Muzikološki zbornik     Musicological Annual XVII/2, Ljubi Jana 81
UDK 78.071.U2 (497.15)
Zijo Kučukalić                          POČECI RAZVOJA PROFESIONALNE MUZIČKE
Sarajevo                                       DJELATNOSTI U BOSNI I HERCEGOVINI
Iako kontinuirani razvoj profesionalne muzičke djelatnosti u Bosni i Hercegovini možemo pratiti tek od vremena austrougarske okupacije 1878. godine, iz dubrovačkih izvora saznajemo da su još u srednjovjekovnoj bosanskoj državi, analogno drugim sličnim feudalnim sredinama» postojali profesionalni myzicari, pjevači i svirači9 i da je u doba političkog i ekonomskog uspona društva njihova djelatnost bila relativno bogata. Naime, mada se radi o vrlo oskudnim vijestima, kratkim bilješkama koje su sačuvane u dubrovačkim arhivima i odnose se u većini slučajeva na materijalnu nadoknadu bosanskim muzičarima za njihovo učešće prilikom raznih svečanosti u Dubrovniku, kvantitet ovih podataka ukazuje na to da se može govoriti o brojnim artistima, pjevačima, sviračima i plesačima i da su oni, s obzirom na svečanosti na kojima su učestvovali, uživali značajan ugled.
U razvoju srednjovjekovne bosanske države, od XII vijeka do turskog osvajanja, poslednjih šest decenija njene samostalnosti su period najvećeg društveno-ekonomskog napretka, a to doba donosi i postojanije oblike raznih vidova kulturnog života. Medju njima nalazi se i muzička djelatnost koja je, razumljivo, vezana uz vi adajuće feudalne krugove i u težnji da zabavi, i razonodi, bila sastavni dio društvenog i kulturnog života na dvorovima vladara i feudalne vlastele. Nosioci ove aktivnosti su artisti, zabavljači, pjevači, svirači i plesači, koji se y izvorima nazivaju različitim, redovno, latinskim imenima. Ona se odnose na vrstu vještine ili na svirača prema nazivima instrumenata.
U smislu žonglera i lakrdijaša spominju se: ioculatores, cugularii, buffones i hystriones, ali njihovu djelatnost nije moguće tačno diferencirati i nije poznato kako su se nazivali u samoj Bosni. Kao svirače na različitim instrumentima izvori navode: piferi i piffarii (frulaši), lautarius i lautares flautisti), tubetae i tubicinae (trubači), pulsatores (svirači na udaraljkama), gnacharii i gnacharini (bubnjari) itd.
Iako se s pravom može pretpostaviti povremena djelatnost artista u Bosni i Hercegovini još u XIV vijeku, oni se u izvorima spominju prvi put 15. novembra 1408. godine, kada dubrovačko Malo vijeće donosi odluku o poklonima dvojici žonglera i lakrdijaša bosanskog kralja (de donando duobus cugulariis et
61
buffonibus  domini   reni s   Bossine).1   Zatim  se   1419,   susreće   i prvo   ime  artiste   iz   Bosne   i   to  u   odluci   Malog   vijeća  da   se načini   odjeća   za   Pribigna,   ioculatora   iz   Bosne,   u   vrijednosti od   10   perpera,   a   za   njegovog   slugu   odjeća   u   vrijednosti   od   4 oerpera.2   Poslednji   izvori   datiraju   iz   1463.   kada   se   spominju frulaši,   bubnjari   i   trubači   vojvode   Petra   Pavlovića,3  odnosno, kada   se   na   drugom mjestu   bilježi:   "P.p.   est  de  donando gnacharinis*     tribicinibus   et   tubicinibus   regis   Bosne,   voyvode Pethari   Paulovich   et  voyvode   luanis   Viatchovich...".4   Kakav   su ugled   uživali   artisti   iz   Bosne  govori   i   podatak   iz   1422.   