ZGODOVINSKI ČASOPIS 49 1995 • 4 (101) 595-6O6 595 Ivan Erceg POČECI PROIZVODNJE SOLI I OPSEG SOLANA NA ISTOČNOJADRANSKOJ OBALI Sažeti povijesni pregled proizvodnje soli podijeljen je u dva dijela: u prvom dijelu iznosi se nastajanje solana, a u drugom daje se uvid u proizvodnu strukturu ovećih solana novijeg vijeka. I. DIO Nastajanje i utvrđivanje solnih lokaliteta — bazena U odnosu na nekadašnju brojnost »solana« samo su neke duž istočnojadranske obale prošle dugi povijesno-razvojni put i tako se održale. Njihovo nastajanje pada u daleku proš­ lost, o čemu nažalost nema direktnih podataka, a indirektne i sitne indicije valja proučavati i valorizirati, te ih pritom vezati ne samo uz društveno-gospodarski ambijent pučanstva, već i uz prirodni ambijent određenog mjesta i prostora. Pored mora, odnosno morske vode kao temeljnog izvora soli, nema nikakve dvojbe da su duž istočnoj adranske obale, konfiguracija tla, zatim relativno jako i dugo sunčano raz­ doblje, povoljni vetrovi, blage smjene plime i oseke omogućavali nastajanje različitih oblika i veličina bazena u kojima se odvijao proces kristalizacije soli. 1. Prvi hrvatski, slovenski i drugi žitelji koji su se naseljavali u ranom srednjem vijeku duž jadranske obale vrlo rano su pristupili moru i ubiranju morske soli isto onako priprosto i jed­ nostavno kao što su pristupili obradi sitnih zemljišnih provršina na kojima su uzgajali bijela žita, a kasnije i vinograde. Naravno, da se odmah uvidjela i shvatila korist od soli za svakodnevni život i njegov opstanak, stoga se nastojalo da se pronađu prikladne, omanje i zatvorene površine za morsku vodu iz koje bi nastajala sol. Takav način dobivanja soli s malim poboljšanjem održao se tu i tamo na istočnojadranskoj obali sve do 18. stoljeća. Za to vrijeme i na taj način još su pri- balni seljaci sakupljali tzv. nečistu il »crvenu« sol koju su davali stoci ili su se njom koristili pri obradi i konzerviranju različitih artikala u domaćinstvu, kućnoj radinosti i obrtu. Takav način dobivanja soli nisu pratili nikakvi propisi, već običaji koji su uz to bili vezani i koji su prelazili od oca na sina, od generacije na generaciju. Organizacija i evolucija proizvodnje soli učinili su svoje. U procesu eksploatacije soli iz mora, solane su tijekom 12. i 13. stoljeća dobivale osnovne elemente i obrise. Gotovo u istoj mjeri kao što je dobivala zemljoradnja, kućna radinost i gradski obrt. Morske površine (bazeni, solane) iz kojih se crpila sol ulaze u privatne, a kasnije i u javne dokumente. Svi koji iz toga crpe koristi (dohodak) nastoje da se to i pravno utvrdi i objelodani. U ostalom, i od takvih sumarnih evidencija bilo je koristi za lokalne, gradske, zemaljske i najviše državne organe vlasti, jer su od proizvodnje soli, kao i od uroda žitarica ili od priploda stoke ubirali određene namete (takse, poreze). Osim toga sol im je kao važan životni artikl omogućavala da pomoću nje vode određenu politiku i ostvaruju različite interese, kako unutar države tako i izvan njenih okvira. I tako se postepeno, čak neprimjetno, odvijaju pojedini proizvodni 596 I.ERCEG: POČECI PROIZVODNJE SOLI I OPSEG SOLANA odnosi te kupoprodaja soli s iura regalia minora, a zatim iura regalia maiora i napokon mono­ polom. Tijekom stoljeća smijenjivalo se više državnih vladanja duž istočnojadranske obale od današnje albanske do talijanske granice (uključujući i Trst). Sol i solna politika zauzimale su vidno mjesto u njihovim pojedinačnim i općim ekonomskim pothvatima, premda je u tom sveukupnom sklopu bivalo dosta zastranjivanja i iracionalnosti. Čitav evolutivni put proiz­ vodnje i kupoprodaje soli nosi obilježja triju perioda: prvi period pada u rani srednji vijek za vladanja domaćih vladara, te hrvatskougarskih vladara i postojanja njihovih državnih organi­ zacija; drugi period nastaje s razbijanjem tih državnih organizacija, te uklapanjem njihova teritorija, pa tako i Jadranske obale, u okvir stranih državnih organizacija i vladanja, kao što bijahu Mletačka Republika, Osmanlijsko carstvo i Austrijska Monarhija; treći period nastaje potiskivanjem Turaka iz Podunavja i Balkana, te opadanjem i nestajanjem mletačke domina­ cije na Jadranu i Mediteranu, a s istovremenim širenjem i jačanjem na tim prostorima inte­ resnih utjecaja Austrijske Monarhije. U svakom navedenom periodu prilagođavalo se dobi­ vanje soli iz mora potrebama novih nosilaca državne vlasti da bi se ubrali što veći novčani prihodi i druge koristi. U okviru navedenih državnopravnih promjena razvijala se proizvodnja soli. U početku je ona, kao što smo istakli, nosila jednostavna, a tu i tamo čak primitivna obilježja. Ali razvojem i napretkom cjelokupnog društvenog organizma rasla je i proizvodnja soli, koja je tijekom