UDC 616-006(05)(497.1) GODEN RDIUA 4 YU ISSN 0485-893X RADIOLOGlA IUGOSLAVICA ANNO 20 1986 FASC. 1 PROPRIETARII IDEMQUE EDITORES: SOCIETAS RADIOLOGORUM IUGOSLAVIAE AC SOCIETAS MEDICINAE NUCLEARIS IN FOEDERATIONE SOCIALISTICA REI PUBLICAE IUGOSLAVIAE LJUBLJANA Radiol. lugosl. 20( 1 J 1 -112 January-March 1986 UDC 616-006(05)(497.1) CODEN RDIUA 4 YU ISSN 0485-893X RADIOLOGIA IUGOSLAVICA PROPRIETARII IDEMQUE EDITORES: SOCIETAS RADIOLOGORUM IJGOSLAVIAE AC SOCIETAS MEDICINAE NUCLEARIS IN FOEDERATIONE SOCIALISTICA REJ PUBLICAE IUGOSLAVIAE LJUBLJANA ANNO 20 1986 FASC.1 Redakcijski odbor -Editorial Board: Bajraktari Xh., Priština -Bic,aku E., Priština -Borata R., Novi Sad -Brzakovic P., Beograd -Fazarinc F., Celje -Granic K., Beograd -Grivceva-Janoševic N., Skopje -lvancevic D., Zagreb -Jevtic V., Ljubljana -Karanfilski B., Skopje -Katunaric D., Zagreb -Kicevac-Miljkovic A., Beograd -Kostic K., Beograd ­Lovrencic M., Zagreb -Miric S., Sarajevo -Mušanovic M., Sarajevo -Nastic Z., Novi Sad -Obrez l., Ljubljana -Odavic M., Beograd -Plesnicar S., Ljubljana -Popovic L., Novi Sad -Popovic S., Zagreb -Škrk J., Ljubljana -Spaventi š., Zagreb -Tabor L., Ljubljana -Varl B., Ljubljana -Velkov K., Skopje Glavni i odgovorni urednik -Editor-in-Chief: Plesnicar S., Ljubljana Tehnicki urednik -Technical Editor: Benulic T., Ljubljana Urednici -Editorial Staff: Guna F., Ljubljana -Pavcnik D., Ljubljana -Rudolf Z., Ljubljana -Serša G., Ljubljana -Snoj M., Ljubljana Radio!. lugosl. 20(1) 1-112, January-March 1986 lzdavacki savet -Advisory Board: Lovrincevic A., Sarajevo (predsednik/president) -Benulic T., Ljubljana -Catic Dž., Sarajevo -Dedic M., Novi Sad -Dujmovic M., Rijeka -Grunevski M., Skopje -Guna F., Ljubljana -lvkovic T., Niš -Jašovic M., Beograd -Kocic D., Sarajevo -Kovacevic D., Zagreb -Ledic S., Beograd -Lovasic l., Rijeka -Milutinovic P., Beograd -Mitrovic N., Beograd -Obrez l., Ljubljana -Pocajt M., Maribor -Porenta M., Ljubljana -Radojevic M., Skopje -Radovic M . ., Titograd -Rudolf Z., Ljubljana -Stankovic R., Priština -šimonovic l., Zagreb -šimunic S., Zagreb -Tadžer l., Skopje lzdavaci -Publishers: Udruženje za radiologiju Jugoslavije i/and Udruženje za nukJearnu medicinu Jugo­slavije .Jlavni i odgovorni urednik -Editor-in-Chief: prof. dr. Stojan Plesnicar, Ljubljana Lektor za engleski jezik -Reader for English language: Olga Shrestha Tajnica redakcije -Secretary: Milica Harisch, Ljubljana Adresa redakcije -Address of Editorial Board: Onkološki inštitut, Zaloška c. 2, 61000 Ljubljana Telefon: 061/327 955 -Phone: 061/327 955 UDC i/and Key words: mag. dr. Eva Klemencic, Inštitut za biomedicinsko informatiko, Medicinska fakulteta, Univerza Edvarda Kardelja v Ljubljani RADIOLOGIA IUGOSLAVICA Revija za rendgendijagnostiku, radioterapiju, onkologiju, nuklearnu medicinu, radio­fiziku, radiobiologiju I zaštitu od lonizantnog zracenja -The review for radiolo.y, radiotherapy, oncology, nuclear medicine, radiophysics, radiobiology and radiation protection. lzlazi cetiri puta godišnje -Published quarterly Pretplata -za ustanove 10.000 din, za pojedince 3.000 din. Subscription rale -for institutions 60 US$, individual 30 US$. Primerak 1500 din -Single issue 20 US$. Broj cekovnog racuna -Bank account number: 50101-678-48454 Broj deviznog racuna -Foreign currency account number: 50100-620-010-257300-5130/6 LB -Gospodarska banka -Ljubljana Reviju indeksiraju i/ili abstrahiraju -lndexed and/or abstracted by: BIOMEDICINA SLOVENICA, CHEMICAL ABSTRACTS, EXCERPTA MEDICA, MEDICO INFORMATIONSDIENSTE GmbH, PHYSICS IN MEDICINE AND BIOLOGY Tiskala -Printed by: Tiskarna Slovenija, Ljubljana lzdavanje revije potpomaže Raziskovalna skupnost Slovenije u svoje ime i u ime istraživackih zajednica svih drugih republika i pokrajina u SFRJ -The publication of the review is subsidized by ali Yugoslav Assemblies of the Research Communi­ties through the Assembly of the Research Community of Slovenia Doprinosi ustanova na osnovu samoupravnih dogovora -Contribution on the basis of the self-managing agreements: -Institut za rendgenologiju i onkologiju, UMC Sarajevo -Inštitut za rentgenologijo, UKC Ljubljana -Klinicki bolnicki centar Rijeka -Klinika za nuklearno medicino, UKC Ljubljana -Onkološki inštitut, Ljubljana -Radiološka služba MC Mostar -Sekcija za radiologiju Zbora lijecnika Hrvatske, Zagreb -Skupnost zavarovanja imovine in oseb »Croatia« n. sol. o. Zagreb, Poslovna enota v Novi Gorici -Zdravstvena skupnost Sovenije, Ljubljana Pomoc reviji i narucnici reklama -Donators and Advertisers: -ANGIOMED, Karlsruhe, ZRN -MEBLO, Nova Gorica -BAYER PHARMA JUGOSLAVIJA, -M. R. LECLERC & Co., Schaffhausen, -BYK GULDEN, ZRN Švica -predstavništvo FABEG, Zagreb -predstavništvo Replek -Makedo--CILAG-CHEMIE, Schaffhausen, Švica nija, Skopje -predstavništvo Agroprogres, -NOVA, Ljubljana Ljubljana -SALUS, Ljubljana -ELEKTRONSKA INDUSTRIJA, Niš -SANOLABOR, Ljubljana FOTOKEMIKA, Zagreb -SIEMENS, Erlangen, ZRN INSTITUT ZA RADIOIZOTOPE »RI« -predstavništvo BANEX, Zagreb BORIS KIDRIC, Vinca -TIK, Kobarid INTERWERBUNG -ISOCOMMERZ, -TISKARNA SLOVENIJA, Ljubljana Berlin, DOR -TOSAMA, Domžale -posrednik OZEHA, Zagreb -VEB FOTOCHEMISCHE WERKE, Berlin -KOMPAS JUGOSLAVIJA, Ljubljana -predstavništvo INTERIMPEX, Skopje -KRKA, Novo mesto -WELLCOME FOUNDATION -LEK, Ljubljana -predstavništvo Agropro9res, -MACK, lllertissen Beograd Recenzenti u godini 1985/Reviewers in 1985 Adamic š., Ljubljana -Agbaba M., Zagreb -Bekerus M., Beograd -Bjelovuk R., Beograd -Borota R., Novi Sad -Bošnjakovic V., Beograd -Budihna N., Ljubljana -Cevc P., Ljubljana -Cengic F., Sarajevo -Cerk M., Ljubljana ­Cicin šain š., Za,greb -Debevec M. Ljubljana -Dimcevski D., Skopje ­ , Djordjevic J., Sarajevo -Erjavec M. Ljubljana -Fettich J., Ljubljana -Fortic , B., Golnik -Gjurin B., Zagreb -Goldner B., Beograd -Habic M., Ljubljana -Hebrang A., Zagreb -Horvat V., Zagreb -Jereb B., Ljubljana -Jereb M. , Golnik -Kališnik M., Ljubljana -Kamenica S., Beograd -Bastelic B., Ljubljana -Klanjšcek G., Ljubljana -Knešaurek K., Zagreb -Korbelik M. Zagreb ­ , Kubovic M., Zagreb -Kunštek N.. Za,greb -Kurjak A., Zagreb -Ledic S., , Beograd -Lincender L., Sarajevo -Lovrincevic A., Sarajevo -Maricic t.., Zagreb -Obrez l., Ljubljana -Popovic L., Novi Sad -,Porenta M., Ljubljana -Prodan M., Ljubljana -Pust B., ·Ljubljana -Rubinic R., Rijeka -Spaventi š., Zagreb -Stefanovic Lj., Sremska Kameninca -Šilc M., Ljubljana -šimunic S., Zagreb -Škrk J., Ljubljana -šurlan M., Ljubljana -švarcer V., Zagreb ­Tabor L., Ljubljana -Us J., Ljubljana -Vlaisavljevic V., Zagreb -Vrhovec l., Zagreb Urednici zahvaljuju recenzentim.a na uloženom naporu, kojim su doprineli kvalitetu naše revije. Editors greatly apiPreciate the work of the reviewers which significantly contributed to the improved quality of our journal. UPUTSTVA AUTORIMA Radiologia lugoslavica objavljuje originalne naucne radove, strucne radove, pregledne radove, prikaze slucajeva i varia (recenzije, saopštenja, strucne obavesti i drugo) sa pod­rucja rendgendijagnostike, radioterapije, on­kologije, nuklearne medicine, radiofizike, ra­diobiologije, zaštite od ionizirajucih zracenja i srodnih podrucja. Radove upucivati redakciji preporuceno u 3 primeraka na naslov: Redakcija revije »Ra­diologia lugoslavica«, Onkološki inštitut, Za­loška c. 2, 61000 Ljubljana. Radovi se objav­ljuju na jednom od jezika naroda i narodno­sti SFRJ i engleskom jeziku. Rukopisi, koji nisu napisani prema uputa­ma bice odmah vraceni autorima radi isprav­ke. Svi primljeni radovi šalju se na recen­ziju. Redakcija si pridržava pravo, da traži od autora dopune ; izmenu sadržaja, te jezicne i stilske ispravke. Sve troškove dodatne ob­rade rada sa strane redakcije (prevodenje, lektorisanje, dodatna obrada i:irafickog mate­rijala, posebne želje autora) snosi autor rada. Izbor i redosled objavljivanja su iskljucivo pravo redakcionog odbora uz suradnju izda­vackog saveta revije. Autorima se preporucuje upotreba doma­cih izraza, osim za pojmove koji su nepre­vodivi. Skracenice u tekstu nisu dozvoljene, ukoliko nisu zvanicne i tekstom objašnjene. Svi tehnicki podaci moraju biti navedeni pre­ma SI sistemu. Za sve navade u svojim radovima odgova­raju autori. Radovi ne smeju biti duži od 8 mašinom pisanih stranica, sa proredom broj 2 (ukup­no sa grafickim materijalom i literaturam), levi rub mora biti 40 mm, gornji i donji rubovi 40 mm, desni rub 25 mm. Sve strane moraju biti numerisane arapskim brojevima. Prva strana rukopisa sadrži naziv ustanove i radne jedinice, naslov rada (i na engleskom jeziku), ime(na) autora, abstract (do 200 reci) i tekuci . naslov (running title). Redosled i oblik prve strane je prikazan na primeru: UNIVERZITETSKO MEDICINSKI CENTAR SARAJEVO RO INSTITUT ZA RADIOLOGIJU 1 ONKOLOGIJU SEMINOMA -DIJAGNOSTICKI 1 TERAPIJSKI PRISTUP SEMINOMA -DIAGNOSTIC ANO THERAPEUTIC MANEGEMENT Kostic-Radovic F., Karišik M., 0ordevi6 J. Abstract -U abstractu (na engleskom je­ziku) moraju biti navedeni svi podaci, koii u dovoljnoj meri prikazuju glavne navade rada. Running title (skraceni naslov): Kostic-Ra­dovic F. et al.: Seminoma, dijagnostika, te­rapija. UDC i Key words: odreduje redakcija. Tekst podeliti na: Uvod, Materija! i metode, Rezultati, Diskusija, Zakljucak, Sažetak, Lite­ratura, Adresa autora. Graficki materija! (slike, tabele, grafikoni) slati u 2 primerka. Slike moraju biti ciste i kontrastne, tekst u slikama mora biti vidljiv i razumljiv i kod smanjenja na polovinu ve­licine. Na poledini mora biti olovkom ozna­cen arapski broj, prezime prvog autora i pr­ve dve reci naslova rada te strelicom ozna­cen gornji rub. Tabele obavezno kucati na mašini bez vertikalnih linija. Grafikone i crte­že ortati na belom tehnickom papiru formata A4 i jednako kao slike oznaciti na po1edini. Na grafickom materijalu nisu dozvoljene na­knadne popravke. Tekst uz slike i graficki materija! pisati na posebnom listu dvojezic­no, na jeziku rada in na engleskom. Isto tako mora biti dvojezicno ispisan i tekst u grafic­kom materijalu. Tekst mora objasniti prikaza­ne pojedinosti. Sažetak -Je identican abstractu, napisan na jeziku clanaka. Literaturu otkucati na posebnem listu pre­ma abecednom redu (prvo,g) autora. U tekstu citirati autore sa spiska literature sa arap­skim brojem u zagradi. -Za citat clanaka iz revije: 1. Dent. R. G., Cole P.: In vitro maturation o,f monocytes in squamous carcinoma of the lung. Br. J. Cancer 43 (2): 486-495, 1981. za citat (iz) knjige: 2. Buli J., McKissock W.: An atlas of posi­tive contrast myelography. Grune & Stratton, New York, 1962 (23-41). -za citiranje poglavlja ·iz knjige: 3. Evans R., Alexander P.: Mechanisms of extracellular killing of nucleated mammalian cells by macrophages. U: lmmunobiology of macrophage (Nelson D. S., ed.), Academic Press, New York, 1976 (45-74). Referati se ne citiraju. Iz radova koji se odnose na klinicka istra­živanja mora biti razvidno, da su se autori pridržavali Kodeksa etike zdravstvenih radni­ka SFRJ i Deklaracije Helsinki-Tokio. Poslani radovi ne smeju biti publikovani ili u pripremi za tisk u bilo kojem drugom ca­sopisu. Objavljeni radovi ili njihovi delovi mogu biti objavljeni u drugim revijama ili knji­gama samo sa pismenom dozvolom redakcije. Rukopisa i graficko;g materijala ne vracamo. Redakcija revije »RADIOLOGIA IUGOSLAVICA« UDC 616-006(05)(497.1) GODEN RDIUA 4 YU ISSN 0485-893X RADIOLOGIA IUGOSLAVICA ANNO 20 1986 FASC.1 SADRŽAJ/CONTENTS Rendgenska dijagnostika -Diagnostic Radiology Perkutana transluminalna angioplastika ilijakalnih arterija Percuatneous transluminaJ angioplasty (PTA) of illiac arteries (orig. se. paper) Maškovic J., Cambj Lj., Koplic S., Radonic v., Stanic l., Vitezica ž., Parpura D., štambuk l. 9 Perkutana aspiraciona biopsija pankreasa pod kontrolom kompjuterizirane tomografije ControJ of percutaneous aspiration biopsy by CT (orig. se. paper) Lincender L., Lovrincevic A. 19 Lokalizacija klinicno nezaznavnega raka dojke s pomocjo lokalizacijske igle TIK Kobarid Localization of non-palpable breast cancer by means of a localization needle TIK Kobarid (orig. se. paper) Us J., Jelincic V., Knez D., Gregorcic D., Kokošin S. 23 Primarni tumori diafragme Primary tumor of the diaphragm (review paper) Skljarov l., Celarci P., Gamondes J. P., Pinet F. 27 Kompjuterizovana tomografija -Computerized Tomography CT dijagnostika ekspanzivnih procesa u hipofiznoj jami sa korišcenjem multidimenzionalne i direktne koronarne projekcije (selarna -supraselarna i paraselarna regija) CT (computerised tomography) of expansive processes in hypophysis (using the multidimensional and special coronar projections (sellar, supra­ sellar and parasellar area, orig. se. paper) Mitrovic N., Dragutinovic G. 33 Dijagnosticka vrednost kompjuterske tomografije u prikazu emfizematoznog pielonefritisa Diagnostic value of computed tomography in the evaluation of emphysema­ tous pyelonephritis Markovic S., Mališanovic M., curcic M., Ateljevic M., Petrovic P. 39 Radiol. lugosl. 20(1) 1-112, January-March 1986 Ultrazvuk -Ultrasound Kontrola ultrasonografa i utvrdivanje granica pouzdanosti operatera kod mjerenja dimenzija štitne žlijezde Evaluation of thyroid gland measurements by ultrasonography (orig. se. paper) Djokic D., Kušic Z., Spaventi š. 43 Nuklearna medicina -Nuclear Medicine Sijalinska kiselina tireoglobulina (Tg) diferenciranog karcinoma tireoideje Sialic acid in thyroglobulin (Tg) of differentiated thyroid carcinoma (orig. se. paper) Cvejic D., Micic J. v., Sinadinovic J. 47 Radionuklidna ventrikulografija i scintigrafija miokarda u dijagnostici koro­ narne bolesti Radionuclide ventriculography and myocardial scintigraphy in detecting coronary artery disease (orig. se. paper) Franceschi D., 2igman M., Franceschi M., Vukosavic Oj., Knešaurek K. 51 Radioimunološko odredivanje progesterona. 1. Pripremanje antigena i deri­ 125 1 vata za obeležavanje progesterona sa Radioimunological determination of progesterone. l. Preparation of antigen and derivate for 125 1 labelling of progesterone (orig. se. paper) Krsmanovic J., Hristic V. 53 Prinos eluiranja -kriterij za procjenu uporabne vrijednosti 99Tcm-genera­ tora Elution efficieny -criterion for the operative value assessment of 99Tcm­-generator (orig. se. paper) Kušter 2., Loncaric S. 59 Onkologija, radioterapija -Oncology, Radiotherapy Usporedba uspješnosti Manchesterskog i modificiranog Henschkejevog after load sistema kod lijecenja carcinoma colli uteri Comparison of efficiency of Manchester and modified Henschke's after load system in intracavitary treatment of carcinoma colli uteri (profess. paper) Kuhelj J., Robic V., Cevc P. 67 Radiobiologija -Radiobiology Djelovanje ultraviolentnog dijela suncevog svijetla na stanice The' effect of sun-spectrum (UV portion) on cells (review paper) Osmak M. 73 Radiofizika -Radiophysics Proton detectors for positron emission tomography (orig. se. paper) Staric M., Stanovnik A., Zavratnik D., Boštjancic B. 79 Filmska dozimeterija malih doza zracenja Film dosimetery of low dose irradiation (profess. paper) Planinc J., Orhanovic Z. 83 Varia Saopštenja -Communications 87 Sadržai, indeks autora, strani indeks, 1985 Contents, autor's index, subject index, 1985 'Y .eednikova eec Svojim prvim brojem 1986. godine revija Radiologia lugoslavica stupa u 20. godinu svog postojanja, a to znaci, svoje prisutnosti medu radiolozima, radioterapeutima, radio­biolozima, radiofizicarima, strucnjacima za nuklearnu medicinu i strucnjacima srodnih grana medicine u Jugoslaviji. Prve zamisli o osnivanju revije (casopi­sa) poticu još iz preratnog vremena. Na II. Naucnom sastanku jugoslovenskih radiolo­ga u Splitu 1935. godine bila je iznesena pobuda o osnivanju strucnog casopisa. Go­dine 1937. u Zagrebu poceli su izdavati Ra­d, iološki glasnik koji je izlazio 4 godine. Po­sle rata na IV. Kongresu za radiologiju i nuklearnu medicinu Jugoslavije u Skopju, 1961. godine je ponovo iznešen predlog za osnivanje strucnog casopisa. Godine 1964. revija je pocela izlaziti u Ljubljani pod na­slovom Radiologia lugoslavica. Prvi ured­nik je bila prof. dr. Božena Ravnihar, a ka­snije je na mestima glavnog, pa i odgovor­nog urednika bolo još 6 vrhunskih radiolo­ških strucnjaka, a u redakciji ucestvovalo je (neki još i dana) 14 saradnika. U naših 19 godina štampalo se 9973 stra­nica sa 1273 (in extensio) clanaka. Najma­nje stranica (to jest 148) bilo je štampanih 1969. a najviše (818) 1978. godine. Broj štampanih stranica u pojedinacnim godina­ma ukazuje na pocetne organizacione po­teškoce i na oskudicu clanaka sve do vre­mena kada su sve brojniji clanovi -radio­lozi primili reviju kao svoju i kada se po­vecao broj štampanih radova. Pocetkom drugog desetgodišta broj stranica se znat­no povecao, a u poslednjim godinama za­paženo je opadanje -kao posledica eko­nomske situacije, a delimicno i sistematic­kog recenziranja svih poslatih radova. Na­damo se da ce se taj pad zaustaviti još na granici gde ce štampanje svih kvalitet­nih naucnih i u pedagoškom smislu zna­cajnih radova još biti moguce. Clanke za reviju doprinele su sve repub­like i pokrajine i Vojno medicinska akade­mija iz Beograda. Osim toga objavljeno je 54 radova inostranih autora. Najviše clana­ka doprineto je od autora iz onih ustano­va gdje se razvijala radiologija i nuklearna medicina (SR Hrvatska, Srbija, Slovenija). U poslednje vreme povecava se broj rado­va iz SR BiH, Makedonije i Vojvodine. Poreci toga da je revija postigla znacajan napredak u pogledu broja štampanih stra­nica i clanaka, ona je uspela da bude i u pogledu standardizacije uzorno uredivana, zbog cega je ukljuecna u l. kategoriju ju­goslovenske biomedicinske informatike. Re­vija je indeksirana i/ili abstrahirana od pe­toro referalnih centara i izmenjivana sa brojnim domacim i inostranim revijama. Redaktori su se za vreme svih dugih 22 godina uporno i požrtvovano brinuli za re­dovno izlaženje revije. Oni su obavili ogro­man redakcijski posao, a pored toga oni su se morali brinuti i oko sakupljanja potreb­nih finansijskih sredstava, makar bi to bilo zaduženje osnivaca revije. Sve vreme re­vija se nalazila u finansijskim poteškoca­ma, izlaženje pojedinacnih brojeva ovisilo je od tekuceg prilaza finansijskih sredsta­va. Buduci da su ekonomski uslovi iz dana u dan teži, mi moramo biti svjesni toga da revija nece moci da se štampa uz dekla­rativna obecanja finansijske pomoci i uz prošla iskustva: ako je išlo do sad ici ce i dalje. Ubuduce mi cemo moci da štampamo radove i reviju samo pomocu sredstava za koja moraju da se brinu oba osnivaca (oba predsedstva i sekcije), zdravstvene ustano­ve i organizacije, organizatori kongresa i sastanaka, pa u krajnjem redu i autori ra­dova koji bi trebami da u svojoj okolini ani­miraju sakupljanje finansijskih sredstava. Zalaganje malobrojnih redaktora oko tog zadataka nije više dovoljno uspešno, ali uz ukupno zalaganje clanova jednog i drugog Udruženja mi bismo ipak mogli da uspije­mo. K torne ocekujemo i pomoc sa strane uvoznika medicinske opreme. Bila bi velika šteta kad bi revija posle toliko godina požrtvovanog rada prestala da izlazi. Dužnost svih nas je da osigura­mo njezin dalji opstanak i razvoj, jer je ona postala nepogrešiva veza izmedu struc­ njaka razlicitih grana medicine i predstav­cama koji su svojim zalaganjem doprineli nik našeg znanja u svetu. izlazku 20 godišta naše revije. Prilikam 20. godišnjice rada redakcija re­vije se srdacno zahvaljuje autorima, recen­Redakcije revije zentima, citaocima i svim ostalim suradni-RADIOLOGIA IUGOSLAVICA TOSAMA Proizvaja in nudi kvalitetne izdelke: Komprese vseh vrst Gazo sterilno in nesterilno Elasticne ovoje Virfix mrežo Micropore obliže Obliže vseh vrst Gypsona in mavcene ovoje Sanitetno vato PhJ III Zdravniške maske in kape Sanitetne torbice in omarice Avtomobilske apoteke OPCA BOLNICA U SPLITU, ZAVOD ZA RADIOLOGIJU, ODJEL ZA KIRURGIJU VOJNA BOLNICA U SPLITU, ODJEL ZA RADIOLOGIJU, ODJEL ZA KIRURGIJU PERKUTANA TRANSLUMINALNA ANGIOPLASTIKA ILIJAKALNIH ARTERIJA PERCUTANEOUS TRANSLUMINAL ANGIOPLASTY (PTA) OF ILIAC ARTERIES Maškovic J., Cambj Lj., Koplic S., Radonic V., Stanic l., Vitezica 2., Parpura D., štambuk l. Abstract -Among atherosclerotic processes on arteries lesions the iliac arteries are the most suitable for percutaneous transluminal angiplasty (PTA). Technique manipulation with PTA of iliac arteries is much easier than in other arteries owing to lesions that which dilatated or recanalizated are well approachable by ipsilateral or contralateral side in comparison with femoropopliteal or renal arteries are of larger lumen. lnsignificant iliac artery stenosis may cause considerable circulatory disturbances. PTA of such lesions causes hemodinamic improvement and disappearance of difficulties. Since January 1982 t,ill June 1964 we obtained PTA procedures in 36 patients on 39 iliac arteries. In one patient is successfully obtained recanalization of occluded iliac artery while in other 35 patients is obtained dilatation of the stenotic arteries. UDC: 616.137-007.271-089.844 Key words: arterial occlusive diseases, iliac artery, angioplasty transluminal Orig. se. paper Radiol. lugosl. (20)1 9-18, 1986 Uvod -Dotter i Judkins (1) 1964. godi ne uvode PTA u terapiju arterosklerotskih pra­mena perifernih arterija. Porstmann (2) 1973. godine izvodi prvu dilataciju ilijakalne arterije »korzet« balonskim kateterom. Dot­ter i suradnici (3) 1974. godine opisuju uspjeh u 80 % slucajeva kod dilatacije ilija­kalnih arterija u 43 bolnika. Gri.intzig i Hoff (4) 1984. godine uvode balonski kateter dvostrukog lumena_ Ovaj balon napravljen je od polivinilklorida i za razliku od Ports­mannbvog balona pri ispunjavanju se ras­teže do standardne velicine. Stijenke balo­na su krute, tako da balon u kontaktu s promjenom ne poprima izgled pješcanog sata. Tegtmeyer (5) 1979. godine objavljuje prvu uspJesnu rekanalizaciju kompletno okludirane ilajakalne arterije. Moterjeme (6) 1980. godine objavljuje primarni uspjeh u 84 % slucajeva dilatacije i rekanalizacije ilijakalnih arterija, a van Andel (7) iste go­dine objavljuje L'Spjeh od 92 % kod dilata­cije 51 ilijakalne arterije nakon 33 mjeseca, U jugoslaviji PTA u terapiji arterosklerot­skih promjena perifernih arterija, pa tako i ilijakalnih arterija uvode 1979. i 1980. godi­ne Obrez (8). 0urišic (9) i šesto (10). Materija! i metoda -Od sjecnja 1982. do lipnja 1984. godine u Zavodu za radiologiju Opce bolnice u Splitu i Odjelu za radiolo­giju Vojne bolnice u Splitu izvršili smo PTA na 39 ilijakalnih arterija kod 36 bolesnika. Kod 20 bolesnika promjene su bile lokalizi­rar.e iskljucivo na ilijakalnim arterijama, dok su kod 16 bolesnika aterosklerozne promjene na ilijakalnim arterijama bile udružene s promjenama na femoropoplite­arnim arterijama (slika 1). Rekanalizacija okludiranog segmenta izvršena je na jed­noj, a dilatacija stenoza na 38 ilijakalnih arterija. U sedam slucajeva lezija je bila lokalizirana na distalnom dijelu vanjske ili­jakalne arterije, u 14 na proksimalnom dije­lu vanjske ilijakalne arterije, a u 18 sluca­jeva na zajednickoj ilijakalnoj arteriji. Kod PTA ilijakalnih arterija mjesto pristu­pa može biti ipsi i kontralateralna femoral­na arterija, kao i lijeva aksilarna arterija. Mjesto pristupa odreduje radiolog-angio­log ovisno o karakteru i lokalizaciji pro­mjena. Nakon punkcije u ilijakalnu arteriju uvo­di se preko žice vodilje ravni angiografski kateter 6 F bez postranicnih otvora. Pod- Received: February 2, 1985 -Accepted: July 20, 1985. Slika 1 -a) Kratka stenoza desne zajednicke ilijakalne arterije; b) Kontrolna angiografija nakon PTA: postignuta zadovoljavauca širina lumena stenozirane arterije; c) Okluzija lijeve površine le­moralne arterije u istog bolesnika; d) Kontrolna angiografija nakon PTA: uspostavljen normalan lumen arterije Fig. 1 -a) Short stenosis of the right common iliac artery); b) Follow up angiography after PTA: satisfactory larger lumen of stenosed artery; c) Occlusion of left femoral superficial artery in the same patient; d) Follow-up angiography after PTA: reinstated normal lumen size of occlused artery Radio!. lugosl. 