kada je  dubrovačko  Veliko   vijeće  odobrilo   kraljevim artistima (histrionibus   seu   pulsatoribus   regis  Bossine)   izuzetno  visok dar   u   vrijednosti   od   120  perpera,   a   u   istoj   odluci   se   ističe da   su   ovi   kraljevi   majstori   došli   u   Dubrovnik  da   iskažu   čast oradu   i   kraljevoj   zemlji   (qui   venerunt   honoratum  urbem  et  seu Isuum?!dominium).5
U   periodu   od   ovih,   približno   šest  deceraija   broj učestvovanja   bosanskih  artista   na   raznim   svečanostima   u Dubrovniku   stalno   se  povećavao,   sastavi   grupa   su   postajali brojniji   i   raznovrsniji,   pa   se  s   pravom  može   pretpostaviti   da je   i   sam   repertoar   bivao   sve  bogatiji.   Dovoljno  je   samo  navesti da   je  prilikom   svečanosti   sv.   Vlaha   u  Dubrovniku   1457. učestvovalo  četrnaest,   a   1459.   šesnaest  artista   iz  Bosne   i Huma   pa   da   se  sagleda   kako  se  brzo   proširila   i   razvila   njihova djelatnost   i   koliki   je   ima la   odjek   u   jednoj   razvijenoj kulturnoj   sredini,   kakav  je  bio  Dubrovnik   u   XV   vi jeku.6
U. XVI   vijeku   se  javlja  Franjo  Bosanac   (Franc4scus Bossinensis),   bez   sumnje,   najzanimljivija   ličnost  muzičke historije  Bosne   i   Hercegovine,   ali   njegova  djelatnost  nije  mogla imati   uticaj   na   razvoj  muzičke   kulture  u   Bosni   i   Hercegovini. Naime,   on  je   rodjen  u   Bosni   krajem  XV   vijeka,   ali   je  život proveo   u  Veneciji   gdje je,   vjerovatno,   i   umro   početkom druge polovine  XVI   vijeka.   Da   je  rodom   iz   Bosne,   svjedoči   nadimak Bosanac   (Bossinensis)   kojim  su   potpisana   njegova   štampana   djela (Francisci   Bossinensis  Opus),  a   pošto  se  rad"?   o  uobičajenoj praksi   tog  vremena   (npr.   Jakob Gallus  Carniolus),   ovakvo tumačenje  Bosančevog  porijekla  nije  sporno.   Potpisivao   se još i   sa   inicijalima   BMF,   što   bi   se moglo   tumačiti   kao   Bossinensis Magister  Fra ne i scus.'
Iako   su   podaci   o   životu  Franje   Bosanca   vrlo   oskudni,   o njegovom   stvaralaštvu   govore  dva   značajna   opusa,   dvije   zbirke tabula tura   za   lutnju.8   Prva   knjiga,   pod   naslovom  Tenori   e
1       Jorga N.,   NÜtes et extraits pour servir a 7/ histoire des croissades au XV siecle,   II,   Paris 1899,   str.   116.  Citirano prema Babié A.,  Fragmenti i?, kulturnog života srednjovjekovne Bosne,  Radovi filozofskog fakulteta u Sarajevu,   kr.j.   II,   Sarajevo 1964,   str.   327.
2       Usp.   Cons.  Minoris II,  fol.   45,   IP.   ?.   1419.
3       Usp.   Cons.  Rogatorum XVII,  fol.   179,   4.   2.   1463.
4       Usp.   Cons.  Mains XII,  fol.   116,   7.   2.   1463.  Citirano,   kao i napomena 3, prema Nilević B.,   Iz života posljednjih Pavlovica,   Godišnjak Društva istoriaara Bosne i Hercegovine, god.   XXVLTI-XXX,   1977-1979,   str.   70.
