetni mijelogrami IZ NYCOMEDA -INOVATORA U PODRUCJU KONTRASTNIH SREDSTAVA Omnipaque je zašticeno ime SIGURNIJE KONTRASTNO SREDSTVO U DIJAGNOSTICKOJ RADIOLOGIJI Proizvodac Nycomed A/S Oslo, Norveška !skljuciva prava prodaje u Jugoslaviji ima firma LECLERC & CO. Schaffhausen/Švicarska. Zastupstvo za Jugoslaviju ima: REPLEK-MAKEDONIJA, 91000 Skopje, Jurij Gagarin bb, 091 /237-266, 237-272, 232-222, 232-350 Zastupstvo 091/233-138, Telex 51431 KLINIKA ZA KARDIOVASKULARNU HIRURGIJU, DEDINJE SRCE U TRUDNOCI HEART IN PREGN ANCY Radojkovic A. l., Djurišic Z., Grujici<'.: S. Abstract-We have tried to demonstrate the radiological heartfindings of a pregnant woman and their similarity with the mitral heart findings. A pregnant woman seldom goes through the X-Ray examination and, therefore, it is necessary that a radiologist reminds himself of her heart findings, since a less skilled radiologist may come to a conclusion that the diseased heart was in question. The X-Ray examination shows that there are three arches on the left contour of the heart. Looking from above downward these arches are as follows: aortic arch; arch a. pulmonalis; arch of the left heart ventricle. On the right side of the heart, above the contour of the diaphragm, the right atrium can be seen. With the genuine mitral heart, above the right atrium, there can also be seen the enlarged left atrium. The arch of the ascendent aorta is placed above the right atrium at the pseudomitral heart of the pregnant woman. UDC: 618.2:616.12-073.75 Key words: pregnancy, heart-radiography Case report Radiol lugosl 1989; 23: 21-2. Uvod -Rentgenski pregled trudnica ne vrši se, na svu srec'.:u, tako cesto. To, naravno, važi i za, procentualno, najcešc'.:u rentgensku metodu -radiografiju srca i pluc'.:a. Radiolozi nisu cesto upri lici da se sretnu sa rentgenskem slikam srca trudne žene, te se namec'.:e potreba da se o torne nešto više kaže koristec'.:i se cak i malim iskust­vom, i naravno literaturam. Moramo naglasiti da ni literatura o tom problemu nije baš bogata, ali potreba da se ovakav radiološki nalaz neizos­tavno razlikuje od patološkog, jer ne treba ni naglašavati, trudnoc'.:a nije bolest, namec'.:e zahtev da se ovim problemom ipak pozabavimo. Mnogi fiziološki statusi u trudunoc'.:i bivaju iz­menjeni i tirne dovedeni na granicu uobicajenog i cesto preko nje. Ne želimo da se upuštamo u one koji za naš prikaz nisu relevantni i zadrža­vamo se samo na onim koji uslovljavaju rent­gensku sliku u graviditetu u odnosu na »normal­no«. Prikaz (slika 1, slika 2) -A -El eviran e nosno povec'.:anja kolicine venske krvi koja do­d i j a f r a g me -Ova pojava daje sliku transver­lazi iz placente. zopozicije srca. Radiološki bi leva srcana komora sada izgle­ B -lspupcavanje luka arterije pul­dala tako da je umanjen normalni konkavitet iz­m ona I i s -Ova pojava, inace vrlo cesta, ve­medu srcane komore i aorte. Time je gornji deo zana je za povec'.:anje desne srcane komore. Ovo leve srcane ivice izravnat ili je leva srcana kon­se dešava zbog povec'.:anog venskog dotoka od-tura sad cak konveksna. Još jedna stvar može Slika 2 -Mitralno srce Fig. 2 -Mitral heart povecati prominenciju luka arterije pulmonalis, a to je lordotican položaj trudnice. C-Povecanje velicine srca-Utrud­noci, i to od njenog samog pocetka, dolazi do povecanja minutnog volu mena srca. Ova pojava dostiže svoj maksimum pri kraju osmog meseca trudnoce. Od tada minutni volumen opada ka normalnim vrednostima, i njih dostiže na 24 dana po partusu. D -Povecanje vaskularnosti pluca -Ova pojava se rentgenski manifestuje po­vecanjem vaskularne šare. E-Superpozicija sa tkivom dojki­U trudnoci normalno dolazi do povecanja ve­licine dojki zbog proliferacije žljezdanog tkiva. Ova pojava manifestuje se na snimku smanje­nom transparentnošcu plucnog parenhima u bazalnim delovima. Diskusija -Ako se uz sve ranije navedeno uzme u obzir da su trudne uglavnom mlade žene, da je njihova aorta neelongirana neateroma­tozna, onda postaje razumljivo da slika trudnice najviše potseca na mitralno srce. Zato se cesto i kaže da je takvo srce pseudomitralno. Zakljucak -Pokušali smo da prikažemo rentgensku sliku srca u trudnoci i da skrenemo pažnju na njegovu slicnost sa sli kom srca u mi­tralnoj mani. Sažetak Pošto trudnica biva veoma retko rentgenski pregle­dana, potrebno je potsetiti se na sliku njenog srca, jer ona može da manje iskusnog radiologa dovede u za­bunu da se radi o bolesnom srcu. Rentgenski se na levoj srcanoj konturi vide tri luka. Gledano odozgo nadole to su: aortni luk, luk a. pulmo­nalis i luk leve srcane komore. Na desnoj strani srca, iznad konture dijafragme, vidi se desna srcana pret­komora. Kod pravog mitralnog srca iznad nje se vidi i uvecana leva pretkomora. Kod srca trudnice -pseu­domitralnog -iznad desne pretkomore je luk ascen­dentne aorte. Literatura 1. Meschan: Analyisis of Roentgen signs. W. B. Saunders Company, Philadelphia -London -To­ronto. Adresa autora: Dr Ivan Radojkovic, Klinika za kar­diovaskularnu hirurgiju Dedinje, 11000 Beograd KLINIKA ZA BOLESTI UHA, NOSA I GRLA MEDICINSKOG FAKULTETA SVEUCILIŠTA U ZAGREBU ULTRAZVUK U PROCJENI METASTAZA VRATA ULTRASOUND IN THE EVALUATION OF METASTATIC NECK NODES Bumber ž., Kosokovic F., Gjuric M., Krajina Z. Abstract-In 27 patients with metastatic neck nodes realtime sonography was performed. Ultrasono­graphic findings of pattern, boundary echo, interna! echo and posterior wall echo are discussed. Metastatic nech nodes appear as hypoechoic masses with solid pattern and heterogeneous interna! echoes. lrregular boundary echo was found in the cases with fixed metastatic neck nodes, adherent to the surrounding structures. Sonography has proved to be of great diagnostic value in the preoperative evaluation of metastatic neck nodes and differentiation to the carotid artery. UDC: 616-006.6-033.2:617.53:534-8 Key words: neoplasm metastasis, neck, ultrasonic diagnosis Orig. sci. paper Radiol lugosl 1989; 23: 23-8. Uvod -Otkako je cetrdesetih godi na (1) primi­jenjen u klinickoj medicini, ultrazvuk je postao važno dijagnosticko i terapijsko sredstvo. U cer­vikofacijalnoj regiji ultrazvuk je najprije primijen­jen u dijagnostici oboljenja štitnjace i parotide, a danas se koristi u dijagnostici oboljenja parana­zalnih sinusa (9), ocnih šupljina (12), u analizi tu mora usne šupljine (6), oralne faze gutanja (8), mekih cesti vrata (2), paratireoidnih žlijezda (13), krvnih žila vrata (5), limfoma vrata (15), regional­nih metastaza primarnih tumora glave i vrata (17) itd. U analizi metastaza vrata kao i u analizi nji­hovog odnosa s velikim krvnim žilama ultrazvuk nije šire klinicki primijenjen (2, 3, 11, 14, 15, 16, 17, 18, 19). U ovoj studiji prikazat 6emo: a) ultrazvucne osobine metastaza vrata i b) vrijednost ultra­zvuka u analizi odnosa metastaza i karotide. Materija! i metoda -U radu je korišten ultra­zvucni aparat SECTORSCOPE HN (ATMOS), real-tirne, frekvencije 5 MHz. Ultrazvucne pre­trage izvršene su u B-slici, u horizontal noji verti­kal noj projekciji, u sjedecem položaju ispitanika, retroflektirane glave. Ultrazvuk je primijenjen kod 27 bolesnka sa citološki verificiranim metastazama vrata, razlici­tih lokalizacija primarnog tumora u podrucju glave i vrata. Analizirano je 27 metastatskih cvo­rova. Kod 15 bolesnika (od navedenih 27) kod kojih je izvršena resekcija vrata i kod kojih je metastatski karcinom i histološki potvrden, ana­liziran je odnos metastaza i karotide. Pri sonografskoj procjeni metastaza vrata ko­ristili smo, prema Kobayashi (7), cetiri parametra: 1. Sonografski uzorak (solidan, cistican, kom­ pleksan*) 2. Unutrašnji odaziv (homogen, heterogen) 3. Rubni odaziv (gladak, nepravilan) 4. Odaziv stražnje stijenke (pojacan, srednji, oslabljen) * -Terminom kompleksan (4) oznacili smo kombinaciju solidnog i cisticnog uzorka tipicnu za centralnu nekrozu u metastazi. Pri statickoj analizi koristili smo Fischer test. Rezultati -Kod 25 od 27 pregledanih meta­staza vrata (Tabela 1) registriran je solidan ul­trazvucni uzorak (slika 1 a, 1 b, 2 a, 2 b). Uslijed centralne nekroze u metastazi dva puta je regis­triran kompleksan uzorak (slika 3). Vecini meta­staza odgovarao je, neovisno o njihovoj pomic­nosti (p > 0,05), heterogeni unutranji ultrazvucni odaziv. U vecine pomicnih (N1) metastaza regis­ r triran je glatki, a u vecirie nepomi,cnih metastaza nepravilan rubni odaziv (p >, (},05). Stražnji oda- Bumber Ž. et al.: Ultrazvuk u procjeni metastaza vrata Metastaza vrata Ultrazvucni kriteriji Metastatic neck node Parameters of ultrasonography Ultrazvucni uzorak Unutarnji odaziv Rubni odaziv Odaziv stražnje stijenke Ultrasound pattern Interna! echo Boundary echo Posterior wall echo kom-homogen nepra-pojacan srednji oslabljen l'd an c1s 1can pleksan Palpatorno so I . C heterogen pravilan n homo-hetero-vilan enhan-inter-alte- Palpatory solid CYStIc smooth complex geneous geneous irregular ced mediate nuated Pomicna 6 6 o o 2 4 5 1 4 Mobile Nepomicna 21 Fixed - Ukupno Total o 2 5 16 7 14* 6 11 4 27 25 o 2 7 20 12 15 10 12 5 * p<0,05 Tabela 1 -Ultrazvucne karakteristike metastaza vrata Table 1 -Ultrasonographic characteristics of metastatic neck nodes ziv nije bio karaktertistican i nije ovisio o pomic­nosti metastaza: u podjednakom je broju bio po­jacan i srednji, a u manje od petine metastaza oslabljen (p > 0,05). Procjena odnosa metastaza vrata i zajednicke karotide i njenih ogranaka po­kazala je znacajnu pod udarnost sonografskog i kirurškog nalaza (Tabela 2). U slucajevima sa Slika 1 b -Na vetikalnom sonogramu izraženo je do­bro ogranicenje metastaze prema zajednickoj karotid­noj arteriji (strelice), što je potvrdeno i kirurški. Fig. 1 b -Longitudinal echogram schows a good de­marcation between metastatic nodes and common ca­ rotid artery (arrows). This was proved surgically. infiltracijom stijenke karotide nije registriran ti­pican uzorak. U tri slucaja u kojih je kirurški utvrdena infiltracija stijenke zajednicke karotide i u dva u kojih je utvrdena infiltracija vanjske i unutrašnje karotide (slika 4 a, 4 b) metastaze vrata imale su solidan uzorak (4/5), kompleksan uzorak (1 / 5), nepravi lan rub (5/ 5), heterogenu strukturu (5/5), stražnji odziv: pojacan (2/5), srednji (2/5) i oslabljen (1 /5). Od trislucaja sa infiltracijom zajednicke karotide stijenka karo­tide bila je stanjena i nepravilna samo u jednom (slika 4). Radiol lugosl 1989; 23: 23-8. Bumber ž. et a1.: Ultrazvuk u procjeni metastaza vrata Slika 2 a -Horizontalni sonogram prikazuje metas­tazu promjera 25 X 18 mm, koja je solidnog uzorka, heterogenog unutrašnjeg odaziva, nepravinog rubnog odaziva i srednje izraženog odaziva stražnje stijenke. Ogranicenje prema unutrašnjoj (x) i vanjskoj ·karotid­ noj arteriji (x) dobro izraženo. Fig. 2 a -Transverse echogram with metastatic node 25 X 18 mm in diameter, showing a solid pattern, heterogeneous interna! echo, irregular boundary echo and moderate posterior wall echo. There is a good demarcation between metastatic node and interna! (x) and external carotid arteries (x). A. c. communis kirurški surgical A.c. externa kirurški surgical A.c. kirurški surgical slobodna free infiltrirana infiltrated slobodna free infiltrirana infiltrated slobodna free infiltrirana infiltrated A.c. communis sonografski sonographic slobodna free 12/10 infiltrirana infiltrated 3/1 A.c. externa sonografski sonographic 14/13 slobodna free infiltrirana infiltrated 1 / 1 A.c. externa sonografski sonographic slobodna free 14/13 infiltrirana infiltrated 1 / 1 Tabela 2 -Usporedba sonografskih i kirurških nalaza odnosa metastaza, a.c. communis, a.c. externae i a.c. internae Table 2 -Comparison of the ultrasonograms with the operative findings of neck metastases, common carotid, external carotid and i nternal carotid artery Bumber Ž. et al.: Ultrazvuk u procjeni metastaza vrata Slika 3 -Horizontalni sonogram vrata prikazuje me­tastazu promjera 44 X 53 mm, kompleksnog uzorka, heterogenog unutrašnjeg odaziva, nepravilnog rub­nog odaziva i pojacanog odaziva stražnjeg zida. Ma­njim strelicama oznacen je rub nekroze a vecim vanjski rub metastaze. Fig. 3 -Transverse echogram with metastatic neck nodes 44 X 53 mm in diameter showing a complex pat­tern, heterogeneous interna! echo, irregular boundary echo and posterior wall enhancement. Arrows show­ing a margin of necrosis and an external margin of metastatic neck nodes. Slika 4 a -Na horizontalnom sonogramu strelicom (+) je oznaceno mjesto na racvištu karotide nejasne gra­nice izmedu metastaze i karotide i s infiltracijom sti­ jenke. Fig. 4 a -Transverse echogram schows (arrow +) a place with attenuated echo between the common ca­rotid artery and metastatic node and with adhesion of the wall. Slika 4 b -Vertikalni sonogram prikazuje isti detalj­-strelica (+). Infiltracija stijenke karotide potvrdena je kirurški. Fig. 4 b -Longitudinal echogram shows the same detail (arrow +). Carotid wall infiltration was proved surgically. Diskusija -Meke cesti vrata izuzetno su po­godne za dijagnostiku ultrazvukom jer sadrže tkiva razlicite akusticne impedancije i ultrazvuc­nih karakteristika: krvne žile su izrazito hipoeho­gene, mišici su srednje hipoehogeni, štitnjaca i parotida su hiperehogene itd (1 O). U radu smo primijenili i modificirali ultrazvucne parametre koje je Kobayashi istakao za tu more dojke (7) a lshikava (6) primijenio na tumorima vrata. U našem materijalu metastaze vrata bile su hipoe­hogne, vecinom solidnog uzorka. Heterogen unutarnji odaziv tipican je za maligne tumore dojke (7) i vrata (6) a prevladavao je i u našem materijalu. Heterogena unutarnja struktura mali­gnoma, uslijed visoke akusticne impedancije dovodi do slabljenja signala i do promjene oda­ziva stražnje stijenke. Uslijed razlicite zahvace­nosti limfnog cvora metastatskim tkivom to se nije moglo uociti i kod metastaza vrata, što pot­vrduje i lshikava (6). Najprominentniji kriterij bio je rubni odaziv, koji je kod vecine fiksiranih me- Oznake na slikama: n-nekroza, m-metastaza, acc-zajednicka karotidna ar­ terija, ace-vanjska karotidna arterija, aci-unutarnja ka­ rotidna arterija. Annotations on figures: n-necrosis, m-metastasis, acc-common carotid artery, ace-external carotid artery, aci-internal carotid artery. Bumber ž. et aL: Ultrazvuk u procjeni metastaza vrata tasaza bio nepravi lan (p > 0,05), uslijed preboja kapsule limfnog cvora i infiltracije okolnih struk­tura. Navedene ultrazvucne karakteristike nisu po­vezane iskljucivo uz maligno oboljenje i ne mogu sugerirati histološku dijagnozu mali­gnoma (2, 4, 17), no ukoliko postaji ili je vec ljecen karcinom u podrucju glave i vrata, nave­dene ultrazvucne karakteristike sugeriraju da se radi o metastazi koju treba iskljuciti citološki ili histološki. Osim u procjeni velicine, položaja i strukture metastaza vrata (17) ultrazvuk ima važno mjesto u predoperativnoj procjeni njihovog odnosa sa zajednickom karotidom i njezinim organcima (2, 11, 19). Palpacija vrata po svojoj je važnosti sva­kako na prvom mjestu, no pogrešna interpreta­cija, koja je u razlicitim oboljenjima vrata veca od 20 % (15), a u procjeni odnosa metastaza i velikih krvnih žila dozvoljava samo nagadanje, cini neophodnim uvodenje i ostalih dijagnostickih metoda, u prvom redu ultrazvuka i kompjuterizi­rane tomografije. Yonetsu (19) naglašava pred­nost kompjuterizirane tomografije u procjeni ve­licine, lokalizacije i proširenosti metastaza, a ul­trazvuka u procjeni odnosa karotide i metastaza. Ultrazvukom smo postigli visoku pod udarnost predoperativne procjene odnosa metastaza i ka­rotidne arterije i kirurškog nalaza. U 11 od 15 operiranih pacijenata sa metastazama vrata predoperativna je procjena ultrazvukom bila do­bra. U procjeni odnosa metastaze i zajednicke karotide valja obratiti pažnju na ultrazvucne ka­rakteristike i metastaze i karotide. Karotida je jasno izražena, okrugla ili elipticna, pulsirajuca, homogeno hipoehogena struktura jasno iz­ražene stijenke. Infiltracija njezine stijenke mo­guca je, prema Yonetsu (19), ako na ehogramu postaji nepravilan rub, oslabljen stražnji odaziv, nejasna granica izmedu metastaze i karotide i deformacija karotide. U našem materijalu kiru­rški je utvrdena infiltracija stijenke a da nije bilo tipicnog ehograma. lzmijenjen odaziv izmedu metastaze i karotide i pulsacija metastaze, koja takoder može biti znak infiltracije karotide (19), nisu pouzdani znaci. Kriva interpretacija mo­guca je i kod metastaza smještenih u supraklavi­kularnoj loži koje su nepogodne za ultrazvucnu analizu (14). Zakljucak -Ultrazvuk se dijagnosticki može primijeniti u procjeni lokalizacije, proširenja i ve­licine metastaza vrata kao i u procjeni njihovog odnosa sa velikim krvnim žilama, u prvom redu karotidom. Solidna hipoehogena struktura, hete­rogenog unutarnjeg odaziva, pojacanog ili srednje izraženog odaziva stražnje stijenke uz Radio! lugosl 1989; 23: 23-8. aktualni ili vec izlijeceni karcinom regije glave i vrata, može znaciti metastazu, koja je, ako po­stoji nepravi lan rubni odaziv, najvjerojatnije fik­sirana uz okolne strukture. U buducnosti ultraz­vuk u podrucju glave i vrata treba naci mjesto u dijagnostici okultnih metastaza vrata (17), u pro­cjeni vrijednosti pojedinih metoda lijecenja (zracenja i kemoterapije) (14) i u pracenju vec lijecenih pacijenata. Ultrazvuk bi u onkološkoj problematici u podrucju glave i vrata trebao po­stati rutinsko dijagnosticko sredstvo. Sažetak Ultrazvuk je dijagnosticki primijenjen u 27 bolesnika sa metastatskim karcinomom vrata. Prikazani su i ras­pravljeni ultrazvucni nalazi: uzorak, unutrašnji odaziv, rubni odaziv i odaziv stražnje stijenke. Metastaze vrata karakterizirala je hipoehogenost, solidan uzorak i he­terogen unutarnji odaziv. Nepravi lan rubni odaziv od­govarao je nepomicnoj metastazi koja je infiltrirala okolne strukture. Ultrazvuk je potvrdio dijagnosticku vrijednost u procjeni metastaza i u procjeni njihovog odnosa sa karotidnom arterijam. Literatur a 1. Dussik K. T.: Uber die Moglichkeit, hochfrequente mechanische Schwingungen als diagnostische Hilfs­mittel zu verwerten. Z Neurol. 17 4: 153-168, 1942. 2. Eichhorn Th., Schwerk W., Schroeder H. G.: Hochauflosende Real-time-Sonographie von Tumo­ren der Halsweichteile. Larying. Rhinol. Otol. 64: 506-512, 1985. 3. Esser D., Merk H., Basse H. J.: Die hochauflosende real-tirne Sonographie in der Differentialdiagnose von Tumoren des Halses. HNO-Prax. 13: 33-38, 1988. 4. Gooding G. A. Y., Herzog K. A., Laing F. C., McDo­nald E. J.: Ultrasonic assessement of neck masses. J. Ciin. Ultrasound 5: 248-252, 1976. 5. Gooding G. A. W.: Gray scale ultrasound detection of carotid body tumors: report of 2 cases. Radiology 132: 409-41 o, 1979. 6. lshikava H., lshii y., Ono T., Makimoto K., Yama­moto K., Torizuka A. K.: Evaluation of Gray-scale ultra­sonography in the investigation of oral and neck mass lesions. J. Oral Maxillofac. Surg. 41: 775-781, 1983. 7. Kobayashi T.: Gray-scale echography tor breast cancer. Radiology: 122: 207-214, 1977. 8. Lazzara G. L., Lazarus C., Logemann J. A.: An ultrasound examination of tongue movement during swallowing. Dysphagia 1: 78-83, 1986. 9. Mann W. J.: Diagnostic ultrasonography in para­nasal sinus disease. A 5-year review. ORL 41: 168-174, 1979. 1 O. Mann W. J.: Ultraschall in Kopf-Hals-Bereich. Springer-Verlag, Berlin-Heidelberg-New York­Tokyo, 1984 (67). 11. Mika H., Kuhn F. P., Schweden F.: Computerto­mogramm und Ultraschall -Vergleich zu operativen Befunden ausgedehnter Metastasen des Halses. La­ryng. Rhinol. Otol. 61: 374-379, 1982. 12. Ossoinig K. C., Blodi F. C.: Preoperative differen­tial diagnosis of tumors with echography. IV. Diagnosis of orbita/ tumors. U: Blody F. C.: Current concepts in ophtalmology. Vol. IV, Mosby, Saint Louis, 1974 (313-343). Bumber Ž. et al.: Ultrazvuk u procjeni metastaza vrata 13. Scheible F. W., Leopold G. R.: Diagnostic ima­ging in head and neck disease: Current applications of ultrasound. Head & Neck Surgery 1: 1-11, 1978. 14. Turetta G., Ferraro D., Gortenuti G., Portuese A.: L. ecotomografia nel controlli dei laringectomizzati con fibrosi delle parti molli. Acta Otorhinol. ltal. 4: 69-7 4, 1984. 15. Turk R., Grasl M., Hajek P., Tscholakof D.: Die Aussagekraft der Ultraschall untersuchung bei Lym­phomen in Halsbereich. Laryng. Rhinol. Otol. 64: 185-187, 1985. 16. Westhofen M.: Ultrasound B-scans in the follow­up of head and neck tumors. Head & Neck Surgery 64 :409-417, 1985. 17. Westhofen M.: Ultrasound B-scans in the follow­up of head and neck tumors. Head & Neck Surgery 9: 272-278, 1987. 18. Wiley A. L., Zagzebski J. A., Tolbert D. D., Banja­vic R. A.: Ultrasound B-scans for clinical evaluation of neoplastic neck nodes. Arch. Otolaryngol. 101: 509-511, 1975. 19. Yonetsu K., lkemura K.: Ultrasonographic study of the relation of metastatic nodes to the carotid artery. Head & Neck Surgery 9: 279-283, 1987. Adresa autora: Dr. se. ž. Bumber, Klinika za bolesti uha, nosa i grla, Šalata 4, 41000 Zagreb IZ NARAVNE ZAKLADNICE v CEBELJEGA PANJA Pospešuje nastajanje in izlocanje žolca ter s tem tudi prebavo mašcob. Pomaga jetrom ob zastrupit­vah z alkoholom, gobami, zdravili in podobno. Apifit 6-silibum je izdelan iz medu in izvleckov zdravilnih zelišc, zlasti silibuma ali po domace pegastega badlja, ki pomaga pri izlocanju žolca, obolenjih jeter in vranice. Novost iz programa APIFIT KLINICKI BOLNICKI CENTAR -RIJEKA ZAVOD ZA RADIOLOGIJU ODJEL DJECJE RADIOLOGIJE INSTITUTO NAZIONALE TUMOR! -MILANO SEZIONE DI RADIOLOGIA UROLOGICA, LINFOGRAFIA E RISONANZA MAGNETICA, SEZIONE DI ONCOLOGIA PEDIATRICA ULOGA MAGNETSKE REZONANCE U PEDIJATRIJSKOJ RADIOLOGIJI THE ROLE OF MAGNETIC RESONANCE IN PEDIATRIC RADIOLOGY Lekovic A., Ceglia E., Balzarini L., Rottoli L., Ballerini E., Fossati-Bellani F., Petrillo R., Tesoro-Tess J. D., Musumeci R. Abstract -Seventy four children, aged 1-14 years, mainly affected by neoplastic disorders have been evaluated by magnetic resonance. Most of the cases have also been studied by other imaging modalities but it has never happened that a pathological condition identified by CT would remain undiscovered by MR. On the contrary, MR often provided complementary information; as to the bone tumors, MR can better evaluate both bone marrow and soft tissue involvement. MR images give better spatial effects of pathological changes and better definition of the surrounding structures. Particularly suitable appears the use of this technique in the evaluation of adenopathies, mainly in the mediasti­num. As to the liver evaluation, the low spatial resolution of MR is counterbalanced by its exceptional contrast resolution that allows a good demonstration of the neoplastic pathology of this organ, often isodense and isoechogeneic on CT and ultrasound, respectively. The usefulness of this imaging tecnique in neurological neoplasms, both tor the possibility to obtain images in the different spatial planes and to differentiate between the white and gray matter, is well known. MR appears to be a tast developing technology with special characteristics as far as diagnosis, staging and follow-up in pediatric oncology are concerned. UDC: 616-006.6-073-053:539.143.43 Key words: neoplasms-diagnosis, nuclear magnetic resonance, child Orig. sci. paper Radiol lugosl 1989; 23: 29-34. Uvod -Magnetska rezonanca (MR) je u pedi­površinske bobine aktivne do 21 MHz, sa matri­jatrijskoj dijagnostici od posebne važnosti obzi­com detekcije 256 X 256. Kod pacijenata sa kar­rom da ne koristi jonizantno zracenje i primjenu dijalnom ili torakalnom patologijom, koristili smo kontrastnih sredstava koja mogu biti uzrokom elektrokardiografsku sinhronizaciju. U svim poznatih komplikacija. slucajevima primjenili smo sekvence sa spin­ Ova nova dijagnosticka tehnologija je nein­eho, multi-slice i multi-eho tehnikom, ovisno o vanzivna pretraga koja najcešce daje iste ili razlicitim ortogonalnim projekcijama, sa prvim bolje rezultate od ultra-zvuka i CT pa predstavlja ehom nakon 35 ms, a drugi eho nakon 1 O ms. TR metodu izbora posebice u dijagnostici CNS, me­je varirao od 500 do 1500 ms, prema potrebi va­dijastinuma i organa male zdjelice. lorizacije T1 -T2 komponenata ili protonske Neinvanzivnost metode i mogucnost ponav­gustoce. U brojnim slucajevima ponovili smo ljanja pretrage imaju posebnu vrijednost za ana­nekoliko presjeka u »inversion recovery« sa T1 lizu toka bolesti kod djece a što upucuje na od 500 ms i TR od 1500 ms. U 74 bolesnika iz­široku primjenu ove metode u pedijatrijskoj dija­vršena je histološka kontrola. gnostici. Svi pacijenti su ispitani i drugim komparativ­ Cilj ovog našeg rada je, na osnovu vlastitih nim dijagnostickim metodama (CT, ultrazvuk, ispitivanja, ocijeniti korist i vrijednost MR u pedi­standardne radiološke metode). jatrijskoj dijagnostici, posebno u pedijatrijskoj Naše bolesnike prikazali smo u tabeli 1. onkologiji (7, 14). Rezultati -U 26 bolesnika ucinjena je MR Materija! i metode -Utoku 1986. godi ne uci­central nog nervnog sistema. Nalazi su prikazani njena je MR pretraga u 77 djece, u dobi od 1 do u tabeli 2. Izdvojili smo 2 bolesnika kod kojih je 14 godina, 33 ženske i 44 muške djece. Koristili MR omogucila dijagnozu vaskularnih lezija koje smo aparat »Magnetom« opskrbljen superkon­su naknadno dokazane i angiografskim pregle­duktivnim magnetom od 2 Tesla, aktiviran do 0,5. dom. Kod jednog se radilo o aneurizmi arterije Koristili smo bobi ne promjera 50 cm i 30 cm kao i bazilaris. Kod istog je pacijenta nacinjena CT LekoviC A et al.. Ulaga magnetske rezonance u pedijatrijskoj radiologiji r•IHC.IIETOM . 5 T Patologija central nog nervnog sistema slucajeva Pathology of the central nervous system 26 cases 2555415/546 UP - Patologija grudnog koša bez srca slucajeva 6 Pathology of the chest (without heart) cases Patologija kardijalna slucajeva 4 Path.logy of the heart cases Patologija abdomena i male zdjelice slucajeva 13 Pathology of the abdomen cases Patologija mišicnog i skeletnog sustava slucajeva 28 Pathology of the muscles and skeleton cases Ukupno: 77 slucajeva Total: cases Tabela 1 -Sastav naše kazuistike Table 1 -Our material Meduloblastom slucajeva 9 Medulloblastoma cases Astrocitoma 7 slucajeva Astrocytoma cases Meningeom slucaj 1 Meningioma case Limfama slucaja 3 Lymphoma cases Arahnoidalne ciste slucaja 2 Arachnoid cysts cases Aneurizme slucaja 2 Aneurisma cases Kranialna trauma slucaj 1 Trauma of the cranium case Multipla skleroza slucaj 1 Multiple sclerosis case Ukupno: slucajeva 26 Total: cases Tabela 2 -Patologija central nog nervnog sistema Table 2 -Pathology of the central nervous system 05-MHR-86 11 1);::" 06 STORE>66 L E F T MF 1 52 5 Ct• .:• : 5. SL 1 O ·;p -55 ­ t) Slika 1 b -Sagitalni presjek pokazuje stanje nakan kirurške intervencije (strelica). Fig. 1 b -Sagital projection shows situation afier sur­gery (arrow). pretraga postavila dijagnozu pontomenzencefa­licnog ekspanzivnog procesa. Nadalje, MR je dokazala 2 slucaja leukoencefalopatije nakon radijacijskog i kemoterapijskog tretmana (slika 1 a, b). MR se pokazala posebno efikasnom pri pregledu kralježnice, posebno spinalnog kanala (slika 2 a, b). Kod pregleda plucnog parenhima MR nedaje zadovoljavajuce rezultate uslijed slabog pro­tonskog sadržaja ventili ranih pluca, što uvjetuje nedovoljni signal. MR periferne plucne lokaliza­cije je manje jasan u odnosu na CT uslijed cesto prisutnih respiratornih pokreta grudnih organa u djece (slika 3). Za MR medijastinalne strukture predstavljaju najvažnije podrucje dijagnostike grudnih or- Slika 1 a-Leukoencefalopatija nakan terapijske iradi­jacije i kemoterapije kod bolesnika operiran radi medu­loblastoma. Fig. 1 a -Leukoencephalopathy after irradiation the­rapy and chemotherapy in a patient submitted to surgery tor medulloblastoma. Lekovic A. et al.: Ulaga magnetske rezonance u pedijatrijskoj radiologiji Maligni limfam Malignant lymphoma slucaja 3 cases Neuroblastom Neuroblastoma slucaja 3 cases Tuberozna skleroza Tuberous sclerosis slucaj 1 case Wilms Wilms' slucaja 2 cases Osteosarkoma Osteosarcoma slucaj 1 case Ukupno: Tota!: slucajeva 10 cases Tabela 3 -Patologija toraksa Table 3 -Pathology of the thorax gana zahvaljuju6i jasnom anatomskom raspo­redu prirodnih kontrasta (tabela 3). U 3 bolesnika smo dobili jasniji prikaz medijastinalnih adeno­patija u prisustvu limfoma u odnosu na CT i u odnosu na standardnu tomografiju. Kod 1 boles­nika smo dokazali kompresiju gornje šupi je vene bez upotrebe kontrastnih sredstava. U bolesnika s neuroblastomom, koji je zahvatio koštane strukture toraksa, MR nije uspijela evidentirati promjene rebara. MR omogu6ava prikaz šupljine srca, odnosno dijagnostiku kardijalne patologije u ve6em broju ispitanih bolesnika. U 9 mjeseci stare djevojcice, sa tuberoznom sklerozom, dokazali smo rabdo­miom stijenke lijevog ventrikla, a u bolesnika s osteosarkomom intrakardijalnu metastazu. U bo­lesnika s Wilmsovim tumorom bilo je mogu6e diferencirati septicki tromb, koji se nalazio uz stijenku desnog atrija, i iskljuciti sekundarne me­tastaze (slika 4). U drugog bolesnika s Wilmso­vim tumorom, lijecenog kemoterapijom i radiote­rapijom uslijed plu6nih metastaza, dokazano je uve6anje srcane sjene kao poslijedica kardio­megalije. Slika 4 -Septicni tromb adherentan na zidu desnog atrija kod pacijenata sa Wilms !umorom. Fig. 4-Se ptic thromb adherentto the right atrium wa/1 in a patient with Wilms' tumor. U tabeli 4 prikazani su bolesnici s tumoroznim promjenama abdomena i male zdjelice. U jed­nog bolesnika s limfomom mogle su se identifici­rati strukture bolesnog i zdravog tkiva, a u boles­nika s karcinomom bubrega utvrdili smo pos­tojanje adenopatije hilusa bubrega (slika 5 a, b). U dva bolesnika s neuroblastomom nisu se pre­poznale kalcifikacije unutar samog tumora. Kal­cifikacije su bile vidljive na nativnoj snimci (3). U bolesnika s cirozom jetre, nakon skleroziraju6eg Lekovic A. et al.: Ulaga magnetske rezonance u pedijatrijskoj radiologiji Hepatoblastom Hepatoblastoma Hepatokarcinom Hepatocarcinoma Hepaticna ciroza Cirrhosis of the liver Wilms tumor Wilms' tumor Neuroblastom Neuroblastoma Maligni limfam Malignant lymphoma Teratom Teratoma Karcinom svijetlih slanica Clear celi carcinoma 1 slucaj case 1 slucaj case slucaj 1 case 1 slucaj case 2 slucaja cases 5 slucajeva cases 1 slucaj case 1 slucaj case Ukupno: 13 slucajeva Total: cases Tabela 4 -Patologija abdomena i male zdjelice Table 4 -Pathology of the abdomen holangitisa, ova je promjena dijagnosticirana na MR kao neoplasticni proces, zbog anomalije vo­lumena i forme lijevog režnja jetre. Retrograd­nom analizom možemo zakljuciti da je u ovog bolesnika bila prisutna homogena alteracija si­gnala karakterizirana srednje visokim vrijednos­tima u T1 i niskim vrijednostima u T2, za razliku od neoplasticnih promjena gdje se mogu vidjeti povecanja signala u T2. Ovo smanjenje vrijed­nosti može biti poslijedica fibroze u procesu ci­roze jetre (slika 6). 