20(1) 9-18, 1986 Maškovic J. et al.: Perkutana transluminalna angioplastika ilijakalnih arterija rucje aterosklerotske lezije prede se žicom vodiljom. Ovaj manevar zahtjeva poseban oprez. Nakon toga preko žice vodilje posta­vi se angiografski kateter ispred mjesta stenoze ili okluzije i napravi angiografija. Neposredno prije dilatacije kroz angiograf­ski kateter aplicira se 5000 IJ heparina i na­kon toga izvrši se zamjena angiografskog katetera Gruntzigovim balonskim katete­rom. Za dilataciju ilijakalnih arterija upo­trebljavali smo balonske katetere promjera 8 mm, dužine 2-5 cm, ovisno o dužini sa­me lezije. Nakon izvršene dilatacije napra­vi se kontrolna angiografija. Ukoliko je po­trebna ponovna dilatacija, kroz kateter se opet uvodi tanka žica vodilja, a preko nje dilatc;1cijski kateter postavlja na mjesto dila­tacije. Nakon izvršene dilatacije kateter se izv!aci, a na mjesto punkcije arterije izvrši se manuelna kompresija. Kod izvlacenja katetera treba paziti da je dilatacijski balon u cijelosti ispražnjen i da prileže uz kate­ter. lzvla.cenje katetera kroz punktiranu ar­teriju vrši se uz rotaciju, kako bi balon što bolje prilegao uz kateter i na taj nacin pro­uzrokovao što manju traumu punktirane ar­terije. Nakon izvršene hemostaze bolesnik ostaje u krevetu 24 sata, nakon cega od­mah za9ocinje s treninzima hodanja, a bol­nicu napušta nakon 48 sati. Ukoliko ne po­stoie kontraindikacije za uzimanje acetilsa­liciine kiseline, tri dana prije intervencije, bolesniku ordiniramo 300 mg ASA tri puta dnevno i s tom terapijom nastavljamo posle zahvata. Nakon PTA uz ASA bolesnicima ordiniramo i dipyridamol 75 tri puta dnevno i savjetujemo da ovakovu terapiju bolesni­ci uzimaju konstantno. Rezultati -PTA smo proveli u 36 boles­nika na 39 ilijakalnih arterija (tabela 1). U 18 slucajeva promjene su bile lokalizira­ne na zajednickim ilijakalnim arterijama, dok su u 21 slucaju promjene bile na vanj­skim ilijakalnim arterijama. Neposredni uspjeh postignut je kod PTA 36 arterija ili u 92,3 % slucajeva. U 16 bolesnika promje­ne na ilijakalnim arterijama bile su udruže­ne s aterosklerotskim promjenama na fe­moropoplitearnim arterijama, koje su tako­de podvrgnute PTA. Lezije su bile dužine izmedu 2 i 4 cm, a intervencija je izvršena kod stenoza od 60 do 100 % širine lumena Radio!. lugosl. 20(1) 9-18, 1986 Broj Neposredni Lokalizacija PTA uspjeh Localisation Number Initial of PTA success Zajednicka ilijakalna arterija 18 16 Common iliac artery Proksimalna vanjska ilijakalna arterija 14 14 Proximal external iliac artery Distalna vanjska ilijakalna arterija 7 6 Distal external iliac artery Ukupno 39 36 Total 92,3 % Tabela 1 -Rezultati PTA na 39 aterosklerotskih promjenjenih ilijakalnih arterija Table 1 -Results of PTA on 39 atherosclerotic lesions of iliac arteries o -primarniuspjch HJO mitialsucccss x-primamincusp1ch comphca11on 90 80 ,.., '... ,.., ... . . 70 1mm 39 GmJ PTA ilijak[ilnil1 ortcnJil :...:mbcr vf PT,\ on 1lt.'.lf; ilrl.1y Slika 2 -Graficki prikaz primarnog uspjeha kod PTA ilijakalnih arterija Fig. 2 -Graph of initial success rate of PTA on iliac arteries arterije (sirka 2). Kompletna okluzija ilija­kalne arterije bila je kod 1 bolesnice. Ste­noza od 90 % lumena arterije bila je kod 5 ilijakalnih arterija, 80 % kod 15, 70 % kod 11, a 60 % kod 7 ilijakalnih arterija. U tri slucaja nije se uspio dilatirati stenozirajuci segment. U dva slucaja dilatacijski kateter nije se uspio postaviti na mjesto stenoze nakon ipsi i kontralateralne femoralne punk­cije, mada je u oba slucaja, kod obiju punkcija, žica vodilja prešla mjesto steno­ze. Kod jednog bolesnika nismo uspjeli iz­vršiti ipsi lateralnu punkciju, jer se femo­ralna arterija nije palpirala, a kontralateral­nim pristupom nije se uspjelo žicom vodi­ljom prijeci mjesto stenoze. Uslijed bojazni od odljuštenja ateromatoznog plaka od­ustalo se od intervencije. Svi bolesnici, kod Maškovic J. et al.: Perkutana transluminalna angioplastika ilijakalnih arterija ' o -uredan nalaz x -pogoršanje nalaza complication 12 1 ·1 l l l 11111 1 3 13 16 27 31 36 Broj bolesnika s PTA ilijakalnih arterija Number of patients with PTA on iliac arteries Slika 3 -Graficki prikaz kontrolnih pregleda Fig. 3 -Graph of follow-up results kojih je izvršena dilatacija arterija podvrg­nuti su redovnoj kontroli jedan mjesec na­kon intervencije. Tijekom prve godine kon­trola se provodi svaka tri mjeseca, a nakon toga svakih šest mjeseci (slika 3). Kod kon­trolnog pregleda uz klinicki pregled radili smo renografiju, oscilometriju, test klaudi­kacije i pletizmografiju_ Mjesec dana nakon intervencije, na svim arterijama gdje je po­stignut primarni uspjeh, nalaz je bilo ure­dan. Kod jednog bolesnika pet mjeseci na­kon zahvata javili su se ponovno klinicki simptomi koji su potvrdeni neimrazivnim te­stovima, a angiografski nalaz ukazao je na restenozu ilijakalne arterije_ Ovaj bolesnik podvrgnut je kirurškom zahvatu i izvršena je endarteriotomija_ Kontrolni pregled na­kon dvanaest mjeseci proveden je u 16 bo­lesnika. Svi bolesnici bili su bez tegoba, a neinvazivni testovi bili su u granicama nor­male. Bolesnik, kod kojeg je pet mjeseci nakon intervencije izvršen operativni za­hvat vremenski takode spada u ovu grupu bolesnika, tako da uspjeh PTA nakon jed­ne godine iznosi 94 %. Kod jedne bolesni­ce klinicki simptomi su se ponovno pojavili 17 mjeseci nakon intervencije. Neinvazivni testovi ukazali su na pogoršanje nalaza u odnosu na ranije kontrolne preglede, a an­giografskim pregledom ustanovljena je ste­ 12 noza zajednicke ilijakalne arterije iznad mjesta ranije stenoze. To smatramo progre­sijom osnovne bolesti, a ne restenozom. Kontrolni pregled nakon dvije godine izvr­šili smo kod 3 bolesnika i nalazi su bili u granicama normale. Diskusija -Aterosklerotske promjene ilijakalnih arterija mogu se tretirati na 4 na­cina, i to: kirurškim rekonstruktivnim zahva­tom, PTA konzervativnom terapijom, te kombinacijom svih ovih metoda (9). Izbor najadekvatnije terapijske metode donosi se na angiološkom sastanku na kome ravno­pravno sudjeluju radiolog-angiolog, vasku­larni kirurg i internista. Odluka se donosi na osnovi dužine, broja i lokalizacije pro­cesa, stupnja ishemije, te opceg klinickog stanja bolesnika, a u obzir treba uzeti i že­lju bolesnika (11-13). U klinicke indikacije za PTA ilijakalnih arterija spadaju intermi­tentne klaudikacije, potreba poboljšavanja krvnog dotoka ispred distalnog bypass grafta, bol u mirovanju i na terapiju rezi­stentni distalni ulkusi uz znakove hemodi­namski signifikantne promjene (14-16). Kao specificne kontraindikacije za PTA Motarjame (14) navodi rekanalizaciju ili di­lataciju arterije na mjestu izlazišta važne kolateralne arterije koja ne smije biti oklu­dirana. U specificne kontraindikacije spada i drugi segment okluzije. To ne predstavlja apsolutnu kontraindikaciju, vec znatno ne­povoljniju situaciju za primarni uspjeh. Mo­tarjame (6) navodi uspjeh rekanalizacije ili­jakalnih arterija u 33 % bolesnika. Kod na­ših bolesnika izvršili smo rekanalizaciju sa­mo jedne okludirane ilijakalne arterije (sli­ka 4). Okludirani segment bio je dužine 3 cm. Kao trecu specificnu kontraindikaciju Moterjame (14) navodi kalcificirani plak, jer je penetracija i dilatacija takvog plaka ne­moguca. Za dilataciju ilijakalnih arterija uglavnom se upotrebljavaju baloni vanjskog promje­ra 8 mm, dužine 2-5 cm_ Potrebno je na­glasiti da su kratki baloni nepodesni za di­lataciju jer ih je za vrijeme ispunjavanja te­ško zadržati na mjestu stenoze (17). Ispu­njavanje balona razrijedenim kontrastnim sredstvom kontrolira se diaskopski. Katzen (16, 18) za dilataciju upotrebljava tlak do Radio!. lugosl. 20(1) 9-18, 1986 Maškovic J. et al.: Perkutana transluminalna angioplastika ilijakalnih arterija je lijevi aksilarni pristup_ Kod otežane punk­cije zaJednicke temoraine arterije Kaurman l<'.l) savjetuje punkciju arterije uz pomoc u1trazvuka uopplerovom tennikom. Kod 3 naša bolesnika, kod kojih se nije palp1rala temora1na arterija izvršili smo »slijepu punkciju« arterije konsceci se Freimanovom tehnikom (17). Kao pomoc kod ovakove punkcije poslužila nam je ranije napravlje­na pemerna angiografija, te karaktensticne, dijaskopski jasno vidljive tocKe na glavi re­mura i acetabulumu. Bachman (22) za dilataciju ilijakalnih ar­terija preferira kontralateralni temoralni pri­stup. Kao prednost ovog pristupa navodi mogucnost dilatacije promjena na ilijakal­nim i femoralnim arterijama istog ekstremi­teta u jednom aktu, nepunktiranje arterije bolesnog ekstremiteta i nenastai anje hema­toma na atakiranoj arteriji. Kao nepogod­nost ove metode Freiman (17) upozorava na potencijalnu mogucnost komplikacije cirku­lacije na ranije asimptomatskom ekstremi­tetu. Kontralateralni femoralni pristup upo­trebljavali smo u slucajevima gdje ipsi late­ralni pristup dilataciji nije moguc, kao što je to slucaj kod dilatacije lezije smještene na distalnom dijelu vanjske ilijakalne arte­rije ili u slucajevima nepalpabilne zajednic­ke femoralne arterije kod koje nije uspjela ipsi lateralna »slijepa« punkcija. Aksilarni pristup (23) koristi se kad iz bilo kojeg razloga nije moguca femoralna kate­terizacija, kao što je to slucaj kod distalnih okluzija vanjskih ilijakalnih arterija ili rani­jih operativnih zahvata na preponama. Ovaj pristup od velike je koristi kod istovreme­nih obostranih promjena na ilijakalnim ar­terijama. Mada je ovaj pristup jednostavniji od kontralateralnog femoralnog pristupa, osobito u bolesnika s visoko položenom bi­furkacijom aorte i tortuoznim i:ijakalnim ar­terijama, neki angiograferi ga izbjegavaju jer velicina balonskih katetera u proporciji s kalibrom aksilarne arterije povecava mo­gucnost komplikacija. Aksilarni pristup pri­mjenili smo kod jednog bolesnika kod ko­jeg su bile izražene lezije na zajednickoj ilijakalnoj arteriji desno i vanjskoj ilijakal­noj arteriji lijevo. Obje promjene riješene su u jednom aktu. L ·. :..tt1 : .·· ·:·· .... : .'" ·. '.l 1 y #;r f fit:lk :i · , ' . ;; ecf t\ , 'i Slika S -a) Angiografski prikaz 90 °/, stenoze lijeve vanjske ilijakalne arterije (oznacene strelicama). Kod i'ntervencije upotrebljen je kontralateralni femoralni pri­stup; b) Angiografija lijeve vanjske ilijakalne arterije nakon izvršene »slijepe punkcije«: kontrast u uskom mlazu opisuje samo distalni dio ruba stenoze; c) An­giografija nakon postavljenoq katetera iznad mjesta ste­noze; d) Kontolna angiografija nakon PTA: uspostavljen normalan kalibar krvne žile; e) Pletizmografski nalaz prije PTA: pad krivulju vrijednosti reaktivne hiperemije; f) Pletizmografski nalaz nakon PTA; normalan pletizmo­ grafski nalaz Fig. s -a) Angiographic reveal of 90 °/o stenosis of the left external iliac artery (arrops). At angiography was used contralateral femoral approach; b) Angiography of left external femoral iliac artery after "blind" puncture and after the catheter was placed at the top of the stenosis: contrast medium in filiform jet describes only distal top of stenosis; c) Angiography after positioned catheter over the leva! of stenosis: contrast medium in filiform je pases by close to catheter (stenosis marked with arrows); d) Follow-up angiograph6 after PT'A: rein­stated normal size lumen of the vassel; e) Pleth6smo­graphy before PTA: decline of diagram value of reacti­ve h6peremia; f) Pleth6smography after PTA: values of reactive hyperemia are normal Radiol. lugosl. 20(1) 9-18, 1986 Maškovi6 J. et al.: Perkutana transluminalna angioplastika ilijakalnih arterija Kratke stenoze ilijakalnih arterija, osobito one koje nisu kalcificirane, lako se dilati­raju Grunzigovim balonskim kateterom (sli­ka 5). U takovih bolesnika morbiditet kod PTA je nizak. Moterjame (6), van Andel (7), Waltman (20) i Zeitler (24) objavljuju dobre rezultate nakon dilatacije kratkih solitarnih stenoza ilijakalnih arterija i smatraju PTA metodom izbora u terapiji takovih lezija. Te­rapijski efekt uocljiv je neposredno nakon zahvata, a hospitalizacija se znatno skra­c:uje. PTA može biti efikasna i u terapiji multi­plih i drugih ilijakalnih stenoza (slika 6). Po­stotak uspjeha, kao i prognoza nisu tako dobri kao što je to slucaj sa solitarnim krat- ; i,'!1 -.l -·:• 1 i r c , ·· i . L...:.; __ ,_i.L.,,,.,d!c;.... .... .:..Ľ•'C. +:·,.-·-... ..-;;,,,.__· L ' ............. d _, .. . . o. .-·.-., ·•·· . Slika 6 -a) Angiografija ilijakalne arterije lijevivim tranaksilarnim pristupom: Okluzija vanjske ili­jakalne arterije lijevo i duga stenoza vanjske ilijakalne arterije desno; b) Kontrolna anqiografija na­ kon PTA vanjske ilijakalne arterije desno: uspostavljen normalan lumen krvne žile (lijevo je na­ pravlen rekontsruktivni kirurški zahval); c) Pletizmografski nalaz prije PTA: pad krivulje vrijednosti reaktivne hiperemije desno; d) Pletizmografski nalaz nakon PTA: normalan pletizmografski nalaz Fig. 6 -a) Angio,transaxillar approach: evident occlusion of graphy of iliac arteries with left left external iliac artery and lonq stenotic lesion on the right external iliac artery; b) Follow-up angio­graphy after PTA of right external iliac artery rinstated normal size lumen of the vessel (recon­structive surgery on the left side); e) Pletismography before PTA: evident decline of diaqram value of reactive hyperemia on the right; d) Plethysmography after PTA: values of reactive hyper­ emia are normal Radiol. lugosl. 20(1) 9-18, 1986 Maškovic J. et al.: Perkutana transluminalna angioplastika ilijakalnih arterija Slika 7 -a) Kratka sten.za zajednicke ili]akalne arterije desno; b) Kontrolna angio,grafija nakon PTA: uspostavljen je normalan lumen arterije. U podrucju ranije stenoze vidljiva disekcija intime dužine cca 4 cm (stelice); c) Pletizmografski nalaz prije PTA; pad krivulje vrijednosti reaktivne hi- peremije; d) Pletizmografski nalaz nakon PTA: uredan nalaz reaktivne hiperemije Fig. 7 -a) Short stenosis of the right common iliac artery; b) Follow-up angio!'.}raphy: reinstat­ed normal size lumen. In the area of stenosis the cca 4 cm subintimal dijection is seen (arrow); c) Plethysmography before PTA: decline of dia-gram value o freactive hyperemia, d) Plethysmog kim stenozama, ali u nekim slucajevima, kao što su slucajevi gdje je uslijed opceg lošeg stanja bolesnika veliki transabdomi­nalni operacijski zahvat kontraindiciran, PTA predstavlja jedinu mogu6u terapiju. Moterjame (6) navadi primarni uspjeh u 75 % slucajeva kod drugih stenoza, za raz­liku od 100 % primarnog uspjeha kod krat­kih stenoza. Rekanalizacija kompletno okludiranog segmenta' ilijakalne arterije je mnogo teža (5, 6, 20, 24, 25). Kod ove intervencije uvi­jek postaji potencijalna opasnost retroperi­tonealnog krvarenja. Za razliku od 100 % primarnog uspjeha kod kratkih solitarnih stenoza i 75 % uspjeha kod dilatacija dru­gih stenoza, Moterjame (6) navadi 33 % uspjeha kod rekanalizacije okludiranih ili­jakalnih arterija_ Okluzije su obi6no udruže­ne s multiplim stenozama, što još više ote­žava postupak rekanalizacije. Kao komplikacija PT A može se javiti he­matom na mjestu punkcije, distalne embo­lizacije, disekcije (17), tromboze na mjestu 1 '' '.; ' . T. i ·;·.: .-..:1 .. .;,r...-.....,.,M.:;;(>1,.•.L.-•·,.....t-....J. raphy after PTA: values of reactive hyperemia are normal Radiol. lugosl. 20(1) 9-18, 1986 Maškovic J. et al.: Perkutana transluminalna angioplastika ilijakalnih arterija angioplastike (16) i iznimno rijetko ruptura dilatirane arterije (26). U dva naša bolesni­ka javio se nešto veci hematom na mjestu punkcije, ali ni u jednom slucaju nije bila potrebna kirurška intervencija. Disekcija in­time u dužini 3-4 cm vidjeli smo u 3 naša bolesnika (slika 6 i 7), ali ni u jednom slu­caju nije bila potrebna kirurška intervenci­ja. Manje disekcije intime vidjeli smo skoro u svih naših bolesnika. Na mjestu ovako\/ih disekcija 3 tjedna nakan intervencije neo­intima prekrije unutarnji lumen arterije, ta­ko da ove disekcije ne predstavljaju veci problem. Katzen (16) je u 3 bolesnika pri­mjetio trombozu na mjestu dilatacije i sma­tra da se ova komplikacija javlja cešce u pušaca i iz tog razloga savjetuje prestanak pušenja 24 sata prije PTA. Ova komplika­cija može se s velikim uspjehom tretirati lokalnom aplikacijam malih doza streptoki­naze (28). Ruptura dilatirane arterije je kom­plikacija koja se iznimno rijetko javlja. Pre­vencija se postiže ispravnim izborom i kon­stantnom dijaskopskom kontrolam za vrije­me izvodenja intervencije. Bol koja se mo­že javiti za vrijeme dilatacije uzrokovana je rastezanjem adventicije i ukazuje na upo­trebu visokog tlaka. S PTA izbjegnut je gubitak seksualne funkcije i razvoj impotencije što se nakan rekonstruktivnog kirurškog zahvata javlja kao neizbježna komplikacija uslijed disek­cije paraaortalnih simpaticnih vlakana (6, 7). Zakljucak -Kod aterosklerotske bolesti ilijakalnih arterija izbor najadekvatnije tera­pijske metode donosi se na angiološkom sastanku na kom sudjeluju: angiolog-radio­log, vaskularni kirurg i internista-angiolog. Kao i kod drugih angioplastika odluka za PTA mora biti bazirana ne samo na izgledu i lokalizaciji promjene vec i na klinickoj procjeni bolesti. Iz tog razloga radiolog­angiolog ne smije usredotociti pažnju samo na morfološke osobine promjene, vec mora biti upoznat s klinickom procjenom vasku­larne bolesti. Ukoliko se bolesnici sa pro­mjenama na ilijakalnim arterijama priklad­no selekcioniraju za PTA, može se oceki­vati visoki postotak uspjeha i niski morbidi­tet. Kratke stenoze ilijakalnih arterija naj­prikladnije su za PTA. Rekanalizacija oklu­dirane arterije je mnogo teža i uvijek po- Radiol. lugosl. 20(1) 9-18, 1986 stoji potencijalna opasnost retroperitoneal­nog krvarenja. U naših bolesnika imali smo primarni uspjeh u 92,3 % slucajeva. S PTA izbjegnut je gubitak seksualne potencije i nastanak impotencije što se javlja kao ne­izbježna komplikacija pri rekonstruktivnom kirurškom zahvatu. Terapijski efekt PTA uocljiv je neposred­no nakqn zahvata, a kontrola bolesnika provodi se neinvazivnim testovima. Samo u slucajevima evidentnog pogoršanja nalaza neinvazivnih testova indicirana je angiogra­fija. Naglasili bismo da potreba samo lokalne anestezije, niski morbiditet, kratka hospita­lizacija, mogucnost ponavljanja zahvata, kao i niska cijena koštanja u kompara­ciji s hirurškim zahvatom, stavlja PTA kao metodu izbora u terapiji arterosklerot­ske bolesti ilijakalnih arterija. Sažetak Od aterosklerotskih promjena na arterijama lezije ilijakalnih arterija su najprikladnije za per­kutanu transluminalnu angioplastiku (u daljnjem tekstu PTA). Tehnicka manipulacija kod PTA ili­jakalnih arterija znatno je lakša nego u drugih arterija jer su promjene koje se dilatiraju ili re­kanaliziraju dobro pristupacne s ipsi i kontra­lateralne femoralne, te aksilarne arterije, a u komparaciji s femoropoplitealnim arterijama ši­reg su kalibra. Stenoze ilijakalnih arterija za 50 % širine ka­libra mogu biti uzrokom znatnih cirkulatornih smetnji. PTA takovih lezija uvjetuje brzi nesta­nak klinickih tegoba. U periodu od sjecnja 1982. do lipnja 1984. go­dine izvršili smo PTA u 36 bolesnika na 39 ilija­kalnih arterija. U jednog bolesnika uspješno je izvršena rekanalizacija okludirane ilijakalne arte­rije, dok je kod ostalih 35 bolesnika izvršena dilatacija stenoziranih ilijakalnih arterija. Li teratura 1. Dotter C. T., Judkins M. P.: Transluminal treatment of arteriosclerotic obstruction: de­scription of a new technic and a preliminary re­port of its application. Circulation 30: 654, 1964. 2. Porstmann W.: Ein neuer Korsett-Ballon­Katheter zur transluminalen Rekanalisation nach Dotter unter besonderer Beriicksichtigung von Obliterationen an den Beckenarterien. Radio!. Diagn (Beri.) 14: 239, 1973. 3. Dotter C. T., Rosch J., Anderson J. M., An­tonovic R., Robinson M.: Transluminal iliac ar­tery dilatation. Nonsurgical catheter treatment of atheromatous narrowing. JAMA 230: 117, 1974. Maškovic J. et al.: Perkutana transluminalna angioplastika ilijakalnih arterija 4.a Gruntzig A., Hopff H.: Perkutane Rekanali­sation chronischer arterieller VerschlJsse mit einem neuen Dilatations-Katheter. Modifikation der Dotter-Technik. Dtsch. Med. Wochenschr. 99: 2502, 1974. 5.a Tegmeyer C. J., Moore T. S., Chandler J. G., Wallons H. A., Rudolf L. E.: Percutaneous transluminal dilatation of a complete block in the right iliac artery. AJR 133: 532, 1979. 6.aMotarjeme A., Keiter J. W., Zuska A. J.:a Percutaneous transluminal angioplasty of the iliac arteries: 6(;3 experiences. AJR 135: 937, 1980. 7.a Van Andel G. J.: Transluminal iliac angio­plasty: Long-term results. Radiology 135: 607, 1980. 8.a Obrez l.: Intervencijska (terapijska) radio­logija. Okrugli stol o intervencijskog radiologiji. Klinicki bolnicki centar u Zagrebu. Zagreb 1981, (17-28). 9. Djurišic Z., Grujicic S.: Perkutana translu­minalna angioplastika. Naša prva iskustva s PTA (Percutaneous Transluminal Angioplasty). Okrugli stol o intervencijskoj radiologiji. Klinicki bolnicki centar u Zagrebu. Zagreb 1981, (28-34). 10.a šesto M.: Perkutana transluminalna angio­plastika: Naša prva iskustva u rekanalizaciji okluzije femoropoplutearnog podrucja. Okrugli stol o intervencijskoj radiologiji. Klinicki bolnic­ki centar u Zagrebu. Zagreb 1981, (38-44). 11.a Colapinto R. F., Harries-Jones E. P., John­son K. W.: Percutaneous transluminal dilatation and recanalization in the treatment of peripheral vascular disease. Radiology 135: 583, 1980. 12. GrUntzig A., Kumpe D. A.: Technique ofapercutaneous transluminal angioplasty with the GrUntzig balloon catheter. AJR 132: 548, 1979. 13.a Zeitler E., Schop W., Zahnow W.: Theatreatment of occlusive arterial disease by trans­luminal catheter angioplasty. Radiology 99: 19, 1971. 14.a Motarjeme A., Keifer J. W., Zuska A. J.: Percutaneous transluminal angiplasty and case selection. Radiology 135: 573, 1980. 15. Beebe H. G., Stark R., Freeny P. C.: lndi­cations for transluminal angioplasty: a surgical view. Am. J. Surg. 140: 31, 1980. 16.a Katzen B. T., Chang J., Knox W. G.: Per­cutaneous transluminal angioplasty with GrUnt­zig balloon catheter: a review of 70 cases. Arch. Surg. 114: 1389, 1979. 17. Freiman D. B., Mclean G. K., Oleaga J. A., Ring E. J.: Percutaneous transluminal angiopla­sty. Ring E. J., Mclean G. K.: lnterventional ra­diology: Principles and technique. Little, Brown and company, Boston 1981, (117-244). 18.a Katzen B. T., Chang J.: Percutaneousatransluminal angioplasty (PTA) with the GrUntzig balloon catheter: tehnical problems enconntered in the first forty patients. Cardiovasc. Radiol. 2: 3, 1979. 19.a Abele J. E.: Balloon catheters and translu­minal dilatation: tehnical considerations. AJR 135: 901, 1980. 