Poštarina plaĆ 1] : Ì))>o9flk0^ ^ " N Uredništvo I oprava Z A U K t B, MasarvKova 28a, Teleton 67-80 uredništvo in uprava za Slovenijo in slovenski del Julijske Krajine LJUBLJANA. Erjavčeva 4a GLASILO SAVEZA JUGOSIOVENSKIH EMIGRANATA IZ JULIJSKE KRAJINE AVANGARDA Križaj se borio na sirani španjolskog naroda i streljali su ga. Klement Sergo nije htio da se bori protiv abesinskog naroda i streljali su ga. Jedan pada pod plotunima u Španiji, a drugi na obali Indijskog Oceana. Dvije žrtve u četvrt godine. U vrijeme dok Križaj pada na Iberskom Poluotoku, Eržen umire daleko od svojih na Apeninu. Pavlovič ostavlja svoje tijelo izre-šetano austrijskim mecima u Dobrudži, a Ukovič pada pod plotunima te iste Austrije u Radgoni. Na svira stranama svijeta ostavljaju svoje kosti naši mladiči, i na svim stranama svijeta umiru nasilno iz istih razloga: u borbi za slobodu. »Tragedija našega naroda«, rekao je jedan stariji emigrant kada je doznao za smrt Sergovu. »Tragedija naše omladine«, rekao je jedan naš omladinac promatrajući uzbu-djeno posljednju sliku Križajevu. Ni tragedija naroda, ni tragedija omladine. Jer dok jedan narod ima omladinu koja pada pod plotunima jedino zato što voli slobodu i što ee za nju bori, taj narod živi. Živi i čeka. LETALEC KRIŽAJ PADEL NA ŠPANSKEM MIHAEL ERŽEN UMRL V KONFINACIJI V Santa Maria, v provinciji Potenza v Italiji je umrl Mihael Eržen, doma iz Bukovega pri Cerknem. Eržen je bil leta 1935 obsojen na 5 let konfinacije. Slava narodnem mučeniku Mihaelu Erženu! BULJEVAC IVAN IZ VRHA UHAPŠEN Buzet, novembra 1936. — Več smo vam bili javili kako je bila premetačina kod Buljevca Ivana na Vrhu kod Buzeta 1 kako mu nisu ništa našli osim jednog broja zagrebačkih »Novosti«. Tada je bio odveden u Sovinjak u kasarnu karabinjera i brigadir je popljuvao i vrijedjao šezdeset-godišnjeg starca Buljevca i zaprijetio mu je bio konfinacijom. 28 oktobra došli su karabinjeri ponovno na Vrh i ponovno izvršili premetačinu, ali nisu ni ovog puta ništa našli. Buljevca nije bilo kod kuće, već je bio kod nekih svojih rodjaka u Roču. Drugog dana kada se vratio kući uhapsili su ga i odveli u Sovinjak. Iz Sovin jaka su ga odveli u Buzet, a 30 prošlog mjeseca odveli su ga u Pulu gdje se još i sada nalazi u zatvorima. Govori se da će biti poslan na konfinaclju. M. B. A naših je mnogo palo. Sjetimo se samo 1929 i 1930. A drugi: Babič, Cotar, Eržen, Jurišević, Vilhar itd. itd., cijela legija ubitih, premlaćenih i iznakaženih. A gdje su oni po kazamatnma — robijaši na dvadeset i trideset godina. A gdje su oni po konfina-cijskim logorima. A oni za koje niko ne zna i koji nisu upisani u nikakvom crnom kalendaru. Sudbina, reći će netko. AH to nije sudbina, to je, može se kazati, posljedica našeg geografskog, etničkog i socijalnog položaja. Smješteni na medji Balkana i Apenina, na medji Slavenstva i Romanstva; izgubljeni okrajci jednog naroda; seljaci, ribari i radnici, seljaci bez zemlje, ribari bez broda 1 radnici bez posla, mi smo nvijek na udaru. Na udaru smo u političkim borbama, na u-daru u nacionalnim i na udaru u socijalnim borbama. Uvijek materijalno slabiji 1 uvijek stavljeni uza zid. Ali uvijek avangarda. I uvijek široka pogleda, uvijek spremni na borbu i žrtve. I kada onaj naš mladi rudar traži načina kako bi otišao u Španiju, »jer ovakav život nije život«, i tada taj rudar govori kao a-vangarda i kao jedan od onih koji zna da na svijetu ne postoje dvije pravice ni dva morala. On kaže da bi se tamo borio za slobodu svoje kuće. A ta kuća je tamo negdje na obroncima Furlanske ravnice. Ali on koji po cijele sedmice ne vidi sunca, on zna da je svijet malen i da pobjeda pravice i slobode na jednom kraju zemljine kugle znači pravicu i slobodu na drugom kraju. I da neprijatelji slobode znadu to isto. I prema. tome. borba protiv tog neprijatelja, bilo gdje i bilo kako. znači borbu za opću 1 jedinstvenu slobodu, za opći i jedinstveni moral i pravdu. To je osjećao i Križaj. To je osjećao 1 Giordano Viezzoli. Oba istih godina, oba avijatičara, jedan iz kraškog sela, a drugi Trsta. Jedan Slovenac, a drugi Talijan. Ali oba pogodjena istim olovom, oba na istoj fronti, oba protiv zajedničkog neprija-telja. Ta dva mladića iz iste zemlje koje je razdvojila historija i jezik, ta dva mladića su pala pod istim nebom progonjena od aviona iz istih tvornica. I jedan i drugi su nosili nekada istu uniformu koja im je bila mrska,, jer je bila simbol ropstva-, i jedan I drugi su pali u istoj uniformi koju su obukli dragovoljno. U ovom času kada odajemo poštu našem junaku Križaju i svima onima našeg jezika 1 plemena koji su pali u borbi za slobodu Uašega naroda, u tom času odajemo poštu 1 mladom drugu Križajevu, tršćaninu Giordanu Viezzoliu. Svrstavamo ih u isti red i SVp smatramo svojima. Jer svi su oni pali za slobodu i pravicu. ^ sloboda i pravica je jedna i jedinstvena, obzira na narodnost i zemlju. (t- P-) Jožefa Križaja peljejo Francovi vojaki v zapor Vsem je gotovo še v spominu, kako je pred štirimi leti pristal na letališču v Ljubljani mlad avijatičar z italijanskim vojnim letalom. Bil je to Jožef Križaj, doma iz Koprive na Krasu, ki je kot rezervist pri avijatiki uporabil priliko in desertiral z letalom v našo državo. Letalo so vrnili Italiji, Križaj pa je moral več kakor dve leti okusiti grenkobe konfinacije. Pozneje se je lahko svobodneje kretal in je dovršil tudi trgovski tečaj. Pred poldrugim raesecom pa je na tiho zapustil svoje tovariše emigrante v Jugoslaviji in pohitel na špansko bojišče, da se tam meri z italijanskimi fašističnimi letalci, ki so podpirali uporniške čete. V Albaceti je imel kvartir, odkoder se je skozi tri tedne dan za dnem dvigal v zračne višine in bruhal ogep nad sovražnika. 21. dan pa je doletela tudi njega nesreča. Zadet od sovražnih krogel, je njegov aeroplan zgorel. Križaj se je lahko še spustil s padalom na tla, toda zaneslo ga je na sovražno črto. Ujeli so ga in kmalu tudi ustrelili, še preden so mogli izposlovati zamenjavo. Še prodno je prišla vest, da ni Kri žaja več med živimi, so ga spoznali njegovi tovariši in prijatelji na Paramoun tovem filmu, ki je kazal slike s španskega bojišča. Videli so, kako pada neki letalec od gorečega letala, kako ga aretirajo uporniški vojaki in ga peljajo v odprtem avtu v zapore. V letalcu, kigar obraz je bil ves črn od dima in saj, so v svojo grozo spoznali Jožeia Križaja. Križaj je rojen o Koprivi 13 maja 1911, a dezertiral je iz Vidma 25 VI 1932 leta. Slava njegovemu spominu, padel je junaško v boju za svoje in naše ideale! „L’ECHO DE BELGRADE" 0 AKCIJI RINA ALESSIJA i o našem narodu pod Itali jom — Uzroci i posljedice Beogradski tjednik na francuskom jeziku »L’Echo de Belgrade« od 4 o. mj. donosi dug članak o jugoslovensko-tali-janskim odnosima povodom članka Rina Alessija u »Piccolo«, pa izmed ju ostaloga piše i ovo: »Talijanska štampa pokreće po prvi put otvoreno najdelikatnije pitanje s psihološkog stanovišta, koje ne prestaje da muti atmosferu: postupak sa manjinama. »Piccolo« priznaje da to pitanje postoji i da se ga ne može mimoići. Dok neznatna talijanska manjina u Dalmaciji uživa specijalni režim, koji joj garantira očuvanje njezine narodnosti pod vanredno povoljnim uslovima, Bez obzira što je talijansko novinstvo zauzeto konferencijom u Beču, ipak poboljšanje odnosa izmedju Jugoslavije i Italije predstavlja pitanje od prvorazrednog značenja. Ne samo novinstvo, već talijanska javnost sa velikim interesom prati i kontrolira taj razvoj. Talijanska javnost je sigurna da dobri odnosi bilo politički bilo ekonomski mogu Imati samo koristi za obje zemlje-Talijanski politički krugovi naglašuju da Italija sa dvije petine svojih granica graniči sa Jugoslavijom. Zato se talijanska javnost i time zanima i kaže da se Italija ne smije zamjeriti onima. sa kojima su prošlošću i budućnošću p?' vezani i da se sa Jugoslavijom ne može živjeti u nekom stavu zastrašivanja-Talijanska štampa tvrdi, da će za novog poslanika u Rimu doći jedan od najboljih jugoslovenskih diplomata. dotle veoma znatna hrvatska i slovenska manjina