1 u ovom slucaju potvrdila se visoka senzibilnost MR tehnike u detekciji or­ganskih lezija. Medutim, postoje izvjesne pote­škoce u interpretaciji onih hepaticnih promjena vezanih niskom specificnosti signala što nedoz­voljava tocnu korelaciju s histološkim nalazom (6). Tabela 5 pokazuje visoku vrijednost MR u Slika 5 a -Karcinom »svijetlih slanica« (clear-cell) lijevog bubrega. Fig 5 a -Clear-cell carcinoma of the left kidney. Slika 5 b -U T2 ovisni skan hilarne adenopatije su jasnije prikazane (strelica). Fig. 5 b -T2 scan: adenopathies of the renal hilus are clearly visible (arrow). .... M•• •'•"''n".,, , .. , ,, ... 00 ........ 11 ..... .. c• .,,., .. . ,..H , 1 1 • .... 1 • -..: t":_ ', • • _­ I" T •, -•t .. .. -.... 11 IU I . ·-·. . ' .. ( , ::.. • .... ·.. J 1 . '" ,,. 1 ,.,:); . • \_ ,..,. 1 ;:: :____;;---;:;;: 1 ", .. , .... • ,.,u 1 .. , ,.. .-. .:d.. ... .. ' .. ..,,__ . ··.--­ .... 1 ,:6..c:: , . .,., ... ,,,, ... , .. /-, __ il .:-,. . .1> [. .. , .... , Slika 6 -Bilijarna ciroza nakan sklerozirajuceg ho­langitisa. lsticemo pseudotumorozni izgled lijevog lo­busa i izostanak povecanog signala u T2 presjeku. Fig. 6 -Cirrhosis after sclerotic cholangitis. Note pseudotumorous aspect of the left liver lobe and ab­sence of increased signal in T2 scan. dijagnostici mišicnih i skeletnih lezija uvjetovana preciznom analizom granice izmedu patološkog i zdravog tkiva (slika 7). Diskusija -Vec sada mogu se naslutiti velike mogucnosti MR, u bliskoj buducnoti, a to je prvenstveno tkivna karakterizacija, odredivanje krvnog optoka i spektrometrija in vivo. Medutim, primjena MR u pedijatrijskoj dijagnostici z izv­jesnom je zakašnjenju. Uzrok torne su problemi koji se javljaju u vezi s anatomskim manjim di­menzijama struktura djecjeg organizma koje se cesto neoštro prikazuju, kao i poteškoce zbog slabe kooperabilnosti djece. Postoji mogucnost pregleda u opcoj anesteziji a što smo u našem Lekovic A et al.: Ulaga magnetske rezonance u pedijatrijskoj radiologiji Rabdomiosarkoma Rhabdomyosarcoma slucajeva 8 cases Ewing tumor Ewing tumor slucajeva 6 cases Osteosarkoma Osteosarcoma slucajeva 5 cases Hondrosarkoma Chondrosarcoma slucaj 1 case Histiocitoza Histiocytosis slucaja 2 cases Desmoid Desmoid slucaja 2 cases Maligni limfam Malignant lymphoma slucaj 1 case Hordam Chordoma slucaj 1 case Upalne promjene lnflammatory changes slucaja 2 cases Ukupno: slucajeva 28 Total: cases Tabela 5 -Patologija mišicno-skeletna Table 5 -Pathology of the muscles and skeleton Slika 7 -Ewing krila ilijacne kosti koji raste u malu zdjelicu. Fig. 7 -Ewing's tumor of the iliac bone growing into inferior part of the abdominal cavity. radu upotrebili samo u jednog bolesnika. U male djece lagani sedativ ili obrok prije pregleda skoro su uvijek dovoljni za sedaciju i smirenje. Kod vece djece obicno je dovoljno pokazati apa­rat i objasniti nacin pretrage (15). Prisustvo rodi­telja vrlo cesto djeluje umirujuce. Poznato je da se najbolji rezultati s MR dobi­vaju pregledom CNS (1 O, 11 ). Artefakti uslijed nemira su daleko slabije izraženi, ali ipak postoji mogucnost. neposve pravilnih i oštrih slika kao poslijedica treptanja kopaka, što je jace izraženo u djece. Za razliku od CT, kod MR nije prisutan karakteristicni periencefalicni artefakt uvijeto­van visokom dozimetrijskom razlikom izmedu koštane strukture kraniuma i cerebruma koji se javlja kao smanjeni signal na periferiji slike. U odnosu na CT moguce je bolje prikazati i ocije­niti one lezije koje su lokalizirane u stražnjoj lubanjskoj jami (16). U pogledu pregleda kralježnice, posebice spinalnog kanala sa medulom, MR se pokazala kao metoda izbora. MR je manje indicirana u slucajevima intrakranialnih lezija koje zahvacaju i koštane strukture. To je uvjetovano otežanom analizam kosti svoda lubanje radi njihove niske protonske gustoce. Odlicni rezultati u kvaliteti slike kod MR mozga uvjetovani su visokom rezo­lucijom kontrasta koja omogucava dobru dife­rencijaciju bi jele od sive supstance. Na osnovi te rezolucije u dva bolesnika mogli smo dokazati leukoencefalopaticne promjene nakon radija­cijskog i kemoterapijskog lijecenja. Takve se promjene nisu mogle dokazati denzitometrijskim pretragama. MR je takoder omogucila pravilnu dijagnozu virusnog encefalitisa u bolesnika s Burkittovim limfomom. Radi odlicne rezolucije u jednog bolesnika dijagnosticirana je multipla skleroza. Za razliku od pregleda centralnog nervnog sistema MR ne omogucava dobre rezul­tate u dijagnostici stanja plucnog parenhima zbog niskog protonskog sadržaja ventiliranih pluca. Neki autori ipak ukazuju na mogucnost bolje plucne dijagnostike s MR u odnosu na klasicni radiogram kod nalaza upalnih žarišta, nakon antibiotske terapije, i prikaza fibroznih promjena u neoplasticnim promjenama plucnog parenhima (2,9). Ovo je od posebne važnosti kod kontrolnih pregleda u toku radijacijskog ili kemo­terapijskog lijecenja tumora pluca. Medijastinalne strukture predstavljaju odlicnu podlogu za MR dijagnostiku, kako u odraslih tako i u bolesnika djecje dobi, radi specificnosti pri rodnih kontrasta struktura i organa medijasti­ numa, što omogucava bolju prostornu rezoluciju i, za razliku od ehokardijografije, ne izaziva inter­ ferencije koštanog tkiva i zraka. Abdomen i mala zdjelica su dobro dostupne CT-u i ultrazvuku. Zbog prirod ne kontrastne raz­ like pojedinih struktura retroperitonealnog po­ drucja, MR omogucava bolju informaciju u de­ tekciji retroperitonealnih adenopatija i u ocijeni odnosa neoplasticnih procesa i velikih krvnih žila. Za dijagnostiku mišicnih ili koštanih promjena MR dijagnostika je posebno uspiješna, iako je kompaktna kost karakterizirana niskim signalom uslijed slabog prostornog sadržaja (12). Stan­ dardni radiogram ostaje metoda izbora kod pre­ gleda koštanih struktura, ali je MR posebno efi­ kasno u ocijeni granice patološkog procesa, in­ vazije medularnog kanala, zahvacenosti Radio! lugosl 1989; 23: 29-34. Lekovic A. et al.: Uloga magnetske rezonance u pedijatrijskoj radiologiji miši6nih, vaskularnih, nervnih i limfnih struktura (4). Na taj je nacin omogucena precizna tkivna analiza koja je neophodna u cilju aktivne ili kon­zervativne terapije. Visoka senzibilnost struktura koštanih ili miši6nih tkiva omogu6ava detekciju upalnih promjena prije standardnog radiograma (8). Opisuje se posebna vrijednost MR u dija­gnostici asepticne nekroze (13). Prikaz struktura miši6nih masa je optimalan pa MR omogu6ava prepoznavanje patologije mekih cesti, narocita u T2. Prilikam korištenja MR aparata jacine do 2 Tesla nisu opisane biokemijske ili genetske pos­lijedice u stanicama ili tkivima. U našem radu sva su djeca dobro podnjela pretragu i nismo primje­tili ma kakve reakcije. U odnosu na pad prostorne rezolucije uslijed upotrebe dobine od 50 cm promjera, koje odgo­varaju odraslima, mi smo pokušali prebroditi ovu pojavu koristeci, što je mogu6e cešce, babine promjera 30 cm. U djecjoj MR dijagnostici 6e se sigurno posti6i bolji rezultati upotrebom babina odgovarajucih dimenzija. Zakljucak -Naša kazuistika obuhva6a bo­lesnike djecje dobi s raznim patološkim stanjima, ukljucuju6i neoplazme razlicitih djelova tijela. Obzirom da se radilo o primjeni nove dijagnos­ticke metode, u najve6em broju slucajeva dija­gnoza je bila ranije postavljena uobicajenim di­jagnostickim metodama. Usporeduju6i rezultate MR pretrage sa rezultatima drugih radioloških metoda (standardne snimke, ultrazvuk, €T) uci­njenih u pojedinih bolesnika, mažemo zakljuciti da je MR u 38,5 % malih bolesnika omogu6ila potpuniju i bolju dijagnozu, cesto predstavljaju6i metodu izbora radiološke dijagnostike. U ma­njem postotku (9,5 %) dijagnosticki doprinos MR bio je manji u odnosu na neku od komparativnih metoda. U 52,5 % bolesnika nismo dobili bolje rezultate u dijagnostici. U našem istraživanju mogli smo potvrditi op6e prihvacenu cinjenicu da MR ima visoku senzibilnost u odredivanju lezija niske specificnosti (1,5). Sadašnje stanje M R treba smatrati prvi korak u razvoju nove dijagnostike. Prave vrijednosti MR 6e biti aktivizicija kvantitativne vrijednosti tkiva i korištenje reakcije atomskih elemenata nepro­tonskog tipa, kako u vizualizaciji tako i u spektro­skopiji. Literatura 1. Brasch R. C.: Nuclear magnetic resonance tor evaluation of pediatric neoplasm. lmaging in pediatric oncology. Editor John H. Miller Ed. Wiliams & Wilkins 1984. 2. Brasch R. C., Gooding C. A., Lallemand D. P., Wesbey G. E.: Magnetic resonance imaging of the torax in childhood. Radiology 150: 463-467, 1984. 3. Cohen M. D., Weetman R., Provisor A., Me Guire W., McKenna S., Smith J. A., Carr B., Siddiqui A., Mirkin D., Seo l., Klatte E. C.: Magnetic resonance imaging of neuroblastoma with a 0,15-T magnet. AJR 143: 1241-1249, 1984. 4. Cohen M. D., Klatte E. C., Baehner R., Smith J. A., Simmerman P. M., Carr B. E., Provisor A. J., Weisman R., Berkow R., McKenna S., McGuire W. A.: Magnetic resonance imaging of bone marrow disease in chil­dren. Radiology 151: 715-723, 1984. 5. Cohen M. D., Klatte E. C., Smith J. A., Carr B. E., Martin-Simmerman Ph.: Nuclear magnetic resonance evaluation of fifty children with cancer. Ann. Radio l. 28: 3-4, 339-343, 1985. 6. Doyle F. H., Pennock J. M., Banks L. M., Me Don­nell M. J., Bydder G. M., Steiner R. E., Young l. R., Clarke G. J., Pasmore T., Gilderdale D. J.: Nuclear magnetic resonance imaging of the liver: initial experience. AJR 138: 193-200, 1982. 7. Fletcher B. D.: MRI finding its place in pediatric disorders. Diagnostic lmaging lnternational 1: 32-36, 1985. 8. Fletcher B. D., Scoles P. V., Nelson A. D.: Osteo­myelitis in children: Detection by magnetic resonance. Radiology 150: 57-71, 1984. 9. Gamsu G., Webb W. R., Sheldon P., Kaufman L., Crooks L. E., Birnberg F. A., Goodman P., Hinchcliffe W. A., Hedgecock M.: Nuclear magnetic resonance ima­ging of the torax. Radiology 147: 473-480, 1983. 1 O. Johnson M. A., Pennock J. M., Bydder G. M., Steiner R. E., Thomas D. J., Hayward R., Bryany D. R. T., Payne J. A., Le Vene M. l., Whitelaw A., Dubowitz L. M. S.: Clinical NMR imaging of the brain in children: Nor­mal and neurologic disease. Am. J. Neuroradiol. 4: 1013-1029, 1983. 11. Le Vene M. l., Whitelaw A., Dobrovitz V., Badder G. M., Steiner R. E., Randell C. P., Young J. R.: Nuclear magnetic resonance imaging of the brain in children. Brit. Med. J. 285: 774-786, 1982. 12. Moon K. L., Genat H. K., Helms C. A., Chafetz N. l., Crooks L. E., Kaufman L.: Musculoskeletal applications of nuclear magnetic resonance. Radiology 147: 161-171, 1983. 13. Scoles P. V., Yoon Y. S., Makley J. T. et al: Nuclear magnetic resonance imaging of Legg-Calve'-Perthes disease. J. Bone Joint Surg. 66 A: 1357-1365, 1984. 14. Smith F. W.: The value of NMR imaging in pedia­tric practice: A preliminary report. Pediatric Radiol. 13: 141-159, 1983. 15. Thompson J. R., Schneider S., Ashwal S., Holden B. S., Hinshaw D. B., Hasso A. N.: The choice of seda­tion tor computed tomography in children: A prospec­tive evaluation. Radiology 143: 475-479, 1982. 16. Young J. R., Buri M., Clarke G. J., Hall A. S., Pasmore T., Collins A. G., Smith D. T., Orr J. S., Bydder G. M., Doyle F. H., Greenspan R. H., Steiner R. E.: Magnetic resonance propreties of hydrogen: lmaging the posterior fossa. AJR 137: 895-901, 1981. 17. Young J. R., Halls A. S., Pallis C. A., Legg N. J., Bydder G. M., Steiner R. E.: Nuclear magnetic reso­nance imaging of the brain in multiple sclerosis. Lancet 2: 1063-1066, 1981. Adresa autora: Doc. dr. Aleksandar Lekovic, Zavod za radiologiju, Odjel za djecju radiologiju K. B. C. Ri­jeka KBC »FIRULE« SPLIT. ZAVOD ZA RADIOLOGIJU KOMPLIKACIJE PERKUTANE TRANSLUMINALNE ANGIOPLASTIKE ARTERIJA DONJIH EKSTREMITETA PERCUTANEOUS TRANSLUMINAL ANGIOPLASTY COMPLICATIONS IN LOWER EXTREMITY ARTERIES Cambj Lj., Maškovic J .. Boschi S .. Kuštera S. Abstract-In the article authors have analyzed percutaneous transluminal angioplasty complications in arteries of the lower extremities. In seven-year study 630 angioplasties were performed on 552 patients. Complications apeared in 29 (4.6 %) interventions. Three patients (0.6 %) required surgery. In all three cases surgery corrected the percutaneous transluminal angioplasty complications. In our PTA study cases no amputations on the lower extremities were performed. UDC: 616.137.8-089.844-06 Key words: angioplasty transluminal-adverse effects. leg Profess. paper Radiol lugosl 1989; 23: 35-9. Uvod -Kao i kod svih drugih invazivnih me­toda tako i kod perkutane transluminalne angio­plastike (PTA) moguce su lokalne i opce kompli­kacije. Broj komplikacija, na primjer postinter­vencijsko krvarenje, lažne aneurizme i periferne embolije, znatno je opao uvodenjem Gruntzi­gova balonskog katetera dvostrukog lumena (9, 11, 20, 23). Ucestalost komplikacija ne ovisi samo o rutini i spretnosti tirna koji izvodi inter­venciju nego i o opcem stanju i dobi bolesnika, stanju vaskularnog sustava kao i o skrbi za vri­jeme i neposredno nakon angioplastike. Komplikacije PTA na arterijama donjih eks­tremiteta mogu se podijeliti u cetiri skupine: 1. komplikacije punkcije arterije i kateterske mani­pulacije, 2. lokalne reakcije na mjestu angiopla­stike, 3. hemodinamski efekt intervencije, 4. neželjeni efekti kontrastnog sredstva i drugih farmakoloških supstanci. Materija! i metoda -U razdoblju od 1. ožujka 1981. do 1. ožujka 1988. godine na Zavodu za radiologiju KBC »Firule« u Splitu izvršeno je 630 angioplastika na arterijama donjih ekstremiteta u 552 bolesnika. PTA smo izvodili Gruntzigovim balonskim kateterom. Kod PTA terminalne aorte upotrebljavali smo »kising« tehniku pomocu dva balona vanjskog promjera 12 mm. Zajednicku ili­jakalnu arteriju dilatirali smo balon ima promjera 1 O i 12 mm, a vanjsku ilijakalnu arteriju balon ima promjera 8-10 mm. Površnu femoralnu arteriju dilatirali smo balon ima promjera 6-8 mm, a po­plitealnu arteriju balonima 5-6 mm. Podrucje trifurkacije dilatirali smo balonima vanjskog promjera 4 mm. Arterije podkoljenice dilatirali smo Dotterovom tehnikom izmjenjujuci angio­grafske katetere preko žice vodilje od F-5 do F-8. Nastajali smo da dužina balona uvijek bude duža od lezije, tako da citavu leziju dilatiramo u jednom aktu. Kod lezija koje su duže od dužine balona uvijek smo nastajali da dilatacijski kate­ter ne povlacimo preko mjesta koje je vec dilati­ rano. Kod pristupa lezije najcešce smo koristili ipsi lateralni femoralni pristup, medutim kad je to po­ložaj lezije zahtijevao koristili smo kontralate­ralni i aksilarni pristup. Nakon izvršene dilatacije nastajali smo žicom vodiljom i kateterom ne pre­laziti preko mjesta na kojem je vec izvršena in­tervencija. Iz tog razloga kod multiplih lezija pri PTA femoropoplitealnih arterija dilatirali smo od distalno prema proksimalno. Kod ilijakalnih arte­rija pri ipsi lateralnom pristupu dilatirali smo od proksimalno prema distalno, a kod kontralate­ralnog femoralnog i aksilarnog pristupa od di­stalno prema proksimalno. Cambj Lj. et al.: Komplikacije perkutane transluminalne angioplastike arterija donjih ekstremiteta Rezultati -Na našem uzorku komplikacije su se javile kod 29 intervencija, ili u 4,6 % slucajeva. U prvoj skupini komplikacija uzrokovanih punk­cijom arterije i kateterskom manipulacijom, bilo je 13 (2,1 %) komplikacija. U 11 (1,7 %) bolesnika javio se veci hematom na mjestu punkcije, medu­tim, ni u jednom slucaju nije bila potrebna kirur­ška intervencija. U dva bolesnika (0,4 %) kod PTA površne femoralne arterije došlo je do distalne embolizacije poplitealne arterije aterosklerot­skim materija lom (slika 1 ). U oba slucaja izvršena je uspješna kirurška embolektomija. Slika 1 -Distalna embolizacija poplitealne arterije nakon PTA površne femoralne arterije. Fig. 1 -Distal embolization of the popliteal artery after PTA of the superficial femoral artery. U drugoj skupini komplikacija, uzrokovanih lokalnom reakcijom na mjestu angioplastike, bilo je 15 (2,4 %) komplikacija. Disekcija intime duža od 2 cm javila se kod osam (1,2 %) interven­cija. Samo u jednog bolesnika, pri dilataciji vanjske ilijakalne arterije, došlo je do okluzija arterije, te je kirurškim putem odstranjen dio di­secirane intime koja se zajedno sa ateroskle­rotskim plakom »uvrnula« i oi:istruirala lumen arterije. Kod pet (0,7 %) bolesnika došlo je do subintimalnog prolaza žice vodilje u proksima­lnom dijelu okluzije. U jedne bolesnice (0,2 %) došlo je do perforacije arterije poplitae žicom vodiljom na mjestu okluzije (slika 2). Okludirano mjesto uspješno je rekanalizirano, a na mjestu perforacije došlo je do manje ekstravazacije kontrastnog sredstva. Ove komplikacije nisu Slika 2 -Na postdilatacijskoj angiografiji vidljiva je ekstravazacija kontrastnog sredstva kroz perforiranu poplitealnu arteriju. Uspostavljen je uredan lumen ra­ nije okludirane arterije. Fig. 2 -Extravasation of the contrast medium can be seen on angiography after dilatation through the perforated popliteal artery. The normal lumen of the previously occluded femoral artery was established. zahtijevale kiruršku intervenciju. U jednog bo­lesnika (0,2 %) nakon uspješne rekanalizacije okludiranog segmenta površne femoralne arte­rije nije došlo do poboljšavanja nalaza neinva­zivnih testova, a kontrolnom angiografijom utvrdena je rana tromboza dilatiranog odsjecka. U našem uzorku nismo imali ni jedan slucaj iz trece skupine komplikacija uzrokovanih hemo­dinamskim efektima. U cetvrtoj skupini komplikacija uzrokovanih nepoželjnim efektima kontrasnog sredstva i dru­gih farmakoloških supstanci imali smo jednu (0,2 %) komplikaciju. Radilo se o bolesniku ko­jemu se ni 30 minuta nakon manuelne kompre­sije nije moglo zaustaviti krvarenje na mjestu punkcije. Pošto je bolesnik za vrijeme interven­cije dobio 5 000 IU heparina ordiniran je prota­min i krvarenje je prestalo. Rasprava -Po podacima iz literature, hema­tom na mjestu punkcije jest najcešca mala kom­plikacija PTA (4, 12, 18) i javlja se u 5 % bolesnika (6, 21). Uzroci nastanka hematoma jesu hepari­nizacija, širina ulaznog mjesta u arteriju i nea­dekvatna manuelna kompresija nakon vadenja katetera. Znatno su cešci pri aksilarnom pristupu (21) jer se kod tog pristupa teže uspostavlja he­mostaza. Hematom nastao pri aksilarnoj punkciji može komprimirati aksilarni pleksus i prouzro­kovati neurološke deficite (18, 21 ). Ulazna mjesta na arteriji prouzrokovana balonskim kateterom šira su od ulaznih mjesta angiografskog katetera istog promjera. Veliki hematom, što zahtjeva ki- Cambj Lj. et al.: Komplikacije perkutane transluminalne angioplastike arterija donjih ekstremiteta ruršku intervenciju, izrazito su rijetki. Dotter (5, 6) navodi da su veliki retroperitonealni hematomi pri supraingvinalnom pristupu, a zahtjevaju ki­ruršku intervenciju, javljaju u 0,2 % slucajeva. U našem uzorku hematom na mjestu punkcije ja­vio se u 11 bolesnika, ili u 1,7 % slucajeva. Naj­duža apsorbcija hematoma trajala je do tri tjedna. Ni u jednog bolesnika s ovom komplikaci­jom nije bila potrebna kirurška intervencija. Arterijalni spazam jest u literaturi cesto opisi­vana komplikacija kateterske manipulacije. Gruntzig (1 O) navodi da se ova komplikacija kod PTA balonskim kateterom javlja u 1 % bolesnika. Cešce se javlja u bolesnika mlade dobi i pušaca, a nastaje kao posljedica manipulacije žicom vo­diljom i kateterom najcešce na distalnim arteri­jama donjeg ekstremiteta (1 ). Vazodilatatori i 2 % xylocain upotrebljavaju se kao prevencija i tera­pija ove komplikacije. U našem uzorku nismo imali ni jedan slucaj spazma arterije. Samo smo u dva bolesnika kao prvenciju spazma pri PTA distalnog dijela poplitealne arterije prije inter­vencije intraarterijalno aplicirali dva kubika 2 % xylocaina. Smatramo da je kratka i oprezna ma­nipulacija žicom vodiljom i kateterom najbolja prevencija arterijalnog spazma. Pri svakoj arterijalnoj kateterizaciji, pa tako i kod PTA, postoji opasnost embolizacije atero­sklerotickim materijalom ili mobiliziranim mural­nim trombon s mjesta punkcije. Ove komplika­cije iznenadujuce su rijetke (13) i javljaju se u 3-5 % slucajeva. Freiman (8), u seriji od 400 PTA ilijakalnih i femoralnih arterija, imao je samo dva slucaja signifikantne embolije. Casta­nieda -Zuniga (3) kao uzrok embolije kod PTA smatra rupturu intime i otpuštanje ateromatoz­nog plaka na kojeg se atakira. Asimptomatske embolije primjecene su na postdilatacijskim an­giografijama. Angiografskim pracenjem ovakvih asimptomatskih embolija Mathias (16) je ustano­vio išcezavanje embolusa. To smatra posljedi­com spontane embolize kao i dezintegracije embolusa na male fragmente i njihov transport u periferiju gdje postoji obilan kolateralni krvotok. Katzen (12) opisuje »tuš« holesterolsku mi­kroembolizaciju cija je posljedica bila transme­tatarzalna amputacija. U našem uzorku distalna simptomatska embolizacija javila se u dva bo­lesnika (0,4 %). Radilo se o emboliji poplitealne arterije aterosklerotskim materijalom nakon PTA površne femoralne arterije. U oba slucaja iz­vršena je uspješna kirurška embolektomija. Asimptomatskih embolizacija na postdilatacij­skim angiogramima nismo primjetili. Brunner (2) opisuje lažnu aneurizmu kao komplikaciju punkcije kod PTA. Ova komplika­cija zahtijeva kiruršku intervenciju. Disekcija arterijalnog zida sa subintimalnim prolazom kontrasnog sredstva predstavlja naj­cešcu lokalnu komplikaciju na mjestu angio­plastike. U pojedinim slucajevima ona može onemoguciti intervenciju. Kada disecirana in­tima okludira lumen krvne žile, s PTA se može intima potisnuti uz mediu i na taj nacin usposta­viti normalni kali bar krvne žile (1 ). Levin (15) opi­suje duge disekcije intime na dilatiranoj arteriji koje nastaju kod postdilatacijskih angiografija radenih kroz dilatacijski kateter. Smatra da kod dilatacijskog katetera, koji ima samo jedan otvor na vrhu, za postizanje dobrog bolusa kontrast­nog sredstva treba upotrijebiti veliki tlak. Rezul­tat je jaki mlaz na vrhu katetera, te ukoliko se vršak katetera nalazi uz blizinu disrukcije plaka, nastale predhodnom intervencijom, može nas­tati velika disekcija intime. Do ove pojave ne dolazi ukoliko se vrh katetera postavi najmanje 7 cm iznad mjesta PTA. U našem uzorku disek­cija intime duže od 2 cm javila se u osam boles­nika (1,2 %). U jednoga, pri intervenciji na površ­noj femoralnoj arteriji, javila se disekcija intime u dužini od oko 1 O cm nastala kao posljedica uštr­cavanja kontrastnog sredstva blizu mjesta inter­vencije kroz dilatacijski kateter (slika 3). Pošto je protok krvi bio dobar, usprkos ovako duge di­sekcije intime, zadovoljili smo se postignutim re­zultatom i na kontrolnim pregledima tijekom tri godi ne bolesnik se dobro osjeca. Castanieda -Zuniga (3) opisuje embolizacije na mjestu inter­vencije za koje smatra da nastaju uslijed rupture intime i »uvrnutog« ateromatoznog plaka koji samo jednim dijelom ostaje pricvršcen za arteri­jalnu stijenku. U našem uzorku ova komplikacija javila se u jed nog bolesnika pri dilataciji vanjske ilijakalne arterije. Nakon izvršene kratke arterio­tomije odstranjen je dio uvrnute disecirane in­time zajed no s aterosklerotskim plakom. Subin­timalni prodor žice vodilje predstavlja cestu po­javu kod rekanalizacije arterije. Ukoliko se preko žice vodilje u lažni lumen ne uvede kateter, ovo predstavlja bezopasnu komplikaciju i nakon po­novnog usmjeravanja žice vodilje s intervenci­jom se može nastaviti. cesto u ovakovim sluca­jevima, uza sve manipulacije kateterom, žica vo­dilja neprestano ide u stvoreni lažni lumen. Iz tog razloga Zeitler (22) preporuca odlaganje inter­vencije na nekoliko dana. U našem uzroku su­bintimalni prolaz žice vodilje imali smo u pet bolesnika (0,7 %). U cetiri bolesnika manipulaci­jom katetera, uspjeli smo usmjeriti žicu vodilju željenim tokom i izvršiti uspješnu dilataciju. U jednog bolesnika, uslijed krivog izbora angio­grafskog katetera (kateter s postranicnim otvo­rima), došlo je do prolaza žice vodilje kroz pos­ tranicni otvor i njezinog subintimalnog ulaska te Cambj Lj. et al.: Komplikacije perkutane transluminalne angioplastike arterija donjih ekstremiteta Slika 3-Postdilatacijska angiografija: Vidljiva je duga disekcija intime, znatno duža od lezije, nastala uslijed uštrcavanja kontrastnog sredstva u blizini mjesta iz­ vršene rekanalizacije. Fig. 3 -Angiography after dilatation: long dissection of intima can be seen; it is longer than the lesion cau­sed by the injection of contrast medi um in the site near the recanalization. smo intervenciju odložili za cetiri dana. Tada je uspješno izvršena rakanalizacija okludiranog segmenta površne femoralne arterije. U lokalne komplikacije spada i rana tromboza dilatiranog odsjecka. Freiman (8) i Moterjame (17) navade da se u bolesnika kod kojih nije primjenjena antikoagulantna terapija ova kom­plikacija javlja u 7 % slucajeva. U našem uzorku u jednog (0,2 %) bolesnika javila se ova kompli­kacija. Napominjemo da je ovom bolesniku tri dana prije intervencije bio ordiniran persantin 75 i ASA 300 mg tri puta dnevno, a tijekom interven­cije aplicirano je 5 000 IU heparina. Premda je s PTA postignut zadovoljavajuci lumen arterije na postdilatacijskoj angiografiji primjecena je us­porena cirkulacija. Bolesnik bol uje i od še6erne bolesti, tako da usporenu cirkulaciju i mikrovas­kularnu bolest smatramo uzrokom rane trom­boze. U lokalne komplikacije spada i perforacija ar­terije na mjestu dilatacije. Athanasounis (1) na­vodi da se nakon perforacije stijenke arterije žica vodilja može vratiti u pravi lumen, a angioplasti­kom se može zatvoriti perforaciju restaurirajuci lumen i guranjem intime na mjesto perforacije. U našem uzorku u jedne bolesnice (0,2 %) došlo je do perforacije poplitealne arterije (slika 2). Inter­vencija je nastavljena i okludirani segment arte­rije uspješno je dilatiran. Simonetti (19) opisuje rupturu ilijakalne arte­rije na mjestu dilatacije kao izrazito rijetku lo­kalnu komplikaciju PTA. U našem uzorku ovak­vih komplikacija nismo imali. Hemodinamski efekti intervencije predstav­ljaju tre6u skupinu komplikacija. Nakon PTA ar­terija donjih ekstremiteta može se javiti tranzi­toma hipotonija i porast hematokrita. Dotter (7) opisuje slucaj infarkta miokarda s letalnim za­vršetkom u bolesnika s ovakvim komplikacijama. Tocan mehanizam ove komplikacije nije poznat. U našem uzorku nismo imali ni jedan slucaj komplikacije iz ove skupine. Neželjeni efekt kontrastnog sredstva i drugih farmakoloških supstanci predstavlja cetvrtu skupinu komplikacija. Katzen (14) opisuje nas­tanak akutne tubularne nekroze kao posljedice upotrebe vece kolicine kontrastnog sredstva kod PTA renalnih arterija. Athanasoulis (1) na­vodi da opsežna krvarenja, rastu6i hematomi, krvarenje u CNS i gastrointestinalno krvarenje predstavljaju potencijalne komplikacije antikoa­gulantne terapije. U našem uzorku imali smo samo jednog bolesnika (0,2 %) s komplikacijam iz ove skupine. Radilo se o bolesniku s rastucim hematomom i krvarenjem na mjestu punkcije koje se nije moglo zaustaviti manuelnom kom­presijom. Bolesniku je ordiniran protamin intra­venozno i krvarenje je prestalo. Zakljucak -Kao i kod svake druge invazivne metode tako se i kod PTA mogu ocekivati kom­plikacije. Njihov je broj znatno opao uvodenjem Gruntzigova balonskog katetera. Ucestalost komplikacija ovisi o selekciji bolesnika, mjestu intervencije, iskustvu tirna koji izvodi interven­cije, te o skrbi za vrijeme i nakon intervencije. Od neobicne je važnosti da se što prije uoce sve promjene arterijalne cirkulacije nastale za vri­jeme dijagnostickog ili terapijskog postupka. Vrlo je važna uža suradnja radiologa i vaskular­nog kirurga u tretmanu komplikacija PTA. Sažetak U ovom clanku autori analiziraju komplikacije perku­tane transluminalne angioplastike (PTA) na arterijama donjih ekstremiteta. U sedmogodišnjem razdoblju iz­vršeno je 630 angioplastika u 552 bolesnika. Kompli­kacije su se javile kod 29 (4,6 %) zahvala. Kirurška intervencija bila je potrebna u tri (0,6 %) bolesnika. U sva tri slucaja operacijskim zahvatom uspješno je ri­ješena komplikacija PTA. U našem uzorku nismo imali ni jedan slucaj gubitka ekstremiteta kao posljedicu komplikacije PTA. Li teratura 1. Athanasoulis C. A.: Percutraneous transluminal angioplasty: general principles. AJR 135: 893-900, 1980. C.mbj Lj. et al.: Komplikacije perkutane transluminalne angioplastike arterija donjih ekstremiteta 2. Brunner V., Gruntzig A.: Vascular surgery and transluminal dilatation/recanalization: Complemen­tary procedured tor the reconstruction ot peripheral occlusve diseases. U: Zeitler E., Gruntzig A., Schoop W.: Percutaneous vascular recanalization. Springer­Verlag, Berlin, 1978, 160. 