vremena dobivala stabilnije organizacijske okvire. Kao što se uvećavala proizvodnja poljo­ privrednih kultura, te podizala sekundarna radinost u gradovima, adekvatno tome dobivala je proizvodnja soli naprednije i črvšće okvire. Vlasnici i posjednici solana 1. Kao i kod svake proizvodnje tako je i kod proizvodnje soli veliku ulogu igralo vlasništvo nad sredstvima proizvodnje (objektom) — u našem slučaju solanama ili bolje kazano nad tere­ nom za dobivanje soli. Isto onako kao što su utvrđivani i evidentirani nosioci vlasništva obra­ divih zemljišnih površina tako su evidentirani i vlasnici solana. Ponajprije se to odvijalo izvan gradskih zidina, na širem gradskom području, a zatim po seoskom i izvan seoskom terenu. Uz ove škrte direktne podatke o vlasnicima solana i njihovoj proizvodnji soli, ipak se može navesti jedan aproksimativni pregled o njima. Tu kao i kod obradiva zemljišta nailazi se na različite nosioce — vlasnike. a) Na prvom mjestu su individualni gradski i seoski proizvođači soli. Ti pojedinci u okviru svojih imovinskih mogućnosti i broja radnih ruku (muških) u obitelji organiziraju pro­ izvodnju soli. Veća obitelj s većim imovinskim stanjem zahvaća veće površine na kojima se organizira i veća proizvodnja soli. b) Više obitelji se udružuju, napose one koje su rodbinskim vezama vezane i tako tvore nešto slično budućoj kućnoj zadruzi, da bi podizale nove solane i proširile stare, a time uve­ ćale samu proizvodnju soli u njima. c) Svetovni veleposjednici posjedovali su solane i organizirali su proizvodnju soli u njima. Te solane mogle su biti unutar njihovog veleposjeda ili izvan njega. U pravilu su nji­ hove solane bile veće negoli individualnih sitnih proizvođača. d) Gradski patriciji organizirali su proizvodnju soli uglavnom u okolici gradskih zidina. e) Pojedine crkvene organizacije kao što su biskupije, kanonikati, samostani te pojedini crkveni dostojanstvenici posjedovali su solane iz kojih su crpili sol za vlastite potrebe i za pro­ daju. f) Bratovštine, zaklade, društva i udruženja ad hoc imali su također svoje solane iz kojih su crpili sol. g) Gradske općine (magistrati, komune) ne samo da su imale nadzor nad proizvodnjom ZGODOVINSKI ČASOPIS 49 • 1995 • 4 (loi) 597 soli, već su posjedovale solane i same organizirale proizvodnju soli. Osim toga imale su iura regalia minora. h) Zemaljski knez (ban, župan) indirektno je svojim ovlaštenjem nadzorom utjecao na dinamiku proizvodnje i kupoprodaje soli. i) Vladar koji je bio na čelu države odlučivao je u okviru državnih granica o općim pra­ vicama, te o organizaciji proizvodnje i kupoprodaje soli. U tu svrhu mogao je koristiti iura regalia maiora, te napokon čitav administrativni instrumentarij — monopolnog karaktera. Time se prva poslužila Dubrovačka Republika — država, zatim Mletačka Republika i Austri- janska Monarhija. Mletačka Republika ponajviše je svojim monopolnim statusom i instru­ mentarijem nanijela štete dalmatinskim i istarskim solanama. Čim je bilo utvrđeno vlasništvo nad solanama i kad se vlasniku to u javnom i poslovnom životu priznalo, od tog momenta ulaze one i njihovi dijelovi u javni promet. Postale su objekt kupoprodaje isto onako kao zemljište ili kuća. Upravo promet sa solanama i njihovim dije­ lovima otkriva mnogostruku važnost i ulogu soli u svakodnevnom životu ljudi svih slojeva i uzrasta. Bogati i siromašni nastoje na najrazličitije načine nabaviti sol. U životu ljudi sol jedni uspoređuju s kruhom, drugi s vodom, a treći sa zrakom itd. O čudotvornosti soli nastaju raz­ ličite priče, a neke od njih preuzima i kultivira crkva (katoličke i pravoslavne vjeroispovijesti). Tako je kult soli ušao u kuće bogataša i siromaha, koji se manje više održao u mnogim kra­ jevima (prije svega u seoskim sredinama). Bio je različit prijelaz vlasništva i posjedovanja od jednog imaoca na drugog. a) Kod kupoprodaje solana bila su jasno definirana prava i obaveze prodavača (venditor) na jednoj strani i kupca (emptor) na drugoj. b) Bilo je i zamjena solana za oranična zemljišta ili vinograde. U tom slučaju uglavnom je sve ostajalo kao i prije samo je svaki zamijenjeni objekt dobivao drugog vlasnika i posjed­ nika. c) Davane su solane u zakup tako da je zakupnik bio dužan plaćati zakupninu za isko­ rištavanje solane (ili dijela). Zakupnina je mogla biti u novcu, a još češće je bila u naturi — soli. d) Davane su solane u zalog na kraći ili duži rok uz određene uvjete i uz naknadu. e) Naslijedstvom (oporukom) stjecane su solane; prelazile su od oca na sina. f) U pravilu nisu se mogle otuđivati tzv. javne solane gradskih općina (komuna), crkvene i samostanske. Rad u proizvodnji soli 1. Količina i vrsta rada bijahu nezamenljivi činitelji u proizvodnji soli i iskorištavanju solana. Naravno da je svaki vlasnik ili posjednik nastojajo svojim radom i radom svojih rad­ nika što racionalnije i efikasnije obaviti proizvodnju soli. U tu svrhu odabirani su najpriklad­ niji radnici kao i sama oruđa rada u solanama. Sve je to u prvim počecima (o kojima smo govorili) bilo dosta jednostavno čak i primitivno. I tu je evolucija proizvodnje (ili sakupljanja) soli napravila svoje i davala sve veće i bolje rezultate. 