5       Cons.   Mains II,  fol.   83," 29.   1.  ^1422.   Unp.   Jor>ga N.,   ovus cit.,   str. 207.
6       O djelatnosti profesionalnih muzičara u srednjovjekovnoj bosanskoj držairi vidi or>r>imije Muzioka enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda,   II izd.,   kn j.   I,   Zagreb 1971,   str.   230: Bosansko-hercegova^ka muzika.   Um j etnička t?..   Kučukalić/; Babic A.,  opus
62
contrabassi   intabulatti  col   sopran   in   canto  figurato  per  cantar e   sonar  col   lauto»   Libro  Primo,   Francisci   Bossinensis   Opus, štampana je u Veneciji kod Ottavija Petruccija i datirana 27.III 1509. Druga nosi isti naslov, ali samo Libro secundo i štampana je u Fossombroneu, takodje kod Petruccija, a datirana 10.V 1511. godine.  Obadvije knjige počinju sa kraćim uvodom u kome je objašnjen sistem .ta bul a tura (Regula per quelli che non sanno cantare), zatim slijedi predgovor i jedan sonet posvećen protonotaru i prvaku crkve sv. Marka u Veneciji, Gerolamu Barbadigu. Sadržaj i jedne i druge knjige su frottole italijanskih kompozitora obraéjene za jedan pjevački glas uz pratnju lutnje i ricercari koji su namijenjeni samoj lutnji. Ukupno ima 102 frottole i 46 ricercara: prva knjiga sadrži 46 frottola i 26 ricercara, a druga 56 frottola i 20 ricercara. Frottole predstavljaju djela najznačajnijih kompozitora ovog oblika u Italiji u to vrijeme (Marchetto Cara, Bartolomeo ^Tromboncino i dr.), ali ima i takvih kod kojih nije naznačeno ime autora, pase može pretpostaviti da su to djela samog Bosanca. Ricercari su, medjutim, isključivo njegove izvorne kompozicije koje je zamislio kao predigre pojedinim frottolama. Znatno manji broj ricercara od frottola vjerovatno podrazumjeva autorovu ideju da se jedan ricercar primjenjuje za više frottola, ovisno o karakteru jedne i druge kompozicije.9
Svojim obradama frottola za jedan glas uz instrumentalnu pratnju Franjo Bosanac je doprinio razvoju solističkog vokal no-instrumental nog muziciranja u prvoj polovini XVI vijeka i svrstao se u historiji muzike u red značajnih predstavnika ranobarokne monodije. U ricercarima gdje je naglašen improvizatorski karakter, "Bosanac očituje znatnu darovitost i raznolikost invencije, pa mu je djelo od važnosti, ne samo kao dokumenat u povjesnom razvoju te muzičke vrste, nego i kao ostvarenje odredjena umjetničkog kvali teta".10
Kontinuirani razvoj profesionalne muzičke djelatnosti u Bosni i Hercegovini, medjutim, počinje tek u vri jene austrougarske okupacije 1878. godine, kada se ostvaruje trajni dodir sa tokovima evropske muzičke kulture. Austrougarska uprava je, prije svena, nastojala da svojim civilnim i vojnim službenicima, koji su najčešće dolazili iz sredina gdje je postojala odredjena kulturna tradicija, stvori i na ovom području nivo koji bi bio blizak njihovim kulturno-zabavnim i umjetničkim potrebama. Ali, ništa manje nije značajna ni činjenica da su okupacione vlasti i u ovakvom djelovanju nalazile mogućnosti jačanja svog političkog uticaja na domaće
cit.   i Nilevid B.,  opus cit,   (u vezi sa porodicom Pavlovic).
7   Usp.   Županovid L.,  Tragom hrvatske glazbene haëdine,  Zagreb 1976,  str. 26,  nap,- 19a.
8   Disertori B.,  Le frottole per canto e liuto intabulate di Franciscus Bossinensis,  Milano 1964;  Županovid L.   (redaktor),  Hrvatski skladatelji XVI stoljeda,   Zagreb 1974.  Sadrži 9 frottola i 9 ricercara koje su
ohjavl jene prema Disertori jevom izdanju 1964.
9   Usp.   Županovid L.,  opus cit.,   str.   28,  nap.   23.
10  Vidakovie A*,  Bosanac Franjo, Muzička enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda,  II izd.,  knj.   T,  Za.greb 1971,   str.   225. Opširnije o Franji Bosancu vidi i Andreis J.,  Povijest hrvatske glazbe (Povijest glazbe,  knj.   IV),   Zagreb 1974,   str.  4<?-49 ili na engleskom jeziku Andreis J.,  l'hxsic in Croatia,   Zagreb 1974,  str.   30-34.