u Trstu i Gorici nije zaštićena nikakovim statutom. Ta situacija ne bi bila škodila jugoslovensko-talijan-skom zbliženju kada bi Italija bila, iza odredjivanja granica postupala na drugi način s tom manjinom. G. Rino Alessi optužuje emigraciju i njezinu »zlokobnu ulogu«, ali to znači miješati posljedice s uzrocima. A kada je »Piccolo« pohvalnom otvoreno-šću postavio taj problem, mi ćemo odgovoriti ne manje otvoreno da će pravedan postupak sa jugoslovenskom manjinom pročistiti otmosferu u kojoj će napokon procvjetati prijateljstvo«. Poboljšanje odnosa izmedju Italije i Jugoslavije takodjer će doprinijeti i uredjenju odnosa hrvatskih i slovenskih manjina u Italiji. U tom pogledu talijanski politički krugovi tvrde, da će se dozvoliti otvorenje hrvatskih i slovenskih škola i crkava, te rad prosvjetnih društava. Isti krugovi tvrde, da je već sada poboljšan položaj narodnih manjina u Italiji, kojima se ne spriječava rad kao što je bilo prije. Obeta se nova amnestija Po Julijski Krajini krožijo vesti, da se zopet pripravlja amnestija. Mussolini sam da je izjavil, da je preveč ljudi po ječah. Kot povod bi izbrali slavnostni dan, ko bo • italijanski kralj kronan za cesarja fašističnega imperija. Drugi pa trdijo, da je prestolonaslednikova žena zopet v drugem stanu in da bodo proglasili amnestijo, ako se bo rodil sin. Tri hapšenja u Vrbovu Vrbovo, novembra 1936. — Nedavno smo vam bili Javili kako }e bio otpušten iz lugarske službe kod grofa Windischgràtza Logar Anton zvan Vrbonatov. Njega su bili otpustili radi toga što se niie htio upisati u fašističku stranku. Otpušten ]e bio bez penzije 1 otpravnine, premda ]e imao pravo na penziju. Jer ]e proveo 15 godina u lugarsko] službi, pa je po uredbi imao prava na penziju. Medjutlm otpuštanjem Iz službe nisu slomili Logara, Jer |e on ostao i nadalje čestit I svliestan. Cak ie postao loš odlučniji. Ovih dana mu se dogodila nesreća, njemu 1 Još dvojici naših ljudi. Niih Je uhapsila policija iz Bistrice, ne znamo zašto, jer nisu ništa zla uradili. Uhapšeni su, s Logarom zajedno, Rutar Ivan zvan Mrakov, star 26 godina 1 Urbančič Franjo zvan Prinčov star 25 godina. Do sada nema nikakovih vijesti o njima. — Ciò. aretacijeTlàdjedelnici »SAN MARCO« V TRSTU Trst, novembra 1936. — Nedavno je bilo aretiranih v ladjedelnici »San Marce« v Trstu več delavcev, češ da delajo komunistično propagando. Po plakatih, ki so te dni bili nalepljeni v ladjedelnici, so delavci izvedeli, da so bili njihovi tovariši Brune Najcan, Luigi Celli, Nino Luisa, Carlo Scizza in Antonio Tome konfinirani vsak na pet let, da sta bila Savano Tenente in neki E-meraci obsojena na štiri leta zapora, Ernesto Ghersiglia pa da pride pred posebni tribunal. _____ ŽENA IZ VALTURE OSUDJENA NA 6 I POL MJESECI ZATVORA zato Sto je uvrijedila brigadira KARABINJERA. Pula, novembra. 1936. — Ana Mohorič Ivanova stara 32 godine, iz Valture osudjena je 12 o. mj. u Puli na šest mjeseci i petnaest dana zatvora radi toga što je navodno, uvrijedila valturskog brigadira karabinjera. Brigadir ju je 1 jula pozvao u kasarnu radi nekih ispitivanja, a ona mu je tada kazala da je puste na miru i po navodima tužbe, teško je uvrijedila brigadira, pret-stavnika vlasti. Osudjena Ana Mohorić je majka troje male djece. Radnik osudjen na mjesec dana zatvora JER JE U PIJANOM STANJU UVRIJEDIO MILICIJU. Trst, novembra 1936. — U Trstu je 7 o. mj. osudjen na mjesec dana zatvora radnik Ivan Di Valentin. On se 12 augusta nalazio u Svetim Petru na Krasu i naveče ie susreo jednu grupu milicionera. Počeo ie vikati protiv milicionera i napadao je miliciju uopće Milicioneri su pozvali u pomoć karabinjere, koji su radnika uhapsili i predali sudu. „OBZOR" 0 TALIJANSKO-JUGOSLOVENSKIH ODNOSIMA i o stanju naše manjine pod Italijom Zagrebački »Obzor« od 13 o. mj. donosi vijest datiranu iz Zadra: Košta Todorov o britanskoj politici, o Abesiniji i španskoj revoluciji »Manchester Guardian« donosi pismo g. K o s t e T odorava bivšeg bugarskog poslanika i delegata kod Društva naroda, upućeno uredniku lista. U pismu se veli: Mogu li ukratko opisati raspoloženje Balkana prema Velikoj Britaniji i njenoj politici? Ja ne govorim o zvanićnim odnosima izmedju jedne i druge vlade, t. f. izmedju britanske vlade i vlade balkanskih država, koji su odlični, već govorim o javnom mišljenju, koje lesto puta nije izraženo u listovima. Prva stvar koja pada u oči je ta da je u našim zemljama, većina naroda zbunjena, uznemirena i zabrinuta zbog politike Velike Britanije i — da budem iskren — nije u stanju da razumije tu politiku. Ja vas mogu uvjeriti da je britanski prestiž bio visok kod nas. Razni osjećaji imali su se prema drugim narodima, od kojih smo mi neke voljeli, a neke prezirali. Po nekada je ista zemlja bila strasno voljena ili omrznuta kod raznih grupa u našim zemljama. U pogledu osjećaja prema Engleskoj postojalo je samo ogromno poštovanje prema toj zemlji. Balkanski narodi tek što su izašli iz primitivnih prilika i oni su potlinjeni uticaju manifestacija sila. Primoran sam da kažem, da se taj prestiž u posljednje vrijeme umanjio, a zajedno s tim i poštovanje. Povjerenje u Veliku Britaniju jako je uzdrmano u pitanju Abesinije. I Velika Britanija ima sjajnu tradiciju, ali je ona dalje od nas, i njene duhovne manifestacije imale su mnogo manji uticaj na naš intelektualni razvoj. Na taj način, ako bi njen prestiž pretrpio slom, ne bi mnogo ostalo od njenog uticaja ti našim zemljama. Mi smo zaista uznemireni, mi nismo bili u stanju da razumijemo razloge za blagonaklonost, koju je Velika Britanija tako dugo ispoljavala prema Mussoliniju. Mi nismo bili u stanju da razumijemo osnovne razloge za kredit koji britanska politika daje feudalnom i agresivnom režimu u Madžarskoj. Mi ne možemo razumjeti zašto Sueski kanal nije bio odmah zatvoren kada su sankcije koje su nas koštale tako mnogo bile nametnute protiv Italije: i zašto je kasnije Abesinija bila napuštena. Još bolje reći, mi odbijamo da to razumijemo, jer mi odbijamo da dopustimo argumenat nemoći u slučaju Velike Britanije. Britanska politika prema Njemačkoj uznemiruje nas još više. Mnogi, liuđi došli su šta više do uvjerenja, da Velika Britanija pomaže Hitler a Ja govorim o utiscima, a ne o činjenicama, jer u politici utisci znače često mnogo više no samo Hnjenica. A šta da kažemo o Španiji? Niko od nas ne vjeruje da Velika Britanija nije bila u stanju da nametne Portugalu poštovanje obaveza neutralnosti u pitanju španjolskih stvari. Za dva stoljeća Portugal je išao po direktivama britanske politike. Opće uvjerenje ljudi u našim zemljama, koji u većini pomažu demokratsku Spaniju, sklono je da misli da je stav Francuske posljedica politike Velike Britanije. Mi nismo u stanju da razumijemo zašto Velika Britanija otvara zapadni dio Sredozemnog Mora talijanskom i njemačkom imperijalizmu. Ako bi ja mogao da definiram postojeće raspoloženje u našim zemljama i osjećaje koji postoje ja bih rekao: ■ Mi se nećemo nikada staviti protiv Velike Britanije.