2. Prvobitno su mali individualni vlasnici solana sami sa svojim članovima obitelji obavljali sve poslove oko uređivanja solana i sakupljanja soli. To se uglavnom dugo održalo kao što se održala obrada njihovih žitnih oranica. 598 I.ERCEG: POČECI PROIZVODNJE SOLI I OPSEG SOLANA 3. Veleposjednici koji su imali oveće solane bili su upućeni na radnike (tj. svoje podložnike) unutar posjeda, ali i na one izvan posjeda, ako su solane imale veće površine. Crkvene organizacije (biskupije, kanonati, samostani) zatim bratovštine, gradske općine i napokon država (vladar), svi su oni pod različitim uvjetima upošljavali radnike različitih struka i znanja u svojim solanama. Naknada za rad bila je također različita i po vrsti i po veli­ čini. Uglavnom je ona bila u naturi, a nešto rjeđe u novcu. Radili su nadalje seljaci, coloni u solanama s naslovom »Robothe« (tj. obaveznog besplatnog rada), jer su uživali zemljište vlasnika solana. 5. Organizacija i proizvodnost rada u solanama duž jadranske obale uglavnom se održala na niskoj razini tijekom čitavog srednjeg vijeka. Tek od 17. stolijeća u neke solane (Ston, Pag i Piran) prenose se strana naprednija radna iskustva, počinju se solane modernizirati, a radna oruđa poboljšavati. UDIO Nekoliko ovečih solana duž obale u novom vijeku Na obalnom prostoru i otocima nalazile su se brojne manje ili veće solane u kojima se sakupljala sol. Tijekom stoljeća njihov je broj jako varirao, jer su jedne nestajale, a druge nastajale. Međutim sveukupna količina soli nije se uglavnom smanjivala već je bila nošena tendencijama jakog uvećavanja. Uz to potrebno je istaći da nepotpuni, a često i kontradik­ torni podaci otežavaju uvid u proizvodnju soli u pojedinim solnim središtima, jer se sama njena količina iskazivala u različitim mjerama. Svako solno i poslovno središte imalo je svoje solne mjere, koje su se s vremenom mijenjale. Količina proizvedene soli bila je osnova za sve ostale transakcije vezane uz nju. Da bi se o tome dobio približan pregled psvijetlit ćemo pristupačnim podacima nekoliko solana za period novog vijeka. To je istodobno vrijeme nastajanja različitih poslovnih odnosa na širokom prostranstvu Mediterana i Podunavlja. 1. Dubrovnik a) U sveukupnoj bogatoj djelatnosti Dubrovnika grada i Dubrovnika države zauzimala je proizvodnja i kupoprodaja soli prvorazredno mjesto. b) Za naše razdoblje pristupačni su zasad samo podaci o solanama u Stonu, iako je poznato da je bilo na području Dubrovačke Republike i drugih solnih središta s bazenima. e) Prof. Hocquet donosi u svojoj prvoj knjizi podatke o proizvodnji soli u Stonu za četiri godine: Godina 1566. 1573. 1581. 1585. Vreće (»sacs«) 37.493 20.858 56.366 49.715 Iz tih navedenih kvantitativnih podataka za četiri godine može se jasno razabrati kako je proizvodnja, odnosno količina soli po godinama jako varirala. A to donekle navodi na za- ZGODOVINSKI ČASOPIS 49 • 1995 • 4 (loi) 599 ključak da je u ranijim periodima još u većoj mjeri varirala, jer su organizacija i tehnologija proizvodnje bili na nižoj razini. d) Za Ston se mogu navesti podaci za priličan broj godina od 1701. do 1794. Pregled proizvodnje Godina 1701. 1704. 1705. 1709. 1720. 1723. 1745. 1747. Modija soli tijekom 18. stolj Vreća 11.333 6.814 5.115 3.169 14.378 474 2.382 29.428 Godina 1750. 1751. 1757. 1764. 1766. 1767. 1771. 1783. eća Modija 6.723 Vreća 8.111 21.304 17.468 5.270 13.120 10.000 10.161 Godina 1784. 1785. 1787. 1789. 1790. 1791. 1792. 1793. 1794. Modija 771 29.459 482 13.658 7.787 3.203 Tablica 1 Vreća 13.629 1.490 18.428 Maggio = modij; 1 venecijanski modij = 4 stara venecij. = 8 bakarskih Iz tablice se jasno razabire da je od 1701. do 1794. godine, dakle, za 93 godine eviden­ tirana proizvodnja samo za 25 godina, dok za 68 godina nema podataka. Nevjerojatno je da se za sve te godine nije proizvodila sol! To je time još nevjerojatnije, jer je u to vrijem bio nadležan i vodio sve poslove Solni ured s ekipiranim osobljem i organiziranim knjigovodstvom čija je osnovna dužnost bila usmjeravati i pratiti sve poslove vezane uz proizvodnju i kupo­ prodaju soli. c) I za tih 25 godina proizvodnja soli jako je varirala. Ona je tijekom 18. stoljeća bilježila oštru oscilativnu crtu. Njezin najvišji vrh bio je 29.428 vreća, a najnižja njena crta bila je 474 vreća soli. U postocima