3. Castaneda -Zuniga W. R., Formanek A., Tada­varthy M.: The mechanism ot balloon angioplasty. Ra­diology 135 : 556-571, 1980. 4. Colapinto R. F., Harris-Jones E. P., Johnston K. W.: Percutaneous transluminal dilatation and recanaliza­tion in the treatment ot peripheral vascular disease. Radiology 135 : 583-587, 1980. 5. Dotter C. T., Rosch J., Judkins M. P.: Transluminal dilatation ot atherosclerotic stenosis. Surg Gynecol Obstet 127 : 794-804, 1968. 6. Dotter C. T., Rosch J., Anderson J. M.: Translumi­nal iliac artery dilatation. JAMA 230 : 117-124, 197 4. 7. Dotter C. T., Judkins M. P., Rosch J.: Nichtoperativ, transluminale Behandlung der arteriosclerotischen Verschlussaffektionen. Ri:iFo 109 : 125-133, 1986. 8. Freiman D. B., Me Lean G. K., Oleaga J. A., Ring E. J.: Percutaneous transluminal angioplasty. U: Ring E. J., Me Lean G. K.: lnterventional radiology; Principles and technique. Little, Brown and company, Boston 1981, 239. 9. Gruntzig A.: Die Rekanalisation chronischer arte­rieller Verschlusse mit einem dopplellumigen Dilata­tionskatheter (Dotter-prinzip). ROEFO 124: 80-86, 1976. 1 O. Gruntzig A.: Die perkutane transluminale Reka­nalisation chronischer Arterienverschlusse mit einer neuner Dilatations-Technic Vorlag Gerhard Witz­strock 1977, 47. 11. Gruntzig A., Kumpe D. A.: Tehnique ot percuta­neous angioplasty with the Gruntzig balloon catheter. AJR 312 : 547-552, 1979. 12. Katzen B. T., Chang J., Knox G.: Percutaneous transluminal angioplasty with the Gruntzig balloon ca­theter. Arch Surg 114 : 1389-1399, 1979. 13. Katzen B. T., Chang J.: Percutaneous translumi­nal angioplasty with the Gruntzig balloon catheter. Ra­diology 130 : 623-626, 1979. 14. Katzen B. T. M., Chang J., Lubowsky G. H.: Percu­taneous transluminal angioplasty tor treatment ot re­novascular hypertension. Radiology 131 : 53-58, 1979. 15. Levin D. C., Harrington D. P., Battmann M. A., Gardnic J. D., Torman H., Murray P., Boxt L. M., Galler S. C.: Equipment choices, technical aspects and pit­talls ot percutaneous transluminal angioplasty. Car­diovasc lntervent Radiol. 7 : 1-9, 1984. 16. Mathias K., Spillner G., Staiger J., Strecker E.: Bedeutung der Kontrollangiographie nach der perku­tanen transluminalen Angioplastik (PTA). U: Hild R., Spaan G.: Therapiekontrolle in der Angiologie. Witz­strock, Baden-Baden, 1979, 288. 17. Moterjama A., Keiter J. W., Zuska A. J.: Percuta­neous transluminal angioplasty and case selection. Radiology 135 : 573-581, 1980. 18. Schwarten D. E., Yune H. Y., Klatte E. C.: Clinical experience with percutaneous transluminal angio­plasty (PTA) ot stenotic renal arteries. Radiology 135 : 601-604, 1980. 19. Simonetti P., Passariello R., Faraglia V.: lliac ar­tery rupture: a complication ot the transluminal angio­plasty. AJR 140 : 989-992, 1983. 20. Šimunic S.: Perkutana transluminalna angio­plastika (PTA). U: Maškovic J., Boschi S., Stanic l.: Intervencijska radiologija ZLH, Split, 1986, 13-21. 21. Weinberger M. H., Yune H. Y., Grim C.: Percuta­neous transluminal angioplasty tor renal artery steno­sis in a solitary tunctioning kidney. Ann lntern Med 91 : 684-688, 1979. 22. Zeitler E., Schoop W.: The treatment ot occlusive arterial disease by transluminal chateter angiolasty. Radiology 99 : 19-26, 1971. 23. Zeitler E., Richter E. S., Roth F. J., Schop W.: Results ot percutaneous transluminal angioplasty. Ra­diology 146 : 57-65, 1983. Adresa autora: Dr Ljubo Cambj, KBC »Firule« Split, Zavod za radiologiju, Spinciceva 1, 58000 Split Byk Gulden Pharmazeutika Konstanz/SR Nemacka @r. RENTGENSKA KONTRASTNA SREDSTVA: HEXABRIX -kontrastno sredstvo niskog osmoaliteta, smanjene toksi3 cm) Grade 1 2 3 Grade* 1 2 3 1 2 3 1 2 3 ASAT (>667nmol/1.s) GGT (>834 nmol/1.s) (> 1667 nmol/1.s) AP (>834 nmol/1.s) Albumin (<26 g/1) Prothrombin tirne (Quick) (<70%) (<50%) (<30%) Bilirubin (>20-34µmol/l) (35-85µmol/l) (>85µmol/l) 1 1 2 1 1 1 2 3 1 2 3 * Grade assigned according to the criteria of CONN (1977) by NCT Table 1 -Scale for Composite Clinical and Laboratory lndex Scoring (CCLI) (ORREGO et al., 1979; modified) dient (PC). Pressures were measured by means of a Statham transducer and a Siemens-Elema ink-jet recorder. Both in peripheral and hepatic venous blood sam ples we measured T 3, rT 3, T 4 and basal thy­roid-stimulating hormone (TSH) only in periphe­ral blood (RIA sets from Zentralinstitut tur lsoto­pen-und Strahlenforschung der Akademie der Wissenschaften der DDR, Berlin-Buch). Statisti­cal analysis was performed on the personal computer ROBOTRON A 511 O, Dresden, GDR, with statistical analysis system ABSTA T. We cal­culated comparison of independent means and means of pairs (Student's t-test), pairwise corre­lation matrices (patients and controls) and the multiple linear regression. Results -The correlation matrix of PC, CCLI, and thyroid hormone parameters in patients is demonstrated in table 2. There is a good inverse correlation between CCLI and peripheral and hepatic venous T 3 (figure 1) and between CCLI and T4 only in the hepatic vein. The peripheral and hepatic venous T 3 levels correlate with he­patic venous concentration of T 4. There is no association, however, between PC and any thy­roid hormone parameter and the severity of the liver disease expressed as CCLI. The correlation matrix in controls didn't result in any correlation T,fperiph.)-RIA y· 2,82·0,142x . nmolll 0,14 (p<0,05) 2,0 1,5 1,0 as ,o 12 14 _CCLJ Fig. 1 -Association between peripheral T s level and severity of liver cirrhosis (sxpressed as CCLI) fit,..-,ph)·RIA ,-TJ(p,,-ipl,) RIA rSH•RIA r.(p,,,-,p;,)•RIA PC 9,vdiMt /"l'IUII "11"0l/t •ma "1WftX/I mmH : "' • :l :1. :1. :1t : p ::t : h .H > .. "' 02\: 1 :. ., T x, -L__ p C p C p C p ' p t·le.stp«0.05 p.:0.05 p< aos p > o.os p > o.as p : poliHt/s C : co,,/rol • !JN'UP between ali those parameters. As seen in figure 2 there were significant differences between PC, Fig. 2 -Comparison of PC-gradient, peripheral levels T 3, and rT 3 levels but no differences in TSH and of T s, rTs, T •• and TSH in patients and in the control T4 levels in peripheral blood samples in patients group (mean ± SD) Radiol lugosl 1989; 23: 45-8. Rink Chr. et al. Severity of illness, wedged hepatic venous pressure and low-T 3-syndrome in patients with liver cirrhosis 1 2 3 4 5 6 7 8 PC CCLJ T3 p r T3 p T. p TSH p T3 h r T3 h T.h 1 PC 0.21 2 CCLJ n.s. 0.0 45 -0.74 3 T3 p n .. s. s -0.019 0.41 -0.38 4 r T3 p n.s. n. s. n.s. 0.0 14 -0.43 0.46 0.13 5 r. p n. s. n.s. n.s. n. s. 0.45 0.32 -0.21 -0.0 83 -0.37 6 TSH p n.s. n.s. n. s. n.s. n.s. 0.15 -0.75 0.97 -0.42 0.48 -0.17 7 T3 h n.s. C C n.s. n. s. n.s. 0.19 0.43 -0.45 0.91 0.16 -0.0 296 -0.42 8 r T3 h n.s. n.s. n.s. s n.s. n.s. n.s. -0.0 56 -0.52 0.58 0.17 0.94 0.32 0.60 0.16 9 T. h n.s. s s n.s. s n.s. s n. s. p: blood samples from peripheral veins h: blood samples from hepatic vein pc: porta -caval pressure gradient CCLJ: composite clinical and laboratory index (border of significance (a = 5 %) : 0.497) Table 2 -Correlation matrix of PC, CCLI, and thyroid hormone parameters in patients and controls. Figure 3 demonstrates the step­wise reduction of variables by multiple linear regression. Only CCLI is significantly associated with the target variable Ta serum level. But in this order it is remarkable that as next variables for determining the Ta concentration PC and T4 se­rum level follow. Discussion -Our resuls are arguments for the hypothesis that the development of decrea­sed serum Ta level in patients with liver cirrhosis is associated with the severity of this disease (figure 1 ). In ORREGO's CCLI the clinical signs of hepatofugal collateral circulation are of great weight. Nevertheless, we didn't find an associa­tion between thyroid hormone levels and PC (ta­ble 2). The reason for it may be, that the pressure in the portal vein does not reflect development and extent of collateral circulation. On the contrary, the development of collateral circula­tion is followed by the consequent fall in portal venous pressure as has been demonstrated in rat experiments (5). Furthermore, both the direct correlation between T 4 concentration in the he­patic vein and Ta level in this vein and the inverse D ,.o o.s 0,6 a, a2 border r ,;g,,,r,cance CCLJ -PC -T1, -"'TJ -T,fl-1 1 111 1 ...,,,,,_. 1-2-J-1-5 ol Fig. 3 -Coefficient of determination (D) in stepwise reduction of variables in multiple linear regression with peripheral T3 level as dependent variable correlation between CCLI and T 4 in the hepatic vein support the concept of the above-mentio­ned second hypothesis (table 2). There were no differences between patients and controls in regard to TSH and T4 serum levels (figure 2) indicating an euthyroid status in all patients with low Ta serum levels. Rink Chr. et al.: Severity of illness, wedged hepatic venous pressure and low-T rsyndrome in patients with liver cirrhosis The rT 3 concentrations in patients were signi­ficantly elevated in comparison with controls (fi­gure 2). But there was no correlation between rT 3 and T 3 levels both in patients (table 2) and controls. Therefore, a direct shift from the outer ring monodeiodination to the inner ring one of T 4 cannot be the only reason tor the elevated rT 3 levels in such conditions. On the other hand, there was no correlation between rT 3 and PC and serum T4 concentration, too (table 2). Possi­bly, other reasons than above-mentioned are responsible for the elevated rT3 serum concen­tration in patients with liver cirrhosis. Conclusion -Our findings indicate that tor the development of the low-T rsyndrome in liver cirrhosis not only the enzymatic shifting from phenolic to nonphenolic deiodination of thy­roxine is of significance. There is no doubt, that the development of hepatofugal collateral circu­lation is a reason tor reduced hepatic T 4-Uptake with possible consequence of decreased T3 serum concentration. But the portal venous pressure does not represent the extent of colla­teral circulation as well as the severity of hepatic cirrhosis. Moreover, until now the molecular and enzymatic fundaments for the understanding of the changed peripheral metabolism of thyroid hormones in !iver cirrhosis have not been com­pletely elucidated. Further investigations are necessary to decide whether and by what means the hepatofugal col­lateral circulation is involved in the development of the low-T 3 -syndrome in patients with liver cirrhosis. Literatura 1. Biersack, H.-J., Raabe, W., Rommelsheim, K., Rohner, H. G., Fuchs, H. J., Winkler, C.: Die Schilddru­senhormone und thyreotropes Hormon (TSH) bei Le­ber-und Niereninsuffizienz. Nucl. Med. 15 : 135-137, 1876. 2. Borzio, M., Caldara, R., Borzio, F., Piepoli, V., Rampini, P., Ferrari, C.: Thyroid function tests in chro­nic liver disease: evidence tor multiple abnormalities despite clinical euthyroidism. Gut 24 : 631-636, 1983. 3. Conn, H. O.: Trailmaking and number-connection tests in the assessment of mental state in portal syste­mic encephalopathy. Dig. Dis. 22 : 541-550, 1977. 4. Grun, R., Scheuer, A., Ehlenz, W., Heine, W. D., Grun, M.: Der totale portokavale Shunt bei der Ratte: EinfluB auf den Schilddrusenhormonstoffwechsel. 87. Tagung der Deutschen Gesellschaft tur lnnere Medi­zin, Wiesbaden 1981. (Abstract in: Rapid Literature Review Hepatology 11 : 1722, 1981 ). 5. Hamilton, G., Phing, R. Ch. F., Hutton, R. A., Dan­dona, P., Hobbs, K. E. F.: The relationship between prostacyclin activity and pressure in the portal wein. Hepatology 2: 236-242, 1982. 6. Hellthaler, G., Appelt, S.: Neue Aspekte zur peri­pheren Dejodierung des Thyroxins und ihre Bedeu­tung in der klinischen Praxis. Dt. Gesundh.-Wesen 36 : 425-428, 1981. 7. Hepner, G. W., Chopra, l. J.: Serum thyroid hor­mone levels in patients with liver disease. Arch. lntern. Med. 139 : 1117-1120, 1979. 8. Jennings, A. S., Fergusone, D. C., Utiger, R. D.: Regulation of the conversion of thyroxine to triiodothy­ronine in the perfused rat liver. J. Ciin. lnvest. 64 : 1614-1623, 1979. 9. L'age, M., Weinhold, H., Wenzel, K. W., Schleuse­ner, H.: Relations between serum levels of TSH, TBG, T., T3, rT3 and various histologically classified chronic liver diseases. J. Endocrinol. lnvest. 4 : 379-383, 1980. 10. Langer, M., Madeddu, G., Rovasio, P. P., Alagna, S., Costanza, C., Rassu, S., Chiandussi, L.: Thyroid function in liver cirrhosis (LC) and in chronic alcoho­lism without cirrhosis (CA). 14th Meeting ot the EASL, Dusseldort 1979 (Abstract in: Rapid Literature Review Hepatology 9 : 246, 1979.). 11. Nicoloff, J. T., Warren, D. W., Mizuno, L., Spencer, C. A., Kapstein, E. M.: Hepatic thyroxine (T.) uptake as a mechanism tor regulation ot triiodothyronine (T3) ge­neration in rat liver slices. Lite Sciences 28 : 1713-1718, 1981. 12. Nomura, S., Pittman, C. S., Chambers, J. B., Buck, M. W., Shimizu, T.: Reduced peripheral conversion ot thyroxine to triiodothyronine in patients with hepatic cirrhosis. J. Ciin. lnvest. 56 : 643-652, 1975. 13. Orrego, H., Kalan!, H., lsrael, Y., Blake, J., Med­line, A., Rankin, J. G., Armstrong, A., Kapur, B.: Ettect ot short-term therapy with propylthiouracil in patients with alcoholic liver disease. Gastroenterology 76 : 105-115, 1979. 14. Rink, Chr., Siersleben, U., Haerting, J., Klaua, M., Mertens, E.: Low-T 3-Syndrome bei Patienten mit Le­berzirrhose, Z. ges. inn. Med. 37 : 532-536, 1982. 15. Rumilly, F., Bigard, M. A., Dupuis, D., Gaucher, P.: Les hormones thyroidiennes dans la cirrhose ethyli­que avant et apres sevrage alcoolique. Sem. Hop. Pari s 59 : 390-396, 1983. 16. Salata, R., Klein, l., Levey, G. S.: Thyroid hormone homeostasis and the liver. Seminars in liver disease 5 : 29-34, 1985. 17. Schlienger, J. L.: Thyroid status in tifty patients with alcoholic cirrhosis. Z. t. Gastroenterologie 17 : 452-461, 1979. 18. Seitz, H. K., Czygan, P., Weber, E., Gctz, R., Kom­merell, B.: Serum tri-iodothyronine as a reflection of the severity of alcoholic liver disease. In: The endocrines and the liver (Langer, M., Chiandussi, L., Chopra, l. J. Martini, L., eds.), Academic Press, New York, 1982 (471-473). 19. Viallet, A., Joly, J.-G., Marleau, D., Lavoie, P.: Comparison of tree portal venous pressure and wed­ged hepatic venous pressure in patients with cirrhosis ot the liver. Gastroenterology 59 : 372-375, 1970. 20. Walfish, P. G., Orrego, H., lsrael, Y., Blake, J., Kalant, H.: Serum triiodothyronine and other clinical and laboratory indices of alcoholic liver disease. Ann. Interna! Med. 91 : 13-16, 1979. 21. Weissel, M., Fritzsche, H., Stummvoll, H. K., Kolbe, H., Wolf, A., Seyfried, H.: Das Verhalten von Schilddrusenhormonkonzentrationen im Serum von Patienten mit schweren nichtthyreoidalen Erkrankun­gen. Wien. klin. Wschr. 90 : 254-258, 1987. Author's adress: Dr. med. Christoph Rink, Klinik tur lnnere Medizin I der Martin-Luther-Universitat Halle­Wittenberg, Ernst-Grube-StraBe 40, Halle, DDR-401 O MEDICINSKI FAKULTET U ZAGREBU, ZAVOD ZA RADIOLOGIJU, ZAVOD ZA NUKLEARNU MEDICINU I KLINIKA ZA KIRURGIJU USPOREDBA RENTGENSKOG NALAZA SA SCINTIGRAMOM SKELETA U DIJAGNOSTICI FRAKTURA REBARA COMPARISON OF X-RAY EXAMINATION AND BONE SCAN IN DIAGNOSING OF RIB FRACTURES Crkvenac ž., Dodig D., Davila S. Abstract· -Rib fractures are sometimes difficult to recognize by x-ray examination because of superposition of the lung and ribs. In these cases bone scintigraphy is indicated. Bone scintigraphy was performed in 1 O patients with suspected rib fractures. x-ray examinations in all patients were negative. In 9 out of ten patients rib fractures were detected by bone scintigraphy. We consider that -x-ray examination should be first performed in diagnosing of rib fractures. Bone scan is indicated in the cases where x-ray is negative or in the cases where more fractures are expected than evidenced on x-ray. UDC: 616.712.1-001.5-073.75:539.163 Key words: rib fractures-radiography, rib fractures-radionuclide imaging Orig. sci. paper Radio! lugosl 1989; 23: 49-50. Uvod -Dijagnostika fraktura skeleta pomo6u scintigrafije predstavlja doprinos u utvrdivanju tih ozljeda kod povrijedenog bolesnika (2, 4, 6). Prijelomi rebara nisu samo problem s klinickog stanovišta nego su ponekad predmet sudsko medicinskog vještacenja buduci da u vecini slucajeva nastaju u prometnim nesrecama ili pri­likom padova. Fraktura jednog rebra ili na­tucenja prsišta klasificira se kao laka tjelesna povreda, medutim ako se utvrdi prijelom više rebara radi se o teškoj tjelesnoj povredi. prijelom rebara utvrduje se klinickim i rentgenskim pre­gledom. Pomocu rentgenograma prsišta pone­kad ne možemo verificirati prijelom zbog super­pozicije plucnog crteža kao i samih rebara. Po­seban problem s klinickog stanovišta predstavlja prijelom rebara u podrucju sterno-kostalnih i kostotransverzalnih zglobova. Zbog toga smo obradili skupinu od 1 O ispitanika koji su nakon ozljede imali klinicke znakove frakture, a rend­genski je nalaz bio negativan. lspitanici i postupci -U periodu od 2 godine obradili smo 1 O ispitanika. Od tog je broja bilo 7 muškaraca i 3 žene u dobi od 27 do 54 godine. Bolesnici su lijeceni u Traumatološkoj ambulanti Kirurške klinike, a žalili su se na bolove u po­drucju prsišta nakon povrede. Na ucinjenom rentgenogramu nije bilo znakova prijeloma. Svi su bolesnici pozvani na kontrolni pregled u roku od 7 do 1 O dana. Obzirom da su i dalje klinicki imali znakova prijeloma (bol i bolnost na palpa­ciju) bolesnici su upu6eni na kontrolni rentge­nogram i scintigram skeleta. Svim je bolesnicima ucinjen scintigram ske­leta 3 sata nakon intravenske aplikacije 555 MBq99Tc-metilendifosfonata (MDP) po­mo6u gama kamere LFOV-SEARLE. Crkvenac ž. et al.: Usporedba rentgenskog nalaza sa scintigramom skeleta u dijagnostici fraktura rebara Rezultati -U 1 O bolesnika usporedili smo rentgenski (slika 1 a) i scintigrafski (slika 1 b) na­laz skeleta prsišta. U 1 O ispitanika samo u jednog bolesnika na kontrolnem rentgenogramu dija­gnosticiran je prijelom, dok je u 9 bolesnika rendgenski nalaz bio negativan. Scintigrafski na­laz bio je pozitivan u 9 ispitanika a u jednog negativan (tabela 1 ). U svih 9 bolesnika s pozitiv­nim scintigrafskim nalazom nadena je fraktura 2 ili više rebara. Samo u jednog bolesnika i rent­genski i scintigrafski nalaz bio je negativan pa se prema torne nije radilo o prijelomu. Slika 1 b -Posteriorni scintigram kosti toraksa -se­rijska fraktura rebara I ijevo Fig. 1 b -Bone scan of the thorax-posterior view ­serial left side rib fractures RTG X-ray Scintigram skeleta Bone scan poz. pos. 1 9 neg. neg. 9 1 10 10 Tabela 1 -Usporedba rentgenskog sa scintigrafskim nalazom skeleta u bolesnika s frakturom rebara Table 1 -Comparison of x-ray examination with bone scan in patients with rib fractures Diskusija i zakljucak-Rentgenski pregled je prvi dijagnosticki postupak koji se izvodi kod povrijedenog bolesnika sa sumnjom na prijelom nakan klinickog pregleda. U mnogim slucaje­vima rentgenski nalaz je negativan, dok bolesnik klinicki ima bolove i bolnost na palpaciju (1, 3). U tim je slucajevima indicirana scintigrafska pre­traga. Scintigram je moguce uciniti tek 72 sata nakan povrede, jer je to vrijeme u kojem se aktivi­raju osteoblasti. Ukoliko bismo scintigrafiju vršili ranije od tog vremena postaji mogucnost da do­bijemo lažno negativan nalaz (5). Scintigrafiju je neophodno uciniti i kod sumnje na frakturu više rebara što je važno sa sudsko medicinskog sta­novništa. Smatramo da je rentgenska pretraga i dalje dijagnosticki postupak kojeg je prvo po­trebno uciniti nakan klinickog pregleda, jer da bismo dobili pouzdan scintigrafski nalaz po­trebno je da prode najmanje 72 sata od traume. Scintigram je potrebno uci niti u svim onim sluca­jevima gdje je rentgenski nalaz negativan ili se sumnja na prijelom više rebara nego što je to utvrdeno rentgenskem pretragom. Sažetak Prijelomi rebara mogu biti problem za klinicara jer se ponekad rentgenski ne mogu verificirati zbog super­pozicije plucnog crteža ili samih rebara. U tim je sluca­jevima indicirana scintigrafija skeleta. Scintigram kosti ucinili smo u 10 bolesnika koji su nakan ozljede prsišta imali klinicki znakove za frakturu rebara, a rentgenski je nalaz bio negativan. U 9 od 1 O ispitanika detektirali smo frakturu pomocu scintigrafije. Smatramo da je rentgenski pregled prvi dijagnosticki postupak koji je potrebno uciniti kod po­vrijedenog. U slucajevima u kojih je rentgenski nalaz negativan a postaje klinicki znakovi za frakturu ili se sumnja na frakturu više rebara nego je to otkriveno rentgenskom pretragom potrebno je uciniti scintigram skeleta. Liter atur a 1. De Luca S. A., Rhea J. T., O'Malley T.: Radiogra­phic evaluation of rib fractures. AJR 138 : 91-92, 1982. 2. Dodig D., Martinac P., Davila S., Hancevic J., Ugarkovic B.: Scintigrafska dijagnostika svježih i starih fraktura kralježnice. Radiol. lugosl. 15 : 77-80, 1981. 3. Fogelman l., McKillop J. H., Greig W. R., Boyle l. T.: Pseudofracture of the ribs detected by bone scanning. J. Nucl. Med. 18 : 1236-1237, 1977. 4. Fordham E. W.: Radionuclide imaging of osseous trauma. Sem. Nucl. Med. 4 : 411-429, 197 4. 5. Matin P.: The appcarance of bone seans following fractures, including immediate and long term studies. J. Nucl. Med. 20: 1227-1231, 1979. 6. Rolfe B. E., Garvie N. W., Khan M. A., Ackery D. M.: lsotope bone imaging in suspected scaphoid trauma. Brit. J. Radiol. 54 : 762-767, 1981. Adresa autora: Dr. Dodig Damir, Klinicki bolnicki centar Rebro, Zavod za nuklearnu medicinu, Kišpa­ticeva 12, 41000 Zagreb, Yugoslavia. SLUŽBA ZA NUKLEARNU MEDICINU MEDICINSKOG CENTRA U ZAJECARU INSTITUT ZA RADIOIZOTOPE INSTITUTA »BORIS KIDRIC« -VINCA DEGRADACIJA SINTETSKOG THYROTROPIN-RELEASING HORMONA U KRVI LJUDI IN VIVO I IN VITRO DEGRADATION OF SYNTHETIC THYROTROPIN-RELEASING HORMONE IN HUMAN BLOOD IN VIVO ANO IN VITRO Paunkovic N., Miladinovic J., Albahari S. Abstract-Some methodological (enzyme inhibition of TRH degradation validity), metabolic (degrada­tion rate of synthetic TRH in human blood »in vivo« and »in vitro«) and clinical (degradation rate of TRH in thyroid dysfunctions) aspects of radioimmunoassay for TRH have been tested. Our results have shown: inhibition of TRH degradation is complete without Tween 20 (containing only EDTA and 8-hydroxi quinolin as inhibition mixture); intravenously injected synthetic TRH has half-life of 5 minutes in systemic circulation, and about 30 minutes in human blood in vitro; enzyme degradation of synthetic TRH in patients with thyroid dysfunctions and in euthyroid persons is similar. UDC: 616.441-085:612.433.441 Key words: thyroid diseases-drug therapy, thyrotropin releasing hormone Orig. sci. paper Radiol lugosl 1989; 23: 51-4. Uvod-Podaci da se endogeni »Thyrotropin­releasing hormone« (TRH) može detektovati u plazmi periferne krvi ljudi (2, 5, 7) nagoveštavali su da ce se asortiman metoda za ispitivanje hipo­talamo-hipofizo-tireoidne osovine uskoro do­puniti i direktnim odredivanjem koncentracije TRH. Medutim, protivrecni izveštaji o vrednosti ovog hormona u cirkulaciji bolesnika sa pore­mecenom tireoidnom funkcijom (6, 7, 8) naveli su nas da pre klinicke primene dobro proverimo metodu za radioimunološko odredivanje TRH. Naša ispitivanja su pokazala da se u plazmi peri­ferne krvi ljudi, kako zdravih tako i onih sa ti­reoidnim disfunkcijama, ne može da detektuje TRH, a da su rezultati koje su saopštili neki autori verovatno artefakti (9, 1 O). U ovom radu smo radioimunološki test za TRH koristili za izucavanje nekih metodoloških i me­tabolickih aspekata koji se odnose na enzimsku degradaciju sintetskog TRH u krvi ljudi. Materija! i metode -Koristili smo specifican i osteljiv radioimunološki test koji je razvijen u Institutu »Boris Kidric« u Vinci (S. Albahari). Nje­gove karakteristike smo naveli predhodno (10). Uzorci plazme za odredivanje TRH dobijaju se uzimanjem venske krvi u ohladene epruvete koje sadrže mešavinu koja inhibira enzimsku degra­daciju TRH. Ova inhibiciona mešavina se sastoji od EDTA, 8-hydroxi quinolina (8-HQ) i Tween 20 (7). Mi smo iz nje izbacili Tween 20 za koji smo dokazali da je uzrok lažne detektabilnosti TRH (10). U ovom radu smo ispitivali: 1) Pouzdanost i trajnost inhibicije enzimske degradacije TRH u ljudi našim modifikovanim postupkom (bez Tween 20); 2) Merenje brzine degradacije sin­tetskog TRH u cirkulaciji eutireoidnih osoba; 3) Merenje brzine degradacije sintetskog TRH u krvi eutireoidnih osoba »in vitro«; i 4) Procese navedene pod (2) i pod (3) kod bolesnika sa promenjenom funkcijom štitaste žlezde. Rezultati -1. -Testiranje pouzdanosti en­zimske inhibicije lnhibiciona mešavina (EDTA, 8-HQ, T) dugo­trajno inhibira degradaciju TRH u plazmi (7). Mi smo sada iz nje izbacili T (Tween 20), jer smo našli da je uzrok lažnoj detektabilnosti TRH. Da bismo ispitali da li je za tu namenu dovoljan samo 8-HQ uz dodatak antikoagulantnog sredstva EDTA, izveli smo sledeca ispitivanja: a) »Recovery« test, rastvaranjem u plazmi koja ne sadrži TRH sintetski TRH uz dodatak EDTA i 8-HQ i odredivanjem dodate kolicine. Rezultate testa smo prikazali na tabeli 1. PaunkoviC N. et al.: Degradacija sintetskog thyrotropin-releasing hormona u krvi ljudi in vivo i in vitro dodato TRH dokazano TRH broj uzoraka added TRH TRH recovery No. of samples pg/ml % 5 50 70±2 5 200 84±4 2 800 94; 95 Tabela 1 -Vrednosti »Recovery« testa Table 1 -Recovery test values b) lspitivanje konstantnosti koncentracije TRH, na sledeci nacin: šestorici zdravih dobro­voljaca ubrizgali smo intravenski male kolicine (5-20 µg) sintetskog TRH (Berlin Chemie). Na­kon 5 min. od ubrizgavanja, iz vene druge ruke smo uzeli uzorak krvi i od njega po 5 ml usuli u dve staklene epruvete sa inhibicionom mešavi­nom (0,1 ml 10 % EDTA i 0,5 mg 8-HQ na 1 ml krvi). Iz jed ne epruvete smo predhodno opisanim postupkom (1 O) odmah pripremili uzorak za odredivanje TRH. Drugu smo stavili u termostat na 37 °C, uz povremeno mešanje. Uzorak iz nje smo pripremili posle 3 sata. Iz oba uzorka isto­vremeno je odredivana koncentracija TRH (ta­bela 2). redni broj No 1 uzorak (Oh) Sample 1 (Oh) TRH pg/ml II uzorak (3 h) Sample II (3 h) TRH pg/ml 1. 