« Sta mi očekujemo od nje, šta bi povratilo njen prestiž to je jaka odbrana mira i slobode protiv onih koji otvoreno prijete miru i slobodi i koji cinički rade na svjetskom masakriranju. „TRGOVAČKI VIJESNIK" 0 NAMA I MADŽARIMA Zagrebački tjednik »Trgovački Vijesnik« donosi u svojem 45 broju od 10 o. mj. oduži članak povodom Mussolinijeva govora u Milanu pod naslovom »Za punu harmoniju u susjednim privrednim odnosima«. Jedan odlomak iz toga članka glasi: »... upravo se neugodno dojmio baš privrednika onaj pasus iz govora g. Mussolinija u koiem on govori o — reviziji granica I »nepravdi« nanešeno] trianonskim ugovorom o miru. Znači, da bi se države Podunavskog bazena (Češkoslovačka, Rumunjska i Jugoslavija) morale odreći stanovitog svog teritorija u korist što Austrije, a uglavnom što Madžarske. Ako iko ima prava da govori o reviziji ugovora, onda bi to morala Jugoslavija, jer je baš Rapalskim ugovorom ona izgubila na stotine hiljada svoga življa, koje Je od pra-istoka čisto slavensko t. j. hrvatsko I slo-venačko. Tu je Zadar, Rijeka, Cres, Istra i Corica! Fu je skoro milijun Slavena ostalo pod Italijom, a kako je njima tamo, o tom da I ne govorimo. A isto tako da ne govorimo o više od pola milijuna Nijemaca, koji su ostali Ispod druge granice Bre-nnera — u Italiji. Nagiašuiemo: Madžari su ostali u svollm etnografskim granicama kao država, a što je ostalo Madžara i Nijemaca kao slabih manjina u drugim državama Podunavskog bazena, ti imadu punu svoju nacionalnu slobodu, takovu, kakovu ni Slaveni ni Niiemc! ni u snu ne sanjaju, da bi le mogli imati u Italiii. Zato. ako g. Mussolini govori o revizlii ugovora, ^n treba da pomišlja i na onu nepravdu, koja je učinjena — baš Jugoslaviji, specijalno Hrvatima i Slovencima«. KAKO RINO ALESSI GLEDA NA ULOGU FRANCUSKE POVODOM AKCIJE ZA PRIBLIŽEN JE ITALIJE JUGOSLAVIJI Napadaj Giovanni Maracchla na Francusku Mi smo u našem listu nastojali da objektivno donesemo sve faze one akcije, koja ide za približenjem Italije i Jugoslavije. Donijeli smo glasove državnika i štampe s jedne i s druge strane, a nastojali smo tako-djer da citiranjem internacionalne • štampe osvijetlimo zamašaj te nove diplomatske akcije. Ovime nastavljamo tu našu žurnalističku brigu. U štampi smo u toku posljednjeg tjedna čitali na temu talijansko-ju-goslovenskih odnosa više članaka, koji medjutim nisu pretstavljali neki veći značaj, osim onog članka, koji je 15 novembra izišao u tršćanskom »Piccolu« potpisan od Rina Alesslja. »Piccolo« tim člankom nastavlja svoju poznatu akciju, a taj je novi članak u toliko interesantniji što obradjuje jednu naročito važnu stranu novih odnosa Italije s Jugoslavijom, a to je pitanje Francuske. U toku ove pove interesantne diskusije to je prvi glas o tom pitanju. Pošto je to pisao Rino Alessi u fašističkoj štampi ne treba naglašavati, da je to čisto talijansko stajalište. Tako naime gleda Italija na to pitanje. Kako će se Jugoslavija odnositi prema tom pitanju — to je druga stvar, u koju ne ulazimo. Zato se I ograničujemo samo na to, da članak tršćanskog »Piccola« reproduciramo bez komentara. Taj članak glasi: »MANEVRISANJE NA ZAPADU« »Lako može da se razumije, da službena Francuska ne može da bude zadovoljna Mussolinijevem inicijativom za stvaranje nove evropske ravnoteže, bazirane na iskrenosti i pravdi, umjesto konvencionalnih laži, ideoloških smicalica koje još i danas sačinjavaju nad-mjeni i pretenciozni barokni spomenik šarolike medjunarodne demokracije. Dovoljno je imati na umu tradicionalnu neskromnost Francuskog ministarstva vanjskih poslova, koji je uvjeren izišao iz velikog rata, da će Pariz ostati za uvijek prijestolnica svijeta. Službena Francuska naročito je nezadovoljna zbog ovih, još svježih bečkih i budimpeštanskih dana. Kao primjer može se uzeti stav »Tempsa« koji tumači odluke, nade, razočaranja i daleke planove francuske spoljne politike nezavisno od ljudi koji njome upravljaju i stranaka koje na nju utiču. Veliki dnevni list, od koga ni u radosnim danima zbliženja nismo čuli riječ simpatije i lojalnog priznanja naših interesa osim upola, sa ograničenjem, potejenjivanjem i rezervama, izabrao Je dvije smjernice svoga stava ne starajući se za njenu bučnu suprotnost. Ali ove nevine, da ne kažemo naivno bestidne protivurječnosti francuskog ministarstva vanjskih poslova kreću potajna naredjenja u čuju manevrisanja u pravcu podunavskih zemalja, da bi se stvorilo jedno alarmantno stanje, da bi se vaskrsli truli Iješevi starih jadranskih i balkanskih surevnjivosti i da bi se posijale dvosmislice i sumnje i postavilo diplomatske zamke uzduž staze, kojom mir korača sigurnijim korakom nego po ogoljelim hodnicima Ženeve. Spletke su dobile puni razvoj poslije milanskog govora. Medjutim francuski račun o ishodu spletki propao je baš u svome glavnom cilju. Države male antante nisu se uzrujale, koliko su očekivali u Parizu. Jedna od njih, i to baš Jugoslavija, i ne vodi računa o spletkama ostajući nepokolebivo vjerna duhu i slovu izjave, kojom je 1 oktobra g. Stojadinović stavio do znanja svojim sunarodnicima i Evropi, da su uslovi italijansko-jugoslovenskog prijateljstva već konsolidovani i van domašaja svakog nesporazuma i svake varke. Ne samo to, nego upitan o suštini svoje politike, šef jugoslovenske vlade, koji je poslije Pašića najveći politički čovjek mladog susjednog naroda, izgovorio je dvije vrlo mile riječi narodima, koji polažu dostojanstvo na bazu svega narodnog života: »stvarnost« i »nezavisnost«. Zašto Jugoslavija nije primila milanski govor kao što je htio Pariz? Zašto su preduslovi italijansko-jugoslovenskog prijateljstva ostali nedirnuti te se čak pojačavaju do te tačke, da iz Beograda dolazi sve snažniji i jači odjek zadovoljstva zbog bečkih 1 budimpeštanskih dana g. Ciana? Zašto ostaje i dalje živa nada jednog prijateljstva kome je sudjeno da dva naroda, u neko doba naoružana jedan protiv drugoga, uputi zdravom, pametnom i trajnom miru, baziranom ne samo na zajedničkim privrednim interesima, koji više ni slijepci ni zanesenjaci ne mogu da odriču, nego 1 na zajedničkim političkim i kulturnim interesima? Zato što su za uvijek prošla vremena, kad su podunavske zemlje svaku riječ koja bi došla iz Francuske, smatrale za rafinovanu destilaciju istine i političkog altruizma. Zato što je Mussolinijeva otvorenost oborila opća mjesta demokratskog makijavelizma, koji vodi u rat dok govori 0 miru i koji misli samo na vlastitu hegemoniju dok se hvali pravdom i pravičnošću ne ispunjavajući svoja obeća-nja. Kapsula revizionizma zatajila je ukoliko se tiče Jugoslavije, pošto je Duče još prije 12 godina tačno precizirao osnovne linije talijanske politike u odnosu na Jugoslaviju Ovi momenti odoljeli su bujicama kao 1 naglim burama i olujama, čak je izgledalo, da ih je fatalnost žalosnih političkih epizoda, koje često izbijaju u istoriji protiv same volje vlada i naroda. potpuno preplavila. Ali kasnije su se ove osnovne linije ponovno nameća-le kao neizbježiva potreba susjednih odnosa izmedju bliskih naroda, medju kojima može da bude ili odnos mira ili odnos rata, a ne odnos anarhije, ili još gore, neplodne nehatnosti. Pakt o prijateljstvu i saradnji, potpisan u Rimu 28 januara 1924 godine jasno jamči teritorijalni integritet i neutralnost dviju ugovornih sila. Precizira zajedničke političko-vojne interese i odredjuje granice zajedničke djelatnosti u cilju zaštite i odbrane ovih interesa. Ako se slovo ugovora nije više pominjalo, duh je ostao i preko roka važnosti ugovora, što je očevidni znak njegove životne snage. Zaista, poslije jedanaest godina talijanski poslanik grof Viola di Campalto predajući akreditivna pisma šefu jugoslovenske države izgovorio je ove riječi, kojima je sjajno i ponovno afirmisano načelo mu-solinijevske politike prema susjednoj monarhiji. (U produženju citira »n Piccolo« poznate riječi grofa Viole di Cam-palto o nedotaknjivosti jugoslavenskog teritorija pa nastavlja): Kad se ove izjave pročitaju danas izgledaju kao parafraza izjave g. Stojadi-novića. Istovjetnost talijansko-jugoslo-venskih interesa nije samo u sadašnjosti nego u istoriji. To nam objašnjava, zašto je jugoslovenska inteligencija odbila pariško tumačenje govora g. Mussolinija, koji je ublažio zategnutosti duhova izmedju dvije jadranske obale i stvorio nadu u bolje dane. Potrebno je da se duhovi sjećaju i pamte, da prošlost ne bi sa svojim utvarama ponovno zamračila vidike. Isto-riju imaju samo oni narodi, koji imaju pamćenje, a samo oni koji imaju istori-ju, mogu slobodno braniti svoju sigurnost. Francuska politika u Podunavlju, a naročito na Jadranu, nije drugo nego hronološko sledovanjè država i činjenica, kojima se pod licemjernim plaštem općih tvrdjenja o miru, pravdi i bratstvu medju narodima uvijek i jedino išlo na to, da se održi u životu jedan političko-vojni sistem izrazito protitalijan-skog karaktera, a da — s druge strane taj isti sistem nije pretstavljao ništa čvrsto i korisno za zemlje koje su ga prihvatile. Bilo bi lako ispisati istoriju jugoslovenskih razočarenja zbog Francuskog držanja. Ova razočaranja stoje u rodbinskim vezama sa onim istim, od kojih