se dobivaju slijedeće proporcije 98,42% prema 1,58%. I pored takvog niskog pada proizvodnje (1723.) ipak se ne može prihvatiti da tijekom 68 godina nije bilo nikakve proizvodnje soli. Vjerojatnije je da je pritom zatajila redovna evidencija ili je takva evidencija tijekom vremena propala (kao što su nažalost propali mnogi spisi). ^ d) Oscilativna crta od 25 godišta jako je svjedočanstvo o utjecaju i zavisnosti proizvodnje soli od čitavog niza prirodnih i društvenih činilaca i odnosa. Premda je čovjek sa svojim radom organizirao i usmjeravao proizvodnju soli, ipak su prirodni faktori te svojevrsne organske pro­ izvodnje, bivali često presudni za njen ishod. Stoga im se čovjek — proizvođač soli — više ako- modirao i pokoravao nego što je njima ovladao. Upravo tako se, prema dosad dostupnim podacima, zbivalo na području Dubrovačke Republike u Stonskim solanama (ili solani). A to je upravo palo u vrijeme kada su Stonske solane organizacijski i tehnički bile podignute, za tadašnje vrijeme, na visoku razinu. 2. Splitsko područje a) Na tom području bila je dosta razvijena ne samo trgovina, več i proizvodnja soli, pa ipak se o proizvodnji još uvijek nailazi na malo direktnih podataka, a više na indicije koje upućuju da se takvi podaci kriju u arhivskim zbirkama u zemlji i inozemstvu. b) Za ovu zgodu mogu se iznijeti podaci samo za nekoliko godina i to od 1481. do 1517. Količina soli za svaku godinu zasebno Godina 1481. Modija 1.117 Tablica 2 Kablova (»cabli«) 1482. 795 600 I.ERCEG: POČECI PROIZVODNJE SOLI I OPSEG SOLANA Godina 1483. 1487. 1491. 1492. 1493. 1503. 1515. 1516. 1517. Modi] a 684 Kablova (»cabli«) 2.291 2.011 962 2.674 553 + 1 star (»staio«) 75 560 530 Iz navedenih podataka jasno se razabire da su u vremenskom razmaku od 36 godina saču­ vani i otkriveni podaci samo za 11 godina i to u različitim solnim mjerama. I iz takvih neujed­ načenih podataka proizlazi da je proizvodnja soli jako varirala i da za preostalih 25 godina kao da nije bilo proizvodnje ili podaci o tome nisu sačuvani. 3. Šibenik i njegova okolica a) Nekadašnjim krupnim solanama na području šibenskog prostora već se poodavno izgubio gotovo svaki trag na terenu. No na sreću, one se mogu tu i tamo locirati na temelju rijetko sačuvanih arhivskih dokumenata. Za utvrđivanje procesa njihova nestajanja bit će potrebno posebno istraživanje. b) Da bi se dobila barem približna slika o veličini proizvodnje soli iznosimo njenu koli­ činu od 1546. do 1579. godine. Proizvodnja soli na šibenskon Godina 1546. 1547. 1548. 1549. 1550. 1551. 1552. 1553. 1554. 1555. 1556. 1557. 1558. Kablova šibenske 12.203 31.560 12.318 16.201 19.650 26.982 17.015 9.281 22.297 19.980 15.278 10.142 21.391 i području (»cabli«) mjere Godina 1559. 1560. 1561. 1564. 1565. 1573. 1574. 1575. 1576. 1577. 1578. 1579. Tablica 3 Kablova (»cabli«) šibenske mjere 83.486 27.080 50.461 35.331 20.854 550 23.861 4.766 32.391 47.630 58.916 1.599 Hocquet I, str. 228 ZGODOVINSKI ČASOPIS 49 • 1945 • 4 (loi) 6Ш Iz brojčanih se podataka razabire da su u 33 godine navedeni podaci o proizvodnji soli samo za 25 godina, dok za 8 godina takvi podaci nedostaju. I tu je proizvodnja soli po godi­ nama jako varirala; ona je bilježila promjenljivu crtu nošenu usponom i padom. Razlika između najviše i najmanje godišnje proizvodnje soli kretala se ovako: Godina 1559. Kablova 83.486 ili 99,34% Godina 1573. Kablova 550 ili 0,66% I tu je priroda bila odlučan čimbenik za veću, manju ili nikakvu proizvodnju soli. Dakle berba ili žetva soli bila je protkana nestabilnošću i isprekidanošću. c) K tome valja dodati da je Mletačka Republika sa svojim organima na terenu negativno utjecala na proizvodnju i prodaju šibenske soli. Imalo je to dalekosežne negativne posljedice za samu proizvodnju i kupoprodaju soli, što je vodilo postepenom sužavanju cjelokupne poslovnosti te zamiranju i nestanku čitavog šibenskog solnog kompleksa. 4. Otok Pag a) Uz svu višestoljetnu proizvodnju soli na otoku Pagu nedostaje oveći broj podataka iz kojih bi se mogla sagledati kontinuirana proizvodnja soli i njena količina. Podaci koje izno­ simo pružaju tek aproksimativnu sliku o tome: Godine: 1472. 1428. 1429. 