970 975 2. 724 746 3. 554 535 4. 549 536 5. 353 373 6. --­ 187 209 sr. vred. mean values stand. dev. 556 275 562 271 tri osobe u vremenu od O (odmah po uzimanju krvi), 60, 120 i 180 min. a kod druge tri osobe u vremenu od O, 30, 60 i 90 min. Iz svih uzoraka Tabela 2 -Rezultati odredivanja koncentracije TRH na 37 °c uz enzimsku inhibiciju bez Tween 20 Table 2 -Results of TRH radioimmunoassay at 37 °c with enzime inhibition without Tween 20 2. -Degradacija TRH u perifernoj cirkulaciji eutireoidnih osoba ispitana je postupkom: grupi od pet zdravih dobrovoljaca intravenski su TRH P9/mt 1031 40\ J"9 \ ' T=-4-5 min '' 20 \ \ pg ' \ \ '\ ' ' ,, ' 20 , ' , pg \\ \ \ ,, \ 10 \ \\ ', ,Mg \ \\ \ \'· \ ' ' ,, ,,, , ' ' 5 ',,>\ ,,, , ' ' \' 10 ' ,,\ ' ' ' ' , , 10 15 min Grafikon 1 -Degradacija sintetskog TRH u perifernoj cirkulaciji eutireoidnih osoba Graph 1 -Degradation of syntheticx TRH in periphe­ral circulation of euthyroid subjects ispitanika (ispitivanje korišc':eno istovremeno i za podatke predstavljene na tabeli 2) ubrizgane su male kolicine (5-20 µg) sintetskog TRH. Pet mi­nuti nakon injiciranja iz vene suprotne ruke uzi­mana je krv i odmah odvajana u staklene epru­vete koje sadrže samo EDTA kao antikoagulans (O, 1 vi 1 O% EDTA na 1 ml krvi). Epruvete su stav­ljane u termostat na 37 °C. Enzimska degradacija TRH u krvi in vitro prekidana je dodavanjem 8-HQ (0,5 mg na 1 ml krvi). Ovoje izvedeno kod odredene su koncentracije TRH (grafikon 2). 4. -Degradacija TRH u krvi bolesnika sa ti­reoidnim disfunkcijama (in vivo i in vitro) izuca­vana je na samo cetiri bolesnika (tabela 3). Diskusija -Thyrotropin-releasing hormone je tripeptid koji vrlo brzo nestaje iz periferne krvi delovanjem inhibicionih enzima i metabolickom lspitanik T,12 (in vivo) T,12 (in vitro) Patient min min Dg M. Basedowi 20 ubrizgane male kolicine (4-40 µg) sintetskog M. Basedowi 40 TRH. Uzorci su uzimani iz vene druge ruke na­Hypothyr. prim. 32 kon 2 min, i dalje na po 5 min. ukupno cetiri puta, Hypothyr. prim. 30 u epruvete sa inhibicionom mešavinom (EDT A, 8-HQ). Opisanim postupkom iz njih odredene koncentracije TRH (grafikon 1). su Tabela 3 -Poluvreme razgradnje sintetskog TRH u krvi tireoidnih bolesnika (in vivo i in vitro) 3. -Degradacija TRH u krvi eutireoidnih Table 3-Half-life of synthetic TRH in blood of thyroid patients (in vivo and in vitro) osoba »in vitro«. Metod'. Grupi od šest zdravih Radiol lugosl 1989; 23: 51-4. PaunkoviC N. et al.: Degradacija sintetskog thyrotropin-releasing hormona u krvi ljudi in vivo i in vitro TRH P"-'mlo--------------­ ', ,.._ ' ' ' .,,_ T=-20-40 n1;1t T1=-180 rni11. '• 2 10 -T. .....,...___11­ 30 60 180 min 90 150 120 Grafikon 2 -Degradacija sintetskog TRH u krvi euti­reoidnih osoba »in vitro« Graph 2 -Degradation of synthetic TRH in blood of euthyroid subjects »in vitro« degradacijom. Ova razgradnja TRH se vrši i u krvi in vitro pod dejstvom degradacionih enzima (6). Pomen uta degradacija TRH važnija je iz više razloga: a) Ona je uzrok što se, uz znatnu diluciju u distribucionom prostoru, u perifernoj krvi na­laze koncentracije endogenog TRH ispod nivoa detektabilnosti; b) Ovu enzimsku degradaciju neophodno je blokirati kada se želi da pokuša odredivanje TRH u cirkulaciji, (endogenog ili in­jiciranog sintetskog); c) Postoji mogucnost da je velicina ove enzimske degradacije razlicita u krvi ljudi u odnosu na funkciju njihove tireoideje. Mi smo u predhodnim radovima (9, 10) prime­tili da korišcenje neadekvatne »inhibicione smeše« za blokadu degradacionih enzima do­vodi do lažne detektabilnosti TRH. U ovom radu smo detaljnije ispitali našu modifikaciju sastava inhibicione smeše. Našli smo da je u tu svrhu dovoljno enzimsku degradaciju inhibirati doda­vanjem EDTA i 8-HQ krvi u kojoj se želi blokada enzima. Ovakva blokada je dugotrajna (naj­manje 3h) i kada se ne radi u uslovima niže temperature (cak i na 37 °C). Ovom modifikaci­jom dobili smo pogodan test za odredivanje TRH. Radiol lugosl 1989; 23: 51-4. Zakljucak -lspitivanjem koncentracija sin­tetskog TRH u krvi ljudi in vivo i in vitro, našli smo da on iz cirkulacije eutireoidnih osoba išcezava brzo, u eksponencijalnom ritmu (poluvreme oko 5 min), a iz krvi in vitro sporije (bieksponenci­jalno, sa prvim poluvremenom od oko 30 min). Mali broj za sada ispitanih bolesnika za sada ne pokazuje razlike u brzini ove enzimske degrada­cije TRH kod razlicitih stanja tireoidne funkcije. Neki naši nalazi u vreme objavljivanja prvih naših podataka (9) bili su u suprotnosti sa navo­dima iz literature (2, 7). Medutim, svežija saopš­tenja (4), kao i radovi prezentirani nedavno na jednom inostranom naucnom skupu (1, 3) pot­vrduju naša zapažanja o nemogucnosti detek­cije endogenog TRH u perifernoj krvi. Podaci o enzimskoj i metabolickoj degradaciji sintetskog TRH, koju smo izucavali u ovom radu, uglavnom su u saglasnosti sa slicnim, mada retkim ispiti­vanjima (4, 6). Sažetak lspitivani su neki metodološki (pouzdanost inhibi­ranja enzimske degradacije TRH), metabolicki (me­renje brzine degradacije sintetskog TRH u krvi ljudi »in vivo« i »in vitro«) i klinicki (brzina degradacije TRH u odnosu na stanje tireoidne funkcije) aspekti radioimu­nološkog odredivanja sintetskog TRH. Naši rezultati su pokazali: inhibicija razgradnje TRH je potpuna i bez Tween 20 (inhibicionom mešavinom koja sadrži samo EDTA i 8 hydroxi quinolin); intravenski ubrizgan sin­tetski TRH išcezava iz cirkulacije sa poluvremenom od 5 min, a iz krvi in vitro sa poluvremenom od oko 30 min.; enzimska degradacija sintetskog TRH se i u bolesnika sa tireoidnim disfunkcijama ne razlikuje od iste u euti­reoidnih osoba. Literatura 1. Arancibia S.: La technique de perfusion »puch­pull« en endocrinologie. Ann. Endocr. (Paris), 48:410-418, 1987. 2. Guignier F., Pelletier J. L., Touzery C., et al.: Thyro­tropin-releasing hormone radioimmunoassay in hu­man serum and its application in thyroid pathology. Europ. Nucl. Med. 6: 73-78, 1981. 3. Guillaume V., Peyre G., Grino M., et al.: Methodes de collection du sang porte hypothalamo-hypophy­saire, Ann. Endocr. (Paris), 48 : 407-409, 1987. 4. lversen E.: Thyrotropin-releasing hormone can­not be detected in plasma from normal subjects. J. Ciin. Endocrinol. Metab. 63: 516-519, 1986. 5. Lombardi G., Panza N., Cei S., et al.: Radioimmu­noassay of thyrotropin-releasing hormone (TRH) in normal subjects, in abnormal thyroid states and under catecholaminergic influences. Acta Endocrinol. 87 : 70-79, 1978. 6. Mallik T., Wilber J., Pegeus J.: Measurement of thyrotropinreleasing hormone like material in human peripheral blood by affinity chromatography and ra­dioimmunoassay. J. Ciin. Endocrinol. Metab. 54 : 1194-1198, 1982. PaunkoviC N. et al.: Degradacija sintetskog thyrotropin-releasing hormona u krvi ljudi in vivo i in vitro 7. Mitsuma T., Hirroka Y., Nihei N.: Radioimmunoas­say of thyrotropine-releasing hormone in human se­rum and its clinical application. Acta Endocrinol. 83 : 225-235, 1976. 8. Montoya E., Seibel M., Wilber J.: Thyrotropin-re­leasing hormone secretory physiology: Studies by ra­dioimmunoassay and affinity chromatography. Endo­crinology 96 : 1413-1418, 1985. 9. Paunkovic N., Miladinovic J., Albahari S.: Thyro­tropin-releasing hormone plasma level in normal sub­ jects and abnormal thyroid states. European Nuclear Medicine Congress, Budapest, 1987. 10. Paunkovic N., Miladinovic J., Albahari S.: Odredivanje koncentracije endogenog thyrotropin-re­leasing hormona u plazmi zdravih osoba i tireoidnih bolesnika. Radiol. lugosl. 22(3): 257-260, 1988. Adresa autora: Prim. dr sci Nebojša Paunkovic, služba za nuklearnu medicinu, Medicinski centar, 19000 Zajecar E .KOMPAS . JUGOSLAVIJA fM1,] Rentaear EUAOCARC Znanstveniki, strokovnjaki, zakaj bi vas skrbelo, kako organizirati kongres, simpozij, seminar ... KOMPAS JUGOSLAVIJA KONGRESNI ODDELEK bo mislil namesto vas! S SKUPNIMI MOCMI DO POPOLNEGA USPEHA! KOMPAS JUGOSLAVIJA / KONGRESNI ODDELEK, Pražakova 4, 61000 LJUBLJANA, tel. 061/319-445, tlx: 31-209, 31-290 RO INSTITUT »BORIS KIDRIC« VINCA, OOUR INSTITUT ZA RADIOIZOTOPE KLINICKO BOLNICKI CENTAR »DR DRAGIŠA MIŠOVIC« BEOGRAD ISPITIVANJE KVALITETA 99mTc-MAKROAGREGATA HUMANOG SERUM ALBUMINA THE DETERMINATION OF THE QUALITY OF MACROAGGREGATES OF HUMAN SERUM ALBUMINE LABELED WITH 99mrc Jovanovi6 V., Jovanovi6 B. J. Abstract-99mTc-macroaggregate of human serum albumin (99mTc-MAA) finds a very broad reg ion of applications in nuclear medicine (venography, lung perfusion scan etc). lts quality should be uniform and standard. The results of the routine controls of 99mTc-MAA were treated by the statistical method. Determined were: physico-chemical parameters (pH, isoosmosicity, particle size), radiochemical purity (95.5±2.3%) and biodistribution (94.9±5.7% in lungs). UDC: 539.163:615.033.1 Key words: radionuclide imaging, technetium, serum albumin Orig. sci. paper Radiol lugosl 1989; 23: 55-7. Uvod -Humani serum albumin (HSA) kao supstancija biološkog porekla veoma je po­desna za agregaciju i ugradivanje radionuklida 131 J, 113mln i 99mrc. Formiranje 99mrc-MAA vrši se prethodnim agregiranjem neaktivnog HSA sa redukcionim sredstvom (SnCl22H2O) i naknad­nim dodavanjem 99mTcO4. U prethodnom radu utvrdeno je da kalaj ulazi u sastav cestice MAA sa kojom gradi cvrstu vezu, kada se kalaj doda u odredenoj proizvodnoj fazi tj. na delimicno agregirane cestice (2). U toku proizvodnog postupka Sn MAA mnogi faktori uticu na pramenu velicine cestica (tempe­ratura, brzina mešanja, pH-vrednosti i drugi). Dok radiohemijski sastav 99mrc-MAA zavisi od sadržaja stano-jona od radionuklidne, radiohe­mijske i hemijske cisto6e 99mrc-eluata. Svi ovi faktori ponekad dovode do promenljivog sas­tava preparata i pružaju poteško6u oko do­nošenja ocene o valjanosti 99mrc-MAA. Jedan od veoma važnih parametara je radiohemijska cisto6a, koja predstavlja kolicinu radionuklida u odredenom hemijskom obliku. Radiohemijske necisto6e u 99mrc-MAA su: ne redukovani 99mrcO4, 99mrc-kalaj koloid i nea­gregirani 99mrc-HSA. U literaturi je opisano više metoda za odredivanje radiohemijskih necis­to6a, Persano i Wagner 1978 (4) primenili su papirnu hromatografiju sa acetonom za razdva­janje 99mTcO4. Pomenuta metoda ne razdvaja druge radiohemijske necisto6e. Mclean 1978 (3) je primenio komparativno centrifugacionu i filtracionu metodu i papirnu hromatografiju. Autor je dao prednost filtracionoj metodi na pa­piru Whatman No 542 zbog jednostavnosti iz­vodenja. Cilj ovog rada je bio da se izvrši standardiza­cija kvaliteta 99mrc-MAA na osnovu statisticke obrade rezultata dobijenih rutinskom kontrolom fizicko-hemijskih parametara, radiohemijske cisto6e i biološke distribucije. Materija! i metode -U radu je koriš6en ko­mercijalni komplet Sn-MAA proizvoden po me­todi Jovanovi6 i sar. 1978 (1 ). 99mrc-pertehnetat dobijen iz Mo-Tc generatora, proizvedenog u Institutu za radioizotope u Vinci. Statisticki su obradeni rezultati rutinskih kon­ trola odredivanja fizicko-hemijskih parametara, radiohemijske cisto6e i biološke distribucije od trideset redovno kontrolisanih serija. 1. Fizicko-hemijske metode -ph vrednost 99mrc-MAA odredena je potenciome­trijskom metodom primenom pH metra sa kom­binovanom staklenom elektrodom. Jovanovic V., Jovanovic 8. J.: lspitivanje kvaliteta 99mTc-makroagregata humanog serum albumina lzoosmoticnost odredena je na Knauerovom semimikro osmometru po uputstvu priloženom uz instrument. Velicina koloidnih cestica odredena je na optickom mikroskopu, koji je snabdeven sa kali­brisanom okularnom skalom. Od homogene suspenzije makroagregata priprema se mikro­skopski preparat koji se posmatra na odrede­nom uvecanju. 2. Radi oh e mi j a -U Institutu za radioizo­tope u Vinci usvojena je metoda niskonaponske elektroforeze kao rutinska metoda za istovre­meno odvajanje slobodnog 99mrc-pertehnetata i ne agregiranog 99mrc-HSA od 99mrc-MAA. Niskonaponska elektroforeza radena je u vlažnoj komori. Trake Whatman No 3 MM hartije (20 X 300 mm) prethodno su uravnotežene sa rastvorom elektrolita 0,05 M Na-barbituratom i 0,01 M barbiturnom kiselinom. Elektroforeza je radena na naponu od 200 V u toku dva sata. Zatim su elektroforogrami sušeni na vazduhu i odsetccima od po 1 cm merena je aktivnost u jamastom gama scintilacionom brojacu. Proce­nat razdvojenih frakcija racuna se u odnosu na ukupnu radioaktivnost trake. Povrem eno za odredivanje radiohemijske cis­toce 99mrc-MAA korišcena je hromatografska metoda na hartiji Whatman No 1 razvijanim sa 70 % metanolom. Metoda je oficionalna prema USP-XX farmakopeji. 3. Bi odi stri b u c i j a -U rutinskoj kontroli biološke distribucije 99mrc-MAA korišcena su tri Wistar pacova za svaku proizvodnu seriju trn. od 100 do 150 g. U dorzalnu repnu venu injicirano je oko 37 MB2 99mrc-MAA u zapremini ne vecoj od 200 µl. Ista zapremina radioaktivnosti dodata je u tri penicilinske bocice i oznacena kao »stan­dardni rastvor«. Životinje su žrtvovane 5 min. nakon i.v. aplikacije preparata. Za analizu ras­podele radioaktivnosti mereni su pojedini organi (pluca, jetra i bubrezi) u jamastom gama scintila­cionom brojacu. lzmerena radioaktivnost za po­jedine organe uporedena je sa srednjom vred­nošcu standardnih uzoraka, a raspodela aktiv­nosti po organ ima izražena je u procentima. Rezultati i diskusija -Vrednosti fizicko-he­mijskih parametara obezbeduju vecu sigurnost i zaštitu pacijenata od neželjenih efekata u dija­gnostickoj i terapeutskoj primeni 99mrc-radio­farmaceutika. Takode osiguravaju povoljne fizio­loške uslove za injektiranje 99mrc-MAA, koje is­punjavaju i ostali injekcioni rastvori. Srednje vrednosti izmerenih fizicko-hemijskih parametara prikazane su u tabeli 1. Neophodno je da su svi fizicko-hemijski pa­rametri 99mrc-MAA u naznacenim granicama. lzoosmotic-Velicina Parametri nost cestica (µm) pH Parameters lsoosmocity Particle m0 smol/kg size (µm) Srednje vred­ nosti N =30 4,9±0,5 350±20 10-100 Mean Values N=30 Tabela 1 -Fizicko-hemijski parametri 99mTc-MAA Table 1 -Physico-chemical parametern 99mTc-MAA Promene u pH-vrednostima mogu dovesti do formiranja neujednacenih agregata, koji uticu na promenu tkivne lokalizacije 99mrc-MAA. lzoostoticnost 99mrc-MAA, kao i ostalih injek­cionih rastvora treba da je u granicama izoosto­ticnosti krvnog seruma od 280 do 350 m 0smol/kg. Od ukupnog broja makroagregata 90 % ces­tica treba da ima velicinu od 1 O do 100 µm. Pre­parat ne sme sadržati cestice krupnije od 150 µm. Visok prinos obeležavanja 99mrc-MAA veci od 95 %, utvrden je primenom elektroforeske i hro­matografske metode. Srednje vrednosti dobije­nih rezultata od trideset analiziranih serija prika­zani su u tabeli 2. Razdvojene frakcije (%) Metode Fractions separated (%) Methods 99mTc-MAA sg-Tco:, m 99mTc-HSA Niskonaponska elektroforeza Low-voltage 95,5±2,3 2,3±1,7 2,1 ±1,9 electrophoresis Papirna hromatografija Paper 96,5± 1,9 2,2± 1,0 1,2±0,9 chromatography Tabela 2 -Radiohemijska cistoca 99mTc-MAA Table 2 -Radiochemical purity 99mTc-MAA Jovanovic V., Jovanovic B. J.: lspitivanje kvaliteta 99mTc-makroagregata humanog serum alhumina Ukupan sadržaj radiohemijskih necistoca (99mTcO4 i 99mTc-HSA) u 99mTc-MAA ne prelazi 5 % ni jednom od primenjenih metoda kontrola. Srednje vrednosti raspodele 99mTc-MAA kao i opseg optimalnih vrednosti u pojedinim orga­nima oglednih životinja prikazani su u tabeli 3. Iz dobijenih rezultata vidimo da je srednja vrednost lokalizacije 99mTc-MAA u plucima vi­soka i iznosi oko 95 %, dok je u drugim organ ima ispod 1 %. Ovi rezultati ne samo da potvrduju visoku radiohemijsku cistocu preparata, nego pokazuju i uniformnu i odgovarajucu velicinu koloidnih cestica. Znaci preparat ne sad rži ces­tice reda velicine milimi krona, koje se lokalizuju u jetri, niti slobodan 99mTc-pertehnetat koji bi se ekskretirao putem bubrega. Takode je na oglednim životinjama utvrden brz klirens krvi 99mTc-MAA, koji iznosi 4,91 ml/min. i visoka vrednost prividnog volu­mena distribucije 8,41, što ukazuje na visoku akumulaciju preparata u perifernem kompart­mentu. 99mTc-MAA u višegodišnjoj klinickoj praksi dali su vrlo dobre rezultate u otkrivanju akutnih plucnih embolija, u venografiji za dobijanje per­fuzionog skena pluca i druga. Zakljucak-Primenom odgovarajucih me­toda kontrole utvrdene su srednje vrednosti fi­zicko-hemijskih parametara i radiohemijske cis­toce. Biološkim eksperimentima utvrdene su opti­malne vrednosti raspodele u plucima i drugim organ ima. Vrednosti farmakokinetickih parametara upucuju na brz odlazak preparata iz central nog kompartmenta i visoku lokalizaciju u perifernem kompartmentu. Sažetak 99mrc-makroagregat humanog serum albumina (99mTc-MAA) koji ima veoma raznoliku radiodija­gnosticku primenu u nuklearnoj medicini (venografiji, perfuzionom skenu pluca, plucnih embolija i drugu) mora biti uniformnog i standardnog kvaliteta. Statisticki su obradeni rezultati rutinskih kontrola kvaliteta 99mrc-MAA, na osnovu kojih su utvrdene srednje vrednosti: fizicko-hemijskih parametara, ra­diohemijske cistoce (95,5 ± 2,3 %) i biološke distribu­cije (u plucima 94,9 ± 5,7 %). Dobi jene vrednosti koriste se kao standardi prilikam donošenja ocene o valjanosti 99mrc-MAA. Literatura 1. Jovanovic V., Cvoric J., Jovanovic O., Teofilovski C.: Production of lyophilized albumin macroaggre­gates and labeling with 99mrc. Nucl. Med., 17, 66, 1978. 2. Jovanovic V., Konstantinovska D., Zmbova B., Bzenic J.: Proteinsko vezivanje stano-jona u procesu proizvodnje, 99mrc-MAA. Radiol. lugosl. 15, 403, 1981. 3. Mclean: Rapid assay tor total unbound 99mrc in preparations of 99mrc-macroaggregated albumin, Concise Communication. J. Nucl. Med. 19, 1045, 1978. 4. Persano S., Wagner J.: Preparation and use of lyophilized »kits« human serum albumin 99mrc and derivatives. Publication IEA 517, 1978. Adresa autora: dr farm. Vera Jovanovic, RO Institut za nukl. nauke »Boris Kidric«, OOUR Institut za radio­izotope »RI« Vinca, P. BOX 522, 11001 Beograd RO INSTITUT ZA NUKLEARNE NAUKE »BORIS KIDRIC«, VINCA OOUR INSTITUT ZA RADIOIZOTOPE »RI« 11001 Beograd, p. p. 522 Telefon: (011) 438-134 Telex: YU 11563 Telegram: VINCA INSTITUT Uz našu redovnu proizvodnju i snabdevanje korisnika pribora za in vitro ispitivanja: T3-RIA T4-RIA lnsulin -RIA HR-RIA u 1988.godini pustili smo u redovan promet: ACTH-RIA Služi za odredivanje hipofunkcije adrenalnih žljezda (primarna i sekundarna) i hiperfunkcije adrenalnog korteksa (Conn-ov, Cushing-ov i adrenogenitalni sindrom). Utoku 1988. godine planiramo puštanje u promet novog preparata za in vitro ispitivanje CEA-RIA Pribor za odredivanje karcinoembrionalnog antigena (CEA) u serumu metodom radioimunološke analize. THE INSTITUTE OF ONCOLOGY, LJUBLJANA ADENOCARCINOMA OF THE COLON FOLLOWING URETEROSIGMOIDOSTOMY REPORT OF A NEW CASE WITH AUTOPSY FINDINGS Lamovec J. Abstract -A new case of an autopsied 40-year old patient with adenocarcinoma arising at the site of ureterosigmoidostomy performed 26 years earli er for bladder extrophy is reported. It was also associa­ted with a benign polyp of the rectum distally to the uninvolved right ureteric outlet. The possible mechanisms including the recent findings of abnormal mucin secretion in the colonic mucosa in the regions of urine diversion are briefly discussed. UDC: 616.348-006.66 Key words: colonic neoplasms, adenocarcinoma, ureterosigmoidostomy Case report Radiol lugosl 1989; 23: 59-62. lntroduction -Ureterosigmoidostomy used to be the procedure of choice tor urinary diver­sion. It has been largely substituted by ileal conduit introduced by Bricker (5) and its well known complications, i.e. hyperchloremic aci­dosis, chronic renal infections and urinary cal­culi were thus avoided or reduced although the long-term results of this operation are far from ideal (21 ), and other operative procedures, e.g. colon conduit without reflux are gaining increa­sed popularity (2). However, one serious and very late sequel may stili appear in patients who had ureterosigmoidostomy perfomed many years previously when the procedure was popu­lar, namely neoplastic growth at the site of anas­tomosis. The first to describe the occurence of colonic neoplasm was Ham mer in 1929 (1 O). Since then over 50 such cases were described in English literature, most of them being carcinomas and benign polyps in the minority of cases (1, 3, 4, 7, 8 11, 12, 14-20, 22-24). This is a new report of an adenocarcinoma arising in the colonic mucosa at the site of urete­rosigmoidostomy performed for extrophy of the urinary bladder 27 years before. Case report -A 40-year-old man was refer­red to our institution from another hospital where he had a palliative transversosigmoidostomy per­formed because of inoperable tumor in the upper part of sigmoid colon involving the right retrope­ritoneum and bilateral paraaortic lymph nodes. His main complaints for the last two years were inappetence, periodic obstipation and colics in the left lower abdomen. When he was 14 years old he had had a ureterosigmoidostomy done because of bladder extrophy. Since then he was in good health until for the past two years, except for the bout of acute alcoholic hepatitis 4 years ago and acute appendicitis 15 years ago. On physical examination, no mass was palpa­ted in his abdomen, however, palpation was painful in the region of the left mesogastrium along the postoperative scar. No other abnorma­lities were found except for the stili persistent epispadia and poorly corrected bladder extro­phy with vesico-cutaneous fistula. Digital rectal examination was negative. On rectoscopy a 0.7 cm sessile polyp was found on the anterior rectal wall 17 cm above the anus, few centime­ters distally to the right ureteric outlet. Barium enema examination showed oval filling defect in the region of the implanted left ureter in the proximal sigmoid colon with enema barely pas­sing stenotic area but freely filling transverse colon through transversosigmoidostomy. Ultra- Lamovec J.: Adenocarcinoma of the colon following ureterosigmoidostomy report of a new case with autopsy findings sound of the abdomen showed dilated calices, pelvis and ureter of the left kidney with shorte­ning of the latter. Chest X-ray and liver scan failed to show any evidence of metastases. Re­nography showed afunctional left kidney. The patient was palliatively irradiated to the left meso-and hypogastric region (total dose 4000 cGy); his condition improved and abdomi­nal pains completely ceased. However, he was readmitted two months later with bilateral upper abdominal pain, was irradiated again, this tirne to bilateral paraaortic lymph nodes (total dose 2700 cGy) but his condition deteriorated, and he died 5 months after first admission to our institu­tion. At autopsy, the patient appeared cachectic. The distal part of the descending colon and the proximal part of the sigmoid colon were »bur­ried« in the dense fibrous tissue in the left retro­peritoneum. The lumen of the intestine in this area was replaced by an irregular cavity without identifiable muscular wall, its wall consisted of dense fibrous tissue and necrotic white-yellow neoplastic tissue on the luminal surface. A 7 cm long markedly dilated left ureter was implanted into this wall with complete obstruction of the outlet and extreme dilatation of the excretory system of the left kidney with compressive atro­phy of its parencyma. The outlets of the descri­bed cavity were narrowed by fibrotic and / or neoplastic tissue and led into slightly dilated descending and sigmoid colon on the opposite sides. The obstruction was by-passed by sig­moido-transversoanastomosis. The right ureter which was implanted into the sigmoid colon dis­tally to the left one was slightly dilated with wi­dely patent outlet (Fig. 1 ). No metastatic colic Fig. 1 -Gross specimen showing contracted and dilated left ureter with neoplastic infiltration and fibro­sis at the site of ureterosigmoidostomy. lymph nodes were found. Paraaortic tissue was markedly fibrotic with no identifiable lymph nodes. No distant metastases were seen. Other pertinent autopsy findings included bilateral bronchopneumonia, pulmonary congestion and edema. The cause of death appeared to be a complex one: cachexia, dehydration, bronchop­neumonia, and possible action of multiple pain­killing drugs on patient's CNS may have contri­buted to it. Histology of the site of the left ureterosigmoi­dostomy showed infiltrating moderately differen­tiated adenocarcinoma of the colonic type invol­ving the superficial portion of the fibrosed intes­tinal wall (Fig. 2). Dense hyalinized fibrous tissue Fig. 2 -Adenocarcinoma infiltrating the ureterosig­moidostomy with uninvolved colonic mucosa in the right lower corner of the picture (HE X 1 O). lnset shows moderately differentiated adenocarcinoma (HE X 40). of the deeper part of the wall which also massively involved the left retroperitoneum showed no microscopic foci of carcinoma. Mucosal lining of the ureteral part of the anastomosis was necro­ tic, deeper layers fibrotic, with no carcinomatous growth. The right ureterosigmoidostomy was microscopically unremarkable. The fibrotic pa­ raaortic tissue had only few completely hyalini­ zed microscopic lymph nodes without metas­ tases. Other relevant histologic findings included chronic pyelonephritis with nephrosclerosis on the left side and chronic pyelonephritis on the right side. In summary, the patient had a residual infiltra­ting adenocarcinoma of the colon at the site of left ureterosigmoidostomy without lymph node metastases and severe postirradiative retroperi­toneal fibrosis. Discussion -The occurence of large bowel neoplasia following ureterosigmoidostomy has Lamovec J.: Adenocarcinoma of the colon following ureterosigmoidostomy report of a new case with autopsy findings been reported on several occasions (1, 3, 4, 7, 8, 10-12, 14-20, 22-24). The neoplasms arising in this location were either benign polyps or car­cinomas, predominantly adenocarcinomas. There were over 30 cases of carcinoma reported to date (1, 15). Most of them were seen in patients who were operated upon for nonmalignant condition, minority of these patients had the ure­terosigmoidostomy performed after cystectomy for bladder carcinoma (22). The median age at the outset of the colonic carcinoma in the form er group was 33 years and in the latter group 63 years respectively (20, 22). The latent period from ureterosigmoidostomy and the development of colonic neoplasm ranged from 7 to 46 years in patients operated upon for nonmalignant condi­tion but was substantially shorter in the bladder carcinoma group (22). It is thought that the association of colonic neoplasm and ureterosigmoidostomy is unlikely to be fortuitous (9, 24). The carcinoma of the colon occuring before the age of 40 is rare (25, 26), while most cases of carcinomas at uretero­sigmoidostomy site occured before this age (14, 15, 20, 22-24). It was calculated that the inci­dence of colonic neoplasia in patients with ure­terosigmoidostomy to be 500 times greater than normally expected for this age group (24). Howe­ver, this number was estimated to be much lower by other authors and put into the range of 80-100 (23). The etiology of the neoplasms ari­sing at ureterosigmoidostomy site is as yet un­known. The fact that most of the tumors are colo­nic adenocarcinomas speaks in favor of causa­tive agent acting upon colonic mucosa. The ex­perimental data suggest that a fecal stream is necessary for carcinogenesis, and that local ac­tivation of fecal carcinogens by diverted urine, or of urinary carcinogens by fecal bacteria may be the cause of cancer after ureterosigmoidostomy (9). On the other hand, there was a report of adenocarcinoma complicating colon conduit 26 years after the diversion which contradicts the above hypothesis, since there had never been any mixture of urine and feces in the conduit in the reported case (6). It has been recently repor­ted that the pattern of mucin secretion in colonic mucosa is definitely abnormal in patients who have undergone urinary diversion (13). lf this is an indicator of preneoplasia remains to be esta­blished. It is of interest to note that the present case showed also a benign polyp of the rectum in association with colonic carcinoma. They may or may have not been etiologically related. The mucosal proliferation in this polyp was only slight but unusual presence of smooth muscle bundles was not unlike to the case described by Ali et coworkers (1 ), (Fig. 3). Fig. 3 -A benign polyp of the rectum. Slightly hyper­plastic mucosa with proliferation of smooth muscle bundles is seen (HE X 13). Conclusion -This case once again shows that patients who have had ureterosigmoidos­tomy should be followed tor the rest of their lives to discover the earliest neoplastic change in their colonic mucosa which may appear many years after the operation. Povzetek V clanku porocam o novem obdukcijskem primeru adenokarcinoma na ureterosigmoidostomi pri štiride­setletnem bolniku. Operacija je bila napravljena pred 26 leti zaradi ekstrofije secnega mehurja. Bolnik je bil obsevan na Onkološkem Inštitutu, kjer je umrl v kahek­siji. Poleg karcinoma na ureterosigmoidostomi je bil v rektumu še manjši benigni polip. V diskusiji razprav­ljam o možnih mehanizmih za nastanek karcinoma na ureterosigmoidostomi, vkljucno o novejših odkritjih abnormalne mucinske sekrecije v crevesni sluznici na mestih urinske preusmeritve. References 1. Ali M. H., Satti M. B., AI-Nafussi A.: Multiple be­nign colonic polypi at the site of ureterosigmoidos­tomy. Cancer 53: 1006-101 O, 1984. 