RADIOLOGIA IUGOSLAVICA Anno III 1969 Fasc. III-IV PROPRIETAIRUS IDEMQUE EDITOR: SOCIETAS RADIOLOGIAE ET MEDICINAE NUCLEARIS INVESTIGANDAE SOCIALISTICAE FOEDERATIVAE REI PUBLICAE IUGOSLAVIAE SKOPJE Radiol. Iug. UDK 615.849 (05) (497.1) KONTR AST NA SRE DSTV A OD SCHERINGA POJA M U ČITAVOM SVETU B I LOPTI N UROVI SON za oralnu holecistangiografiju ampule i gotov pribor za infuziju za intravenoznu urografiju za sve vrste angiografija: niska viskoznost kod visokog sadržaja joda NOV O: ANBIOBRAFIN GASTROGRAFIN ENDOGRAFIN čista metilglukaminska so diatrizoata za bolju podnošljivost kod angiografija za prikaz gastro-intestinalnog trakta oralnim putem ili pomocu klizme za histerosalpingografiju, fistulografiju i za prikaz šupljina i več poznati preparati ' BILIGRAFIN i UROGRAFIN Za pojedinosti kao što su sastav preparata, tehnika pregleda, kontra­ indikacije i doziranje stoje na raspoloženju naši prospekti. SCHERING AG BERLIN-BERGKAMEN • 1 BRACCO Najnovije i najbolje podnošljivo kontrastno sretstvo za angiografiju i intravenoznu pielografiju IODAMIDE-lnfuslja metilglukaminska so jodamida za i. v. infuzionu urografiju IODAMIDE 300 metilglukaminska so jodamida za i. v. urografiju i angiografiju IODAMIDE 380 metilglukaminska i natrijeva so jodamida za angiografiju i i. v. urografiju BRACCO INDUSTRIA CHIMICA S. p. A. MILANO (ITALIA) N QVQ u razvoju modernog rendgenskog kontrastnog sredstva 350 370 280 Cerebral 440 optimalno podnošljiv kontrastne snimke visoki sadržaj joda brzo se injicira nisko viskozan dijodni kontrast u vodenoj otopini za histerosalpingografiju i uretrografiju 50 ° /o 30 ° /o Joduron U-S 70 ° /o vodena suspenzija za bronhografiju i prikazivanje šupljina Schaffhausen/ Svajcarska nudi zdravstvenim ustanovam in zavodom vse servisne usluge. Izdelujemo kompletne rentgene in druge elektromedicinske aparate. :e a:: =-:: ,, , Zastopamo francosko tovarno elektromedicinskih aparatov THOMSON MEDICAL TELCO. Zahtevajte prospekte in cenike. REGL (Metaklopramid) N Tablete Sirup Ampule REGLAN, kao modifikator •i harmonizator digest•ivnih funkcija, i,ndiciran je kod: funkdonalnih digest-ivnih tegoba tegoba kod čira ,na žel,ucu i duodenumu kao i za dobijanje kvalitetnih i reljefnih snimaka u digest-iv.noj rentgen­ di jagnostici. Odlikuje se istovremenim dvostrukim dejstvom: na ,moždane centre koj'i vrše regulaciju funkcija digesti-vnog trakta i i111 loco, regulišuci motoriku pri normalno.j sekreciji jer ne deluje kao antiholinergik. Kontraindikacije kao i nus pojava nema. proizvodi @ o4lkafold SKOPJE DELAGRANGE PARIS RADIOLOGIA IUGOSLAVICA Collegium Redactorum M. Bašic, Zagreb- B. Bošnjakovic, Beograd - M. Curčic ,Beograd- M. Dedic, Novi Sad- V. Gvozdanovic, Zagreb- S. Hernja, Ljubljana - M. Magaraševic, Beograd - B. Mark, Zagreb - N. Martinčic, Zagreb - Z. Merkaš, Beograd J. Novak, Skopje- F. Petrovčic- Zagreb- B. Ravnihar, Ljubljana,- M. Smokvina, Zagreb - M. Špoljar, Zagreb - B. Varl, Ljubljana Redactor principalis D. Tevčev, Skopje Redactores I. Obrez, Ljubljana- S. Plesničar, Ljubljana- M. Prodan, Ljubljana- J. Škrk, Ljubljana - L. Tabor, Ljubljana Lektor za srbsko-hrvatski jezik: Ninkovic Stepan Ljubljana, Sarhova 34 Izdavanje časopisa pomogle su slijedece ustanove, instituti, zavodi, bolnice, poduzeča i organizacije: ALKALOID, Skopje BRACCO INDUSTRIA CHIMICA, Milano CILAG-CHEMIE, Schaffhausen ELEKTRONSKA INDUSTRIJA, Niš KRKA, Novo mesto KONGRESNI ODBOR VIII. KONGRESA RADIOLOGIJE JUGOSLAVIJE, Zagreb LEK, Ljubljana ONKOLOŠKI INSTITUT, Ljubljana ORWO - INTERIMPEX, Skopje PHILIPS, Eindhoven PLIVA, Zagreb RADIOLOŠKI INSTITUT, Skopje SAVEZNI FOND ZA FINANSIRANJE NAUCNIH DELATNOSTI, Beograd SCHERING, A. G., Berlin SKLAD ZA POSPESEVANJE ZALOŽNISKE DEJAVNOSTI, Ljubljana SADRZAJ TABLE OF CONTENS RENDGENDIJAGNOSTIKA DIAGNOSIS Poremečaj rotacije velildh krvnih sudova (Jašovič, M. i Curčič, M.) 9 O rendgendijagnostici perifernog kar­ cinoma pluča (Rozenštrauh, L., Gu­ revič, L. i Astrahančev, F.) . . . 17 Metastatski tumori pluča (Ribakova, N.) • • • • . • . . • • • • 22 Diferencijalna rendgenska dijagnostika patoloških formacija u kardio­ dijafragmalnim sinusima (Rozen­ štrauh, L. S., Kuznjecov, I. D., Su­ vorova, T. A., Manafov, S. S., Kri­ venko, E. V., Burštajn, E. M.) . . 29 Radiološka slika plučne hipertenzije (Jašovič, M. i Curčič, M.) . . . . 35 Rahitogene pneumatopatije (Grivče­ va-Janoševič, N., Grunevski, M., Grozdanov, G. i Stojanova, O.) . . 42 Naša islrnstva o kliničkoj vrijednosti limfografije (Zergollern, S., Belan­ čiC, I., Cvitanovič, B., MihokoviC, M., Remenarič, M. i Zergollern, J.) 51 Naš stav u tumačenju limfograma (Miličevič, D., Ostojič, M. i JaziC, J.) . • • • • • . . • . • 59 Značenje infuzione urografije (Ružička, I. i Fedel, V.) . . . . 64 Naša iskustva s mamografijom (Ru­ žička, I. i Fedel, V.) . . . . . . 70 Radiološka slika trofičkih promjena u kostima (Borovečld, I.) . . . . 76 Promene na vratnoj kičmi u reuma­ toid artritisu i anhilozirajučem (Kičevac-Miljlrnspondiloartritisu vič, A. i Malrnimovič, B.) . . . . 81 Spondilodiscitisi vratne kičme u toku ankilozirajučeg spondiloartritisa (Kičevac-Miljkovič, A., Maksimovič, B. i Mladenovič, V.) . . . . 89 Radiološka ocjena zarašteni.a prijelo­ ma kosti liječenih kompresivnom osteosintezom (Barač, M. i Lesič, S.) . • . . . . . • . . . • . • 95 Radiološke lrnntrole operiranih akro­ mioklavilrnlarnih luksacija najlon­ slrnm šavi (Djurič, Z., Lesič, S. i Sanje!{, V.) . . . . . . . . . . 100 TERAPIJA Naša iskustva u lečenju karcinoma maksilarnog sinusa rtg. terapijom na Radiološkom institutu u Beo­ gradu (Popovič, V. i Milenkovič, M.) . • . • . . . . . . . . . . Problemi zračne terapije malignih tumora jezilrn (Bekerus, M., Mer­ kaš, Z. i Božič, R.) . . . . . . . Indikacije i rezultati lečenja malignih tumora mokračne bešike radiolo­ škim metodama (Bekerus, M., Mi­ lenlrnvič, M. i Mijanovič, V.) . . . Primarni maligni tumori kostiju u našem radioterapeutslrnm materijaJu (Zafirov, A.) . . . . . . . . Rotational Anomalies of the Great 9 Vessels (Jašovič, M. and Curčič, M.) Roentgendiagnostics of the Periphe­ ral Carcinoma of the Lung (Rozen­ štrauh, L., Gurevič, L. and Astrahancev, F.) 17 Mctastatic Tumors of the Lung (Ribakova, N.) . . . . . 22 Differential Roentgendiagn_ostics of the Pathologic Formations in the Cardio-diaphragmal Sinuses (Ro­ zenštrauh, L., Kuznjecov, I. D., Su­ vorova, T. A., Manafov, S. S., Kri­ venko, E. V., Burštajn, E. M.) . . 29 Radiological Changes in Pulmonary Hypertension (Jašovič, M. and Curčič, M.) . . . . . . . . . . . . 35 Rachitogenic Pneumopathies (Griv­ čeva-Janoševič, N., Grunevski, M., Grozdanov, G. and Stojanova, O.) . 42 Our Experiences about the Clinical Value of Lymphography (Zergo!­ Iern, S., Belančič, I., Cvitanovič, B., Mihokovič, M., Remenarič, M., Zcrgollern, J.) . . . . . . . . . . 51 Our Point of View in the Interpre­ tation of Lympangiogram (Miličevič, D., Ostojič, M. and Jazič, J.) 59 The Value of the Drip Infusion Uro­ graphy (Ružičlrn, I., Fedel, V.) . . 64 Our Experiences in Mammography (Ružička, I., Fedel, V.) . . . . . 70 Radiological Manifestation of the Trophic Changes in the Bone (Bo­ rovečki, I.) . . . . . . . . . . 76 Rheumatoid Arthritis and Ankylosing Spondyloarthritis of the Cervical Spine (Kičevac-Miljkovič, A. and Maksimovič, B.) . . . . . 81 Spondylodiscitis of ihe Cervical Soine in the Co•1rse of Anky!osing Spondyloart':!ritis (Kičevac-Milikovič, A „ Maksimovič, B. and Mla­ denovič, V.) . . . . . . . . . . 89 Radiological Control of GrowinE; Over of the Bone Fractures Treated by Compressive Osteosynthesis (Barač, M. and Lesič, S.) . . . . . . 95 RadioloLl P-< o l. N. M. 2. s. J. m. ž. 7 7 3. S. N. 4. F. Lj. 5. M. S. ž. ž. ž. 10 10 9 l. M. S. J. J. 3. T. N. m. ž. m. 6 4. K. B. 5. N. N. m. ž. m. m. 7 7 13 5 m. m. ž. ž. 10 9 12 8 ;::l u.i 2. Korigovana transpozicija o Cll C 6. s. v. 7. B. K. 8. 9. 10. 11. K. N. Z. K. M. M. J. M. Udružene anomalije ;so 8 8 laka sten. a. pulm. v. cava sup. sin. persistens Primedba U svih je postojao veliki ventrikularni septum defekt ASD i VSD VSD VSD i laka sten. a. pulmonalis situs inversus VSD VSD VSD VSD i laka sten. a. pulmonalis VSD VSD VSD VSD i sten. a. pulm. B. Parcijalna rotacija velikih krvnih sudova ,..; Vrsta oboljenja Double outlet right ventricle (Izlazak oba krvna suda iz desne komore) Taussig-Bing kompleks 14 - ..o ·2 >Ll Cll C o P-< ;so o Udružene anomalije l. D. Lj. ž. 12 dextrocardia 2. B. J. 3. S. M. 4. P. Z. m. m. m. 14 7 4 5. M. M. 6. K. s. 7. P. S. m. m. 6 ž. l. v. B. 2. K. M. ž. 'O <1J r:q ;::l u5 ž. 7 9 8 7 ASD aberanta vena pulm. Primedba tip Fallot tip Eisenmenger tip Fallot b) Angiokardiogram u P-A položaju c) Angiokardiogram u L-L položaju a. pulmonalis koji iako leži vise medijalno, jasno se ocrtava, a aorta leži napred i ne tako levo, a to se dobro vidi samo na angiokardiografskom snimku. Svi slučajevi anomalija rotacija velikih krvnih sudova predstavljaju poseben problem za hirurško lečenje. To proizlazi uglavnom zato što su praceni inverzijom i transpozicijom koronarnih krvnih sudova i često ne­ mogucnošcu otvaranja desne komore. Zaključak l. Iz našeg materijala se vidi da nisu tako retke anomalije rotacije velikih krvnih sudova. 2. Klasični rendgenski pregled nam daje izvesne osnove i karakteri­ stičnu sliku koja nam može poslužiti za postavljanje sumnje za jedno od oblika oboljenja kod kojih se srece anomalna rotacija i transpozicija velikih krvnih sudova. 3. Selektivna angiokardiografija je metoda izbora za postavljanje tačne dijagnoze. Ona nam omogucuje da sagledamo pravu sliku, anatomo­ patološko-topografske odnose krvnih sudova i komora i tirne pružimo hirurgu dragocene podatke za izbor metoda lečenja. Summ a ry The authors rewieved the clinical material of 1030 cardioangiographies. In 25 cases, malrotation anomalies of great vessels were present: corrected transposition 12 complete transposition 5 double outlet right ventricle 6 Taussing-Bing complex 2. 15 The pathologic anatomy and physiology of transposition of the great arteries as well as the authors' experience in the cardioangiographic diagnostics are described. The method of selective cardioangiography is critical in the detailed dia­ gnosis of the disease and effects the final decision about the possibilities of surgical treatment. Resume Parmi 1030 malades examines par la methode de l'angiocardiographie, on en a trouve 25 prementant des anomalies des grands vaisseaux sanguins. Dans tous ces cas, il s'agissait des troubles de la rotation. Parmi ces malades, le groupe le plus nombreux etait celui des cas a transposition corrigee. Tous ces cas font l'objet d'une table methodique. Les auteurs donnent une presentation anatomo-patho-physiologique et exposent leurs experienxes avec le diagnostic angiocardiographique. Ils concluent que l'angiocardiographie selective est d'une importance deci­ sive pour le diagnostic de cette anomalie. La presence de cette anomalie joue un role important dans la decision finale sur la possibi'lite des interventions operatoires. Zu s a m m e n f a s s u n g Die Autoren bearbeiten eine Gruppe von 1030 Kardioangiographien und finden in 25 Fiillen die Rotationsanomalien. Diese Gruppe besteht aus: 12 kor­ rigierten Transpositionen, 5 kompleten Transpositionen, 6 »double outlet« rech­ ten Magens, 2 Taussig-Bing Komplexes. Die pathoanatomische und pathophysiologische Aspekte, wie ihre eigene Erfahrungen mit Kardioangiographie, werden beschrieben. Die selektive Kardio­ angiographie dieser Gruppe der Anomalie ist fi.ir die Diagnose und fi.ir die operative Therapie massgebend. S a d rža j Od 1030 angiokardiografski pregledanih bolesnika nadeno je 25 sa anoma­ lijama velikih krvnih sudova. U svim slučajevima radilo se o poremecaju u rotaciji. Najveca grupa od ovih je korigovana transpozicija. Dat je tabelarni prikaz svih slučajeva. Autori daju anatomo-pato fiziološku sliku i iznose svoja iskustva u angiokardiografskoj dijagnostici. Oni zaključuju da je selektivna angiokardiografija odlučujuca za dijagnozu ove anomalije. Prisustvo ove anomalije utiče na konačnu odluku o mogucnostima operativnog zahvata. L i t e r a t u ra l. Arvidson, H., C. Karnell, J., and Moller, T. Acta radiol., 44: 209, 1955. 2. Beck, W., Schrire, V., Vogelpoel, L., Nellen, M., and Swanepoel, A., Brit. Heart Journal, 23: 497, 1961. 3. Cardell, B. S. - Brit. Heart Journal, 18: 289, 1956. 4. Morgan, J., Pitman, R., Goodwin, F. J., Steiner, E. R., and Hollman, A. Brit. Heart Journal, 24: 279, 1962.. 5. Neufeld, H. N., DuShane, J. W., Wood, H. E., Kirklin, J. W., and Edwards, J. E. Circulation, 23: 399, 1961. 6. Von Rokitansl-:y, C. F. - Die Defecte der Scheidewande des Herzens. Broumuller, Wien, 1875, quoted by Beck et al. 1961. 7. Edwards, Carey, Neufeld and Lester. - Congenital Heart Disease. Vol. I and II. London, 1965. 8. Elliots et al: Circulation, 27: 1105, 1963. Doc. dr. M. Jašovic, Radiološki inštitut VMA, Beograd 16 NAUCNOIZTRAŽIVACKI RENDGENO-RADIOLOŠKI INSTITUT, MOSKVA Direktor: Prof. dr I. G. Lagunova O RENDGENDIJAGNOSTICI PERIFERNOG KARCINOMA PLUCA R::izenštrauh L. S., Gurevič L. A. i Astrahancev F. A. UDK 616.24-006.6-073.75 Rana dijagnostika karcinoma pluca ostaje veoma aktuelan problem zbog neprekidnog povecavanja slučajeva te bolesti i direktne zavisnosti efikasnosti hirurškog zahvata i aktinoterapije od stadija bolesti. Široka primena profilaktičkih pregleda - uključno sa fluorografijom - pomaže otkrivanju početnih tumora pluca, pre no što se pojave klinički simptomi. U takvim slučajevima naročito je teška diferencijalna dijagnostika. U ovom radu analiziraju se rezultati pretraga 250 bolesnika sa malim sferoidnim formacijama u plucima (ne večih od 3 cm). Periferni karcinom imala su 104 bolesnika, 146 njih imalo je intrapulmonalne benigne procese (tumore, ciste, tuberkulome, nespecifične zapaljive fokuse). Za utanačenje dijagnoze i diferencijalne dijagnostike perifernog karcinoma, primenji­ valo se kompleksno kliničko-rendgenolo3ko istraživanje, uključujuci i rend­ genografiju sa direktnim povecanjem, tomografiju, bronhoskopiju sa aspi­ racijonom biopsijom, bronhografiju, pulmonalnu angiografiju. Slika 1 17 Slika 2 Slika 3 Podaci iz literature o tipu rendgenološkog izgleda perifernog karci­ noma u ranim stadijama, protivrečni su. Po našim zapažanjima ima početni karcinom na rendgenogramima izgled malo intenzivne senke, bez odredene forme i oštrih granica. Na tomogramima su jasnije izražene morfološke karakteristike karcinoma. Tumor veličine 1,5 cm ima na snimcima po pojedinim slojevima češce trouglasti ili mnogougaoni oblik i uglastu deformaciju, a konture nisu posve jasne (slika 1). Tumori sa promerom 2-2,5 cm po obliku su ovoidni ili kruškastog oblika. Jasnije istupa neravni ili zrakasti izgled kontura koje ipak ostaju ne::iovoljno jasne i oštre. Za razliku o::i ovog, mali dobro­ cudni tumori imaju na tomogramima izrazito oštre konture i pravilan okrugli oblik. Kada periferni karcinom dostigne velike razmere, njegova forma pri­ bližava se okrugloj, a konture postaju jasnije. Veoma važan je simptom mnogočvornosti (slika 2). Veoma važno dijagnostičko značenje ima bronhoskopska pretraga pod narkozom sa kateterizacijom bronhija i aspiracijonom biopsijam. Pri torne može se pod kontrolam rendgena uvesti kateter neposredno ka perifernoj formaciji odakle se oduzme materijal sa aspiratorom (slike 3, 4). Po našim podacima, omogucava citološka pretraga, koja usledi torne, da kod peri­ fernog karcinoma dobijemo komplekse karcinomskih celija u 91 %. U 85 % slučajeva, može se citološki ustanoviti tip karcinomskog tumora. Kada postaje formacije u šupljini često uspeva da se uvede katetar neposredno u šupljinu (slika 5). 