1430. U »mozetti« otoka 180.878 35.414 155.097 151.152 b) Sindico Andrea Giustianian zabilježio je 1576. godine da se u Pagu godišnje proizvede 60.000 staia soli. U jednom drugom izvještaju potkraj XVI stoljeća (1596.) navedeno je da Pag ima 1.800 solnih »cavedina«, ali i 320 razorenih ili zapuštenih. Pag je godišnje proizvodio oko 2.500 modija, a pokatkad preko 5.000*. Jedan »solar« mogao je u pravilu raditi na 8-9 kavedina, a on je obično radio na 15—16, pa je proizvodnja stoga bila niska, a kakvoća slaba. Mletačka Republika otkupljivala je % soli (naravno po cijeni koja je njoj odgovarala), a Vi ostajala je vlasniku solane da s njom raspolaže i trguje po vlastitom nahođenju. Nije posve vidljivo kako su kod takve distribucije soli prolazili neposredni proizvođači — radnici (?). Valja nadalje istaći da je Mletačka Republika svojim monopolnim odlukama i oštrim mje­ rama često onemogućavala i sužavala proizvodnju i kupoprodaju soli. 5. Piran a) Piranske solane spominju se u drugoj polovici 13. stoljeća, ali se možda smije pret­ postaviti njihovo postojanje i prije tog spomena. Piranska sol svratila je već rano na sebe pažnju širokog kruga poslovnih ljudi (trgovaca) i potrošača. b) Oko 1360. godine utvrđeno je da su piranske solane (oko 2.000 kavedina) donosile godišnje 7.000 modija soli (»maggio« — oko 900 kg soli). Međutim 1413. godine iznosila je proizvodnja soli samo 4.700 modija. Isto je toliko iznosila proizvodnja - 4.700 modija - u vrijeme kada je Mletačka Republika ograničavala proizvodnju, godine 1448. Godine 1460. napušta se ograničavanje proizvodnje soli tako da je 1540. godine iznosila 22.000 modija u »vali« Pirana. U godini pak 1592. nailazi se opet na drugčije podatke. Te je godine zabilje­ ženo da u Piranu, Kopru i Miljama zajedno ima oko 7.000 kavedina (»solnih jam«), od kojih se dobivalo 15.000—20.000 modija soli (»solnih mernikov soli«). c) U godini 1629. ubralo se 7.000 modija soli sa 2.685 kavedina. Godine 1727. eviden­ tirano je 2.426 kavedina, gotovo 260 manje negoli u drugoj polovici 17. stoljeća. Pored ogra- * Solne mjere bile su vrlo različite ne samo od mjesta do mjesta, već su se u samom solnom središtu mije­ njale. Pokušaj unifikacije nikad nije uspio. O njima postoji opsežna literatura. Evo standardnih venecijanskih mjera kojima se mjerila sol: - Modij (maggio) 1 - Star (staio) 12 1 - Mozeto (mozetto) 24 12 1 999,72 1 83,31 1 41,655 1 (litara) 602 I. ERCEG: POČECI PROIZVODNJE SOLI I OPSEG SOLANA ničavajućih mjera Mletačka vlada je diktirala niske (otkupne) cijene soli da bi na taj način uvećala promet soli sa zapadnje obale Jadransko mora. d) Pod Austrijanskom upravom znatno se proširio prostor solana i uvećao broj kavedina, kojih je na području Pirana bilo 4.484 godine 1801. Austrija je međutim bogata kamenom sloju i stoga uskoro dolazi do ograničavanja proizvodnje piranske (pa i druge) soli uz obalu. 6. Kopar a) U Istri nije nedostajalo antagonizma između Mletačke uprave i poslovnih ljudi — vlas­ nika solana i trgovaca solju. Poslovni život bio je time protkan u Kopru i njegovoj okolici. Naravno bilo je i drugih ograničavajućih čimbenika proizvodnji i kupoprodaji koji su proisti- cali iz same prirode okoliša i atmosferskih mijena. b) Iz zasad malobrojnih podataka može se navesti da je godine 1558. ubrano oko 6.350 modija soli u Kopru. Godine pak 1574. evidentirano je 2.553 kavedina, 20 godina kasnije (1594.) zabilježeno je u standardnom izveštaju da je bilo 3.242, a u Miljama 1.548 kavedina iz kojih se crpila sol. Ali već godine 1629. sam Kopar imao je 2.933 kavedina s kojih se ubiralo 6.000 modija soli. c) O tome pak za 18. stoljeće valjat će otkrivati podatke u domaćim i stranim arhivima (u Koparskom arhivu koliko je nama poznato, mali su izgledi da se otkriju takvi podaci). d) Za Milje izvještaj navodi da je 1629. godine evidentirano 1.537 kavedina s kojih se godišnje ubiralo (ubralo) 3.000 modija soli ili od svakog po 1,95 modija. 7. Trst s okolicom a) Premda je Austrijanska Monarhija posjedovala izdašne rudnike kamene soli ipak je ona svojim odlukama i mjerama povoljnije i pozitivnije razvijala proizvodnju morske soli na tršćanskom području, nego što je to činila Metlačka Republika za istarske i dalmatinske solane. b) Tršćanske solane nastale su gotovo u isto vrijeme kao i solane u nekim drugim mje­ stima uz obalu istočnog Jadrana. Spominju se 1320. i 1332., a 1350. godine unijéte su odre­ đene odredbe o njima u statut grada (»...con l'aggiunta che il proprietario non potesse mai alienare la salina a uno straniero...«). I otad se nailazi na različite podatke o soli u određenim vremenskim intervalima. c) Iz slijedećih podataka može se razabrati da je godine 1536. Ferdinand I (1503—1564) osnovao Solnu komoru (»Camera salaria«), i da je te iste godine ubrano oko 3.000 modija (24.000 staia, 1:8) soli s tršćanskih solana. Slijede zatim podaci o tri različita godišta: Godina 1616. navodi se količina soli od 6.187 staia Godina 1617. po istim podacima 4.267 staia Godina 1679. po drugim podacima oko 4.000 staia d) Za kasnije razdoblje mogu se navesti podaci za višegodišnju proizvodnju soli u lokal­ nim solnim jedinicama (»Produzione di sale negli impianti locali«). Kretanje Godina 1725. 1728. 1730. 1732. 1735.** 1760. proizvodnje soli na Staia 20.442 34.485У2 17.614У2 19.815 17.905 11.125:3 tršćanskom Godina 1761. 