20. Waltman A. C.: Percutaneous transluminal angioplasty: iliac and deep femoral arteries. AJR 135: 921, 1980. 21.a Kaufman S. L.: Femoral puncture usingaDoppler ultrasound guidence: aid to translumi­nal angioplasty and other applications, AJR 134: 402, 1980. 22.a Bachman D. M., Casarella W. J., Sos T. A.:a Percutaneous ileofemoral angioplasty via the contralateral femoral artery. Radiology 130: 617, 1979. 23.a Tagemeyer C. J., Ajres C. A., Wallans H.aA.: The axiliar approach to percutaneous renal artery dilatation. Radiology 135: 775, 1980. 24.a Zeitler E., Percutaneous dilatation and re­canalization of iliac and femoral arteries. Car­diovasc. lntervent. Radiol .. 3: 207, 1980. 25. Cholapinto R. F., Harries-Jones E. P., John­ston K. W.: Percutaneous transluminal dilatation of complet iliac artery occlusion. Arch. Surg. 116: 277, 1981. 26. Simonetti P., Passarello R., Feraglia V.: lliac artery rupture: a complication of translu­minal angioplasty. AJR 140: 989, 1983. 27.a Katzen B. T., van Berda A.: Low dose streptocinase in the treatment of arterial occlu­zions. AJR 136: 1171, 1981.a Adresa autora: Mr se dr Josip Maškovic, Za­vod za radiologiju Opce bolnice u Splitu, 58000 Split, Spinciceva 1. Radiol. Jugosl. 20(1) 9-18, 1986 UNIVERZITETNO MEDICINSKI CENTAR SARAJEVO INSTITUT ZA RADIOLOGIJU I ONKOLOGIJU PERKUTANA ASPIRACIONA BIOPSIJA PANKREASA POD KONTROLOM KOMPJUTERIZIRANE TOMOGRAFIJE CONTROL OF PERCUTANEOUS ASPIRATION BIOPSY BY CT Lincender L., Lovrincevic A. Abstract -In order to increase the percentage of diagnostic accuracy in patients with suspected malignant pancreatic process, we used percutaneous aspiration biopsy. This method decreases the number of unnecessary surgical procedures and enabled the dia­gnosis in unexplained cases. UDC: 616.379-006.6-076 Key wo'rds: pancreatic neoplasms, diagnosis, biopsy needle, tomography x-ray computed Orig. se. paper Radiol. lugosl. 20(1) 19-22, 1986 Uvod -Perkutana aspiraciona biopsija (PAB) poslednjih godina se sve više kori­sti i kao metoda je prihvacena u dijagno­stici oboljenja. Ovom metodam i bez lapa­ratomije se može doci do dijagnoze. PAB pankreasa pomaže u donošenju de­finitivne dijagnoze. Odlaže nepotrebne hi­rurške intervencije. Vrijednost ove metode ce uveliko ovisiti o iskustvu citopatologa. Kompjuterizirana tomografija (CT) pruža dobar topografski prikaz pankreasa na transverzalnom presjeku. Tacnost u dija­gnostici oboljenja pankreasa ide od 83 do 94 % (11, 14, 15, 16). Senzitivnost CT u di­jagnozi karcinoma pankreasa je od 88 do 94 %, komparirano sa 56-90 % senzitivno­sti u dijagnostici pankreatitisa (5, 13). Zbog mogucih varijacija u normalnoj ili patolo­škoj morfologiji neki CT pregledi pan­kreasa mogu ostati bez zakljucka. U ovim slucajevima dodatne dijagnosticke me­tode su od važnosti. Stoga kombinacija CT sa PAB ne samo da pomaže u di­jagnostici oboljenja vec može prevenirati nepotrebnu l?paratomiju. Ova metoda je korisna kod malih masa, a morbiditet ne­ znatan (2, 9). Indikacije za PAB pod kontrolam CT-a sa Chiba iglom su dijagnostika: neodrede­nih masa pankreasa i pseudocista (ako kli­nicko stanje indicira). Metod rada i materija! -Sve preglede smo vršili na Somatomu SF. Nakon završe­nog pregleda i procenjivanja lezije u istom aktu ili naknadno se pristupa PAB. Na željenom sloju lezija se centrira (sli­ka 1 ). Zatim se vrši markacija na koži (slika 2). Na TV monitoru se odredi distanca ko­že i mase koju treba punktirati. Nakon lo­kalne anestezije sa 1 % Xylocainom, plasi­ra se Chiba igla kroz kožu i intraperitone­alne strukture u masu pankreasa. Nakon uvida u položaj igle, (slika 3), na novom sloju kroz obilježenu regiju, vrši se aspira­cija sadržaja. Aspirirani sadržaj se nanosi na mikroskopsko stakalce i pravi razmaz, koji se odmah šalje citopatologu. U toku 1983/84. godine ucinili smo 32 PAB pan­kreasa pod kontrolam CT sa atraumatskom Chiba iglom. Rezultati -Distribucija pacijenata kod kojih je radena PAB pod kontrolam CT, po Received: March 29, 1985 -Accepted: February 22, 1986. Lincender L., Lovrincevic A.: Perkutana aspiraciona biopsija pankreasa pod kontrolom kompujterizirane ... Slika 2 -Postavljena markacija na koži u regiji gdje ce biti izvršena punkcija Fig. 2 -Marked place on the skin, in the region of puncture dobi i polu iznesena je u tabeli 1. Od ukup­no 32 pacijenta imali smo 25 muških paci­jenata i 7 ženskih. Najveci broj muškaraca kod kojih je raden PAB je bio u dobi od 56-65 godine. Takoder najveci broj žen­skih pacijenata je bio zastupljen u dobi od 56-65 godine. Iz tabele 2 se vidi da od ukupno 32 pacijenta kod kojih je radena PAB kod 26 (81,23 % ) imalo reprezentati­van citološki uzorak, u razmazu su na­dene karcinomske celije. cetiri pacijenata (12,5 % ) su imali celi je upal nog karaktera, a samo 2 (8,3 %) nisu imali u razmazu ce­lija koje bi govorile za patološki proces. Slika 3 -Chiba igla u masi koja se punktira Fig. 3 -Chiba needle in punctured mass Pol Dob Ukupno 36-45 46-55 56-65 66-75 Sex Age Total Muški Male 4 6 12 3 25 L'.enski Female 2 3 7 Ukupno Total 6 7 15 4 32 Tabela 1 Distribucija pacijenata po dobi i polu kod PAB pod kontrolam CT-a Table 1 -Distribution of patients according to age and sex with percutaneous aspiration biopsy under CT controle Broj Citološki nalaz pacijenata Procenat Cytologic finding No. of Percentage patients Ca pankreasa Ca of pancreas 26 81,23 Pancreatitis chr. Pancreatitis chr. 4 12,5 Uredan nalaz Normal finding 2 8,3 Tabela 2 -Distribucija citoloških nalaza kod PAB pankreasa na CT-u Table 2 -Distribution of cytologic findings in PAB of pancreas using CT Diskusija -Tehnika uspješne biopsije zahtjeva dobru saradnju kl:nicara, radiolo­ga i citopatologa. Perkutana aspiraciona biopsija pankreasa pod kontrolom kompju­terizirane tomografije radena od strane is­kusnog radiologa ima pozitivne rezultate i Radiol. lugosl. 20(1) 19-22, 1986 Lincender L., Lovrincevic A.: Perkutana aspiraciona biopsija pankreasa pod kontrolom kompujterizirane ... do 100 % (6). Uspjeh je uvjetovan tacnom CT markacijom i egzaktnom lokalizacijom vrška igle. Bazirano na velikom iskustvu iz literature se vidi da PAB sa tankom iglom ne predstavlja opasnost za vaskularne strukture, vodove i crijevne vijuge (3, 7, 14). Potencijalno, PAB je spojena sa rizikom od krvarenja, bakterijalne infekcije i pankrea­titisa, ali ove komplikacije su veoma rijetke (5, 6, 7). Jedina apso!utna kontraindikacija za PAB je ehinokokna cista zbog moguce kontaminacije peritoneuma. Relativnu kon­traindikaciju predstavlja poremecaj krvare­nja, ali ipak, aspiracione biopsije sa Chiba iglom se dobro podnose. CT je visoko senzitivna neinvazivna dija­gnosticka metoda. Njena vrednost nije sa­mo u evaluaciji lezije pankreasa, vec i u de­tekciji širenja procesa, kao i pojavi kompli­kacija. Pored visoke senzitivnosti u dijagno­stici karcinoma pankreasa, nema indikacija da je CT znatnije uticala na (1) visoki mor­talitet kod ove bolesti. Od 1975/77 godine ultrazvucni aparati sa oosebnim sondama omogucuju citobioptic­ke i biopticke aspiracione punkcije abdomi­nalnih organa. 1976. godine je prvi put iz­vedena drenažna punkcija pankreasne pseudociste (11) na US. Od tada se metoda uvodi u klinicku praksu kao terapijska me­toda. Davcev i saradnici 1983. godine, a Thaler 1984. qodine (4, 17) sorovode lijece­nie oankreaticnih pseudocista drenažom rod kontrolom US. Hagga i saradnici 1975. godine iznose svoja iskustva sa aspiracionom punkcijom pankreasa pomocu CT (10). Prema našem mišljenju CT je superiornija nad ostalim metodama jer se na poprecnom presjeku željeni organ i njegov odnos sa okolnim strukturama dobro vizuelizira, pa se polo­žaj iqle u leziji može ekzaktno odrediti. Osobito ima prednost nad ostalim metoda­ma kod punkcije malih lezija. Na našem materijalu kod 93,7 % pacije­nata je bila postavljena dijagnoza, a kod 81.23 % diiaanoza je bila karcinom pankre­asa. Kod 8,3 % niie bilo u razmazu prisut­nih patoloških celija_ Zakljucak -PAB omogucava da se po­veca postotak sigurnih dijagnoza kod paci­jenata sa suspektnim malignim procesom. Radiol. lugosl. 20(1) 19-22, 1986 Ova metoda smanjuje broj nepotrebnih operativnih zahvata i omogucava donošenje dijagnoze kod nerazjašnjenih slucajeva. Sažetak Nakon višegodišnjeg iskustva u radu sa kom­pjuteriziranom tomografijom znamo da sigurna dijagnoza malignog oboljenja pankreasa nije uvi­jek moguca, osobito kod malih lezija. Takoder ponekad nije moguce sa sigurnošcu diferenci­rati karcinom pankreasa od hronicnog pankrea­titisa. Autori u radu iznose jednogodišnje iskustvo punkcije pankreasa pod kontrolom kompjuterizi­rane tomografije, kod pacijenata suspektnih na maligni proces pankreasa. Perkutanu aspiracio­nu biopsiju pankreasa izvodimo atraumatskom Chiba iglom. Do sada smo izvršili 32. perkutane aspiracione biopsije pankreasa. Cito analizom uzetog mate­rijala kod 26 pacijenata smo imali reprezentati­van uzorak, a nalaz je bio u smislu malignog procesa. Od ostalih 6 pacijenata kod 4 nalaz je bio u smislu hronicnog pankreatitisa. a kod 2 nalaza nije bilo patoloških elemenata. Autori smatraju da je metoda prema gornjim rezultatima dosta sigurna, a s obzirom da nismo imali komplikacija u toku rada smatramo da je bezbjedna po pacijenta. Literatura 1. Aronberg D. J. Techniques, Lee J. K. T., Sagel S. S., Stanley R. J. (Editors) Computed Body Tomography. Ravena Press New York, 9-36, 1983. 2. Baert A. L.: CT Angiographic Techniques, Fifth annuaI Course in Computed Body Tomo­graphy. Tarpon Springer, Florida, 1982. 3. Berg J. W., Robbina G. F.: A Late Look at the Safety of Aspiration Biopsy. Cancer 15: 826-827, 1962. 4. Davcev P., Serafimovski V., Bidikov V.: Tretman pankreaticnih cista pod kontrolom eho »real tirne« skenera. Gastroenterohepatal. Arh. 2: 162, 1983. 5. Evans W. K., HoC, McLoughlin M. J., Tao L.: Fatal Necrotizing Pancreatitis Following Fine­needle Aspiration Biopsy of the Pancreas. Radio­logy 141: 61, 1981. 6. Ferrucci J. T. Jr., Wiblenberg J.: CT Bio­psy of Abdominal Tumors: Aids tor Lesion Loca­lization. Radiology 129: 739-744, 1978. 7. Ferrucci J. T., Wittenberg J., Margolies M. N., Carey R. W.: Malignant Seeding of the Tract After Thin Needle Aspiration Biopsy. Radiology 130: 345-346, 1979. 8. Gobhlin J. H.: Post Lymphographic Percu­taneous Fine Needle Biopsy of Lymph Nodes Guided by Fluoroscopy. Radiology 120: 205-207, 1976. Lincender L., Lovrincevi6 A.: Perkutana aspiraciona biopsija pankreasa pod kontrolam kompjuterizirane ... 9. Haaga J.R.: New Techniques for CT Gui­ded Biopsies. AJR 133: 633-641, 1979. 10. Haaga S. R., Reich N. E.: Computed Tomo­graphy of Abdominal Abnormalities. C. V. Mosby Company, St. Louis, 1978. 11. Haaga J. R., Rich N. E., Havrilla T. R., Al­fidi R. J.: lnterventional CT Scanning. Radio l. Ciin. North an 15: 449-456, 1977. 12. Hancke S., Pedersen J. C.: Percutaneous Puncture of Pancreatic Cysts Guided by Ultra­sound. Surg. Gynecol. Obstet. 142: 551-557, 1976. 13. Jacques P. F., Staab E., Richey W., Photo­pulos G., Swanton M.: CT Assisted Pelvic and Abdominal Aspiration Biopsies in Gynecological Malignancy. Radiology 128: 651, 1978. 14. Me Louglin M. J., Ho C. S., Langar B., Me Hattie J., Tao L. C.: Fine Needle Aspiration Bio­psy of Malignant Lesions in and around the Pan­creas. Cancer 41: 2413-2419, 1978. 1..-Newhouse J. H., Murphy R. X.: Tissue Di­str.ibution of Soluble Contrast: Effect of Dose Va­riation and Changes with Time. AJR 136: 463­4671981. i 16. Osborn A. G., Koehlen P. R., Gibbs F. A., Leavitt D. D., Anderson R. E., Lee T. G., Ferris D. T.: Direct Sagittal Computed Tomographic Seans in Radiographic Evaluation of the Pelvis. Radiology 134, 255-257, 1980. 17. Thaler T. F.: Lecenje pankreasnih pseudo­cista ispražnjavajucom punkcijam iglom vade­nom ultra zvukom. Prva iskustva. Gastroentero­hepatol. Arh. 4: 144-146, 1984. Adresa autora: As. dr se. med. Lidija Lincen­der, Institut za radiologiju i onkologiju, Sarajevo, Moše Pijade 25. .KOMPAS . JUGOSLAVIJA f&2'tjl E RentaCar EUAOCAAD Znanstveniki, strokovnjaki, zakaj bi vas skrbelo, kako organizirati kongres, simpozij, seminar ... KOMPAS JUGOSLAVIJA KONGRESNI ODDELEK bo mislil namesto vas! S SKUPNIMI MOCMI DO POPOLNEGA USPEHA! KOMPAS JUGOSLAVIJA/ KONGRESNI ODDELEK, Pražakova 4, 61000 LJUBLJANA, tel. 061/319-445, tlx: 31-209, 31-290 Radio!. lugosl. 20(1) 19-22, 1986 ONKOLOŠKI INŠTITUT1 V LJUBLJANI ZDRAVSTVENI DOM NOVA GORICA2, NOVA GORICA TOVARNA IGEL TIK KOBARID3 LOKALIZACIJA KLINICNO NEZAZNAVNEGA RAKA DOJKE S POMOCJO LOKALIZACIJSKE IGLE TIK KOBARID* LOCALIZATION OF NON-PALPABLE BREAST CANCER BY MEANS OF A LOCALIZATION NEEDLE TIK KOBARID Us J. 1, Jelincic v.2, Knez D.3, Gregorcic D.3, Kokošin S.3 Abstract -Presented is a needle intended for localization of those lesions in the breast that cannot be evidenced on clinical examination, but are, however, mammographically presentable. The device is a modified Frank's needle, developed and produced in TIK Kobarid needle factory. The needle has been tested in 14 patients in whom mammographic findings showed su­spicious changes in the breast. Surgically removed lesions were 4-10 mm large. They were morphologically defined as breast cancer in 4 patients, of these in 3 as invasive carcinoma and in 1 as non-invasive carcinoma of the breast, while the remaining patients were found to have had benign dysplasia. UDC: 618.19-006.6-076 Key words: breast neoplasms-diagnosis, needles, TIK Kobarid Orig. se. paper Radiol. lugosl. 20(1) 23-26, 1986 Uvod -Lokalizacija spremembe v dojki, kirurg pa je pri operaciji videl to mesto mo­ ki je vidna pri mamografiji, kliniku pa pri dro obarvano. Pri drugem nacinu pa so za palpaciji nezaznavna, je brez specialnih pri­lokalizacijo uporabljali injekcijsko iglo, ki pomockov težavna ali pa nemogoca. so jo uvedli v parenhim dojke. Rentgenolog je vstavil konico igle v bližino sumljive spre­ Težave razumemo, ce poznamo tehniko membe. Igla je vodila kirurga pri operaciji mamografije. Pri mamografiji namrec dojko do tega mesta. stisnemo, da izravnamo njeno debelino ko­Obe metodi imata bistvene pomanjkljivo­likor je to pac mogoce. Pri operativnem po­sti. Plavilo je difundiralo v okolišnji paren­segu na dojki pa leži bolnica na hrbtu in him, zato je moral kirurg odstranjevati vec ima dojka povsem drugacno obliko. Mamo­parenhima dojke, kot je bilo potrebno, vca­grafska lokalizacija kirurgu torej ne more sih toliko kot pri kvadrantektomiji. precizno prikazati, kje v dojki se spremem­Injekcijska igla je med transportom bol­ba nahaja (1, 2). nice z rentgenskega oddelka do operacij­Za lokalizacijo mamografsko ugotovljene ske dvorane cesto spremenila lego_ spremembe v dojki in za vodilo kirurgu pri Leta 1976 je Frank opisal svojo iglo, s ka­operaciji so uporabljali vec nacinov. Spre­tero je lokaliziral spremembe v dojki tako, memba mora biti lokalizirana tako, da jo vi­da je sumljivo mesto bilo vidno tako rent­di tako rentgenolog na mamogramu, kakor genologu kot tudi kirurgu, ni pa bilo nevar­tudi kirurg pri operaciji. nosti, da bi kirurga med operacijo zavedli Za lokalizacijo teh sprememb v dojki so v napacen predel preiskovane dojke zaradi uporabljali sprva dva nacina, patentnemu premika igle (1, 2, 3, 4). V iglo, debeline plavilu so dodajali rentgenski kontrast (1, 2, 0,5 mm, je v svetlino vstavil tanek mandren 4). Tako je rentgenolog videl, na katero iz nerjavece žice, debeline 0,5 mm (2). lica mesto sta bila kontrast in plavilo vnešena, je bila na konici igle ukrivljena v kaveljcek, dolžine 4 mm. Ko je rentgenolog s tako * Delo je rezultat raziskovalne naloge 8/B Onko loškega inštituta. iglo punktiral dojko in konico igle s ka- Received: October 1, 1985 -Accepted: November 12, 1985. Us J. et al.: Lokalizacija klinicno nezaznavnega raka dojke s pomocjo lokalizacijske igle TIK Kobarid veljckom vred postavil na mesto ali vsaj v bližino sumljive spremembe v dojki, je iglo izvlekel. Žica je ostala na mestu, ker je ka­veljcek preprecil izvlek žice in s tem zago­tovil tocno lokalizacijo. Take igle pri nas ni bilo mogoce kupiti, zato smo jo skušali izdelati doma in prila­goditi našim potrebam. Material in metode g I a -Lokalizacijska igla TIK Koba­rid je dolga 100 mm, zunanji premer igle je 1, 1 mm. Izdelana je iz jekla, iz katerega to­varna izdeluje injekcijske igle. Ker je igla namenjena enkratni uporabi, je silikonizira­na, zato njena ponovna sterilizacija ni pri­pbrocljiva. V svetlino igle je vstavljena tanka, 0,2 mm d.bela žica iz nerjavecega jekla. Žica je dolga 210 mm, ob konici igle pa je zakriv­ljena v kaveljcek, dolžine 7 mm. Kaveljcek je skrit v svetlini igle. Igla je shranjena v sterilnem zavoju in pripravljena za takojš­njo uporabo. Tehnika I o k a I iz a c i je -Lokali­zacijo sprememb v dojki opravimo na rent­ genskem oddelku. Ko na mamogramu ugo­tovimo spremembo, ki bi jo morali po pred­hodni lokalizaciji tudi morfološko pojasniti, si najprej iz obeh mamografskih projekcij (kraniokaudalne in mediolateralne) doloci­ mo lego take spremembe v dojki. Za orijentacijo uporabljamo senco mami­le, ki je obicajno na mamografih lepo vid­na. Ko si odmerimo razdalje med mamilo in sumljivo spremembo, kar dolocimo naj­manj v treh smereh, si lahko natancno pred­stavimo; kje ta sprememba leži v dojki. Dobljene razdalje vnesemo na mamogram ali papir in nam morajo biti za cas lokaliza­ciiskega postopka pred ocmi. Kožo dojke ocistimo z dezinfekcijskim sredstvom. Nadenemo sterilne gumijaste rokavice. S prstom prekontroliramo lego kaveljcka v svetlini igle. Kaveljcek mora biti tik ob izhodu iz igle, ne sme pa segati iz svetline (slika 1). Iglo zabodemo v dojko in opravimo kon­trolno rentgensko slikanje, da ugotovimo, kje se konica igle nahaja (slika 2). ce je ko­nica igle tik ob iskani spremembi ali njeni neposredni bližini, je glavni lokalizacijski 1 """"'-=-:::$:!.============l. ' Slika 1 -Pred uvajanjem igle v dojko mora biti žicni kaveljcek izravnan s peto igle Fig. 1 -Before inserting the needle into the breast, the wire hook should be in leve! with the needle opening Slika 2 -Iglo z vstavljeno žico uvedemo tako, da konica igle doseže lezijo Fig. 2 -The needle with wire is inserted so that its point reaches the lesion f.,,.-§"'" .-,,•·· •· _ ,>.ifa,;. dt·.. ,,, i.r F·· .."'.·.•,:!,\:.f Slika 3 -Ko izvlecemo iglo, se kaveljcek žice zasidra v tkivu lezije, ki jo želimo preiskati Fig. 3 -When the needle is puiled out, the wire hook stays anchored in the tissue of the lesion to be investigated postopek koncan, sicer pa moramo lego konice igle i::opraviti. To naredimo tako, da iglo delno ali povsem izvlecemo in ponovi­mo punkcijo. ce smo s konico igle na željenem mestu v dojki, z eno roko fiksiramo žico, z drugo pa izvlecemo iglo iz dojke. Pri tem se spro­sti kaveljcek (slika 3) in fiksira žico na že­ljenem mestu. Dvakratna dolžina žice v pri­merjavi z iglo omogoca lahko odstranitev igle iz dojke. žico na kožo dojke fiksiramo Radiol. lugosl. 20(1) 23-26, 1986 Us J. et al.: Lokalizacija klinicno nezaznavnega raka dojke s pomocjo lokalizacijske igle TIK Kobarid s sterilnim levkoplastom. Priporocljivo je, da lokalizacijsko žico, ki štrli iz dojke pri­ bl;žno 2 cm nad kožo odrežemo ali pa da si rentgenološko vidno oznacimo mesto vsto­ pa žice v kožo dojke. To potrebujemo kas­ neje zaradi orientacije na preparatu. Dojko ponovno mamografiramo. Bolnica gre z mamogrami vred v operacijsko dvo­ rano. Tako vstavljena žica vodi kirurga med operacijo do sumljive spremembe v dojki. Med lokalizacijo in operativnim posegom obicajno mine 20 do 40 minut. Kirurg izreže lokaliziran predel v dojki z žico vred. Preparat, v katerem se nahaja ži­ ca, pošlje na rentgenski oddelek, kjer opra­ vimo rentgensko slikanje preparata. Tako ugotovimo, ce je sumljiva sprememba pri operaciji bila odstranjena. Preparat in rentgenogram pošljemo pato­ logu-marfologu_ Morfolog se s pomocjo ži­ ce v preparatu orientira in v predelu kjer se nahaja kaveljcek žice, opravi gostejše serijske reze za morfološko analizo. Rezultati -Opisani postopek smo na Onkološkem inštitutu v Ljubljani uporabili pri 7 bolnicah, v Bolnici Nova Gorica pa tu­ di pri 7 bolnicah. Pri treh smo na ta nacin našli invazivni rak dojke, velikosti do 10 mm, pri eni bol­ nici pa intraduktalno hiperplazijo in nekaj žarišc lobularne neoplazije (lobularni karci­ nom in situ). Pri ostalih bolnicah je bila morfološko ugotovljena le benigna dispazi­ ja dojke. Pri nobeni od naših bolnic s klinicno pre­iskavo nismo mogli zaznati mamografsko ugotovljenih sprememb, kljub ponovljenim preiskavam in poznavanju mamografske ugotovitve. Diskusija -Opisana igla je modificirana po Franku. Od Frankove igle se razlikuje v naslednjem: Frankova igla je dolga 90 mm, njena de­belina je 0,5 mm, debelina žice je 0,5 mm, dolžina kaveljcka 4 mm. Naša igla je dolga 110 mm, njena debeli­na je 1,1 mm, debelina žice je 0,2 mm, dol­žina kaveljcka je 7 mm. s·stvena razlika je v tem, da je pri naši igli kaveljcek daljši in skrit v svetlini igle. Radiol. lugosl. 20(1) 23-26, 1986 S tem dosežemo lažje in manj bolece uva­janje igle v dojko. Travmatizacija tkiva je bistveno manjša, saj iglo uvajamo tako kot pri injiciranju. 1- .. ---------,------­ 14 1 c-s. K. CMP-t-S.K. "'"?o > ... )( .,. -6 o, E . 4 E 2 a. u o 150_ .100 __ -­100 C > "' 50 o u "' a: Ca Slika 2 -lnkorporacija obeležene sijalinske ki­seline (neaktivirane 14C-S. K. i aktivirane CMP-14 C-S. K.) u Tg diferenciranog karcinoma tireoide­je (Ca). Vreme inkubiranja iznosilo je 3 h. Kon­trola (N') je uzeta kao 100 % (donji grafik). x ± so (n = 4) Fig. 2 -The incorporation of labelled sialic acid (nonactivated 14C-S. K. and activated CMP-14C­-S. K.) in Tg of differentiated thyroid carcinoma (Ca). lncubation tirne was 3 h. Control (N') taken as 100 per cent (lower panel). X ± SO (n = 4) remecene organifikacije joda. Medutim, razlog nedovoljnog jodiranja Tg u malig­nom tkivu tireoideje nije dovoljno poznat. S obzirom da je proces jodiranja Tg dosta složen i da zahteva vremenski i prostorno sinhronizovano ucešce više faktora, to i po­remecaji u jodiranju Tg mogu biti na razli­citim nivoima. Slabo jodiranje Tg može biti rezultat nekompletirane strukture Tg, pore­mecaja u transr.:ortu ovog glikoproteina ka mestu jodiranja ili poremecaja u peroksi­daznom sistemu. Nedavno je zapaženo da je u malignom tkivu tireoideje smanjena solubilizacija tireoidne peroksidaze (6). Nadeno je da je nizak sadržaj sijalinske kiseline u Tg diferenciranog karcinoma ti­reoideje pracen i niskim jodnim sadržajem. U kojoj su meri ova dva faktora medusob- N' Ca N' no povezana nije jasno, ali se pretpostavlja da Kompletna sijalizacija Tg omogucuje nje­gov transport prema apikalnom delu tireo­cita -mestu najintenzivnijeg jodiranja . U eksperimentalnom tireoidnom tumoru pa­cova (4) sadržaj sijalinske kiseline i joda u Tg je veoma nizak. Pramena u sadržaju ovog monosaharida je rezultat smanjene aktivnosti sijaliltransferaze, koja omogucuje njegovo vezivanje za molekul Tg. Isto tako, interesantno je nedavno zapažanje lngra­ham-a i Alhadeff-a (1) da metastatski tumo­ri u humanoj jetri imaju smanjenu aktivnost fetuin-sijaliltransferaze u poredenju sa okolnim nezahvacenim tkivom jetre. 