18 Slika 4 Slika 5 Slika 6 19 Slika 7 Kod početnog karclnoma pluca veoma je koristna i metoda dijagno­ stike - ciljana bronhografija sa pretho::lnom aspiracijom sadržaja bronha kroz katetar, za citološku pretragu. Na bronhogramima kod početnog kar­ cinoma vidljivi su simptomi malignog raščenja: amputacija i sužavanja bronha, redukcija bronhijalnog crteža oko tumora (slika 6). Kod bronho­ kinematografije zapažaju se znaci rigidnosti i infiltracije bronhijalnih zi­ dova; njihova slaba pokretljivost, širina lumena se ne menja, a takode se ne menjaju uglovi razilaženja bronha kod disanja, prestanak upadanja bronhijalnih zidova kod kašlja. Ciljana angiopulmografija, zajedno sa kinematografijom, omogucuje prikaz simptoma urašcivanja tumora u pulmonalne krvne sudove: reduk­ cija crteža krvnih sudova, amputacija sitnih arterijalnih ogranaka na gra­ nicama tumora (slika 7). Kompleksna rendgenološka pretraga omogucuje da se u ogromnoj vecini slučajeva postavi pravilna dijagnoza kod početnog karcinoma, kada je radikalno lečenje ne samo moguce nego i dovoljno efikasno. Summary The authors point out the actuality of an early diagnosis of the carcinoma of lungs, because it influences the efficiency of the surgical treatment and/or radiotherapy. They analysed the results of an investigation of 250 patients, who had coin lesions in the lungs. 20 The observations about the radiographical appearance of the initial cancer of the lungs are described as well as the results of bronchoscopic and cyto­ diagnostic examinations. By means of selective catheterisation of bronchi and aspiration biopsy, positive results were obtained in 91 % of cases of peripheral carcinoma and in 85 %, the type of carcinoma was classified. Re s u m e Les auteurs relevent l'actualite d'un diagnostic precoce du carcinome des poumons, puisqu'en depend l'efficacite du traitement chirurgique ainsi que c8lle de l'actinotherapie. Ils ont analyse les r2sultats obtenus par l'etude de 250 malades souffrant des petites formations spheriques aux poumons. Suivant les opinions au sujet du roentgen applique au carcinome initial des poumons. Apres avoir fait l'examen bronchodiascopique, les auteurs presentent les resul­ tats obtenus par le cytodiagnostic. Ils affirment que, quand il s'agit des carci­ nomes peripheriques lors le procede de la bronchoscopie avec la caterisation et la biopsie de l'aspiration, on peut constater que dans 91 % les bronches contiennent des complexes de cellules de carcinome et on en peut pour 85 % constate le type. Zusammenfassung Die Autoren sprechen liber die Aktualitat der Frlihendiagnostik des Lungen­ karzinoms, von deren die Wirksamkeit einer chirurgischen Heilung und Aktino­ therapie abhangt. In ihrer Arbeit analysieren sie die Resultate einer Untersu­ chung von 250 Kranken mit kleinen spherodischen Formationen in der Lunge. Die Autoren geben ihre Bemerkungen liber rontgenologische Aussichten eines anfanglichen Lungenkarzinoms. Sie geben auch ihre Resultate der Zyto­ diagnostik bei den bronchodiaskopischen Untersuchungen. Sie behaupten, dass in Fallen des peripheren Karzinoms, bei der Bronchoskopie mit der Kateterisa­ tion und Aspirationsbiopsie der Bronchen die Neste von Karzinomszellen in 91 % erscheinen. In 85 °!o allen von ihnen bearbeiteten Fallen waren die Autoren im Stande, mit der Zytodiagnostik den Typus von Karzinomszellen festzu­ stellen. Sad r ž a j Autori rada isticu u svom radu aktuelnost rane dijagnostike karcinoma pluca, jer od toga zavisi efikasnost hirurškog zahvata i aktinoterapije. Anali­ ziraju se rezultati pretraga 250 bolesnika sa malim sferoidnim formacijama u plucima. Autori iznose svoja zapažanja o rendgenološkom prikazu početnog karcinoma pluca. Navode svoje rezultate citodijagnostike kod bronhoskopske pretrage. Po podacima autora, oni su dobijali kod perifernog karcinoma kod bronhoskopije sa kateterizacijom bronhija i aspiracijonom bio;:isijom, kom­ plekse karcinoma celija u 91 % slučajeva. U 85 °/0 slu�ajeva uspevali su, citološki ustanoviti tip karcinomskih celija. Prof. dr Rozenštrauh L. S., Rendgeno-Radiološki inštitut, Moskva 21 INSTITUT ZA EKSPERIMENTALNU I KLINIČKU ONKOLOGIJU AKADEMIJE MEDICINSKIH NAUKA SSSR - MOSKVA, SSSR RENDGENODIJAGNOSTIČKO ODELENJE, MOSKVA METASTATSKI TUMORI PLUCA Ribakova N. UDK 616.24-006.6-033.2 Ograničene mogucnosti prikaza metastaza u različitim tkivima abdo­ minalne šupljine i parenhimatoznim organima, ne dozvoljavaju da se de­ taljno prate pojedine etape razvitka metastatskih tumora. Zbog toga smo za proučavanje specifičnosti metastaziranja tumora pojedinih organa iza­ brali pluca, koja su veoma često mesto metastaziranja, a lako su dostupna rendgenskoj kontroli. Zbog toga smo detaljno pregledali 601 od 5322 bo­ lesnika sa metastazama u plucima, što nam je takode omogucilo da usta­ novimo frekventnost metastaziranja (tabela 1). Medu malignim tumorima koje smo mi proučavali, najčešce metastaziraju u pluca chorionepitelioma uteri (55,4 %), tumori bubrega (34,7 %), tumori skeleta (32,2 %). Tumori debelog creva, karcinom i sarkom uterusa i karcinom želuca retko meta­ staziraju u organe torakalne šupljine (odgovarajuci u 5,6 %, 4,2 % i 1,6 %). Kod otkrivanja metastaza u plucima i traženju primarnog tumora, mora se voditi računa o ovaj zakonomernosti. Proučivši specifičnosti metastaziranja u pluca svakog istraživanog pri­ marnog tumora, primetili smo karakteristične kliničko-rendgenološke crte pulmonalnih metastaza pojedinih tumora. Tako je za tumore skeleta (shema br. 1) karakteristično: �mm 00 00_,,,- 6 • • ""1-... .. G'n p '?..., 1/. )l,U L;,-� _..'.l ••.• 4 ...._ o 1 '9(�7 {f}i� �1, v------' 1 � 322 . " 1�f:\ LJ�,, Shema l. Metastaza tumora skeleta u organima torakalne šupljine 22 8� ".: : :.•;-,. ;:'.;··.,� ):;:\;� aG ::'.'., ·:•;•.\ (it'{}\ 6 � -:ii ::--.: 00� oo· ' no -1s,7 i- 12 • o. � '--B 11 • 5 o'' � oo"� { o 00 o o 1 Shema 2. Metastaze karcinoma mlečne žlezde u organima torakalne šupljine l. Razvijanje mnoštva sferoidnih metastaza, koje se izmedu sebe ve­ orna malo razlikuju. 2. Krajnje retki slučajevi metastaziranja u limfatične čvorove torakalne šupljine i pleuru. 3. Mogucnost kalcificiranja i oko!;tavanja u metastazama. 4. Mogucnost nastanka spontanog pneumotoraksa. Za karcinom mlečne žlezde (shema 2) karakteristična je velika razno­ likost rendgenoloških oblika metastatskog procesa: l. Nastanak sferoidnih metastaza, koje se po veličini medusobno ne razlikuju. 2. Naglo proširivanje tumora po limfnim sudovima, sa nastankom ortogradnog limfangita. fffiroromoocwm Shema 3. Metastaze tumora bubrega i suprarenalnih žlezda u organima torakalne šupljine 23 00 • 2 Shema 4. Metastaze tumora ovarija u organima torakalne šupljine 3. Cesta kombinacija pulmonalnih pramena sa metastazama u limfnim čvorovima hilusa pluca, medijastinuma i metastatskim pleuritom. 4. Cest razvoj retrogradnog limfangita. 5. Cest razvoj metastatskog pleurita. Za tumore bubrega (shema 3) karakteristično je: l. Nastanak sferoidnih metastaza, koje se znatno razlikuju medusobno. 2. Cesto metastaziranje u limfne čvorove hilusa pluca i medijastinuma. 3. Redak razvoj limfangita. Učestalost metastaziranja u pluca Primarna lokalizcaija tumora l. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 24 Broj bolesnika Broj bolesnika u O/o sa metastazama u plucima Uterus (horionepiteliom) Bubreg Skelet Testis Koža (melanoma) Mlečna žlezda Ovariji Uterus (karcinom, sarkom) Debelo crevo Pluca želudac 5322 65 164 322 293 341 698 435 621 336 529 601 36 57 104 83 70 110 46 26 19 33 11,3 55,4 34,7 32,3 21,5 20,5 15,7 10,5 4,2 5,6 6,2 Ukupno 1518 25 1,6 Slika 1 Slika 2 4. Redak razvoj metastatskog pleurita. Za tumore ovarija (shema 4): l. Razvoj metastatskog pleurita. 2. Izuzetno retko metastaziranje u plucno tkivo i limfne čvorove me­ dijastinuma. Navedeni primeri vec dokazuju, da se različiti tumori, koji metasta­ ziraju u pluca, različito i ponašaju. Poznavanje specifičnosti metasta­ ziranja pojedinih tumora omogucuje u nizu slučajeva, da pomocu plucnih metastaza odredimo lokalizaciju primarnog tumora, ako ova još nije poznata Kao primer može poslužiti slučaj pacijenta, koji je bio upucen u Institut eksperimentalne i kliničke onkologije sa dijagnozom početni karci­ nom pluca. Kod profilaktičkog pregleda, pred odlazak na banjsko lečenje, bila je primecena u levom plucnom krilu, gornjem lobusu, okrugla senka, veličine cca 5 cm u promeru. Bolesnik nije imao nikakvih tegoba. Analiza .... Slika 3 Slika 4 25 Slika 5 Slika 6 rendgenske slike (slika 1), pokazala je još jednu žarišnu senku do 1 cm u promeru u levom plucnom krilu, iste veličine kao i ona u desnom. Rendgenološki podaci, godine bolesnika, kao i fakt da bolesnik nema tegoba doveli su nas do zaključka da se radi o metastatskim procesima u plucima, koji najverovatnije potiču iz bubrega. Dopunske metode pretrage bubrega otkrile su tumor bubrega. Dijagnoza - hipernefrom. Mogucnost da pratimo razvitak i tok pulmonalnih metastaza kod svih proučavanih tumora, omogucila nam je, da prikažemo tempo rašcenja me­ tastaza kod bolesnika sa istovetnim primarnim tumorima. Zajedno sa naglim povecanjem metastatskih čvorova u roku od 2-3 meseca, zapazili smo sporo povecavanje razmera, što je dovodilo do dvostrukog povecanja metastaza u roku od 6-8 meseci. Pracenje toka metastatskog procesa u plucima pokazuje, da čak kod jednog te istog bolesnika metastatski tumori rastu sa različitom brzinom. Mnogo puta smo zapažali, skoro kod svih primarnih tumora koje smo proučavali, da su metastaze, koje su se pojavljivale kasnije, prerasle po veličini metastatske čvorove, koji su se ranije pojavili (slike 2, 3, 4). To znači, da veličina metastaza ne dokazuje vreme njenog nastanka. Na taj način predstavlja brzina rašcenja metastaza osobitu pojavu, komplikovane biolo'jke interreakcije tumora i okolnog medija. Kod korišcenja kompleksnog hemisko-hormonalnog lečenja, zapažali smo resorpciju metastaza u 38 slučajeva (slika 5, 6). Kod 5 slučajeva - kod tumora skeleta, u 13 - kod karcinoma mlečne žlezde, u 11 - kod horio­ epitelioma, po 1 slučaj kod karcinoma uterusa i ovarija, u 2 slučaja kod bubrežnih tumora. Pri torne se mora istaknuti da se može u procesu lečenja videti resorp­ cija velikih metastatskih čvorova i istovremeno rašcenje drugih, u jednom plucnom krilu ili u različitim, kod istog bolesnika. Opisana klinička zapažanja ističu neophodnost proučavanja i prikaza opštih i lokalnih faktora, koji utiču na razvitak i rast metastatskih tumora. 26 Su m m a r y In her article the author represents the importance of a good knowledge of a lawfulness of metastatical proceedings of various malignant tumors into the lungs and a good knowledge of characteristics of lungs metastatical tumors of other organs. It enables detecting of a primary tumor if its locali­ sation is unknown. The author adds also that often at a complex chemical and hormonal treatment a resorbtion of metastasas has been observed. Further she emphasizes the indispensability of thoroughly studying of general and local factors which influence the growth of a metastatical tumour. Resume Dans son article, l'autheur fait voir l'importance d'une bonne connaissance de lois de la metastase de divers tumeurs malignes dans le tissue du poumon et d'une bonne connaissance de caracteristiques de la metastase de tumeurs poumonionnes des organs individuels. Ces connaissances rendent possible de deco­ uvrire une tumeur primaire, si sa localisation est encore inconnue. L'autheur ajonte aussi, que souvent pendant une cure complex chimique-hormonienne, on a aper�u une resorbtion de la metastase. Ensuite elle souligne l'indispensabilite d'une etude de facteurs generals et locals, qui exercent une influence a la croissance d'une tumeur metastatique. Zu s a m m e n f a s s u n g In ihrem Artikel die Autor spricht ilber die Wichtigkeit einen guten Kennt­ nis der Gesetzlichkeit der Metastase verschiedener malignen Tumore in die Lungengewebe und einer guten Kenntnis der Charakteristiken der Lungenme­ tastase der vereinzelnen Organe. Es ermoglicht die Entdeckung eines primaren Tumores wenn seine Lokalisation noch nicht bekannt sei. Dazu die Autorin bemerkt noch, dass oft, wahrend einer komplexen chemisch-hormonalen Heilung, man eine Resorbtion der Metastase bemerkt. Ferner sie betont die Unentbehrlich­ keit eines Durchstudieren der allgemeinen und lokalen Faktoren, die beeinflus­ sen das Wuchs eines metastatischen Tumores. Sa d r ž a j Autor u članku prikazuje važnost dobrog poznavanja zakonomernosti meta­ staziranja različitih malignih tumora u plucno tkivo i dobrog poznavanja karak­ terističnosti pulmonalnih metastaza tumora pojedinih organa. Sve to omogucuje otkrivanje primarnog tumora, ukoliko lokalizacija istog nije poznata. Autor takode primecuje, da su često puta zapažali resorpciju metastaza pri komplek­ snom hemijsko-hormonalnom lečenju. Nadalje podvlači neophodnost prouča­ vanja opštih i lokalnih faktora, koji utiču na rast metastatskih tumora. Ribakova N., Rendgenodijagnostičko odelenje Moskva 27 ❖·•·· ··•:•··· l ❖'••· ., . . .. . /:..:t}.:·.·· J: l\l:r ,w,•w·•.-:•:•·· o < o ; -· � ::::::\:::::{:::: )> A ll!illf:,; ........ .. 111 ! i o O') ,-+ C: � :::, CD 3 CD '-• a. en :j o (/) -C (/) ...... -C -C :::, C: � -...J o, ----2 o o� ...... N g, :::, :::, CD r+ s» "-• ::!. o -· a. �:::, -C o s» <-,::;O N RENDGENO-RADIOLOŠKI INSTITUT, MOSKVA Direktor: I. G. Lagunova DIFERENCIJALNA RENDGENSKA DIJAGNOSTIKA PATOLOŠKIH FORMACIJA U KARDIO-DIJAFRAGMALNIM SINUSIMA L. S. Rozenštrauh, I. L. Kuznjecov, T. A. Suvorova, S. S. Manafov, E. V. Krivenko, E. M. Burštajn UDK 616.259.9-073.75 Srodnost kliničkih i rendgenoloških prikaza, po poreklu različitih patoloških formacija, u kardio-dijafragmalnim sinusima dovodi kao što je poznato, do značajnijih dijagnostičkih poteškoca. Medutim, preciziranje sintopije i prirode tih formacija ima veliko značenje kod izbora metode lečenja. Ovaj rad bazira na proučavanju 167 bolesnika sa patološkim procesima u kardio-dijafragmalnim sinusima; u 150 primera procesi su bili loka­ lizovani sa desne strane (89,9 %), kod 17 primera sa leve strane (10,1 %). Uporedenje rendgenoloških nalaza sa rezultatima operativnog zahvata na­ pravljeno je u 71 slučaju (42,5 %). Patološki procesi kardio-dijafragmalnih sinusa rasporeduju se po ka­ rakteru na sledeci način: celomske ciste perikarda - 71 bolesnik (42,5 %), Slika l. Abdomino-medijastinalni lipom. Pneumomedijastinogram u bočnoj projekciji 29 lipom1 - 40 (23,9 6/o), lokalna re1aksadja dija:fragme - iti (9,6 °/0), zapaijivi procesi pluca - 13 (7,8 %), dijafragmalne hernije - 5 (3 %), inkapsulirani pleuriti - 5 (3 °lo), tumori pluca - 5 (3 '%) i drugi patološki procesi - 12 (7,2 %). Metodu izbora u odredivanju početne lokalizacije patoloških procesa odredenog predela (medijastinum, pluca, torakalni zidovi, abdominalna šupljina, dijafragma) predstavlja pneumomedijastinografija kod date lo­ kalizacije patološkog procesa. U vecini slučajeva daje se prednost retroksi­ foidalnoj metodi; u jednom delu pregleda primenjavala se i parasternalna metoda. U zavisnosti od karaktera i osobenosti patoloških procesa, prime­ njuju se takode i tomografije, bronhografije, pneumoperitoneum i još neke druge metode. U vrsti slučajeva moramo obaviti rendgensku pretragu u uslovima pneumomedijastinuma, u Trendelenburgovem položaju, jer taj položaj pomaže maksimalnom sakupljanju gasova oko patološke formacije datog predela. Zbog tih razloga, bolje je praviti snimke u fazi maksimalnog ekspirija. Pomocu nabrojanih metoda pretrage, uspeli smo kod 159 bo­ lesnika (95,2 %) postaviti pravilnu dijagnozu. Samo u 8 slučajeva (4,8 %) dopuštala se dijagnostička greška. Nadeni su novi dijagnostički znakovi, koji omogucavaju tačnije odre­ divanje diferencijalne dijagnostike. Uporedenje rendgensko-kliničkih na­ laza, pokazalo je, da imaju prikazi lipomatoznih tumora kardio-dijafrag­ malnih sinusa u uslovima pneumodijastinuma tipičan lobularni izgled. Za odredivanje donjeg pola medijastino-abdominalnih lipama i njihove pove- Slika 2. Celomske ciste perikarda. a) Jednočelijska cista 30 b) Višečelijska cista Bočni pneumomedijastinogrami zanosti sa subdijafragmainim strukturama, stvaraju se u Tendeienbur­ govom položaju optimalni uslovi radi koncentracije gasova u donjem delu medijastinuma i preperitonealnog tkiva (medijastinogrami uradeni u Tren­ delenburgovom položaju na boku, omogucuju prikaz dosta karakteristične slike, u kojoj medijastino-abdominalni lipom klinasto urašcuje u prednji sinus (slika 1). Slika 3. Delimična relaksacija dija­ fragmalne kupole. Direktan rent­ genogram u uslovima pneumoperitoneuma Slika 4. Periferni rak pluca. Pneumo­ dijastinogram. Tumor leži lateralno od medijastinalne pleure Analiza materijala pokazala je da imaju multilokularne celomske ciste za razliku od unilokularnih, policiklične konture, u uslovima pneumo­ medijastinuma dobija se utisak, da se formacija sastoji iz nekoliko delova (slika 2). Kod pregleda bolesnika sa relaksacijom antero-medijalnog dela dija­ fragme u direktnoj projekciji, vidi se da senkasta formacija počinje za 1-2 cm prema periferiji, 1-2 cm od dorzalne površine corpus sterni. Naročito je važno istaknuti, da se stvara medu lukom ispupčenja s jedne strane i sredinom senke i prednjim torakalnim zidom sa druge strane, oštar ugao, što ima diferencijalno dijagnostičko zračenje, jer tumori i ciste ove lokalizacije stvaraju tupe uglove (slika 3). Okrugli rak pluca, koji se projicira u kardiodijafragmalnom sinusu, obično se lokalizuje u srednjem ili lingualnom delu lobusa ili u bazalnim segmentima donjeg lobusa. Kod jednog dela slučajeva nije teško ustanoviti pulmonalnu lokalizaciju patološke formacije datog predela, ako primenju­ jemo više-projekcionu metodu pretrage i rendgenografiju u raznim fazama disanja, patološki procesi se pri torne pomeraju zajedno sa plucima. U teškim slučajevima, kada nije jasna lokalizacija patološkog procesa (pulmo? mediastinum?), predstavlja metodu izbora pneumomedijastinografija, koja omogucuje da odredimo intrapulmonalni položaj tumora, a samim tim se sužava i diferencijalna dijagnostika (slika 4). Dijafragmalna hernija u predelu kardio-dijafragmalnih sinusa, pred­ stavljana je obično kao dopunska senka, koja često nema jednoobraznu 31 strukturu. Takva slika predstavlja deo želudca ili creva, koji su po::nereni u torakalnu šupljinu. U ovim slučajevima postoji indikacija za pretragu gastrointestinalnog trakta i primenu pneumoperitoneuma. Velike dijagno­ stičke teškoce nastaju u takvim slučajevima, kada ulazi u sadržinu hernije i deo omentum major-a. U vecini slučajeva po:;;toje kod ulaza u hernijski otvor čvrste veze, koje sprečavaju prolaz gasova u hernijsku vrecu kod primene pneumo­ peritoneuma (slika 5). Analiza našeg materijala pokazuje, usprkos utvrdenom mišljenju, da su inkapsulirani interlobarni bazalni pleuriti veoma retko substrat homo­ genih zasenčenja u predelu kardio-dijafragmalnih sinusa. Samo kod 5 naših primera došlo je zbog inkapsuliranih pleurita do stvaranja okrugle homo­ gene senke, koja je imitirala cistu ili tumor. Optimalna metoda za precizi­ ranje dijagnostke je bočna tomografija (slika 6). Mi smo pregledali .i 6 bolesnika sa naslagama masti na perikardu. Kod rendgenskog pregleda zapažala se slika koja je veoma ličila na onu kod mastnih tumora medijastinuma. Treba znati da se perikardijalna mast češce skuplja u levom kardio-dijafragmalnom uglu, a lipomi se češce loka­ lizuju sa desne strane. Kod pregleda u uslovima pneumomedijastinuma možemo dobiti sledece simptome sakupljanja perikardijalne masti: l. Neposredni prelaz zadebljane medijastinalne pleure u patološku formaciju, za razliku od masnih tumora, koji se odvajaju od medijastinalne pleure i leže medialno od pleure. Slika 5. Omentalna hernija. Pneumomedijastinogram. 32 Slika 6. Inkapsulirani pleurit. Bočni tomogram. Slika 7. Perikardijalna mast. Pneumomedijastinogram 2. Na pneumotomogramima može se ustanoviti zamotavanje srčanih kontura sa mašcu u odredenoj dužini za razliku od masnih tumora, kod kojih se tumor razgraničava od kardio-dijafragmalnog sinusa. 3. Na bočnim pneumogramima konture perikardijalnog masnog tkiva su nedovoljno jasne i ne razlikuju se od okolnih tkiva (slika 7). Iskustvo pokazuje, da metodički pravilno izvedeno kliničko-rendgeno­ loško ispitivanje sa primenom ciljane pneumomedijastinografije omogu­ cuje u velikoj vecini slučajeva preciziranje sintopije i značaj mnogobrojnih formacija kardio-dijafragmalnih sinusa, a samim tim i u odredivanju pra­ vilnih terapeutskih poduhvata. Summary The authors stress the importance of the precise determination in the sin­ topy and nature of pathological formations in the cardio-diaphragmal sinuses. The work is based on a detailed analysis of 167 patients having such formations. As a method of choice in determining the pathological processes in this region, the mediastinography is recommended. New diagnostic signs which enable a more precise differential diagnosis, are described. In this series, the authors have found very rarely an incapsulated inter­ lobar basal pleurisy as a couse of homogenous shadows in the region of the cardio-diaphragmal sinuses. The differential diagnosis of the pathological formations in the cardio­ diaphragmal sinuses is discussed. 33 Res u me Les auteurs mettent en relief l'importance a faire une determination precise au sujet de la sintopie et de la nature des formations pathologiques dans les sinus cardio-diaphragmatiques. La dissertation s'appuie sur les resultats obtenus apres avoir examine 167 malades ayant les formations citees. On releve le role de la mediastinographie et le diagnostic par rayons X et on decrit les nouveaux symptomes trouves par ce procede. L'analyse demontre que la pleuresie (pneu­ monie) incapsulaire interlobaire dans cette region n'est que tres rarement le substrat d'un ombrage homogene. Enfin on presente un diagnostic differentiel des formations pathologiques dans la region mentionnee l'appuyant sur des experiences personnelles. Zu s a m m e n f a s s u n g Die Autoren betonen die Wichtigkeit der prazisen Syntopie der patholo­ gischen Formationen in kardio-diaphragmatischen Sinusen. Die studierte Gruppe besteht aus 167 Patienten mit solchen Formationen. Die Rolle der Mediastinographie und der Rontgendiagnose wird betont. Neue rontgendiagnostische Symptome bei dieser Methode sind beschrieben. Die Analyse zeigt, dass die basale inkapsulierte interlobale Pleuritis sehr selten das Substrat der homogenen Dberschattung in dieser Region ist. Endlcih wird die Diferenzialdiagnose der pathologischen Formationen dieser Region auf Grund eigener Erfahrungen gegeben. Sadržaj U svom radu autori ističu važnost preciziranja sintopije i prirode patoloških formacija u kardio-dijafragmalnim sinusima. Rad bazira na proučavanju 167 bolesnika sa takvim formacijama. Kao metodu izbora u odredivanju početne lokalizacije patoloških procesa odredenog predela autori ističu pneumomedija­ stinografiju. U daljem izlaganju autori privode nove dijagnostičke simptome koji omogucuju tačnije odredivanje diferencijalne dijagnostike tih formacija i ističu u svojim zapažanjima da je inkapsulirani interlobarni bazalni pleuritis veoma retko substrat homogenih zasenčenja u predelu kardio-dijafragmalnih sinusa i obraduju na osnovu svojih iskustava diferencijalnu dijagnostiku patoloških formacija u kardio-dijafragmalnim sinusima. Prof. dr L. S. Rozenštrauh Rendgeno-radiološki inštitut Moskva Soljanka 7, SSSR 34 RADIOLOŠKI INSTITUT VMA - BEOGRAD Načelnik: Prof. dr M. Curčic RADIOLOŠKA SLIKA PLUCNE HIPERTENZIJE Jašovic M., Curčic M. UDK 616.131-008.331.l-073.75 Kardiovaskularna radiologija je kroz svoj istorijski razvitak dobro obradila sve elemente veličine srca i njenih šupljina i danas, zahvaljujuci kateterizaciji, angiokardiografiji i napretku kardio-hirurgije pokazuje sve veci interes za proučavanje hemodinamike i fiziologije krvnog optoka, a posebno plucne cirkulacije. Radiološka slika pulmonalnih arterija i vena je uslovljena vaskular­ nim pritiskom i pulmonalnim optokom. Naročita su dobro vidljive glavne grane a. pulmonalis, dok se sitnije grane slabije prikazuju. Identifikacija pulmonalnog venskog sistema je na običnom rutinskom rendgenogramu dosta teška, ali kontrastno snimanje čini nam dostupno da možemo sasvim uspešno analizirati i venski sistem. (Sl. 1, 2, 3.) U poslednje vreme mnogi autori su se izuzetno bavili pitanjem proučavanja ponašanja krvnih sudova u plucima kod plucne hipertenzije. Cambell 1951. i Short 1957. su naročita uočili i ukazali na pramene kod urodenih srčanih anomalija, a koje idu sa uvecanjem pritiska, uslovljeno povecanjem protoka krvi kroz krvne sudove pluca. Goodwin i Steiner 1954. opisali su pramene kod mitralnih mana koje su pracene povecanim pritiskom. Brown je opisao pramene na krvnim sudovima koje se srecu kod primarne plucne hipertenzije. Današnje mogucnosti selektivne angiokardiografije sa korišcenjem cineangiografije dovele su do detaljnih razmatranja krvnih sudova pluca Slika br. l. Telerendgenogram u osobe sa normalnim plucnim pritiskom 35 Slika br. 2. Angiokardiogram iste osobe, gde se dobro vidi sistem pluc­ nih arterija. Slika br. 3. Levogram od iste osobe, gde je prikazan venski sistem pluca. Slika br. 4a. Teleradiogram u slučaju ASD pracen sa plucnom hiperten­ zijom Slika br. 4b. Angiokardiogram (deks­ trogram) istog slučaja. Sve arterije su šireg lumena i ispunjene do sitnih grana. 36 i uspostavile pravilne uzajamne odnose za razumevanje faktora koji utiču na povecani pritisak. U današnjem našem izlaganju hteli smo da na našem materijalu poka­ žemo odnos pramena koje se vitle na rutinskom rendgenogramu i uporedne slike angiograma pojedinih oboljenja koja idu sa znacima plucne hiper­ tenzije. Pulmonalna hipertenzija može se klasificirati u dve grupe: 1) pulmo­ nalna arterijska i1i prekapilarna hipertenzija, i 2) pulmonalna venska ili postkapilarna hipertenzija. Pulmonalna arterijska hipertenzija može biti hiperdinamska ili hiperkinetička prouzrokovana povecanjem toka pulmo­ nalnog krvotoka i opstruktivna odnosno vazokonstruktivna povecanjem otpora u malom krvotoku. Prvi tip hipertenzije susrece se u izvesnim formama kongenitalnih oboljenja koja ce u daljem izlaganju biti pomenuta. Opstruktivni tip hipertenzije takode se susrece kod izvesnih srčanih kon­ genitalnih oboljenja, ali mnogo više kod stečenih mitralnih mana i slabosti levog srca. Pulmonalna venozna hipertenzija je karakteristična za mitralne mane, trombozu u levom atrijumu, miksome i za slabost levog srca. Ona sekun­ darno izaziva pulmonalnu hipertenziju uvecavanjem otpora postkapilarno. Slika br. 5. Angiokardiogram u slu­ čaju pasivne venske hipertenzije u osobe sa mitralnom manom. a) deks- Slika br. 5b. Levogram trogram. Glavni uzroci hiperdinamske pulmonalne hipertenzije susrece se kod kongenitalnih anomalija srca sa levo-desnim šantom, dakle ASD, VSD, D. Bottali i drugi tipovi aorto-pulmonalne komunikacije. Retko se srecu, usled povecanog pulmonalnog optoka, i hiperdinamičke situacije kao kod tireotoksikoza, teških anemija i slično. Najvažniji uzroci vazokonstriktivne hipertenzije su hipoksija, sekun­ darne pramene na malim krvnim sudovima, nastale usled dužeg trajanja uvecanog plucnog optoka, kod oboljenja sa levo-desnim šanto:n, idiopatske 37 Slika br. 6a. Teleradiogram u osobe sa primarnom plucnom hiperten­ zijom. Slika br. 6b. Angiokardiogram (deks­ trogram) od iste osobe. primarne plucne hipertenzije, reverzibilne reakcije - Eisenmenger reakcije i razni uzroci difuzne i ekstezivne plucne fibroze. Rendgenološka slika kod hiperdinamske hipertenzije se karakteriše sledecim znacima: dilatacija a. pulmonalis sa svim njihovim granama, pa i onim najsitnijim, tako da se dobija slika plucne hiperemije. Naravno, u zavisnosti od veličine šanta, zavisi i promer svih arterija. Intenzivne pul­ zacije - »dance hilaire« - se mogu videti ne samo na glavnim granama, nego često i na manjim lobarnim i lobularnim granama. Ovo je karakte­ ristično za ASD, VSD i sve vrste aorto-pulmonalne komunikacije. Ove promene skoro uvek dovode i do uvecanja srčane komore. Ovakve pro- Slika br. 7a. Teleradiogram u osobe sa VSD sa plucnom hipertenzijom, gde je došlo do Eisenmangerove reakcije. 38 Slika br. 7b. Angiokardiogram dekstrogram. mene uslovljene su kod povecanja plucnog optoka koji je veci od 20 litara za minutu. Tek kad se prede ovaj nivo imamo sve znake pulmonalne arte­ rijske hipertenzije. Ako se ukloni uzrok u ranom stadijumu, onda u vre­ menu od najduže nekoliko meseci sve promene se gube. U slučaju da ovo stanje duže traje razvijaju se promene na malim arterijama i kapilarama i dolazi do prave vazokonstrikcije i reverzibilne Eisenmenger-ove reakcije. Tada na rutinskom rendgenogramu vidimo primetno uvecanje srca, na­ ročito desne komore, jako dilatiranu a. pulmonalis i njene glavne grane, pa čak i lobarne, ali zato male periferne grane se sužavaju i dobijamo oskudan crtež u plucnoj periferiji, kao kod ishemije. Diskrepanca izmedu dilatirane a. pulmonalis i glavnih grana i periferne ishemije je tada karak­ terističan nalaz, i susrece se u svim slučajevima kongenitalnih srčanih obo­ ljenja gde usled jako povecanog pritiska dolazi do stvaranja reverzibilnog šanta - Eisenmenger-ove reakcije. Slika br. 7c. Levogram Slika koja se susrece kod tzv. pasivne venske, ili postkapilarne hiper­ tenzije za razliku od hiperdinamične arterijalne je mnogo drukčija. Ona je tesno povezana sa mehanizmom nastanka. Uopšteno uzevši, ona se javlja kada pritisak u venskom sistemu prede granicu nivoa iznad 25 mm žive. To najčešce vidamo kod mitralnih mana i kod akutne slabosti levog srca. Usled povecanja venskog pritiska i zastoja u venama uvek dolazi sekun­ darno do povecanja pritiska i u plucnom arterijalnom sistemu. Na rendgenskoj slici u tim slučajevima jasno se vidi uvecana arterija pulmonalis i njene glavne grane, pa i grane prvog i drugog segmenta, dok su male periferne grane sužene. Ovo je naročito primetno i pogada srednje i donje partije pluca. U gornjim partijama pluca periferne grane su normalne. Ovo se objašnjava podizanjem osmotičkog i hidrostatičkog pritiska kao posledice visokog venskog pritiska i tirne uslovljava razliku izmedu gornjih i donjih partija plucnog parenhima. U kongenitalnim srča­ nim manama sa povecanim venskim pritiskom ovog fenomena nema. Na klasičnom rendgenogramu ove fine promene se retko i teško mogu uočiti i 39 jedino selektivna angiokardiografija je u stanju da to dokaže i jasno de­ monstrira. Na angiogramu se dobro vidi da su gornje vene čak proširene, naročito kad je venski pritisak visok, nasuprot suženim venama srednje i donje zone pluca. U ovim slučajevima ponekad koristi dobro i tomogra­ fija. Na tomografskim snimcima vrlo često se ove promene, kao i diskre­ panca izmedu veličine gornjih i donjih vena, mogu dobro uočiti. Dalje promene koje srecemo kod venskih hipertenzija vitle se uglavnom na pluc­ nom parenhimu kao zastojne promene, leptiraste senke i sl. Primarna plucna hipertenzija je vrlo retka. Za mnoge autore ona je posledica mnogobrojnih sitnih malih embolusa koji su začepili sitne plucne grane i tako doveli do obliterajuceg tipa plucne hipertenzije. U rendgenskoj slici u ovim slučajevima imamo evidentno proširenje desnog srca, jaku dilataciju a. pulmonalis i njenih glavnih grana sa primetnom ishemijom i jako oskudnim crtežom u periferiji. Zaključak l. Klasični rendgenski pregled može nam sa sigurnošcu dati sve znake plucne hipertenzije i omoguciti da pravilno postavimo dijagnozu. 2. Kod kongenitalnih srčanih oboljenja pravilna interpretacija znaka plucne hipertenzije daje solidne osnove za postavljanje dijagnoze osnovnog oboljenja koje je dovelo do hipertenzije. 3. Hemodinamika i patofiziološka slika pojedinih kongenitalnih i ste­ čenih srčanih oboljenja su u uskoj korelaciji sa stanjem krvnih sudova u plucnom krvotoku i analogno torne posredni i neposredni uzrok nasta­ janja plucne hipertenzije. Su m m a r y The authors discuss the roentgenological aspects of the pulmonary vessels and of the pulmonary circulation in normal and in the pathological conditions. Using all the available radiological methods, it is possible to correlate pathophysiology and roentgenological findings in pulmonary hypertension. In congenital heart diseases associated with pulmonary hypertension, a comparation of the value of routine examin'ltion procedures and of angiocardio­ grams, is discussed. The authors insist on the value of the conventional methods in many congenital and aquired heart diseases, associated with the changes in the pulmonary circulation, for a definite diagnosis. Re s u m e Le travail expose les resultats des examens roentgenologiques et l'image roentgenologique des vaisseaux sanguins pulmonals et de la circulation des poumons dans les conditions normales et pathologiques. Les auteurs font remarquer notamment l'image roentgenologique rencontre dans l' hypertension pulmonal de tout genre. Exploitant toutes les methodes radiologiques, a partir d'une roentgenographie classique - l'angiocardiographie, ils soulignent une certaine correlation entre l'image pathophysiologique et radio­ logique. 