11  Bosansko-hercegovaëke novine,  Sarajevo,   2.VI 1981,  br.  44,   str.  2.
63
stanovništvo,   koje   se,   medjutim,   prihvatajući   si  rezervom  novu vlast,   distanciralo   i   teško  stvaralo  kontakt.   Jaz  izmedju "austrougarskih"   doseljenika   i   domaćeg  stanovništva   bio  je suviše  velik   i   dubok  da   bi   se mogao  premostiti   jednostavno   i brzo,   pa   je   i   prihvatanje  novih  oblika   kulturnog   i  muzičkog života   hi o  dugotrajan  proces.   Medjutim,   iako  je četrdesetogodišnju   austrougarsku  upravu  u  Bosni   i   Hercegovini domaće  stanovništvo  uvijek  u   biti   stivatalo -kao  okupacionu  vlast i   tako  se  u   krajnjoj   liniji   odnosilo  prema  njoj,   činjenica  je da   se  upravo   u   ovom  periodu   počinju   javljati   oblici kulturno-umietničkog,   pa   prema   tome,   i   muzičkog   života   kojima se  postepeno  u   Bosni   i   Hercegovini   stvara   profesionalna muzička   djelatnost   bazirana   na   razvojnim  dostignućima   i karakteristikama   evropske muzičke  kulture.
Kao   izvor  za   sagledavanje  i   praćenje  ovih  nastojanja   i rezultata,   najbolje  može  poslužiti   dnevna   štampa,   prije  svega sarajevska,   jer  je   ona   pažljivo   pratila   i   registrovala   sva kulturna   zbivanja,   pa  razumljivo,   i  muzička / Pišući   po  pravilu sa  velikom  naklonošću  o  ovim dogadjajima,   štampa  je,   razumljivo okrenuta  prema   vlasti,   potvrdjivala   koliki   je  značaj   pridavala ovakvim manifestacijama   i   sama  austrougarska  uprava, promatrajući   ih   kao   kulturnu  misiju,   ali,   prije  svega,   kao političko  djelovanje.
Sarajevska   štampa  je   koncert  održan  u  Banja   Luci   31.  maja 1881.   "pred  mnogobrojnom  i   vrlo  odabranom  publikom"   zabilježila kao   "prvi   u  Bosni". 1 ».  U  Sarajevu  je prvi   javni   koncert održan 11.   decembra   1881.   u  dvorani   oficirske  kasine  koja  je  tada predstavljala  potpuno  novi   objekat  sarajevskog  kulturnog života.12  u   štampi   je  ovaj   nastup  zabilježen  kao  "koncert spojenih  vojničkih  glazba  ovdašnjih  pješačkih  pukovnija".13 "Sarajevski   list",   koji   je  bio  organ austrougarske  uprave u Bosni   i   Hercegovini,   ocijenio je  koncert  kao  izuzetan  dogadjaj, naglašavajući   da  je  to  veče  u   kasini   bilo    prisutno   "sjajno društvo   iz  ovdašnjih  viših   i   obrazovanih  vojničkih   i činovničkih   krugova   sa   kitnjastim vijencem  lijepog  spola.   Na čelu  sjajne  publike  bijahu  Njih.   Preuzvišenosti   podmaršali baron  Dahlen  i   Stransky  i   vrhovi   činovničkih  i   vojnih  honoracija sa  ogromnim  brojem  članova   kasine".14  Na  programu  su   izvodjena djela  Mendelssohna,   Beethovena,  Mozarta,   Schuberta,   Delibesa   i Halevyja,  a   "Sarajevski   list"   piše,   dalje,  da   se  "nasladjivasmo u  lijepim,   vještački   izmamljenim  zvucima   klasične muzike,   čisto nevjerovasmo  da  gledamo  ovo  sjajno društvo   i   da  slušamo  takve zvuke u  Sarajevu".15  Konačno,   u   "Sarajevskom  listu"   se  izražava
12    U ovoj zgradi  (Dom JNA)  se nalazi još uvijek najljepša koncertna dvorana u Sarajevu koja je, upravo jedno stoljeće* bila mjesto svih značajnih muzičkih dogadjaja koji su se zbili u glavnom gradu Bosne i Hercegovine,   Zgradu je sagradio gradjevinski poduzetnik "Bucher 1880, godine i poklonio je vojničkom naučnom društvu. Imala je funkciju oficirske kasine i bila je središte kulturnog, umjetničkog i zabavnog života Sarajeva u to vrijeme,