1 pored poremecenog intratireoidnog me­tabolizma joda, sinteza Tg u karcinomu ti­reoideje je veoma intenzivna. Osim toga, povecana koncentracija Tg u serumu obo­lelih osoba (9) ukazuje na njegov povecan transfer iz tireocita u cirkulaciju. Nije po­znato da Ji smanjena sijalizacija Tg, uz ve­rovatno povecanu permeabilnost bazalnih membrana folikularnih celija, doprinosi po­vecanom prelaženju Tg u cirkulaciju. lako naša in vitro ispitivanja pokazuju da je in­korporacija ovog terminalnog monosahari­da u Tg malignog tkiva tireoideje smanje­na u odnosu na morfološki neizmenjeno tkivo iste žlezde, zapaženo je povecano ve­zivanje prethodno aktivirane sijalinske kise­line. Veca inkorporacija aktivirane sijalinske kiseline može se objasniti vecim brojem ce­lija po jedinici težine tkiva, u prilog cemu ide i nalaz veceg sadržaja DNK po težin­skoj jedinici malignog tkiva. Smanjena in­korporacija neaktivirane sijalinske kiseline u Tg diferenciranog karcinoma tireoideje ukazuje na poremecaje u enzimatskim pro­cesima ukljucenim u glikozilaciju Tg. Zakljucak -Znatno niži sadržaj sijalin­ske kiseline u Tg-u diferenciranog karcino­ma tireoideje, kao i njena izmenjena inkor­poracija, ukazuju na poremecaj u glikozila­ciji (sijalizaciji) ovog glikoproteina u malig­no transformisanom tkivu žlezde. Sažetak U Tg izolovanom iz tkiva diferenciranog karci­noma tireoideje i morfološki neizmenjenog tkiva iste žlezde odredivan je sadržaj joda i sijalinske Radiol. !ugasi. 20(1) 47-50, 1986 Cveji6 D., et al.: Sijalinska kiselina tireoglobulina (Tg) diferenciranog karcinoma tireoideje kiseline, a na tkivnim odrescima u sistemu in vi­tro pracena je inkorporacija obeležene aktivira­ne i neaktivirane sijalinske kiseline u Tg. Sadržaj sijalinske kiseline u Tg malignog tki­va smanjen je za oko 30 % u odnosu na Tg »nor­malnog« tkiva iste žlezde, odnosno, za 41 % u odnosu na njen sadržaj u Tg normalne humane tireoideje (0,75 : 1,09 : 1,28 mg%). Sadržaj joda u Tg malignog tkiva je izrazito nizak (0,026 mg%). lnkorporacija 14C-sijalinske kiseline u Tg kar­cinoma je znacajno smanjena u poredenju sa »normalnim« tkivom žlezde. Suprotno ovome, in­korporacija sijalinske kiseline prethodno aktivi­rane citidin-monofosfatom (CMP-14C) je znatno veca u Tg diferenciranog karcinoma tireoideje. Konstatovane so znacajne razlike u sadržaju sijalinske kiseline i stabilnog joda izmedu Tg malignog i normalnog tkiva tireoideje, kao i u intenzitetu inkorporacije obeležene sijalinske ki­seline. Manja inkorporacija neaktivirane i veca inkorporacija aktivirane sijalinske kiseline u Tg malignog tkiva žlezde ukazuje na poremecaje u sijalizaciji Tg diferenciranog karcinoma tireo­ideje. Literatura 1. lgraham H. and Alhadeff J.: Characterizat­ion of sialyltransferase in noncancerous and neoplastic human liver tissue. J. Nat. Cancer lnst. 61: 1371-1374, 1978. 2. Jourdian G. W., Dean L. and Roseman S.: The sialic acids. XI. A periodate-resorcinol me­thod for the quantitative estimation of free sialic acid and their glycosides. J. Biol. Chem. 246: 430-435, 1971. 3. Lauber K.: lodine determination in biologi­cal material. Kinetic measurement of the cata­litic activity of iodine. Anal. Chem. 47: 769-771, 1975. 4. Monaco F. and Robbins J.: Defective thyro­globulin synthesis in an experimental rat thyroid tumor. J. Biol. Chem. 218: 2328-2336, 1973. 5. Morell A. G., Gregoriadis G. and Schein­berg l. H.: The role of sialic acid in determining the survival of glycoproteins in circulation. J. Biol. Chem. 246: 1461-1467, 1971. 6. Neary J., Nakamura C., Davidson B., So­odak M., Vickery A. L. and Maloof F.: Studies on the membrane-associated nature of human thy­roid peroxidase: A difference in the solubility of the enzyme from benign and malignant thyroid tissues. J. Ciin. Endocrinol. Metab. 46: 991-999, 1978. 7. Ring P., Ekholm R. and Bjorkman U.: Stu­dies on the intracellular sites of incorporation of galactose and sialic acid into thyroglobulin. Ann. d'Endocrinologie 44: 48 A, 1983. 8. Tartuani O.: Effects of methylthiouracil on thyroglobulin formation. Sialic acid content of iodine-poor thyroglobulin. Endocrinol. Jap., 18: 403-410, 1971. 9. Van Herle A. J. and Uller R. P.: Elevated serum thyroglobulin. A marker of metastases in differentiated thyroid carcinomas. J Ciin. lnvest. 56: 272-277, 1975. Adresa autora: Dr Jovan Sinadinovic, INEP, In­stitut za endokrinologiju, imunologiju i ishranu, Banatska 31 b, P. O. Box 46, 11080 Zemun. Radiol. lugosl. 20(1) 47-50, 1986 KLINICKA BOLNICA »DR MLADEN STOJANOVIC:« KLINIKA ZA NUKLEARNU MEDICINU I ONKOLOGIJU, ZAGREB RADIONUKLIDNA VENTRIKULOGRAFIJA I SCINTIGRAFIJA MIOKARDA U DIJAGNOSTICI KORONARNE BOLESTI RAOIONUCLIOE VENTRICULOGRAPHY ANO MYOCAROIAL SCINTIGRAPHY IN OETECTING CORONARY ARTERY OISEASE Franceschi D., 2:igman M., Franceschi M., Vukosavic Dj., Knešaurek K. Abstract -Radionuclide methods for detecting coronary artery disease are of considerable importance, because they are non-invasive and provide information that can be obtained by no other modality. Ventricular performance was assesed by radionuclide ventriculography at rest and during exercise after iv. application of 740 MBq 99mTc PYP in vivo labeled red blood cells. The global and regional ejection fractions, parameters of timeactivity curves, stroke volume and ejection fraction images were obtained. Phase and amplitude images according to Fourier analysis were obtained as well. Rest-exercise myocardial scintigraphy after iv. application of 74 MBq 201T1 was used tor regional myocardial perfusion assessment. Our patients revealed close concordance between regional wall motion abnormalities and perfusion defects. UDC: 616.127-005.8-073:539.163 Key words: coronary disease-diagnosis, heart-radionuclide imaging Orig. se. paper Radiol. lugosl. 20(1) 51-53, 1986 Uvod -U dijagnostici kardiovaskularnih bolesti, osobito bolesti koronarnih arterija, vrlo su znacajne nuklearno-medicinske pre­trage zbog nelnvazivnosti i davanja podata­ka koji se ne mogu dobiti drugim metoda­ma. Standardno ergometrijsko ispitivanje ko­je se obicno koristi pokazuje nižu osjetlji­vost i specificnost u odnosu na nuklearno­medicinske pretrage (1, 2, 4, 8). Funkcionalna sposobnost klijetki može se pouzdano i neinvazivno ustanoviti radio­nuklidnom ventrikulografijom (RNV). Sma­njenje ili nesposobnost povecanja istisne frakcije i regionalni poremecaji gibanja sti­jenke tijekom opterecenja vrlo su karakte­risticni i osjetljivi pokazatelji koronarne bo­lesti. Scintigrafija miokarda s 201r1 koristi se za procjenu regionalne prokrvljenosti srcanog mišica u mirovanju i za vrijeme testa opte­recenja. lzostanak ili slabije nakupljanje aktivnosti u raspodjeli talija na scintigra­mu, ukazuje na podrucja ožiljka ili ishemije izazvane opterecenjem. Našim ispitivanjem željeli smo ukazati na neke aspekte podudarnosti podataka dobi­venih RNV i scintigrafijom miokarda. lspitanici i metode -U 41 bolesnika sa suspektnom koronarnem bolesti ucinjeni su RNV i scintigrafija miokarda s 201 TI u vre­menskem razmaku od jednog do cetiri tjedna. RNV vršena je u lijevom prednjem ko­som položaju (kut 35-45 ° ) nakon intraven­ske primjene 740 MBq 99mrc-PYP in vivo obilježenih eritrocita. EKG-sinhronizirani podaci podijeljeni u 16 slika po srcanom ci­klusu, sakupljeni su gama kameram (GE 400 T) povezanem sa racunalom (POP 11 /34) nakon postignute homogene raspo­djele aktivnosti u krvnim prostorima. Studi­je su ucinjene u mirovanju i za vrijeme op- Received: March 3, 1985 -Accepted: December 4, 1985 Franceschi D. et al.: Radionuklidna ventrikulografija i scintigrafija miokarda u dijagnostici koronarne ... terecenja u ležecem položaju na bicikl er­gometru (Stress Table Collins Pedalmate). Koristeci vlastiti i komercijalni program odredivali smo ukupnu i regionalne istisne frakcije, parametre krivulje vrijeme-aktiv­nost i funkcionalne slike udarnog volume­na i istisne frakcije. Uz pomoc Fourierove analize dobivene su i fazne i amplitudne sli­ke (slika 1). Slika 2 -Funkcionalna slika udarnog volumena (lijevo) i perfuzijski scintigram s 201TI (desno) Fig. 2 -Stroke volu me functional image (left) and 201T1 perfusion image (right) Perfuzijska scintigrafija miokarda ucinje­na je u tri položaja: prednjem i lijevom ° prednjem kosom pod kutam od 45° i 70, neposredno nakan intravenske primjene 74 MBq 201TI na vrhuncu testa opterecenja i poslije 4 sata u redistribuciji talija. U 30 od ovih bolesnika uradena je i se­lektivna koronarna angiografija. Rezultati -U 38 od 41 bolesnika usta­novljena je podudarnost rezultata regional­ne tunkcionalne sposobnosti lijeve Klijetke i regionalne prokrvljenosti srcanog mišica. Derekti perfuzije pojedinih segmenata srca­ne stijenke registrirani na scintigramu mio­ka1da odgovarali su regionalnim poremeca­jima gibanja stijenke, odnosno tunkcional­no slabijim dijelovima lijeve klijetke (sliKa 2). U preostalih troje bolesnika nisu se sla­gali nalazi perfuzijske scintigrafije miokar­da i radionuklidne ventrikulografije_ Od 28 bolesnika u kojih je bolest koro­narnih arterija dokazana koronarnom an­giogratijom, scintigrafija miokarda bila ie pozitivna u 25 (89 %) bolesnika, a RNV u 26 (93 % ) bolesnika. Diskusija -Neinvazivne metode od veli­ke su važnosti u otkrivanju i pracenju bole­sti koronarnih arterija. Scintigrafija miokarda s 201TI neposredno nakan testa opterecenja i u redistribuciji ta­lija poboljšala je znacajno osjetljivost i specificnost u odnosu na ergometriju (2, 8). U ispitivanju koronarne bolesti utvrdena je visoka osjetljivost i specificnost i radionu­klidne ventrikulografije u mirovanju i za vri­jeme opterecenja (1, 4). U naših bolesnika u kojih je radena i in­vazivna kardiološka dijagnostika utvrdeno je znacajno slaganje scintigrafije miokarda (89 %) i RNV (93 %) s koronarografskim nalazom. Naši rezultati, kao i druge studije koje su usporedivale RNV i scintigrafiju miokarda s 201TI u otkrivanju ishemicke bolesti srca, pokazale su veliku podudarnost regionalnih poremecaja gibanja stijenke i ispada perfu­zije na talijskom scintigramu. U koronarnoj bolesti opterecenje dovodi do odredenog stupnja hipoksije stanica sr­canog mišica uslijed slabije prokrvljenosti u odnosu na potrebe tkiva. To rezultira re­gionalnim poremecajima gibanja stijenke. Stoga, RNV daje podatke o stanicnoj kon­traktilnosti, odnosno funkcionalnoj sposob­nosti klijetki. Nasuprot torne, raspodjela talija rezultat je prokrvljenosti srcanog mišica i stanicne akumulacije talija_ Radiol. lugosl. 20(1) 51-53, 1986 Franceschi D. et al.: Radionuklidna ventrikulografija i scintlgrafija miokarda u dijagnostici koronarne ... Buduci da obje radionuklidne metode imaju razlicit pristup u otkrivanju koronar­ne bolesti (6, 9) one su komplementarne, a visoki stupanj istovjetnosti rezultata obiju metoda može se objasniti osjetljivošcu kon­traktilnosti na smanjenje koronarnog pro­toka (1 ). Zakljucak -Jako obje radionuklidne me­tode imaju visoku osjetljivost i specificnost u otkrivanju koronarne bolesti preporuca se najprije uobicajeno ergometrijsko ispiti­vanje (2). Ukoliko se ne dobiju dostatni di­jagnosticki podaci, odlucuje se za radionu­klidno ispitivanje ishemicke bolesti srca (2). Neki autori kao prvu radionuklidnu pre­tr.agu koriste RNV (7), dok pojedini autori ipak daju prednost scintigrafiji miokarda s talijem (3, 9). Premda smo utvrdili visok stupanj slaga­nja obiju metoda, smatramo da RNV zaslu­ZUJe izvjesnu prednost, prvenstveno zbog niže cijene pretrage. Sažetak U otkrivanju ishemicke bolesti srca nuklearno­medicinske pretrage od velikog su znacenja zbog neinvazivnosti i davanja podataka koji se ne mogu dobiti drugim metodama. Funkcionalna sposobnost klijetki odredivala se radionuklidnom ventrikulografijom u mirova­niu i tokom opterecenja nakan i. v. primjene 740 MBq 99mTc PYP in vivo obilježenih eritroci­ta. Uz odredivanje ukupne i regionalne istisne frakcije, parametara krivulje vrijeme aktivnost, dobivene su funkcionalne slike udarnog volume­na, istisne frakcije, fazne i amplitudne slike. Scintigrafiia miokarda nakan i. v. primjene 74 MBq 201TI na vrhuncu testa opterecenja i po­sliie 4 sata u redistribuciji talija koristila se za procjenu regionalne prokrvljenosti srcanog mi­šica. U naših bolesnika utvrden je visok stupanj podudarnosti regionalnih poremecaja gibanja stiienke i ispada perfuzije na talijskom scinti­gramu. Literatura 1. Adam W. E., Tarkovska A., Bitter F. Stauch M., Geffers H.: Equilibrium (gated) radi.nuclide ,·entriculoQraphy. U: Cardiac nuclear medicine /H,.,1man B. L. ed.), Springer-Verlag, Berlin-Hei­rlP.'berq-New York, 1979 (21-33). 2. Berger H. J., Zaret B. L.: Nuclear cardio­logy. N. Engl. J. Med. 305 (14): 799-807, 1981. 3. Bertrand A., Amor M., Godenir J. P., Kar­cher G., Ethevenot G., Hocquard C., Vaillant D., Faivre G.: Comparative results between exercise radionuclide angiography and exercise thallium scintigraphy in ischemic heart disease (IHD). Proceed. Symposium on Nuclear Cardiology, Vi­enna, 1982 (39). 4. Borer J. S., Bacharach S. L., Green M. V., Kent K. M., Epstein S. E., Johnston G. S.: Real­tirne radionuclide cineangiography in the nonin­vasive evaluation of globa! and regional left ven­tricular function at rest and during exercise in patients with coronary-artery disease. N. Engl. J. Med. 296: 839, 1977. 5. Caldwell J. H., Hamilton G. W., Sorensen S. G., Ritchie J .. L., Williams D. L., Kennedy J. W.: The detection of coronary artery disease with radionuclide techniques: A comparison of rest­exercise thallium imaging and ejection fraction response. Circulation 6 (3): 610-619, 1980. 6. ltti R.: Myocardial perfusion and ventricular wall moti on: lnterest of a combined approach and recent techniques. Proceed. Third World Congress of Nuclear Medicine and Biology, Pa­ris 1982 (2157-2162). 7. Leppo J. A., Scheuer J., Pohost G. M., Free­man L. M., Strauss H. W.: The evaluation of ischemic heart disease thallium-201 with com­ments on radionuclide angiography. Semin. Nucl. Med. 10: 115-126, 1980. 8. Wackers F. J.: Thallium-201 myocardial per­fusion imaging. Proceed. Third World Congress of Nuclear Medicine and Biology, Paris 1982 (2154-2156). 9. Wynchank S., Brendel A. J., Barat J. L., Blanquet P., Ducassou D.: Exercise thallium-201 perfusion or radionuclide ventriculography stu­dies first? Proceed. Third World Congress of Nu­clear Medicine and Biology, Paris 1982 (3091­3093). Adresa autora: Dinko Franceschi, Klinika za nuklearnu medicinu i onkologiju, Klinicka bolni­ca »Dr Mladen Stojanovic«, Vinogradska 29, 41000 Zagreb. Radiol. lugosl. 20(1) 51-53, 1986 SIEMENS Pruža vam jedinstvenu nezavisnost kod planiranja MR-uredaja ... MAGNETOM-Siemens -sa sopstvenom zaštitom. Rezultat ovih pionirskih istraživanja je novi Siemens-MA-sistem ... MAGNETOM sa sopstvenom zaštitom. Sada, prvi put, smanjuje Siemens-ova sopstvena zaštita kriticno rastojanje izmi:idu MA-sistema i drugim magnetno osetljivih dijagnostickih uredaja za više od 50 %-. Kompletno, bez inace neophodne zaštite prostorija ... vezane sa komplikovanim i skupim gradevinskim radovima koji cesto vode do velikih troškova kod postavljanja MR-uredaja. Siemens AG Banex Banex-Meditehna Medica! Engineering HenkestraBe 127, D-8520 Erlangen Group Trg. Sportova 11, Poštanski /ah -.. n,YU-41000 Za;greb -Tel. (041) 3133 34 Jurija Gagarina 216, Blok 61 YU-11070 Beograd 48 Novi Skopski Sajam, Belasica bb, Rayon 40 YU-91000 Skopje Tel. (091) 20 30 73 Tel. (011) 15 0065 UNIVERZITET U BEOGRADU, INEP, INSTITUT ZA ENDOKRINOLOGIJU, IMUNOLOGIJU I ISHRANU, ZEMUN RADIOIMUNOLOšKO ODREDIVANJE PROGESTERONA. l. PRIPREMANJE ANTIGENA I DERIVATA ZA OBELEŽAVANJE PROGESTERONA SA 1251 RADIOIMMUNOLOGICAL DETERMINATION OF PROGESTERONE. l. PREPARATION OF ANTIGEN ANO DERIVATE FOR 125 1 LABELLING OF PROGESTERONE Krsmanovic J., Hristic V. Abstract -The manner of obtaining 11 a-hydroxyprogesterone hemisuccinate -bovine serum albumin conjugate (11 a-OH-P-Hs-BSA) which was used as the antigen for obtaining antiserum, against progesterone, in rabbits, has been described. A description of the synthesis of 11 a-hydroxyprogesterone hemisuccinate -tyrosinemethyl ester (11 a-OH-P­ 125 1 -Hs-TME) which is suitable for labelling has also been given. In both cases hapten is coupled at its carboxyl groups to amino groups (in the first case to the c:-amino groups of lysine residues of bovine serum albumin, and in the second to the amino group of tyrosinemethyl ester) by the carbodi;mide method. The antiserum thus obtained, as well as the iodinated derivate, are integral parts of the "RIA PROGESTERONE B/E" -INEP radioimmunological kit. UDC: 612.63.031.3.017:539.163 Key words: progesterone, radioimmunoassay, ;odine radioisotops Orig. se. paper Radio l. lugosl. 20(1) 55-58, 1986 Uvod -Steroidni hormoni nisu imunoge­ni zbog svoje male molekulske mase. Me­dutim, pionirski radovi Erlanger-a i sar. (5) pokazali su da oni mogu da funkcionišu kao antigeni kada su kovalentno vezani za neke druge makromolekule, najcešce gove­di serum albumin. Prilikom izbora antigenih konjugata mora se obratiti pažnja na više cinilaca koji mogu da uticu na osobine do­bijenih antiseruma, od kojih su najbitniji za specificnost antitela, mesto na molekulu steroida preko koga se izvodi konjugacija i hemijska priroda i dužina mosta koji pove­zuje hapten sa nosacem. Kada je u pitanju obeležavanje steroida sa radioaktivnim 125 1 takode se mora voditi racuna da direktna supstitucija 125 1 u stero­idni molekul najcešce smanjuje afinitet pre­ma antitelima, te se moraju pripremiti od­govarajuci konjugati, koji sadrže fenolnu ili imidazolovu grupu, za koje se zatim vezuje 12s1 _ Vodeci racuna o svim pomenutim cinio­cima odlucili smo se za sintezu 11 a-hidro­ksiprogesteron hemisukcinata koji se preko položaja 11 konjuguje sa govedim serum albuminom ili tirozinmetil estrom. Ovako dobijena jedinjenja služe ili za dobijanje specificnih antitela prema progesteronu ili za jodiranje progesterona. Materija! i metode -Sinteza antigena za dobijanje antiseruma prema progesteronu i konjugata za obeležavanje progesterona sa 1251 izvodi se u više faza, što se šematski može prikazati na sledeci nacin (slika 1). Iz slike 1 se može videti da su se u toku rada sintetizovala ili koristila sledeca jedi­njenja: 11 a-hidroksiprogesteron (11 a-OH­-P): 11 a-hidroksi-4-pregnen-3,20 dion; 11 a-hidroksiprogesteron hemisukcinat (11 o:­-OH-P-Hs): 3,20-diokso-4-pregnen-11 a-il he­misukcinat; 11 a-hidroksiprogesteron hemi­sukcinat tirozinmetil estar (11 a-OH-P-Hs- Received: February 26, 1985 -Accepted: July 28, 1985 Krsmanovic J., Hristic V.: Radioimunološko odredivanje progesterona. l. pripremanje antigena i derivata ... : lNH.Qi CH2.. t.. O O' A ! o/2 --:; oSD 11 cL-OH-P-Hs-BSA Sli k a 1 -šematski prikaz sinteze 11 a-OH-P-Hs-BSA i 11 a-OH-P-Hs-TME Fig.1 -Scheme of the synthesis of 11 a-OH-P-Hs-BSA and 11 a-OH-P-Hs-TME -TME): 3,20-diokso-4-pregnen-11 a-il-[ [1-kar­bometoksi-2-(4-hidroksifenil)] etil] sukcina­mat; govedi serum albumin (BSA); tirozin (Tyr): a-amino-.-(p-oksifenil)-propionska ki­se lina i tetra hidrofuran (THF). Tacke topljenja su odredene u Tile-ovom sudu. IR spektri su snimani (KBr) na Perkin­Elmer 137 infracrvenom spektrofotometru. UV spektri su snimljeni na Varian UV-VIS spektrofotometru. Za tankoslojnu hromato­grafiju korišcen je silika gel GF2s4 (0,25 mm 1,5 mm) u sistemu rastvaraca CHC'3-CH3OH-H2O (9: 1 : 0,1). D o b i j a n j e 11 a -OH -P -Hs : prepa­rat 11 a-OH-P-Hs dobijen je zagrevanjem 2 g 11 a-OH-P i 4 g anhidrida cilibarne kise­line (dobijenog refluktovanjem cilibarne ki­seline i anhidrida sircetne kiseline) u 20 ml suvog pirodina, na 40° C u toku 30 dana (4, 6). U cilju postizanja što boljeg prinosa, tok reakcije pracen je tankoslojnom hroma­tografijom. Hromatogrami su posmatrani pod UV svetlošcu. Posle završene reakcije, dobijena reakc·ona smeša sipana je u lede­nu vodu, a zatim zakišeljena sa cone. HCI. Dobijeni proizvod odvojen je filtriranjem, a zatim je talog ekstrahovan smešom hloro­form-metanol (CHC'3-CH3OH; 2 : 1 ). Organ­ski sloj je ispran vodom, sušen sa Na2SO4 i uparen do suva na sobnoj temperaturi u vakuum uparivacu. Sirovi proizvod je rekri­stalisan iz acetona. Prinos je iznosio 60 %. Identifikacija dobijenog proizvoda vršena je odredivanjem tacke topljenja i snimanjem IR spektra. Vezivanje 11a-OH-P-Hs za BSA: vezivanje 11 a-OH-P-Hs za BSA vršeno je karbodiimid metodom (1 ), na taj nacin što je smeša od 20 mg 11 a-OH-P-Hs, 2 ml di­metilformam!da [(CH3)2NOCH], 20 mg 1-etil­-3-(3-dimetilaminopropil)-karbodiimida i 2 ml vode mešana 20 minuta na sobnoj tem­peraturi. u ovu smešu dodato je 40 mg BSA koji je prethodno rastvoren u 2 ml Radiol. lugosl. 20(1) 55-58, 1986 Krsmanovic J., Hristic V.: Radioimunološko odredivanje progesterona. l. pripremanje antigena i derivata ... 0,05 M fosfatnog pufera, pH 7,8. Reakcija je nastavljena u toku sledeca tri dana na 4 ° C. Posle toga reakciona smeša je dijali­zovana prema 2 L 0,05 M NaHCOJ, a zatim iscrpno prema tekucoj vodi. Na kraju je do­bijeni proizvod liofiliziran. Tankoslojnom hromatografijom ustanovljeno je da u pre­paratu nema slobodnog 11 a-OH-P-Hs. Broj steroidnih ostataka kovalentno vezanih za svaki molekul BSA odreden je spektrofoto­metrijski prema metodi Erlanger-a i sar. (2). Ve z i v a n j e 11 a-OH-P-Hs za TME : Sinteza preparata koji treba da posluži za vezivanje 1251 vršena je prema metodi Mas­sagli-a i sar. (6), na taj nacin što je smeša od 43 mg 11 a-OH-P-Hs, 37 mg TME, 6 ml THF, 29 mg 1-etil-3-(3-dimetilaminopropil)­-karbodiimida i 0,5 ml vode mešano nekoli­ko casova na sobnoj temperaturi. Prethod­no je TME dobijen esterifikacijom tirozina sa apsolutnim metanolom u struju suvog hlorovodonika. Za pracenje toka reakcije, identifikaciju i preparativno dobijanje 11 a­-OH-P-Hs-TME korišcena je tankoslojna hromatografija. Eluiranje 11 a-OH-P-Hs-TME sa silika gela vršeno je smešom hlorofor­ma i metanola (CHCb-CHJOH; 1 : 1). Na kraju, rastvor je uparen na sobnoj temoe­raturi u vakuum uoarivacu. Pr;nos ie izno­sio oko 40 % , a identifikacija je vršena od­redivanjem tacke topljenja i snimanjem IR spektara. Rezultati i diskusija -Svrha ovih istraži­vanja bila je da se pripreme komponente koje bi se koristile za razvoj RIA metoda za odredivanje steroidnih hormona. U tom cilju izvršena je prvo sinteza 11 a-OH-P-Hs. U to­ku kao i na kraju reakcije vršen je niz me­renja koja su služila za identifikaciju dobi­jeno(:l preparata. Tako su za 11 a-OH-P-Hs dobijene sledece vrednosti: T. T. = 155 ° C: Rf = 0.35 (analiticka ploca); IR spektar ­3000, 1750, 1680, 1165, 965 i 945 cm-1. Do­bijene vrednosti su u saglasnosti sa rezul­tatima koje su dobili i drugi autori (6\. Ve­zivanjem 11 a-OH-P-Hs za BSA dobiien ie konjugat koji treba da posluži za dobijanie antiseruma prema progesteronu. Pošto je za kvalitet antigena veoma važno da se od­redi mo!arni odnos 11 a-OH-P-Hs/BSA orl cega zavisi intenzitet imunog odgovora tj. Radiol. lugosl. 