40 Il semble possible de faire une correlation entre les resultats obtenus par la roentgenologie de la routine et ceux de l'angiocardiographie, dans les maladies du coeur congenitaux accompagnees par des signes de l'hypertension pulmonal. Le:;; auteurs accentuent la valeur d'un examen radiologique classique dans le diagnostic precis des plusieurs maladies du coeur congenitaux ex acquises accompagnees par les changements de la circulation pulmonal. Zusammenfassung Die Autoren diskutieren i.iber die Ro-Hinsichte des Lungenkreislaufes in normalen und pathologischen Zustanden. Mit der Hilfe aller radiologischen Methode kann man die radiologische und pathologische Befunde vergleichen. Es wird i.iber das Wert der Routineuntersuchung und des Angiokardiograms bei den kongenitalen Herzfehlern zusammen mit pulmonaler Hypertension diskutiert. Die Autoren geben den klassischen Methoden bei der Diagnostik vieler Herzfehlern mit den Veranderungen der Lungezirkulation grossen Wert. S a d rža j U radu su prikazani rezultati radiološkog ispitivanja i rendgenološka slika plucnih krvnih sudova i plucne cirkulacije u normalnim i patološkim uslovima. Autori, naročita, ukazuju na radiološku sliku koja se susrece u svim vrstama plucne hipertenzije. Koristeci sve radiološke metode od klasičnog rendgenograma do selektivnog angiokardiograma, podvlače da patofiziološka slika ima odredeni odnos sa radiološkom slikam. Kongenitalna srčana obolenja koja su pracena sa znacima plucne hiperten­ zije omogucavaju da se daju uporedni rezultati vrednosti nalaza rutinskih rendgenograma i angiokardiograma. Autori insistiraju na vrednosti nalaza klasičnog radiološkog pregleda u mnogim stečenim i kongenitalnim srčanim obolenjima, koja su pracena sa pramenom plucne cirkulacije, za tačno postavljanje dijagnoze. L iteratu ra l. Cambell, M., Brit. Heart Journal, 13: 438, 1951. 2. Carmichael, J. H. E., Julian, D. G., Jones, G. P., and Wren, E . M. Brit. Jour. of Radiology 27: 393, 1954. 3. Chrispin, A. R., Goodwin, J. E., and Steiner, R. E., Brit. J. Rad. 36: 705, 1963. 4. Doyle, A. E., Goodwin, J. E., Harrison, C. V., and Steiner, R. E. Brit. Heart Journal, 19: 53, 1957. 5. Ferencz, C., and Dammann, J. F. - Circulation, 16: 1046, 1957. 6. Goodwin, J. F. - Brit. Jour. of Radiology, 31: 174, 1958. 7. Goodwin, J. F., Steiner, R. E. - J. Fac. Radiologists, 4: 21, 1952. 8. Gough, J. - Lancet, 268: 161, 1955. 9. Grainger, R. G. - Brit. Jour. of Radiology, 31: 201, 1958. 10. Short, D. S. - Brit. Heart Journal, 17: 33, 1955. 11. Steiner, R. E. - Brit. Jour. of Radiology, 31: 188, 1958. 12. Steiner, R. E. - Am. Jour. of Roentg. 91: 249, 1964. 13. Steiner, R. E., and Goodwin, J. F. - J. Fac. Radio!. 5: 167, 1954. 14. Wood, P. - Brit. Heart Journal, 2: 701, 1958. Doc. dr M. Jašovic Radiološki istitut VMA Beograd 41 INSTITUT ZA RADIOLOGIJU I ONKOLOGIJU Upravnik: Prof. dr Dimitar Tevčev KLINIKA ZA DEČJE BOLESTI Upravnik: Prof. dr Hristo Duma KLINIKA ZA INFEKTIVNE BOLESTI MEDICINSKOG FAKULTETA SKOPJE Upravnik: Prof. dr Save Mironski RAHITOGENE PNEUMOP ATIJE Grivčeva-Janoševic N., Grunevski M., Grozdanov G. i Stojanova O. UDK 616.24-02 : 616.71-007.151 Rahitis je još uvek vrlo česta bolest ne samo kod nas, nego i u drugim zemljama Evrope, makar da se intenzivno sprovodi antirahitična profilaksa i poboljšavaju uslovi života. Teže forme rahitisa su sve rede, a u nekim evropskim zemljama čak samo kao kazuistični slučajevi. Problem rahitogenih pneumopatija kod nas i u svetskoj literaturi nije još dovoljno razjašnjen (1, 4, 5, 6, 7). Ovim terminom označava se stanje vezano za obolenje pluca i rahitis (6). Isto kao što nazivamo cor pulmonale i tirne označavamo kliničke i radiološke promene na srcu kod plucnih bolesti, tako bi smeli upotrebiti naziv »rahitogene pneumopatije-, i povezati ga za promene u plucima, koje nastaju kod plucnih infekcija na rahitičnom terenu. Poreklo rahitogenih pneumopatija je u spazmima respi­ ratorne muskulature, tkivnim promenama respiratornih organa i u pore­ mecajima mehanike disanja (4). Radiološke promene na plucima kod rahitogenih pneumopatija karak­ terišu se: l. Pojavom i dugim perzistiranjem delikatnog pojačanog plucnog crteža i posle povlačenja bronhopneumoničnih promena i izlečenja rahi­ tisa (5). 2. Mrežasto-trakastim promenama u plucnom parenhimu, koje isto tako dugo perzistiraju (5, 7), i 3. Vrlo čestom pojavom atelektaza u bazalnim plucnim partijama, kao posledica nedovoljne ventilacije, mekog malacičnog toraksa kod meha­ ničkog pritiska i najposle kao posledica poremecaja u malom krvotoku (2). Radi rasvetljenja nekih aspekata rahitogenih pneumopatija uzeli smo i detaljno analizirali grupe dece od O do 3 godine života sa Dečje klinike, kod kojih je pored plucne infekcije bio i rahitis u svim formama od najlakše do najteže, dalje grupu dece istog uzrasta bez rahitičnih promena sa plucnom nespecifičnom infekcijom kao kontrolnu grupu i najposle manju grupu dece kod kojih je pored rahitične pneumopatije postajala i morbilozna infekcija. Na tabeli br. 1 vidi se da je u grupi rahitogenih pneumopatija duplo više muške nego ženske dece. 98 % dece i dojenčadi nalaze se u uzrastu od O do 2 godine života. Samo 6 % iznad druge godine života. 57 % anke42 ti.ran;_h slučajeva pripada manjina i to skoro isključivo albanskoj. Cigana je znatno manje u ovom materijalu. Nema o3obitih razlika izmedu seoske i gradske dece. Tabela 1 Uzrast m Pol ž 0-6M 1 6-lG 1 l-2G 1 7 9 17 1 2 4 9 2 Ukupno 34 66 O/o 17 34 O'o :l-'lG, Me3to Nac :o:1alnost grad selo maked. m:rnjine drugi 6 6 13 2 27 0/o 53 3 7 13 1 - 24 47 O/o 18 35 O/o 5 7 6 3 °' 18 3 1 1 2 - 29 O'o 4 8 0'. o 5 57 Uku:;mo 9 (17,5 0) 13 (25, 5 n ' ,) 26 ( 51,0 ,i 0) 3 (6,0 O'G) - 51 (100,0 O/o) ( Na tabeli br. 2 vidi se, da se 71 % anketiranih rahitisa sa pneumopa­ tijama razvija na podhranjenom organizmu od lakšeg do najtežeg stepena (hipotrofija i atrofija). 29 °,10 je atrofične dece, a od njih je vrlo veliki broj tj. 11 dece do jedne godine života. Vreme trajanja lečenja dece sa rahitogenim pneumopatijama u proseku iznosi 25 dana. Znatno duže traje lečenje dece izmedu prve i trece godine života. Od ukupno 18 dece u ovom vremenskom periodu života kod 13 dece vreme je iznad ovog proseka. U kontrolnoj grupi dece bez rahitisa je procenat eutrofične dece znatno veci - preko 60 %. Skoro sva deca sa rahitogenim pneumopatijama i mor­ biloznom infekcijom bila su pothranjena. Tabela 2 Uzrast 0-6M 1 6-12M1 l-2G 1 2-3G 1 Uku:_:i:1:i Vreme lečenja dani 10-20 20-30 0-10 5 2 5 5 2 3 Teren eutrof 1 8 3 4 1 10 20 2 33 6 5 0/o 51 7 8 - 11 2 - 18 35, 5 °,'0 15 29 O'o 51 18 35, 5 0/o 15 29% 1 hipotrof1 atrofija 2 1 3 6% Na sledecoj tabeli br. 3 prikazana je učestalost kliničke simptomato­ logije kod anketirane rahitične grupe. Najčešca stigmata su rahitične bro­ janice, kao i pojava Harissonove brazde kod 49 dece (96 %). Kod 38 dece (75 %) bila je otvorena fontanela, a u nešto manjem procentu je registri­ rana pojava caput quadratuma. Druga stigmata, kao craniotabes, rahitična brazletna, promene na kralježnici, ekstremitetima i na toraksu u smislu deformiteta registrirana su u znatno manjim procentima. 43 Tabela 3 --- Rachitis Uzrast "' Q) ..a ...,roo ·roa ro ...... Q) C ...,ro C -�- 'O ro ;:l Q) ..., +i -� -� O' C) ci ro +i ro -� � N C., o ,_. ro o. ..c:-� ro ,_. Cll ,_. ..C: ro C) ..a .... ..a ;:l '"O ro ...; C dJ .§ ...,.... c.i ro ro ,_. � Q) ..C: N .... ...,o 6 2 2 - 8 9 20 1 3 8 23 3 7 13 26 3 7 13 26 3 4 4 8 1 10 Ukupno Ukupno % 20 38 75 37 73 49 96 49 96 51 17 33 0-6M 6-12M 1-2G 2-3G Ro nalaz laborator. klinički .... ,..O Q) - "' "" ...; ci Q) E ,c., � - 1 1 1 2 1 2 4 8 "' ...,;:l � o. C.) ro p.. .!<:.J ....;:l - ::1-� .... � M-� 3 5 15 2 4 7 1 12 23 25 49 51 Rahitis je verificiran i biohemiskim ispitivanjima kod 26 dece (51 %), kod čega su promene izražene u kalcijumu, fosforu i alkalnoj fosfatazi. U istoj tabeli iznesene su manifestacija rahitisa sa radiološkim pretragama: kod 12 dece uradena je radiografija ručnih zglobova (23,5 %), a kod 25 dece (49 %) dokazane su promene na kralježnici i na toraksu. Na tabeli br. 4 dati su klinički znaci pneumopatija kod rahitične grupe. Fizikalni nalaz na plucima imalo je 94 % dece. Izrazitu hipotoniju pokazuje 98 %. Visoko febrilnih je 86 %, a dispnoičnih 62 %. Kod 80 % koža je jako bleda. Meteorističan, naduven abdomen je naden kod 18 % naših slučajeva. Samo u 35 % slučajeva klinički je izlečen rahitis i bronho­ pneumonija, dok kod 61 % ovo bolesno stanje je samo poboljšano. Tabela 4 Bronhopneumonija status Uzrast ro >N o � ro '"O i.; Q) o. E ro "ai' C ishod -� ·2o o ...,o E s � ro ..C: o :o ..., Q) il :a � .... o ..a 0-6M1 6-12M 1-2G 1 2-3G1 5 11 22 3 9 9 23 3 8 8 14 2 9 11 26 3 9 10 25 3 1 1 4 1 3 1 3 2 Ukupno Ukupno u% 41 80 44 86 32 62 49 98 47 94 7 14 9 18 Q) O, ril O, O, 51 C) C '"O ....'1l O, Q) - ·2 Q) >C) -� � 4 4 10 - - 3518 -� ,oi ...... o ..a o O, 4 7 18 2 31 61 51 "' ro C:> ...,..., ..., -� Q) - ;:l N ;:l ·x Q) 1 1 2 4 QJ..C: N ro 2 2 4 I najposle na tabeli br. 5 prikazuje se koliko dugo traje u proseku lečenje rahitogenih pneumopatija uporedeno sa isto takvom kontrolnom grupom dece, kod koje nisu nadene rahitične promene, a koja su lečena 44 zbog pneumopatija nespecifične prirode. Iz tabele se vidi da prosečno le­ čenje rahitogenih pneumopatija traje 25 dana. Kontrolna grupa pokazuje prosečnu dužinu lečenja od 11,2 dana. Lečenje rahitogenih pneumopatija kod morbilozne infekcije se produžava u proseku za još 15 dana. Izlečenih je u anketiranoj grupi 36 °/o, dok u kontrolnoj njihov procent iznosi 55 %. Anketirana grupa pokazuje poboljšanje u 60 %, dok u kontrolnoj grupi 41 'J/o. U obema grupama bilo je po 2 exitusa, dok isto toliko imamo i u grupi 15 morbiloznih slučajeva sa rahitogenom pneumo­ putijom. Tabela 5 Bolest Vreme lečenja dani Bronchopneumonia 11,2 Bronchopneumonia rachitis 25 ishod izlečeno poboljš. exitus 28 55% 18 36% 21 41 % 31 60% 2 d. ,O/ • 10 2 4% ukupno 51 100% 51 1000/o Radiološka pretraga na plucima vršena je kod sve dece u anketiranoj grupi u nekoliko navrata, radi kontrole povlačenja plucnog nalaza, kao i radi kontrole povlačenja rahitičnih promena na toraksu posle antirahi­ tične terapije. Na našem materijalu u grupi rahitogenih pneumopatija 2/3 slučajeva pokazivale su vrlo teške forme rahitogenih pneumopatija, sa izrazitim rahitičnim promenama na skeletu. Radi ilustracije ovih promena kod rahitogenih pneumopatija prika­ zujemo nekoliko vrlo tipičnih slučajeva: SLUČAJ I. S. A. žensko dete od 8 meseci, albanske nacionalnosti, hipo­ trofično. Antirahitična terapija nije sprovedena. Na klinici lečeno dva meseca i otpušteno kao izlečeno. Slika 1 Slika 2 45 t w! . , Slika 3 Slika 4 Na prvoj radiološkoj kontroli (sl. 1) vitle se retikulonodozne i hilo­ fugalne trakaste senke, koje se gube u periferiji. Prisutni su znaci rahitisa na toraksu u vidu rebarnih brojanica. Na kontrolnom radiološkom pre� gledu posle antirahitične i antibiotske terapije vitle se jako poboljšanje rahitičkih promena, dok plucne senke u manjem razmeru još uvek postoje. U ovom slučaju radi se o neznatnim bronhopneumatičnim promenama, kao i rahitičnim promenama lakšeg stepena. SLUČAJ II. I. B. muško dojenče staro 7 meseci, albanske nacionalnosti gemellus, sa anemijom i distrofijom. Anamnestički navodno primjena antirahitična terapija u kapima. Na klinici lečeno 34 dana i otpušteno kao izlečeno. Radiološki nalaz: Atelektaza posteriornog segmenta desnog gornjeg režnja. Brojne nodozne i oblačaste senke u parenhimu. Vidljive rahitične promene izražene na toraksu (sl. 2). U donjem delu slike kontrolni radio­ loški pregled: Smanjena atelektaza gornjeg zadnjeg segmenta, sa pobolj­ šanom ostalom ventilacijom. Pojedina nodozna žarišta i dalje postoje. Rahitis na toraksu poboljšan posle terapije. Metafize humerusa jasno oivičene. Ovde se radilo o rahitičnoj pneumopatiji II stepena. SLUČAJ III. z. S. dojenče, 4 meseca, makedonske nacionalnosti, mori­ bundno. Antirahitična terapija nije sprovedena. Ležalo na klinici svega 20 dana. Zbog inkarcerirane ingvinalne hernije nastupila smrt. Anamne­ stički se zna da nije profilaksa protiv rahitisa sprovodena. Na radiografiji toraksa (sl. 3) vitle se rahitične brojanice i rahitične promene na humerusu. Abdomen meteorističan. Na plucima u post. seg­ mentu gornjeg režnja atelektaza. Brojne paravertebralne nodozne senke i periferni emfizem. Kontrola pokazuje pogoršanje plucnog nalaza. Radilo se o rahitogenoj pneumopatiji kod rahitisa III stepena. Autopsija nije odo­ brena od roditelja. 46 ŠLUČAJ IV. M. K. dojenče 10 meseci, albanske nadonainostL Na kH­ nici lečeno 4 meseca. Otpušteno sa znacima pobo�j:;anja. Kod deteta nije sprovodena antirahitič:na profilaksa. Atrofično. Rentgenski nalaz: Deformisan toraks sa desne strane. Jako izražene rahitične promene na humerusima. Na plucima jako smanjena transpa­ renca sa desne strane, brojne nodozne i guste trakaste senke, slabije izra­ ženo levo. Atelektaza posteriornog segmenta gornjeg režnja desno. Levo bazalno lateralno emfizem. Abdomen meteorističan (sl. 4). Kontrola: u donjem delu iste slike se vidi poboljšanje deformiteta na toraksu sa desne strane posle antirahitične terapije. Promene na plucima u manjem razmeru i dalje perzistiraju. SLUČAJ V. S. N. od 2 meseca, dojenče, nedonošče, koje brzo prelazi na ve.štačku ishranu. Antirahitična profilaksa nije spovodena. Na klinici ležalo 31 dan i otpušteno kao izlečeno. Radiografija toraksa (sl. 5) pokazuje frakture na rebrima od IV-VII sa leve strane toraksa, kao posledice težeg rahitisa. Na plucima atelektaza posteriornog segmenta gornjeg režnja, sa brojnim trakastim i sitnono­ doznim senkama u medijalnim partijama obostrano sa jačom gustinom parahilarno. Nakon antirahitične terapije ne vitle se frakture na rebrima, vec stvoren kalus u vidu periostoze. Nalaz na plucima još uvek postoji ali znatno je poboljšan. SLUCAJ VI. E. M. albanske nacionalnosti, 2 godine; devojčica. Antira­ hitična profilaksa nije sprovodena. Ležala na Dečjoj klinici više od 25 dana zbog težeg rahitisa sa rahitogenom pneumopatijom. Fraktura na desnom antebrahijumu na rahitičnom terenu. Posle antirahitične terapije, zbog Morbilla prebačena na Infektivnu kliniku, gde se lečila još 21 dan. Stanje fraktura se teško oporavlja i posle lečenja morbilozne infekcije zbog frak­ tura tretirana na hirurškoj poliklinici; otpuštena sa napomenom da se javlja na kontrolu kod hirurga. Na radiografiji pluca i toraksa se vitle rahitične promene u vidu rahi­ tičnih brojanica i promene na metafiznim okrajcima oba humerusa. Rahi·• togena pneumopatija i dalje perzistira. Radi se o težoj formi rahitisa sa rahitogenom pneumopatijom i morbi­ loznom infekcijom (sl. 6)). Slika 5 Slika 6 47 Diskusija Učestalost rahitisa na našem kliničkom materijalu je još uvek vrlo velika. I na drugim klinikama u našoj zemlji je učestalost preko 50 % u lakoj formi (4). Na našoj klinici ima dosta teških formi rahitisa i to pretežno kod manjine albanske nacionalnosti (57 °/0), što se objašnjava tirne da naj­ veci deo ove dece nije primio antirahitičnu prafilaksu, ili su je primili u nedovoljnoj količini zbog neprosvecenosti majke, koja to treba da sprovodi. Cigana je mnogo manje, što je konstatovano i od drugih naših autora (3). Razlika izmedu gradske i seoske dece nije velika, zbog priliva doseljenika posle zemljotresa u Skopju, sa još uvek istim navikama i načinom života. Procenat eutrafične dece je nešto veci nego kod drugih naših autora, ali se o torne ne može doneti zaključak buduci da je to zasnovano na malom klinički obradenem materijalu. 