smo patili mi koji smo zaštićivali ledja pobjednicima na Marni. Najsenzacionalnije razočarenje jeste potpuna jalovost jednog prijateljstva, koje je rodjeno 1919 god. u znaku pravog i istinskog vojnog saveza i koje je iz dana u dan ginulo i venulo pod ubitačnim teretom političke stvarnosti, koja je negirala korisnu funkciju samog saveza i u isto vrijeme podvlačila jezive opasnosti. Ako izmedju Italije i Jugoslavije nema spornog pitanja, auo se privrede upotpunjuju, ako Francuska sve hoće a ništa ne može na Jadranu i ako se njen plan sastoji samo u kočenju, ograničavanju i odugovlačenju miroljubive konsolidacije nove italijanske civilizacije čiji ciljevi prelaze krug romantičnih formuia i počivaju na zdravom političkom realizmu tamo, gdje civilizacija ima još da izvrši iednn misiju, sudbinski je neizvjesno da Jugoslavija prva učini korak u pravcu jedne politike, koja joj dozvoljava da afir-miše svoju nezavisnost, da poveća svoj uglej i da se pobrine za zaštitu svojih interesa ne preko druge sile nego direktnom intervencijom, i ukratko da se oslobodi situacije blokova, u kojima je njen zadatak bio najneblagođarniji j najopasniji. Ta situacija ne samo da ie kočila njen privredni preporod nego je prisiljavala, da se nepovjerenjem i nespokojstvom posmatra tri četvrtine svoje kopnene i morske granice. «n!?čf^an,‘:usk, sP°razum iz jam 1935 godine, da se osjeti prvi i dini bojažljivi znak izmjenjc Trščanski »II Piccolo della Sera« od li o. mj. prenosi podlistak iz ljubljanskog »Jutra« u kojem jedan očevidac opisuje smrt Cesara Battistia. Članak u »Jutru« je vrlo toplo napisan i u njemu se Battistia prikazuje u njegovim posljednjim časovima pod vješalima. Trščanski list prenosi taj članak skoro u cjelosti. Skoro! Jer je donio tačan prijevod od riječi do riječi, osim — završetka od deset redaka ' Zašto »II Piccolo della Sera« nije donio i Uh deset redaka? Eto zašto: jer bi tih desetak redaka demantiralo g. Rina Alessia, direktora »Piccola«. • stava po pitanju lojalnog sporazuma izmedju Rima i Beograda. Ali prije toga i poslije toga, ne. Karakteristika francuske politike na Jadranu i u Podunavlju stalno je inspirisana Jedinim osjećanjem, da se onemogući Italiji, prirodnoj bazi za podršku podunavske ravnoteže, a prema tome 1 većeg djela stvarnog evropskog mira, da razvije svoju istorijsko-politlčku djelatnost i da državama svoje zastarjele diplomatsko-vojne konstelacije koju je Francuska stvorila, onemogući da đodju u dodir sa nama i da konsoliđuju svoje unutrašnje političke prilike, svoje privrede 1 svoje spoljne odnose prema neizbrisanim zakonima vlastitog života. Panteon svetih pariških laika nalazi se pred svojim sudbonosnim zalaskom. Više se ne vjeruje u klevete velikih svećenika francuske štampe protiv fašističke Italije. Privilegija iz 1789 godine trajale su preko jednog stoljeća. Druge revolucije su nastupile, da razbistre vidike i da otjeraju magle. Još je jedanput se desilo, da su se jaganjci pokazali kao vukovi i lisice, a prijatelji, neprija--telji puni laži. U svjetlu ovih osamnaest godina koji nas dijele od primirja mi tvrdimo, da Francuska nema više nikakvu funkciju na Jadranu. I GIOVANNI MARACCHI NAPADA FRANCUSKU Direktor puljskog »Corriere Istriano« i istarski fašistički zastupnik Giovanni Maracchi (nekada: Mrak!) piše 6 o. mj. u svojem listu uvodnik preko svih sedam stupaca protiv Francuske pod naslovom »I conti della Francia«. Mrak iznaša, uglavnom, iste misli kao i Rino Alessi, a karakterističan je završetak Mrakovog članka, koji glasi: »I u odnosima medju narodima razbiti lonci ostaju razbiti lonci. I više se ne krpaju. Zamjenjuju se, možda, * drugim loncima, više izdržljivim«. »PICCOLO« NASTAVLJA AKCI JOM ZA PRIJATELJSTVO S JUGOSLAVIJOM Trst, 17 novembra. Današnji »Pic-colo« u cijelosti prenosi članak dra Sve-tislava Stefanoviča, objavljen ovih dana u beogradskoj »Pravdi«, u kojem s® zagovara politika dobrog susjedstva iZ' medju fašističke Italije i Jugoslavije. ^ uvodu spomenutog članka »Piccolo4 kaže. da je dr. Stefanovič inicijator ak' čije za kulturno jugoslovensko-tallja«' sko zbliženje. Isto tako »Piccolo« doriosi i članak, koji je u tom smislu štampan i u zagrebačkom listu »Ekonomska politika«. Taj list Je naime donio članak u kojem govori o odnosima Jugoslavijo i Italije i naglašuje, kako Jugos!avija neće rat s Italijom, i kako je Jadran ujedinio Jugoslaviju s Apeninskim P0' luotokom. MALE VESTI — Josip Zadnik, radnik iz Podgrada, kažnjen je na Rijeci sa mjesec dana zatvora, jer se navratio u Rijeku usprkos toga što mu je policija bila to zabranila. — Jelović Antona, mornara 28 godina starog, našli su 17 o. mj. mrtva u parku Regina Margherita na Rijeci. Ubijen je hitcem iz revovera u srce. Ne zna se ko ga je ubio. — U Gradinju je otvorena nova osnovna škola 1 o. mj. škola nosi naziv »Ruggero Timeus«. Otvorenje je izvršeno uz veliko slavlje, a prisutan je bio i prefekt Cimoroni. — Nadbiskup Margotti je 9 o. mj. posjetio Fašistički dom u Trstu. Federalni sekretar ga je pozdravio u ime Crnih košulja cijele pokrajine, a Margotti mu je odgovorio izrazujući svoju radost što se nalazi u toj kući podvla-čeći zasluge koj® stranka ima za cijeli narod. Iza toga je po »Piccolu« od 10 o. mj.------esaltato la conquista dellTm- pero, facendo risaltare tutta l’opera dei missionari che hanno preceduto e seguito il nostro Esercito vittorioso in terra d’Africa ed elevando il pensiero alla Maestà del Re Imperatore e del Duce. — Velika tatvina je bila izvršena v Nemškem rutu. Iz zadružne mlekarne so tatovi odnesli 47 kg surovega masla, 680 Ur v denarju in menico za 2700 lir, glasečo se na Laharnarja Franca. — Na živinskih trgih v Julijski Krajini so cene živini sledeče: kraye od 1200 lir do 1600, junice od 800 do 1200, prašički od 50 do 100 lir. — Aretirance iz Ternija, ki so zbirali denar za špansko vlado, postavili so pred posebno sodišče, ki se je za časa obravnave in obsodbe preselilo v Terni. Pri zaprtih vratih je bilo obsojenih 5 delavcev na smrt, 25 delavcev pa na 30 let težke ječe. Proti njim so postopali na podlagi vojaškega zakonika, ker so vse tovarne v Terniju, kjer so obsojenci delali, pod vojaško kontrolo. — V aprilu t. 1. je Urbas Ivan iz Unca (Jugoslavija) prekoračil mejo z vozom in dvema konjema. Pri meji so ga ustavili finančni stražniki in ga legitimirali. Ker so se jim podatki za konja zdeli sumljivi in ne verodostojni, so Urbasa prijavili sodišču, ki pa ga je oprostilo, ker ni izvršil nikakega prekrška. — Goriški prefekt je imenoval sledeče može za občinske svetovalce v Vipavi: za predstavnike delodajalcev : Po-stirja Joachima, Madalozza Alojzija, Turrija Herkula, za delavce pa: Ferjančiča Alojza, Kunto Rafaela in Bavčerja Franca. — V Gorici se ne bo več vršila prodaja sena na znanem senenem trgu, temveč poleg živinskega trga za gradom, kjer je tudi postavljena tehtnica. f IVAN BUDIN IZ DORNBERGA V Dornbergu pri Gorici so 30 oktobra položili k večnemu počitku g. Ivana Budina, bivšega podžupana, posestnika in upravnega svetnika vipavske železnice. Velika množica sorodnikov, prijateljev in znancev je s svojo udeležbo pri pogrebu dokazala, kako je bil pokojnik splošno priljubljen. Za njim žalujejo soproga ter trije sinovi in hčerka, ki živijo v Jugoslaviji. Pokojnik bo ohranjen v blagem spominu. „THE CENTRAL EUROPE AN OSSERVERÀ 0 NARODNIM MANJINAMA U ITALIJI Engleska revija »The Central European Observer« koja izlazi u Pragu, bavi se u jednom od posljednjih brojeva opširno stanjem narodnih manjina u Italiji. List najprije napominje krajeve u kojima žive te manjine, a iza toga prikazuje postupak sa manjinama u Italiji kroz posljednjih 15 godina i kaže da se cijelo to vrijeme te manjino planski i najbezobzimije raznaro-djuju. Spominje se Julijska Krajina i Južni Tirol i prilike u jednoj i drugoj pokrajini, pa članak završava ovako: »Italija spada u države sa najotvorenijom politikom raznarodjivanja narodnih manjina. Ona nije preuzela nikakove me-djunarodne obaveze bilo pravne bilo moralne prirode, pa svako upozorenje i svaki poziv sa strane