20(1) 55-58, 1986 "-11ol-OH-P-Hs • -BSA 0.4 0,1 230 240 250 260 2'l0 Slika 2 -UV spektri konjugata, derivata i BSA u 0,05 M fosfatnom puferu, pH 7,8. Kriva prika­zana isprekidanom linijam predstavlja vrednost dobijenu oduzimanjem apsorpcije BSA od ap­ sorpcije konjugata Fig. 2 -UV spectra of conjugate and related substances in 0.05 M phosphate buffer, pH 7.8. The broken line curve represents the values ob­tained by subtracting the absorption of BSA from that of the conjugate kvalitet antigena (5, 1 ), snimljeni su UV spektri u oblasti 220-320 nm. Tipican pri­mer prikazan je na slici 2. Na osnovu mo­larnog ekstinkcionog koeficienta 11 a-OH­-P-Hs na 264 nm i poznatih molarnih kon­centracija pojedinih komponenti kao i ap­sorpcije (2), izracunat broj ostataka proge­sterona vezanih za pojedini molekul BSA iznosi 10-20. Izbor 11 a-konjugata proge­sterona diktiran je potrebom da se dobije antigen sa slobodn'm funkcionalnim gru­pama prirodnog progesterona prema kome je moguce proizvesti dovoljno specifican antiserum koji može da diskriminiše proge­steron od mnogih drugih steroida. Veziva­ 57 Krsmanovi6 J., Hristi6 V.: Radioimunološko odredivanje progesterona. l. pripremanje antigena i derivata ... nje preko položaja 11 dovodi do ukršte­ne reakcije sa 11 B-hidroksiprogesteronom (8 %) i 11 a-hidroksiprogesteronom (44 %). Medutim, pošto se 11 a-hidroksiprogesteron prirodno ne nalazi u telesnim tecnostima ljudi, to ne predstavlja smetnju za korišce­nje ovakvog antiseruma (1 ). Drugo dobijeno jedinjenje, 11 a-OH-P-Hs­-TME, koje treba da posluži za jodiranje sa 125 1, imalo je sledece karakteristike: T. T. = 95-96° C; Rf = 0,58 (analiticka ploca); IR spektar -3450, 2980, 1720, 1670, 1520, 835 cm-1. Slicne vrednosti su dobili Mas­saglia i sar. (6). Derivat progesterona dobi­jen na ovaj nacin poslužio je za obeleža­vanje sa 125 1, metodom sa hloraminom T, dajuci posle razdvajanja dijodirane forme, monoiodirani preparat koji pokazuje karak­teristike dobre imunoreaktivnosti sa rela­tivno dugom mogucnošcu cuvanja na tem­peraturi od 4° C u 40 % rastvoru etanola pH = 2,2. Zakljucak -Sintetizovana su jedinjenja 11 a-OH-P-Hs, 11 a-OH-P-Hs-BSA i 11 a-OH­-P-Hs-TME pogodna za dalje dobijanje komponenti koje se koriste za komplet »RIA PROGESTERON B/E« -INEP. Anti­gen je takvih karakteristika da ostavlja funkcionalne grupe prirodnog progestero­na slobodne što omogucava dobijanje anti­te!a visoke specificnosti. Takode je dobije­no iedinjenje koje dozvoljava jodiranje sa 125 1 bez direktnog uvodenja atoma 125 1 u mo­lekul steroida što bi dovelo do smanjenja afiniteta prema antitelima. Sažetak Opisan je nacin na koji je dobijen konjugat 11-hidroksiprogesteron hemisukcinat -govedi serum albumin (11 a-OH-P-Hs-BSA) koji je kori­šcen kao antigen za dobijanje antiseruma u ku­nicima, prema progesteronu. Takode je opisano dobijanje 11 a-hidroksiprogesteron hemisukci­nattirozinmetil estra (11 a-OH-P-Hs-TME) koji je pogodan za obeležavanje sa 125 1. U oba slucaja hapten je vezan preko njegove karboksilne gru­pe za amino grupe (u prvom slucaju za s-amino grupe lizinskih ostataka govedeg seruma albu­mina, a u drugom za amino grupu tirozinmetil estra) karbodimid metodom. Antiserum dobijen na ovaj nacin kao i jodirani derivat sastavni su deo radioimunološkog kompleta »RIA PROGE­STERON B/E« -INEP. Literatura 1. Baumbinger S., Kohen F., Linder H. R.: Ste­roids as haptens: Optimal design of antigens for the formation of antibodies to steroid hormons. J. Steroid Biochem. 5: 739-747, 1974. 2. Erlanger B. F., Borek F., Beiser S. M., Lie­berman S.: Steroid-protein conjugates. l. Prepa­ration and characterization of conjugates of bo­vine serum albumin with testosterone and with cortisone. J. Biol. Chem. 228: 713-727, 1957. 3. Erlanger B. F., Borek F., Manci S., Lieber­man S.: Steroid-protein conjugates_ II. Prepa­ration and characterization of conjugates of bo­vine serum albumin with progesterone, deoxy­corticosterone and estrone. J. Biol. Chem. 234: 1080-1094, 1959. 4. Kutos M., Chung A., Bartos D., Castro A.: A simple progesterone radioimmunoassay with­out column chromatography. Steroids 19 (4): 697-716, 1972. 5. Lieberman S., Erlanger B. F., Beiser S. M., Agate F. J.: Steroid-protein conjugates: their chemical immunochemical and endocrinological properties. Recent Prog. Horm. Res. 15: 165­200, 1959. 6. Massaglia A., Barbieri U., Siri-Upathum C., Vitali R.: Preparation of 125 1-Labelled Steroid De­rivates for Radioimmunoassay. lnt. J. Appl. Ra­diat. lsotop. 24: 455-462, 1973. Adresa autora: Jovanka Krsmanovic, INEP, In­stitut za endokrinologiju, imunologiju i ishranu, 11080 Zemun, Banatska 31 b, p. fah 46. Radio!. lugosl. 20(1) 55-58, 1986 A2-AJ ZAVOD ZA NUKLEARNU MEDICINU MEDICINSKOG FAKULTETA U ZAGREBU 1 KLINlcKOG BOLNlcKOG CENTRA, REBRO, ZAGREB PRINOS ELUIRANJA -KRITERIJ ZA PROCJENU UPORABNE VRIJEDNOSTI 99Tcm-GENERATORA ELUTION EFFICIENCY -CRITERION FOR THE OPERATIVE VALUE ASSESMENT OF 99 Tcm-GENERATOR Kušter ž., Loncaric S. Abstract -In order to assess the operative value of 99Mo-99Tc111 generator more com­pletely the elution efficiency has to be known. lnstead of real elution efficiency, the accurate value of which is usually unknown, using of two mutually independent parameters has been proposed in this paper: average nor­malized elution efficiency, rj norm., and minimal real activity of the generator, (AMo-99'., min. A total of 62 generators (Boris Kidric Institute) were studied during the first six months of 1984. For 18 generators with the stated activity of 11.5 GBq, the average normalized elution efficiency was found to be 88.7 ± 7.7 % and the minimal real activity was 14.0 ± 2.1 GBq. Corresponding values tor 44 generators with the stated activity of 18.5 GBq were 88.1 ± 6.4 % and 21.7 ± 2.3 GBq, respectively. UDC: 546.718:621.039.83 Key words: radionuclide generators, technetium Orig. se. paper Radio!. lugosl. 20(1) 59-65, 1986 Uvod -Za in situ dobivanje izotopa teh­ 99Tc111 necija u obliku 99Tcm-pertehnetata ko­ristimo se danas radioizotopnim generato­rima -jednostavnim uredajima za odvaja­ 99Tc111 nje od maticnog radionuklida, 99Mo (1-3). Kromatografskom metodom, koristeci ko­lonu punjenu aluminij-oksidom, postiže se jednostavno, pouzdano i djelotvorno odva­janje, uz minimalnu mogucnost bakterijske kontaminacije. 99Mo-99 Tc111 Uporabnu vrijednost generato­ra moguce je cjelovito procijeniti odrediva­njem radionuklidske, radiokemijske i ke­ Ae 1.,;-100% Y); = (1) Ateor., i. gdje je Ae 1., ; -izmjerena aktivnost 99 Tc111 i-tog eluata Ateor., ;_ -teorijska aktivnost 99 Tc111 i-tog eluata Kolicina 99 Tcm-pertehnetata koju dobivamo ispiranjem kromatografske kolone radioizo­topnog generatora obicno je manja od one koju predvida teorija. Teorijski, pri i-tom eluiranju kolone dobiva se s!ijedeca aktiv­nost 99 Tcm : mijske cistoce, kontrolom sterilnosti i apiro­ genosti eluata, te poznavanjem elucijskog kA koncentracijskog profila i prinosa eluiranja. Prinos eluiranja kvantitativni je parame­ (2) tar efikasnosti odvajanja 99Tc111-pertehneta­ ta. Prema definiciji, prinos eluiranja (YJ) jed­gdje je k -korekcijski faktor zbog grana­nak je nja raspadne sheme 99Mo Received: July 10, 1985 -Accepted: October 30, 1985 Kušter 2., Loncaric S.: Prinos eluiranja -kriterij za procjenu uporabne vrijednosti 99Tcm generatora A1 -konstanta radioaktivnog ras­pada 99Mo A2 -konstanta radioaktivnog ras­pada 99Tcm (A Mo -99 )o -pocetna aktivnost 99Mo tkal -vrijeme i-tog eluiranja rela­tivno u odnosu na kalibrirano manje od 100 %, nema jamstva njihove toc­nosti jer realna aktivnost generatora može biti i manja od deklarirane. Prividni elucijski koeficijenti, koji odgo­varaju prividnom prinosu eluiranja, sadrže nekoliko suštinskih nedostataka: 1. Koeficijenti se nužno racunaju prema vrijeme krnjoj jednadžbi (iz jednadžbe 2 izuzima se vrijeme preteklo izmedu dva izraz koji odgovara udjelu zaostalog tehne­uzastopna eluiranja cija), dakle u krajnjoj liniji netocnoj. Ova (t; = tkal, i -tkal, i-1 ) pogreška koju svjesno unosimo išcezava (ATc-ssm)i-1 -aktivnost na koloni zaostalog 99Tcm-pertehnetata nakon (i -1) eluiranja Ako je i -tim eluiranjem kolone postignu­to kvantitativno odvajanje 99Tcm od 99Mo, onda se m.ksimalna aktivnost 99Tcm-perteh­, ,etata dostiže nakon •1remena t maks: ako se dnevna eluiranja vrše jednokratno, što opcenito ne vrijedi. 2. Iznos prividnih eluacijskih koeficijena­ta stvara iluziju da su generatori kadšto bo­lji nego što ustvari jesu. Ako je opce pri­hvacen kriterij za procjenu kvalitete gene­ratora realni elucijski prinos (vrijednost uglavnom nam nepoznata), onda prosjecni što iznosi približno 23 sata. Ako, medutim, prividni prinos eluiranja nije mjerodavan za tu procjenu: sve vrijednosti , mogu biti ve­ce od 100 % , a generator svejedno loš ! Valja naime imati na umu da se primje­nom kolone prepunjene molibdenom-99 sa­ ispiranjem nije postignuto potpuno odvaja­mo djelomicno mogu prikriti uocljivi nedo­ nje 99Tcm od 99Mo, onda se maksimum ak­ staci generatora s niskom efikasnošcu od­ tivnosti postiže nakon vremena vajanja. 3. U samom pojmu »prividni prinos elui­ ranja« sadržano je protuslovlje. Ako je pri­nos eluiranja prividan, onda uopce više ne možemo govoriti o prinosu eluiranja kao fi­zickoj velicini. Zbog bolje definiranosti pojmova, da bi­smo izbjegli subjektivnosti u procjeni i po­vecali tocnost i pouzdanost rezultata, u ovom radu predloženo je da se umesto re­alnog prinosa eluiranja za procjenu kvali­tete generatora koriste dva medusobno ne­zavisna parametra: a) prosjecni normalizirani prinos eluira­ nja, Y/norm., definiran i = N Y/ norm. : I: Y/norm, i (5) i=1 Y/; YJnorm., i ---100% Y/;, maks Y/;, maks = 100 % (6) kao kriterij za ujednacenost elucijskih pri­nosa, Radiol. lugosl. 20(1) 59-65, 1986 i ono je to krace, što je manji prinos eluira­nja ("YJ)) kako su ukazali Hušak i Vlcek (4). Prinos eluiranja, sasma opcenito, funkci­ja je elucijskog volumana, vremena protek­log izmedu dvije uzastopne elucije, starosti generatora, te ucestalosti njegova korište­nja. Vrijednost prinosa eluiranja u praksi ne može se tocno odrediti jer za izracunavanje Ateor., ;_ (jed. 2) potrebno je poznavati vrijed­nost (AM0.99)o. Tu velicinu ne možemo izrav­no izmjeriti, a tocnost eksperimentalnog od­redivanja ne zadovoljava (5). Poslužimo li se podatkom kojeg za pocetnu aktivnost 99Mo navodi prozivodac, može se desiti da vrijednost i premaši 100 %, što je p er d e f i n i ti o n e m nemoguce i samo po­tvrduje da je realna aktivnost generatora veca od deklarirane. U literaturi se govori o prividnom prinosu eluiranja (engl.: apparent elution efficiency) (5). Dobijemo li cak racunom vrijednosti "YJ, Kušter 2., Loncaric S.: Prinos eluiranja -kriterij za procjenu uporabne vrijednosti 99Tcm generatora b)eminimalna realna aktivnost generatorae(ona aktivnost za koju se dobije "l/1, maks = = 100 % ), za procjenu stvarne aktivnosti 99Mo-99Tcm generatora.e Ovi kriteriji izravno se izvode prema zah­ tjevima koje postavljaju korisnici generato­ ra u redovnoj klinickoj praksi, naime da 99Mo-99Tcrn generatori pokazuju ujednacene elucijski prinos, što uz poznatu minimalnu realnu aktivnost omogucuje jednostavnu procjenu aktivnosti koju u odredenom tre­ nutku možemo, s visokom vjerojatnošcu, ocekivati da se ispere s kromatografske kolone. Generator koji pokazuje ujednace­ no (!) niže vrijednosti realnog prinosa elui­ ranja, ali je aktivnost 99Mo izrazito iznad deklarirane, svrstat ce se prema spomenu­ tim kriterijima medu kvalitetne generatore: efekat eluiranja bit ce identican generatoru deklarirane aktivnosti 99Mo i ujednaceno vi­ sokog elucijskog prinosa. 99Moe Nasuprot torne, generator aktivnosti prakticno jednake deklariranoj i visokog, ali neujednacenog elucijskog prinosa, svrstat ce se medu manje kvalitetne, jer ce pros­Jecni normalizirani elucijski prinos biti rela­tivno nizak. Materija! i metode -Tokom prvih šest mjeseci 1984. godine vršeno je eluiranje 99Mo-99Tcm generatora RO Instituta za nu­ klearne nauke »Boris Kidric«, Vinca, nomi­ nalne aktivnosti 11,1 GBq i 18,5 GBq. Eluira­ nje vršeno je originalnim priborom što se isporucuje uz generator, u skladu s uput­ stvom proizvodaca. Aktivnost svježeg eluata mjerena je ra­. dioizotopnim kalibratorom CRC-10 Capin­ tec, lnc., kojemu je prethodno provjerena linearnost odziva za podrucje 0-26 GBq. Za svako eluiranje bilježeni su slijedeci podaci: serijski broj generatora, tocno vri­ jeme eluiranja, volumen eluata i izjmerena 99Tc01 aktivnost svježeg pertehnetata. Liste podataka, što su nacinjene za svaki gene­ rator, sadrže sve spomenute parametre i služe za njihovu kompjutersku obradu. U tu svrhu, nacinjen je kompjutorski pro­ gram GENER namijenjen racunanju na kom­ pjutorskom sistemu Digital PDP-11/34. She­ ma toka toga programa prikazana je na slici 1. ucitati A(l),T(I),AKAL AMO0 = AKAL izracunati AIZ(l) NE Slika 1 -Shema toka za kompjutorski program GENER_ Ulazni podaci: A (1) -aktivnost 99Tcm (i-ti eluat); T (1) -vrijeme (i-ti eluat); AKAL -deklarirana aktivnost generatora; NELUC -uku pni broj eluiranja. lzlazni podaci: TD -vri­je me proteklo izmedu dva uzastopna eluiranja; AIZ (1) -teorijska (izracunata) aktivnost 99Tcme(i-to eluiranje); N (1) -normalizirani elucijski prinos; AMO O -minimalna realna aktivnost ge­neratora Fig. 1 -Flow-diagram tor the computer pro­gramme named GENER. lnput dala: A (1) -acti­vity of 99Tcm (i-th elution); T (1) -tirne (i-th elu­tion); AKAL -stated activity of the generator; NELUC -number of the elutions performed. Output dala: TD -tirne elapsed between two consecutive elutions; AIZ (1) -theoretical (cal­culated) activity of 99Tcm (i-th elution); N (1) ­normalized elution efficiency (i-th elution); AMO O -minimal real activity of the generatore Radio!. lugosl. 20(1) 59-65, 1986 Kušter Z., Loncaric S.: Prinos eluiranja -kriterij za procjenu uporabne vrijednosti 99Tcm generatora 100 Logika programa vrlo je jednostavna: ra­ 90 cun za teorijsku aktivnost 99Tcm [AIZ (I)] 36/5 80 provodi se za svaku eluciju, pri cemu se za minimalnu realnu aktivnost generatora 70 (AMO0) uzima deklarirana aktivnost gene­ 60 ratora (AKAL). Ako se pokaže da za i-tu eluciju aktivnost eluata premašuje teorijsku vrijednost, vrši se numericka korekcija teo­ J"o 30 rijske aktivnosti 99Tcm za prvu eluciju, a za­ 3.G/6 20 tim i ispravka minimalne realne aktivnosti 10 generatora. Opisani postupak treba ponav­ljati dok se ne postigne proracun teorijskih 50 100 150 200 aktivnosti 99Tcm za sve elucije, bez potreb­ nih korekcija. U izlaznoj listi tipkani su slijedeci rezul­ tati: serijski broj generatora datum kalibracije nominalna aktivnost generatora -minimalna realna aktivnost generatora -broj elucije, pripadno vrijeme eluira­ nja, te vrijeme proteklo izmedu dva uza­stopna eluiranja -volumen eluata -izmjerena aktivnost 99Tcm-pertehneta­ta i-tog eluata -teorijska (izracunata) aktivnost 99Tcm­pertehnetata i-tog eluata normalizirani prinos eluiranja prosjecni normalizirani prinos eluira­nja. Rezultati i diskusija -Rezultati dobiveni analizom prosjecnih normaliziranih prinosa eluiranja, za generatore aktivnosti 11,1 GBq i 18,5 GBq, prikazani su u tabeli 1. Ako za ocjenu ujednacenosti elucijskih prinosa uvedemo slijedecu skalu: 95­100 % -odlican, 90-95 % -vrlo dobar, 85-90 % -dobar, 80-85 % -zadovolja­vajuci i 0-80 % -nezadovoljavajuci, on- Aktivnost 11,1 GBq Aktivnost 18,5 GBq Ukupno -norm./% Activity 11.1 GBq Activity 18.5 GBq Tota! (N = 18) (N = 44) (N = 62) 95-100 2 (11,11 %) 3 (6,82 %) 5 (8,06 %) 90-95 9 (50,00 %) 16 (36,36 %) 25 (40,32 %) 85-90 3 (16,76 %) 13 (29,55 %) 16 (25,81 %) 80-85 2 (11,11 %) 7 (15,91 %) 9 (14,52 %) 0-80 2 (11.11 %) 5 (11,36 %) 7 (11,29 %) Slika 2 Normalizirani prinos eluiranja kao funkcija vremena, relativno u odnosu na vrijeme kalibracije, za izrazito dobar (serijski broj 36/5) i loš (serijski broj 34/6) generator Fig. 2 -Normalized elution efficiency as a funct­ ion of tirne, relatively with rescept to calibration tirne, tor a distinctly good (lot 36/5) and bad (lot 34/6) generator da prema tabeli 1 zakljucujemo da polovi­na od ukupnog broja generatora pripada skupu odlicnih, odnosno vrlo dobrih, dok u prosjeku tek svaki deveti (11,29 % ) pokazu­je znacajnija kolebanja eluacijskih prinosa (slika 2). Aritmeticka sredina prosjecnih vrijedno­sti normaliziranih prinosa eluiranja za gene­ratore aktivnosti 18,5 GBq iznosi 88,1 ± ± 6,4 % , a za generatore aktivnosti 11, 1 GBq 88,7 ± 7,7 %. P;osjecna vrijednost minimalne realne aktivnosti generatora iznosi 21,7 ± 2,3 GBq za generatore deklarirane aktivnosti 18,5 GBq, odnosno 14,0 ± 2,1 GBq za generato­re deklarirane aktivnosti 11,1 GBq. Velika vecina njih (95,16 %) je aktivnosti vece od deklarirane. Maksimalna aktivnost nadena je za generatore sa serijskim brojem 31/22 i 39/16 deklarirane aktivnosti 11, 1 GBq i iz- Tabela 1 -Prosjecn1 normalizirani prinos eluiranja generatora lntituta »Bori Kidric« (sijecanj-li­ panj 1984 Tab. 1 -Average normalized elution efficiency tor the Boris Kidric Institute generators (January­June 1984) Radio/. lugosl. 20(1) 59-65, 1986 Kušter 2., Loncaric S.: Prinos eluiranja -kriterij za procjenu uporabne vrijednosti 99Tcm generatora nosi 19, 17 G Bq ( + 72,67 % ) , te za genera­100 -----------. tor sa serijskim brojem 28/5 deklarira­ne aktivnosti 18,5 GBq: iznosi 28,45 GBq (+ 53,80 %). Uz poznate vrijednosti 'Ylenorm.i (AMo-99 )o, min. moguce je izracunati minimalnu vrijednost o aktivnosti generatora koja odgovara pro- sjecnom prinosu 'Ylenorm . = 100 %, što je ekvi­valent minimalnoj aktivnosti »idealnog« ge­neratora: (AMo-99)id., min. = (AMo-99 )0, min . 'lJnorm. (7) Znamo li ovu vrijednost, lako je korigi­rati teorijske vrijednosti aktivnosti 99Tcm po­jedinog eluata, koje racunamo prema tabli­cama što ih svaki proizvodac u pravilu na­vodi uz upute za rad. Prema torne, tablicne vrijednosti aktivnosti 99Tcm potrebno je jed­nostavno pomnožiti korekcijskim fakto­rom z, Z= (AMo-99)id ., min./(AMo-99 )o (8) Ilustracije radi, prosjecna vrijednost (AM0.99)ict., min. za 18 generatora deklarirane aktivnosti 11,1 GBq iznosi 12,4 ± 2,1 GBq. Za 44 generatora deklarirane aktivnosti 18,5 GBq prosjecna vrijednost (AMn -gg)id., min.eiznosi 19,1 ± 2,5 GBq. Korekcijski faktor z ueprvom slucaju iznosi 1,12 (+ 12 %), a uedrugam 1,03 (+ 3 %).e Može se zakljuciti da elucijski efekt pro­sjecnog generatora deklarirane aktivnosti 11,1 GBq (u spomenutom šestomjesecnom razdoblju) odgovara sumarnom efektu »ide­alnog« generatora aktivnosti 12,4 GBq, od­nosno, da se elucijski efekt prosjecnog ge­neratora deklarirane aktivnosti 18,5 GBq može reprezentirati »idealnim« generatorom aktivnosti 19, 1 GBq. Korisnici koji se u klinickoj praksi služe komercijalnim 99Mo-99Tcm generatorima obicno ocekuju da im proizvodac isporuci radioizotopni generator koji 6e u prosjeku imati elucijski prinos »idealnog« generato­ra, realne aktivnosti u granicama ± 5 % od deklarirane. Na slici 3 prikazana je funkcijska zavis­nost prosjecnog normaliziranog prinosa eluiranja prema minimalnoj realnoj aktivno­sti generatora, za ispitivane generatore In­stituta »Boris Kidric«. Za svaki skup gene­ 70 11,1GBq 18,SGBq 10 15 20 25 (AMo-99)0,rnio / GBq Slika 3 -Prosjecni normalizirani prinos eluira­nja kao funkcija minimalne realne aktivnosti ge­neratora za generatore deklarirane aktivnosti 11,1 GBq (6.) i 18,5 GBq (0) Fig. 3 -Average normalized elution efficiency vs. minimal real activity of the generator -stated activities were 11.1 GBq (6.) and 18.5 GBq (0) ratora jednake nominalne aktivnosti s dvije kose deblje crte omedeno je podrucje ± 5 % od deklarirane aktivnosti. Kao što se vidi, u najnepovoljnijem slucaju tek je osam generatora s elucijskim efektom koji je is­pod ocekivanja. Prema predloženoj metodi obrade ekspe­rimentalnih rezultata, vrijednosti norm., i dobi­jaju se izravna, ako je zadovoljen uvjet = Ui, maks = 100 % <-. (AMo-99 )oe(AMo-99)0 min. Premda se cini da je konacna vrijednost (AMo-99)0 min. odredena iskljucivo maksimal­nim prinosom eluiranja, tocnije: aktivnošcu i-tog eluata s maksimalnim prinosom eluira­nja, preostale vrijednosti A el., i od primjere­nog su znacaja jer je svaka vrijednost Ae1., ieodred ena s prethodnih (i -1) vrijednostieAe1., ;. Gruba pogreška pri mjerenju aktivno­sti može, dakako, uciniti rezultat ništavim,eali takve pogreške moguce je otkriti cakepovršnom analizam vrijednosti 'Ylnorm., i .e Razmatranjem skupova vrijednosti 'Ylnorm ., i za pojedine ispitivane generatore, uoceno je da se maksimum elucijskog prinosa jav­lja vecinom u prve dvije, tri elucije, a cinje­nica da to nije uvijek tako može se objas­niti vecom ili manjom razlikam izmedu (AMo-99). min_ i (AMo-99 )o. Položaj elucijskog maksimuma, naime, funkcija je vrijednosti (AMo-99 )o. Radiol. lugosl. 20(1) 59--65, 1986 Kušter 2., Loncaric S.: Prinos eluiranja -kriterij za procjenu uporabne vrijednosti 99Tcm generatora Za generatore koji pokazuju niže vrijed­nosti "!)norm. karakteristicna je pojava elucija vrlo niskih vrijednosti "!)norm.,; (manje od 10 %). Pojava nije cesta i ne može se pred­vidjeti mada, sudeci prema iskustvu, veca je vjerojatnost da se desi što su periodi iz­medu uzastopnih elucija duži. Ovo smanje­nje prinosa eluiranja, dokazano je (6-7), zbiva se ako u krornatografskoj koloni za­ostane fiziološka otopina od prethodnog eluiranja, zbog cega dolazi do radioliticke redukcije 99Tcm (VII) u niževalentna oksida­cijska stanja. Pojava retencije 99Tcm izraženija je kod generatora koji ne sadrže oksidacijskih adi­tiva (upravo takvi su generatori Instituta »Boris Kidric«), što ima svojih prednosti i mana. Srecom, ova pojava nije trajnije na­ravi i vlažna kolona generatora može se osposobiti odsisavanjem u vakuumu, za što su dovoljne 2-3 zaštitne vakuumske boci­ce koje se isporucuju uz generator. Vec 20-30 minuta nakon sušenja može se elui­rati 60-70 % 99Tcm zadržanog na koloni. Prosjecna vrijednost normaliziranog pri­nosa eluiranja nije funkcija aktivnosti ge­neratora (slika 3), pa prepunjenost genera­tora nema bitnog utjecaja na profil elucij­skih prinosa. Ako razmotrimo odstupanja minimalne realne aktivnosti generatora u odnosu na deklariranu, tokom spomenutih šest mjeseci (slika 4), jasno je izražena pra­vilnost odstupanja za one generatore koji pripadaju istim serijama i isporucuju se za­jedno. Ova odstupanja su, prema torne, si­stematska i pokazuju da se punjenje kroma­tografskih kolona maticnim radioizotopom vrše osobito precizno, premda ne sasvim tocno. Zakljucak -Prosjecni normalizirani pri­ nos eluiranja, te minimalna realna aktivnost generatora, primjenjivi su parametri za pro­cjenu uporabne vrijednosti 99Mo-99Tcm ge­neratora. Kontrolam kvalitete generatora što ih is­porucuje Institut »Boris Kidric«, Vinca, to­kom prve polovine 1984. godine, utvrdeno je da oni u prosjeku pokazuju ujednaceno visok prinos eluiranja, pri cemu je realna aktivnost generatora viša od deklarirane. 64 o. \' 25 1 1. , u /\ o '-"Y'ixi m ('.) o c;) 'J 1 1 -20 C: \ E I', \ ,.5?. 6 m m 15 l III IV v VI MJESECI Slika 4 -Minimalna realna aktivnost generatora tokom prvih šest mjeseci 1984. godine za gene­ratore deklarirane aktivnosti 11,1 GBq (6) i 18,5GBq (0) Fig. 4 -Minimal real activity of the generator during the first six months of 1984 -stated acti­vities were 11.1 GBq (6) and 18.5 GBq (O) Zahvala -Autori su zahvalni dr M. Vlat­kovicu i dr. S. Milenkovicu koji su procitali rukopis rada i pomogli korisnim savjetima i kritickim primjedbama. Sažetak Za cjelovitu provjeru uporabne vrijednosti 99Mo-99Tcm generatora, nužno je poznavati prinos eluiranja. Umjesto realnog prinosa eluiranja, cija nam je tocna vrijednost uglavnom nepoznata, u ovom radu predloženo je da se koriste dva medusob­ no nezavisna p.ametra: prosjecni normalizirani prinos eluiranja, "!)norm., i minimalna realna aktiv­nost generatora, (AMo-99 )o, min. Navedeni su rezultati analize prinosa eluiranja za generatore Instituta »Boris Kidric«, Vinca, to­kom prve polovine 1984. Za 18 generatora dekla­rirane aktivnosti 11,1 GBq prosjecni normalizira­ni prinos eluiranja iznosi 89,7 ± 7,7 %, a mini­malna realna aktivnost 14,0 ± 2,1 GBq, dok za 44 generatora deklarirane aktivnosti 18,5 GBq prosjecni normalizirani prinos eluiranja iznosi 88,1 ± 6,4 %, a minimalna realna aktivnost 21,7 ± 2,3 GBq. Radiol. lugosl. 