71 % rahitične pneumopatije se nade na vrlo pothranjenom organizmu. Do druge godine života, kada je rast naj­ intenzivniji, nade se 90 % dece, kod kojih pored rahitisa radiološki su utvrdene i pramene na plucima. Ova doba ide paralelno sa najtežim for­ mama rahitisa. Istovremeno se konstatuje da je potreban nešto duži period dok se promene na kosturu odraze na plucima (6). Dalje što možemo za­ paziti na našoj rahitičnoj grupi sa pneumopatijom, to je da postoji veliki postotak hipotonične dece (98 %). Ovo dovodi do mlitavosti respiratorne muskulature i ostalih tkiva i uzrokuje poremecaj plucne ventilacije. Naj­ veci deo atelektaza nalaze se desno u donjim segmentima pluca (kod svih naših tipičnih slučajeva u gornjem režnju posteriorni segment). Ovo do­ vodimo u vezu sa ležanjem dece. Atelektaze na kontrolnoj grupi su neupo­ redivo u manjem postotku. Izrazito meteorističan abdomen nade se kod 18 % dece rahitične grupe, što sa svoje strane isto tako doprinosi razvoju pneumopatija kod rahitične dece. Kod hipotonije je onemoguceno iskaš­ ljavanje, te sekret u donjim partijama prouzrokuje veliki broj atelektaza. Normalno dužina lečenja plucnih nespecifičnih infekcija kod nerahitične dece iznosi 11,2 dana, dok rahitična grupa pokazuje dva i više puta duži tretman. Kod morbilozne infekcije, trajanje je još duže što se objašnjava tirne da ova infekcija smanjuje dejstvo antirahitične vitaminske tera­ pije (5). Procenat izlečenih u rahitičnoj grupi pneumopatija (36 %) je znat­ no manji nego u kontralnoj grupi (55 %), što se pored ostalog objašnjava i tirne da i posle kliničke sanacije procesa i radiološke sanacije rahitisa na plucima još i dalje perzistira delikatno pojačan crtež i intersticijalne i peribronhitične promene, koje se utvrduju radiografski. Samo kod 15 anketirane dece sa rahitogenom pneumopatijom i morbi­ lima bila su dva exitusa, što u procentima iznosi 13 %, više od tri puta nego u ostalim drugim grupama. Prema nekim autorima smrtnost kod mor­ bilozne infekcije iznosi još više (5). Kod naših slučajeva u rahitičnoj grupi pored bronhopneumoničnih promena, bilo je vrlo mnogo atelektaza, i tipičnih promena intersticijalnog i peribronhitičnog karaktera, koje i više meseci posle kliničkog ozdravljenja radiografski perzistiraju. Etiologija ovih pramena kod rahitogenih pneumopatija još nije sasvim jasna. Slične promene na plucima nisu nadene kod renalnog i hepatičnog rahitisa (5). Na životinjama, koje su hranjene rahitogenom dijetom na plucima nisu nadene ovakve senke, dok kostur pokazuje rahitične promene. 48 Neki autori, kojima se priključujemo i mi, misle da intersticijum rahitične dece pokazuje naklonost ovoj reakciji i da je manje sposoban likvidiranju bronhopneumoničnih promena, koje se javljaju vrlo često kod rahitične dece. Osim toga rahitična deca imaju česte recidivne bronhopneumonije. Afebrilan tok ove bolesti, kao i klinički negativan nalaz kod rahitične dece idi u prilog tvrdnji da i sam rachitis može biti uzrok ovim promenama na plucima, tako da izraz nemačkih autora »Rachitislunge« nalazi oprav­ danje. Zaključak Rahitis je vrlo česta bolest u S. R. Makedoniji i to naročito kod al­ banske narodnosti, zbog nedovoljnog vršenja antirahitične profilakse. Obraden materijal podelili smo u tri grupe radi donošenja zaključaka o rahitogenim pneumopatijama: l. Pneumopatije sa rahitisom 2. Pneumopatije bez rahitisa 3. Pneumopatije sa morbiloznom infekcijom i rahitisom. Etiologija rahitogenih pneumopatija još nije dovoljno razJasnJena. Osim promene koje su prouzrokovane infekcijama respiratornih organa, i sama pluca kod dece sa rahltisom pokazuju promene perivaskularno i peribronhialno. Ovo možemo potvrditi činjenicom da su oko 14 % dece sa promenama na plucima u našem materijalu afebrilna. Terapija koja se sprovodi kako u odnosu na rahitis, tako i na plucnu infekciju traje više od dva puta NJA Slika 1 l-4 , Slika 2 A 180KV-13mmcu FPV-FKO 50cm 1 10lf15c:m POLJE 1 20 P POLJE 21 10•15c:m Slika 3 Iz izodozne raspodele (slika 4), se vidi da je predeo vrata i glave femura primao istu dozu kao i oblast parametrija, koju je jedino trebalo zračiti, i da su upotrebljavana polja bila suviše široka. Ovo naročito dolazi do izražaja, ako se zna da je razmak izmedu polja iznosio 4 cm što zajedno sa širinom polja dovodi do obuhvatanja ukupno 24 cm širine abdomena. 125 Slika 4 Slika 5 Kako je poznata, velika vecina žena kod nas ima prosečan dijametar male karlice od 14 cm, jasno se vidi da je nepotrebno zračnim snopom obuhvatan veliki deo zdravog tkiva. Na radiografijama i tomografskim snimcima prikazane su tipične frakture lokalizovane u predelu vrata femura, koje smo sretali kod naših bolesnica (slika 5). Od naših 20 bolesnica samo smo kod jedne našli ob03tranu frakturu vrata femura (slika 6). Poznata je činjenica da je lokalizacija ovih fraktura vezana za pove­ cano mehaničko opterecenje kao i slabiju snabdevenost krvlju koja je posledica smanjenja kalibra ramusa acetabularisa art. obturatoriae u sta­ rijem dobu, kada on može i potpuno da izčezne (slika 7 i 8). arthe du toit A. du toit du c.ot:,lt A. glt.1.le;i wptrior _ arh•riJo ,:fu '-......--......., A.11!ulto A.91,..:ea lillperior , inhrior� A. circutnll, A cirkumflexa lffnoris lal•rali,-atitriu- ZG mtdialis ftmoroli.s. A. profunda L O B KUK A Slika 6 fflmori� -naprtd- Z GLO B K UKA _ potadi- Slika 7 Na ovo treba dodati pramene koje nastaju kao direktna posledica terapije zračenja. Osteociti koji se nalaze u korteksu i trabekularnim pre­ gradama primaju od 40 do 60 % vecu dozu nego što primaju ostali delovi mekih tkiva. (Spiers 4 i 5.) 126 colyi• -arltr\fa krova acttabuluma krova aulabuh.1m a Obzirom da je tumorska doza bila 3000 rada, doza u osteocitima nije manja od 450 rada. Veličina ove doze je dovoljna da izazove destrukciju vecine osteocita, što dovodi do promena matriksa kosti i slabljenja koštane strukture. Sličan red veličine doze primaju i zidovi tankih krvnih sudova koji su inkorporirani u koštanu strukturu ove regije. Ovo može da izazove i fibroziranje zidova a. circumflexae femoris later. et medialis koje snab­ devaju krvlju zglobnu čauru, vrat i glavu butne kosti što dovodi do još veceg smanjenja njihovog kalibra. Svi ovi faktori koji utiču na čvrstinu koštane strukture ne bi bili dovoljni da dovedu do spontanih fraktura bez spoljnih inzulta-traume. Na našem materijalu trauma je predhodila frakturi u 0,25 % slučajeva. Za elimisanje radiološkog faktora u pojavi ovih komplikacija očigledno je potrebno izvršiti modifikaciju dosada primenjivane tehnike zračenja ili primenjivati one energije zračenja koje ne dovode do povecanog ozra­ čivanja mekog tkiva koje se nalazi u šupljinama koštane strukture. Energije koje bi ovo sprečile pripadaju supervoltažnim mašinama čiji je broj u našoj zemlji nedovoljan pa se još uvek veliki broj bolesnica sa karcinomom genitalija zrači klasičnom terapijom. Kao modifikacija nije dovoljno samo sužavanje zračnog polja, jer se na priloženom snimku (slika 9) jasno vidi da je još uvek donjim spoljnjim uglom polja, obuhvacen predeo glave i vrata femura, te je neophodno zaštititi taj deo polja, što se lako može postici stavljanjem olovne gume, što je i na našem snimku učinjeno (slika 10). Slika 10 Slika 9 S umm a r y Analysing the results of the treatment of cervical carcinoma with combined roentgen therapy and intracavitary radium aplications, the authors have found pathological bone changes in the femoral neck in some patients, after the treat­ ment was completed. 127 They analised the possible causes of such changes from different points of view, as the absorbtion of the radiation in the bone and the applied techni­ ques of the treatment. On the basis of this analysis, the authors propose the necessary modifi­ cations in the planning and techniques of radiation treatment. Resume En analysant les resultats du traitement des tumeurs malignes des parties genitales feminines par la therapie radium et roentgen combinee, on a fait remarquer chez un nombre mineur des malades graves changements patholo­ giques sur le col d'os femoral. Pour eviter entierement ces changements, les auteurs ont analyse les raisons de son developpement du point de vue de l'apsorption de la radiation dans les os et de la technique d'irradiation appliquee. Les conclusions tirees de cette analyse soulignent la necessite des modificiations de la technique d'irradiation, dont les details exposes. Zusammenfassung Bei der Analyse der Resultate der Behandlung weiblichen Geschlechtstu­ moren mit kombinierter Radium- und Rontgentherapie werden bei einem niedrigen Zahl schwere pathologische Veranderungen des Colum femoris beo­ bachtet. Wegen der besseren Prevention dieser Komplikationen sind die Ursachen analysiert worden, besonders aus dem Blickpunkt der Absorbtion der Rontgen­ strahlen in Knochen und der applizierten Technik der Bestrahlung. Auf Grunde dieser Analyse werden die Vorschlage einer Modifikation der Bestrahlungs­ technik gegeben. S adržaj Analizirajuci rezultate tretiranja malignih tumora ženskih genitalija sa kombinovanom radijum i rendgen terapijom, kod manjeg broja pacijentkinja opažene su teške patološke promene na vratu butne kosti. Radi potpunog suzbijanja ovih promena autori su analizirali razloge nji­ hovih pojava sa gledišta apsorpcije zračenja u kostima i primenjene tehnike zračenja. Na osnovu ove analize zaključeno je da je potrebna modifikacija tehnike zračenja o čemu su dati detajli. Literatura l. Bonfiglio M. Am. J. Roentgenol. 70: 449, 1953. 2. Hurteau, Moris, Chang., Am. J. Obstr. and Gynec. 95, No. 5, 696-705, 1966. 3. Slaughter Am. J. Roentg. 48: 201, 1942. 4. Spiers, F. W.: The Influence of Energy Absorption and Electron Range on Dosage in Irradiated Bone. Brit. J. Rariol. 22, 1521, 1949. 5. Spiers, F. W.: Dosage in Irradiated Soft Tissue and Bone, Brit. J. Radio!. 24: 365, 1951. 6. Popovic V.: Terapija zračenjem i oštecenja koštanog sistema, Srpski arhiv 12, 3, 1957. Dr M. Brzakovic, Radiološki institut, Medicinski fakultet, Beograd 128 RADIOLOŠKI INSTITUT MEDICINSKOG FAKULTETA U BEOGRADU Upravnik: Prof. dr B. Bošnjakovic RADIOLOŠKE PROMENE U TOKU I POSLE TELE-KOBALT TERAPIJE KARCINOMA JEDNJAKA Ilič R. i Jankovic I. UDK 616.71-001.28-02 : 618.1-006.6-085.849 Od malignih tumora jednjaka najčešce obolenje je karcinom, dok su ostali maligni tumori izuzetno retki. Po evropskom proseku rak jednjaka nije tako čest jer se javlja samo u 1,82 % svih malignih tumora uopšte. U SR Sloveniji, koja ima dobre statističke podatke malignoma uopšte, rak jednjaka se javlja u 2,1 % što je veoma blisko evropskom proseku. Prema sadašnjem stanju u našoj republici Srbiji možemo očekivati 320 do 340 novih slučajeva raka jednjaka godišnje kod ljudi oba pola. Rak jednjaka se javlja najčešce u petoj ili šestoj deceniji života i češci je kod muškaraca nego kod žena. Rak jednjaka se javlja na čitavoj dužini ezofagusa, ali ipak češce na fiziološkim suženjima i u srednjim i donjim partijama. Simptomatologija je u početku oskudna. Javlja se samo disfagija na koju bolesnik i ne obraca dovoljno pažnju. Tek kasnije kada se disfagične tegobe pojačaju, usled vece stenoze lumena jednjaka, bolesnici se javljaju na pregled kada se karcinom i otkriva, najčešce rendgenskim pregledom. Naravno da se takva dijagnoza potvrduje i rezultatom biopsije. U toj fazi bolesnici mogu da osecaju i pečenje iza grudne kosti, kao i neodredeni bol, zastajanje hrane, a u teškim slučajevima i povracanje. Zbog otežanog gutanja u toj fazi bolesnici slabe, kao i zbog intoksikacije tumorom. Anatomo-patološki se uglavnom razlikuju tri forme, vegetantna, ulce­ rozna i infiltrativna. Od pomenutih najčešce je mešana ulcerovegetantna forma, koja često dovodi i do neželjenih komplikacija u smislu prodora tumora u okolinu - medijastinum, pleuru, traheju, bronhuse ili pluca, rede u krvne sudove ili perikard, zatim dovodi do stvaranja fistula i okol­ nih metastaza, najčešce u supraklavikularne, medijastinalne i gornje ab­ dominalne limfne žlezde, a rede u jetru, pluca ili skelet. Dijagnoza se postavlja rendgenskim pregledom i ezofagoskopijom, kao i pregledom uzetog isečka. Najčešce se pri rendgenskom pregledu nailazi na stenozu sa defektom punjenja lumena jednjaka, pri čemu se vitle ne­ ravni zidovi koji su infiltrisani i poremecene peristaltike. Reljef sluzokože jednjaka je takode promenjen, prekinut ili zbrisan. Tumor može da zahvati sve zidove jednjaka pa da dovede do cirkularne stenoze, onda je obično i kraci ili pak da zahvati samo neke od zidova kada je duži. U diferencijalnoj dijagnozi, naročito kod stenoza sa glatkim zidovima, mora se misliti i na ekstraezofagične procese, koji mogu da pritiskuju na zidove jednjaka. Poznato je da je terapija radiološka i1i hirurška. Hirurška terapija je zahvalnija za karcinome jednjaka koji se nalaze u donjoj trecini ezofagusa, jer su pristupačnije za hiruršku intervenciju, a uz to daju i dobre rezultate. 129 Slika 1 Mi smo na našem materijalu pratili radiološke pramene kod 96 slu­ čajeva karcinoma jednjaka u toku i posle telekobaltterapije zračenih od 1961 do 1968 godine. Tumorske doze koje smo primenjivali kretale su se od 5500 rad-a do 7000 rad-a davanih u 36 do 48 seansi. Zračili smo naj­ češce iz tri polja (jedno prednje i dva zadnja) ili iz dva polja, a rede iz četiri. Zračena polja su uvek za 1 do 2 cm prelazila granicu lezije. Slika 2 130 Iz tog materijala prikazujemo nekoliko slučajeva gde je u toku zra­ čenja ili posle njega došlo do neželjenih komplikacija koje se primenom radioterapije nisu mogle izbeci. Pojava fistula je jedna od komplikacija u toku supervoltažnog zračenja i nju treba najčešce pripisati raspadu tumora pod dejstvom radioterapije. Pojava fistula se javlja posle davanja vecih doza zračenja iznad 4000 do 5000 rad-a, ma da smo u našem materijalu tu pojavu zapazili i posle doza od 2500 do 4000 rad-a. Na slici br. 1 prikazujemo jedan drugi slučaj koji je vec posle 15 dana od početka radioterapije, posle 2500 rad-a, doveo do fistulizacije i ma­ sovnog prodora u traheju, odakle se sa:;lržaj razliva dalje u bronhuse i respiratorne puteve nižeg reda. Fistule na jednjaku mogu da se jave i docnije, mesec, dva, pa i više posle završene zračne serije. Takvu kasnu fistiju imali smo kod jednog bolesnika posle pet meseci od početka telekobaltterapije, iako je stanje bolesnika u toku i posle zračenja obecavalo jednu povoljnu i trajniju remisiju. Ponekad tumor može da fistulizira u pleuru. Na slici br. 2 prikazu­ jemo slučaj karcinoma jednjaka gde je dva meseca posle primenjene tele- Slika 3 kobaltterapije došlo do prodora tumora u pleuru. Pri rendgenskom pre­ gledu video se ogromni depo barijumskog kontrasta u pleuri, koji je ko­ municirao sa jednjakom i bio nepravilnog, bizarnog izgleda. Ponekad kod karcinoma jednjaka u gornjoj trecini pracenog suženjem lumena, kasnije posle radioterapije i dobre remisije tumora, dolazi do poremecaja akta gutanja iako je lumen jednjaka lako prolazan za tečnu i čvrstu hranu. U toku prodora tumora u respiratorne puteve, kod slučajeva koji su se komplikovali ezofago-bronho-pulmonalnom fistulom, ili pak samo kod poremecenog akta gutanja, može da dode i do bronhopneumoničnih ili pneumoničnih infiltracija. (Slika br. 3.) 131 Slika 4 Od komplikacija u toku i posle radioterapije koja je lokalno dala dobre rezultate navadimo i slučajeve plucnih metastaza, kao i metastaza u pleuru sa izlivom u nju. U grupi karcinoma infiltrativnog tipa sa vrlo jakom stenozom lu­ mena jednjaka radioterapija nije imala nekog veceg uspeha pa iz mate­ rijala pominjemo slučajeve gde tumor uopšte nije reagovao na zračenje jer je prvobitna stenoza zadržala svoj oblik i veličinu. Meautim, kod stenoza infiltrativno-vegetantnog tipa koje su bile ogra­ ničene i umerenog stepena, moguce je radioterapijam sanirati tumor. Često pri torne u predelu zračenog polja ostaje stenoza prstenastog ili uzdužnog tipa glatkih zidova. (Slika br. 4). Smatramo da je tumor kod pomenutih slučajeva nestao i pored toga što se održava stenoza jednjaka, obzirom da je ona glatkih zidova i fibroznog tipa, a i u toku daljih radioloških kontrola zadržava istu sliku. Daleko je rede da kod stenozirajucih formi ezofagičnih tumora doae do potpune remisije karcinoma i potpune relaksacije zidova jednjaka. Ovde navodimo slučaj stenozirajuceg i vegetantnog tumora gde vec posle 15 dana od početka primene telekobaltterapije (tumorska doza 2.500 rada) dolazi do izmene radiološke slike i delimične remisije tumora, a posle samo nešto više od mesec dana (posle doze od 5.000 rada) do potpune remisije sa slikom pseudodivertikuluma. (Slika br. 5). Zidovi jednjaka su relaksi­ rani, mekani, ma da je peristaltika na ograničenom prostoru još uvek oskudnija. Utoku radioterapije bilo je slučajeva recidiva, posle prividne potpune sanacije tumora, koji su se blagovremeno radiološkom kontrolom otkrili. 