1762. 1763. 1764. 1765. 1766. području Staia 1.106:12 10.637:15 19.669:14 7.795:15 1.562:1 2.939:4 Godina 1767. 1768. 1769. 1770. Tablica 4 Staia 11.671:2 21.446:15 11.854:6 12.448 ZGODOVINSKI ČASOPIS 49 • 1995 • 4 (loi) 603 Iz podatka se razabire skoro ista pojava kao i u drugim solnim središtima, a to je ne- dostajanje podataka za sva godišta. Samo za 16 od 45 godina (1725-1770.) sačuvani su po­ daci. Za Trst nas toliko više iznenađuje, jer su sigurno evidencija i ekspeditivnost morali biti na višoj razini negoli drugdje, napose od 1536. godine kada je osnovana Solna komora. Iz podatka koje smo naveli jasno se može razabrati da se radi o proizvodnji (žetvi) soli, koja je na svom putu bilježila izrazito krivudavu crtu. Najveća godišnja proizvodnja bila je 34.485 ili 96,89%, a najmanja 1.106 ili 3,11%. Za godinu 1725. utvrđeno je da je količina soli bila 20.442 staia jednaka 1.703 modija (ili 12:1), koja je potjecala iz 1.431 ili iz svakog kavedina dobivala se 14,28 staia. e) Upravo iznijeta krivuda va crta proizvodnje soli odaje jedan radni proces, koji je jako bio uvjetovan prirodnim elementima i atmosferskim prilikama, dakle kao kod nekih kultivi­ ranih poljskih biljaka. Događalo se da su razni oblici nevremena zatirali zatirali višemjesečne napore i rad marljivih solara samo za nekoliko sati. ZAKLJUČAK Iz naših podataka i sažetog osvrta na njih proizlazi da je broj solnih mjesta iz kojih se eksploatira sol bio znatno veći nego što se sada može potkrijepiti konkretnim podacima. Tije­ kom višestoljetnog perioda jedne su solane nestajale, a druge nastajale. Na to upućuju dosad poznati podaci, ali još više različite indicije, koje se susreću u različitim oblicima i na različitim mjestima. Takvo stanje nije samo dokaz pomanjkanja pristupačnih podataka, već i razine povijesno-istraživačkog rada, u koji su tek u novije vrijeme ušla nekolicina znanstvenika; poklonivši tako svoju znanstvenu pažnju toj vrlo složenoj povijesnoj problematici na istoč­ noj adranskoj obali. Postanak solana i solnih središta valja svakako vezati uz prirodni ambijent određenog mjesta i prostora, zatim uz konfiguraciju tla, te uz atmosferske mijene i napokon uz razinu društveno-gospodarskog života pučanstva. Valja nadalje uzeti u obzir vlasničke i posjedovne odnose tç mogućnosti raspolaganja u vidu kupoprodaje i si. Potrebno je nadalje vrednovati i procenjivati razinu i uvijete proiz­ vodnje, naknadu proizvođačima, te tehnologški proces proizvodnje i sama oruđa proizvodnje. Iz ondašnjih društvenih slojeva susreću se različiti inidividualci kao posjednici i vlasnici solana. Očevidno je da je imaocu soli pružala solana takve mogućnosti kao ni jedan drugi predmet (artikl). Tko je imao sol mogao je za nju dobiti svaki drugi artikl (robu) i novac. Svakodnevno sol troše ljudi, stoka, a sve više se upotrebljava u procesu konzerviranja. Stoga je nikakvo čudo da je sol u prometu na moru i kopnu zauzimala prvo mjesto bilo da ju pro­ matrano kao kupoprodajni objekt (artikl) ili kao količinu prevezenog tereta ili pak kao vrijednosti izraženu u novcu. U sažetom prikazu sedam solnih središta (ili područja) mogu se razabrati različite kom­ ponente i odnosi koji su uvjetovali njihovu strukturu, te veću ili manju proizvodnju soli. Za svaku solanu bio je vrlo važan smještaj u prirodi, jer su se proizvađači soli morali više prilago- žavati prirodnoj sredini, nego što su je mogli mijenjati. To je posve razumljivo s obzirom na tadašnju nisku tehnologiju rada, te nerazvijena in neprikladna oruđa rada. K tomu valja dodati da je društveno-gospodarski organizam, u kojem se sve to zbivalo i odvijalo bio prot­ kan antagonizmom i različitim interesima, što je svakako negativno utjecalo na sam porast proizvodnje i prometa soli. Uz sva navedena prirodna i društveno-gospodarska ograničenja i prepreke ipak su se solna središta razvijala i širila, a solane prostorno i brojčano uvećavale. Zahvaljujući proiz- ** Stanovništvo Trsta (»citta«) okolice (»terittorio«) Godina 1735. 3.865 3.385 Godina 1800. 