20(1) 59-65, 1986 Kušter 2., Loncaric S.: Prinos eluiranja -kriterij za procjenu uporabne vrijednosti 99Tcm generatora Literatura 5. Vinberg N., Kristensen K.: Comparative Eva­ 1. Boyd R. E.: Molybdenum-99: Technetium­99m Generator, Radiochim. Acta 30: 123-145, 1982. 2. Milenkovic S. M., Vucina J. L., Jacimovic Lj. M., Memedovic T. V., Karanfilov E. S.: Razvoj i primena 99mTc generatora, Radiol. lugosl. 17: 181-185, 1983. 3. Jovanovic V., Memedovic T., Maksin T., Bze­nic J., Solarevic Z., Terzic N.: Kontrola kvaliteta eluata 99Mo-99"'Tc generatora proizvedenog u In­stitutu za radioizotope u Vinci, Radiol. lugosl. 17: 171-175, 1983. 4. Hušak V., Vlcek J.: Some Remarks on 99Mo-99mTc Generator Kinetacs, Eur. J. Nucl. Med. 7: 331-332, 1982. luation of 99mTc-Generators, Eur. J. Nucl. Med. 1 : 219-233, 1976. 6. Vucina J., Milenkovic S.: Faktori efikasno­sti prinosa univerzalnog Tc-99m generatora l. Uticaj vlage, Knjiga sažetaka XIX Jugoslaven­skog sastanka za nuklearnu medicinu, Zadar, 25-28. IX 1984., str. 69. 7. Noronha o. P. D., Sewatkar A­ B., Venka­ tes·Narlu K. S.: The Phenomenon of "Ti red Moly-99Mo", Eur. J. Nucl. Med. 6: 281-283, 1981. Adresa autora: Željko Kušter, Zavod za nukle­arnu medicinu KBC i Medicinskog fakulteta u Zagrebu, Rebro, Kišpaticeva 12, 41000 Zagreb. VII. Kongres kancerologa Jugoslavije Novi Sad, oktobar 1987 TEME KONGRESA: Karcinom dojke i karcinom genitalnih organa žene II Maligne neoplazme gastrointestinalnog trakta III Slobodna saopštenja Adresa organizacionog odbora: Organizacioni odbor VII. Kongresa kancerologa Jugoslavije, 21204 Sremska Ka­menica, lnstitutski put br. 3 -Institut za onkologiju. Radiol. lugosl. 20(1) 59-65, 1986 WELLCOME U HEMOTERAPIJI KANCERA Alkeran* Lanvis* Components for Metphalan lnjection SP O Multipni mijelom O Uznapredovani adenokarcinom ovarija O Uznapredovani karcinom dojke Leukeran* ! ..._,._...,.,,.,_.____ . ... _. ----.-.-·.-----­ O Hodgkinova bolest O Non-Hodgkin limfom O Hronicna limfocitna leukemija O Uznapredovani adenokarcinom ovarija O Karcinom dojke O Policitemija vera O Lokalizovani maligni melanom i sarkom mekog tkiva ekstremiteta Myleran· O Hronicna granulocitna leukemija O Policitemija vera O Akutna mijeloidna leukemija O Akutna limfoblastna leukemija O Hronicna granulocitna leukemija Puri-nethol* O Akutna leukemija (limfoblastna i mijelogena) O Hronicna granulocitna leukemija The Wellcome Foundation Ltd Zastupnik u Jugoslaviji AGROPROGRES BEOGRAD . Narodnog Fronta 72 Beograd Wellcome tel. 645596 tlx. 11255 agrop yu *Trgovacka marka ONKOLOŠKI INŠTITUT V LJUBLJANI USPOREDBA USPJEšNOSTI MANCHESTERSKOG I MODIFICIRANOG HENSCHKEJEVOG AFTER LOAD SISTEMA KOD LIJEcENJA KARCINOMA COLU UTERI COMPARISON OF EFFICIENCY OF MANCHESTER ANO MODIFIED HENSCHKE'S AFTER LOAD SYSTEM IN INTRACAVITARY TREATMENT OF CARCINOMA COLLI UTERI Kuhelj J., Robic V., Cevc P. Abstract -The authors report results of retrograde comparative study in which they compare two methods of the intracavitary irradiation of the carcinoma of colli uteri with Manchester system and with modified Henschke's after load applicator, made at Oncolo­gical Institute of Ljubljana. The results show no significant statistical differences in the survival of patients and in the number of postirradiation complications in both groups of patients. A larger number of cystitis cases was found in women, where the after load was applicated, showing that additional attention should be paid to this problem. The results of the study are not definitive because the number of patients in bo1th groups was too small for some final conclussions. UDC: 618-146-006.6:615.849.5 Key words: cervix neoplasms, brachitherapy-methods Profess. paper Radiol. lugosl. 20(1) 67-71, 1986 Uvod -Na Onkološkom institutu u Ljub­ljani apliciramo vec niz godina kod karci­noma colli uteri intrakavitarnu terapiju po Manchesterskom sistemu (7). Godine 1975 uveli smo modificiran Hen­schkejev rucni after load sistem (4), kojeg smo nakon potrebnih fizikalnih provjera uveli u klinicku praksu. U želji da bismo ocijenili uspješnost ovak­vog nacina lijecenja, izvršili smo retrograd­nu komparativnu studiju rezultata lijecenja karcinoma colli uteri Manchesterskom si­stemom i novim modificiranim Henschkeje­vim after load aplikatorom (6, 8). Malerijal i metode -U studiju smo uklju­cili bolesnice koje su bile radikalno zrace­ne zbog karcinoma colli uteri, stadija 1, II, III i IV, od 1975. do 1977. godine. Pošto je bio broj bolesnica koje smo zracili intraka­vitarno Manchesterskim nacinom aplikacije radija bitno veci od grupe bolesnica koje smo zracili after load aplikatorom punjenim cezijem, morali smo odabrati komparativnu grupu bolesnica zracenih po Manchester­skoj tehnici. U studiju smo zbog toga uklju­cili bolesnice koje su bile iste starosti, s istim stadijem bolesti i zracene u isto vri­jeme. lzabrali smo 56 bolesnica zracenih intra­kavitarno Manchesterskim sistemom (tabli­ca 1/A). Sedam bolesnica je bilo u l., 22 u II., 25 u III. i 2 bolesnice u IV. stadiju kar­cinoma colli uteri. After load sistem smo upotrijebili kod 35 bolesnica (tabela 1/B), i to kod 6 bolesnica u l., kod 9 u II., kod 19 u III. stadiju te kod jedne bolesnice u IV. stadiju bolesti. Kod svih bolesnica bila je nakon aplika­cije izvora mjerena rektalna doza, a polo­žaj izvora i aplikatora je kod bolesnica kon­troliran AP rendgenskim snimkom. Kod svih bolesnica smo pratili promjene, koje su nastale u toku i nakon zracenja na zdravom tkivu, i kancericidni uspjeh lijece­ nja. Bilježili smo anamnesticke i klinicke zna­ kove koji su govorili za promjene u smislu cistitisa, radioproktitisa, fibroze u zracenom podrucju i dekubitusa introitusa vagine. Osim komplikacija na zdravom tkivu pra­ tili smo i petogodišnje preživljavanje tih bolesnica. Visinu intrakavitarno aplicirane doze zracenja odredivali smo u tacki A i Received: January 10, 1986 -Accepted: February 22, 1986 Kuhelj J. et al.: Usporedba uspješnosti Manchesterskog i modificiranog Henschkejevog after load ... registracijom najviše doze izmjerene u rek­tumu. Po r•Aanchesterskoj shemi aktivnosti aplikatora bila je klasicna, to je 0,54 do 0,9 GBq radija u centralnom izvoru i 0,45 do 0,59 GBq radija u ovoidu, dok je bila aktiv­nost cezijevih aplikatora koje smo upotreb­ljavali kod after loada nešto viša. Za 6 cm sondu iznašala je 5,04 GBq, za 4 cm sondu 3,02 GBq, a u svakom ovoidu bilo je aktiv­nosti u visini 1,62 GBq. U l. i 11. stadiju aplicirali smo intrakavi­tarnu terapiju do pune rektalne doze, to je cca 70 Gy na tacku A (2). lntrakavitarno li­jecenje u stadijima III i IV smo po potrebi kombinirali sa telekobalt zracenjem, tirne što smo zracili primarni tumor s dozom od prilike 70 Gy na tacku A, dok smo parame­trije i regionalne žlijezde zracili dozama 60 Gy (3, 5). Razlike u uspješnosti oba nacina intra­ kavitarnog lijecenja provjerili smo x2 testom. Rezultati -Kod bolesnica, koje su bile lijecene radijem intrakavitarno po Man­chesterskoj metodi (tabela 2/ A), u l. stadiju preživjelo je 5 bolesnica, a 2 su umrle. U II. stadiju preživjelo je 11 bolesnica a umrlo ih je 12; u III. stadiju 11 bolesnica je pre­živjelo, a 13 ih je umrlo; u IV. stadiju je 1 bolesnica preživjela, a jedna je umrla. Pe­togodišnje razdoblje je preživjelo 28 boles­nica (50 %), dok je 28 bolesnica (50 %) umrlo. Kod bolesnica sa intrakavitarno aplicira­nim Henschkejevim after loadom (tablica 2/B) u l. stadiju 4 bolesnica je preživjelo, a 2 su umrle. U II. stadiju su preživjele 3 bolesnice, a 5 ih je umrlo; u III. stadiju 9 bolesnica je preživjelo, a 11 ih je umrlo; u IV. stadiju 1 je bolesnica umrla. Pet godina je preživjelo ukupno 16 bolesnica (46 %), dok je u tom razdoblju umrlo 19 bolesnica (54 %). Zbog lošijeg preživljavanja bolesnica II. stadija lijecenih after load metodom, pro­vjerili smo rezultate x2 testom. Taj je izno­sio 0,24, što pokazuje da razlika u preživ­ljavanju nije statisticki signifikantna. x2 testom provjerili smo i petogodišnje preživljavanje bolesnica jedne i druge sku­pine te pronašli da x2 iznosi 0,06. 1 taj rezul­tat pokazuje da nema statisticki signifikant­ 68 ne razlike u preživljavanju bolesnica jedne i druge skupine. Od bolesnica lijecenih intrakavitarnom terapijom radijem prema Manchesterskoj metodi (tabela 3/A) našli smo u l. stadiju 5 bolesnica sa postiradijacijskim promjena­ ma, a 2 bez promjena. U II. stadiju bilo je 13 bolesnica sa postiradijacijskim promje­ nama i 10 bez njih; u 111. stadiju 13 bolesni­ ca bilo je sa postiradijacijskim promjena­ ma, 11 bez njih; u IV. stadiju bila je 1 bo­ lesnica sa postiradijacijskim promjenama i jedna bez njih. Postiradijacijske promjene na zdravom tkivu imale su 32 bolesnice (57 %), a bez njih su bile 24 bolesnice (43 %). Kod bolesnica zracenih intrakavitarno after load aplikatorom (tabela 3/B) u l. sta­diju smo našli 2 bolesnice sa postiradijacij­skim promjenama i 4 bolesnice bez promje­na; u II. stadiju bile su 3 sa promjenama i 6 bez njih; u III. stadiju bilo ih je 13 sa postiradijacijskim promjenama i 6 bez njih, a u IV. stadiju postiradijacijske promjene imala je jedna bolesnica. Ukupno smo našli postiradijacijske promjene na zdravom tki­vu kod 19 bolesnica (54 %), a 16 (46 %) ih je bilo bez promjena. x2 test kod jedne i druge grupe bolesnica pokazuje da razlika ucestalosti komplikaci­ja na zdravom tkivu nije statisticki signifi­kantna. x2 test iznosi u l. stadiju bolesti 0,532, u II. stadiju 0,618, odnosno kod svih bolesnica iznosi bez obzira na stadij 0,0025. Ako podijelimo komplikacije kod bolesni­ca lijecenih radijem (tabela 4/A), vidimo da su bile u 1. stadiju 4 bolesnice sa radio­proktitisom i jedna sa fibrozom u zdjelici. U II. stadiju smo imali 3 bolesnice sa radio­cistitisom, 3 sa radioproktitisom i 7 sa fibro­zom u zdjelici. U III. stadiju se pojavio ra­dioproktitis kod 3 bolesnice, a fibroza u zdjelici kod 10 bolesnica; u IV. stadiju kod jedne bolesnice pojavila se fibroza u zdjeli­ ci. Ukupno je imalo 5 % bolesnica cistitis, 18 % proktitis, a 34 % fibrozu zracenog podrucja_ Kod bolesnica sa apliciranim after load aplikatorom (tablica 4/B) zabilježili smo u l. stadiju 2 radioproktitisa, u 11. stadiju 2 ra­diocistitisa i kod jedne bolesnice lagan de­kubitus introitusa vagine. U III. stadiju imali Radiol. lugosl. 20(1) 67-71, 1986 Kuhelj J. et al.: Usporedba uspješnosti Manchesterskog i modificiranog Henschkejevog after load ... Ukupno Tota! Stadij 1 II lil IV Stage Nacin lijecenja Way of treatment 2 X Ra 6 1 o o 7 TCT + Ra + TCT o 19 22 2 45 TCT + Ra 1 2 3 o 6 Ukupno 7 22 25 2 56 Tota! 2 X Cs-137 1 o o o 1 Ra + Cs-137 4 1 o o 5 TCT + Cs-137 + TCT o 8 19 1 28 1'.C::T + Cs-137 1 o o o 1 Ukupno 6 9 19 35 Total Tabela 1 -A. Bolesnice s apliciranim Ra po Manchesterskom sistemu B. Bolesnice s apliciranim Cs-137 po modificiranoj Henschkejevoj metodi Table 1 -A. Patients with applicated Ra by the Manchester system B. 'Patients with applicated Cs-137 by modificated Henschke's method A. Stadij Stage Uspjeh lijecenja Success of treatm:int br. No. % br. No. II % br. No. III % br. No. IV % Ukupno Total br. % No. Preživjele Survived 5 71 11 48 11 46 50 28 50 Umrle 2 29 12 50 28 Died Ukupno 7 100 23 100 24 100 2 100 56 100 Total B. Preživjele Survived Umrle 4 67 3 9 45 o o 16 46 2 5 63 11 100 19 D;ed Ukupno Total 6 100 8 100 20 100 100 x2 x2 = 0,24 = 0,06 1 st. pr. 1 st. pr. p < 0,50 p < 0,5 Tabela 2 -Petogodišnje preživljavanje bolesnica lijecenih zbog ca colli uteri A. Manchesterski sistem intrakavitarnog zracenja B. Modificiran Henschkejev aplikator Table 2 -Five-years survival of patients treated for ca colli uteri A. Manchester system of intracavitar irradiation B. Modificated Henschke's applicator Radiol. lugosl. 20(1) 67-71, 1986 Kuhelj J. et al.: Usporedba uspješnosti Manchesterskog i modificiranog Henschkejevog after load ... A. Stadij Stage II III IV Ukupno Total Posljedica zracenja Consequences of irradiation br. No. % br. No. % br. No. % br. No. % br. % No. Sa postiradiacijskim promjenama With postirradiated changes 5 71 13 56 13 54 50 32 57 Bez postiradiacijskih promjena Without postirradiated changes 2 29 10 44 11 46 50 24 43 Ukupno 7 100 23 100 24 100 2 100 56 100 Total B. Sa postiradiacijskim promjenama 2 3 13 68 100 19 Wit/;1 postirradiated changes Bez postiradiacijskih promjena Without postirradiated changes 4 67 6 67 6 32 o o 16 Ukupno Tota! 6 100 9 100 19 100 100 35 100 -x.2 = 0,532 -x.2 = 0,618 -x.2 = 0,0025 1 st. pr. 1 st. pr. P < 0,10 P < 0,10 P < 0,10 Tabela 3 -Postiradiacijske promjene kod bolesnica lijecenih zbog ca colli uteri A. Manchesterski sistem intrakavitarnog zracenja B. Modificiran Henschkejev aplikator Table 3 -Postirradiated changes in patients treated for ca colli uteri A. Manchester system of intracavitar irradiation B. Modificated Henschke's applicator Stadij Ukupno II III IV Stage Total A. B. A. B. A. B. A. B. A. B. Komplikacije Complications Ra Cs Ra Cs Ra Cs Ra Cs br. No. Ra % br. No. Cs % Radiocistitis Radiocystitis o o 3 2 o 4 o o 3 5 6 17 Radioproktitis Radioproctitis 4 2 3 o 3 3 o 10 18 6 17 Fibroza o 7 o 10 4 o 19 4 11,4 Fibrosis Dekubitus introitusa vagine o o o o 2 o o o o 3 8,6 Decubitus on the introitus of vagina Brez komplikacij 2 4 10 6 11 6 o 24 43 16 46 No complications Ukupno 7 6 9 24 19 2 56 100 35 100 Total Tablica 4 -(A) Komplikacije nakon terapije radijem ili (B) Cezijem Table 4 -(A) Complications after the therapy with radium or (B) cesium Radio!. lugosl. 20(1) 67-71, 1986 Kuhelj J. et al.: Usporedba uspješnosti Manchesterskog i modificiranog Henschkejevog after load ... smo 4 bolesnice sa radiocistitisom, 3 sa ra­dioproktitisom, 4 sa fibrozom zracenog pod­rucja i 2 sa dekubitusom introitusa vagine. U IV. stadiju zabilježen je kod 1 bolesnice radioproktitis. Ukupno je imalo 17 % boles­nica cistitis, 17 % radioproktitis, 11,4 % fi­brozu i 8,6 % dekubitus introitusa vagine. Diskusija i zakljucak -Broj bolesnica, ukljucenih u našu studiju, je premalen da bismo mogli dati definitivno mišljenje o vri­jednosti našeg after load sistema. Na osno­vi x2 testa zakljucujemo, da je uspješnost oba sistema ista. Statisticki smo provjerili i razlike kod pojedinih stadija i kod svih sta­dija zajedno, te ustanovili da nema statistic­ki signifikantne razlike u preživljavanju ni u broju postiradijacijskih promjena na zdra­vom tkivu kod obje grupe bolesnica. Manje razlike i u petogodišnjem preživljavanju i u broju postiradijacijskih komplikacija su, dakle, najvjerovatnije posljedica premale­nog broja bolesnica obuhvacenih u studiji. Ponovo moramo napomenuti da je studija retrogradna i da bolesnice nisu bile rando­mizirane, vec su kod jedne metode bile obuhvacene sve bolesnice, a kod druge me­tode izabrane s obzirom na stadij bolesti, starost i vrijeme intrakavitarnog lijecenja. Napomenuti moramo i to da su bile bo­lesnice djelomicno birane i s obzirom na njihovo opce stanja. Aplikacija cezija je z!::og vece aktivnosti trajala krace vrijeme, pa smo tako lijecili bolesnice u lošijoj op­coj kondiciji, kako bi se skratilo njihovo le­žanje. Našu posebnu pažnju privuklo je pojav­ljivanje veceg broja cistitisa kod bolesnica sa apliciranim after load aplikatorom. Sma­tramo da su cistitisi najvjerovatnije poslje­dica rigidnosti after load aplikatora, koji u vecoj mjeri garantira pravilnu geometriju izvora, ali baš zbog fiksirane geometrije i ukrivljenosti centralne sonde podiže dozu zracenja u mjehuru, pa cemo morati ovom problemu ubuduce posvjetiti dodatnu paž­nju (8). Na kraju mažemo zakljuciti da je modifi­ciran Henschkejev aplikator u vecini sluca­jeva prikladniji od klasicnog Manchester­skog sistema. Zbog više aktivnosti cezija zahtjeva krace vrijeme aplikacije i krace vrijeme mirovanja bolesnica. Zbog toga tak­vo lijecenje izaziva manje poteškoce, pa ga bolesnice lakše podnose. Osim toga ovaj sistem ima vec poznate prednosti rucnih after load sistema, kao što su niža ekspo­zicija osoblja, mirni rad pri aplikaciji i ga­rantirana geometrija apliciranih izvora (1). Sažetak Autori prikazuju rezultate retrogradne kompa­rativne studije u kojoj su usporedivali uspješnost intrakavitarnog zracenja karcinoma colli uteri Manchesterskim sistemom i modificiranim Hen­schkejevim rucnim after load aplikatorom. Rezul­tati pokazuju statisticki nesignifikantne razlike u preživljavanju i u broju postiradijacijskih promje­na kod jedne i druge skupine bolesnica. Veci broj cistitisa kod bolesnica, lijecenih after load sistemom, pokazuje da je potrebno posvetiti ovom problemu dodatnu pažnju. Rezultati istraživanja nisu definitivni, jer je broj pracenih bolesnica u obje grupe premalen za donošenje konacnih zakljucaka. Li teratura 1. Corner G. A., Kirk J., Perry A. M.: Low dose­rate afterloading techniques: choice of dose and tirne. Clinical Radiology 33: 145-147, 1982. 2. Hamberger A. D., Fletcher G. H., Wharton J. T.: Results of treatment of early stage I carci­noma of the uterine cervix with intracavitary ra­dium alone. Cancer 41: 980-985, 1978. 3. Kuhelj J., Kavcic M.: Frequency of subacute complications in the high dose radiation therapy of cancer of the uterine cervix. Radio!. lugosl. 1: 21-27, 1974. 4. Kumar P. P.: Stable and comfortable after­loading cervix applicator. Acta Radio!. Oncol. 20: 61-63, 1981. 5. Kurohara S. S., Di Saia P., Kurohara J., Grossman l., George F. W., Morrow C. P.: Uteri­ne cervical cancer: treatment with megavoltage radiation results and afterloading intracavitary techniques. Am. J. Roentgenol. 133: 293-297, 1979. 6 .. Newall J.: lntracavitary applicators for cer­vical carcinoma: their present status. lnt. J. Ra­diat. Oncol. Biol. Phys. 4: 1115-1116, 1978. 7. Paterson R.: The treatment of malignant disease by radiotherapy_ Edward Arnold (publi­shers) Ltd., London, 1963 (342). 8. Stitt Heas J., Dean R. D., Mansfield C. M.: Evaluation of a new Fletcher applicator using cesium-137. lnt. J. Radiat. Oncol. Biol. Phys. 6: 1589-1595, 1980. Adresa autora: Prof. dr. Janez Kuhelj, Onkolo­ški inštitut, Zaloška 2, 61000 Ljubljana. Radiol. lugosl. 20(1) 67-71, 1986 aplflt® 5 ehinacija -kombinacija ekstrakta ameriškega slamnika, cvetnega r-rahu, maticnega mlecka in medu Apifit 5-ehinacijo priporocamo: -za spodbujanje telesne in duševne aktivnosti -4a povecanje odpornosti organizma proti neprijetnim posledicam obsevalne in citostaticne terapije -pri menstruacijskih težavah dorašcajocih deklet in mnogih nevšecnostih v obdobju klimakterija -pri nekaterih starostnih okvarah vida INSTITUT »RU0ER BOšKOVIC«, ZAGREB OOUR EKSPERIMENTALNA BIOLOGIJA I MEDICINA DJELOVANJE UL TRAVIOLETNOG DIJELA SUNcEVOG SVIJETLA NA STANICE THE EFFECTS OF SUN-SPECTRUM (UV PORTION) ON CELLS Osmak M Abstract -The ultraviolet portion of the sun-spectrum can be harmful to plants, and animals including humans: ultraviolet (UV light affects cell-metabolism, induces mutation and neoplastic transformation, and kili cells. The harmful effects of UV light on living cells and organisms depend on the wavelenghts of UV: the effects per unit dose of the shorter wavelenghts are greather than those of the larger wavelenghts. In literature UV spectrum is conventionally divided into UV-C, UV-B and UV-A portion in order of increasing wave­lenghts. The stratospheric ozone absorbes essentially completly UV-C and a lot of the UV-B bands, while UV-A band reaches the earth surface without any absorption. UV light of longer wavelengths (the UV light which we are daily exposed to) has been intensivelly investigated in last few years because it is very little known about its biological acition. This paper is a short review about the effects of the UV portion of sun-spectrum on cells. UDC: 616-001.14:614.875 Key words: ultraviolet rays-adverse effects Review paper Radio!. lugosl. 20(1) 73-78, 1986 Upotreba suncanog svijetla kao potenci­jalnog izvora energije potakla je osim raz­voja tehnologije i bazicna istraživanja. Pri­likom ispitivanja djelovanja suncanog spek­tra na živ8 sisteme nametnula su se cetiri osnovna pitanja: a) koji je oblik krivulja doza-biološki odgovor, b) da li postoji reci­procna veza u biološkom odgovoru izmedu intenziteta i trajanja izlaganja, c) kako bio­loški odgovor ovisi o valnoj dužini svijetla, te d) da li izmedu elektromagnetskih valo­va razlicite valne dužine dolazi do inter­akcije. Ultravioletni (UV) dio suncevog spektra odgovoran je za nastanak mutacija, neo­plasticnih transformacija, te ubijanje stani­ca. Ultravioletno svijetlo obuhvaca spektar elektromagnetskih valova valnih dužina 190 -do 400 nanometara (nm). U literaturi je uobicajena podjela ultravioletnog svijetla na UV-C svijetlo valnih dužina 190 do 290 nm, UV-B svijetlo valnih dužina 290 do 320 nm, te UV-A svijetlo valnih dužina 320 do 400 nm (19). Biološki efekti ultraviolet­nog svijetla ovisni su o valnoj dužini svijet­la: UV svijetlo krace valne dužine izaziva veca oštecenja u odnosu na jedinicu doze nego li UV svijetlo vece valne dužine. Djelovanje UV-C svijetla proucava se vec dugi niz godina, pa o njegovom biološkom ucinku postoji mnogo podataka. Poznato je, da je deoksiribonukleinska kiselina (DNK) kriticna meta za UV-C svijetlo. Glavna foto­lezija u DNK su pirimidinski dimeri (26). Uz njih nastaju i drugi fotoprodukti kao pirimi­din-pirimidon (6-4) produkti (1, 7), unakrsne veze izmedu DNK i proteina (10, 30), jedno­lancani lomovi (6). Za UV-C svijetlo postoji vrlo dobra korelacija izmedu DNK apsorp­cijskog spektra i akcijskog spektra (akcijski spektar je biološka senzitivnost izražena u funkciji valne dužine elektromagnetskih va­lova) mutacija (13, 40), neoplasticnih trans­formacija (5), te inaktivacije stanica (5, 25, 40). Vecina stanica može popraviti oštecenja nastala nakon izlaganja UV-C svijetlu (8, 12, 28). Poznata su tri mehanizma popravka: fotoreaktivacija, ekscizijski popravak i post­replikacijski-rekombinacijski popravak. U procesu fotoreaktivacije DNK fotoliaza, en­zim koji prepoznaje i veže se na pirimidin­ski dimer nakon absorpcije svijetla (320­ Received: January 26, 1986 -Accepted: March 2, 1986 Osma k M.: Djelovanje ultravioletnog dijela suncevog svijetla na slanice 410 nm) lomi ciklobutanski prsten in situ (3). Tim procesom monomerizacije dimeri se vracaju u normalnu konfiguraciju. Pirimi­dinski dimeri su jedini poznati supstrat za fotoreaktivirajuci enzim (29, 39). Eksizijski popravak je više enzimatski pro­ces u kojem se pirimidinski dimeri izrežu iz DNK nakon cega se »punjenjem« nastale praznine u lancu rekonstruira normalna uz­vojnica DNK na oštecenom mjestu: visoko­specificna endonukleaza prepoznaje dime­re, te »urezuje« lanac DNK u blizini nasta­log oštecenja_ Slijedeci korak u popravku je egzonukleazna ekscizija kojom se od­stranjuje lezija iz DNK. DNK polimeraza is­punjava prazninu nukleotidima komplemen­twnim onima na suprotno neoštecenom lancu DNK. Rekonstrukciju oštecenog mje­sta završava DNK ligaza stvarajuci fosfodi­estersku vezu izmedu starog i novog dijela lanca. Ekscizijski tip popravka veoma je do­bro proucen na humanim stanicama. Veliki poticaj ovim istraživanjima bilo je saznanje, da su stanice pacijenata sa bolešcu xero­derma pigmentosum (XP)* deficijentne za ekscizijski tip popravka oštecenja u DNK nasta!ih nakon izlaganja UV-C svijetlu (2, 16, 27, 37). na je 1000 puta veca frekvencija neoplazmi kože i ociju, te 10 do 20 puta veca frekvencija inter­nih neoplazmi u odnosu na cijelu humanu popu­laciju (17). U bakterijama i stanicama izloženim UV svijetlu, opaženi su diskontinuiteti u novo­sintetiziranim lancima DNK. Ova opažanja objašnjena su rekombinacijskim tipom po­pravka (u bakterijama): kompleks replikacij­skih enzima preskoci dimere ostavljajuci prazninu na komplementarnom Jancu, te nastavljajuci sintezu DNK iza dimera. To­kom inkubacije postreplikacijske praznine se popune rekombinacijskom izmjenom ho­molognih djelova starih lanaca. Nakon za­vršene rekombinacije, rekombinirane mole­kule se razdvajaju. Preostale praznine u sta­ram lancu popunjavaju se reparatornom re­plikacjom prema genetskoj šifri u odgova­rajucem djelu novog komplementarnog * Xerodorma pigmentosum je rijetka autoso­malna reccs'vna bolest karakterizirana nenormal­nom pigmentacijom, te brojnim neoplazmama na djelovima izloženim suncu, kao i na mjestima zašticenim od sunca. Kod ovih pacijenata opaže­ lanca. Ovakav tip popravka opažen je kod bakterija. Da li takav nacin popravka postoji i u animalnim stanicama nije još sasma raz­jašnjeno. cini se, da se praznina u novim lancima popravlja de novo sintezam bez re­kombinacije, pa se zbog toga ovaj tip po­pravka u stanicama zave replikacijski po­pravak (9, 18, 22, 36). Sa stanovišta istraživanja djelovanja sun­cevo. svijetla UV-C svijetlo nije zanimljivo, buduci da se prolazom kroz ozonski sloj zemljine kugle u potpunost absorbira UV-C regija suncevog svijetla. Kolicina UV-8 svi!etla koje dopire do po­vršine zemlje ovisi o razlicitim faktorima: (]eografskoj širini, dobi dana, meteorolo­škim uvjetima, debljini ozonskog sloja. Upravo ovaj dio suncevog spektra odgovo­ran je za opažene biološke posljedice izla­ganja suncanom svijetlu -crvenilo kože, te nastanak raka kože. Biološki efekti UV-8 svijetla slicni su efektima UV-C svijetla: opa­žena je slicnost u akcijskem spektru DNK absorpcije (25), ubijanju stanica (13, 14, 25), te indukciji mutacija (13). O djelovanju UV-A svijetla znade se rela­tivno malo. Prvi podaci koji su ukazivali na to da pirimidinski dimeri nisu jedina biolo­ški važna fotolezija dobiveni su u pokusima u kojima je korišteno ultravioletno svijetlo šireg spektra valnih dužina elektromagnet­skih valova (6). Ovi nalazi dobiveni nakon odredivanja jednolancanih lamova u DNK nakan izlaganja UV-C svijetlu i ultraviolet­nom svijetlu šireg spektra elektromagnet­skih valova potvrdeni su kasnije prilikom is­pitivanja preživljenja i indukcije mutacija: filtrirano UV svijetlo mada manjeg letalnog efekta mjerenog prema jedinici doze ener­gije bilo je daleko efikasnije u ubijanju sta­nica i indukciji mutacija u odnosu na in­dukciju pirimidinskh dimera (39). Korak da­lje ucinjen je ispitivanjem preživljenja, in­dukc'je mutacija na dva specificna !okusa, te neoplasticne transformacije. Rezultati su ponovo pokazali, da je za navedene biolo­ške efekte filtriranog UV svijetla uz pirimi­dinske dimere odgovorna i neka druga fo­tolezija (32). Ove spoznaje usmjerile su is­pitivanja prema istraživanju efekata UV-A svijetla pojedinih valnih dužina (monokro­ matsko UV svijetlo). Radiol. lugosl. 