132 Pominjemo slučaj bolesnika koji se marta 1962 godine javio sa disfagičnim tegobama, kada je rendgenskim pregledom, a potom i histološki verificiran karcinom gornje trecine jednjaka, koji je primenom telekobaltterapije po­ voljno reagovao i u toku sledece dve godine lokalno stanje je bilo uredno. Tek posle protekle dve godine na mestu zračenog tumora javlja se reci­ div, koji na ponovljenu telekobaltterapiju opet povoljno reaguje u smislu remisije zračenog tumora. Takvo stanje se održava sledecih devet meseci, posle čega se ponovo javlja recidiv. Slika 5 Ali u toku radioterapije na našem materijalu imali smo izvestan broj slučajeva karcinoma jednjaka koji su dobro reagovali u smislu potpune i trajne remisije zračenog tumora i zadovoljavajuce ili potpune relaksacije zidova jednjaka. Na ovom mestu izdvajamo slučaj vegetantnog tumora koji je povoljno reagovao na telekobaltterapiju i doveo do idealne remisije sa glatkom rela- Slika 6 133 ksacijom zidova jednjaka (slika br. 6) kao i slučaj raka jednjaka koji je otkriven januara 1964 godine i koji je zahvatio srednje partije ezofagusa i doveo skoro do kompletne stenoze lumena, a bio infiltrativno-vegetantnog tipa. I ovaj tumor je takod.e izvanredno reagovao na telekobaltterapiju koja je dovela do potpune remisije tumora. Pomenuti slučajevi se prate po nekoliko godina. Za sada nisu dali metastaze. Lokalni nalaz je uredan, čak toliko dobar da se mesto ranijeg tumora ne može ni raspoznati. Svi naši slučajevi pripadali su histološki tipu planocelularnog karci­ noma. Zaključak l. Značaj radioloških kontrolnih pregleda u nas1m uslovima je od primarne važnosti, jer nam je to skoro jedina mogucnost pracenja lokalnog efekta radiološkog lečenja, odnosno remisije, stagnacije i1i napredovanja karcinoma jednjaka, a poreci toga nam daje i smernice za planiranje te­ rapije. 2. Na pomenutu terapiju bolje reaguju vegetantni oblici karcinoma, nego infiltrativni, koji su više rezistentni. 3. Terapijom karcinoma jednjaka se ne mogu u izvesnom procentu iz­ beci ni komplikacije kojih je kod nas bilo u 8 % slučajeva. Najteža kom­ plikacija je perforacija zida jednjaka, koja ponekad nastupa u toku radio­ terapije pre davanja pune tumorske doze. Ne postoji proporcija izmed.u veličine tumora i pojave pomenute komplikacije. 4. U slučaju recidiva, stalnom kontrolom bolesnika, moguce je blago­ vremeno planirati novu terapiju. 5. Neposredni efekti telekobaltterapije su u preko 50 % slučajeva po­ voljni, dok se duže remisije konstatuju samo u oko 10 % slučajeva (devet naših bolesnika). 6. Svi naši slučajevi su pripadali histološki tipu planocelularnog kar­ cinoma. Su m m a r y In their work the authors presented their observations during systematic radiographic controls in 96 cases of carcinoma of the gullet treated by tele­ cobalt therapy from 1961 to 1967 at the Radiological Institute of the Medical Faculty of Belgrade. The radiological controls, under our conditions, is of primary importance and represents almost the only possibility for following local effetcs of radiological treatment as well as for discovering recurences; it also gives indications for therapy. Further complications during and after radiation the­ rapy, such as for instance the formation of fistulae in adjacent organs, can also be established only through radiography both in its early and advanced stages. Resume Voici les auteurs presentent leurs observations obtenues apres avoir par la radiographie systematiquement contr6le 96 malades souffrant du cancer de l'oesophage et ayant ete traites avec la telecobalt-therapie a !'Institut de Radio­ logie de la Faculte de medecine a Belgrade dans les annees 1961 jusqu'a 1967. 134 Les contr6les cites sont d'une grande importance; ils sont d'un c6te presque le seul moyen d'evaluer l'effet local de la radiotherapie et de depister les recidives, d'autre c6te les contr6les cites presentent des donnees indispensables pour le traitement futur. On peut aussi par les radiographies systematiques constater l'apparition des complications s'etant formees pendant et apres la radiotherapie (p. e. des fistules dans les organs voisins), leur stade soit initial, soit deja avance. Zusammenfassung In dieser Arbeit geben die Autoren ihre Erfahrungen mit der systematischen radiographischen Untersuchung bei 96 Fallen von Speiserčihrenkrebses die mit telekobalt Therapie von 1961 bis 1967 in dem radiologischen Institut der Medi­ zinischen Fakultat in Beograd behandelt waren, an. Die Wichtigkeit dieser Kontrolen ist in unseren Gelegenheiten, von grosser Bedeutung, weil sie fast die einzige Mčiglichkeit zur Schatzung des lokalen Effekts der radiologischen Behandlung sei, sowie bei der Entdeckung der Rezi­ dive und gibt Indikationen zur Planierung der Behandlung. Weiter, einige Komplikationen, wahrend und nach der radiologischen Therapie (zum Beispiel die Erscheinung der Fisteln mit benachbarten Organen) kčinnen nur radio­ graphisch im anfanglichen Stadium entdeckt und im weiteren Verlauf kontro­ liert werden. Sadržaj U radu su autori izneli svoja zapažanja u toku sistematskih radiografskih kontrola kod 96 slučajeva karcinoma jednjaka koji su tretirani telekobalt tera­ pijom od 1961 do 1967 na Radiološkom institutu med. fakulteta u Beogradu. Značaj radiografskih kontrolnih pregleda u našim uslovima je od primarne važnosti, jer nam je to skoro jedina mogucnost pracenja lokalnog efekta radio­ loškog lečenja kao i otkrivanja recidiva ili rasta tumora i daje smernice' za planiranje terapije. Dalje izvesne komplikacije u toku i posle zračne terapije kao što su na primer stvaranje fistula sa okolnim organima, mogu se takode samo na radiografijama ustanoviti u svojim početnim kao i kasnijim fazama. Literatura l. Baclesse F., Reverdy J., Desclaux J. et Jammet H.: Resultats prelimi­ naires de la roentgentherapie seule dans le traitement des epitheliomas de l'oesophage, Bull. du Cancer, 38, 1951. 2. Bernard Ph., Gelle X., Labanne C., Loisillier F. et al.: Etude de 229 cas d::: cancer de l'oesophage thoracique suivis a !'Institut Gustave-Roussy de 1948 a 1955, Bull. du Cancer, 43, 1956. 3. Herve A.: Cyclotherapie de cancer de l'oesophage, Journal de Radiol., Tome 40, 11, 1959. 4. Papillon J. et Goyon M.: Indications de la roentgentherapie dans le can­ cer de l'oesophage, Journal de Radiol. 35, 1954. 5. Pierquin B.: Interet du traitement des cancers de l'oesophage thoracique par la radiotherapie de haute energie (Betatron 22 MeV), Journal de Chirurgie, Tome 76, 4, 1958. 6. Pirquin B.: A propos de la dose optima dans les cancers malphighiens, Journal de Radiol., Tome 40, 10, 1959. Dr. R. !lic Radiološki institut Pasterova 14 Beograd 135 NUKLEARNA !IEDICINA INSTITUT ZA PATOFIZIOLOGIJU Direktor: Prof. dr Tadžer Isak INSTITUT ZA RADIOLOGIJU I ONKOLOGIJU MEDICINSKOG FAKULTETA - SKOPJE Direktor: Prof. dr Tevčev Dimitar UPOREDNI NALAZI RADIOLOŠKOG I RADIOIZOTOPNOG ISPITIVANJA BUBREGA Tadžer I., Antevski D. i Ilievski N. UDK 616.32-006.6-085.849.2 Sve veca primena radioizotopa u dijagnostici patologije pojedinih organa, nije mogla da preskoči ni bubrege kao područje interesantno za ovakvo ispi­ tivanje. U svojim radovima Me Afee i Wagner, Cohen i Pearman, zatim Haynie i Steward, Izenstark i drugi, doprineli su usavršavanju i proširenju ove dijagno­ stičke metode. Metoda, kao i za druge organe, bazira na relativnoj koncentraciji izotopa i bubrega, koja je znatno veca u odnosu na okolinu. Renalni sken uključuje upotrebu raznih radioaktivnih jodnih ili živinih markiranih jedinjenja, koja se akumuliraju u bubrezima. Isti zatim bivaju izlučeni od renalnih tubula. Za postizanje visoke doze radioaktivnog materijala potrebna je koncentracija u bubregu od 2,5 mikro-kirija, što se postiže za 20'-30' od početka davanja. Metodika l. Ekskretorni urogrami su radeni na standardni nacm, davanjem i. v. 76 % Urografina, 1-2 ampule (zavisno od visine ureje u krvi i gojaz­ nosti pacijenta). Za uporedivanje sa renalnim skenom uziman je radio­ gram 25' posle inekcije, najčešce sa kompresijom. 2. Za radioizotopni sken opotrebljavali smo CHLORMERODRIN, Hg-203, diuretik markiran radioaktivnom živom, koji se akumulira u bubrežnom parenhimu (kori) i za dva sata dostigne svoj maksimum aku­ mulacije. Diuretik se zadržava u renalnom parenhimu dovoljno dugo, a izlučivanje se odvija u dve faze: prva hrza faza ima poluvreme od dese136 tak sati, druga usporena u trajanju od nekoliko dana. Sken se radi u prvoj brzoj fazi, dva sata od i. v. opterecenja radioaktivnim izotopom. Chlor­ merodrin ima poluživot oko 50 dana, a energiju 300 kev-a, što ga čini ugodnim za spoljašnje merenje. Tehnika I. v. je davano 150-200 mikro-kirija Chlormerodrina Hg-203, a sken je raden 2 sata kasnije. Pacijent leži na stomaku (da se smanji distanca bubrezi - detektor), obeležava se kičma i rebrani luk (za orijentaciju bub­ režnih položaJa). Sken se pušta u pokret brzinom od 45 cm/min. Kristal sa dijametrom od 2 inča je kolimiran sa fokusnim kolimatorom koji ima 19 otvora, a dubina fokusa je 3-6 cm. Front kristala je udaljen od kože 1-2 cm. Skeniranje traje oko 45' za oba bubrega. Pošto je skeniranje završeno, specijalna kaseta sa standardnim rend­ genskim filmom (35 X 35) služi za dopunski radiogram bubrežnih loža, a zatim se u tamnoj komori film razvija na standardni način. Ovakav film ima tu prednost, da pokazuje dobru strukturu abdominalnih senki mekih tkiva i lumbalne kičme, a u oblasti bubrega markantni efekat akumulacije izotopa kot dobre renalne funkcije. U početku sken je raden na papiru, dok kasnije gore opisanom našom metodom uvodenjem posebne tehnike superponiranja, što predstavlja no­ vinu u radu bubrežnog skena (sl. 1). Slika l. U gornjem delu prikazan sken klasično na hartiji, dole tehnikom superponiranja burbrežnog skena na nativni urogram. Normalni nalaz obostrano. 137 U tehnici rada naišli smo na poteškocu, posle završenog skendiranja postaviti film na istu visinu za klasični radiogram, kako bi se radoaktivni izotop u bubregu superponirao tačno preko bubrežnih loža. Naše nasto­ janje u ovom pravcu dalo je kod nekoliko slučajeva insuficientni rezultat više sa estetske strane. Kod tehnike rada ovim metodama, smatramo važnim istaci fakt, da su svi naši pacijenti ove serije izvanredno dobro podneli obe vrste ispiti­ vanja bez bilo kakvih nezgoda vrednih pomena. Materija! Od skeniranih 67 pacijenata uporedivani su rezultati kod 28, u kojoj je po uputnoj kliničkoj dijagnozi bilo: 10 pielonefrita, 4 glomerulonefrita, 1 endemična nefropatija, 6 renalnih i uretralnih kolika, 1 hidronefroza, 1 amiloidoza, 1 tumor mokracne bešike, 2 arterijalne hipertenzije, 1 tuber­ kuloza bubrega i 2 cistična bubrega. Od pomenutog materijala izabrali smo zbog ograničenog prostora sle­ dece slučajeve: Slučaj l. C. R., stolar star 61 god,. iz Vitine - Kosmet, endemski kraj nefropatije. Bolest počela 1967. god. Lab. nalazi: urea 18,7 mg%, kasnije 83 mg%, Se 23/42, Urin: alb.+, spec. tež. 1010. U sedimentu redke epitel. čel. i 10-20 leuk. TA 130/85. Slika 2. Nešto oslabljena ekskretorna funkcija bubrega, a Clormerodrin ne aku­ mulira u bubrezima vec u jetri. 138 Kl. dgn.: Nephropathia interstitialis dysmaturica endemica. Ekskr. urogram: Nešto oslabljena ekskretorna funkcija sa zadovolja­ vajucim prikazom kanalnog sistema. Radioizotop. sken. Nema akumulacije chlormerodrina u bubrezima, vidljiva akumulacija izotopa u jetri. (Slika 2.) Slučaj 2. K. Z., služb., stara 45 god., iz Kumanova. Bolest počela u rano detinjstvo. 1967. god. bila na kliničkom ispitivanju. Laboratorijski nalazi: Urea 25 mg%, Se 38/66, Urin: alb. -, u sedim. nekoliko eritrocita i amorf­ nih soli. Slika 3. Desno vidljiva usporena ekskrecija sa znacima pielonefritisa, na skenu isti bubreg slabo akumulira izotop. Levo nalaz uredan. Kl. dgn.: Urolithiasis et nephritis interstitialis. Ekskr. urogram: Desno usporena ekskrecija sa znacima pyelonephrita, levo uredan nalaz. Radioizotop. sken: Akumulacija izotopa desno izrazito slaba, levo uredna. (Slika 3.) Slučaj 3. M. K., dom. stara 33 god., iz Skopja. Bolest datira od pre 11 godina sa tupim bolovima u slabini. Laboratorijski nalazi: Urea 30 mg%, Se 11/28, Urin: alb. tragovi, u sedimentu masa sluzi i leukocita, spec. tež. 1015. Kl. dgn.: Calculosis renis bil. 139 Ekskr. urogram: Levo dobra ekskrecija sa proširenim kanalnim siste­ mom, desno nešto izlučenog kontrasta u distalnim čašicama koje su jako dilatirane,sa vidljivim kalkulusom u pielonu. Radioizotop. sken: Levo homogena akumulacija izotopa u celom bu­ bregu, desno samo u sačuvanom parenhimu lateralno i dole. (Slika 4). Slučaj 4. S. G., zemljorad., star 47 god., iz Kumanova. Bolestan od aprila 1967. god. Labor. nalazi: Urea 31 mg%,Se 9/20,Urin: alb. +,u sed. kristalni mokr. kis. i bakterijalne flore,TA 195/90. KI. dg:h.: Pyelonephritis chr.,hypertensio art. Ekskr. urogram: Desni bubreg u granici normale, levo isključena ekskrecija bubrega i na kasnom snimku. Slika 4. Levi bubreg dobro ekskretira i akumulira na skenu izotopni material, dok, desni zbog kalkulusa usporeno ekskretira kontrast u distalnom delu, gde je vidljiva slaba akumulacija Chlormerodrina. Radioizotop. sken: Desno akumulacija izotopa uredna, levo bez bilo kakvog prikaza funkcije tubula. Selekt. renal. angiogram: Reduciran lumen leve ren. art., oskudna intrarenalna arborizacija. Renalne grane zaobilaze cistične tvorevine, u vidu defekta punjenja. (Slika 5.) Slučaj 5. J. M., inžinjer, star 37 god., Sv. Nikole. Bolest počela pre godinu dana neodredenim bolovima u krsta. Laborat. nalazi: Urea 30 mg%, 140 SE 5/15, Urin: alb. -, u sedim. pločasti epitel, sluzi i 3-4 leukocita, spec. tež. 1010. TA 155/80. Kl. dgn.: Pyelonephritis chr., Hypertonia. Ekskr. urogram: Desno dobra ekskrecija sa morfologijom kanalnog sistema u normali, levo usporena ekskrecija sa naznačenim pyelonephritom, suspektan za spec. bazalno. Radioizotop. sken: Desno akumulacija u granici normale, levo naru­ šena funkcija u odmaklom stadijumu. (Slika 6.) Slučaj 6. J. B., služb., star 36 god., iz Skopja. Bubrežne poteškoce po­ čele pre 2 god. Laborat. nalazi: Urea 29 mg%, SE 9/16, Urin: alb. +, spec. tež. 1020, u sedim. epitelnih cel. eritrocita i po koji leukocit. TA 140/85. Kl. dgn.: Urolithiasis lat. dex. Slika 5. Desni bubreg dobro ekskretira kontrast i akumulira radioaktivnu sub­ stancu. Levi slabo luči i akumulira. Renalni angiogram pokazuje kako renalno grane zaobilaze cistične formacije. Ekskr. urogram: 5. IV 1968. god.: levo dobro lučenje, desno ne postoji prikaz kontrasta. Radioizotop. sken: 6. IV 1968. god.: levo akumulacija uredna, desno nema akumulacije izotopa. Ekskr. urogram: 8. VI 1968. god.: obostrano uredna ekskrecija i pri­ kaz kanalnog sistema, pošto je kalulus izmokren. Radioizotop. sken: 8. IV 1968. god.: uredna akumulacija obostrano. (Slika 7.) Slučaj 7. S. S., dom., stara 60 god., iz Skopja. Pacijentica ima tupe bolove u levoj bubrežnoj loži vec 3 god. Od nove godine mokri povremeno krv. Laborat. nalazi: Urea 33 mg%, SE 17/30, Urin: alb. sah. -, u sedi­ mentu 5-6 eritr. 