KRALJEVINA JUGOSLAVIJA UPRAVA ZA ZAŠTITU Klasa 12 (3) 1NDUSTRISKE SVOJINE Izdan 1 Aprila 1932. PATENTNI SPIS BR. 8759 Dr. Szarvasy Emerich (Imre), profesor politehnike, Budapest, Mađarska. Postupak za oplemenjivanje bauksila sa velikom sadržinom gvožđa. Prijava od 25 februara 1931. Važi od 1 juna 1931. Traženo pravo prvenstva od 12 aprila 1930 (Mađarska). Poznate su vrlo moćne i sa gvožđem pomešane naslage bauksita. Sadržina gvožđa ovih bauksitnih naslaga je mestimično tako velika (na pr. 40% Fe203), da one i ne dolaze u obzir kao sirovina za fabrika-ciju bauksitnog cementa, pošto su, kao što je već poznato, bauksiti sa zadržinom Fe.,0;! koja prelazi 20—30% već nepodobni za fabrikaciju bauksitnog cementa. Još manje dolaze u obzir ovakvi bauksiti za fabrikaciju aluminijum trioksida. Pronalazak ima za cilj oplemenjivanje takvih bauksita smanjivanjem njihove sadr-žine gvožđa na takvu vrednost, koja dozvoljava upotrebu oplemenjene rude za fabrikaciju bauksitnog cementa i u naročitim slučajevima i za fabrikaciju aluminijum trioksida. Prema pronalasku vrši se oplemenjava-nje ovih bauksita time, što se bar najmanje jedan deo gvozdenih jedinjenja hemiskim putem prevodi u paramagne'.ične materijale, koji se potom magnetskim putem izdvajaju. U tom bi se cilju mogao sirovi bauksit izložiti u samlevenom stanju dejstvu vodo-nika, ugljenog oksida ili drugih reduciraju-ćih gasova na povećanoj temperaturi, čime se bar najmanje jedan deo gvozdenih jedinjenja prevodi u željezo i ono se magnetskim izdvajanjem lako izdvaja. Mana ovakvog postupka sastoji se u tome, što je na ovaj način reducirano gvožđe jako piroforno i stoga ga pri napuštanju reduk-cione peći vazduh prevodi u magnetsko oksidno jedinjenje, koje potom nije moguće ukloniti docnijim magnetskim izdvaja njem. Bitno jeftiniji i pouzdaniji postupak sastoji se u tome, što se sirovi bauksiti u komadu ili u samlevenom stanju na temperaturi od 360- 600UC podvrgavaju istovremenom uticaju vodene pare i generator-skog gasa. Na ovaj način manji ili veći deo gvozdenih jedinjenja ne prevodi u pi-roforna, nego u paremagnetična jedinjenja, koja, se potom izdvajaju magnetskim izdvajanjem. Na taj je način moguće sniziti sadržinu gvožđa kod pojedinih vrsta bauksita do nekoliko procenata. Kod drugih vrsta bauksita, naročito kod takvih, koja se za vreme usitnjavanja lako razmazuju ili kod kojih je gvožđe u rudi izvanredno fino podeljeno, ne polazi za rukom doduše kakvo dalekosežno oplemenjivanje, ali je čak i kod toga moguće, da se sadržina gvožđa umanji na 10—157o pomoću postupka prema pronalasku, čime se od sirovog bauksila izrađuje za fabrikaciju cementa već odgovarajući polu-produkat t. j. polusirovina. Dalje preimućstvo postupka sastoji se u tome, što iz sirovog bauksita magnetskim izdvajanjem dobijena jedinjenja gvožđa sadrže 30—40% ili još više gvožđa, koja u- sled loga prestavljaju dragocen sirovi materijal za željezare. Prevođenje u bauksilu nalazećih se gvozdenih jedinjenja feroferioksid ili u druga paramagnelska jedinjenja vrši se celishod-no u visokoj peći ili u peći sa obrtnim ce-vimo, u kojima se željena temperatura od oko 350 600°C može na proizvoljan način stalno održavati na pr. pomoću neposrednog sagorevanja jednoga dela generator-skog gasa u odgovarajućim žišcima. Iz peći izilazeći topli materijal može se upo-trebiti za predgrejavanje gasova, koje treba uvesti u peć. U mnogo slučajeva izgleda celishodno da se ruda uvodi u peć bez prethodnog usitnjavanja i sušenja u komadu i sa rudničkom vlagom, jer posle isterivanja vlage i hidratne vode komade je dovoljno porozno, da bi se vodenoj pari i generatorskem gasu omogućio pristup u njihovu unutrašnjost, te da na taj način svom svojom količinom uzmu udela u željenoj reakciji. Iz peći iz-lazeća ruda obično se može lakše usitniti, nego rudnički vlažna ili samo prethodno osušena ruda. U izvesnim slučajavima preporučuje se,