20(1) 73-78, 1986 Osmak M.: Djelovanje ultravioletnog dijela suncevog svijetla na slanice Pokusi sa xeroderma pigmentosum fibro­blastima izloženim monokromatskom UV svijetlu su pokazali, da se relativna senzi­tivnost ovih stanica u odnosu na normalne fibroblaste humane kože smanjuje sa pora­stom valne dužine monokromatskog svijetla od 254 nm do 365 nm sa omjera 20 za krace valne dužine UV svijetla do nešto iznad 1 za UV svijetlo vece valne dužine. Akcijski sr:-ektar je dakle pokazao da se utjecaj na stanicnu inaktivaciju vezan uz deficijentan DNK popravak XP stanica smanjuje i goto­vo nestaje kod vecih valnih dužina UV svi­jetla, to jest da se važnost pirimidinskih di­mera kao letalne lezije smanjuje sa pora­stom valnih dužina UV svijetla (15). Slican zakljucak dobiven je nakbn ispi­tiv2nja utjecaja fotoreaktivacije na biološke pos'iedice izlaganja stanice žabe monokro­matskom UV svijetlu. Fotoreaktivacija je u znatno vecoj mjeri smanjivala inhibiciju mi­toze (23) kao i indukciju kromosomskih abe.acija (24), ako su stanice bile izlagane UV svijetlu valne dužine krace od 313 nm, neqo li ako je korišteno UV svijetlo valne dužine od 313 nm. Da sa rorastom valne dužine UV svijetla nastaju i druga ne-dimerska oštecenja koja utjecu na popravak oštecenja pokazano je na humanim fibroblastima, koji su izlagani UV svijetlu razlicitih valnih dužina uz do­datak inhibitora a-DNK polimeraze, afidiko­lina. Afidikolin nije utjecao na preživaljenje stanica izloženih UV svijetlu valne dužine 334 nm ili vece, ali je senzitizirao stanice na zracenje ako su bile izlagane UV svijetlu valne dužine 313 nm ili krace. Ovi su rezul­tati protumaceni na taj nacin, da se ošte­cenja UV svijetla kracih valnih dužina po­pravljaju pomocu a-DNK polimeraze, dok ovaj enzim nema utjecaja na popravak ošte­cenja nastalih nakon izlaganja UV svijetlu vecih valnih dužina (35). Jedna od mogucih pretpostavki za objaš­njenje djelovanja UV-A svijetla jeste, da je specificno inhibiranje procesa reparacije pirimidinskih dimera odgovorno za letalnost UV-A svijetla. lspitivanja sa monokromat­skim UV-A svijetlom su pokazala, da su kod humanih stanica signifikantno inhibirani procesi popravka. Unatoc torne, stanice ozracene jednom dozom UV-A svijetlom pa Radiol. Jugosl. 20(1) 73-78, 1986 zatim izložene rasponu doza UV-C svijetla c2k su nešto bolje preživljavale od stanica izloženih s::i.mo UV-C svijetlu: izlaganje UV-A svije:lu kocilo je istovremeno i de novo sin­tezu DNK, pa je vece preživljenje stanica mog!o rezultirati od zaprijecene fiksacije nepopravljenog DNK oštecenja odgodom replikacije oštecenog lanca (31). Kako je letalnost UV-A svijetla strogo ovisna o prisutnosti kisika (4) mehanizam inaktivacije UV-A svijetlom mogao bi uklju­ civati fotooksidaciju senzitivnog endogenog kromofora koji bi senzitizirao DNK na ošte­ cenja UV-A svijetlom. lstraživanja su poka­ zala, da su nukleinske kiseline i nukleotidni koenzimi koji se normalno nalaze u stanica­ ma, moguci kromofori (20). Odredivanje akcijskog spektra UV-A svi­jetla takoder je dalo zanimljive rezultate. L.etalnost indukcija mutacija i pirimidinskih dimera u Escherichia coli izloženoj mono­kro:-natskom svijetlu valnih dužina 254 do 320 nm (UV-C i UV-8 svijetlo) pokazivali su slican pad e:ikasnosti sa porastom valne dužine UV svijetla. U ovom rasponu valnih dužina, navedeni biološki efekti slijedili su akcijski spektar indukcije pirimidinskih di­mera. Za valne dužine vece od 325 nm ak­cijski spektri za letalnost, mutagenost i in­dukciju dimera su se razdvajali: letalnost to­ga UV-A svijetla bila je približno deset puta veca nego li mutagenost, dok je akcijski UV svijetlo valne dužine 365 nm ležao izme­du akcijskog spektra za letalnost i mutage­nost. Dakle, za valne dužine vece od 330 nm letalnost je veca nego li bi se ocekivalo na temelju indukcije pirimidinskih dimera, a mutabilnost manja od ocekivane (21). Slicni podaci dobiveni su i na stanicama kineskog hrcka izlaganim monokromatskom UV-A svijetlu (valne dužine 313, 334, 365 i 405 nm\. Za UV svijetlo krace valne dužine opafona je dobra korelacija izmedu letalno­sti i indukcije mutacija. Za UV-A vece valne dužine akcijski spektar za inaktivaciju sta­nica i indukciju mutacija se razdvajaju: sa r::o: astom val ne dužine efikasnost UV-A svi­jvt!n manje se smanjuje za inaktivaciju sta­nica nego li za indukciju mutacija. Nadalje, 2kcijski spektar za indukciju mutacija na hipoksantin-gvanin fosforiboziltransferaza (HGFRT) !okusu i na Na/K ATPaza lokusu 75 Osmak M.: Djelovanje ultravioletnog dijela suncevog svijetla na slanice medusobno se razlikuju. Ovi podaci ukazu­ju na bitne razlike u stanicnom mehanizmu i/ili leziji na inaktivaciju stanica i indukciju mutacija, te govore, da bi akcijski spektar za indukciju mutacija mogao biti lokus spe­cifican (38). Direktni dokaz da pirimidinski dimeri ni­su fotolezija odgovorna za inaktivaciju sta­nica kao i za ostale biološke posljedice iz­laganja stanica UV-A svijetlu dali su Han i njegova grupa: indukcija pirimidinskih di­mera za dozu UV-A svijetla (365 nm) koja reducira preživljenje stanica na 10 % riil::i. je vrlo niska, dok se za svijetlo valne duži­ne 405 nm nisu mogli detektirati pirimidin­ski dimeri. S druge strane unakrsna veza izmedu ON.K i proteina inducirala se vrlo efikasho i kod vecih valnih dužina UV-A svi­jetla cak za doze koje su davale relativno visoko preživljenje stanica (11). Prema torne, za UV-C i UV-B svijetlo je poznata, da su pirimidinski dimeri glavna fotolezija u DNK ozracene stanice, te da akcijski spektri DNK apsorpcije, indukcije mutacija, neoplasticne transformacije i in­aktivacije stanica pokazuju vrlo dobru ko­relaciju. Kaja je lezija odgovorna za opaže­ne efekte UV-A svijetla, još uvijek je otvo­reno pitanje. Sa porastom valne dužine UV-A svijetla važnost pirimidinskih dimera kao glavne fotolezije se smanjuje, a neka druga lezija, možda unakrsna ve=ci DNI< i proteina postaje sve važnija. Takoder akcij­ski spektri za indukciju mutacija i inaktiva­ciju stanica se sa porastom valnih dužina UV-A svijetla sve više razdvajaju, ukazujuci na razlike u stanicnom mehanizmu i/ili le­ziji odgovornoj za opažene efekte. Posebno zanimljivo pitanje je djelovanje polikromatskog svijetla. Kako pojedine re­gije UV svijetla specificno djeluju na odre­dena svojstva stanica, da li svijetlo jedne UV-regije može povecati ili umanjiti djelo­vanje svijetla druge UV regije? lstraživanja su pokazala, da postaji signifikantna biolo­ška interakcija izmedu efekata uzrokovanih razlicitim regijama UV svijetla. UV-B svijet­lo vecih valn'h dužina kao i UV-A svijetlo sudjelujuci u procesu fotoreaktivacije mogu umanjiti efekte UV-C svijetla kracih valnih dužina. Takoder UV svijetlo vece valne du­žine može modificirati efekte UV svijetla krace valne dužine produžavajuci vrijeme popravka nastalih oštecenja. Prije je nave­dena interakcija efekata UV-A i UV-C svi­jetla na letalni efekt »miješanog« UV svijet­la (31 ). Nadalje, indukcija rezistenci je na ouabain (OLJA) u stanicama kineskog hrcka V79 inhibirana je izlaganjem LJV-C svijetlu (254 nm) nakan izlaganja filtriranom svijetlu sunceve lampe, dok ovaj »predtretman« ni­je utjecao na indukciju rezistencije na 6-tio­gvanin (6-TG) (33). Ukoliko su humane lim­foblastoide stanice bile izložene LJV-C svi­jetlu nakan izlaganja svijetlu valne dužine 334 nm, indukcija rezistencije i na OLJA i na 6-TG bila je inhibirana (34). Ova istraživanja pokazuju, da efekti poli­kromatskog svijetla nisu jednaki sumi efe­kata pojedinih regija monokromatskog svi­jetla, vec da su složeni, a u nekim slucaje­vima i specificni za odredeno stanicno svoj­stvo. Na pocetku ovog prikaza bila su postav­ljena cetiri osnovna pitanja u vezi djelova­nja UV svijetla suncevog spektra. LJnatoc toga, što na neka pitanja još nema potpunog odgovora, mnoqa nova saznanja sakuplje­na tokom posljednjih godina približila su nas konacnim odgovorima. Sažetak Ultravioletni (UV) dio suncevog spektra može štetno djelovati na biljke i životinje ukljucivši lju­de promjenom metabolizma slanica, stvaranjem mutacija i neoplasticnih transformacija, te ubija­njem slanica. štetno djelovanje UV svijetla na slanice i organizme ovisi o valnoj dužini UV svi­jetla: UV svijetlo krace valne dužine stvara veca oštecenja u odnosu na jedinicu doze nego Ji UV svijetlo vece valne dužine. U literaturi je uobica­jena podjela UV svijetla na UV-C, UV-B i UV-A prema rastucoj valnoj dužini elektromagnetskih valova. Stratosferski ozonski sloj potpuno apsor­bira UV-C te dijelom i UV-B svijetlo, dok UV-A svijetlo prolazi bez apsorpcije do zemljine povr­šine. UV svijetlo vece valne dužine (dakle upravo ono UV svijetlo kojemu smo svakodnevno izlo­ženi) posljednjih je godina predmet intenzivnog proucavanja buduci da se o djelovanju toga svi­jetla znade relativno malo. U ovom radu dan je !th J. R.: Photoreactivat­ing-enzyme activity in Metazoa. Proc .. Natl. Acad. Sci. 58: 1359-1365, 1967. 4. Dan pure H. J., Tyrrell R. M.: Oxygen-de­pendence ot near UV (365 nm) lethality and the interaction ot near UV and x-rays in two mam­malian cells. Photochem. Photobiol. 23: 171-177, 1976. 5. Doniger J., Jacobson E. D., Krell K., Di Paolo. J. A.: Ultraviolet light action spectra tor neoplastic transtormation and lethality ot Syrian hamster embryo cells corelate with spectrum tor pyrimidine dimer formation in cellular DNA. Proc. Natl. Acad. Sci. (USA) 78: 2378-2382, 1981. 6. Elkind M. M., Han A.: DNA single-strand lesions due to »sunlight« and UV: A comparison ot their induction in Chinese hamster cells and their tate in Chinese hamster cells. Photochem. Photobiol. 27: 712-724, 1979. 7. Franklin W. A., Haseltine W. A.: Removal ot UV-light induced pyrimidine-pyrimidone (6-4) products from Escherichia coli DNA requires the uvrA, uvrB and uvrC gene products. Proc. Natl. Acid. Sci. (USA) 81: 3821-3824, 1984. 8. Friedberg E. C., Ehmann U. K., Williams J. J.: Human diseases associated with detective DNA repair. Advances in Radiation Biology 8: 85-174, 1979. 9. Griffiths D. T., Ling S. Y.: Effect ot ultra­violet light on DNA replication in excision-deti­cient mammalian cels. Mulat. Res. 132: 119-127, 1984. 1 O. Habazin V., Han A.: Ultraviolet-induced DNA-to-protein cross-linking in HeLa cells. lnt. J. Radiat. Biol. 17: 569-575, 1970. 11. Han A., Peack M. J., Peack J. G.: lnduct­ion ot DNA-protein cross-linking in Chinese ham­ster cells by monochromatic 365 and 405 nm UV light_ Photochem. Photobiol. 39: 343-348, 1984. 12. Hanawalt P. C., Cooper P. K., Ganesan A. K., Smith C. A.: DNA repair in bacteria and mam­malian cells. Ann. Rew. Biochem. 48: 783-836, 1979. 13. Jacobson E. D., Krell K., Dempsey M. S.: The wavelight dependence ot ultraviolet light in­duced celi killing and mutagenesis in L5178Y mouse lymphoma cells. Photochem. Photobiol. 33: 257-260, 1981. 14. Kantor G. J., Sutherland J. C., Setlow R. B.: Action spectra tor killing non-dividing normal humanxeroderma pigmentosum cells. Photochem. Photobiol. 31: 459-464, 1980. 15. Keyse S. M., Moos S. H., Davies D. J. G.: Action spectra tor inactivation of normal and xeroderma pigmentosum human skin tiroblasts by ultraviolet radiation. Photochem. Photobiol. 37: 307-312, 1983. 16. Kraemer K. H.: Xeroderma pigmentosum. U: Clinical Dermatology (Delmis D. J., Dobson R. L. and McGuire J., ed.), Harper and Row, Hagerstown, 1980, Vol. 4, Unit 19-7 (1-33). 17. Kraemer K. H., Lee M. M., Scotto J.: DNA repair protects against cutaneous and interna! neoplasia: evidence tor xeroderma pigmentosum. Carcinogenesis 5: 511-514, 1984_ 18. Lehman A. R.: Postreplication repair ot DNA in ultraviolet-irradiated mammalian cells. J. Mol. Biol. 66: 319-337, 1972. 19. National Research Council: Cause and Ef­fects ot Stratospheric Ozone Reduction: An Up­date. Committee on Chemistry and Physics ot Ozone Depletion and Committee on Biological Ettects ot lncreased Solar Ultraviolet Radiation. Washington, D. C. National Academy Press, 1982 (37-46). 20. Peack J. G., Peack M. J., McCoss M.: DNA breakage caused by 334 nm ultraviolet light is enhanced by naturally occuring nucleic acid components and nucleotide coenzymes. Photo­chem. Photobiol. 39: 713-716, 1984. 21. Peack M. J., Peack J. G .. , Moehring M. P., Webb R. B.: Action spectra for DNA dimer in­duction, lethality and mutagenesis in Escherichia coli with emphasis on UVB region. Photochem. Photobiol. 5: 613-620, 1984. 22. Painter R. B.: lnhibition and recovery of DNA synthesis in human cells atter exposure to ultraviolet light. Mutat. Res. 145: 63-69, 1985. 23. Rosenstein B. S.: Mitotic inhibition of ICR 2A trog cells exposed to 265-313 nm mo­nochromatic ultraviolet wavelengths and photo­reactivating light. lnt. J. Radiat. Biol. 45: 85-91, 1984. 24. Rosenstein B. S. and Rosen ste in R. B.: ln­duction ot chromosome aberration in ICR 2A frog cells exposed to 265-313 nm monochromatic ultraviolet light wavelengths and photoreactivat­ing light. Photochem. Photobiol. 41: 57-61, 1985. 25. Rothman R. H., Setlow R. B.: An action spectrum tor celi killing and pyrimidine dimer tormation in Chinese hamster cells. Photochem. Photobiol. 29: 57-61, 1979. 26. Setlow R. B.: Photoproducts in DNA irra­diated in vivo. Photochem. Photobiol. 7: 643­649, 1968. 27. Setlow R. B.: Repair deticient human dis­orders and cancer. Nature 271: 713-717, 1978. 28. Setlow R. B., Carrier W. L.: The disappear­ance ot thymidine dimers from DNA: an error­correcting mechanisms. Proc. Natl. Acad. Sci. (USA) 51: 226-231, 1964. 29. Setlow R. B., Setlow J. K.: Etfects of ra­diation on polynucleotides. Ann. Rew .. of Biophy­sics and Bioengineering 1: 293-346, 1972. 30. Smith K. C.: Dose-dependent decrease in extractibility ot deoxyribonucleic acid (DNA) from bacteria following irradiation with ultraviolet light or with visible light plus dye_ Biochem. Bio­phys. Res. Commun. 8: 157-163, 1962. 31. Smith P. J., Paterson M. C.: Lethality and the induction and the repair of DNA damage in far, mid or near UV irradiated human fibroblasts: Radiol. lugosl. 20(1) 73-78, 1986 Osmak M.: Djelovanje ultravioletnog dijela suncevog svijetla na slanice Comparison of effects in normal, xeroderma pig­mentosum and Bloom's syndrome cells. Photo­chem. Photobiol. 36: 333-343, 1982 32. Suzuki F., Han A., Lankas G. R., Utsumi H., Elkind M. M.: Spectral dependencies of killing, mutation and transformation in mammalian cells and their relevance to hazard caused by solar ultraviolet radiation. Cancer Res. 41: 4916-4924, 1981. 33. Suzuki F., Han A., Hill C. K., Elkind M. M.: Supressive action of near-ultraviolet light on ouabain resistance induced by far-ultraviolet light in Chinese hamster cells. Mutat. Res. 119: 399-406, 1983. 34. Tyrrell R. M.: Mutagenic action of mono­chromatic UV radiation in the solar range on hu­man cells. Mutat. Res .. 129: 103-110, 1984. 35. Tyrrell R. M., Amaudruz F.: Alpha polyme­rase involment in excision repair of damage in­duced by solar radiation at defined wavelengths in human firoblasts. Photochem. Photobiol. 40: 449-452, 1984. 36. Ventura A. M., Meneghini R.: lnhibition and recovery of the rate of DNA synthesis in V 79 Chinese hamster cells following ultraviolet light irradiation. Variation in the rale of movement of replication fork. Mulat. Res. 131: 81-88, 1984. 37. Weichselbaum R .. R., Nove J., Little J. B.: Deficient recovery from potentially lethal radiat­ion damage in Ataxia telangiectasia and Xero­derma pigmentosum. Nature (London) 271: 261­262, 1978. 38. Wells R. L., Han A.: Action spectra for killing and mutation of Chinese hamster cells exposed to mid-an near-ultraviolet monochro­matic light. Mulat. Res. 129: 251-258, 1984. 39. Zelle B., Reynolds R. J., Kottenhagen M. J., Schuite A., Lohman P. H. M .. : The influence of the wavelenght of ultraviolet radiation on survi­val, mutation induction and DNA repair in irra­diated Chinese hamster cells. Mutat. Res. 72: 491-509, 1980. 40. Zclzer F., Kiefer J.: Wavelenght depend­ence of inactivation and mutation induction to 6-thioguanine-resistance in V 79 Chinese ham­ster fibrob!asts. Photochem. Photobiol. 40: 49­53, 1984. Adresa autora: Maja Osmak, Institut »Ruder Boškovic«, Zagreb, OOUR Eksperimentalna bio­logija i medicina. Radiol. lugosl. 20(1) 73-78, 1986 J. STEFAN INSTITUTE. E. KARDELJ UNIVERSITY OF LJUBLJANA LJUBLJANA, YUGOSLAVIA PHOTON DETECTORS FOR POSITRON EMISSION TOMOGRAPHY Staric M., Stanovnik A., Zavrtanik D., Boštjancic B. Abstract -The paper describes the construction and tests of 511 keV photon detector. whose performance was investigated with the aim of using such ,detectors in an apparatus for positron emission tomography. Mante Carla simulation calculations are also described which contribute to the understanding the influence of the underlying physical phenomena on detector characteristics. UDC: 616-073.756.8:621.039.564.5 Key words: tomography, emission, computed radiation monitoring Orig. se. paper Radiol. lugosl. 20(1) 79-82, 1986 lntroduction -Positron Emission To­mography (PET) is a nondestructive me­thod for imaging of the human brain. A be­ta plus (positron) radioactive isotope is chemically bound to a substance with spe­cific metabolic properties. This substance is then injected into the vascular system and its distribution is measured. The know­ledge of this distribution gives information about local and specific biochemical functions of the observed tissue. The distribution of the positron emitters is determined by detection of photon pairs which are created by anihilation of posi­trons in the tissue. The positron usually anihilates at a distance less than about 1 mm from the decaying isotope. The so created photons have an energy of 511 keV and fly off in almost opposite directions at an angle of 180 ± 0.5 degrees. By simulta­neous detection of both photons and the measurement of coordinates of hits on two opposite detector planes, one may deter­mine a straight line near which the isotope has decayed (fig. 1). By the detection of a large number of photon pairs and deter­mination of straight lines it is possible to reconstruct a three dimensional image of positron emitters in the tissue. In order to minimise the radiation dose received by the patient, the detectors should have a good efficiency and subtend a large solid angle. In order to obtain a clear reconstructed image it should be possible to accurately determine the po­sitions of photon hits (good position reso­lution). Random coincidences, which re­present noise and thus influence image contrast, are minimised by good tirne re­solution of the detectors and readout sy­stem The choice of isotope is dictated mainly by two requirements. i) the possibility and simplicity of pro­cedure of attaching the isotope to a biolo­gical substance with given metabolic pro­perties. lf not a natura! substitute, the iso­tope should leave the organism after the measurement. ii) a short half-life, which should not be much longer than the tirne required to make a tomographic measurement, that is not longer than about 10-20 minutes, Received: January 20, 1986 -Accepted: February 22, 1986 Staric M. et al.: Photon detectors for positron emission tomography detec tor COMPUTER -dala acqnisition READOUT INTERFACE -1mage SYSTEM -reconstruct ion y delec tor EJ Fig. 1 -The distribution of positron emmiters is measured with the aid of two photon detect­ors. Data are. transfered to a computer where theimage is reconstructed and displayed on the mo­nitor since after this it only increases the radiat­ion dose. Some suitable isotopes are listed in table 1. Detectors -A multiwire proportional chamber (MWPC) equipped with a high density drift space (a photon converter) has two advantages over standardly used scintillation detectors: (i) the spatial reso­lution of the order of 1 mm, and (ii) a much lower cost tor a larger detector area. The disadvatages are that it has lower effici­ency and somewhat poorer tirne resolution. The lower efficiency can be compensated by larger acceptance, i.e. larger detector area The detector tor 511 keV gamma rays consists of a photon converter, and an anode wire plane sandwiched between two cathode wire planes (fig. 2). The converter is usually made of lead or lead glass. The high atomic number and high density of lead provide high photon absorption in a relatively thin converter. A good way of manufacturing the converter had been pro­posed by A. P. Jeavons [1]. A sandwich is made from 0.2 mm thick lead foils and 0.1 thick sheets of fibre-glass reinforced epoxy-resin. Holes of 1 mm diameter are then drilled through it in a hexagonal pat­tern with a pitch of 1.155 mm. Each lead foil is connected to its own electric poten­tial so an electric field is maintained inside the holes (fig. 3). lncoming photons are absorbed in the converter producing free electrons, which have enough energy to escape from the converter material and penetrate onto a hole, where they ionise the gas. The se­condary electrons then drift through the electric feld toward the nearest anode Max. e• Half-Production lsotope energy lite source Ga-68 1.90 MeV 68 min daughter of Ge-68 C-11 0.98 MeV 20 min cyclotron N-13 1.24 MeV 10 min cyclotron 0-15 1.68 MeV 2 min cyclotron F-18 0.65 MeV 110 min reactor and cyclotron Table -Some isotopes suitable for PET ? plio:on (Ey0 511keVI - MWPC ..,..,'---------:7.L__.pholon converler Fig. 2 -Exploded view of the detector Radiol. lugosl. 