2. Althausen A. F., Hagen-Cook K., Hendren W. H. 111: Nonrefluxing colon conduit: experience with 70 cases. J. Urol. 120: 35-40, 1978. 3. Amar A. D.: Neoplastic obstruction of the uretero­sigmoid anastomasis. J. Urol. 86: 334-335, 1961. 4. Ansell l. D., Vellacott K. D.: Colonic polyps com­plicating ureterosigmoidostomy. Histopathology 4: 429-436, 1980. 5. Bricker E. M.: Bladder substitution after pelvic evisceration. Surg. Ciin. Norih Am. 30: 1511-1521, 1950. 6. Chiang M. S., Minton J. P., Clausen K., Clatworthy H. W., Wise H. A. II: Carcinoma in a colon conduit urinary diversion. J. Urol. 127: 1185-1188, 1982. 7. Dunn M., Roberts J. B. M., Smith P. J. B.: Benign tumors developing at the site of ureterosigmoidostomy. Br. J. Urol. 51: 260-263, 1979. Lamovec J.: Adenocarcinoma of the colon following ureterosigmoidostomy report of a new case with autopsy findings 8. Gillman J. C.: Adenomatous polyp of bowel follo­wing ureterocolic anastomosis. Br. J. Urni. 36: 264-270, 1964. 9. Gittes R. F., Ruegg C., Kerr S., Wilson L.: Adeno­carcinoma of ureterosigmoidostomy and of bladder extrophy: pathophysiology and experimental studies. J. Urol. 131: 278 A, 1984. 1 O. Ham mer Em. M.: Cancer du colon sigmoide dix ans apres implantation des ureters d'une vesse exs­trophiee. J. Urol. Nephrol. (Paris) 28: 260-263, 1929. 11. Haney M. J., McGarity, W. C.: Ureterosygmoidos­tomy and neoplasms of the colon. Arch. Surg. 103: 69-72, 1971. 12. Harford F. J., Fazio V. W., Epstein L. M., Hewitt C. B.: Rectosigmoid carcinoma occurring after uretero­sigmoidostomy. Dis. Colon Rectum 27: 321-324, 1984. 13. lannoni C., Marcheggiano A., Pallone F., Frieri G., Gallucci M., DiSilverio F., Caprilli R.: Abnormal pat­terns of colorectal mucin secretion after urinary diver­sion of different types: histochemical and lectin bin­ding studies. Hum. Pathol. 17: 834-840, 1986. 14. Lasser A., Acosta A. E.: Colonic neoplasms complicating ureterosigmoidostomy. Cancer 35: 1218-1222, 1975. 15. Leadbetter G. W. Jr., Zickerman P., Pierce E.: Ureterosigmoidostomy and carcinoma of the colon. J. Urol. 121: 732-736, 1979. 16. Macgregor A. M. C.: Mucous secreting adeno­matous polyp at the site of ureterosigmoidostomy. A case report and review of the literature. Br. J. Surg. 55: 591-594, 1968. 17. Mogg R. A.: Neoplasms at the site of ureterocolic anastomosis. Br. J. Surg. 64: 758-761, 1977. 18. Narayana A. S., Kelly D. G., Duff F. A.: Benign polypi at the site of uretero-rectal anastomosis. Post­grad. Med. J. 54: 348-350, 1978. 19. Recht K. A., Belis J. A., Kandzari S. J., Milam D. F.: Ureterosigmoidostomy followed by carcinoma of the colon. Cancer 44: 1538-1542, 1979. 20. Rivard J. Y., Bedard A., Dionne L.: Colonic neo­plasms following ureterosigmoidostomy. J. Urol. 113: 781-787, 1975. 21. SchmidtJ. D., Hawtrey C. E., Flocks R. H., Culp D. A.: Complications, results and problems of ileal conduit diversion. J. Urol. 109: 210-217, 1973. 22. Soorijaarachi G. H., Johnson R. O., Carbone P. P.: Neoplasms of the large bowel following uretero­sigmoidostomy. Arch. Surg. 112: 1174-1177, 1977. 23. Stewart M., Macrae F. A., Williams C. B.: Neopla­sia and ureterosigmoidostomy: a colonoscopic survey. Br. J. Surg. 69: 414-416, 1982. 24. Urdaneta L. F., Duffell D., Creevy C. D., Aust J. B.: Late development of primary carcinoma of the colon following ureterosigmoidostomy: report of three cases and literature review. Ann. Surg. 164: 503-513, 1966. 25. Winawer S. J.: Screening tor colorectal cancer: an overview. Cancer 45: 1093-1098, 1980. 26. Winawer S. J., Sherlok P.: Surveillance tor colo­rectal cancer in average-risk patients, familial high­risk groups, and patients with adenomas. Cancer 50: 2609-2614, 1982. Author's address: Janez Lamovec. M. D., The Insti­tute of Oncology, 61000 Ljubljana O knjigotisk O ofset O knjigoveznica kaeevje UNIVERZITETSKO MEDICINSKI CENTAR SARAJEVO INSTITUT ZA RADIOLOGIJU I ONKOLOGIJU CENTAR ZA HUMANU GENETIKU* ISPITIVANJE INDIVIDUALNE OSJETLJIVOSTI NA ZRACENJE CITOGENETICKOM METODOM INVESTIGATION OF THE INDIVIDUAL RADIOSENSITIVITY BY CYTOGENETIC METHOD Obralic N., Korkut E., Sofradija A.: Radulovic T! Abstract -The cytogenetic analysis has been performed in 11 healthy persons, two heterozygotic gene carriers of Fanconi anemia and one patient with previously diagnosed chromosome instability disorder. The sensitivity of lymphocytes of a heterozygote on ionizing irradiation and interindividual variations in radiosensitivity of healthy persons were investigated. The cytogenetic findings of nonirradiated blood in ali investigated patients were normal. The samples, irradiated by 1 Gy dose, showed no differences in the number and structure of aberrations. After 3 Gy dose, the number of aberrations was higher in heterozygotic Fanconi anemia, in persons with evidenced chromosome instability and in one control case. Therefore, it can be concluded that cytogenetic method can verify interindividual variations in radio­sensitivity, which can be caused by a heterozygotic state of a »chromosome breakage« syndrome. UDC: 616-001.28:576.312.36 Key words: radiation tolerance, cytogenetics, chromosome aberrations Orig. sci. paper Radiol lugosl 1989; 23: 63-6. Uvod -Poznata su stanja i oboljenja pracena hromozomskom nestabilnošcu »chromosome breakage syndrom«. To su Fanconijeva anemija, Bloomov syndrom, ataxia telangiectasia, xero­derma pigmentosum. Kod Fanconi anemije hromozomske aberacije se pojavljuju i spontano i nastaju u poremecaju u ekscizionom sistemu popravka timidinskih dimera. Kod xeroderma pigmentosum postaji defekt u sistemu popravka na razlicitim enzimima uslijed cega se javlja po­vecana osjetljivost na UV zracenja. Kod ataxia telangiektazija takode se javlja povecan broj aberacija nakon X zracenja. Sva ova stanja su pracena i povecanom uces­talošcu malignih tumora. To upucuje na pretpo­stavku da bi karcinogeneza mogla biti uslovljena i poremecajem sistema popravka ili drugim ne­normalnostima na genetickom nivou. Navedena oboljenja se naslijeduju auto­somno recesivno, što znaci da se manifestuju kod homozigotnih nosioca. Pretpostavka je da heterozigotni nosioci, koji inace nemaju manifestno oboljenje mogu u iz­vjesnom stepenu imati oštecenja sistema po­pravka ili drugih procesa na genetickom nivou te da zbog toga mogu imati povecan broj spontanih hromozomskih aberacija ili aberacija inducira­nih jonizujucim zracenjem, citostaticima i slicno. Pravovremeno detektovanje takvih osoba bi moglo sprijeciti njihovo izlaganje karcinoge­nima. Cilj ovog rada je da: citogenetickom metodam ispita da li postoji povecana radiosenzibilnost kod poznatih heterozigotnih nosioca gena za »chromosome breakage syndrom« i da li je medu normalnim mladim osobama moguce iz­dvojiti pojedince sa vecim brojem aberacija, tj. potencijalno radiosenzibilnije osobe. Materija! i metode -!spitano je jedanaest zdravih davaoca, dvije osobe heterogena no­sioca gena za Fanconijevu anemiju (roditelji dje­teta sa manifestnim dokazanim oboljenjem) i jedna osoba sa povecanim brojem aberacija ne­poznatog uzroka otkrivenih prilikam ispitivanja primarnog steriliteta. Od svakog davaoca ispitivane su tri frakcije pune heparinizirane krvi, jedna neozracena (nulto stanje) i dvije izložene pojedinacnoj dozi gama zraka na Coso dozom od 1 Gy i 3 Gy. Kultura limfocitra periferne krvi je izvedena prema standardnom postupku i inkubirana u tra­ janju od 48 sati (9). Analizirano je po 200 najus­ pješnijih mitotickih figura, a identifikacija pojedi­ nih tipava aberacija ucinjena je prema stan­ dardnim kriterij uma (1 O). Obralic N. et al.: lspitivanje individualne osjetljivosti na zracenje citogenetickom metodam Rezultatiti -Kod svih ispitanih osoba u uzorku neozracene krvi nisu registrovani bicen­tricni hromozomi, acentrici ili prstenasti hromo­zomi. Konstatovani su hromatidni lomovi, ahro­matske regije i acentricni fragmenti a njihova frekvencija ne prelazi ni kod jednog ispitanika 2,5 %. Normalno nulto stanje je nadeno i kod osoba sa genskim opterecenjem. Broj i struktura aberacije u ozracenim uzor­cima prikazani su u tabeli 1 i tabeli 2 (slika 1, 2). Broj i struktura aberacija u frakcijama ozrace­nim dozom od 1 Gy su ujednaceni (prosjecno 17,6 aberacija na 200 celija, SD 1,7). Slicni rezul­tati su dobiveni i kod nosioca gena za Fanconi­jevu anemiju (13 i 19 aberacija na 200 celija) i kod osobe sa hromozomskom nestabilnošcu (21 aberacija na 200 celija). Prosjecan broj aberacija na 200 posmatranih celija pri dozi od 3 Gy je kod zdravih donora bio 35, 18 (SD 9,2). Po broju aberacija izdvaja se ispitanik br. 4 (55 na 200 posmatranih ozracenih celija). Broj aberacija kod nosioca gena za Fan­conijevu anemiju je bio 60 i 78, a kod ispitanika sa hromozomskom nestabilnošcu 54. Slika 1 -Zracenjem izazvane aberacije-prstenasti i bicentricni hromozom Fig. 1 -X-ray induced aberrations -ring and bicen­tric chromosome Hromozomske aberacije Chromosome aberrations Broj Broj Broj pr. pacijenata ispitanika celija ahro-hromatidni bicent. prst. No. of No. of No. of cells acen. min. matske lom Ukupno bicen-hrom. patients patients analysed acetr. min. regije chromosome Total trics ring GAP break Zdravi davaoci Healthy donors 1 200 7 8 3 1 19 2 200 7 5 4 2 18 3 200 10 8 2 20 4 200 9 6 1 1 17 5 200 12 2 1 4 19 6 200 8 3 1 2 1 1 16 7 200 6 4 2 5 17 8 200 6 3 1 4 14 9 200 6 5 8 19 10 200 10 5 2 1 18 11 200 11 4 2 17 Nosioci g. Fanconi Fanconi ane­ mia carrier genes 12 200 7 4 4 1 16 13 200 6 5 3 14 lsp. sa hr. nestab. No. of chromo­ some instabi­ lities 14 200 14 5 1 1 21 Tabela 1 -Hromozomske aberacije u limfocitima in vitro ozracenom dozam od 1 Gy gama zraka Co-60 Table 1 -Chromosome aberrations in lymphocytes irradiated by Co-60 gama by 1 Gy dose in vitro Obrali(: N. et al.: lspitivanje individualne osjetljivosti na zracenje citogenetickom metodam Hromozomske aberacije Chromosome aberrations Broj Broj Broj pr. pacijenata ispitanika No. of No. of patients patients celija bicent. No. of cells acen. min. bicen­analysed acetr. min. trics prst. hrom. ring ahro­matske regije GAP hromatidni Ukupno lom br. abe-chromosome racija break Total Zdravi davaoci Healthy donors 1 200 16 13 2 1 1 6 30 2 200 20 16 2 9 47 3 200 16 14 1 31 4 200 23 26 6 55 5 200 20 12 4 36 6 200 22 7 2 2 1 34 7 200 15 10 2 5 32 8 200 12 6 2 1 2 23 9 200 9 12 6 2 29 10 200 19 7 2 1 29 11 200 11 4 2 1 1 9 28 Nosioci g. Fanconi Fanconi ane­ mia carrier genes 12 200 22 17 13 1 7 60 13 200 34 30 10 2 2 78 lsp. sa hr. nestab. No. of chromo­ some instabi­ lities 14 200 24 18 6 2 4 54 Tabela 2 -Hromozomske aberacije u limfocitima in vitro ozracenom dozom od 3 Gy gama zraka Co-60 Table 2 -Chromosome aberrations in lymphocytes irradiated by Co-60 gama by 3 Gy dose in vitro Slika 2 -Zracenjem izazvane aberacije -mnogo­ brojni bicentricni hromozomi Fig. 2 -X-ray induced aberrations -numerous bi­centric chromosomes Diskusija -U ovom istaživanju nismo našli znacajnih hromozomskih abnormalnosti u neoz­racenom uzorku ni kod jednog ispitanika. Ta­kode nema znacajnih razlika u broju i strukturi aberacija nakon ozracenja dozom od 1 Gy. Na­kon ozracenja od 3 Gy zapažamo znacajno od­stupanje kod roditelja pacijenta sa Fanconi anemijom i pacijenta sa ranije utvrdenim »chro­mosome breakage« sindromom. Unutar kon­trolne grupe distribucija rezultata citogeneticke analize su pri licno homogeni. Samo kod jed nog kontrolnog ispitanika naden je znatno veci broj aberacija. Povecan broj spontanih aberacija kod Fan­coni anemije, Bloomovog sindroma i ataxia te­langiektazije, kao i povecana osjetljivost limfoci­tovih pacijenata na jonizujuce zracenje, alkilira­juce agense i slicno našli su mnogi autori (1, 2, 3, 5, 6, 9, 12, 13). Na osnovu toga se pokušava ustanoviti citogeneticki test za diferenciranje Fanconijeve anemije od drugih vrsta aplasticnih anemija. Mogucnost da heterozigotni nosioci ovih stanja mogu imati povecanu osjetljivost na zracenje, citostatike i slicno takode je spomi­njana. Auerbach je našao povecanu osjetljivost limfocita kod heterozigotnih nosioca na alkilizi­rajuce agense, dok drugi nisu evidentirali ovu razliku (2, 3). Obralic:: N. et al.. lspitivanje individualne osjetljivosti na zracenje citogenetickom metodam Razlika u osjetljivosti heterozigota na zracenje citogenetickom metodom manje je ispitivana, ali je ipak zabilježen povecan broj aberacija kod srodnika pacijenata sa »chromosome breaka­ge« sindromom (7). Sa ciljem ispitivanja hetero­zigota vršeno je ozracivanje fibroblasta srodnika pacijenata sa ataxia telangiectasia i praceno nji­hovo preživljenje. Nisu utvrdeni razliciti rezultati od kontrolne grupe. Naša studija (iako na malom broju poznatih heterozigota koji ne dozvoljava adekvatnu statis­ticku ob.) upucuje na pretpostavku da je moguce razviti citogeneticki test za in vitro detekciju he­terozigotnih nosioca »chromosome breakage« sindroma. Ove rezultate smatramo preliminar­nim. Prisutna je ideja da ove osobe mogu imati povecan rizik za pojavu malignih oboljenja (4, 8, 9). Razvojem testa za njihovo otkrivanje, moglo bi se indicirati izbjegavanje izlaganja karcino­genima. Pošto heterozigotni nosioci u normal noj populaciji nisu suviše rijetki, to bi moglo imati i eventualne implikacije na profesionalnu orijen­taciju kao što je rad u zoni jonizujuceg zracenja. Sažetak Vršena je citogeneticka analiza kod jedanaest zdra­vih osoba, dva heterozigotna nosioca gena za Fanco­nievu anemiju i jedne osobe sa ranije dijagnosticira­nom hromozomskom nestabilnošcu. lspitivana je os­jetljivost limfocita heterozigota na jonizujuce zracenje, kao i interindividualne razlike u radiosenzibilnosti zdravih osoba. Citogeneticki nalaz neozracene krvi kod svih ispitanika je bio normalan. U uzorcima oz­racenim dozom od 1 Gy nije bilo znacajnih razlika u broju i strukturi aberacija. Nakon doze od 3 Gy broj aberacija je bio znatno viši kod heterozigota Fanco­nieve anemije, osobe sa evidentiranem hromozoms­kom nestabilnošcu i jednog kontrolnog ispitanika. Ovo upucuje na zakljucak da je citogenetickom metodom moguce verificirati interindividualnu razliku u radio­senzibilnosti, koja bi mogla biti uslovljena heterozigo­tim stanjem nekog od »chromosome breakage« sin­droma. Li teratura 1. Auerbach A. D., Adler B., Chaganti R. S. K.: Prena­tal and postnatal diagnosis and carrier detection of Fanconi anemia by a cytogenetic method. Pediatrics 67: 128-135, 1981. 2. Berger R., Bernheim A., Gluckman E., and Gissel­brecht C.: In vitro effect of cyclophosphamide metabo­lits on chromosomes of Fanconi anemia patients. Br. J. Haematol. 45: 565-568, 1980. 3. Cervenka J., Arthur D., Yasis C.: Mitomycin C test tor diagnostic differentiation of idiopathic aplastic anemia and Fanconi anemia. Pediatrics 67: 119-127, 1981. 4. Gianelli F., Avery J.: Xeroderma pigmentosum and medulloblastoma: Chromosomal damage to lympho­cytes during radiotherapy. Radiat. Res. 88: 194-208, 1981. 5. Higurashi M., Conen P.: In vitro chromosomal ra­diosensitivity in »chromosomal breakage syndroms«. Cancer 32: 380-380, 1973. 6. lshida R., Buchwald M.: Susceptibility of Fanconi anemia lymphoblasts to DNA -cross-linking and al­kylati ng agents. Cancer. Res. 42: 4000-4006, 1982. 7. lskandar O., Jager M. J.: A case of pure red aplasia with a high incidence of spontaneus chromosome breakage: A possible X-ray sensitive syndrome. Rum. Genet. 55: 337-340, 1980. 8. Kinsella T., Mitchell J., McPherson S.: In vitro X-ray sensitivity in ataxia telangiektasia homozygote and heterozygote skin fibroblasts under oxic and hy­poxic conditions. Cancer Res. 42: 3950-3956, 1982. 9. Moorhead P. S., Nowell P. C., Mellman W. J., Bat­tips D. M.: Chromosome preparations of leukocytes cultured from peripheral blood. Exp. Celi. Res. 20: 613-616, 1960. 1 O. Motulsy V.: Human Genetic. Springer-Verlag, Berlin, Heidelberg, New York, 1982. 11. Poli E. H. A.: Fanconi anaemia: Sensitivity of its cells to DNA -crosslinking agents. Drukkeraj Elink­wijk BV-Utrecht, 1984. Adresa autora: Obralic dr Nermina, Institut za radio­logiju i onkologiju UMC-a Sarajevo, Moše Pijade 25, 71000 Sarajevo VOJNOMEDICINSKA AKADEMIJA U BEOGRADU INSTITUT ZA RADIOLOGIJU OZRACIVANJE PROFESIONALNOG OSOBLJA U RADIODIJAGNOSTICI IRRADIATION OF PROFESSIONAL STAFF IN RADIODIAGNOSTIC PROCEDURES Ledic S., Stajkovic P., Lukac S. Abstract-Exposure to irradiation of professional staff, particularly of radiologists performing exami­nations of the gastrointestinal organs, angiographic and interventional radiologic procedures has been measured using thermoluminiscent dosimeters, and the results are presented in tables. The examinations were performed on overpulsed X-ray units with an image intensifier, ionomate and standard screens. The standard number of daily examinations was determined in accordance with the irradiation doses to the critical organs and the possibility of stochastic effect appearance. UDC: 616-073.75-057 Key words: radiation dosage, radiology department hospital, personnel hospital Orig. sci. paper Radio! lugosl 1989; 23: 67-76. Uvod -U našem prošlom radu objavljenom u ovoj reviji (9) iznijeli smo rezultate dozimetrij­skog ispitivanja ozracivanja bolesnika kod kon­vencionalnih snimanja i standardnih kompjuter­-tomografskih procedura pregleda. Ovaj rad pretstavlja nastavak sa rezultatima ozracivanja profesionalnog osoblja, uglavnom radiologa, kod onih pregleda vezanih za radioskopiju t. j. pregleda gastrointestinalnog trakta te angio­grafskih i interventnih radioloških metoda, kada je radiolog direktno izložen djelovanju jonizira­juceg zracenja. Mjerenja su vršena paralelno sa mjerenjem izloženosti bolesnika, a ozracivanje bolesnika kod gastrointestinalnih pregleda smo prikazali u prošlom radu. Otkrice X zraka i uskoro poslije toga radioakti­viteta krajem prošlog vijeka pretstavlja epohalno otkrice jed ne nove energije cija se biološka ak­tivnost provjeravala in vivo na prvim akutnim oštecenjima vidljivih dijelova tijela. Tako vec u prvim godi nama upotrebe X zraka postoji težnja da se ogranici izloženost radiologa i smanje ne­poželjni biološki efekti. Rollins 1902. god. (7) limi­tira tu dozvoljenu dozu na 1 O rema na dan što je 100 puta više od današnje nedjeljne granicne doze, što najbolje ilustrira tadašnje slabo pozna­vanje radiobiologije. Na tabeli 1 smo prikazali pregledno kretanje te dozvoljene doze za profe­ sionalno osoblje. Muscheller (11) je 1925. odre­di o dozu od 200 mR/dan koja pretstavlja 1/100 eritemske doze za 30 dana. Na II lnternacional­nom kongresu radiologa u Stockholmu 1928. god. osnovana je Internacionalna komisija za radiološku zaštitu (ICRP) koja je i danas u sas­tavu Internacional nog radiološkog društva (ISR). Ova komisija je u svojim preporukama od 1934. i 1937. godine akceptirala Mutscheller-ovu dozu kao tolerantnu dozu koja odgovara današnjoj dvonedjeljnoj dozi, pa nije ni cudno što je u tom periodu bilo toliko žrtava medu profesionalnim osobljem. Tek 1950. godi ne je ICRP ogranicila tu dozu na 300 mR/nedjeljno a 1958. godine na 100 mR/ nedjeljno kao maksimalno dozvoljenu dozu (MDD) koja je još i danas na snazi. Ona iznosi 5 rema/god (50 mSv) odnosno 600 mSv do 30. godine života s tim da se do 18. godine života ne može baviti tom djelatnošcu, a vrijedi za ravnomjerno ozracivanja ti jela (2) a 1977. go­di ne se otišlo korak dalje pa je za ravnomjerno ozracivanje cijelog tijela uvedena efektivna ek­vivalentna doza da se smanji štetnost od stoha­stickih efekata za pojedine organe u odnosu na ukupnu štetnost od stohastickih efekata a gra­nicnim dozama sprijecavaju se pojave nestoha­stickih efekata i ogranicava ucestalost stohas­tickih efekata na prihvatljiv nivo (3) (tabela 2). Mutscheller (1925) ICRP (1934) ICRP (1937) Germany (1941) ICRP (1950) ICRP (1958) ICRP (1965) ICRP (197 7) LediC S. et al.: Ozraclvanje profesionalnog osoblja u radiodijagC1ostici 1/100 eritemske doze za 30 dana 1/100 of erythema dose in 30 days ili /or 200 mR/ dan day 200 mR/ dan day 200mR/ dan day 1 R/ nedjeljno weekly 250mR/dan day 25 mR/ gonade gonads 300 mR/ nedjeljno weekly 100 mR/ nedjeljno weekly Doze za kriticne organe i doze za pojedinacne so- matske organe Doses to critical organs and other individual somatic organs Efektivne ekvivalentne doze za stohasticke efekte. Granicne godišnje ekvivalentne doze za nestohasticke efekte Effective equivalent doses tor the stochastic effects. Limit of the yearly equivalent doses tor the nonstochas­tic effects Tolerantna doza Tolerance dose Tolerantna doza Tolerance dose Tolerantna doza Tolerance dose Tolerantna doza Tolerance dose Tolerantna doza Tolerance dose Maksimalno dozvoljena doza Highest permitted dose limit Maksimalno dozvoljena doza Highest permitted dose limit Highest permitted risk Tabela 1 -Pregled kretanja maksimalno dozvoljenih doza za cijelo tijelo profesionalnog osoblja Table 1 -Review of the highest permitted whole body dose limits tor the professional staff Grupe pojedinaca iz stanovništva (bolesnici) Profesionalno osoblje Groups of individual persons Professional staff from the population (patients) Ravnomjerno ozracivanje cijelog tijela Even whole body irradiation 5 mSv (0,5 rem) 50 mSv (5 rem) Neravnomjerno ozracivanje cijelog tijela Uneven whole body irradiation -kriticni organi 5 mSv (0,5 rem) 150 mSv (15 rem) critical organs (za krvotvorne organe i ocno socivo) (for the hematopoietic or­ gans and the len s of the eye) -somatski organi somatic organs 15 mSv (1,5 rem) 500 mSv (50 rem) Sl. list SFRJ br. 40/198 6 ICRP Publicatiorr 26/197 7 Tabela 2 -Godišnje ekvivalentne granicne doze za grupe pojedinaca iz stanovništva i profesionalno osoblje Table 2 -Yearly equivalent dose limits for the groups of individual persons from the population and the professional staff Našim novim Pravilnikom o granicama iznad ko­organe a što je najvažnije triput su vece za kri­jih stanovništvo i lica koja rade sa izvorima joni­ticne organe (krvotvorne i ocno socivo) u odnosu zujucih zracenja ne smeju biti izleženi oz­na 1977. godinu. Medutim, ove granicne go­racenju ... (15) su akceptirane ove preporuke dišnje doze maksimalno dozvoljenog rizika, na­ICRP, pa su doze godišnjih granica·-znatno po­rocite još podignute na vece vrijednosti, u praksi vecane neselektivno jednako za sve somatske su teško održive iz objektivnih razloga u našoj Ledic S. et al: Ozracivanje profesionalnog osoblja u radiodijagnostici zemlji, pa je i cilj ovog rada da ukaže na poslje­dice za radni i životni vijek profesionalnog radiološkog osoblja, prvenstveno radiologa. Materija! i metod rada -Utoku 1985/ 86 go­di ne smo izvršili ispitivanje i mjerenje ozracea nosti profesionalnog radiološkog osoblja u toku pregleda gastrointestinalnog trakta te angio­grafskih i interventnih radioloških procedura pregleda. Bolesnici su nebi rani koji su sa klinika -VMA upuceni na ove preglede. Mjerenja su vršena paralelno za bolesnike i radiologe i svi opci i radiološko-tehnicki podaci su registrirani u evidencionu listu, kao što je opisano u radu o dozimetrijskom ispitivanju bolesnika (9). lspiti­ vanje je izvršeno na savremenim cetvero, šes­ tero i dvanaestpulsnim rendgen-uredajima, a kod svih pregleda se koristilo pojacalo rend­ genske slike za vrijeme radioskopije, jontomat odnosno fototajmer pri snimanju, kao i stan­ dardne svjetlosne folije bez folija rijetkih zemalja. Kod radiologa, kao i kod bolesnika, mjerenje je izvršeno termoluminiscentnim dozimetrima (TLD) Mg 8401: Dy (Vinca) i to po dva Oedan služi za kontrolu) a fiksirani su na kožu radiologa i to: na ruku (otkriveni dio), otkriveni dio noge (pod­ koljenica), na štitnu žlijezdu, te na kriticne or­ gane nezašticenog oka i korpus sternuma (iznad i ispod zaštite). Svaki ljekar je nosio kecelju zaš­ titne vrijednosti 0,5 mm Pb prekrivanjem pred­ njeg, postranicnog i zadnjeg dijela tijela do ispod koljena od kljucnih kostiju (zadnji dio zaštite sa 0,25 mm Pb). Kod pregleda gastrointestinalnog trakta ljekar je nosi o rukavice zaštitne vrijednosti 0,25 mm Pb pa je TLD postavljena na nadlakticu desne ruke, a kod angiografskih pregleda nije nosio rukavice (što je obicno praksa zbog smetnji u manipulacijama sa rukavicama) i do­ zimetri su postavljeni na podlakticu desne ruke. Zaštitne naocale nisu nošene. Sve dozimetre pod šifrom je postavljao uvijek isti ljekar koji je štopericom odredivao i vrijeme radioskopije i broj ekspozicija te unosio u evidencione liste. Preglede je po mogucnosti vršio uvijek isti is­ kusni radiolog specijalista, dok su mladi ljekari bili iskljuceni iz ovih pregleda. Za svaku proce­ duru pregleda je uzeta grupa od 1 O odraslih bo­ lesnika razlicitog pola, tjelesne mase, visi ne i AP dijametra regije pregleda. Pripremanje i ocita­ vanja TLD je uvijek vršio isti fizicar na instru­ mentu marke Pitman Ud »Toledo« u toku istog ili slijedeceg dana. Rezultati ocitanih doza su evi­ dentirani u evidencionu listu. Rezultati -U tabeli 3 su prikazani rezultati mjerenja ozracivanja profesionalnog osoblja kod pregleda abdominalnih organa t. j. svih pre­gleda gastrointestinalnog trakta i histerosalpin­gografije. To su srednje vrijednosti ulaznih ekvi­valentnih doza na pomenutim lokacijama so­matskih organa i na kriticnim organima oka i sternuma. Sve vrijednosti su date u mremima radi boljeg snalaženja citaoca u starim ekviva­lentnim jedinicama koje se lako pretvore u nove SI jedinice u msivertima ako se podjele sa 100 što je u fusnoti tabele naznaceno. Za svaki pre­gled je oznaceno i prosjecno vrijeme radiosko­pije i broj radiografskih ekspozicija. Sve pre­glede je izvodio radiolog bez asistencije radio­loškog tehnicara osim irigografija kod kojih je tehnicar uz ljekara ubrizgavao bariumsko kon­trastno sredstvo pa su u tabeli registrirane vri­jednosti za obojicu. Našli smo da je doza na grudnoj kosti ispod zaštite deset puta manja od one iznad zaštite i u tabeli je registrirana samo doza ispod zaštite. Na dnu tabele su date go­dišnje granicne doze za somatske i kriticne or­gane i to 50000 mrema (500 mSv) za somatske organe i 5000 mrema (50 mSv) za krvotvorne or­gane i ocno socivo što je za kriticne organe triput manje nego po novom Pravilniku, o cemu cemo reci nešto više u komentaru. Na kraju tabele je dat proracun aproksimativnog broja dnevnih pregleda koje radiolog može obaviti u racine dane u godi ni uz manji slobodan prostor do go­dišnje granice maksimalno dozvoljenog rizika. Proracun je napravljen na osnovu srednje vri­jednosti ozracivanja sternuma i oka zbog stoha­stickih efekata. Primjetno je da se doze ozracivanja sternuma ispod zaštite i nezašticenog oka malo razlikuju. Kod radiološkog tehnicara vece je ozracivanje sternuma i oka zbog njegovog položaja sa strane za vrijeme rukovanja pneumokolonom. Najveca izloženost radiologa je kod histerosal­pingografije, najvjerovatnije zbog položaja rendgenske cijevi iznad stola. Nismo imali pri liku da mjerimo izloženost kod endoskopske retro­gradne holangiopankreatografije, ali je prema jednom saopštenju Brajše i sar. vrlo velika. Doze izmjerene na otkrivenim dijelovima ruke, noge i štitnoj žlijezdi su vece nego na kriticnim orga­nima ali su bez veceg uticaja na ogranicenje broja dnevnih pregleda zbog visoke granicne godišnje doze, ukoliko se ne uzme u obzir ukupni rizik. Na tabeli 4 su prikazani rezultati ozracivanja radiologa kod nekih osnovnih angiografskih i interventnih radioloških procedura na isti nacin kao i kod abdominalnih organa. Asistentsko osoblje nije obuhvaceno pošto se za vrijeme radioskopije i snimanja nalazi van zone jonizira­jucih zracenja. U primjedbi tabele je naznacen vrlo važan podatak da li je vršeno rucno ili auto- -.J o Broj pregleda Sternum Noga Ruka Oko Štitna dnevno do Vrijeme Broj (ispod (otkriveni (otkriveni (bez žlijezda maksimalno Metode pregleda radioskopije ekspozicija zaštite) dio) dio) zaštite) (bez zaštite) dozvoljenog rizika Primjedba Examination methods Time of Number of Sternum Leg Hand Eye Thyroid Daily number of Remark fluoroscopy expositions (under (uncovered (uncovered (without (without examinations to shielding) part) part) shielding) shielding) highest permitted risk Kateterizacija srca 2'44" ­ Heart catheterization 1,3* 2,2 3,4 4 Rucno ubrizg. a. o: Karotidna angiograf. kontrast. sred. Rdg cijev (perkutana) iznad stola 12 8,1 7,3 7,3 9,2 8,3 1-2 !! Carotid angiography Applicat. of contrast med. "' (percutaneous) by hand, x-ray tube over the table ol o, <' "' Karotidna angiograf. ::, (Seldinger) Carotid angiography 32" 18 6,6 8,1 6,4 2 Rdg cijev iznad stola X-ray tube over the table (Seldinger) '" 'O o ;;; "' o· ::, "' Prosjecna vrijednost 3' o za translumb. i po "' Seldingeru Aortografija Aortography 56" 8 15,1 27,9 15,0 11,2 1 g o value The average tor 2: translumb. and by ,; C: Seldinger ol a. o· a. Selektivna renalna ,;· "' angiografija ::, o 1'17" 10 11,1 6,3 6,3 10,1 10,1 1-2 Selective renal !!'