internacionalnih organa na- slovljen Italiji ostaje bez odgovora. Italija potpuno ignorira sve to. Fašistička Italija hoće putem najkrutijeg raznarodjivanja ita-lijanizirati te pokrajine. Italija je u povoljnom položaju još i radi toga što nema svojih manjina u susjednim državama čiji su-narodnici pripadaju Italiji. Toga radi Italiji ne konvenira obostrana zaštita manjina. Možda će politički obziri prema Austriji i Njemačkoj natjerati Italiju da promijeni svoj postupak prema njemačkim manjinama, ali Slovenci i Hrvati u Italiji nemaju ni te nade. (Op. ur. : Taj članak je pisan prije Mus-solinijevog govora u Milanu i prije Alessi-jevog članka u »Piccolo«. Ali... to ne mijenja ništa na zaključcima »The Central European Observer«.) „StiDTIROLER HEIMAT” 0 VJERSKOCRKVENIM PRILIKAMA U JULIJSKOJ KRAJINI I JUŽNOM TIROLU U posljednjem broju glasila Južnotiro-laca »Sttđtiroler Heimat« koje izlaze u Dan-zigu čitamo i slijedeće: U njemačkoj župi Sv. Jakov kod Božena postavljen je novi župnik Talijan Don Guis, koji no znade ni riječi njemački. To je već peta župa u Južnom Tirolu gdje se nastoji i putem crkve talijanizirati tamošnje pučanstvo. List upozorava u posebnom članku na taj neobičan i infaman način razna-rodjivanja, oduzimanjem njemačkom seljaku jedinog čovjeka, svećenika, koji je mogao u ovim teškim prilikama da ostane s njime. Uporedjuje prilike u Južnom Tirolu sa crkvenim prilikama u Julijskoj Krajini. Citira »Agenciju Agis« i upozorava na posebnu misiju balilskih i fašističkih kapelana koji imaju tu zadaću da odnarodjuju preko vjere i crkve malu slavensku djecu, a ujedno imaju ti kapelani i zadaću da nadziru još ono malo preostalih slavenskih svećenika koji su u velikoj većini već pod policijskim nadzorom. Različiti progoni, aretacije i konfinacije uslijedile su baš po prijavama tih fašističkih kapelana, kaže »Stid-tiroler Heimat«. Navadja slučaj msg. Kržišnika, nasljednika mu Dolenca i slučaj Ta-backoga koji je morao čak preko Brenera da bježi iz svoje župe, i to sve uglavnom zaslugom tih balilskih kapelana. Konačno je prefekt Tiengo uspio da makne tršćanskog biskupa Fogara, koji je bio vrlo omiljen međju slavenskim vjernicima svoje biskupije. Te činjenice, zaključuje »Sttđtiroler Heimat«, pokazuju i Južnotirolcima najcr-niju budućnost, jer je poznato, veli taj list, da se sve takove mjere prenose u Južni Tirol. Najpoučniji primjer o tome je dekret o promjeni prezimena. DROBNE VESTI IZ NASE DEŽELE — 21-letni Radislav Klanšček iz Šempasa Je bil naznanjen goriškemu sodišču ker je bežal čez mejo. Ugotovili so, da je prekoračil mejo pri Godoviču. — Karabinerji iz Želina so aretirali blizu meje 26-letnega Piska Ivana iz Ponikev, ker je pritihotapil iz Jugoslavije precejšnjo količino kave in 80 cigaret »Vardar«. — Župan (podesta) hrenovske občine je podelil dva radio aparata šoli v Hru-ševju In šoli v Vel. Ubelskem. — Aretiran je bil 30 letni Leopold Stamcar iz Komna ker se je upiral lovskemu čuvaru Andreju Zegi. — 3 leta zapora in 2100 lir denarne kazni je dobil Zgubin Celestin, star 32 let Iz Jamelj, ker je hctel okrasti Lavrenčiča N. iz Doberdoba, a je bil pravočasno odkrit. Pred sodniki se je zagovarjal, češ da je pomotoma prišel v La-vrenčičevo hišo, mislil pa je, da je pri Pepetu... _______________________________ — Radi bega čez mejo je bil obsojen pred gorišklm sodiščem 25-letni Nardin Josip iz Vrtojbe na 6 mesecev aresta In 4500 lir denarne kazni. — Antonu Žvoklju iz Manč, očetu padlega sina v Abesinijl, je poslal tajnik fašistične stranke 600 lir kot posebno nagrado. — 31 letnega Josipa Besednjaka Iz Dornberga so aretirali in predali sodišču, ker je hranil v svojem vinogradu precejšno količino smodnika, ki ga je dobil Iz starega razstreliva, ki je ostalo še od svetovne vojne. Oblastem ga j® naznalil gozdni čuvar Franc Šinigoj. Da se nad njim maščuje, ga je Besednjak obdolžil tatvine. Tako se bo moral pred sodniki zagovarjati poleg prekršitve o nabiranju vojnega materijala tudi še o lažnih Izjavah. — Za 5 dni je moral zapreti trgovino Josip Cej iz Šmihela pri Senožečah, ker se ni držal določenih cen. 18 novembra 1886 'O fot» 10 |h*. t-Cf NIŠA SLOGA ^ouOni, gospodarski . politički Hst 37t Pred 50 godina Občinski izbori u Kanfanaru Jedna od najiišiih hrvatskih obtinah Istre jest bez dvojbe obiina Kanfanar. Jezik, narodna nošnja, starohrvatski običaji sačuvali, se tuj kao malo gdje u Istri. V čistoči i ljepoti hrvatskog jezika natječu se Kanfanarci sa ostalimi izvanjskimi občinami puljskog političkog kotara, kao što su llarbanci, Marčanci, Pomerci, Medulinci, Premaniurci, Allurci, Roverijci itd itd. Zlosretni duh toboinje talijanske kulture raz bio se o čvrsta prsa onog dobroćudnog al junačkog naroda. Ali, prem je odbio neprijateljske navale na svoje narodne svetinje, ipak se nije sirota mogao posve otresti gospodske vlasti. Loše ljetine, silni občinski, zemaljski i državni porezi i nameti, prisili-še ga, da se u stisci i nevolji uteče gospodinu, koji mu je dragovoljno otvarao kesu znajući, da će tim iz slobodnoga čovjeka stvoriti si roba, a uz to, da će ga ošišati do gole kože. U tom pogledu prošli su obii-nari kanfanarski u pol. kot. puljskom skoro najgore. ... Davno prije izborah pozivala su rovinjska gospoda uplivnlje osobe, svoje dužnike, na sastanke i dogovore u Rovinj. Tu se viečalo, molilo, mitilo i strašilo sirotu kmeta, da se odreče svoga mlieka, te da glasuje proti svom osviedočenju, za muževe, koji će sliepo sliediti i slušati naputke pa-zinskog političkog druživa. Kad ni to ne-bijaše dosta, tada šalji agente i skitaliee od sela do sela, od kuće do kuće, pak prosi, miti i plaši neuka seljaka dok ti neobeča, da ie birati kako gospoda žele. Uz takove priprave i pod Umi okolno stimi bijahu urečeni občinski izbori za dne 18., 19. i 20. prošloga mjeseca. U te dane nahrupila su kao što nikada do prije rovinjska gospoda sa svojimi agenti i gončini u Kanfanar. Sve ee diglo iz plemenitog Rovinja po zaključku odbora političkoga druživa, da potlači i uništi *šćava< u občini kanfanarskoj. Tako se sukobile dvie protivne čete odmah prvog dana izbora. Na jednoj strani stajaše četa neustrašivih, neodvisnih i ne-• podmitljivih izbornika a 'na drugoj hrpa prodanih ii prestrašenih stvorovah. predvo-djenih od rovinjskih bezdušnikah. Borba se zametnu. U izbornu komisiju bijaše pripušćen samo jedan pouzdanik narodne stranke a ostali, sami prijatelji rovinjske gospode... .. .Po dovršenom izboru nehtjede taj član komisije podpisati zapisnika već prijavi proti izborom utok ... Prepis Utoka leži pred nami, a mi čita-juć ga promišljamo, da li smo u pravno uredjenoj državi: jeda bi se moglo igdje na svietu šta slična počiniti, što provadiaju rovinjska gospoda sa našim kmetom? AP da, jedino tako mogu jošte za koje vrieme Sačuvati svoje gospodstvo nad većinom pučanstva Istre, jedini takav postupak razjasnjuje nam, kako može 160 (!?) Talijanah gospodovati nad 2360 Hrvatah u občini kanfanarskoj. Pošaljite dužnu pretplatu! MARŠAL DE BONO OTKRIVA U SVOJOJ KNJIZI mnoge tajne abesinskog rata O svakom je ratu najinteresantnija ia literatura, koju pišu vojskovodje u m ratovima. Do sada se je dogadjalo Mčno, da su oni, koji su vodili .sali svoje memoare dugo po u itova. Držalo se, da će tako biti i s besinskim ratom, tim više, jer se radi fašističkoj Italiji, u kojoj se ni obič-a štampa, a kamo li literatura ove vr-,i ne može slobodno pisati, nego Je sve Irigovano iz jednog centra. Zato Je m veće iznenadjenje izazvala pojava njige memoara maršala De Bona, koji > započeo abesinski rat i vodio ga dok lje bio zamijenjen maršalom Bado-Liom. Nešto iza De Bonove knjige izi-a je i slična knjiga maršala Badoglia. li moglo bi se reći, da je ona De Bo-ova gotovo interesantnija, naročito za- > jer se u njoj opisuje pripremanje besinskog rata, u čemu je De Borio nao vrlo veliku ulogu. Knjiga marša i De Bona iznenadjuje svojom skre-ošću tim više, kad uzmemo u obzir, da iplomatska strana abesinskog ratari g s još završena. Mora se opaziti, da lussolinijeva politika u tom pogledu olsta odlučna i bf ^ bzira. Zato je ta knjiga vala razumljivu pažnju intemacio ie javnosti. * U svom predgovoru De Bpnovoj knji-1, Mussolini je izmedju ostalog nap ao: »Svrha je ove knjige da izaJi®I čudjenje kod čitatelja, bih oni Ta Hjuni ili inozemci«. Mussolini ima pravo. Uspomene maršala De Bona neće samo začuditi nego upravo zapanjiti svakoga kome je poznata kronologija talijansko-abesinskog sukoba i tko je bar donekle vjerovao službenom talijanskom stanovištu. A sve to nije bilo tako davno, da bi se već zaboravilo. Treba opetovati u kratko historiju abesinskog rata: U decembru 1934 g. jedna britansko-abesinska komisija pod vodstvom britanskog časnika Chifforda obavljala j® neka mjerenja u južnoj Abesiniji, nedaleko granice talijanske Somalije. Kod sela Ual-Uala naišla je komisija na jedno odjeljenje talijanske vojske, čudje-nje je bilo veliko, jer se talijanska granica prema karti nalazila bar 50 km južno od Ual-Uala. Došlo je do sukoba, a ubrzo i do bitke, u kojoj je s obje strane palo nekoliko mrtvih i ranjenih-Mussolini je smjesta zatražio od abesinskog cara 800.000 lira odštete i iskazivanje počasti uvrijedjenoj talijanskoj zastavi. Englezi su namignuli negusu. Negus je ovaj zahtjev odbio, jer da za napadaj nisu krivi Abesinci. Pozvao se i na to da su talijanske čete prešle na abesinski teritorij. Mussolini je jedva dočekao ovakovo držanje negusa. Zbog uvrijedjene talijanske zastave Mussolini šalje vojsku u Afriku. Negus po savi®tu svojih protektora upućuje stvar Ligi Naroda. Liga Naroda je obrazovala odbor da prouči sukob kod Ual-Uala. Odbor se razdijelio u nekoliko pododbora, koji su održali niz konferencija. Stvar se najozbiljnije raspravljala, ali kao što je to obično u ovakovim slučajevima, nije se moglo ustanoviti tko Je kriv za napadaj. Mussolini se ne obazire na rad Lige Naroda. Negus je izazvao, a osim toga, upravo je krajnji čas da Mussolini izvrši svoju historijsku misiju, da osveti poraz kod Adue. Počinje rat. On se vodi u Abesiniji i u Ženevi. Vodja talijanske delegacije kod Lige naroda baron Aloisl ozbiljno dokazuje čitavom svijetu, kako je Abesinija napala Italiju. Ništa manje nego 23 sanduka donio je Aloisi u ženevu da dokaže ovu svoju tvrdnju. U glasovitoj debati Liga naroda je konačno ustanovila da Aloisi nema pravo. Abesinija nije izazvala napadaj. Italija je uvrijedje-na. Talijanska delegacija u nekoliko mahova napušta Ligu naroda, ali se onda opet vraća u ženevu. Ona ne prestaje ponavljati kako je Abesinija izazvala Italiju na rat sukobom kod Ual-Uala. A talijanska je vojska morala preći granicu samo zato što j® negus odredio mobilizaciju svoje vojske ... itđ. iako je prva djelomična abesinska mobilizacija proglašena tek nakon što su Talijani osvojili Aduu. A kad je konačno Abesinija bila svladana, a negus došao u ženevu da lično brani svoja prava, prisutni fašisti priredju ju burne demonstracije i zaglušnom bukom sprečavaju govor čovjeka, koji je uvrijedio i na rat izazvao Italiju. Malo po malo pa se i Liga naroda pokajala zbog sankcija i zbog svega »zla«, što ga je učinila Italiji. Njezin generalni tajnik Avenol putuje u Rim da umilostivi Mussolinija, a malo zatim francuski i engleski pret-stavnici kod Lige naroda pokušavaju onemogućiti negusu da i dalje zastupa svoju zemlju u Ženevi. Izgleda da se svijet postepeno . počinje priklanjati tvrdnji, da je Abesinija nametnula rat Italiji. Nesretni negus postaje krivac. I sad, nakon svega toga, dolazi ovo senzacija maršala De Bona: »U god. 1933 kad smo po prvi put stvarno razgovarali o operacijama u slučaju jednog konflikta u Abesiniji, zamolio sam đucea za čast, da ja vodim rat. Već u tom momentu đuceu je bilo jasno, da ovo pitanje mora biti riješeno najdalje do 1936, i on mi je to i rekao«. Odmah zatim otkriva De Bono 1 drugu tajnu. U rat se pošlo s odobravanjem tadašnjeg francuskog ministra vanjskih poslova Lavala: »Pregovori sa La valom opravdavaju nađu, da sa te strane neće biti nlkakovih zapreka« — piše De Bono. Već tada se započelo sa gradnjom strateških cesta, proširivanjem luka i prevažanjem ratnog materijala u Afriku. Naročito se moralo paziti — Ističe maršal De Bono — da nikom ne bude ništa sumnjivo, da se sve obavi u što je moguće većoj tajnosti. Mussolini i De Bono napravili su istodobno i plan kako će podmićivanjem rasova i drugih abesinskih odličnik? izazvati nemire u Abesiniji: »Raspad abesinskog carstva neće biti težak pothvat, obavijestio sam ducea... Mnogi su rosovi otvoreno nezadovoljni... Podizanjem pojedinačnih ustanaka možemo izazvati pobunu protiv negusa, uslijed čega će naša intervencija izgledati potrebna ... Rekao sam mu da će tu biti potrebne velike svote novaca. Mussolini mi je na to odgovorio, da velikih svota novaca neće manjkati«. Potanko pripovijeda maršal De Bono kako se odmah marljivo prihvatio tog posla da »potakne slavohleplje rasova« i da »pomoću novaca i to mnogo novaca« sije razdor u zemlji. Njegova nastojanja urodila su plodom: NASA KULTURNA KRONIKA „SODOBNOST” 0 ANGLEŠKI KNJIGI DR. LAVA ČERMEUA V 10 številki ljubljanske revije »Sodob- verski pouk problem, ki ga je treba gle- nost« je g. Fran Zwitter napisal sledečo kritiko o angleški knjigi dra L. Čermelja. Ta knjiga ima velik in vseskozi pozitiven pomen. Prav nič ni v njej fraz in jadikovanja kakor v večini naših publikacij o Primorski i Koroški. Avtor je zbral samo dejstva, ki so važna za zgodovino nacionalnega položaja manjšine v Julijski krajini od 1918 dalje, a storil je to v takem obsegu kakor nihče drugi pred njim' Komentarjev je v knjigi malo, saj dejstva sama govore zadosti jasno. Knjiga je v originalu dostopna le majhnemu delu naše publike; zato naj navedem tu kratko meno vsebino. Po geografskem uvodu (teritorij, narodnost in narodna meja, administrativna razdelitev) in po diplomatsko-historičnem pregledu razvoja dogodkov od londonskega pakta do nettunskih konvencij in izjav, ki se tičejo obveznosti Italije do njenih manjšin, slede poglavja o položaju naše manjšine pod Italijo. V javnem življenju je fašizem že s tem, da je zatrl parlamentarizem, pokrajinske in občinske avtonomije, odpravil vsako zastopstvo naše manjšine v javnih korporacijah. Razvoj šolstva v nacionalnem oziru (osnovno in srednje šolstvo, naše učiteljstvo, otroški vrtci, verski pouk. zasebno poučevanje, študij v tujini) se konča s* tem, da je bil materin jezik sistematično odpravljen v vseh šolah in v sveh predmetih in da Je bilo prepovedano tudi zasebno poučevanje v našem jeziku. Vse izvenšolsko udejstvovanje naše mladine pa hoče zajeti fašizem s svojimi mladinskimi organizacijami, ki začno s svojim delom v prvih šolskih letih in končajo z obvezno predpripravo za vojaško službo in s fašistično milico ter vzgajajo našo mladino v svojem jeziku in v svojem duhu. V naslednjih poglavjih opisuje avtor, kako je bil zatrt slovenski in hrvatski jezik v sodstvu in v uradih ter deloma tudi pri privatnih podjetjih in kako so bili odstranjeni naši napisi in onemogočeno sprejemanje naših radijskih poročil. Sledi popis sistematičnega odpusta skoraj vseh naših nameščencev v javnih in deloma tudi v privatnih službah (fašistični sindikalizem!) Naslednji dve poglavji govorita o tem, kako so bila zatrta vsa naša društva in ves naš tisk. Deseto poglavje pa opisuje italijanizacijo krstnih imen, priimkov in geografskih imen. Vsem tem odstavkom, ki opisujejo delovanje države v njeni lastni sferi, sledi najdaljše poglavje, ki govori o položaju v cerkvi (str. 116—64). Avtor opisuje najprej preganjanje in izganjanje slovenskih duhovnikov po fašističnih organizacijah in državnih oblasteh, nato pa stališče vodilnih cerkvenih krogov samih: za nas neugodne določbe in posledice lateranske pogodbe med Italijo in Vatikanom, izsiljeni odstop goriškega nadškofa Sedeja ter Italijanom prijazno politiko Sìrottija in Margottila in analogno politiko ostalih škofov (z izjemo tržaškega Fogarja, ki je bil zato objekt ostrih napadov od strani fašistov, a je zdaj — po izidu knjige — tudi že odstopil). Ponatisnjen je prevod pisma Pi-ja XI reškemu škofu Santinu o stališču slovenske duhovščine v njegovi škofiji, ki noče poučevati v šolah verouka v italijanščini; papež to stališče obsoja, »ker je dati z nadnaravnega in ne z nacionalističnega vidika« (str. 154). Važna je nadalje odprava slovanskega bogoslužja v reški škofiji, ki jo je odredila Sacra Rituum Congregatio v Rimu 1. 