20(1) 79-82, 1986 Staric M. et al.: Photon detectors for positron emission tomography pholan -H.1. rlectric l1eld Fig. 3 -Detail of the converter wire, where they are multiplied in an ava­1anche. A negative electric signal deveIops on the anode, and positive signals on the cathode wires. The cathode signal is spre­ad over several wires with a maximum on the cathode wire nearest to the avalariche, as shown in \ig. 2. Both x and y coordi­nates of the avalanche are read from the cathode planes. One cathode plane has wires parallel and the other plane perpen­dicular to the anode wires. The anode sig­nal is used for the coincidence. Typically, the anode wires are oh 20 µm diameter and are spaced by 2-3 mm, while cathode wires have a diameter of 100 µm and are spaced by 1 mm. The gap bet­ween anode and cathode planes is typically 3-5 mm. The localisation of the photon absorpt­ion point in the direction perpendicular to the anode wires is determined by anode wire spacing, but in the anode wire direct­ion it can be much better. The MWPC is oriented in such a way that the direction of inferior resolution is perpendicular to the tomogram slice, as the thickness of the slice is usually chosen to be several milli­meters. The resolution of the detector in the direction of the superior resolution is limited by the hole diameter, i.e. typically 1 mm. The tirne resolution is determined by the tirne secondary electrons need to drift through the converter, and it is a function of the converter thickness and the gas used. With lower converter thickness one obtains better tirne resolution, but lower ef­ficiency. The problem can be solved by tak­ing several converters, each say of 6 mm thickness, equipped with its own MWPC [ 1]). The caracteristics of the detector [ 1] are given in table 2. lf the detector is made of eight such converters, the effici­ency can be about 20 %. Dimensions 200 X 200 mm2 Number of converters Thicknes$ of converter 6mm Hole diameter 1 mm Pitch 1.155 mm Efficiency 7.5 % Spatial resolution 1.2mm Gas filling 82 % Ne + 16 % CO + + 2 % lsopropyl alcohol Time resolution 20 ns Table 2 -Characteristics of the detector of ref. 1 At the moment we are designing a pro­totype PET system. We constructed and tested two small MWPCs with an active area of 32 X 32 mm2 • Each chamber is equipped with an anode wire plane sand­wiched between two cathode wire planes. The MWPCs are designed in such a way that exchanging of converters is possible without decomposing the chamber. We also constructed a readout system based on a delay line, which is suitable due to the small number of electronic compo­nents. The cathode signals from each wire are successively fed into the delay line, where they add up into a signal whose tirne of propagation along the line is proport­ional to the position of the detected pho­ton. The tirne reference for measuring the propagation tirne is the anode signal. Our delay line has a delay of 16 ns/nm, and a spatial resolution of 2 mm. A converter was made from printed cir­cuit boards. Four such boards of 1.6 mm thickness were glued together and holes of 1 mm diameter were drilled in a quadratic pattern of 1.41 mm pitch. From preliminary calculations it follows that even with this low-atomic-number material relatively good efficiency could be achieved. The conver­ter was tested with 661 keV gamma rays from Cs-137 for which the efficiency was 2 %. By optimising the geometry, we ex­pect to obtain about two times higher effi­ciency for this type of converter. Radiol. lugosl. 20(1) 79-82, 1986 Stari6 M. et al.: Photon detectors far positron emission tomography Performance of the apparatus -The over-all spatial resolution on the tomogram is determined by several factors: the MWPC resolution, the parallax error due to the converter thickness, the departure from col­linearity of the two gamma rays, and the range of the positron in the tissue before anihilation. Each of the factors was studied separa­tely with a Morite Carlo simulation program using a 20 cm diameter water filled phan­tom with a point source in the centre. The apparatus consists of four 300 X 300 mm2 MWPCs enclosing the space around the phantom. The spatial resolution of the MWPCs is take to be 1 mm. The simulation program starts with the determination of the positron anihilation point with positron range generated within a three-dimensional Gaussian distribution with cr = 1 mm. Ani­hilation photons are isotropically distribut­ed within the full solid angle and with a small departure from collinearity given by a Gaussian distribution with cr = 8 mrad. lf one of the gamma rays is Compton scat­tered in the phantom, a new direction is generated according to the Klein-Nishina differential cross-section [2]. The event is accepted if the two gamma rays hit oppo­site detectors The conversion point inside the conver­photon direction. The converter and MWPC spatial resolutions are taken into account ter is generated according to the exponen­tial probability function along the incident by assuming that the measured hit cor­respond to x and y-coordinates of the nearest converter hole or MWPC wire. The z-coordinate of the conversion point {the depth in the converter) is also not measured so it is taken to be at the central converter plane. This is the origin of the parallax error. The contributions of each of these effects and the overall resolution are given in table 3. Among accepted events it was found that the relative number of events with one of the photons being scattered is over 50 % in our case. The number of random events depends on the tirne resolution of the de­tectors and on the counting rate. This was simulated by combining two gamma rays . C C C >, X '-..2 ,Q _o C .­ o -.!!! ucii:;:: Q) :J .(1)-' :J °' E -.­ ·;;; Q 1 a.. >-­ o o Q) E .oE .C. E IDoE o.E cu t: E ::?: o Q) E > en E a.. .. it.:§_§, a.. Q) . () . . O.. 0.84 0.96 0.52 1.0 1.7* 0.84 0.96 1.00 1.0 1.9** Table 3 -Contributions to the spatial resolution and the over-all resolution for 4 mm thick con­verter* and 8 mm thick converter** from different events. It was shown that both effects, Compton scattering in the phantom and random coincidences, result in an almost fiat background distribution and thus do not influence the spatial reso­lution but only reduce the image contrast. Conclusion We have constructed and tested position sen­sitive detectors and a delay line readout sy­stem for detection of 511 keV photons from po­sitron anihilation. The performance agrees with simple estimates and Monte Carlo simulation calculations of the apparatus. The next step is to connect the readout to a computer and test the entire system and image reconstruction programs in a more realistic environment. References 1. Jeavons A. P., Parkman C., Donath A., Frey P., Herlin G., Hood K., Magnanini R., Townsend D.: The High-density Avalanche Chamber for Positron Emission Tomography, CERN-EP /82­201, 1982. 2. Heitler W.: The Quantum Theory of Radiat­ion, Oxford University Press, Oxford, 1949 (154­160). Radiol. lugosl. 20(1) 79-82, 1986 VIŠA TEHNICKA ŠKOLA ZA SIGURNOST NA RADU I ZAŠTITU OD PO2ARA SVEUCILIŠTE U ZAGREBU FILMSKA DOZIMETRIJA MALIH DOZA ZRACENJA FILM DOSIMETRY OF LOW DOSE IRRADIATION Planinic J., Orhanovic z. Abstract -The radiologic films ORWO were irradiated by the exposures of the gamma rays (226Ra) from of 0,65 µC/kg (2,5 mR) to 141,9 µC/kg (550 mR). The films were deve­loped by the normal chemical developer and their optical densities were measured. After­wards the same films were developed by the physical developer with the Ag NO3• By means of the calibration curve and the relative error of the method of 10 % the lower limit of the measuring interval of exposures was det.rmined; that limit was 10 µC/kg (38,8 mR) tor the chemical developer and 5,7 µC/kg (2?,1 mR) tor the physical developer. UDC 615.849.5 Key words: radiation dosage, x-ray film Profess. paper Radiol. lugosl. 20(1) 83-86, 1986 Uvod -Uz sve prednosti i slabe strane filmske dozimetrije u kontroli zaštite od ionizirajucih zracenja posebnu poteškocu za metodu predstavlja ogranicenje podruc­ja doza koje može registrirati neka foto­grafska emulzija_ Uobicajena gornja grani­ca ekspozicijskih doza u osobnoj filmskoj dozimetriji je oko 250 µC/kg (~ 1 R), dok donja granica nije na nuli nego se, zbog nepouzdanosti mjerenja malih zacrnjenja i mrene na filmu, u praksi uzima za gra­nicnu vrijednost oko 10 µC/kg (40 mR). Zbog ogranicenih mogucnosti denzitome­triranja velikih zacrnjenja na filmu, npr. za zacrnjenja veca od 4, gornja granica mjerljivih doza daleko je ispod ozracenja kojima mogu biti izložene osobe u izvan­rednim uvjetima odnosno pri nezgodi na radu. Mjerenje šireg podrucja doza odnos­no pomicanja gornje granice mjerljivog podrucja filma prema vecim vrijednostima doza može se izvesti uz uporabu dviju ili više vrsta emulzija odnosno filmova razli­licite osjetljivosti u jednoj filmskoj znacki, ali takoder i pomocu razvijanja iste vrste filmova u razlicitim razvijacima. Ova druga metoda izvodi se uz pripremu dva ili više razvijaca s razlicitim koncentracijama tzv. kemijskog stabilizatora koji usporava pro­ces razvijanja latentne slike na filmu (1). S obzirom na suvremene spoznaje o bio­loškom ucinku malih doza zracenja i njiho­vom stohastickom efektu (2) pomicanje do­nje granice mjerljivog podrucja filma pre­ma manjim dozama zracenja pokazuje se potrebnim i u rutinskim mjerenjima ekviva­lentnih doza za profesionalna ozracenja. U tu svrhu ispitana je mogucnost pojaca­vanja malih zacrnjenja na filmu pomocu metode dodatnog fizikalnog razvijanja (3, 4). Materija( i metode -Radiološki zubar­ski filmovi velicine (2 X 3) cm proizvodnje ORWO ozraceni su gama zracenjem iz iz­vora 226Ra aktivnosti 7,07 • 1018 Bq (19,1 mCi). Upotrebljavani su filmovi koji su naj­više dostupni u našim uvjetima, a mogu se koristiti i u filmskoj dozimetriji u nedostat­ku osjetljivijih specijalnih dozimetrijskih fil­mova. Filmovi su bili postavljeni na pet raz­licitih pozicija na udaljenostima od 18 cm do 82 cm od izvora a izlagani su u jednoj grupi 6 minuta i u drugoj grupi 60 minuta. Received: October 10, 1984 -Accepted: September 10, 1985 Planinic J., Orhanovic Z.: Filmska dozimetrija malih doza zracenja Tako su dobivene ekspozicijske doze u podrucju vrijednosti od 0,65 .tC/kg (2,5 mR) do 141,90 µC/kg (550 mR). Poslije ozraciva­nja filmovi su razvijeni u kemijskom razvi­jacu FRX-2 (Fotokemika) u trajanju od 5 minuta na temperaturi od 293 K (20 ° C), a zatim 10 minuta fiksirani u fiksiru FF-1 (Fo­tokemika). Nakon pranja u vodi i sušenja filmova izmjerena su pripadna zacrnjenja pomo6u denzitometra. U svrhu pove6anja zacrnjenja kao i oset­ljivosti filma izvedeno je dodatno razvijanje istih filmova (koji su ve6 kemijski razvijeni, fiksirani i denzitometrirani) u fizikalnom razvijacu koji je pripremljen od slijede6ih otopina (4): A: srebrni nitrat 17 g voda do B: duši6na kiselina (65 % ) 35 ml voda do 250 ml C: hidrokinon 66 g !imunska kiselina 105 g voda do 1000 ml tako da su na 500 ml vode redom dodane otopine A (75 ml), B (50 ml), C (100 ml), što je onda nadopunjeno vodom do 1000 ml uz stalno miješanje. Poslije razvijanja u tako pripremljenom fizikalnom razvijacu u traja­nju od 30 minuta filmovi su osušeni, a on­da denzitometrirani. Rezultati i diskusija -Fotometriranje ozracenih filmova nakon kemijskog razvija­nja dalo je vrijednosti zacrnjenja (Z) koja su prikazana kao ordinate baždarne krivu­ljue K na slici 1, dok se na apscisi nalaze pripadne logaritamske vrijednosti ekspozi­cijskih doza (In X). Neozraceni film imao je mrenu sa zacrnjenjem ZoK = 0,20. Uzme li se za relativnu pogrešku denzi­tometriranja prosjecna vrijednost od 5 %, te barem isto tolika pogreška koju daju ne­ujednaceni uvjeti razvijanja, onda se meto­di filmske dozimetrije može pripisati rela­tivna pogreška od blizu 10 %. Relativna pogreška metode (v = O, 1) pomnožena za­crnjenjem mrene (ZoK = 0,20) daje pripad­nu pogrešku zacrnjenja: 6 ZoK = ZoK · V = 0,02. Razlicita mjerenja zacrnjenja mrene Zoi ra­sipaju se oko srednjaka ZoK a nalaze se u podrucju vrijednosti (ZoK -6 ZoK, ZoK + 6 ZoK), pa procjena male doze X, odnosno vrijed­nosd In X, pomo6u baždarne krivulje za za­ crnjenje koje je manje od vrijednosti ZoK + 6 ZoK = 0,22 = ZgK nije opravdano. Naime, zacrnjenje doze za koju je Z< ZgK nalazi se u podrucju pogreške mjerenja odnosno u podrucju zarnjenja mrene. lstoj vrijednosti ZgK u danoj krivulji baždarenja K (slika 1) pripada vrijednost apsice In XgK = 2,30, odnosno doza XgK = = 10 1-1-C/kg (39,8 mR) koja predstavlja do­nju granicu mjerljivog podrucja za navede­nu vrstu filma uz standardne uvjete kemij­skog razvijanja. In X (,uC/kgl In X F In X K gg Slika 1 -Baždarne krivulje radiološkog filma ORWO: odnos zacrnjenja (Z) i logaritma ekspo­zicijske doze (In X) za kemijsko razvijanje (K) i fizikalno razvijanje (F) Fig. 1 -The calibration curves of the films ORWO: the optical density (Z) versus the loga­rythm of exposures (In X) tor the chemical de­ veloper (K) and physical developer (F) U svrhu pojacanja malih zacrnjenja i smanjenja vrijednosti donje granicne doze isti filmovi su nakon kemijskog razvijanja dodatno razvijeni u fizikalnom razvijacu, te je onda dobivena baždarna krivulja F pri­kazana na slici 1 (gornja krivulja). Fizikal­no razvijanje je, kako pokazuje usporedba krivulja K i F, pomaklo baždarnu krivulju Radiol. lugosl. 20(1) 83-86, 1986 Planinic J., Orhanovic Z.: Filmska dozimetrija malih doza zracenja prema vecim vrijednostima ordinata (Z). Relativno i::ovecanje zacrnenja (ZF-ZK)!ZK, gdje je ZF zacrnjenje na krivulji F a ZK za­crnjenje na krivulji K za istu vrijednost aps­cise, iznosi od 25 % za najmanje vrijedno­sti do 45 % za najvece vrijednosti zacrnje­nja. Za zacrnjenje 0,5 osjetljivost filma (1/X) povecana je od vrijednosti 18,3 kg/me za krivulju K na vrijednost 26,5 kg/mC za krivulju F (fizikalno ro.zvijanje). Tako povecani ucinak fizikalnog razvija­ca pri vecim zacrnjenjima, povecanje tzv. kontrasta, dao je povolinije uvjete za od­redivanje donje granice mjerljivog podruc­ja. Uzme Ji se kao i prethodno relativna p9greška v = 0,1, te zacrnjenje mrene na­kc;m fizikalnog razvijanja ZoF = 0,25, dobije se 6 ZoF = ZoF · v = 0,025. Stoga je Zo. + 6 Z0F = 0,275 ZgF, cemu na krivulji F pripada vrijednosti apsice In XgF = 1,75, od­nosno granicna doza XgF = 5,7 I.1,C/kg (22,1 mR). Ovdje je vrijedno spomenuti i istraživa­nja pojacanja malih zacrnjenja na filmu uz upotrebu razvijaca FRX-2 s razlicitim kon­centracijama kemijskog stabilizatora PMT (1-fenil-5-merkaptotetrazol). Pokusi su izve­deni u svrhu ispitivanja pretpostavke o se­lektivnom djelovanju kemijskog stabilizato­ra na razlicite velicine zrna latentne slike (1); u povoljn:m uvjetima razvijanja stabili­zator bi mogao onda više usporiti razvija­nje zrna na mreni nego na latentnoj slici koja potjece od primjenjenog gama zrace­nja. Meautim, razliciti uvjeti razvijanja s koncentracijama PMT stabilizatora od O do 5 • 10-4 mol/dm3 u razvijacu, s vremenom razvijanja (5-20) minuta i temperaturam razvijaca (293-313) K (20-40 ° C), nisu dali povoljne rezultate u iznalaženju metode po­jacanja malih zacrnjenja na filmu. Premda je produljenje razvijanja za 15 minuta uz koncentraciju stabilizatora od 3,3 • 10-4 mol/dm3 , povecalo zacrnjenje mrene za 10 % a zacrnjenje ozracenog filma za oko 40 %, s obzirom na razvijanje od 5 minuta, ucinak stabilizatora je u ukupnosti b;o ne­povoljan: zacrnjenje ozracenog filma, kao i mrene, bilo je 2,2 puta manje u razvijacu sa stabilizatorom i produljenim razvijanjem nego u razvijacu bez stabilizatora. Dakle, dodatak stabilizatora u razvijacu povecao Radiol. lugosl. 20(1) 83-86, 1986 je kontrast zacrnjenja, ali je za približno jednak faktor (2,2) smanjio sva zacrnjenja s obzirom na standardne uvjete razvijanja (razvijanje bez stabilizatora, 5 minuta). Ovakav ucinak stabilizatora na filmu nije povaljan za dozimetriju malih doza zrace­nja. Zakljucak -Uz prihvacanje relativne pogreške za metodu filmske dozimetrije od 10 %, pomocu baždarne krivulje za stan­dardne uvjete kemijskog razvijanja odrede­na je donja granica mjerljivog podrucja ekspozicijskih doza s vrijednošcu XgK = = 10 µC/kg (38,8 mR). Nakon dodatnog razvijanja istih filmova u fizikalnom razvija­cu dobivena je niža vrijednost donje grani­ce XgF = 5,7 µC/kg (22,1 mR), što predstav­lja povecanje osjetljivosti metode filmske dozimetrije. Osjetljivost filma je povecana od 19,3 kg/mC za kemijsko razvijanje na vrijednost 26,5 kg/mC za dodatno fizikalno razvijanje. Meautim, zbog zahtjeva jedno­sta,mosti i ekonomicnosti metode, nije po­godno sve filmove u kontroli zaštite od zra­cenja fizikalno razvijati nego taj postupak valja primijeniti u pojedinim slucajevima kada je mala vrijednost zacrnjenja blizu donje granice standardnog denzitometrira­nja. Pokusi s ozracenim filmovima u razlici­tim uvjetima kemijskog razvijanja uz doda­tak PMT stabilizatora pokazuju da stabiliza­tor povecava kontrast zacrnjenja ali u ukup­nosti smanjuje sva zacrnjenja što nije po­voljno za dozimetriju malih doza zracenja. Sažetak Radiološki filmovi proizvodne ORWO ozraceni su ekspozicijskim dozama gama zracenja (226Ra) u podrucju vrijednosti od 0,65 µC/kg (2,5 mR)do 141,9 µC/kg (550 mR). Filmovi su razvijeni u standardnom kemijskom razvijacu i denzitome­trirani, a zalim su isti filmovi dodatno razvijeniu fizikalnom razvijacu sa srebrnim nitratom. Po­mocu baždarne krivulje i relativne pogreške mjerenja od 10 % odredena je donja granicamjerljivog podrucja ekspozicijskih doza koja je za kemijsko razvijanje iznosi la 1 O µC/kg (38,8 mR), a nakon fizikalnog razvijanja granicamalih doza snižena je na vrijednost 5,7 µC/kg (22,1 mR). Planinic J., Orhanovic Z.: Filmska dozimetrija malih doza zracenja Li teratura 1. Kempni K., Galešic M.: Abhangigkeit der Schwarzungsdichte photographischer Schichten von der Konzentration der dem Entwickler zu­gegebenen Stabilisatoren und Klarhalter. J. Sig­nal AM 7: 371-385, 1979. 2. lwasaki T.: Biological effects of low-level radiation. IAEA Bullten 25: 41-44, 1984. 3. Kempni K., Galešic M.: Emfindlichkeitsstei­gerung von Rcntgenfilmen durch physikalisce Nachentwicklung. Phot. Korrespondenz 107: 217-222, 1971. 4. Kern pni K.: Jednostavna metoda poJacava­nja rendgenskih snimaka. Radio!. lugosl. 8: 261-266, 1974. Adresa autora: Dr Josip Planinic, Viša tehnic­ka škola za sigurnost na radu i zaštitu od po­žara Sveucilišta u Zagrebu, Proleterskih briga­da 68, 41000 Zagreb. 51 Eir::ILU5 DELOVNA ORGANIZACIJA ZA PROMET S FARMACEVTSKIMI, MEDICINSKIMI, VETERINARSKIMI IN DRUGIMI PROIZVODI Sedež: Ljubljana, Kamniška c. 20 Osnovna dejavnost »SALUSA« je: oskrba lekarn, bolnišnic, zdravstvenih domov in drugih delovnih organizacij s farmacevtskimi, medicinskimi, veterinarskimi in drugimi proizvodi tako domacih kot tujih proizvajalcev. Prodajna in dostavna služba posluje vsak dan neprekinjeno od 7. do 19. ure in v sobotah od 7. do 12. ure. Telefon: n. c. 312 744, 320 751 direktor: 311 942 Telex: YU 31336 Žiro racun: 50102-601-20860 Poštni predal: 278 Prehodni racun: 50102-833-32106 Radiol. lugosl. 20(1) 83-86, 1986 Varia -saopštenja NEKA INOSTRANA ISKUSTVA U MIKROFILMOVANJU RENTGENSKIH SNIMAKA LUKIC l. Motto: Jedno rentgen odeljenje je dobro koliko mu je ar­ hiv dobar, a to se mikro­ snimanjem postiže« Tollenaere G. Posebnost u mikrofilmovanju rentgenskih sni­maka cini, pre svega, problem vernosti mikro­filma svom originalu, tj. prenosu informacija s rentgenskog snimka na mikrofilm; stepen sma­njenja rentgenskih snimka, pa s tim u vezi pi­tanje ekonomicnosti mikrofilmovanja; zatim po­laritet mikrofilma; te pitanje kome rentgenski arhiv pripada, rentgenološkom odeljenju ili arhi­vu bolnice u okviru istorije bolesti. 1. Verodostojnost mikrosnimka · Uopšte uze mnogo je manje iskustva odraže­no u literaturi o mikrofilmovanju rentgenskih sni­maka, neqo mikrofilmovanju papirne dokumen­tacije. Još je 1970. godine Deprez E. pisao o mikrofilmovanju rentgenskih snimaka postupkom logetronicsa u kome se propušta svetlost pro­porcionalno zatamnjenju oriqinalnog rentgenskog snimka. Edvard Ross Navodi da je ovaj postu­pak prvi razraden i uveden u SAD Još 1957. go­dine kao logetronografija, a etimološki znaci: loq.: logaritam osvetljenosti u zavisnosti od za­tamljenja-E.: exposure: dužina osvetljenja, tron: elektron, oba navedena oostupka elektronski re­gulisana. Schneider U. Tenzer V. isticu da je mnogo teže »memorisanje rentqenske slike od digitalnih informacija, pa je za to n a j v a ž n i j i problem o cuvati dijagnosticku vre­dnost mikrofilmovanog rentgen­s k o g s n i m k a. 1 oored sve valjanosti mikro­filmovania. autori tvrde da je kvalitet mikrofilmo­va rentgenskih snimaka proporcionalan kvalite­tu rentqenskog snimka normalne velicine. Proch M. smatra da je sve dozvolieno u mikroqrafiji ako ie kopija ti. mikrofilm identican originalu, ti. normalnom rentgenskom snimku. Najvece iskustvo u mikrofilmovanju rentgen­skih snimaka orezentovali su Ross E. i Proch H. još 1977. godine na IV evropskom kongresu o mikrofilmu u Secu. Ross E. ie još 1976. godi­ne oisao da ne oostoii alternativa u izboru ar­hivirania i kasnijeq korišcenia. kao i traina za­štita rentnenskih snimaka u looetronskoj tehni­ ci. Mikrofilmska loqetronska tehnika opisana je ioš nedesetih qodina isticuci ove osobine: pri­marni mikrofilm ie oozitiv kao ; njegova repro­d111"-ftft„ l"\-,ft as Rcntgenfilm HS 90 Standardni rentgen film za medicinsku rentgen dijagnostiku. Razvija se zajedno sa folijom za pojacanje. Prilagoden za brzu obradu kao i za sporiju obradu u automatima za razvijanje rentgen filmova i za rucnu obradu. Visoki sjaj Optimalni sadržaj informacije Konstantni parimetri kvaliteta Rentgen filmovi iz Nemacke Demokratske Republike Generalni zastupnik za SFRJ lnterimpex-promet, Skopje Za vreme La1pciškog sajma (prolecnog i jesenjeg) poselite nas u saiamskoj zgradi »Bugra«-Gutenbergplatz gde cete dobiti kompletne informacije. ORWO-EXPORT-1 MPORT VEB FOTOCHEMISCHE WERKE BERLIN Narodno preduzece za spoljnu trgovinu Preduzece u VEB Nemacke Demokratske Republike Fotohemijskom kombinatu Wolfen