. 9: angiography Koronarografija sa Kinoradio-Rucno ubrizg. 2'35" JJ lijevom ventrikulograf. grafija "' a. Coronarography with §: Cineradio- 11,8 12,5 6,1 8,5 2 kontr. sred. Application of contrast left ventriculography graphy med. by hand "' C: o S!!. Transluminalna ;;; CX> angioplastika Rucno ubrizg. !" renalnih arterija kontr. sred. "' 12'15" 5 15,2 5,6 7,4 10,3 11,9 1 $" Transluminal angio-Application of contrast ..., a, plasty of the renal med. by hand ..., 1 artery "' Transluminalna angio­ plastika ilio-femo­Rucno ubrizg. ralnih arterija kontr. sred. 13'21" 7 19,1 12,8 12,1 Transluminal angio­Application of contrast plasty of the ilio-fem. med. by hand arteries Rucno ubrizg. kontr. Perkutana 2 bolesnika sred. Rdg cijev iznad nefrostomija 7'24" nedjeljno stola 4 34,3 4,9 37,8 33,3 23,5 Percutaneous 2 patients Application of contrast nephrostomy weekly med. by hand, x-ray tube over the table Godišnja granicna doza 5000 50000 50000 5000 50000 Yearly dose limit * Sve vrijednosti su date u miliremima (100 mrema = 1 mSv) Ali values are presented in mrem (100 mrem = 1 mSv) Tabela 4 -Ozracivanje radiologa za vrijeme jed nog pregleda kod angiografije i interventnih radioloških procedura Table 4 -lrradiation of the radiologist during a single procedure by angiography and interventional radiology -.J ...... 2,2 f\) Sternum Noga Ruka Oko Štitna Broj pregleda dnevno Vrijeme Broj (ispod (otkriveni (otkriveni (bez žlijezda do maksimalno Metode pregleda radioskopije ekspozicija zaštite) dio) dio) zaštite) (bez zaštite) dozvoljenog rizika Examination methods Time of Number of Sternum Leg Hand Eye Thyroid Daily number of r fluoroscopy expositions (under (uncovered (uncovered (without (without examinations to (1) C. shielding) part) part) shielding) shielding) highest permitted risk o: en Želudac i duodenum !!< 2'28" 5 2,5* 1,2 7,1 2,7 7,8 7 Stomach and duodenum si ol "' Želudac sa pasažam crijeva 6, 02„ 9 5,0 5,6 14,3 8,9 12,5 1-2 a:· Stomach with the bowels " ::, 10,6 2,4 2,0 ro· Bari um enema of the colon T lrigografija , ., R** 3 30 5 "O 5,2 2,5 2,5 3,7 lleocekografija 5'27" 6 3,1 5 o o· ::, " 48,7 16,8 4,2 4 3" lleocoecography o (O o v, Histerosalpingografija Hysterosalpyngography o 22" 3 13,5 5,4 8,3 17,5 24,7 1 S!: Godišnja granicna doza .;· C ol Yearly dose limit o· 9c .;· (O ::, C. 5000 50000 50000 5000 50000 * Sve vrijednosti su date u miliremima (100 mrema = 1 mSv) ** R = radiolog (radiologist) AII values are presented in mrem (100 mrem = 1 mSv) T = radiol. tehnicar (radiographer) o !!: Tabela 3 -Ozracivanje radiologa za vrijeme jednog pregleda gastrointestinalnog trakta i histerosalpingografije Table 3 -lrradiation of the radiologist during a single procedure of gastrointestinal tract and hysterosalpyngography JJ " C. §: "' c: ."! "' !',> O> .... !" LediC S. et al.. Ozracivanje profesionalnog osoblja u radiodijagnostici matsko ubrizgavanje kontrastnog sredstva i po­ložaj rendgenske cijevi ispod ili iznad stola (naz­nacen je u tabeli samo položaj iznad stola i rucno ubrizgavanje). Za aortografije je data srednja vri­jednost doze za perkutanu i kateterizacionu aor­tografiju. Snimanja su vršena na standardnim rendgenskim filmovima osim korona rog rafije na kinofilmovima. Ni kod jedne od prikazanih an­giografskih metoda sa cijevi iznad stola nije postojala viseca zaštita izmedu cijevi i radiologa. Najvece ozracivanje kriticnih organa radio­loga je kod angiografskih pregleda i interventnih metoda u regiji abdomena sa rucnim ubrizga­vanjem kontrastnog sredstva i perkutane nefro­stomije sa cijevi iznad stola. Ovdje je takoder prisutno veliko ozracivanje sternuma ispod za­štite u odnosu na nezašticeno oko, ono je i vece kod interventnih radioloških metoda. Kod perku­tane karotidne angiografije, iako se ne koristi radioskopija, doze ozracivanja su vece nego kod kateterizacione zbog rucnog ubrizgavanja kon­trastnog sredstva. Za donje ekstremitete su date prosjecne doze, iako je ozracivanje radiologa vece kod pregleda ekstremiteta uz koji se nalazi radiolog. Kod kateterizacionih metoda je ozraci­vanje kriticnih organa manje što je organ pre­gleda kranijalnije od ingvinalne regije (kateteri­zacija srca, karotidna angiografija po Seldin­geru). Na kraju tabele je napravljen proracun dozvo­ljenih dnevnih pregleda u racinim danima godi ne do maksimalno dozvoljenog rizika za nestoha­sticke efekte na bazi srednjih vrijednosti ozraci­vanja kriticnih krvotvornih organa i ocnog sociva. Komentar-Vec prvih godina poslije otkrica X zraka pojavljuju se publikacije o akutnim oštecenjima radiologa. Tako izvještava Stevens (16) te Oudin, Barthelemy i Darier (13) 1978 god. o oštecenjima kože, Codman (4) 1902 god. vec opisuje 172 slucaja opekotina kože a Frieben (5) iste godine prikazuje prvi slucaj rendgen-karci­noma kože na ruci. W. Fuchs po struci ingenier opisuje svoje opekotine na koži koje se ne razli­kuju od obicnih opekotina ali sporije zacjeljuju i tvrdi da, poslije izlaganja glave X zracima, dolazi do ispadanja kose, ali ce ponovo izrasti bez pos­ljedica (1 O). On je jedan od prvih koji daje prepo­ruke kako da se smanji izloženost zracenju kracom ekspozicijom, udaljenošcu rendgenske cijevi od tijela ne bliže od 12 cola i mazanjem eksponiranih dijelova kože vazelinom. To je vri­jeme euforije sa novom oblasti u medicini i iz­vjesne naivnosti, nepoznavanja bioloških efe­kata koji se kasnije manifestiraju -mutagenog, onkogenog, genetskog, leukemogenog, terato- Radiol lugosl 1989; 23: 67-76. genog. Nešto kasnije 1903 god. je Albers Schonberg primjetio somatske promjene na te­stisu (1) a Halberstaedter (6) na ovarijumu kod kunica. Bardeen (1 O) je našao kongenitalne de­fekte na potomstvu žaba poslije ozracivanja spermatozoida a tek je H. J. Muller (12) 1927 god. dokazao mutacione genske efekte poslije X zracenja. Prva žrtva ozracivanja je bio ing. Des­sauer a poslije njega plejada oštecenih i umrlih radiologa cije je biografske podatke sakupio Holthusen sa sar. (8) 1959 god. U toj knjizi je opisano 359 ljekara i drugih naucnih radnika koji su bili žrtve svog poziva. Svima njima je podignut spomenik u bolnici St. Georg u Hamburgu u znak zahvalnosti što su svojim životima utrli put dalj­njem istraživanju štetnog djelovanja jonizira­jucih zracenja. Pri pregledu bolesnika odnos bolesnik-radio­log je meduzavisan u pogledu percepcije zracenja.Ustvari postoji simbioza jer osoba koja vrši pregled dobiva jedan dio zracenja namje­njen bolesniku u obliku rasutog ili sekundarnog zracenja. Po tehnickim normama snop primar­nih zraka treba da bude van domašaja radiologa osim jednog dijela parazitskog zracenja koje prolazi kroz oklop rendgenske cijevi i koji nije za potcjenjivanje. lpak najveci kvantum cini sekun­darno zracenje koje zavisi od talasne dužine odnosno visokog napona. Apsorpcija i rasi panje zracenja su ujednaceni kod napona od 60 kV a povecanjem napona rasipanje ima prevagu. Elektronsko pojacalo rendgenske slike kod ra­dioskopije i jontomat kod radiografije smanjuju intenzitet zracenja i rasi panje pa je i ozracivanje bolesnika i radiologa deset puta manje. Kod ovih naših mjerenja su postojali takvi uslovi. Nedosta­tak je jedino što su snimanja vršena sa stan­dardnim svjetlosnim folijama a ne folijama rijet­kih zemalja. Kod pregleda abdominalnih organa te angiografskih i interventnih radioloških pro­cedura je vrlo nepovoljan ležeci položaj bole­snika sa cije se strane skoro stalno nalazi radio­log, narocilo kada je položaj rendgenske cijevi iznad stola, jer je radiolog direktnije izložen pa­razitskom zracenju. Kod naših pregleda bila je cijev iznad stola samo kod histerosalpingogra­fije, karotidne angiografije te perkutane nefro­stomije. Mjerenja drugih autora takoder poka­zuju kod angiografija sa ovakvim položajem ci­jevi veliko ozracivanje gonada i ocnog sociva radiologa, a cijelo tijelo može primiti nekoliko desetina puta vecu dozu nego kada je jedino ispravno cijev postavljena ispod stola (7). Osim spomenutih tehnickih uslova važnu ulogu u prevenciji ozracivanja ima i subjektivni faktor t.j. iskustvo i spretnost radiologa da rukuje sa primarnim najoptimalnije kolimiranim sno­ Ledic S. et al.: Ozracivanje profesionalnog osoblja u radiodijagnostici pom zraka i da pregled obavi što brže, reducira­juci u prvom redu dužinu radioskopije. Mjerenja su pokazala da se sužavanjem snopa primarnih zraka proporcionalno smanjuje gonadno oz­racivanje kod bolesnika ili ocno socivo kod ra­diologa (7), a skracivanjem radioskopije samo za 1 min, naprimjer kod irigografije, i redukcijom jedne radiografske ekspozicije, smanjuje se oz­racivanje bolesnika za 30 % a tirne i radiologa. Medutim, ipak je teško govoriti o nekom vecem skracivanju pregleda kod angiografskih i inter­ventnih radioloških procedura kod kojih, kao vrlo teških i složenih procedura, pregled može trajati više desetina minuta pa i nekoliko sati kao i svaki drugi operativni zahvat. Sredstva licne zaštite igraju veliku ulogu u re­dukciji ozracivanja radiologa. U standardna za­štitna sredstva pripadaju kecelja, rukavice i za­štitne naocale, cija je zaštitna vrijednost po našem propisu naj maje 0,25 mm Pb (14). Kod ovih naših pregleda potrebna je i nošena kecelja zaštitne vrijednosti 0,5 mm Pb sa prednje strane a sa zadnje strane kecelje, rukavice i naocale 0,25 mm Pb. Zaštitne naocale (mogu i sa dioptri­jama) su vrlo korisne za djelimicnu zaštitu oka. Umjesto naocala se koriste polukružni dodaci od prozirnog sintetskog materijala sa olovom koji štite cijelu regiju glave i vrata. Ove maske i naocale su dosta skupe pa se i ne nabavljaju ali angiografske i interventne procedure ne bi tre­balo raditi bez naocala. Kod interventnih radio­loških procedura radiolozi izbjegavaju i nošenje rukavica jer im smetaju pri manipulacijama, ali postoje i rukavice sa otvorenim prstima koje bi trebalo upotrebljavati barem kod rucne aplika­cije kontrastnog sredstva. Upotreba licnih za­štitnih sredstava samo smanjuje ozracivanje ti­jela na jednu desetinu doze koju prima neza­šticeni dio tijela koji iznosi oko 30 % od ukupne površine tijela. Ovdje je potrebno posebno na­glasiti da se pri radu radiologa u zoni jonizira­juceg zracenja ozracava cijelo tijelo. Kada se govori o profesionalnoj zaštiti, kao što se vidi, govorimo uglavnom o radiologu. U grupu profesionalnog osoblja spadaju i radiološki teh­nicari, medicinske sestre i drugo pomocno osoblje. što se tice radioloških tehnicara, oni u pravilu treba da budu potpuno zašticeni od oz­racivanja, osim u nekim izuzetnim slucajevima. Naime, oni se moraju nalaziti van zone zracenja uvijek kada je rendgen-uredaj u pogonu u po­sebnom zašticenom prostoru unutar ili van rendgenske prostorije, što je i zakonska oba­veza. Kod ovog našeg ispitivanja radiološki teh­nicar se nalazio u zoni zracenja jedi no kod irigo­grafije rukujuci sa pneumokolonom a i to bi se moglo eliminirati pneumokolonom na nožni po­gon kojim rukuje sam radiolog. Kod angiograf­skih i interventnih radioloških procedura cijelo osoblje iz tirna t.j. radiološki tehnicar i medi­cinska sestra moraju se nalaziti van zone zracenja sa svim licnim zaštitnim sredstvima, a u meduvremenu medicinska sestra asistira radio­logu. To važi i za ostalo posmatracko osoblje. Vrlo cesto se dešava da se ovo ne poštuje a radiolog je odgovoran za zaštitu cijelog tirna. U praksi je ozracivanje radiološkog tehnicara je­dino moguce kod snimanja bolesnika u boles­nickoj sobi i operacionoj sali, gdje se najcešce u praksi ne nalazi zakonski obavezan pokretni zaštitni paravan (14) i ne nose sredstva licne zaštite. U tom slucaju radiološki tehnicar prima 1000 puta manju dozu na cijelo tijelo od kožne doze bolesnika, a ako bar nosi licna zaštitna sredstva onda je ta doza na zašticenim dijelo­vima deset puta manja (7). Ljekari drugih speci­jalnosti, koji povremeno rade u zoni jonizirajucih zracenja (kardiolozi, kardiohirurzi, ortopedi, traumatolozi i dr.), mogu biti ozracivani velikim dozama ako ne poznaju osnovne principe radio­loške zaštite a iskustvo je pokazalo da je baš medu njima bilo najviše oštecenja i rendgen­ karcinoma kože. Postavlja se pitanje kako je moguce obezbje­diti dnevne normative pregleda u tabelama 3 i 4 kada se stopa porasta radiodijagnostickih pre­gleda u našoj zemlji krece godišnje 3 % a u razvi­jenijim sredinama i do 25 % (9) sa veli kom zastup­ljenošcu gastroenteroloških, angiografskih i in­terventnih radioloških procedura. Povecanje racinih mjesta u radiološkim ustanovama sa po­vecanjem broja bolesnika ne prati i porast radio­loškog osoblja, pa se takav trend završava na štetu profesionalnog osoblja preuzimanjem na pregled veceg broja bolesnika od strane jed nog radiologa, a ovo povecanje je dva i više puta vece nego što to pomenute norme dozvoljavaju. Ako bi se povecani broj bolesnika apsolvirao skraci­vanjem svakog pregleda, to bi išlo na racun sla­bijeg kvaliteta što je kontraproduktivno, pošto su ovakvi nalazi cesto nepouzdani i moraju se po­navljati. Najteže je u manjim zdravstvenim usta­novama gdje obicno jedan radiolog obezbjeduje sve oblasti radiodijagnostike. Nešto je lakše u vecim ustanovama gdje ima dva i više radiologa gdje mogu taj broj bolesnika podijeliti s tim da se­povremeno (mjesecno ili nedjeljno) vrši izmjena radiologa koji rade na ovoj dijagnostici. Za to vrijeme treba da rade van zone zracenja neku drugu dijagnostiku (ultrazvuk, dijagnostiku ske­leta, pluca i dr.). To su samo unutrašnje mjere za zaštitu radiologa. Bez obzira norme se moraju poštovati a broj bolesnika regulirati prema post­ojecem radiološkom kadru i od toga ne smije biti Ledic S. et al.. Ozracivanje profesionalnog osoblja u radiodijagnostici otstupanja na što se mora upozoriti rukovodece organe zdravstvenih i radioloških institucija. U protivnom se sigurno mogu ocekivati ozbiljna oštecenja zdravlja radiologa u toku radnog vi­jeka ne samo od stohastickih nego i nestoha­stickih efekata jonizirajuceg zracenja. Stohasticki efekti su radijacioni efekti cija je jacina nezavisna od doze a vjerovatnoca pojav­ljivanja proporcionalna dozi bez praga pri niskim dozama koje su od interesa za zaštitu od zracenja (15). Znaci radi se o najmanjim dozama a prvi su im na udaru baš radionajsenzitivniji kriticni organi, koštana srž, gonade i ocno socivo a i posljedice za ozraceno lice najteže koje se manifestiraju u genetskim mutacijama, velikoj incidenciji malignih leukemicnih i karcinomskih oboljenja, skracenju života, vecem oboljevanju od arterioskleroze i smanjene otpornosti orga­nizma na infekcije. Jedna analiza sprovedena u SAD na 82411 umrlih ljekara je pokazala da ra­diolozi žive krace oko pet godina u prosjeku u odnosu na druge ljekare koji nemaju kontakta sa jonizirajucim zracenjem a koliko živi i prosjecan americki gradanin. lncidencija pojave leukemije je skoro deset puta veca kod profesionalnog ra­diološkog osoblja u odnosu na ostale. Povecani broj smrtnih slucajeva u našoj zemlji od malignih oboljenja u posljednjih deset godina kod prve poslijeratne generacije radiologa, koja je nešte­dimice preuzimala na sebe veliki broj svakodnev­nih pregleda baš gastrointestinalnog trakta, go­vori da se ne radi o prihvatljivom riziku ove pro­fesije, nego je posljedica ozracivanja visokim dozama bez praga. Znaci cilj treba da bude da se doze za stohasticke efekte zadrže na što manjem nivou. Medutim, mi smo u našem novom zako­nodavstvu podigli granicnu dozu za kriticne or­gane odnosno krvotvorne organe i ocno socivo tri puta (tabela 2) a za druge pojedinacne so­matske organe neselektivno i deset puta (15) u odnosu na ranije preporuke ICRP od 1965 go­dine. Doduše, ovo je akceptirano na bazi prepo­ruka ICRP od 1977 godi ne (3). Treba naglasiti da se ovo odnosi na neravnomjero ozracivanje cije­log tijela, pa se kao takvo odnosi na radiologa. Ne bismo imali nikakvog komentara kada se radi o povecanju granicne doze za somatske organe i nestohasticke efekte. Medutim, za vrijeme pre­gleda radiolog ozracava cijelo tijelo bez obzira na licna zaštitna sredstva koja samo smanjuju dozu a oko trecine površine se ozracava punom dozom. Zavisno od drugih faktora prve zaštite fakticno nema što su naša mjerenja pokazala, naprimjer, da se ozracivanje grudne kosti pod zaštitom malo razlikuje od ozracivanja neza­šticenog oka. Ne bi trebalo praviti razliku izmedu stohastickih efekata na kriticnim organima kada se zraci cijelo tijelo ravnomjerno i kada se zraci neravnomjerno. Mi smo u našem radu zadržali granicne doze za kriticne organe (krvotvorne i ocno socivo) na nivou ozracivanja cijelog tijela što i odgovara današnjim uslovima. Ukoliko bi ta doza bila triput veca i normativ za broj dnevnih pregleda triput povecan to bi u praksi znacilo, navešcu primjer, da bi radiolog pregledao oko 20 stomaka, izvršio 6 karotidnih angiografija itd. Treba znati kakvo je fizicko stanje radiologa pos­li je završenog pregleda samo dvostruke norme bolesnika. Radiološka praksa i život je jedno a fizicko-matematicki proracuni drugo. Medutim, i ICRP je ove svoje nove preporuke popratila kri­tickim komentarom da nauka još nije došla do spoznaje o kvantitativnim odnosima malih doza i njihove štetnosti za organizam (1 O). Sve zemlje nisu ni provele u život nove preporuke ICRP i zadržani su raniji limiti godišnjih doza. Uostalom i dozimetrija film-dozimetrima profesionalnog osoblja kod nas zadržava dozvoljenu mjesecnu granicu ozracivanja od 4 mGy kao za cijelo tijelo ravnomjerno ozraceno. Prema novim propisima trebalo bi mjeriti ozracivanje profesionalnog osoblja sa najmanje dva film-dozimetra, jedan na nekom kriticnom a drugi na somatskom or­ganu (na primjer sternum i vrat). Svako po­vecanje limita doza za kriticne organe može biti veca grješka nego ako se zadrže na nižem nivou jer ih je kasnije mnogo teže smanjiti nego po­vecati. Pri donošenju novog Pravilnika zakono­davac je ipak trebao biti uzdržljiviji u njihovom povecavanju. Smatramo da je potrebno kriticki preispitati sadašnje propise u novom Pravilniku pa su moguce i izmjene u njemu. Ova profesija je najrizicnija zdravstvena profesija i treba je mak­ simalno zaštiti u prvom redu normativima dnev­nih pregleda u zoni jonizirajuceg zracenja. Pri­rodno je da toj zaštiti služe i druge društvene beneficije savremenog radnog zakonodavstva kao kompenzacija za smanjenu fizicku i zdravst­venu sposobnost i njihovu povremenu regene­raciju u toku kraceg životnog vijeka. Zakljucak -Mjerenjem ozracenosti radio­loga kod gastrointestinalnih, angiografskih i in­terventnih radioloških procedura utvrdeno je da je ozracivanjem cijelog tijela vrlo visok nivo iz­loženosti kriticnih organ i da postoji visok rizik od stohastickih efekata pa je za zaštitu potrebno ne otstupati od normativa dnevnih pregleda u ovoj oblasti radiodijagnostike. Na osnovu pro­racuna ozracivanja kriticnih organa predložene norme dnevnih pregleda su date na nižem nivou limita godišnjeg ozracivanja kriticnih organa u odnosu na važece propise i mogu poslužiti ra- Ledi<': S. et al.: Ozracivanje profesionalnog osoblja u radiodijagnostici diolozima u orjentaciji planiranja zaštitnih normi u svakodnevnom radu. Sažetak Prikazani su tabelarni rezultati mjerenja ozracivanja profesionalnog osoblja sa termoluminiscentnim dozi­metrima, u prvom redu radiologa, kod pregleda gastro­intestinalnih organa, angiografskih i interventnih radio­loških procedura. Pregledi su izvršeni na savremenim višepulsnim rendgen-uredajima sa elektronskim po­jacalom rendgenske slike, jontomatom i standardnim svjetlosnim folijama. Odredene su norme dnevnih pregleda u odnosu na doze ozracivanja kriticnih organa i mogucnost pojave stohastickih efekata. Literatura 1. Albers-Schonberg H. E.: Uber eine bisher unbe­kannte Wirkung der Rontgenstrahlen auf der Orga­nismus der Tiere. Mi.inchen. Med. Wochenschr. 50, 1859, 1903. 2. Annals of ICRP. Publication 9, Pergamon Press, Oxford, 1966. 3. Annals of ICRP. Publication 26, Pergamon Press, Oxford-New York-Frankfurt, 1977. 4. Codman E. A.: A study of the cases of accidental X-ray burns hitherto recorded. Philadelphia M. J. 8, 438, 1902. 5. Frieben: Cancroid des Handri.ickens nach lang dauernger Einwirkung von Rontgenstrahlen. Demons­tration Arztl. Verein, Hamburg, 1902 (cit. od autora na red. br. '0). 6. Halberstaedter L.: Die Einwirkung der Rontgen­strahlen auf Ovarien. Beri. Klin. Wochenschr. 3, 42, 1905. 7. Hebrang A., Petrovcic F.: Radijacija i zaštita u medicinskoj dijagnostici. Med.knjiga. Beograd-Za­greb, 1988 (122-216). 8. Holthusen H., Meyer H., Molineus W.: Ehrenbuch der Rontgenologen und Radiologen aller Nationen. Sonderbande zur Strahlentherapie, Band 42, 1959. 9. Ledic S., Stajkovic, P., Lukac S.: Ozracivanje bo­lesnika u radiodijagnostici. Radiol. lugosl. 22 (4): 417-418, 1988. 1 O. Muth H.: Die Entwicklung der Dosisgrenzwerte im Strahlenschutz. Rontgenstrahlen 47, 38-47, 1982. 11. Mutscheller A.: Physical standards of protection against Roentgen-ray dangers. Amer. J. Roentgenol. 13, 65-70, 1925. 12. Mi.iller H. J.: Artificial transmutation of the gene. Science 66, 84, 1927. 13. Oudin J., Barthelemy et Darier: Accidents cuta­nes causes par les rayon X. Congres de dermatologie de Moscou, 1897 (cit. od autora na red. br. 1 O). 14. Pravilnik o stavljanju u promet i korišcenje ra­dioaktivnih materija iznad odredene granice aktivnosti, rendgen-aparata i drugih aparata koji proizvode joni­zujuca zracenja i o merama zaštite od zracenjq tih izvora. Sl. list SFRJ 40, 1173-1176, 1986. 15. Pravilnik o granicama iznad kojih stanovništvo i lica koja rade sa izvorima jonizujucim zracenja ne smeju biti izloženi ozracenju i o merenjima stepena izloženosti jonizujucih zracenjima lica koja rade sa izvorima tih zracenja i o proveravanju kontaminacije radne sredine. Sl. list SFRJ, 1184-1187, 1986. 16. Stevans L. G.: lngurious effects on the skin. Brit. M.J.,apMI 18, 1896. Adresa autora: Prof. dr Stanko Ledic, 11000 Beo­grad, Partizanska 20 SREDIŠNJI INSTITUT ZA TU MORE I SLICNE BOLESTI, ZAGREB LABORATORIJ ZA EKSPERIMENTALNU KANCEROLOGIJU * INSTITUT »RUOER BOŠKOVIC«, ZAGREB LABORATORIJ ZA NUKLEARNU KEMIJU I RADIOEKOLOGIJU ** BOLNICA ZA TUBERKULOZU PLUGA, ZAGREB *** INA-NAFTAPLIN, RO ZA ISTRAŽIVANJE I PROIZVODNJU NAFTE I PLINA, ZAGREB THE ENVIRONMENT AND THE MICROELEMENT CONTENT IN NORMAL LARYNGEAL HUMAN TISSUE Huljev D.,* Lulic S., Graf D.,** Rajkovic-Huljev Z.,* Vertacnik A.,* Košutic K.,* Tata J.,*** Huljev B. Abstract -Subjects from four geographical localities (Zagreb, Banja Luka, Karlovac and Varaždin) were selected tor the project. Normal laryngeal tissue obtained after the surgical removal o! tumors affecting the same organ was used in the experiments. Eight elements were analyzed by neutron activation analysis in 15 tissues obtained from as many subjects in each o! the selected 4 localities. Altogether 60 human laryngeal tissue samples were analyzed. The results have shown significant dillerences in the concentrations o! some microelements between laryngeal tissue o! human subjects living in different environments. As shown by the data obtained, the environment (soil, water, air and food) and some o! its specific features (concentrations o! various chemical elements) have a bearing on microelement concentrations in human laryngeal tissue. UDC: 616.22/.229-074 Key words: larynx-analysis, trace elements, environmental exposure Orig. sci. paper Radiol lugosl 1989; 23: 77-80. lntroduction -It is well known that some me­tal s are markers ot environmental pollution (2), tumorous growth (5, 9), and other diseases and disturbances (1, 4), Being the mobile compo­nents ot soil, tood, water and air, metals (micro­elements) are very rapidly incorporated in hu­man tissues and the tissues ot all living beings. This has been demonstrated and measured very simply atter the Chernobyl disaster (13, 15). Me­tals bind to important organic molecules (7, 8) producing enzymes, vitamins and hormones. It is known that some malignant tissues bind and accumulate metals (hence their greater total cross section tor some particles used in tissue irradiation or bombardment), while others re­lease the same metals (6). The reasons underlying these processes are stili being investigated, but the knowledge acqui­red to date can already be used tor therapeutic purposes. This is tor instance the case with tu­mors ot the thyroid which accumulate iodine (11, 14) and can be locally irradiated by intravenous application ot radioactive iodine. The same holds true tor breast tumors which accumulate Se, Sr, Cs, Zn, Fe, Co, Eu and Sb (3, 12), which is why irradiation is stili efficient and the main the­rapeutic modality. As observed, the environment ot living beings has a signiticant bearing on their environment (sea-water) to the point where they may contain as much as 200,000 times more metal than the water. The purpose ot this study has been to show how the environment and its specitic elementary composition bears upon the concentration ot various elements in human laryngeal tissue. Materials and methods -Tissue samples were obtained from patients tollowing surgery. AII the cases involved primary laryngeal tumors with lymph node metastases. As agreed, sam­ples were taken trom male patients ot approxi­mately the same age. Efforts were made to obtain normal laryngeal tissue, i.e., tissue surrounding the tumorous mass but not affected by the tumor, in order to harm the patient as little as possible and obtain usable tissue samples tor the experi­ments at the same tirne. Tissue samples were taken from men living tor a longer tirne in Zagreb, Banja Luka, Karlovac and Varaždin, and some tirne was theretore required to collect 15 tissue samples from each ot the selected geographical localities. lmmediately after surgery the pathohistologist and the cytologist separated the required tissue, placed it into clean tared quartz glass ampoules and weighed it in order to obtain wet weight. The Huljev D. et al.. The environment and the microelement content in normal laryngeal human tissue sam ples were freeze-dried and placed into plas­tic cuvettes (of a known element composition), and sent to the Tri ga nuclear reactor of the Jožef Štefan Institute tor neutron activation. As descri­bed on an earlier occasion (6), the quantitative elementary composition of samples was esta­blished tor those elements which can be deter­mined immediately without any prior chemical separation of isotopes in the sample of irradiated laryngeal tissue. Results -The results of the measurements and analyses are reviewed in Tables 1 and 2. They were statistically processed. The micro­elementary composition of each normal laryn­geal tissue sample obtained in the four geogra­phical areas was compared, tor each microele­ment, by statistical methods, i.e., Student's t-test (t-distribution). Table 1 shows the concentrations of each microelement in normal laryngeal tissue obtai- Geographical localities (15 samples for each locality) Element µg/g; ppm Mean concentrations ± standard error Banja Luka Zagreb Karlovac Varaždin Se 0.36±0.06 0.74±0.14 0.41 ±0.07 0.61 ±0.16 Sr 34.33±6.1 46.13 ±6.01 38.46±5.6 97.2 ± 14.7 Cs 0.102 ± 0.019 0.042 ±0.0042 0.073 ± 0.0024 0.045 ± 0.0057 Zn 37.6± 5.8 72.27±7.5 192.93 ± 21.01 125.01 ±9.9 Fe 156.33 ± 25.73 124.66± 14.31 59.93±6.06 50.0±4.0 Co 0.090 ± 0.021 0.043 ± 0.007 0.066 ± 0.005 0.094 ± 0.01 5 Eu 0.055 ± 0.004 0.037 ± 0.006­ 0.072±0.004 0.083 ± 0.003 Sb 0.30±0.04 0.16±0.02 0.41 ±0.043 0.62±0.07 Table 1 -Mean microelement concentration values (µg/g; ppm, dry mass) in normal laryngeal tissues of subjects living in four different geographical areas. Tabela 1 -Prikaz srednje vrijednosti koncentracije mikroelemenata (µg/g; ppm, suha težina) u normalnim tkivima larinksa u ljudi iz cetiri razlicita geografska lokaliteta. ned from subjects in ali the four geographical selected tor the study, and compares them statis­localities. tically by Student's t-test. Laryngeal tissue sam­ The data obtained by statistical processing of ples obtained from Banja Luka are marked B; Z the 60 normal laryngeal tissue sam ples are listed stands tor Zagreb, K tor Karlovac and V tor Va­in Table 2. The table also lists the different raždin. concentrations of eight elements in laryngeal The mark B/Z refers to the statistical compari­tissues obtained from men living in the four areas son of data on single element concentrations in laryngeal tissue obtained from Banja Luka with the corresponding data tor Zagreb. The other B -Banja Luka; Z -Zagreb; marks, e.g., BIK, B/V, etc., also refer to the statis­K -Karlovac; V -Varaždin. tical comparison of laryngeal tissue samples between different areas. In terms of p (t-test), ratios higher than 2.05 are significant because then p is lo-The experiments were meant to determine wer than 0.05 whether a specific environment, with its micro­element composition and quantity, can affect the Element B/Z B/K B/V Z/K Z/V K/V microelement content in human laryngeal tissue. 