1934 in ki zaradi odpora slovanske duhovščine še ni izvedena. V zaključnih pripombah pravi avtor. da je jasno, da ne samo lokalni italijanski duhovniki in škofje, ampak tudi najvišje avtoritete v katoliški cerkvi in celo papež sam vedno bolj prihajajo pod vpliv italijanskega nacionalizma; viden dokaz tega neprevidnega sodelovanja s fašizmom, ki je nasprotno načelom pravega katolicizma, vidimo v dragocenem križu, ki ga je podaril Pij XI 1. 1935 istrskemu izvršilnemu odboru društva »Italia Redenta«, enemu od glavnih društev za raznarodovanje tamkajšnjih Slovanov. Zelo kratko je naslednje poglavje o gospodarskih razmerah, kjer govori avtor o koncu naših zadružnih zvez, o fašističnih sindikatih in o italijanski agrarni kolonizaciji Julijske krajine, ki se je začela 1. 1935., potem ko je bila ustanovljena v ta namen posebna organizacija »Ente per la rinascita agraria delle Tre Venezie«, ki kupuje slovenska posestva in naseljuje na njih italijanske koloniste. V zadnjih treh poglavjih opisuje avtor najprej fašistični teroristični sistem v prvih povojnih letih, nato fašistični policijski sistem in končno Tribunale Speciale ter njegovo delovanje v procesih, ki so se vršili proti članom slovenske in hrvatske manjšine v Julijski krajini. Knjiga se omejuje na dejstva in se ne spušča v podrobne analize in v ideološka razglabljanja. Vendar pa dobimo iz nje vtis železne konsekventnosti sistema, v katerega je ukljenjena naša manjšina. Dobro bi bilo, če bi bila knjiga prevedena še na kak drug svetoven jezik in če bi dobila sploh čim večjo publiciteto v mednarodnem svetu. Avtor se je povsem vživel v tujo publiko in ni zašel v običajno napako, da bi suponiral pri njej znanje, ki ga tujec o naših razmerah ne more imeti. Knjigo je prevedia iz slovenskega rokopisa v angleščino ga. F. S. Copelandovai; nujno potrebno je, da izide čimprej tudi nespremenjeni originalni slovenski tekst. V knjigi je precej tiskovnih napak, kar je seveda razumljivo; naj omenim n. pr., da je treba postaviti na začetek in konec zadnjega odstavka na str. 154 (oz. prvega na str. 155) narekovanje, ker je dotični odstavek citat.__________Fran Zwitter KNJIGA DR. L. ČERMELJA IZAĆI ĆE DOSKORA NA ČEŠKOM JEZIKU Knjiga dra Lava Čermelja na engleskom jeziku o stanju naše manjine pod Italijom pobudila je u stranoj i domaćoj štampi veliku pozornost. Kritika se vrlo pohvalno izražava o njoj, a politički uspjeh se opaža već sada. Tako je na pr. poluslužbeni organ češkoslova-čkog ministarstva vanjskih poslova »Prager Presse« pisala o Julij skoj Krajini i citirala je knjigu dra Čermelja. Kako dozna jemo izaći će knjiga polovinom decembra i u češkom prijevodu. »Uspjelo mi je na ovaj način — hvali se De Bono — demoralizirati oko 200.000 ljudi u redovima neprijatelja«. ♦ Razumljivo je, da Je svako, ko je počeo da čita tu knjigu nastojao, da u njoj nadje onaj De Bonov lični mome-nat i da otkrije iz te knjige tajnu poznatih De Bonovih neuspjeha te konačno njegovog smjenjivanja. O tome se u knjizi direktno ne govori, ali De Bono ipak indirektno govori o tome, kako su maršal Badoglio, ministar kolonija Les-sona i tajnik fašističke stranke Starace, te ministarstvo korporacija i avijacije otežavali njegovu akciju. Memoari maršala De Bona otkrivaju mnoga do sada brižno sakrivana unutrašnja trvenja. Citirat ćemo nekoje momente: Sa držanjem radnika, koje su mu stranka i ministarstvo korporacija slali u Afriku, general De Bono nije bio zadovoljan. O nezadovoljstvu, koje je izbilo med ju tim radništvom, veli De Bono: »Tajnik stranke Starace došao mi se potužiti zbog mnogobrojnih pri-tužaba koje su mu uputili radnici, radi lošeg postupka. Posjetio sam radnike i uvjerio se kako su bile neopravdane te radničke pntuzbe. Bio sam bijesan zbog toga...« U dugom nizu brzojava, koji su izmijenjeni izmedju De Bona i Mussolinija, poslao je na 29 X pr. g. De Bono slijedeći brzojav Mussoliniju: »Konačno smo došli do kraja naših nedostatnih sredstava. Zaposjesti unapred izbačenu liniju, kao sto je ona izmedju Asmare i Makalea, neprestano ugroženu u njezinom desnom boku, u jednoj zemlji, u kojoj osim mesa kopitara nema ništa, apsolutno ništa, to je zadaća, od koje mora posijediti kosa onima, koji je još imaju na glavi. Smatram za svoju dužnost da vam to kažem i da vas upozorim na opasnost nedostatnih sredstava, kako vam to predlažu Lessona ili čak i sam Badoglio«. De Bono vodi rat u Abesiniji, ali šef generalštaba i minisitar kolonija imaju svoju politiku. Oni generalu De Bonu šalju tek ono što mu je najpotrebnije, a Mussolinija nastoje uvjeriti kako De Bonu, koji je od brige sav posijedio, nisu potrebne one silne zalihe ratnog materijala i nove čete, za koje on neprestano zaklinje, da mu ih pošalju. U brzojavu od 18. X. tuži se De Bono Mussoliniju da mu ponestaje benzina: »Naše zalihe benzina mogu još potrajati najviše dva mjeseca, izuzevši benzin za avijatičare«. Po svemu izgleda da je pritisak generalštaba bio tako jak, da su potrebna ratna sredstva poslana u Afriku tek onda, kad je Badoglio došao na mjesto de Bona. Vojska je pobijedila crne košulje! Zbog toga, valjda, i ona stanka u ratnim opoeràcijama, otkako je Badoglio stigao u Afriku pa do nastavka rata. Kroz čitav mjesec dana prevažane su iz Italije u Afriku nove čete, nove, ogromne količine ratnog materijala i oružja, kako bi Badoglio mogao što brže i što uspješnije izvesti konačni udar. Sve je to vrlo zanimljivo i vrlo značajno za prosudjivanje odnosa na vrhovima fašizma. Takvih momenata ima u knjizi mnogo. Mi ćemo nastojati, da ih iscrpimo, a za sada je i ovo dovoljno. Eto to bi u glavnom bila djela maršala De Bona. On je došao na ideju osvajanja Abesinije. On je proveo sve potrebne tehničke pripreme. On je potkupio rasove i demoralizirao neprijatelja. To je bio glavni i najteži dio posla. »OBZOR« O KULTURNOJ KRONICI NASE MANJINE POD ITALIJOM Potrebna nadopuna 1 korektiv riječima urednika »Piccola«. U podlistku »Obzora« od 12 o. tnj. izašao je prikaz »Kulturna kronika Hrvata i Slovenaca u Italiji«. Tu se registriraju naše knjige, koje su tokom ove godine izašle u Trstu i Gorici. »Obzor«, koji od sviju hrvatskih listova najpotpunije prati kulturni život naših sunarodnjaka u Italiji nakon kratkog uvoda medju ostalim piše: »Broj tih knjiga kao i vrijednost i značaj njihov je dosta skroman, kad bi se htio usporediti prema produkciji iz prvih nekoliko godina poslije rata. Razloge tome mi nećemo ovdje iznositi, to većma što ih — barem one najglavnije — nije teško već u prvi mah pogoditi. No i ove knjige, makar kako inače skromne i neznatne, važne su i stoga, što obilježuju neprekinuti razvoj u jednom teškom kulturnom radu. I premda, općenito uzevši, njihova književna vrijednost nije velika, prosvjetni zadatak je neosporan, poglavito s toga. što su pisane u jeziku, kojim narod govori i koji prema tome najbolje poznaje«. Nakon toga slijedi bibliografski pregled knjiga izašlih tokom godine uz neke kratke napomene, koje su potrebne za razumijevanje čitateljima koji su potanko upućeni u prilike u Julijskoj Krajini. Pisac prikaza (a. r.) dulje se zatim za-držaje na slučaju Bevkove knjige (I morti ritornano) o čemu je u »Istri« bilo opširno govora, pa spominjući pisanje tršćanske štampe o potrebi poboljšanja jugosloven-sko-talijanskih odnosa i citirajući specijalno riječi Rina Alessia o našoj manjini — »Obzorov« kroničar završava: »Koliko se tiče publikacija, slovenskih i hrvatskih, koje su ove godine izašle u Trstu i Gorici, mi smo gore iznijeli podatke. Taj bi se pregled mogao eventualno proširiti podatcima iz posljednjih nekoliko godina i usporediti sa stanjem prije rata, ili prvih godina poslije rata, da se bolje upoznaju i ocijene prilike. K tome da slika bude potpuna, valja dodati, da su do godine 1930 izlazile i hrvatske i slovenske novine. No I bez toga. I ovo što Je ovdje Iz-nešeno, može poslužiti kao potrebna nadopuna i korektiv riječima, koje ]e izrekao urednik »Piccola«, premda bi se, naravskl, moglo s naše strane još mnogo više reći...