13    U najavi koncerta se navodi da je riječ o prvoj i sedamdesetpetoj pješadijskoj pukovniji.  Sarajevski list,  Sarajevo,  9,XII 1881, br,  47, str,   2, Mali vjesnik,
14    Sarajevski list,  Sarajevo,  14,XII 1881,  br,   119,  str,  3, Mali vjesnik, Citirano prema Be sorovió' R,,  Jedna značajna komponenta kulturno-zabavnog života, Iz kulturnog života u Sarajevu pod austrougarskom upravom, Sarajevo 1974,  str,  9-
64
želja "da se ovakva krasna večera češće priredjuje u kasini, ne samo za ljubav naslade, već za ljubav i hatar gajenja lijepe zvučne vještine uopšte; u hatar očuvanja lijepih ideala, koje vještina, a muzika na pose razvija u osjećajima ljudskima; zarad toga da ovdje u Sarajevu ne zamrtvimo i neokržljavimo u pojmovima vještačke 1jepote...". 16 ubrzo je, 17. januara 1882, održan u dvorani oficirske kasine i drugi koncert sa novim programom, a pored orkestara pomenutih pješadijskih pukovnija, sudjelovali su vokalni i instrumentalni (klavir i violina) solisti uz pratnju orkestra.17
Ovakva praksa "fi 1 harmoničnih" koncerata sa vojnim orkestrima se kontinuirano nastavila, ali se javljaju i drugi dogadjaji koji znatno obogaćuju muzički život Sarajeva. To su, prije svega, razna gostovanja pojedinih reproduktivnih umjetnika i muzičkih ansambala iz drugih jugoslovenskih kulturnih centara i iz inostranstva koja su, prema pisanju ondašnje štampe, nailazila kod publike na interesovanje i srdačan prijem. Tako je poslije gostovanja harfistkinje iz Beča Tereslne .Zamara, u aprilu 1891. godine, "Sarajevski list" zabilježio da "umjetnici iz monarhije mogu vazda računati s tom prijatnom činjenicom da će u Sarajevu moralno i materijalno uspjeti".18 Gostovanje tadašnjeg čuvenog violiniste Františeka Ondričeka u martu 1893. u Sarajevu, štampa je interpretirala kao prvorazredan kulturni dogadjaj, a treba naglasiti da je on, iako je bio planiran samo jedan nastup, održao tada tri koncerta, sva tri u pozorišnoj zgradi, "kako bi i oni ljubitelji muzike koji prve večeri ne bi dobili mjesto, uzmogli uživati ovu rijetku duševnu nasladu".19  Sasvim je jasno da se Ondriček zadržao u Sarajevu duže nego što je planirao zbog interesovanja publike i, prijema na koji je naišao. Kao prvi istaknuti instrumentalista iz Siosansko-hercegovačke sredine, spominje se vio! inistkinja Blanda Holler koja je završila "bečku konzervatoriju s odličnim uspjehom i za to polučila srebrenu kolajnu".20 Njeni prvi koncerti zabilježeni su 1901. i 1902., ali će Blanda Holler u muzičkom životu Sarajeva dugo predstavljati značajno ime.21 Pored pomenutih ličnosti, u Sarajevu su tih godina, razumljivo, nastupali i drugi umjetnici, medju kojima su bili Fritz Kreisler (1893), 2arko Savić (1898), Alfred Grünfeld (1898), Branislav Huberman (1909) i drugi, a posebnu pažnju je privuklo gostovanje ansambla opere iz Brna 1902. godine.
15   Ibid.
16   Ibid.
17   Sarajevski list,  Sarajevo,  13.1 1882,  br.  6,  str.  2, Mali vjesnik.
18   Sarajevski list, Sarajevo,  10. IV 1891,  br.  39,  str.  2, Mali vjesnik.
19   Sarajevski list, Sarajevo,  29. III 1893, br.  36,  str.  2, Mali vjesnik.
20   Sarajevski list, Sarajevo,   7.IX 1902, br.  107,  str.  2, Mali vjesnik.
21   Usp.  Besarovié R., opus ait.,  str.  32.
22   Ibid.,  str.   11,
23  Arhiv Bosne i Hercegovine, Sarajevo, Fond Zajedničkog ministarstva finansija,  Pros.  br.  6827 BH/1898.
24   Kultura i umjetnost u Bosni i Hercegovini pod austrougarskom upravom (Gradja, redaktor Risto Besarovié), Arhiv Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1968,  str.   560.