3-4 leukocita, uraticistin. Kl. dgn.: Pyelonephritis, haematuria. Ekskr. urogram: dobra ekskretorna funkcija obostrano, sa potiskiva­ njem kanalnog sistema u gornjem polu levog bubrega prema dole. (Sli­ ka 8.) Renal. angiogram: avakularna zona gornjeg pola levoga bubrega, sa potiskivanjem krvnih sudova prema dole. 141 Radioizotop. sken: naznačeno akumuliranje izotopa središno. Operacija: Cistična formacija veličine mandarine, sa potiskivanjem parenhima, koji je atrofirao, prema dole. Komentar i zaključak Analizirajuci naš materijal pada u oči, da je kod pyelonephrita i glo­ merulonephrita izotopni sken više koincidirao sa kliničkom dijagnozom, pokazajuci patološki sken kod osam od deset pacijenata, dok je na ekskre­ tornom urogramu bilo samo šest pozitivnih nalaza u smislu uputne di­ jagnoze. Jedini slučaj pacijenta sa endemskom nefropatijom ,pokazao je rela­ tivno dobru ekskretornu funkciju bubrega, dok je radioizotopni sken, račlen nešto kasnije, kad je urea kod pacijenta povecana od 18,7 mg% na 83 mg%, pokazao sasvim negativan rezultat sa odsustvom akumulacije chlormerodrina u bubrezima, vec akumulaciju u jetri. Jedinstveni slučaj koji smo imali sa ovakvom dijagnozom iz endemskog kraja nefropatije, Vitina - Kosmet, ne daje nam pravo za definitivni zaključak u dijagnos­ tičku vrednost radioizotopnog skena. Potpuna koincidencija rezultata obeju metoda primecena je kod uro­ litijaze, hidronefroze, arterijalne hipertenzije i tbc. renis. Napominjemo da Slika 6. Desno dobra ekskrecija i akumulacija izotopa, levo usporena ekskrecija i narušena teže akumulacija. 142 Slika 7. Uredna ekskrecija kontrasta i akumulacija radioizotopa levo, desno ekskrecija oslabljena, bez vidljive akumulacije radioizotopa. Slika 8. Na urogramu levo gore potiskanje kanalnog sistema. Radioizotopni sken levo sa oslabljenom akumulacijom izotopa. Angiogram pokazuje defektnu vasku­ larizaciju u gornjem polu levo. 143 je kod tuberkulozne infiltracije izotopni sken pokazao slabiju akumulaciju izotopa, dok je ekstretorni urogram osim usporenog lučenja, pokazao i morfološke promene karakteristične za specifičnu infiltraciju. Bolesnik za dijagnozom tumor vesicae urinariae, pokazao je patološki urogram na levoj strani bubrega, dok je radioizotopni sken bio obostrano uredan. Verovatno da je ovako razilaženje rezultata posledica pritiska tumora na orificium levog uretera, a za vreme skeniranja tumor je manje pritiskao na ureterno ušce. Kod cistične patologije bubrega, imali smo podudaranje ekskretornog urograma i radioizotopnog skena samo u smislu lošije akumulacije izotopa u bubrežnom parenhimu, medutim radioizotopni sken nije mogao da po­ mogne u odredivanju karaktera lezije, što se sa ekskretornog urograma moglo posumnjati. Iskustva autora u vezi sa dijagnostičkom prednošcu radioizotopnog skena (1, 7, 8 i 10) kod policističnog bubrega, na našem materijalu, kako je pokazao u dva slučaja, nisu potvrdena karakterističnim defektima u vidu ostrvca. Renalni angiogram, kao dopuna u ispitivanju, u oba slučaja egzaktno je pokazao prisustvo patološkog substrata i odredeno definirao njegov karakter, što je kod jednog slučaja operativno potvrdeno, a kod drugog sam karakter promena nedvosmisleno govori o policističkoj dege­ neraciji bubrega. Na osnovu upoznavanja problema radioizotopnog skena iz literature i stečenog iskustva na ovom neselekcioniranom materijalu, mišljenja smo da je radioizotopni sken važan doprinos u otkrivanju bubrežne patologije samo kao dopuna klasičnom ekskretornom urogramu. Njegova prednost da prikaže lokalne areje renalne ishemije u peri­ feriji, kao i manje tumore udaljene od kanalnog sistema (1, 9, 10 i 11), kada nalaz na urogramu može biti normalan, ostaje po našem mišljenju diskutabilna za buducnost. Stanovišta smo da je interes za radioizotopno ispitivanje bubrežne funkcije opravdan, jer je metoda bezbolna, tolerantna i kod uremičnog, pa čak i komatoznog pacijenta. Može se primeniti i kod transplantacije bubrega za uvid dali je transplantat primljen, gde svakako i klasični uro­ gram ima svoju indikaciju. Na kraju rekli bi, da su obe metode ispitivanja u medusobnoj korela­ ciji, što svakako vodi do napretka u dijagnostičkoj tačnosti. Pravilno ra­ zumevanje mogucnosti metode i neprenebregavajuci važan moment veceg ozračivanja, nalažu kritično postavljanje indikacija za renalni sken. Po­ slednje ce bez sumnje doprineti da se metoda radioizotopnog skena ne kompromituje, odnosno da obezbedi sebi pravo na postojanje. Su m m a r y Radioisotopic scan was taken in 67 unselected patients. New technique of investigation with radioisotopic scan and radiography of renal area on the same film are discribed. The results of excretory urogram and radioisotopic sken of 28 patients were compared. The analysis of the material showed that investigation with radioisotopic scan, using Chlormerodrin Hg-203, is useful and supplementary method to 144 excretory utogram. Radioisotopic scan provides detection of renal lesions pyelonephritis, glomerulonephritis, amyloidosis renis and other lesions. In two patients with polycistic sineys, radioisotopic scan showed unsuf­ ficient accumulation of the isotope, but didn't show the character of lesion, while the excretory urogram and renal angiogram showed it clearly. Radioisotopic scan and excretory urogram correlate in detection of renal pathology. Radioisotopic sken is supplementary to excretory urogram, but the increased irradiation of the patient has to be kept in mind. Resume Le »Scan« radioisotopic, fait chez 67 malades non selectiones, par une nouvelle technique, transmettant le »Scanning« sur la pellicule radiographique, apres quoi, sur la meme pellicule on fait la radiographie de la region des reins. On a compare les resultats de l'urographie excretoire avec ceux du scan radioisotopic, chez 28 malades. L'analise du material nous avait demontre que le scan radioisotopic en usant le Chlormerodrine, Hg-203, avait une valeur complementaire sur l'uro­ graphie. II avait une valeur diagnostique chez les pyelonephrites, glomerulonephrites, amyloidose, la lithiase des ureteres et l'hypertension arterielle. Chez deux malades avec de rein polycystique, le scan a demontre une con­ centration moins forte des isotopes, tandis que l'urographie excretoire avait demontre et l'angiographie avait constate la pathologie. Le scan radioisotopic et l'urographie excetoire se trouvent dans une corre­ lation reciproque durant l'examination de la pathologie renale. Le scan radio­ isotopic complete l'urographie excretoire, mais a cause de l'irradiation plus grande a la quelle doit etre exp6se le malade, les indications pour cette methode doivent etre posees d'une maniere critique. Zu s a m m e n f a s s u n g Die Nierenszintigraphie wurde bei 67 unausgewahlten Patienten mit einge­ ftihrter neuen Technik der Ausfiihrung des Szintigramms auf demselben Rčint­ genfilm, auf welchem demnach noch das Nierengebiet aufgenommen wird, durchgefiihrt. Bei 28 Kranken hat man die Ergebnisse zwischen intravenčisem Urogramrn und dem Nierenszintigramm vergliechen. Die Analyse des Krankenngutes hat uns gezeigt, dass die Nierenszintigraph; mit angewandten Chlormerodrin, Hg-203 eine nutzbare Erganzung des i. v. Uro­ gramms ist. Als Beitrag in der Entdeckung der Nierenschadigung wurde bei Pyelone­ phritis, Glomerulonephritis, Nierenamyloidose, Urolithiasis und beim arteriellem Hochdruck nachgewiesen. Bei zwei Patienten mit polyzystischem Nierenleiden hat Radioszintigramm eine verminderte Akumulation der Isotope, doch kein pathologisches Charakter gezeigt, wobei das i. v. Urogramm an das Leiden angezeigt hat und das renale Angiogramm die Diagnose festgestellt hat. Die Nierenszintigraphie und die Ausscheidungsurographie stehen zwischen­ einander in einer verbindlichen Korellation bei der Nierenuntersuchung. Die Nierenszintigraphie erganzt die Ausscheidungsurographie. Wegen der grčisseren Strahlenbelastung der Patienten miissen aber ihre Anwendungssindikationen begrenzt sein. Sadržaj Radioizotopni sken bubrega je raden kod 67 neselekcioniranih pacijenata, novom tehnikom izvodenja skena na rendgenski film, a zatim je na istom filmu snimana bubrežna regija. 145 Uporedivani su rezultati ekskretornog urograma i rdioizotopnog skena kod 28 pacijenata. Analizirani materijal je pokazao, da je radioizotopni sken upotrebom Chlor­ merodrina Hg-203, korisna dopuna ekskretornom urogramu. Doprinos u ot­ krivanju bubrežne lezije je pokazan kod pielonefrita, glomerulonefrita, amiloi­ doze, urolitiaze i arterijalne hipertenzije. Kod dva pacijenta sa policističkim bubregom izotopni sken je pokazao sla­ biju akumulaciju izotopa, ali ne i karakter lezije, gde je ekskretorni urogram ukazao, a renalni angiogram potvrdio patologiju. Radioizotopni sken i ekskretorni urogram su u medusobnoj korelaciji kod ispitivanja bubrežne patologije. Izotopni sken dopunjuje ekskretorni urogram, a zbog veceg ozračivanja pacijenta njegova indikacija mora se kritički postav­ ljati. Literatura l. Me Afee, J. and col.: Visualisation of renal parenchima by scintiscanning with Hg-203 Neohidrin. Radiology, 75: 820-821, 1960. 2. Morgan, M. C. and col.: Scintiscanning of Dog Kidneys Using Diodrast I-131. Am. J. Roentgen, 85: 123-127, 1961. 3. Carr E. A. and col.: Renal Scintiscan in the Diagnosis of Renal Vascular Disease. J. Nuclear Med., 2: 272-281, 1961. 4. Izenstark, J. L., and col.: Renal scanning using stopflow. Radiology, 78: 425-433, 1962. 5. Reba, R., and col.: Measurement of Hg-203 Chlormerodrin Accumulation by the Kidneys for Detection of unilateral Renal Disease. Radiology, 79: 134-135, 1962. 6. Westphal, R. D. and col.: Delineation of Human Kidneys by Scintilation Scanning. Am. J. Roentgenol., 87: 161-170, 1962. 7. Cohen, M. B. and col.: Radioisotope Photoscanning of the Kidneys in urologic Disease. J. Urol, 89: 360-365, 1963. 8. Woodruff, M. W.: Hg-203 Neophydrin Kidney Photoscan: An adjuvant to Diagnosis of Renal Disease. J. Urol, 89: 746-752, 1963. 9. Andrews, D., and col.: The Radioisotope renogram compared with intra­ venous pyelography as a screaning test for patients with hypertension. Brit. J. Radiology, 38: 527-532, 1965. 10. Evan, D. W. and col.: Assessment of excretory and radioisotope renal scanning in diseases of the kidney. Radiol., 36: 1010, 1966. 11. Posenthal, L.: Ortho Jodohipurate-J-131 kidney scanning in renal failure. Radiology, 87: 298, 1966. 12. Secker, R. and col.: The kidney in Hypertension: Studies with Radioactive Chlormerodrin. Section of Medicine, 60: 1967. Prof. dr !sak Tadžer, Institut za patiologiju, Skopje 146 IN MEMORIAM Dr Panče Podolešev, radiolog 30 avgusta 1968 godine u teškoj saobracajnoj nasreci zajedno sa svojim 6 godišnjim sinčicem izgubio život veoma mlad dr. Panče Podolešev, šef rentgenskog kabineta Medicinskog centra u Titovom Velesu. Rodjen 17. VI. 1929 godine u siromašnoj zanatskoj familiji u Titovom Velesu, gde i završava gimnaziju u 1948 godini. Nakon toga studira na Medicinskom fakultetu u Skopju, gde je promovirao u 1956 godini. U rod­ nom mestu krace vremena obavlja opštu lekarsku praksu, da, bi se odredio za specijalizaciju iz radiologije. Specializaciju sa završenim specijalističkim ispitom obavlja na Institutu za radologiju i onkologiju Medicinskom fa­ kulteta u Skopju, kod prof. dr. Dimitra Tevčeva. Dr. Panče Podolešev je prvi specijalista iz radiologije u svom rodjenom gradu, gde osniva prvi rentgen kabinet u Veleškoj bolnici. Radi neumorno kao specijalista medju svojim kolegama iz drugih specijalnosti i razgra­ njuje rentegndijagnostiku, tako da ona postala neophodna potreba svim specijalistima u njegovom rodnom mestu. Dr. Panče Podolešev je veoma aktivan u radu Sekcije za radiologiju i nuklearnu medicinu MLD, učestvuje na svim stručnim sastancima kao i na našim nacionalnim kongresima. Ima objavljeno dva naučna rada iz oblasti radiologije. Smrcu dr. Panče Podoleševa Makedonska radiologija gubi dobrog stručnjaka, izvrsnog radnika in jednog od starijih specijalista iz radiologije. Titov Veles i Medicinski centar ovog grada gube svog predanog radnika, izvrstnog stručnjaka i vidnog gradjanina. Neka je večna slava dr. Panči Podoleševu! SEKCIJA ZA RADIOLOGIJU I NUKLEARNU MEDICINU LEKARSKOG DRUŠTVA MAKEDONIJE 147 PRIKAZI KNJIGA Schad, N.: DIE INTERMITTIERENDE KONTRASTMITTELINJEK­ TION IN DAS HERZ. Georg Thieme Verlag, Stuttgart 1967. Broširano, 116 stranica, 81 slika 30 tabela; cena DM 47,50. U uvodu autor izlaže teoretske osnove metode, pre svega odnose izmedu kontrastnosti, vremena i informacije. Iz tih razma­ tranja proizilazi, da su kod intermitirane, fazno usmerene injekcije kon­ trasta u srce - u poredenju sa konvencionalnom injekcijom - potrebne manje količine kontrasta, a produženjem vremena opacifikacije sn�anih šupljina dobiva se više informacija. Izloženi su odnosi izmedu srcane frek­ vencije i broja injekcija u dijagnostičnim fazama kao i koncentracije i dilu­ cije kontrasta u zavisnosti od akcije i udarnog volumna srca. Na kraju prvog dela izlažuci odnose izmedu kontrastnosti i informacije autor istice, da je prostorska i vremenska razpodela kontrasta u srcanim šupljinama za vreme injekcije i funkcije srca od bitne važnosti za dijagnostičku vred­ nost dobijenih informacija. U drugom poglavlju izložena je tehnika interminitirane injekcije, koja zbog specifičkih zahteva po kratkim vremenskim periodima injiciranja (od 0,1 do 0,5 sekunde) traži novi tip automatskog injektora. Prototip novog injektora konstruisao je Stucky, a serijski ga proizvodi firma CONTRAVAS (Zilrich) pod imenom CONTRAC High-Speed-Injector (Stucky-Schad-Wel­ lauer) sa dodatkom za elektronsko usmeravanje. Dalje su obradeni uslovi za izbor mesta, vremena, brzine i brojeva injiciranja sa CONTRAC injektorom kod pojedinih indikacija i ukazano je na mogucnosti upotrebe intermitirane injekcije kod multiplane kinekardioangiografije, kod kine- i videodenzitometrije te kod aorto- i arteriografije. Na kraju autor izlaže rezultate i vlastita iskustva kod 383 intermitirane injekcije u srcu kod urodenih i akviriranih srcanih mana. Sa tehnične strane je monografija na odgovarajucem nivou: brojne pregledne šeme, tabele, skice i odlične reprodukcije rentgenograma prido­ nose boljem razumevanju teksta. Knjiga ce biti od koristi svima, koji se bave sa kontrastnom dijagno­ stikom srca, a pre svega je namenjena onima, koji imaju nameru da u kliničkoj praksi upotrebljavaju automatski injektor CONTRAC. Prim. dr Ivo Obrez U prvom broju revije za 1969. godinu bio je objavljen kratak sadr­ ZaJ članka »USPOREDBA NALAZA RADIOIZOTOPNE SCINTIGRAFIJE I INTRAVENOZNE UROGRAFIJE KOD EKSPANZIVNIH PROCESA BUBREGA« (Gvozdanovic, V., Latkovic, I., Cucek, Lj., Nutrizio, V. i Brangjolica, V.). Pri upucivanju sadržaja ispao je podatak, da je referat bio predan u štampu za »Zbornik VIII Jugoslavenskog sastanka stručnjaka energije u medicini«. 148 KALENDAR KONGRESA I STRUČNIH MANIFESTACIJA U ZEMLJI U 1970. GODINI (podaci dobijen:i do 15. XI 1969. godine) 1. II. Simpoztijum iz alergije za praktičnog lekara Velenje, 30. januar 1970. godine Organ'izator: Alergološka sekcija SZD, Maribor, V:inarska 6 2. II Simpo2:ij o boleshima i ozl,jedama š,ake Zagreb, 19-21. III 1970. godine Organizator: Zbor liječnika Hrvatske, Zagreb, Šubičeva 9 3. Alergološk,i dani Društva ljekara Crne Gore Kotor, prolece 1970. godine Organizator: Društvo ljekara Crne Gore, Titograd predsednik, prim. dr. Filip šoc, Medicinski centar, T'itogr,ad 4. 1 Jugoslovenski simpozijum o psfihotraumatizovanim u vanrednim situaoijama Baško Polje, 4, 5 i 6 maj 1970. godine Organizator: Savez lekarskih društava Jugoslavije, Beograd, Zeleni venac 1/1 5. II Jugoslovensko-čehoslovački neuropsihijatnijski kongres Opatija, 7-9 maj 1970. godine. Sekretadjat Kongresa: Zbor ILječn,ika Hrvatske, Zagreb, Šubiceva 9 Predsednik Kongresnog odbora: Prof. dr. Nikola Peršic 6. Savezni 7-dnevni seminar 1iz sportske medicine za lekare Apr.il Hi maj 1970, godine - Opatija Organlizator: Udruženje lekara sportske medicine SFRJ, Zagreb, Kočiceva br. 23. 7. Francusko-Jugoslovenski medicinski dani maj 1970. godine - Fr,ancuska ( Strasbourg, Lyon, Bordeaux) Organizatori: Savez lekarskih društava Jugoslavije i Komisija za kulturnu sa­ radnju sa inostranstvom u Panizu 8. lntersekcijski sastanak sekcije za radiologiju i nekluarnu mediicinu Srpskog lekarskog društva i Mekadonskog lekarskog društva Oteševo na Prespanskom jezeru, 15-18. maj 1970. godine. Organ:izator: Sekcija za radiologiju i nuklearnu mediclinu Makedonskog lekarskog društva, Skopje, G. Delčeva 16 9. Prv•i jugoslovenski simpozijum »KARDIOVASKULARNI SISTEM I SPORT« Zrenjanin, 21-23 maj 1970. godine Organizacion:i odbor: Dr. Stanic Radiša, Zrenj,anin, Narodnog fronta br. 2 10. lntersekcijski sastanak za psihoterap·iju Zbora liječnika Hrvatske i Slovenskog zdravniškog društva Zagreb, maj 1970. godine Organizator: Sekaija za psihoterapiju Zbora liiječnika Hrvatske Zagreb, Šubiceva 9 11. Prvi jugoslovenski simpozijum o kongenitalnim anomalijama 16-18 jun 1970. godine - Beograd Organizator: Savez lekarsk•ih društava SFRJ, Beograd, Zeleni venac 12. 