20.900 8.078 604 I. ERCEG: POČECI PROIZVODNJE SOLI I OPSEG SOLANA vodnji i kupoprodaju soli, središta su izrasla u ugledne gradiće, a s vremenom i u gradove na istočnojadranskoj obali. Tako su oni postajali i postali poslovna stjecišta ne samo svoje uže okolice, već i širokog primorskog i kopnenog područja. Svaki oblik poslovanja sa solju bio je unosan posao. Od običnog sitnog individualnog pos­ jednika i vlasnika, pa preko gradskog patricija do vrhovnog državnog vladara, svi su uporno nastojali da u većoj il manjoj mjeri participiraju u proizvodnji ili prometu sa solju. Iz takvih poslova izrasli su mnogi poslovni i bogati pojedinci. IZVORI I LITERATURA Dubrovnik — Historijski arhiv a) Salinaria LXII libro (i) anno 1453-1613; b) ASMM 18. st. sv. 145. Graz - Steiermarkisches Landesarchiv, Salz, K. 138/Heft 1, K. 139/Haft 3, 4. ČOLAK, Nikola: Proizvodnja i pomorska trgovina paškom soli do pada Paga pod mletačku vlast g. 1409., Pomorski zbornik, 1, Zadar 1963, 477-515. DI VITTORIO, Antonio: Il ruolo del sale nella ripresa economica ragusae del XVIII secolo, Sale e saline nell'Adriatico (secc. XV-XX), Giannini, Napoli 1981, 291-308. DI VITTORIO, Antonio: Finanze e monete a Ragusa nell'età delle crisi, Giannini, Napoli 1983. ERCEG, Ivan: Dubrovnik als Vermittler im Gross-und Fernhandel zwischen dem Osten und dem Westen im 15. und 16. Jahrhundert, Der Aussenhandel Ostmitteleuropas 1450-1650, Böhlan Verlag, Köln-Wien 1971, 434-450. ERCEG, Ivan: Promet soli u Bakru i Bakarcu krajem 17. i početkom 18. stoljeća, Zbornik Historijskog- zavoda JAZU, vol. 8, Zagreb 1977, 291-374. ERCEG, Ivan: U commercio del sale sul Litorale croato nei secoli XVII e XVIII, Sale e saline nell'A­ driatico (secc. XV-XX), Giannini, Napoli 1981, 269-289. ERCEG, Ivan: Pregled kuporodaje soli na sjevernom Jadranu (krajem 17. i početkom 18. st.), Vjesnik Historijskog arhiva Rijeka, sv. XXXII, Rijeka 1990, 25-43. FANFANI, Tomaso: Il sale nel Litorale austriaco dal XV al XVIII secolo. Un problema nei rapporti tra Venezia e Trieste, Sale e saline nell'Adriatico, Giannini, Napoli 1981, 157—237. GECIĆ, Milena: Dubrovačka trgovina solju u XIV veku, Zbornik Filozofskog fakulteta u Beogradu, III, Beograd 1955, 96-153. GESTRIN, Ferdo: Trgovina slovenskega zaledja s primorskimi mesti od 13. do konca 16. stoletja, Ljub­ ljana 1965. HERKOV, Zlatko: Mjere Hrvatskog primorja s osobitim osvrtom na solne mjere i solnu trgovinu, Rijeka 1971. HOCQUET, Jean-Claude: Metrologie du set et historié comparée en Méditerranée, Zbornik Historijskog instituta JAZU, vol. 7, Zagreb 1974, 175-215. HOCQUET, Jean-Claude: Le sel et la fortune de Venise, vol. 1, 2, Publications de L'Université del Lille, Lille 1978-1979. IVANČEVIĆ, Vinko: Dubrovačke nabave soli u XVIII stoljeću, Pomorski zbornik, 8, Zadar 1970, 657-680. KOLUDROVIĆ, Ante - FRANIĆ, Mladen: Sol i morske solane, Zagreb 1954. MIHELIČ, Darja: Neagramo gospodarstvo Pirana od 1280 do 1320, SAZU, Dela 27, Ljubljana 1985. ZGODOVINSKI ČASOPIS 49 • 1995 • 4 (ion 605 NEDELJKOVIĆ, Branislav M: Liber viridis, Srpska akademija nauke i umetnosti, XXII, Beograd 1984. NERALIĆ, Jadranka: Prilog bibliografiji o solanama i kupoprodaji soli na Jadranu i Mediteranu, Acta historico-oeconomica Iugoslaviae, vol. 13, Zagreb 1986, 229-235. PAHOR, Miroslav - POBERAJ, Tatjana: Stare piranske soline, Ljubljana 1963. PEDERIN, Ivan: Sporazum paskih proizvođača soli s Collezioni del sal u Mlecima 1662. g., Prinosi za gospodarsku povijest otoka Paga, Historijski arhivi Pazin i Rijeka, izdanje 10, Pazin —Rijeka 1988, 5—17. RAUKAR, Tomislav: Zadarska trgovina solju u XIV i XV stoljeću, Radovi Filozofskog fakulteta - Ods­ jek za povijest, 7-8, Zagreb 1970, 19-79. TOŠIĆ, Duro: Trg Drijeva u srednjem vijeku, »Veselin Masleša«, Sarajevo 1987. USMIANI, Ante: Paška solana i sol — proizvodnja i trgovina od 1797 do 1813. god., Radovi Zavoda JAZU, sv. XXIX-XXX, Zadar 1983, 153-177. VILFAN, Sergij: K zgodovini kmečkega kupčevanja s soljo, Kronika — Časopis za slovensko krajevno zgodovino, Letnik X, XI, Ljubljana 1962, 1963, 129-144, 1-12. ZALIN, Giovanni: II sale nell'economia delle marine istriane. Produzione commercio e congiuntura tra Cinque e Seicento, Sale e saline nell'Adriatico (secc. XV-XX), Giannini, Napoli 1981, 239-267. ZANINOVIĆ-ROMOR, Marija: Mjere otoka Paga u mletačkom razdoblju, Prinosi za gospodarsku povi­ jest otoka Paga, Histrijski arhivi Pazin i Rijeka, izdanje 10, Pazin-Rijeka 1988, 19-27. Z u s a m m e n f a s s u n g ANFÄNGE DER SALZGEWINNUNG UND UMFANG DER SALINEN - AN DER OSTADRIATISCHEN KÜSTE - Ivan Erceg Die Entstehung der Salinen längs der ostadriatischen Küste war ein langer geschichtlicher Ent­ wicklungsweg. Auf diesem Entwicklungsweg entstanden einige Salinen, während die anderen ver­ schwanden, deshalb schwankte ihre Zahl sehr. Dieser und solcher Evolutionsweg war mit dem natürlichen Ambiente des Ortes und Raumes als auch mit dem gesellschaftlich-ökonomischen Milieu verbunden. Im Rahmen eines so verwickelten Ambientes sollte man fürs Meerwasser als Grundquelle des Salzes, die Voraussetzungen für den Prozes der Verdunstung und Kristallisation schatten. Sehr früh wurde der Nutzen vom Salz für das alltägliche Leben und seine Erhaltung eingese­ hen und begriffen, deshalb trachtete man während der ganzen Geschichte, die Bedingungen für Salzgewinnung zu fördern. Alle, die vom Salz Nutzen (Einkommen) gezogen, haben