« JURČIČEVI »RAKOVNJAČI« Ljudske odre in njihove režiserje opozarjamo na novo dramatizacijo Jurčičevih »Rokovnjačev«, ki so izšli v priredbi Ferda Delaka pri založbi »Naš oder v Ljubljani, Gajeva ul. 8. Odri, ki si nabavijo 15 knjig za 250 Din, so oproščeni vseh avtorskih dejatev za vprizoritev tega dela. — V novi Delakovi dramatizaciji so Jurčičevi »Rokovnjači« popolnoma novo. sodobnemu odru odgovarajoče močno dramatično delo ki bo pri občinstvu našlo popolno razumevanje in močan odmev. Posamezni izvod stane Din 20. MITOS O PREDVOJNEM ITALIJANSKEM IREDENTIZMU NA PRIMORSKEM. U posljednjem broju spominje dr. Lavo Čermelj u članku pod gornjim naslovom francuski prijevod Vivantijeve knjige »L’ irredentismo adriatico«. Kao dopunu tome nadodajemo da je knjigu bio preveo na francuski g. Lujo Vojnovič na molbu tadanjeg Jugoslavenskog odbora. »PORTA ORIENTALE« O ROMANIZI-RANJU ISTRE U posljednjem broju »Porta Orientale« izašao je članak o romanizaciji Istre, kojega je napisao Uzzo Rubino. Leone Veronese piše o Rendićevom spomeniku u Trstu, koji je demoliran 1918 god. Osim toga ima i više općenitih članaka i prikaza. LEO FERRERÒ G. Bogdan Radica napisao je literarnu biografiju Lea Ferrera, sina Guglielma Ferrera, poznatog pisca i talijanskog sveučilišnog profesora koji živi u emigraciji u Svajcarskoj. Biografija je pre-štampana iz »Obzora« i nosi naslov: Leo Ferrerò ili sudbina jedne generacije. Leo Ferrerò je bio odličan talijanski književnik, koji je u emigraciji počeo pisati i na francuskom. Najpoznatija mu je satirička drama »Angelica«, koja se ovih dana daje u Parizu. GEOGRAFIJA ISTRE Naskoro izlazi iz štampe knjiga prof. N. žica: »Prirodni opis Istre«. Knjiga će popuniti jednu prazninu u našoj oskudnoj naučnoj literaturi o Istri, čim knjiga izadje iz štampe, osvrnut ćemo se opširnije na to djelo g. žica. VIJESTI IZ ORGANIZACIJA Iz socijalnog otsjeka društva »Istra« u Zagrebu Darovali su za zimsku pomoć Socijalnom otsjeku: Dr Zuglla prof. Srećko: 20.— Din; Rojnić prof. Mate 8.— Din; S. B. 20.— Din; žunlć .August 60.— Din; Maršić Milan 16.— Din: Kerševanl August 10. —Din; Rusljan Franjo 10.— Din; Kimer Albert 10.— Din; Gortan dr. VJekoslav 30.— Din; KoSCec pharm. Milan 3 ženska pulovera, 2 p. muških cipela, 2 p. ženskih cipela, 1 sokolska odora, 1 muško odijelo, 1 kaput muški, 1 šešir muški; Gabrijelić Josip 1 p. muških cipela, 1 muška kapa i 4 kravate; Frlić dr. Ante 1 p. muških cipela, 1 muški šešir 1 1 kapa; Dr. Pavlinić Ing. Plus X ženska haljica, 2 bluze i 1 kapa; N. N. živežne namirnice; Finderle Sime razna odjeća 1 obuća. — Plemenitim darovateljima najljepše se zahvaljujemo. — Tajnik socijalnog otsjeka: Grahallć Josip Glavna semestralna skupština Istarskog akad. kluba u Zagrebu V utorak, dne 24 novembra 1936 u 8 sati na večer održati će se u društvenim prostorijama semestralna skupština za školsku god. 1936-37 sa uobičajenim dnevnim redom. članovima seniorima nećemo slati posebnih poziva, već ih ovim putem obavještavamo. __ ODBOR. Istarskog akademskog kluba u Zagrebu J oktobarskom roku dipio pravnom fakultetu _ u Zagrebu U oktobarskom roku diplomirao Je na pravnom fakultetu u Zagrebu kolega Bratu-lić Vjekoslav, na čemu mu najtoplije čestitamo. Komemoracije i priredbe »Istre« u Dubrovniku Društvo »Istra« položilo Je na dan Svih Svetih na improvizirani grob Gortana i drugova na mjesnom groblju veliki buket svje-žeg cvijeća i zapalilo 10 velikih svijeća; to su učirdla i neka druga nacionalna društva. 12 novembra priredilo je Sokolsko društvo u sporazumu sa »Istrom« u svojim prostorijama komemoraciju Rapaiskog dana. Posjeta pila je odlična (oko 120—140 duša). Govorio je u ime »Istre« tajnik Iste g. Prelovee koji je ukratko ocrtao život 1 prilike naše braće ii Istri. Poslije govora koji Je bio zaključen spontanim poklicima Istri, Jedan član Sokola pročitao Je priču Iz naših krajeva, a zatim je prikazan pozorišni komad »Naša Istra«, koji •je veoma impresionirao slušaoce. Na završetku prmomili su se poklici našoj Istri, Trstu Gorici. Rijeci itd. Mnogo hvale za priredbu zaslužuje Sokolsko društvo kao 1 sama »Istra«. priredbe »Istre« u Novom Sadu prosvetno i popomo društvo »Istra« u Novom Sa?u .1® na dan Svih Svetih, 1. XI. 1936 god' Improviziralo grob na ovdašnjem rim0153^?1^01? £roblJu u slavu naših Muče-nika: Vladimira Gortana, Franje Marušiča, Ferda Bidovca, Zvonimira Miloša, Vjckoslava Valen<5‘ća i Mihajla Hablha. OKo groba sakupljalo se mnoštvo gradjan-stva i sa interesovanjem tražilo obavještenje 0 tome grobu od članova društva »Istra«, koji su permanentno bili oko groba. Ovaj cin pieteta društva »Istra« u Novo n Sadu mnogo Je doprinio ; propagandi za našu stvar. Na »Rapalski dan«, 12. novembra o. g., u 7 sati u Jutro, priredilo Je društvo »Istra* u Novom Sadu, requiem 1 misu zadušnicu svima palim žrtvama za narodna prava naše zarobljene braće. Ova misa zadušnica održana Je u novosadskoj rimokatoličkoj katedrali u prisustvu velikog broja naših članova, delegata svih nacionalno kulturnih društava i ostalog gradjanstva iz Novog Sada. ■». Na dan 16. novembra 1936 god. društvo »Istra« u Novom Sadu održalo je svečanu komemorativnu akademiju u velikoj sali hotela »Sloboda«. Na akademiji, pored delegata sviju nacionalno-kulturnih društava, bio je prisutan 1 velik bro1 gradjanstva oba spola. Akademija Je otvorena državnom himnom, koju Je izvela muzika gradske požarne čete, pod vodstvom kapelnika g. V o J t J e h o v -s k o g. Komemorativnl govor održao Je g. Marin Glavina, član društva Istra u .Novom Sadu, koji Je bio u svome govoru prekidan nekoliko puta burnim odobravanjem 1 aplauzom. Recitacije »Moja Istro«, od R. K. Jeretova i »Gore srca« od Krpana, izvela je gdjica Nevenka Mikovllović, član uprn-ve ženske sekcije društva »Istra«. Ove recitacije učinile su na prisutne veliki utisak, tako, da se Je mnogim primjetila suza na očima. Akademija je završena sa himnom »Hej Sloveni«, koju Je otsvirala prije pome-nuta muzika, nakon čega se Je prisutno gra-djanstvo u miru i redu razišlo. Narodno-obrambena matineja v Kranju Na Inicijative emigrantskega društva »Sloga« v Kranju je priredil dne 15 t. mj. meddruštveni odbor iz Kranja Narodnoobrambno matinejo. Pestrost programa Jc privabil poslušalce iz vseh krajev in slojev. Dvorana Je bila popolnoma zasedena. Kranj le torej ponovno doživel prireditev, ki dokazuje veliko zanimanje domačinov in emigrantov za pokret. Program prireditve je bil propagandnega značaja In namenjen predvsem najširši masi, kateri se je skušalo doprinesti novih doka-zov o važnosti emigrantskega vprašanja in Jo opozoriti na dejstvo, da je to vprašanje važno ne samo za emigrante, temveč tudi zanj® same. Prireditev Je otvoril g. dr. S. Dolar, ki je v par stavkih povdaril pomen te prireditve. Sledil je klavirski trio, ki so ga čustveno izvajali gg. F a.k 1 n-o v i ter g ing. S k o-p a 1. Pevski zbor sokolskega društva iz Kranja pod vodstvom g. Matul-a je zapel tri narodne pesmi »v Korotan«, »Gor čez izaro«, »Luštno jo vigred«. Bariton: t g. A. Arčon pa »Planinca« ter »Mornarja«. Posebno se 1® prikupU občinstvu radi dobre neprisillene ml" mike. Sledilo Je 8 minutno predavanje g. dra B. V r čo n a o temi »Boj malih narodov za obstanek«, v kratkih a Jedrnastih besedah j® priznani predavatelj obrazložil težnje bivSik In sedanjih manjšinskih problemov. Dr. Vrčonu so poslušalci z velikim zanimanjeib sledili. S čistim, zvonkim, glasom je presenetila vse gdč. Dolenčeva, ko je zapela arij0 Iz opere »Madame Butterfljr« ter »Metuljčka«-žela Je mnogo priznanja. Pevski zbor emi" granskega društva »Sloga« iz Kranja pod vodstvom g. Fr, Lasič-a je prireditev zaključil s pesmimi »Doberdob« s »Dvanajst razbojniy kov« ter pesem primorskih emigrantov«. J. 36- ■' . _ 1„ notnit — Bro. čekovnog računa 36.789. — Pretplata: za cijelu i>R