50-godišnjica Kl.inike za bolesti uha, nosa ,i grla Medicinskog fakulteta Sve­ uč>ilišta u Zagrebu Zagreb, 25-27 jun 1970. godine 13. III dani sportske medicine Niš, druga polovina ,juna 1970. godine Organizator: Aktiv sportskih lekara, Niš 14. 111 Jugoslovenski ps.ihoterapijskii seminar Mokrice, jun 1970. godine Organizator psihoterapeuta Jugoslavije, Zagreb prof. dr. Stjepan Betlheim, Neuropsihijatrijska klinika 15. X Balkanska medicinska nedelja (Skup lekara Balkana) Beograd, 13-17. IX 1970. godine Organizator: Savez lekarskih društava Jugoslavije, Beograd, Zeleni venac 1/1 16. Evropskii toks-ikološki kongres Beograd, početak septembra 1970. godine Organizator: Udruženje toksikologa Jugoslavije, Zagreb, Moše Pijade 158 17. 111 Kongres neurohirurga Jugoslavije Ljubljana, 22-24. IX 1970. godine Organizator: Udruženje neurohirurga Jugoslavije, Beograd Neurohirurška kMnika, Višegradska 26 18. V Kongres ortopeda i traumatologa Jugoslavije Beograd, 23-25. IX 1970. godine Kongresni odbor: Speci jalna ortopedska bolnica »Banj1ica«, Beograd, Mihajla Avramovica 28 19. VIII Kongres lekara Makedonije Ohrid, 2-4. X 1970. godine Organizator: Makedonsko lekarsko društvo, Skopje, G. Delčeva 16 20. Seminar za stručno usavršavanje lekara opšte medicine OpaNja, oktobar 1970. godine Organizator: Udruženje liječn'ika opce medicine Jugoslavije Zagreb, Naselje februarskih žrtava 14 LIJEČNICI - ZDRAVSTVENE USTANOVE pretplatite se na renomirani, dugogodišnji časopis Saveza liiječničkih clruštava SFRJ ACTA MEDICA IUGOSLAVICA U novom uredništvu te u novom izdanju Naučnog odjela Zbora liječ­ nika Hrvatske, ova naša, u zemlji ,i inozemstvu reprezentat,ivna me­ dicinska pubhikacija, izlazi na našem i na engleskom jez,iku •i objav­ ·ljuje najkvalitetnije radove eminentnih naših i inozemnih autora, čije je pracenje nužno potrebno svakom liječniku. Časopis izlazi tromjesečno, na oko 120 stranka po broju. Godišnja pretplata iznosi za pojedince 40.- a za ustanove 120.- din. Pretplatu, uz čitlj1ivu naznaku adrese, treba doznačiti na ž.iro račun 301-8-5058 - Zbor liječnika Hrvatske, Zagreb, šubiceva 9 (za časo­ pis A. M. l.). Upozoravaju se zdravstvene racine organizacije i pojedini zdravstveni radnici da je izašla iz štampe »B.ibliografi1ja mediclinske periodike Jugoslavije za 1967. godinu«. U ovoj knjizi naci cete sve originalne članke objavljene u 1967. god. iz svih jugoslovenskih medicinskih časopisa, sredjene po struci, pred­ metu i autoru. Ovdje su takodje registrirani svi čanci publicirani u ovom časopisu. Preporučite svoj1im racinim organizacijama 1i kupite sami knjligu, jer tirne pomažete ovu publikaciju koja ima za cilj da Vaši radovi objav­ lj.en·i u jugoslovenskim publ.ikacijama budu dostupni svim zdravstveniim radrnicima. Prodajna oijena je 150.- din, a knjige se narucuiu preko Naučno istraživačkog odjela Opce bolnice »Dr. J. Kajfeš«, Zagreb, P. Mi­ škove 64. UPUTE SURADNICIMA Molimo autore da se dosljedno pridržavaju uputa koje navodimo, jer ce se na taj način pojednostaviti rad pri uredjivanju časopisa. Ako radovi ne budu odgovarali našim uputama i zahtjevima, uredništvo ce biti prisiljeno da ih vraca na popravak. U principu primaju se za štampu samo originalni radovi, koji još nisu objav­ ljeni niti u domacoj, niti u stranoj literaturi. Isto se tako autori obavezuju da radove objavljene u našem časopisu ne ce objavljivati u drugim publikacijama. Radovi moraju biti napisani pisacim strojem na književnom srpsko-hrvatskom jeziku (osim ako pisac izričito ne zatraži da mu se rad štampa na njegovom materinskom jeziku - slovenačkom ili makedonskom) ili na stranom jeziku (engleski, francuski, njemački) samo na jednoj strani papira, sa slobodnim rub­ nim prostorom od 4 cm. i maksimalnim proredom, a bez ikakvih ispravki. Papir treba da je običnog formata i debeljine, a tanki papir uopce ne dolazi u obzir. Na prvoj stranici iznad teksta stavlja se naslov zavoda, odnosno ustanove. Zatim slijedi naslov radnje odnosno članka, a ispod inicijali imena i puno prezime autora, jednog ili njih više, na pr.: RADIOLOŠKI INSTITUT MEDICINSKOG FAKULTETA U BEOGRADU Direktor: prof. dr B. Bošnjakovic RADIOGRAFSKE KARAKTERISTIKE PROMENA U PLUČIMA POSLE ZRAČENJA I. Jankovic, Z. Merkaš i M. Bekerus Nakon toga dolazi tekst radnje, koja u principu mora sadržavati ove dije­ love: Kratki uvod, u kojem se iznosi cilj in svrha rada. Slijedi zatim pregled literature sa navodima, iz kojih se može vidjeti, što je na problematici radnje do sada vec uradeno. Nakon toga slijedi izlaganje problema, te metodika i tehnika rada. Nakon iznesenih rezultata mora biti diskusija, u kojoj se postignuti rezul­ tati uporeduju i komentiraju. Na kraju treba da je precizni zaključak i rezime (do 200 reči) na srpsko-hrvatskom i engleskom jeziku. Uz imena autora citiranih u tekstu treba navesti u zagradi broj, kojim se u pregledu literature na kraju članka navodi avtor i njegov rad, na pr.: Findey (3). Ako se navodi prezime autora u zagradi, onda treba staviti broj rada nave­ denog u bibliografiji u zagradu pokraj imena autora, na pr.: (Feld i Olivetti), (15). Kad se navodi više autora, njihova se imena stavljaju u veliku zagradu, a brojevi njihovih radova u malu, na pr. [Prevot i Lassrich (10), Grepl (11).] Na kraju rada navodi se literatura ispisana po redu, po kojem su autori na­ vedeni u tekstu, ili alfabetskim redom prema prezimenima pisaca. Podaci o knjigama i monografijama navedenim u bibliografiji treba da sa­ drže sledece: Tekuci broj, prezime i početno slovo imena autora, puni naziv knjige, ime izdavača, mjesto i godina izdanja, na pr.: Smokvina, M., Kosti i zglobovi, Jugoslovenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1959. U podatke o radovima iz časopisa i zbornika treba umetnuti: Tekuci broj, prezime i početno slovo imena pisca, naslov članka, skraceni naslov časopisa (internacionalna skracenica), godište i volumen časopisa, godina izdanja (u za­ gradi) i broj stranice časopisa s kojim počinje radnja. Primer: Kadrnka, S., Etat ectuel du diagnostic radiologique du cancer de l'estomac debut, J. Belge Radiol, 39 (1959) : 415. U tekstu radnje treba točno označiti mjesta, gdje dolaze slike, crteži ili tabele, a na posebnom listu treba ispisati tekst koji dolazi izpod njih. Ispod rada na kraju treba ispisati titulu autora i njegovu punu adresu. Kod priloženih slika i skica kao i tabela autori se moraju pridržavati razum­ nih mjera. Uredništvo ima pravo, da kod prevelikog broja priložene dokumen­ tacije odredi koliko ce se dokumentacija publicirati na račun samog autora. On c':e o torne biti predhodno obavješten. Priložena dokumentacija a napase fotografije treba da su visoko kvalitetne, izradene na prvorazrednom fotografskom papiru, najviše do veličine 24 X 30 cm (po mogucnosti direktne fotokopije rendgenskih snimaka), neretuširane. Na pri­ loženim snimkama mora biti desna strana snimljenog bolesnika na lijevoj strani čitaoca. Oznake na slikama i ostaloj dokumentaciji, kao što su strijelice, slova itd. treba izbegavati, osim ako ih je izradio stručnjak - graver. Na poledini mo­ raju svi dokumenti biti numerirani i označeni prezimenom autora i naslovom rada. Dijagrame i tabele treba nacrtati crnilom na tvtdom bijelom papiru i oni moraju imati takoder sve prije navedene oznake. Crteži treba da su jasni i čisti, jer je to preduvjet za dobar kliše. Tabele mogu biti napisane pisacom mašinom ili lijepim, čitkim rukopisom, na uobičajnom papiru. Prikazi knjiga, koji se u časopis dostavljaju moraju imati: Ime i prezime autora, originalni naslov knjige, ime izdavaca, mjesto i godinu izdanja, broj izdanja, broj stranica i cijenu izdanja, ako je ona u knjizi navedena. Primjer: Ralston Paterson, The Treatment of MaUgnant Disease by Radio­ therapy, Butler and Tanner Ltd., Frome and London, 1963. (second edition) 556 stranica, cijena 90 $. Prikaz knjige može iznositi najviše dvije stranice napisane strojem sa maksimalnim proredom. Na kraju prikaza treba staviti puno ime i prezime pisca, koji je napisao prikaz. Referati iz časopisa treba da sadrže sledece: Početno slovo imena i puno prezime pisca, originalni naslov referirane radnje, skraceni naziv časopisa, broj sveske, godinu i stranu časopisa, na kojoj je rad u časopisu započet. Na pr.: M. Čizmic, Rendgenološka simtomatologija inkarceracije membrane plucnog ehino­ koka. Lij. Vjes., 85 (1963) : 285. Referat mora biti koncizan i zadržavati suštinu rada i njegove rezultate. Na kraju referata dolazi ime i prezime picsa referata. Prema ovim uputama neka autori svoje članke i ostalo šalju na adresu re­ dakcije: Redakcija Radiologia Iugoslavica, Onkološki institut, Ljubljana, Vra­ zov trg 4. 1QQ%NAŠA PROIZVODNJA OKSITETRACIKLINA PROIZVODNI POSTUPAK PATENTOM ZAŠTICEN za primjenu Qe��y�in� Bemycin(R' Geokorton® Geonistin(R' Adimicin(� u svim granama medicine OKSITETRACIKLIN OKS!TETRACIKLIN S VITAl\UNIMA GRUPE B OKSITETRACIKLIN 1 HIDROKORTIZON ACETAT OKSITETRACIKLIN 1 NISTATIN OKSITETRAt'IKLIN 1 EltlTRO)ll('IN P L I V A kapsule, sirup, kapi, injekcije i. m., injekcije i. v.,_ ma__:__!_, mast za oči kapsule, dražeje, sirup, kapi kapi za oko i uho, mast. spray vaginalne tablete kapsule, kapi TVORNICA FARMACEUTSl';IH I KEMIJSKIH PROIIVOOA ZAGREB ILI uredjaji za rendgen dijagnostiku kod hitnih traumatoloških slučajeva ELEKTRONSKA INDUSTRIJA FABRIKA RENDGEN APARATA - Niš MOBILIX 4 - četvoroventilni pokretni dijagnostički rendgen aparat sa »monotank« zračnikom, sa selenskim ispravljačima. Aparat je prvenstveno namenjen za snimanje, a može se koriistiti i za prosvetljavanje, kao dopuna velikih stacionarnih rendgen uredjaja u zdravstvenim usta­ novama. Ovaj aparat je naročite predvidjen za snimanje u operacionim salama, odeljenjima za stavljanje gipsa, za snimanje pacijenata na nosilima, za kontrolna snimanja, za snimanja nepokretnih pacijenata u bolesničkim sobama. U zračnik je ugradjena rendgenska cev RUO 125/15-A, sa obratnem anodom, fokus 1,2 X 1,2 mm. Snaga aparata: l 00 mA pri 65 kV 50 mA pri 125 kV BUKISTAT - vertikalni zidni buki stativ za sve vrste buki snimanja pacijenata u stojecem, sedecem ili ležecem položaju. Naročite podesan za snimanje lobanja, srca, toraksa, abdomena, karlice, kičme, bubrega, kao i za ginekološka snimanja. Predvidjen je za snimanje normalnem ili tehnikom tvrdog zračenja. Stativ je posebno pogodan u kombinacip sa buki stolom tako da se dobije jedno univerzalno radno mesto za savremene zahteve u rendgendijagnostici. ELEKTRONSKA INDUSTRIJA Fabrika rendgen aparata - Niš ELEKTRONSKA INDUSTRIJA FABRIKA RENDGEN APARATA - Niš SELENOS 4 sa stativom GRAFOKSOM - četvoroventilni univerzalni dijagnostički rendgen aparat sa dva racina mesta 1i dve rendgen cevi sa obrtnom anodom RUO 125/20-40, sa po dva fokusa 1,2 X 1,2 mm i 2,0 X 2,0 mm. Aparat pruža mogucnost normalnih, buk,i, ciljanih ,i tomogr,afskih snimanja. Stativ GRAFOSKOP snabdeven je katapult blendom, na motorni pogon, koja i pri kratkim vremenima snimanja daje rendgen sn1imke bez tragova rešetke blende. Mogu se vršiti sn•imanja do veličine formata 40 X 40 cm. Konstrukcija katapult blende omogucuje ,izmenu rešet­ kaste blende, tj. prema potrebi FF rešetkasta blenda može biti zame­ njena sa FFH blendom, kada se želi rad sa visokim naponom ( »tvrdim zracima« ). Komandni sto omogucava slobodan 1izbor vrednosti mA i kV. Snaga aparata: 300 mA pri 90 kV 150 mA pr.i 125 kV Postoj,i mogucnost priključka dodatnih uredjaja - adaptera (tomo­ graf, fluorografska kamera za format filma 100 X 100 mm, dijagno­ stičkii pojačavač 10"/6" ili 9", telev.izijski monitori i dr.). S obzirom na neophodne potrebe zdravstvenih ustanova za odredjenom savremenom mediainskom opremam, a •imajuci pr.i tom u vidu prob­ lem finansijskih sredstava Elektronska 'industrlija u mogucnost,i je da uz veoma povoljne kreditne uslove snabdeva sve zdravstvene ustanove najsavremenijim rendgen aparat>ima i elektromedic,inskim uredjajima. Za korišcenje kredita, potrebna je najmanja vrednost nabavke od N din 10.000. Vreme kreditiranja za vrednost nabavke od N din 10.000 do N din 50.000 do 24 meseca; za nabavke čija vrednost od N din 50.000 do N din 100.000 vreme kredit,iranja je do 36 meseci; za nabavke čija je vrednost preko N din 100.000 vreme kredit,iranja je do 60 meseci. Učešce kupca iznosi 20-30 % od vrednosti ugovorene opreme, koje je kupac dužan uplatiti pri isporuci robe. Ostatak duga kupac placa u mesečnim ,ili šestomesečnim ratama. sa kamatom od 8 %. Za detaljnija obaveštenja izvolite se obratiti ELEKTRONSKOJ INDU­ STRIJI, odeljenju prodaje rendgen proizvoda - Niš. ELEKTRONSKA INDUSTRIJA Fabrika rendgen aparata - Niš Sto je TA L U S I N? Talusin je oralni kardiotonični gl,ikozid s punim strofontinskirn djelovanjem Kardiotonik s vrlo brzim djelovanjem Kardiotonik s visokom elimi,nacionom kvotom Kardiotoniik s pouzdanom enteralnom resorpcijom Kardiotonik s velikom terapijskom širinom Kardiotonik s jednostavnim doziranjem Siguran terapijski uspjeh uz minimalni rizik Doza zasicenja = doza održavanja: 3 puta na dan po 1-2 dražeje vsaki, dan PROIZVODI: LEK, tovarna farmacevtskih in kemičnih izdelkov Ljubljana, u suradnji s KNOLL A. G., Ludwigshafen am Rhein Več preko 15 godina naša moderna trijodirana rendgenska kontrastna sredstva u rukama dijagnostičara postizavaju uspeh. Kod današnjeg brzog razvitka nauke na svim područjima to je veoma dugi period. Poverenje rendgenologa i svetsko priznanje jesu za nas obaveza za dalji još intenzivniji naučno-istraživački rad u sedamdesetim godinama SEIT OBER 15 JAHREN haben sich unsere modernen trijodierten Rontgenkontrastmittel in der Hand des Diagnostikers bewahrt. Bei der heutigen schnellen Entwicklung auf fast allen Gebieten der Wissenschaft ist dies eine sehr lange Zeit. Das Vertrauen der Rontgenologen und die weltweite Anerkennung sind uns eine Verpflichtung fUr weitere intensive Forschungsarbeit in den 70er Jahren. • SCHERING AG BERLIN-BEGKAM EN J RADIOLOGIA IUGOSLAVICA časopis za rendgendiagnostiku, radioterapiju, nuklearnu medicinu, radiobiologiju, radiofiziku i zaštitu od ionizantnog zračenja Glasilo Udruženja za radiologiju i nuklearnu medicinu SFRJ. Izlazi jedan do dva puta godišnje Godišnja pretplata za ustanove 100 din, za ostale 30 din Izdavač Uprava udruženja za radiologiju i nuklearnu medicinu SFRJ Adresa redakcije: Onkološki inštitut, Ljubljana, Vrazov trg br. 4 Broj čekovnog računa: 501-8-249/1 Centrala Ljubljana, Podružnica 501 Odgovorni urednik: prof. dr Dimitar Tevčev, Institut za radiologiju i onkologiju Klinička bolnica Skopje Tiskarna Učnih delavnic Zavoda za slušno in govorno prizadete v Ljubljani 120 RENDGEN FILMOVA RAZVITI, FIKSIRATI, !SPRATI 1 OSUŠITI U ROKU OD JEDNOG SATA To možete lako post•ici rendgen aparatom za razvijanje PENTACON EAR. Ovaj Ovaj automat, koj.i zahtijeva tek nešto više od 1/2 m2 prostora stoj1i u osvetljenoj prostoriji, a sv,i element,i za rukovanje smješteni su na prednjoj ploči. Samo stražnji dio, za ulaganje, mora bit,i u tamnom prostoru. Redosl,ijed ulaganja je po želji tj. nije ovisan o vel-i č-in,i f.ilma. Prednosti potpuno automatske obrade više su nego očite: veliki učinak po satu, rukovanje od strane jedne osobe, uv1ijek ujednačeno dobri rezu.ltati, potrebno malo prostora. Rendgen automat za razvijanje PENTACON EAR za potpuno automatsku obradu mehanički čvrstih rendgen filmova u listovima - maksimalna š,ir,ina filma 432, minimalna duž,ina 100 mm - automatsko zagnijevanje i regeneriranje kupki dovod vode putem cijevnog priključka na kucni vod - elektr,ičn1i priiključak 3 X 380 V/50 Hz. Nagradeno zlatnom medaljom na Leipziškom proljetnom sajmu. PENTACON EAR Kombinat VEB PENTACON DRESDEN HJEIUČKAOt:MOl(RATSKAUl'IIILIO. _ Generalni zastupnik za SFRJ: INTERIMPEX, Skopje, POB 204