danach gestrebt, seine Menge auf verschiedene Arten zu vergrössern und seine Gewinnung und Handel zu beherrschen. Deshalb war Salz der erste Produktions- und Verkehrsartikel, mit welchem die sg. iura regalia minora, iura regalia maiora und schliesslich das Monopol verbunden waren. Sonst stammten die Eigentümer der Salinen aus verschiedenen Gesellschaftsschichten, von Bauern (colonus) biz zum hohen Adel und Priestern. Aufgrund des Eigentums und Verfügung über Salz konnte man jeden anderen Artikel (oder Gegenstand) und schliesslich auch Geld bekom­ men. An der Küstenweite und auf den Inseln befanden sich zahlreiche Salinen grösserer oder klei­ nerer Leistung (Kapazität). Die gesamtanfallende Salzmenge, die durchschnittlich aus den Salinen gewonnen, wurde hauptsächlich nicht vermindert, sondern von einer steigenden Tendenz getragen. In einigen Salinen wuchs die Menge am gewonnenen Salz durchschnittlich um 200%. Um mindestens eine annähernde Einsicht in einige Salzgweinnungs- und Handelszentren zu gewinnen, werden hier nur einige führende angeführt: 1. Dubrovnik. In der gesamten reichen Tätigkeit der Stadt Dubrovnik und des Staates Dubrovnik hat die Salzgewinnung und Salzhandel in deren Rahmen einen bedeutenden Platz. Dabei gehörte eine besondere Stelle der Saline in Ston. 606 I. ERCEG: POČECI PROIZVODNJE SOLI I OPSEG SOLANA 2. Spliter Gebeit. Die Salzgewinnung auf diesem Gebeit war in mehreren Orten disloziert. Sehr lebhaft war hier der Salzhandel, besonders dank dem Salzexport ins Hinterland Kroatiens un Bosnien und Herzegowina. 3. Šibenik und seine Umgebung. Von den damaligen grossen Salinen auf dem Gebeit von Šibenik ist in der neueren Geschichte fast keine Spur auf dem Terrain geblieben. Zum Glück kön­ nen diese aufgrund der erhaltenen Archivunterlagen jedoch auf dem Terrain loziert werden. 4. Insel Pag. Trotz der jahrhundertelangen Salzgewinnung auf der Insel Pag fehlen jedoch vollkommene Angaben, aus welchen man eine kontinuierliche Salzgewinnung und ihre Menge ersehen könnte. 5. Piran. Die Salinen in Piran werden in der zweiten Hälfte des 13. Jahrhunderts erwähnt, jedoch dürfte man ihr Bestehen auch vor dieser Ersterwähnung annehmen. Salz aus Piran hat mit seiner Menge und lebhaften und reichem Handel sehr früh die Aufmerksamkeit der Verbraucher und Geschäftsleute am Meer und auf dem Lande auf sich gelenkt. 6. Koper. Die Salzgewinnung in Koper hatte eine jahrhudertelange Kontinuität, jedoch kann sich diese (zusammen mit Milje) mit der in Piran gewonnenen Salzmenge nicht messen. Die restriktiven Massnahmen der Venezianischen Regierung haben die Salzgewinnung und -Handel in Koper wesentlich beschränkt. 7. Triest mit der Umgebung. Obwohl die Österreichische Monarchie über ausgiebige Salz­ bergwerke verfügt hat, hat sie durch ihre Verfügungen und Vorkehrungen die Salzgewinnung auf dem Triester Gebiet jedoch günstiger und positiver gefördet, als es die Venezianischer Republik für die istrianischen un dalmatinischer Salingen getan hat. Die Triester Salinen entstanden fast gleichzeitig mit den Salinen in den anderen Orten and der ostadriatischen Küste. Die Salzgewin­ nung schwankte in ihnen ebenfalls wir in den anderen Salinen längs der adriatischen Küste. Die Salzgewinnung und — Kauf-Verkauf hat die Entwicklung der Stadt Trieste und seine enge und wei­ tere Umgebung wesentlich beeinflusst. Die Salinen und Salz längs der adriatischen Küste gaben dem Volk äusserst nötigen Artikel und ermöglichtenn ihm dadurh die Erhaltung und Förderung des alltäglichen Daseins der Bevöl­ kerung. KRONIKA Časopis za slovensko krajevno zgodovino Sekcija za krajevno zgodovino Zveze zgodovinskih društev Slovenije že vse od leta 1953 izdaja svoje glasilo — »Kroniko«. Revija je ilustrirana in poleg poljudno-znan- stvenih prispevkov iz slovenske krajevne zgodovine pogosto objavlja tudi razprave in članke, ki po svoji problematiki presegajo ozke lokalne okvire. »Kronika« ima namen popularizirati zgodovino in zato poroča o delu zgodovinskih ustanov in objavlja ocene novih knjig, pomembnih za slovensko zgodovinopisje. »Kroniko« lahko naročite na sedežu Zveze zgodovinskih društev Slovenije, 1000 Ljubljana, Aškerčeva 2/1. Po izredno ugodnih cenah so na razpolago tudi večinoma vsi starejši letniki revije. V seriji »Knjižnica Kronike« so doslej izšle naslednje publikacije: - Milko Kos, SREDNJEVEŠKA LJUBLJANA, topografski opis mesta in okolice (1955), 96 strani. - Igor Vrišer, RAZVOJ PREBIVALSTVA NA OBMOČJU LJUBLJANE (1956), 72 strani. - Vlado Valenčič, SLADKORNA INDUSTRIJA V LJUBLJANI (1957), 68 strani. - Sergij Vilfan - Josip Černivec, ZGODOVINA LJUBLJANSKE MESTNE HIŠE (1958), 128 strani. - Peter Vodopivec, LUKA KNAFELJ IN ŠTIPENDISTI NJEGOVE USTANOVE (1971), 104 strani.