1.46 2.1 0.6 1.16 Se 2.5 The results are interesting in that they show, 4.1 0.9 3.2 3.7 Sr 1.37 both experimentally and on the basis of micro­ 0.5 1.29 Cs 3.01 1.0 2.9 4.2 2.91 element determination, how the specific micro­ Zn 3.65 7.1 7.6 5.4 Fe 1.08 3.7 3.8 4.2 5.0 1.37 element features of a given environment (soil, Co 2.09 1.1 0.2 2.7 3.1 1.72 water and food) influence the composition of Eu 2.59 3.0 6.9 2.04 Sb 3.35 1.9 4.0 5.2 6.3 2.49 human laryngeal tissue. Table 2 -Statistical processing of microelement composition data for normal laryngeal tissue obtained from subjects in four geographical localities. Tabela 2 -Prikaz statisticke obrade podataka mikro­elementarnog sastava normalnog tkiva larinksa od ljudi iz cetiri razlicita geografska lokaliteta. Discussion -It is known that the deficiency of certain microelements in the soil, water and tood results in the development of specific diseases (6). The excess of some heavy metals can also cause certain specific disturbances (1 O). The re- Radiol lugosl 1989; 23: 77-80. Huljev D. et al.: The environment and the microelement content in normal laryngeal human tissue sults obtained in this study with regard to micro­element composition in normal laryngeal tissue match the data reported elsewhere, especially when the fact that data were obtained from diffe­rent geographical localities is taken into consi­deration. As shown in Table 2, the concentra­tions of selenium present in laryngeal tissues obtained from different areas do not differ signi­ficantly. Moreover, the concentrations of this element (an essential anticancerogenic ele­ment) in all the sam ples are reduced as compa­red with the reference sample. In a way, this was expected because the samples were obtained from subjects affected by laryngeal tumors pos­sibly due to a selenium deficiency in the body, along with other factors. Strontium concentration differences were si­gnificant between laryngeal tissue samples ob­tained from subjects living in Banja Luka and Varaždin, and Zagreb and Varaždin; the other geographical combinations displayed no signi­ficant differences. Cesium is not an essential element as far as mammals are concerned, and an environmental contaminant, and its concen­trations in human laryngeal tissues were there­fore expected to be under the influence of envi­ronmental factors. However, the only significant differences were detected in the Zagreb vs. Banja Luka and Banja Luka vs. Varaždin combi­nations. Zine is an essential and homeostatically in­fluenced element, and it was accordingly expec­ted that its concentration would not change owing to environmental influences. As shown in Table 2, zine concentrations in laryngeal tissues were environmentally influenced in all areas, and the differences were statistically significant. On the other hand, such results could have been expected in a way because normal tissue is not entirely healthy tissue. The influence of the environment was also observed in iron and cobalt concentrations in normal laryngeal tissues, although these are also vital elements. This was not expected either, although the dala are certainly realistic conside­ring the type of tissue involved. Out of nonessential elements, europium and antimony are of certain interesi: as expected, their concentrations in laryngeal tissue were in­fluenced by their presence in the different stu­died environments. Conclusions -The microelement composi­tion of different environments (soil, water, air­borne particles and food) -the concentrations have not been listed in this paper -influences the microelement composition of human laryn­geal tissue. As observed in the studied normal human la­ryngeal tissue samples, the influence of envi­ronmental factors on the nonessential element content is not dominant as usual, probably be­cause not entirely healthy tissue was used. Enti­rely healthy tissue would be tissue obtained from an entirely healthy subject. The influence of essential microelements in the environment on their content in the tissue was clearly established. This is not the case with entirely healthy tissues because their microele­ment content is controlled by homeostatic me­chanisms. Sažetak U.ECAJ OKOLINE NA SADRŽAJ MIKROELEMENATA U NORMALNOM TKIVU LARINKSA U LJUDI Odabrani su ispitanici iz cetiri razlicita geografska lokaliteta (Zagreb, Banja Luka, Karlovac i Varaždin). Za ove eksperimente uzeto je normalno tkivo larinksa do­biveno poslije operativnog odstranjenja tumora tog organa. Analizirano je 8 elemenata metodom neu­tronske aktivacijske analize u 15 tkiva od isto toliko ljudi iz svakog od 4 lokaliteta. Ukupno je obradeno 60 uzoraka tkiva larinksa u ljudi. Rezultati eksperimenata pokazuju da izmedu pojedinih tkiva larinksa ljudi koji žive u razlicitim okolinama postoje signifikantne raz­like u koncentracijama nekih mikroelemenata. Dobi­veni podaci pokazuju da okoli na (zemlja, voda, zrak i hrana) sa nekim svojim specificnostima (koncentraci­jam raznih kemijskih elemenata) ima utjecaja na kon­centraciju pojedinih mikroelemenata u tkivu larinksa u ljudi. References 1. Baker D. J. P., Godfrey K. M.: Geographical varia­tions in the incidence of colorectal cancer in Britain. Br. J. Cancer 50: 693-698, 1984. 2. Bhat K. R., Arunachalam J., Yegnasubramanian S., Gangadhar S.: Trace elements in hair and environmen­tal exposure. Sci. Total Environ. 22: 169-178, 1982. 3. Draškovic J.: Neutronska aktivacijska analiza tu­morskog i normalnog tkiva dojke. Magistarski rad, Sveucilište u Zagrebu, 1980. 4. Fernandez-Pol J. A.: lnduction of two transforma­tion-sensitive membrane polypeptides in normal rat kidney cells by iron deprivation. Cancer Res. 40: 786-795, 1980. 5. Helman L. J., Thiele C. J., Linehan W. M., Nelkin B. D., Baylin S. B., lsrael M. A.: Molecular markers of neuroendocrine development and evidence of envi­ronmental regulation. Proc. Natl. Acad. Sci. USA 84: 2335-2339, 1987. 6. Huljev D., Maricic Ž., Graf D.: Determination of trace elements in oncology by neutron activation ana­lysis. Libri oncol. 10: 387-393, 1981. 7. Huljev D.: Determination of the stability of complex compounds found in essential parts of living cells. Libri oncol. 10: 381-386, 1981. 8. Huljev D., Džajo M., Kristic Nj., Strohal P.: The interaction of mercury (II) ions with sugars and amino acids. lntern. J. Environ. Anal. Chem. 15: 53-59, 1983. Huliev D. et al.: The environment and the microelement content in normal laryngeal human tissue 9. Huljev D.: Metals -markers of tumor growth. Radio!. lugosl. 20: 177-180, 1986. 10. Kurland L., Faros S., Siedler H.: Minamata di­sease. World Neurology 1: 370-395, 1960. 11. Man E. B.: Thyroid function in pregnancy and inlancy. CRC Crit. Rev. Ciin. Lab, Sci. 3: 203-225, 1974. 12. Mulay l. L., Roy R., Knox B. E., Suhr N. H., Delaney W. E.: Trace-metal analysis of cancerous and noncan­cerous human tissues. J. Nat. Cancer lnst. 47: 2-11, 1971. 13. Smith F. B., Clark M. J.: Radionuclide deposition from the Chernobyl cloud. Nature 322: 690-691, 1986. 14. Spaventi Š., Strohal P., Huljev D., Filjak K., Cvrtila D.: Scintigraphic cholecystography -the problem of contrast media selection and labelling. Nucl. Med. 11: 265-269, 1972. 15. Wahl R., Kallee E.: Decontamination puts meat in a pickle. Nature 323: 208, 1986. Adresa autora: Dr D. Huljev, viši znanstveni suradnik, Središnji institut za !umore i slicne bolesti, Laboratorij za eksperimentalnu kancerologiju, !lica 197, 41000 Zagreb FIRST INTERNATIONAL SYMPOSIUM ON INTERVENTIONAL ANO INTRAOPERATIVE SONOGRAPHY PRVI MEDUNARODNI SIMPOZIJUM ZA INTERVENCIJSKU INTRAOPERATIVNU SONOGRAFIJU Zagreb, 24-26 May, 1989 Organizing Committee Organizacioni odbor President Predsjednik Prof. dr z. Vidakovic Secretary Sekretar Dr l. Drinkovic Address Naslov University hospital »O. Novosel« Ultrasound dpt. Zajceva 19 41000 Zagreb, Yugoslavia Univerzitetska bolnica »O. Novosel« Odeljenje za ultrazvuk, Zajceva 19 41000 Zagreb Varia -In memoriam IN MEMORIAM PRIMARIJUS DR STEVAN BOGNAR (1923-1988) Sve koji su ga poznavali a posebno bliske saradnike teško je pogodila tužna vest o smrti primarijusa dr Stevana Bognara dugogodišnjeg radiologa Instituta za plucne bolesti i tuberku­lozu u Sremskoj Kamenici. Iznenada tiho i dosto­janstveno baš kako je i živeo otišao je zauvek iz svoje sredine dana 29. aprila 1988 godi ne u No­vam Sadu gde je i sahranjen. Primarijus dr Stevan Bognar bio je covek koga su krasile sve odlike velikog humaniste, ucitelja mnogih generacija radiologa, pedagoga, ruko­vodioca i savesnog lekara. Roden je u Novom Sadu 1. novembra 1923 godi ne gde završava osnovnu školu i gimanziju. Pošto je maturirao, 1942 godine, upisuje se na Medicinski fakultet u Segedin. Nakon završetka rata 1945 godi ne nastavlja studije na Medicins­kom fakultetu u Beogradu gde je i diplomirao marta meseca 1951 godine. Nakon regulisanja vojne obaveze, decembra meseca iste godine zapocinje specijalizaciju iz radiologije na Radio-loškom institutu u Beogradu. Specijalisticki ispit je položio 1954 godi ne, i odlazi u Titov Vrbas gde osniva Rendgenološko odeljenje pri Opštoj bol­nici i biva postavljen za Nacelnika odeljenja. 1 septembra 1961 godine odlazi u Institut za plucne bolesti i tuberkulozu u Sremsku Kame­nicu za Nacelnika radiološkog odeljenja, koje ubrzo baš njegovom zaslugam prerasta u Zavod za radiologiju Instituta. Godinama je radio sam sve radiološke preglede od rutinskih do najkom­pliovanijih uvodeci nove i savremene metode radiološke dijagnostike dovodeci je tirne na evropski nivo. Primarijus dr Stevan Bognar se posebno zala­gao u edukaciji mladih radiologa, brojnih lekara specijalista koje je ostavio za sobom. Svojim ne­sebicnim zalaganjem, velikim strucnim znanjem, brojnim publikacijama dobija zasluženo priz­nanje, zvanje Primarijusa. Zbog narušenog zdravlja 1981 godine od lazi u zasluženu penziju. Još kao mlad radiolog u Titovom Vrbasu isti­cao se u radu Radiološke sekcije i bio njen veoma aktivari clan. Bio je jedan od osnivaca Radiološke sekcije Srpskog lekarskog društva a kasnije društva lekara Vojvodine. U nekoliko mandata bio je clan Uprave i Predsedništva Sekcije. lzuzetnu aktivnost ispoljavao je i u Sek­ciji za pneumoftiziologiju Vojvodine. Bio je redo­van ucesnik brojnih Sastanaka pneumoftizio­loga i radiologa Vojvodine i Jugoslavije kao i brojnih lntersekcijskih sastanaka i Kongresa ra­diologa Jugoslavije. Ceneci njegovu veliku strucnu aktivnost Sekcija za radiologiju Vojvo­dine Društva lekara Vojvodine mu 1985 godine dodeljuje Spomen medalju »Mihajlo Pupin«. lako teško bolestan i kao penzioner, Prim. Dr Stevan Bognar nije prestajao sa strucnim radom. Posecivao je sastanke Sekcije sve dok mu je zdravstveno stanje to dozvoljavalo. Bio je izuzetno blage naravi, dragi kolega i saradnik, uzor kako mladim tako i starijim kole­gama. Svetao lik Primarijusa dr Stevana Bognara ostace svima koji su ga poznavali u najsvetlijoj uspomeni. Neka je slava i hvala Primarijusu Dr Stevanu Bognaru. Prim. Dr Zoran Nastic Varia -lzvještaj IZVJEŠTAJ SA 21. KONGRESA EVROPSKOG RADIOBIOLOŠKOG DRUŠTVA TEL AVIV, 24.-30. OKTOBRA 1988 Ovogodišnji kongres Evropskog radiobiolo­škog društva održan je u Tei Avivu. Zamišljen kao evropski kongres, bio je zapravo svjetski kongres, jer su uz ucesnike iz Evrope bili došli i kolege iz SAD, Kanade, Južne Afrike, Australije i Tajvana. Medu približno 140 ucesnika, najviše je bilo predavaca iz Izraela (17), a gotovo toliko brojni bili su i Amerikanci (16) i Madari (16). Kongresne teme obuhvatile su razlicita po­drucja radiobiologije, te bile podjeljene u neko­liko sekcija: Radiobiologija -baza radiotera­pije, Stanicni efekti zracenja i karcinogeneza, Kasni i sekundarni efekti radioterapije, Radio­protekcija i radiosenzitizacija, Teški ioni u radio­biologiji i istraživanju svemira, Mikrobiologija i biološka dozimetrija, Oštecenja DNA, popravak i stanicne mutacije, Utjecaj zracenja na okolinu, Slobodni radikali u radiobiologiji, te UELEP sim­pozij: Utjecaj zracenja na centralni nervni sis­tem. Po dvije sekcije održavane su paralelno, a rad kongresa trajao je dnevno od 830 do 1830h (sa dva kraca i jednim dužim prekidom). Od velikog broja predavanja (svi radovi bili su prikazani na taj nacin), izdvojila bih nekoliko posebno zanim­ljivih. U svom sažetom, ali vrlo informativnom pre­gledu, E. J. Hall (SAD) je govorio o modulaciji onkogenog potencijala agensa koji se koriste u terapiji tumora. Prikazao je danas poznate me­hanizme nastanka maligne transformacije sta­nica, kao i agense koji na stupnju inicijacije ili promocije mogu modificirati vec nastale prom­jene (retinodi, proteinazni inhibitori, SOD). Po­sebno se osvrnuo na onkogeni potencijal agensa koji se koriste u terapiji tumora. Uspješ­nom kemoterapijam produžuje se životni vijek sve veceg broja pacijenata. Buduci da su mnogi agensi koji se koriste u terapiji ujed no i karcino­geni, postaji mogucnost, da se tokom terapije induciraju sekundarni tumori. Za ispitivanje kar­cinogenog potencijala razlicitiuh agensa koriste se relativno brzi i jeftini testovi in vitro, koji se rade na stanicama miševa ili hrcaka. lspitivanja pokazuju, da neki agensi, kao BCNU i aktinomi­cin D imaju velik onkogeni potencijal. Za grijanje, koje se zadnjih godi na sve više koristi u terapiji tumora, in vitro eksperimenti su pokazali, da gri­janje samo po sebi nije karcinogeno (odnosno da ne izaziva nastanak tumora). No, grijanje može mjenjati onkogeni potencijal drugih agensa. Tako grijanje bitno, gotovo ria polovicu, smanjuje frekvenciju malignih transformacija ako se primjenjuje u kombinaciji sa aktinomici­nom C ili BCNU, dok u kombinaciji sa cis-diklo­rodiamin platinam ili mitomicinom C ne pokazuje nikakav ucinak na indukciju malignosti. Podaci ovakve vrste veoma su važni kod izbora agensa u kombiniranoj terapiji, imajuci u vidu ne samo trenutno uklanjanje tumora, nego i cim manji rizik za nastanak sekundarnih tumora. Vec dosta davno je opaženo, da stanice tu­mora mogu postati rezistentne na kemoterapiju. Posljednjih par godina sve bolje su poznati i uzroci rezistencije. Rezistencija na odredeni agens može biti posljedica: a) povecanog uklan­janja toga agensa iz stanica, b) povecanoj bio­transformaciji u neaktivni oblik, ili c) povecanoj produkciji specificnih enzima koji 6e popraviti oštecenja u stanicama. Obicno, rezistencija je opažena nakon djelovanja kemijskih agensa (al­kilirajuci agensi, antimetaboliti ... ). Vrlo malo ima podataka o torne, da bi tretman stanica kemijs­kim agensima mogao mjenjati osjetljivost sta­nica na fizikalne agense (kao što je zracenje) i obrnuto (ukoliko je vremenski interval izmedu tih tretmana duži). Upravo o torne govorila su dva predavanja na Evropskom radiobiološkom kon­gresu. Mi (M. Osmak i S. Perovic) smo našli in vitro, da humane stanice karcinoma cerviksa uterusa, Hela stanice, nakon opetovanih malih doza gama zracenja postaju rezistentne na cis­diklorodiamin platinu i metotreksat, ali ne mje­njaju osjetljivost na gama zracenje i ultravioletno svjetlo. R. A. Britten i suradnici (Velika Britanija) su opazili, da stanice dobivene biopsijam iz tu­mora humanih ovarija imaju povecanu kolicinu glutationa nakon kemoterapije pacijenata. Sta­nice su bile rezistentne na melfalan, te su isto­vremeno bile nešto rezistentije na zracenje. Prema eksperimentalnim podacima se cini, da ova unakrsna rezistencija nije posljedica po­vecane kolicine glutationa u stanicama. Opažene rezistencije stanica prikazane uta dva predavanja za sada nemaju jasno objašnjenje uzroka, ali je zato jasno znacenje ovih rezultata za radioterapiju. O. Vos (Nizozemska) održao je pregledno pre­davanje o radioprotekciji. Prikazao je teorije koje objašnjavaju radioprotekciju, zadržavši se duže na dvije danas važece teorije. Radioprotektivni spojevi pripadaju razlicitim kemijskim spoje­vima, a medu njima su najvažniji aminoalkiltioli. Radioprotektori mogu djelovati na dva nacina. Tako zvani klasicni radioprotektori (kao cistein, cisteamin i slicni) inaktiviraju aktivne radikale nastale uslijed zracenja, pa tirne smanjuju i mo­gucnost nastanka oštecenja u stanici (kriticna meta u stanici je DNA). Zbog toga moraju biti Varia -lzvještaj prisutni u stanici u casu zracenja. Radioprotek­tori druge grupe omogucuju bolji popravak vec oštecene DNA smanjujuci mogucnost fiksacije oštecenja (biokemijski popravak koji se odvija donacijom vodika). Ovi protektori efikasni su i ako se dodaju nakon zracenja. Najpoznatiji medu njima je spoj poznat pod šifrom WR-2721 (koji ujed no ima i neke karakteristike protektora prve grupe). (O utjecaju ovog spoja na popravak oštecenja u DNA govori o je i E. Riklis, Izrael). Vos je podsjetio, da je važna koncentracija molekula radioprotektora u samoj jezgri, i još više, uz samu DNA. Zbog razlicitog naboja (u odnosu na DNA), uz DNA više ce se koncentrirati kationski radio­protektori (kao cisteamin i još više spoj WR­1065), dok ce koncentracija anionskog radiopro­tektora glutationa biti manja. Glavna oštecenja koja nastaju djelovanjem zracenja u DNA su jednolancani i dvolancani lomovi, te oštecenja nukleotida. Razliciti radioprotektori imaju raz­licitu radioprotektivnu sposobnost za razlicite lezije i razlicitu lokalizaciju lezije unutar kroma­ tina. Primjena protektora u klinici ogranicena je njihovom toksicnošcu, kao i kratkim vremenom u kojem pokazuju aktivnost. Stoga se danas po­kušava kombinacijom razlicitih vrsta protektora postici cim veci protektivni ucinak uz smanjenu toksicnost. Pri torne bi se primjenjivali radiopro­tektori u netoksicnim koncentracijama i biološki modifikatori, to jest tvari koje stimuliraju hemato­poezu, faktore rasta, mjenjaju protok krvi itd. (li­popolisaharidi, interleukini, prostaglandini, bio­geni amini, cink aspartat ... ). J. R. Maisin (Belgija) je prikazao rezultate takvih istraživanja na glo­davcima. Polisahard glikan P vrlo je dobar ra­dioprotektor (faktor redukcije doze: DRF = 2,4). Njegovo djelovanje objašnjava se zaštitom imu­nološkog sistema, osobito maticnih stanica, sti­mulacija faktora rasta, te djelom i »hvatanjem« radikala. Još bolju zaštitu od zracenja dao je »koktel« od razlicitih radioprotektora (AET, GSH, 5-HT i MEA): DRF = 3, ali je ta smjesa bila izrazito toksicna. Kombinirani WR-2721 i glukan P imali su supraaditivni radioprotektivni efekt. Kombi­nacija protektora WR-2721 i 16,16-dimetil pros­taglandina E2 pokazala se efikasnom u radiopro­tekciji miševa, ali su uz takav tretman, uz po­vecano preživljenje životinja opažene i dugotrajne promjene u ponašanju životinja (M. R. Landauer i suradnici, SAD). Protektor WR­2721 uz metale: selen, bakar i cink pokazuju vecu radioprotekciju in vivo (F. Weiss i K. Kumar, SAD). Ovaj efekt može se objasniti na nekoliko nacina. Metali stabiliziraju endogene tiole u sta­nici, in hibi raju alkalnu fosfatazu, pojacavaju ak- Radiol lugosl 1989: 23: 82-4. tivnost specificnih enzima u stanici (SOD, kata­laza, GSH-peroksidaza ... ), moduliraju unos ki­sika ili tvore novi endogeni protektor. In vitro rezultati pokazuju, da metali u stanicama mogu modulirati interekciju endogenih tiola i kisika (povecati vezivanje kisika na molekule spoja WR-1065) i tirne povecavati radioprotektivni ucinak. Kao posljedica zracenja javljaju se na koži promjene. Danas se zna, da zracenje oštecuje arahidonicnu kiselinu, pri cemu se u kaskadi oslobadaju leukotrijeni i prostaglandini, koji iza­zivaju upale i promjene na koži. L. R. Morgan i suradnici (SAD) pri premili su kremu na bazi ana­loga cisteina (NAG-krema), koja popravlja ošecenja na koži ozracenih miševa, uz normalan rast dlaka. Ovaj preparat dakle smanjuje akutnu i kronicnu upalu pa bi se moglo primjenjivati u popravku kasnih oštecenja tkiva. Preparat je pa­tentiran i vec je ušao u fazu pretklinickih ispiti­vanja. Jedanaest pacijenata sa rakom pluca, dojke, rektuma, koji su primili ukupne doze od 50-65 Gy, svi su imali na koži u polju zracenja deskvamacije i upale koje nisu zarastale niti na­kon terapije steroidima. Nakon davanja NAC­kreme, bol kod pacijenata je nestala nakon 12 sata, a nakon 3-1 O dnevne terapije, došlo je do potpunog ozdravljenja i re-epitalizacije kod 10/11 pacijenata. Pred 3-4 godine prvi put su se u literaturi pojavili podaci, da vrlo spore doze zracenja in­duciraju velik broj mutacija u stanicama (Cromp­ton i suradnici). Ovaj podatak bio je potpuno neocekivan, jer je dobro poznato, da sa smanjen­jem brzine doze, preživljenje stanica raste (od­nosno da ce istu dozu ako je dana kroz duže vrijeme, preživjeti više stanica). Takoder, ekspe­rimentalni podaci su pokazali, da se sa smanjen­jem brzine doze smanjuje i broj nastalih muta­cija. No postoji neka kriticna, niska brzina doze, kod koje se ovaj efekt »ocuvanja DNA« gubi: frekvencija mutacija naglo raste i ostaje kons­tantno visoka i kod još nižih brzina doza. Do sada takvi su podaci objavljeni za stanice hrcka i miša. Ova istraživanja nastavljena su i na stanicama drugog porijekla. J. Kiefer i suradnici (Njemacka) pratili su indukciju mutacija na humanim stani­cama limfoblastoma TK6 na dva lokusa TK 1 HGPRT za razlicite brzine doza. Za oba lokusa je nadeno, da brzina doze nema utjecaja na frek­venciju induciranih mutacija. Ostaje otvoreno pi­tanje što je uzrok razlicitog utjecaja brzine doze na indukciju mutacija u humanim stanicama i stanicama glodavaca. Hipertermija je našla posljednjih godina svoje mjesto u kombiniranoj terapiji tumora. No tocan mehanizam djelovanja, osobito u kombinaciji sa 83 Varia -lzvještaj zracenjem nije potpupno poznat. Zagrijavanje stanica na temperature niže od 44 De ne inducira bonove u DNA. Zagrijavanje stanica kineskog hrcka eHO na 43 De prije zracenja mjenjalo je frekvenciju nastalih oštecenja u DNA. Broj dvo­lancanih lomova i oštecenja baza se povecao, dok je broj jednolancanih lomova bio man ji nego li za samo zracenje (H. Jung i suradnici, Nje­macka). Sa porastom temperature raslo je i vri­jeme potrebno da se popravi polovica inducira­nih jedno-i dvolancanih lomova, dok je incizija ostala nepromjenjena. Povišena temperatura mjenja sintezu i fosfori­laciju proteina u limfoidnim stanicama tumora P388 (G. Bagi i H. J. Hidvegi, Madarska). Ukupna sinteza proteina pada nakon zagrijavanja na 43 De uz porast specificnih proteina 44,70 i 85 kD (»heat shock prteins« = proteini koji se sintetizi­raju uslijed toplotnog šoka). Aktivnost proteinaze e pada, ali je fosforilacija proteina 14 i 30 kD povecana. Fosforilacija fosfatidil inozitol-4-fos­fata pada, ali raste fosforilacija fosfatidil inozitol 4,5-bifosfata (PIP2), možda zbog smanjene hi­drolize, što može biti uzrok smanjene aktivnosti proteinaze e nakon zagrijavanja. U zakljucku, prisustvovanje 21. kongresu Evropskog radiobiološkog društva bilo je jako korisno. Kongres je bio dobro organiziran, sa brojnim zanimljivim predavanjima, sa nekim posve novim podacima, te mogucnošcu kontak­tiranja sa brojnim znanstvenim radnicima iz raz­licitih podrucja radiobiologije. Osmak Maja Varia -Errata lspravka U broju 4/88 potkrale su se greške u radu: »Ozracivanje bolesnika u radiodijagnostici« i to: str. 407 -ime drugog autora treba da glasi Stajkovic P. str. 407 -prvi redu desnoj koloni treba da bude 70µSv. str. 412 -sedmi red u desnoj koloni i str. 416 šesti redu ljevoj koloni treba da stoji predvidene. str. 414 -jedanaesti red treba da stoji lantanida. str. 417 -u literatur. podacima na red. br. 5 treba da stoji: Hebrang A., Petrovcic F.: Radijacija i zaštita u medicinskoj dijagnostici. danes najboljši kinolonski preparat Ce•nin ® -Ciprobay ® širokospektralni kemoterapevtik • hitro baktericidno delovanje na gram negativne in gram pozitivne mikroorganizme kakor tudi na problemske klice • hiter terapevtski uspeh zaradi visoke ucinkovitosti • dobra prenosljivost • najvec dvakratna dnevna uporaba, kar pomeni veliko olajšanje v klinicni in splošni praksi • prednost zaradi oralnega zdravljenja Kontraindikacije: preobcutljivost za ciprofloksacin; otroci in mladi v dobi rasti; nosecnost, dojenje; previdnost pri starejših bolnikih in poškodbah osrednjega živcevja. Bayer-Pharma Jugoslavija Ljubljana UDC 616-006(05)(497.1) GODEN RDIUA 4 YU ISSN 0485-893X RADIOLOGIA IUGOSLAVICA PROPRIETARII IDEMQUE EDITORES: SOCIETAS RADIOLOGORUM IUGOSLAVIAE AC SOCIETAS MEDICINAE NUCLEARIS IN FOEDERATIONE SOCIALISTICA REI PUBLICAE IUGOSLAVIAE LJUBLJANA ANNO 22 1988 1-4+suppl. V Redakcijski odbor -Editorial Board: Bajra'ktari Xh., Priština -Benulic T., Ljubljana -Bivaku E., Priština -Borata R., Novi Sad ­Brzakovic P., Beograd -Fazarinc F., Celje -Granic K., Beograd -Grivceva-Janoševic N., Skopje -lvancevic D., Zagreb-Jevtic V., Ljubljana-Karanfilski B., Skopje -Kicevac-Milj­kovic A., Beograd -Kostic K., Beograd -Lekovic A., Rijeka -Lovrencic M., Zagreb -Miric S., Sarajevo -Mušanovic M., Sarajevo -Nastic Z., Novi Sad -Obrez l., Ljubljana -Odavic M., Beograd -Plesnicar S., Ljubljana -Popovic L., Novi Sad -Popovic S., Zagreb-Škrk J., Ljubljana -Spaventi Š., Zagreb-Tabor L., Ljubljana -Varl B., Ljubljana -Velkov K., Skopje Glavni i odgovorni urednik -Editor-in-Chief: Benulic T., Ljubljana Tehnicki urednik -Technical Editor: Serša G., Ljubljana Urednici -Editorial Staff: Guna F., Ljubljana -Pavcnik D., Ljubljana -Plesnicar S., Ljubljana ­Rudolf Z., Ljubljana -Snoj M., Ljubljana Radiol. lugosl. 