25  Arhiv Bosne i Hercegovine,  Sarajevo, Fond Zajedničkog ministarstva finansija,  G.Z.   7863/BH-1898.
26   0 Franji Maéejovskom vidi opširnije Kuoukalié Z., Franjo Madejovski, Zvuk,  Beograd 1965, br.  64,  str.  463-464. Cjelokupna ostavština
65
Prva operska predstava prikazana je u Sarajevu u septembru 1882. godine, dakle, nepunu godinu dana poslije izvodjenja prvog koncerta. To je djelo Alessandro  Stradella  tada još živućeg njemačkog kompozitora Friedricha von Flotowa, a interpretatori su bili članovi ansambla njemačkog pozorišta Heinricha Spire koji je ostao u Sarajevu stacioniran duže vrijeme. U štampi je zabilježeno da je pozorište bilo "dupkom puno svijeh staleža sarajevske publike, jer svatko bijaše radoznao na inaugurisanje ove vrste glazbene i pjevačke vještine na zemljištu sasvijem novom. Uprava i predstavljajući jamačno osjetiše težinu ovakve zadaće, te se spremiše po mogućstvu svijeh sila".22 Ovo pozorište, medjutim, do kraja svog djelovanja u Sarajevu nije više izvodilo operske predstave, ali su povremeno gostovali, pored ansambla iz Brna, i operski umjetnici iz Osijeka, Milana, Ljubljane i Zagreba.
Kad je riječ o muzičkom životu u Bosni i Hercegovini, neophodno je naglasiti da su pjevačka društva, koja se postepeno formiraju od 1887, odigrala vrlo značajnu ulogu. Treba, osim toga, podvući da ona nisu bila vezana kao većina drugih muzičkih djelatnosti uz doseljeno stanovništvo, nego, naprotiv, njihov rad pokreću i nose prvenstveno domaće snage, istina, prilično razjedinjene, osobito na konfesionalnoj osnovi . Ipak, sva društva njeguju narodnu riječ i nacionalnu pjesmu, podvlačeći u svakoj mogućoj prilici svoje rodoljublje, svoj nacionalni zanos i svoj kulturni identitet. Medjutim, čitava ova djelatnost nije bazirana na profesionalnoj muzičkoj osnovi,* nego se vezuje na amaterski entuzijazam prožet dubokim nacionalnim osjećanjima tipičnim za to vrijeme.
U razvoju profesionalne muzičke djelatnosti, od velikog je značaja muzičko školstvo, pa prema tome, i prva nastojanja u tome smislu u Bosni i Hercegovini imaju svoju posebnu ulogu. U arhivskoj gradji najraniji podatak datira iz 1898. godine, kada je kompozitor i dirigent iz Budimpešte Adalbert Laszky pokušao da osnuje muzički konzervatorijum u Sarajevu (Conservatorium für Musik), On je, početkom 1898, koncentrirao u Sarajevu, vjerovatno upoznao muzički život u gradu, i sagledao veliku potrebu za stručnim kadrom, pa se 27.VI 1898. obratio direktno Benjaminu Kalaju, tadašnjem austrougarskom zajedničkom ministru finansija, i podni© zahtjev da mu se odobri osnivanje ove muzičke škole i pruži odredjena materijalna pomoć.23 o tome se, naravno, morala izjasniti Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu i ona je brzo reagovala, obavještavajući Zajedničko ministarstvo finansija u Beču da je osnivanje takvog zavoda za tadašnje prilike u Bosni i Hercegovini preuranjeno (",.. die Âctivierung eines Institutes der gennanten Art für dieehierländigen Verhältnisse verfrüht erscheint").24 Podnosilac zahtjeva je obavješten ' 11.VII.1898. da mu se ne odobrava osnivanje muzičkog konzervatorijuma u Sarajevu i time je ova zanimljiva inicijativa propala.25
Jedna druga inicijativa, medjutim, koja je došla deset godina kasnije, bila je mnogo uspješnija. Radi se o privatnoj muzičkoj školi koju je kompozitor i dirigent Franjo Maćejovski otvorio u Sarajevu 23. jula 1908.26 u školi su podučavali klavir, solo-pjevanje, violinu, violončelo i osnovne teoretske predmete, a iz arhivske gradje i napisa u sarajevskoj štampi, dnevnoj i periodičnoj, može se zapaziti da je Maćejovski imao značajan uspjeh. Svake godine su organizovani interni i javni
66
koncerti ove §kole8 koje je štampa redovno pratila povoljnim ocjenama. Tako je povodom petogodišnjeg jubileja škole, objavljen, izmedju ostalih, u listu "Narod" duži tekst u kome se ističe da je "za tih pet godina Maćejovskom uspjelo da muzički obrazuje nekoliko učenika, koji su mogli da odmah nastave svoje školovanje na krakovskom i praškom konzervatorijumu i da ovdje u Sarajevu stvori jedan lijep kadar muzičkih ljubitelja. Ove godine pohadjalo je muzičku školu 124 učenika, od kojih su s dobrim uspjehom završili školsku godinu 111. U narednoj školskoj godini Zavod će se razviti; G. Maćejovski namjerava da mu izradi pravo javnosti (uputio je u tom smislu jednu molbu na Sabor) i dobavi više nastavnika. Nama bi bilo vrlo milo, ako G. Maćejovski uspije da upotpuni svoje lijepe početke i planove i da stvori u Sarajevu muzički zavod značajnijeg oblika".27 Medjutim, predstojeći ratni dogadjaji značili su i kraj djelovanja ove škole. Ona je prestila raditi 1915. kada je Franjo Maćejovski napustio Sarajevo i otišao u Banja Luku.