22 (1-4 + suppl. V): 1-428 + 1-120, 1988 Visoko ucinkovit selektivni virostatik v obliki injekcij za infuzijo, mazila za oci in kreme VIRQLEX® (aciklovir) za zdravljenje in preprecevanje infekcij, ki jih povzrocajo virusi herpes simplex tipa 1 in tipa 2 ter varicella zoster • visoko selektivno deluje na viruse • hitro zaustavi razmnoževanje virusov • hitro odpravi simptome infekcije • bolniki ga dobro prenašajo VIROLEX® -injekcije za infuzijo za zdravljenje -infekcij s· herpesom simplexom pri bolnikih z oslabljeno imunostjo -hudih oblik primarnega genitalnega herpesa simplexa -primarnih in rekurentnih infekcij z varicello zoster pri osebah z normalno in oslabljeno imunostjo -herpes simplex encefalitisa (fokalnega in difuznega) -za preporecevanje infekcij s herpesom simplexom pri bolnikih z zelo oslabljenim imunskim sistemom (transplantacije, zdravljenje s citostatiki) VIROLEX® -mazilo za oci za zdravljenje -keratitisa, ki ga povzroca herpes simplex VIROLEX® -krema za zdravljenje -infekcij s herpesom simplex na koži in sluznicah Podrobnejše informacije in literaturo dobite pri proizvajalcu. . KRKA, tovarna zdravil, n. sol. o., Novo mesto KRKA INDEKS AUTORA (AUTHOR'S INDEX) Adam W. E.: 4/377-380 Agbaba M.: 1 /27-31; 3/239-243 Albahari S.: 3/257-260 Andric S.: 2/205-209; 3/301-305 Atijas R.: suppl. V /86-87, suppl. V /88-93 Auersperg M.: 3/269-275 Banduka M.: suppl. V /94-95, suppl. V /97-100 Barišic N.: 3/231-234 Barmeir E.: 3/253-255 Bašic M.: 3/225-228 Begic l.: suppl. V /88-93 Benulic T.: 1 /5-5; 3/221-224 Beronja D.: 2/141-143 Bešenski N.: 3/245-248, 3/249-251 Bicakcic V.: suppl. V /86-87, suppl. V /88-93, suppl. V/94-95, suppl. V/96-96, suppl. V/107-108 Bilenjki D.: suppl. V /69-75 Bistrovic M.: 2/199-204; 3/295-299, 3/307-308 Bišcan M.: 3/295-299 Babic G.: 1 /37-39 Boka H.: 4/365-367 Boršo G.: 1 /27-31 Boschi S.: 1/45-49; 3/235-238; 4/321-324, 4/325-331 Bosnar M.: 3/225-228 Brajša M.: 2/137-139; 4/317-319 Buchberger-Horvat K.: 4/371-375 Budihna M.: 2/151-156 Bunic J.: 1 /105-107 Buric A.: 2/163-165 Cambj Lj.: 4/321-324, 4/325-331 Car D.: 2/145-148 Cardinale A.: 2/183-185 Clausen M.: 4/377-380 Crkvenac Ž.: 3/245-248 Cvijovic M.: suppl. V /86-87, suppl. V /96-96 <;atic Dž.: 1151-55; suppl. V/66-68 Qengic F.: 1 /51-55 Qengic-Hukovic F.: suppl. V/105-106 Colak M.: 4/393-397 Colakovic A.: suppl. V/113-113 Dalagija F.: supP._I. V /76-79, suppl. V /94-95 Delija-Presecki Z.: 3/231-234 Derviševic l.: 1 /51-55 Despot B.: 2/ 163-165 Dimitrijevic Lj.: 3/261-265 Dokic D.: 2/167-170 Dordevic J.: 3/277-281; suppl. V/23-26 Dordevic M.: 3/277-281 Dodig D.: 4/371-375, 4/385-387 Dolencic P.: 2/137-139; 4/317-319 Dresto B.: suppl. V /94-95 Drinkovic l.: 4/361-363; 4/365-367 Drndarski B.: 4/368-370 Dujmovic l.: 3/295-299 Durakovic A.: 1/61-72; 2/171-174 Durakovic Z.: 1 /61-72; 2/171-174 Durst-Živkovic B.: 1 /33-35 Erdeljan D.: 1 /81-88 Feist H.: 2/187-189 Fettich J.: 1 /57-60; 3/267-268 Frkovic M.: 3/239-243 Goldner B.: 2/141-143 Graf D.: 1177-79; 2/145-148 Grivceva-Janoševic N.: 1 /21-25 Grubar-Lajšic G.: 1 /89-92 Handi L.: 2/151-156 Hense E.: 4.377-380 Hlaca M.: 4/343-348 Huljev B.: 4/ 403-405 Huljev D.: 1/77-79; 2/145-148, 2/159-162; 4/389-391, 4/399-401,4/403-405 llic D.: 3/261-265 lvanovic V.: 3/261-265 Jadro-Šantel D.: 3/245-248 Jankovic Z.: 4/381-383 Januš D.: 2/137-139; 4/317-319 Juranic F.: 1 /105-107 Jurinovic M.: 3/235-238 Kamenjicki E.: 1173-76 Kapidžic N.: suppl. V /86-87, suppl. V /94-95, suppl. V/96-96 Katušic M.: 1 /27-31 Kauzlaric D.: 3/253-255 Keber D.: 1 /57-60 Keber l.: 1/57-60 Kneževic M.: suppl. V /96-96 Kogler A.: 3/345-348 Komar P.: 4/355-359 Korbelik M.: 4/423-424 Kos N.: 4/361-363, 4/365-367 Kostic K.: 2/167-170 Kostic-Radovic F.: suppl. v /62-65 Kovacevic D.: 4/349-353 Kovacina K.: 3/261-265 Kress P.: 4/377-380 Krpan N.: 4/371-373 Kuštera S.: 1 /45-49; 3/235-238; 4/321-324, 4/325-331 Kušter Ž.: 4/393-397 Lagalla R.: 2/183-185 Lahman M.: 1 /45-49; 3/235-238 Latkovic l.: 4/371-375 Lazic M.: 1 /33-35 Lecic N.: 1 /89-92 Ledic S.: 1/7-18; 2/125-135; 4/407-418 Lešnicar H.: 2/151-156 Licanin Z.: suppl. V/49-52 Lincender L.: 1 /51-55; suppl. V /37-40, suppl. V /46-48, suppl. V /59-61, suppl. V /94-95, suppl. V/101-103 Lovrencic M.: 4/349-353 Lovrincevic A.: 1 /51-55; suppl. V /7-18, suppl. V/19-21, suppl. V/27-35, suppl. V/86-87, suppl. V/88-93, suppl. V/94-95, suppl. V/96-96, suppl. V/101-103 Lukac S.: 4/407-418 Luscieti P.: 3/253-255 Luzuy S.: 3/253-255 Macanovic M.: suppl. V /96-96 Mandic A.: 3/231-234 Marolti M.: 4/349-353 Maškovic J.: 1 /45-49; 3/235-238; 4/321-324, 4/325-331, 4/333-341 Mates l.: 1/41-43 Mihailovic T.: 4/355-359 Mihordin N.: 3/231-234 Miklavcic L.: 4/419-421 Miladinovic J.: 3/257-260 Miloševi<'.: S.: 1 /51-55 Miric S.: suppl. V/53-58 Miški<'.: H.: 1 /27-31 Mogic M.: 4/355-359 Mušanovic M.: suppl. V/41-45 Nadj G.: 4/368-370 Novakovi<'.: P.: 2/141-143 Nutrizio V.: 3/249-251 Obradov M.; suppl. V /80-85, suppl. V /86-87, suppl. V /88-93, suppl. V /94-95 Odak D.: 4/361-363 Odavic M.: 4/381-383 Orsic l.: 1 /105-107 Osmak M.: 2/177-180; 3/289-194 Padovan-Štern R.: 1 /27-31 Pamucina P.: 1 /51-55 Panic l.: 4/355-359 Papa J.: 3/249-251 Paunkovic N.: 3/257-260 Pavan G.: 1 /37-39 Pavlinovi<'.: Ž.: 4/371-375 Pavlovi<'.: S.: 4/377-380 Payer P.: 3/253-255 Perovic M.: 4/368-370 Petri<'.: G.: 3/269-275 Pinjo Z.: suppl. V /96-96 Pješivac Z.: 1/73-76 Pogacnik A.: 3/269-275 Polovic A.: 1/37-39 Pongrac F.: 1 /33-35 Popovi<'.: Lj.: 3/261-265 Porenta-Vraspir O.: 3/269-275 Poropat M.: 4/385-387 Presecki V.: 3/231-234 Primic-Žakelj M.: 1/99-104 Profeta D.: 2/159-162 Prpi6-Vuckovi6 R.: 1 /27-31 Radeti<'.: M.: 4/371-375 Radie M.: 1/105-107 Radni<'.: D.: 1 /51-55 Radojkovic S.: 4/368-370 Radovanovi<'.: B.: 1 /27-31 Rajkovic-Huljev Ž.: 1177-79; 4/403-405 Rastovac M.: 1 /81-88 Ratkovic M.: 3/261-265 Robida A.: 3/267-268 Rudež V.: 4/343-348 Sarajlic M.: 1 /33-35 Smolkovic J.: 3/225-228 Snoj M.: 3/282-286 Spaic R.: 4/381-383 Starovic B.: suppl. V /96-96 Stefanovi<'.: Lj.: 1173-76 Stefanovi<'.: V.: 1 /89-92 Stevic N.: 1 /51-55 Stojakovic P.: 4/407-418 Strohal P.: 2/159-162 Svoren E.: 3/249-251 Šimonovi<'.: l.: 4/371-375 Šimunic S.: 1 /45-49; 3/239-243, 3/307-307 Škljarevski G.: suppl. V /86-87, suppl. V /96-96, _ suppl. V/109-110 Svarcer V.: 2/163-165 Tajfel D.: 1 /81-88 Taljanovic M.: suppl. V/101-103 Temmer B: 3/225-228 Tesic M.: 3/261-265 Tessitore V.: 2/183-185 Tschour-Costa S.: 3/253-255 Umek B.: 1 /93-97 Us-Krašovec M.:3/269-275 Valkovic-Mika A.: 2/163-165 Vanli6-Razumeni6 N.: 1/81-88 Vidakovic Z.: 2/137-139; 4/317-319, 4/361-363, 4/365-367 Vitas B.: 1 /37-39 Volfram D.: suppl. V /37-40 Vrcic D.: suppl. v/ 101-103 Vujovic M.: suppl. V /37-40 Willich N.: 2/191-197 Zmbova B.: 2/167-170 Zorc R.: 3/269-275 STVARNI INDEKS (SUBJECT INDEX) Abdominal neoplasms -radiotherapy: suppl. V/62-65 Activation analysis: 1177-79 Alkaline phosphates-blood: suppl. V/ 46-48 Alkylation agents: 2/177-180 Aminotransferases-blood: suppl. V/ 46-48 Aneurysm: 3/235-238 Angiography: suppl. V/37-40 Angiolipoma: 1 /27-31 Angioplasty: 4/333-341 -Angioplasty transluminal: 1 /45-49 Antibodies monoclonal: 3/261-265 Antigen-antibody complex: suppl. V/ 105-106 Arterial occlusive diseases: 1 /45-49 Ascorbic acid: 3/289-294 Bile ducts: 1 /61-72; 4/393-397 Biliary tract diseases: suppl. V/ 46-48 Biliointestinal fistula: 1 /51-55 Biological: suppl. V /105-106 Body weight: suppl. V/101-103 Bone and bones-radionuclide imaging: 4/385-387 Bone cysts: 4/343-348 Bone resorption: 4/355-359 Brain-analysis: 1 /77-79 Brain-radiography: 3/249-251 Breast neoplsms-diagnosis: suppl. V/ 41-45 Breast neoplasms-drug therapy: 3/277-281 Breast neoplasms-radiotherapy: 3/295-299 Bronchi-abnormalities: 1 /21-25 Bronchography: 1/21-25 Carcinoma bronchogenic: 2/ 141-143 Carcinoma Hurthle celi: 3/269-275 Carotid artery interna! -diagnosis: 3/235-238 Case -control studies: 1 /99-104 Cells -radiation effects: 2/177-180 Cerium: 4/403-405 Child: 1 /21-25 Cholecystography: suppl. V/ 46-48 Cholegraphy-methods: suppl. V /27-35 Chromium radioisotopes microcomputers: 2/163-165 Cobalt: 4/403-405 Colonic neoplasms -therapy: 3/282-286 Computers: 1173-76; 2/125-135; suppl. V /86-87 Contrast media: 1/7-18; 2/137-139; 4/317-319, 4/389-391 Densitometry: suppl. V/ 59-61 Diabetes mellitus: 4/333-341 Dicarboxypropane diphosphonate: 1 /81-88 Digestive system diseases: suppl. V /66-68 Diverticulosis: 3/267-268 DNA-analysis: 3/269-275 Dogs: 2/171-174 Drainage-methods: 4/321-324 Drug labeling: 4/389-391 Duodenal neoplasms: suppl. V /37-40 Electrons: 3/301-305 Embolization: 4/325-331 Enzymes: 2/ 183-185 Epidemiology: 1/99-104 Erythrocyte aging: 2/163-165 Esophagus-radiography: 4/317-319 Exertion: 1 /57-60 Eyelid neoplasms-analysis: 2/ 145-148 Fahr disease: 3/249-251 Gallbladder diseases: suppl. V/ 53-58 Gamma rays: 2/177-180 Gastrointestinal diseases: 3/239-243 Heart defects congenital: 3/267-268 Heart function tests: 2/171-174 Heart-radiation efects: 2/171-174 Heart-radionuclide imaging: 1 /57-60; 3/267-268; 4/377-380 Heart ventricle: 3/267-368 Hemangioma cavernous: 4/368-370 Hemodialysis: 1 /37-39 Hospital: suppl. V/107-108 -Hospital information systems -Sarajevo: suppl. V/96-96 Hybridomas: 3/261-265 Hyperphosphatasia: 4/355-359 Hyperthermia induced:2/151-156 Hypogastric arteries: 4/325-331 Hysterosalpingography-methods: 1 / 41-43 IDA: 2/167-170 lgM: 3/261-265 lnfant newborn: 3/231-234 lntraoperative period: 4/365-367 lodine: 4/349-353 lodized oils: 1 /41-43 lohexol: 2/137-139 Kidney: 4/385-387 -Kidney failure chronic: 1 /89-92 -Kidney neoplasms: 3/239-243 -Kidney neoplasms-radiography: 1 /27-31 -Kidney-radionuclide imaging: 1173-76 Krk: 1 /105-107 Laryngeal neoplasms-radiotherapy: suppl. V /104-104 Leg: 1/45-49 Library: suppl. V/113-113 Liver: suppl. V/101-103 -Liver diseases: 4/381-383; suppl. V /37-40 -Liver function tests: 2/183-185 -Liver neoplasms: 4/368-370 -Liver-radiation effects: 1 /61-72 Lung abnormalities: 1 /21-25 Lung neoplasms-radiography: 2/141-143 Lymphatic metastasis: suppl. V /69-75 Lymphoma: 1177-79; 3/253-255; suppl. V /69-75 Lysosomes: 2 / 183-185 Mammography: suppl. V/ 41-45 Manganese:4/403-405 Medical records: suppl. V /80-85, suppl. V /86-87 Medroxyprogesterone: 3/277-281 Medulloblastoma: 3/245-248 Mercury: 4/399-401 Microfilming: suppl. V /88-93 Models: suppl. V/ 105-106 Mycosis fungoides-radiography: 3/301-305 Myocardial infarction: 1 /57-60; 4/377-380 Neoplasms: 1 /99-104; suppl. V /19-21 -Neoplasms metastasis: 1177-79 -Neoplasms-prevention and control: 3/289-294 -Neoplasms-therapy: 2/151-156 Nephrostomy percutaneous: 4/361-363 Nuclear neoplasms-radiography: 3/245-248 Obstruction extrahepatic: 4/393-397 Organ volume: suppl. V/101-103 Osteomyelitis-radiography: 3/231-234 Pancreatic diseases: suppl. V /59-61 Pancreatic neoplasms: suppl. V/37-40 Parathyroid hormone-blood: 1 /89-92 Prognosis: suppl. V/104-104 Pyelonephritis: 1 /33-35 Radiation dosage: suppl. V /94-95 Radiation protection: suppl. V /97-100 Radiography: 1 /7-18; 4/407-418; suppl. V /94-95, suppl. V/97-100 Radioimmunoassay: 3/261-265 Radioisotopes: 4/389-391 Radiology: suppl. V /19-21, suppl. V /88-93 -Radiology department: suppl. V /107-108 -Radiology department hospital: suppl. V /111-112, suppl. V/113-113 -Radiology history -Sarajevo: suppl. V /7-18 -Radiology information systems: suppl. V /80-85, suppl. V/86-87; suppl. V/109-110 Radiometry: 4/385-387, 4/393-397 Radionuclides analysis: 2/167-170 Radionuclide imaging: 1 /81-88 Radiotherapy: 2/187-189, 2/191-197, 2/199-204 -Radiotherapy dosage: 2/187-189; 3/295-299 -Radiotherapy planning computer-assisted: 2/187-189, 2/199-204,2/205-209 Rats: 2/183-185;4/393-397 Rectal neoplasms-therapy: 3/282-286 Renal osteodystrophy: 1 /37-39 Research: suppl. V /19-21 Retroperitoneal neoplasms-diagnosis: suppl. V /69-75 Ruthenium: 4/403-405 Shellfish-analysis: 4/399-401, 4/ 403-405 Spinalneoplasms: 4/343-348 Stomach diseases: suppl. V/ 49-52 Stomach-radiography: suppl. V/ 49-52 Technetium: 1/61-72, 1/81-88; 2/167-170; 4/393-397 Technology radiologic: suppl. V /111-112 Testicular neoplasms: 3/253-255 Therapeutic: 4/325-331 Thermoluminiscent dosimetry: 1 /93-97; 4/ 407-418 Thoracic diseases: suppl. V/76-79 Thyroid diseases: 3/257-260 Thyroid neoplasms-drug therapy: 3/269-275 Thyroid neoplasms-radionuclide imaging neoplasms metastasis: 4/371-375 Thyrotropin releasing hormone-blood: 3/257-260 Tomography: suppl. V /59-61 -Tomography emission computed: 4/381-383 -Tomography X-ray computed: 1 /51-55, 3/249-251; 4/349-353, 4/368-370; suppl. V /62-65, suppl. V /66-68, suppl. V /76-79, suppl. V/101-103 Trace elements: 1177-79; 2/145-148, 2/159-162 Transluminal leg: 4/333-341 Tuberculosis pulmonary-occurrence: 1/105-107 Ultrasonics: 2/183-185 -Ultrasonic-diagnosis: 1 /51-55; 3/253-255; 4/321-363, 4/365-367; suppl. V/53-58 Ureter-abnormalities: 1 /33-35 Ureteral obstruction: 4/321-324 Urography: 2/137-139; suppl. V/23-26 Urologic diseases radiography: 2/125-135 Uterine neoplasms-diagnosis: suppl. V /23-26 Vascular surgery: 1 /45-49 Vitamin A: 3/289-294 Vitamin E: 3/289-294 Water pollution-analysis: 2/159-162 Whole body irradiation: 3/301-305 Zine: 4/403-405 X-rays: suppl. V/97-100 -X-ray film: 4/419-421 -X-ray intensifying screens: 4/419-421 Novo antiulkusno zdravilo iz skupine blokatorjev H2-receptorjev U LFAM ID® (famotidin) tablete 40 mg tablete 20 mg • visoko ucinkovit samo z eno tableto po 40 mg dnevno pred spanjem v akutni fazi bolezni • preprecuje recidiv samo z eno tableto po 20 mg dnevno pred spanjem • doslej niso ugotovili medsebojnega delovanja z nekaterimi zdravili (propranololom, diazepamom, varfarinom ... ) Zdravilo, ki so ga bolniki zelo dobro sprejeli, ker je pokazalo: • ucinkovitost v zdravljenju • hitro odpravo bolecine • dobro prenašanje • preprosto doziranje Indikacije Duodenalni ulkus, želodcni ulkus, Zollinger-Ellisonov sindrom, refluksni ezofagitis in druga stanja, pri katerih je hiperacidnost huda motnja za bolnika. Doziranje Duodenalni in želodcni ulkus: 1 tableta po 40 mg dnevno pred spanjem, najvec 8 tednov; zdravljenje prekinemo takoj, ko endoskopsko dokažemo, da se je ulkus zacelil. Preprecevanje recidiva duodenalnega ul.usa: 1 tableta po 20 mg dnevno pred spanjem. Zollinger-Ellisonov sindrom: Zacetna doza je 1 tableta po 20 mg vsakih 6 ur; doziranje prilagajamo resnosti klinicne slike in kolicini hipersekrecije kisline. Kadar je klirens kreatinina manjši od 30 ml/min ali so vrednosti serumskega kreatinina vecje od 3 mg/100 ml, je treba dnevno dozo famotidina znižati na 20mg. Kontraindikacije Preobcutljivost za famotidin. Oprema 1 O tablet po 40 in 20 mg Podrobnejše informacije in literaturo dobite pri proizvajalcu. l®I Krka, tovarna zdravil, n. sol. o., Novo mesto KRKA UPUTSTVA AUTORIMA Revija Radiologia lugoslavica objavlja origi­nalne naucne radove, strucne radove, pregledne clanke, prikaze slucajeva i drugo (preglede, kratke informacije, strucne informacije itd.) sa podrucja radiologije, onkologije, nuklearne medicine, radio­fizike, radiobiologije, zaštite od radiacije i drugih slicnih podrucja. Slanjem rukopisa redakciji, podrazumevamo da rad nije bio objavljen niti primljen za objavu u nekaj drugoj reviji; autori su odgovorni za sve tvrdnje i izjave u njihovem clanku. Primljeni radovi ne smeju biti objavljeni u drugim revijama bez ov­lašcenja redakcije. Radove napisane na engleskom i_li na nekom od jugoslovenskih jezika, slati na adresu redakcije: Radiologia lugoslavica, Onkološki inštitut, Zaloška c. 2, 61105 Ljubljana, Jugoslavija. Svi radovi su podvrgnuti urednickom pregledu i pregledu dva recenzenta izabrana od strane re­dakcije. Radovi koji ne udovoljavaju tehnickim zahtevima revije, bice vraceni autorima na popra­vak pre nego što se pošalju na pregled recenzen­tima. Odbijeni radovi (radovi koji nisu primljeni za štampanje) se vracaju autorima i revija na snosi nikakvu odgovornost u vezi sa njima (u slucaju da budu·izgubljeni). Redakcija zadržava pravo da po­zove autore, da naprave gramaticke i stilske po­pravke, kao i premene u sadržaju u odnosu na primedbe recenzenata, kada je to neophodno. Do­datne troškove štampanja rada i separata po želji autora, snose autori. Opšta uputstva Rad treba kucati sa duplim razmakom, 4cm od gornjeg i levog ruba papira formata A4; tekst mora biti gramaticki i stilisticki ispravan. Prilikam upe­trebe skrac':enica, nužno je podati njihovo obraz­loženje. Tehnicki podaci u rukopisu moraju biti u skladu sa SI sistemom. Rukopis, ukljucujuci i pre­gled literature, ne sme imati više od 8 kucanih stranica, dok brej slika i tabela ne sme biti veci od 4. Preporucujemo da rukopisi sadržavaju: Uvod, Material i metode, Rezultati, Diskusija. lznimno, re­zultati i diskusija mogu biti zajedno. Svake od gore navedenih poglavlja moraju poceti na posebnem listu papira oznacenem arapskim brejem. Prva stranica -ime institucije; prvo ime institucije, a zalim ime odeljenja za svakog autora -naslov rada neka bude kratak i jasan bez skracenica -naslov rada napisati na jednom od jugo­slovenskih jezika, a prevod na engleskom, ispod njega (za radove napisane u celini na engleskom jeziku, naslov rada napisati samo na engleskom) -navesti prezimena i inicijale imena svih autora -u sažetku ne sme biti više od 200 reci sa kojima se obuhvata sadržina rada i najznacajniji rezultati u radu. Po red sažetka {Abstract-a) na engleskom jeziku, potreban je i prevod na jednom od jugoslovenskih jezika, na posebnem listu papira koji sledi za dis­kusijam. Uvod je kratko i sažeto poglavlje u kojem je razložena svrha i ciljevi rada. U uvodu autor navedi rezultate objavljenih radova drugih autora u vezi sa istem problematikam. Uvod nije mesto za da­janje preopširnog pregleda literature. Materiali i metode ukljucuju dovoljnu kolicinu podataka neophodnih da se eksperiment ponovi. Rezultate je potrebno napisati kratko i jasno, bez ponavljanja podatka koji su obuhvaceni slikama i tabelama. U Diskusiji ne ponavljati rezultate, nego ih ob­jasniti i izvuci zakljucke. Rezultate i zakljucke autor uporeduje sa rezultatima i zakljuccima u drugim objavljenim radovima. Graficki materija! (slike, tabele). Slike i tabele je potrebno poslati utri primerka: original i dve kopije. Uzimacemo u obzir za objavu samo jasne, ciste materijale. Podvlacenja, grafikoni i crteži, moraju biti uradeni tušem. Oznake na grafickom materi­jalu moraju biti dovoljno velike, da posle smanji­vanja na velicinu stupca, ostanu citljive. Na foto­grafijama je potrebno prikriti identitet bolesnika. Slike je potrebno oznaciti na poledini sa imenom autora, prvih nekoliko reci naslova rada i brejem slike. Pared toga, potrebno je strelicom orientisati položaj slike. Oznacivanje vršiti obicnom olovkom i vrlo blago. Propratni tekst kao i legende za slike napisati na posebnem listu papira. Tabele otkucati i to bez vertikalnih linija. Propratni tekst za tabele napisati uvek ispod tabele. Tabele obeležiti na nji­hovoj poledini (kao gore navedeno za slike). Pre­pratni tekstovi slika i tabela, kao i sam tekst u tabeli, moraju biti prevedeni na engleskom. Literatura mora biti napisana u skladu sa Van­couver-skim odredbama, sa duplim razmakom, na posebnem listu papira. Redni brojevi clanaka u pregledu literature moraju odgovarati redosledu citiranja clanaka u tekstu. Za imen ima autora napi­sati naslov rada, naslov revije u skladu sa lnex Medicus-om. Primeri za navodenje clanaka, knjiga ili poglavlja iz knjiga: 1. Dent RG, Cole P. In vitro maturation of mono­cytes in squamous carcinoma of the lung. Br J Cancer 1981; 43: 486-95. 2. Chapman S., Nakielny R. A. guide to radiolo­gical precedures. London: Bailliere Tindall, 1986. 3. Evans R., Alexander P. Mechanisms of extra­cellular killing of nucleated mammalian cells by macrephages. V: Nelson DS ed. lmmunobiology of macrophage. New York: Academic Press, 1976: 45-74. INSTRUCTIONS TO AUTHORS The journal RADIOLOGIA IUGOSLAVICA publi­shes original scientific papers, professional­papers, rewiew articles, case reports and varia (reviews, short communications, professional in­formation ect.) pertinent to radiology, radiotherapy, oncology, nuclear medicine, radiophysics, radio­biology, radiation protection and allied subjects. Submission of manuscript to the Editorial Board implies that the paper has not been published or submitted for publication elsewhere; the authors are responsible for all statements in their papers. Accepted articles become the property of the jour­nal and therefore cannot be published elsewhere without written permission from the Editorial Board. Manuscripts written either in English or in one of the Yugoslav languages should be sentto the Edi­torial Office, Radiologia lugoslavica, Institute of Oncology, Zaloška c. 2, 61105 Ljubljana, Yugosla­via. AII articles are subject to editorial review and review by two independent referees selected by the Editorial Board. Manuscrips which do not comply with the technical requirements stated here will be returned to the authors for correction before the review of the referees. Rejected manus­cripts are generally returned to authors, however, the journal cannot be held responsible tor their loss. The Editorial Board reserves the right to re­quire from the authors to make appropriate changes in the contentas well as grammatical and stylistic corrections when necessary. The ex­penses of additional editorial work and requests for reprints will be charged to the authors. General instructions Type the manuscript double space on one side with a 4 cm margin at the top and left hand sides of the sheet. Write the paper in grammatically and stylistically correct language. Avoid abbreviations unless previously explained. The technical data should conform to the SI system. The manuscript, including references, may not exceed 8 typewrit­ten pages, and the number of figures and tables is limited to 4. lf appropriate, organize the text so that it includes: lntroduction, Material and methods, Results and Discussion. Exceptionally, the results and discussion can be combined in a single sec­tion. Start each section on a new page and number these consecutively with Arabic numerals. First page -complete address of institution for each author -a brief and specific title avoiding abbrevia­tions and colloquialisms -family name and initials of all authors -in the abstract of not more than 200 words cover the main factual points of the article, and illustrate them with the most relevant data, so that the reader may quickly obtain a general view of the material. Apart from the English abstract, an adequate translation of this into one of the Yugoslav lan­guages should be provided on a separate sheet of paper following the Discussion. For foreign writers the translation of the abstract will be provided by the Editorial Board. lntroduction is a brief and concise section, sta­ting the purpose of the article in relation to other already published papers on the same subject. Do not presen! extensive reviews of the literature. Material and methods should provide enough information to enable the experiments to be repea­ted. Write the Results clearly and concisely and avoid repeating the data in the tables and figures. Discussion should explain the results, and not simply repeat them, interpret their significance and draw conclusions. Graphic material (figures, tables). Each item should be sent in triplicate, one of them marked original for publication. Only high-contrast glossy prints will be accepted. Line drawings, graphs and charts should be done professionaly in indian ink. All lettering must be legible after reduction to co­lumn size. In photographs mask the identities of patients. Labell the figures in pencil on the back indicating author's name, the first few words of thetitle and figure number; indicate thetop with an arrow. Write legends to figures and illustra­tions on a se parate sheet of paper. O mit vertical lines in tables and write the text to tables un­derneath. Label the tables on their reverse side. References should be typed in accordance with Vancouver style, double spaced on a separate sheet of paper. Number the references in the order in which they appear in the text and quote their corresponding numbers in the text. The authors names are followed by the title of the article and the title of the journal abbreviated according to the style of the lndex Madicus. Following are some examples of references from articles, books and book chapters. 1. Dent RG, Cole P. In vitro maturation of mono­cytes in squamous carcinoma of the lung. Br J Cancer 1981; 43: 486-95. 2. Chapman S, Nakielny R. A guide to radiologi­cal procedures. London: Bailliere Tindall, 1986. 3. Evans R, Alexander P. Mechanisms of extra­cellular killing of nucleated mammalian cells by macrophages. In: Nelson DS ed. lmmunobio­logy of macrophage. New York: Academic Press, 1976: 45-74. lzdavanje revije potpomaže Savez R/P SIZ za naucni rad u SFRJ i Raziskovalna skupnost Slovenije -The publication of the review is subsidized by the Assembly of the Sel/ managing Communities for Research Work of the Republics and Provinces of Yugoslavia, and the Research Community of Slovenia. Doprinosi ustanova na osnovu samoupravnih dogovora -Contribution on the basis of the self-managing agreements: -Institut za rendgenologiju i onkologiju UMC-a Sarajevo -Inštitut za rentgenologiju, UKC Ljubljana -Klinicki bolnicki centar, Rijeka -Klinika za nuklearno medicino, UKC Ljubljana -Onkološki inštitut, Ljubljana -RO Institut za nuklearne nauke »Boris Kidric«, Vinca -OOUR Institut za radioizotope »RI« -RO Institut za primenu nuklearne energije, Zemun Pomoc reviji i narucnici reklama -Donators and Advertisers: -ANGIOMED, Karlsruhe, BRD -MEDEX, Ljubljana -BAYER PHARMA JUGOSLAVIJA, -NYCOMED A/S Oslo, Norveška Ljubljana pretstavništvo ryl. R. LECLERC & CO. -BYK GULDEN, Konstanz, SR Nemacka; Schaffhausen, Svicarska zastupstvo FABEG, Beograd zastupstvo za Jugoslaviju -FOTOKEMIKA, Zagreb REPLEK-MAKEDONIJA, Skopje -HELVETIUS, Trst, Italija -SALUS, Ljubljan9 '-RO INSTITUT ZA NUKLEARNE NAUKE -TISKARNA »KOCEVSKI TISK«, Kocevje »BORIS KIDRIC«, Vinca -TOSAMA, Domžale OOUR INSTITUT ZA RADIOIZOTOPE »RI« -VES FOTOCHEMISCHE WERKE, Berlin, DOR -KRKA, Novo mesto zastupnik INTERIMPEX, Skopje -KOMPAS, Jugoslavija -Ledic Stanko (prof. dr.), Beograd -MEBLO, Nova Gorica Recenzenti u g. 1988. -Reviewers in 1988 Banic l., Ljubljana -Bosnar M., Zagreb -Brencic E., Ljubljana -Cengic F., Sarajevo -Demšar M., Ljubljana -Dujmovic M., Rijeka -Fettich J., Ljubljana -Filipic B., Ljubljana -Goldner 8., Beograd -Guna F., Ljubljana-Hebrang A., Zagreb-Jancar B., Ljubljana -Janež J., Ljubljana -Jereb M., Golnik -Jevtic V., Ljubljana -Karanfilski B., Skopje -Kastelic B., Ljubljana -Kladnik S., Ljubljana -Klanjšcek G., Ljubljana-Knešaurek K., Zagreb-Kocjancic A., Ljubljana -Kovacevic D., Zagreb-Krošl G., Ljubljana -Ledic S., Beograd-Lekovic A., Rijeka -Lišanin B., Beograd -Lovasic l., Rijeka -Lovrincevic A., Sarajevo -Maškovic J., Split -Nutrizio V., Zagreb -Osmak M., Zagreb -Pamucina P., Sarajevo -Pavcnik Q., Ljubljana -Prodan M., Ljubljana -Favnihar B., Ljubljana. Rubinic M., Rijeka -:-Spaventi S., Zagreb -Stanovnik M., Ljubljana-Sebek M., Ljubljana -Surlan M., Ljubljana -Svarcer V., Rijeka-Tabor L., Ljubljana -Tadžer l. S., Skopje -Tavcar B., Ljubljana-Umek 8., Ljubljana -Us. J., Ljubljana -Vidakovic Z., Zagreb -Vlaisavljevic V., Maribor -Zubovic l., Banja Luka. Urednici zahvaljuju recenzentima na naporu, kojim su doprineli kvalitetu naše revije. Editors greatly appreciate the work of the reviewers which significantly contributed to the improved quality of our journal. PROIZVODNI PROGRAM ZA MEDICINU Za potrebe MEDICINSKIH SNIMANJA proizvedimo: -medicinski rendgen film: -SANIX RF-90 -HS-90-2 -SANIX M (za mamografiju) -SANIX DENT 20 (zubni) -STATUS D (za panoramska snimanja celjusti) -film za koronarografiju: SAi'JIX GOR 17 i SANIX GOR 21 -SANIX FNM-1 (za sve metode snimanja kod kojih se slika dobiva optickim preslikavanjem sa katodne cijevi) Kemikalije za strojnu i rucnu obradu medicinskih filmova. Za potrebe MIKROGRAFIRANJA proizvedimo: -MIKROFILM NEGATIV NF-216mm i 35mm s kemikalijama za obradu, prikladan za sve mikrofilmske kamere -MIKROFILM N-1 nesenzibilizirani mikrofilm za izradu crno-bijelih dijapozitiva NOVO! NOVO! NOVO! SANIX ORTHO -medicinski rendgen film namijenjen snimanju s orthokromatskim foli­jama za pojacavanje. Smanjuje ukupnu dozu zracenja više od 50 %. SANIX RENDGEN CASSETTE RADNA ORGANIZACIJA ZA PROIZVODNJU FOTOGRAFSKIH MATERIJALA I OPREME, VIDEO I AUDIO TRAKA S P.O. ZAGREB, HONDLOVA 2 ROntgenfilm HS 90 Standardni rentgen film za medicinsku rentgen dijagnostiku. Razvija se zajedno sa folijom za pojacanje. Prilagoden za brzu obradu kao i za sporiju obradu u automatima za razvijanje rentgen filmova i za rucnu obradu. •••1. •c e ·•-'t / ... l¦¦¦I l¦¦¦I l¦¦¦I -¦¦I ¦I (O I o_o Visoki sjaj Optimalni sadržaj informacije Konstantni parimetri kvaliteta Rentgen filmovi iz Nemacke Demokratske Republike Generalni zastupnik za SFRJ lnterimpex-pl'bmet, Skopje Za vreme Lajpciškog sajma (prolecnog i jesenjeg) poselite nas u sajamskoj zgradi »Bugra«-Gutenbergplatz gde cete dobiti kompletne infonnacije. VEB FOTOCHEMISCHE WERKE BERLIN ORWO-EXPORT-IMPORT Preduzece u VEB Narodno preduzece za spoljnu trgovinu FotohemiJskom kombinatu Wolfen Nemacke Demokratske Republike m