Na kraju, možemo zaključiti da su počeci razvoja profesionalne muzičke djelatnosti u Bosni i Hercegovini u savremenom smislu vezani za period austrougarske okupacije i da je tek u to vrijeme došlo do kontinuiranog dodira sa tokovima evropske muzike. Medjutim, u relativno kratkom razdoblju pojavili su se raznovrsni oblici muzičkog djelovanja i uz prilično dinamični koncertni život sa simfonijskim, kamernim, solističkim i, posebno, horskim koncertima, uz prva izvodjenja operskih predstava i, konačno, uz početke muzičkog školstva, može se pratiti intenzivno muzičko»kulturno sazrijevanje.
SUMMARY
A  continuous development  of professional musical  activity in  Bosnia  and  Herzegovina  cannot  be   traced until  after  the Austro-Hungarian occupation of 1878*'   but*   according  to Dubrovnik  sources*   professional  musicians*   singers and players existed already  in   the  medieval  Bosnian  state  and at  the   time of its political and economic  rise   their activity  was comparatively  intensive»
The   sixteenth century  witnessed  the  ascent  of the doubtless  most   interesting personality  in   the  musical   history of Bosnia and Herzegovina*   Franjo  Bosanac   (Franciscus Bossinensis)*   but  his activity could not  have  influenced  the development  of musical  culture  in  Bosnia and Herzegovina. Although  born  in  Bosnia   towards   the  end of the   15th century*   he spent  his   life   in   Venice and probably died  there  in   the beginning  of the   second  half of the   16th century.
It  was  the Austro-Hungarian  occupation*   however*   that gave  rise  to  a continuous  development of professional  musical activity;   contacts  with  the  currents  of European musical culture  were  established and maintained.   On  31   May*   1881   the first  concert  in  Bosnia  and  Herzegovina was  held  in  Banja  Luka*
Mađejovskog nalazi se u Arhivu grada Sarajeva. 27    Narod*  Sarajevo*  28.VII (10.VIII) 1912* br.  255*  str.  3* Domaće vijesti.
67
whil®     in  Sarajevo   the  first  public  concert,   a  symphonie concert  given  by   the  combined army  orchestras,   was  presented on   the   11  December,   1881.   Such concerts  gradually  became  quite frequent.   Before   long  vocal  and  instrumental  solo performances were  also  organized.   Sarajevo  at   that   time  was  visited by    % renowned  guest   soloists  -  F.   Ondrič&k,   F.   Kreisler,   Ž.   Savie, B.   Huberman,   and  others.   Mention   is  made  of Blanda  Holler  as the  first   outstanding   instrumentalist from Bosnia  and Herzegovina.
In  September,   1882,   the   Sarajevo   audience  attended  its first   opera  performance.   In  due  course   the  city  was  visited  by operatic companies  and  individual   soloists  from  Brno,   Osijek, Milan,   Ljubljana,   and   Zagreb.
The  first music   school   in  Bosnia  and  Herzegovina was founded   in  Sarajevo  on   2d  July,   1908   by  the  Czech Franjo Maéejovski.   The   subjects   taught  were  piano-playing,   solo singing,   violin-playing,   cello-playing,   and  the   basic   theoretic subjects.   The   school  carried  on  successfully until   the  outbreak of World  Var. I.
68