KRALJEVINA SRBA, HRVATA i SLOVENACA UPRAVA ZA ZAŠTITU KLASA 65 (2) INDUSTRIJSKE SVOJINE IZDAN 1. DECEMBRA 1924. PATENTNI SPIS BROJ 2319. Gill Propeller Company Limited, King’s Lynn, Norflok, Engleska. Poboljšanja na zavrtanjskim prupelerima ili torne slično. Prijava od 29. avgusta 1922. Važi od 1. novembra 1923. Pravo prvenstva od 3. novembra 1922. (Engleska). Ovaj se pronalazak odnosi na helikonične propelere ili torne siično i predmet mu je da da poboljšanja na propelerima ili torne slično, tipa gde je omotač postavljen na ili is-celo sa propelerskim lopaticama. Kontura unutarnje površine omotača skoro je identična sa siskom, koji je koustruisan tako da fluidno) struji na koju dejstvuje propeler daje takav stepen povečanja brzine strujanja, kakav odgovara jednostavnom progresivnem povečanju i dinamičkom ekvivalentu višine pritiska (ovde obeleženo rečju: višina pritis-a), na jedinicu aksialnog odstojanja kroz omotač t. j. tako da postoji konstantan odnos povečanja sa kvadratom brzine fluidne struje na jedinicu aksialnog odstojanja kroz omotač. Utvrdjeno je pak da je korisno, da se u više slučajeva upotrebljavaju lopatiče pro-menljive debljine. Ovo menjanje debljine lopatica menja čistu površinu pre>eka struje tečnosti, čemu je posledica da propeler kon-struisan bez obzira na lopatičnu površinu za inteteriranje ne ispanjuje u celini žel jeni u-slov: da se struj u tečnosti saopšti potpuno ravnomerno postupno raščenje u pritisku. Kod helikoidalnog propelera ili torne slično prema ovom pronal sku vodi i račun o deb-ijini lopatica prilikom odredjivanja oblika omotača i propelerske glavčine tako da ista (korisna) površina preseka, ko ja stoji na ra-spoloženju za protieanje fiuida, koji teče kroz propeler, varira ta^no po teoriskom zakonu, koji je dole naveden. Površina preseka za struj u tečnosti meri se na jednom nizu površina, koje su u svima tačkama normalne na pravac „efektivnog strujanja tečnosti". Stvarno pojedini deliči fiuida kretače se duž spiralne putanje (t. j. imače kovitlajuče kretanje, koje im je sacpšteno) te če sto. a svaki delič imati komponentu brzine u pravcu obima kao i dve komponente— aksialnu i radialnu, u ravni u k oj oj je delič i propelerska osa Medjutim ako se posmatra strujanje celokupne količine tečnosti, onda je ova ozimna komponenta ravna pojedinim de-ličirna koji jedan s drugim zamenjuju mesta, i izraz: efektivno strujanje tečnosti, treba razumeti u odnosu na celokupno strujanje tečnosti, uzimajuči n obzir samo aksialne i radialne komponente brzina pojedinih deliča. Zakon za odredjivanje variacija površine preseka može se teoriski prestaviti u nekoliko obrazaca, i s^aki od njih, to se može pokazati, ekvivalenten ,je jedan drugom. Hotreban je uslov: da je proiziod iz površine preseka na ma kom mestu preseka i kvadratnog korena iz aksialne razdaljine do ovotz preseka stalan; ova se razdaljina meri duž ose od jednog početka izabrbnog na njoj. Stvarni položaj izabranok početja u odnosu na upu-sni presek propelera zavisi u svakom posebnem slučaju od dimenzija koje se žele za upusne i ispusne površine i aksialne dužine omotača. Ove se dimenzije odredjuju sagla-sno praktičnim obzirima, tako na primer prema broju konjskih snaga na viat.ilu i brzini obr-ta mašine i obliku trupa ladje Osnovni uslov za varijaciju površine preseka može se tako Din. 35. isto izraziti u ekvivalentnem obliku, koji je nezavisan od dotienog porekla a na sledeči način: što je razlika izmedju recipročnih vrednosti kvadrata površina preseka u dva preseka proporcionalna aksialnom odstojanju iz-medju preseka. Zavrtanjski propeler ill torne slično preva-shodno je namenjen za upotrebu kod morskih ladja pa je s toga više konstrnisan za rad na teenostima. Blagodareči činjenici da se za praktične celji tečnosti mogu smatrati da su inkompresibilne, to količina tečnosti, koja prelazi svaki transaksialni presek u unutraš-njosti omotača, mora biti konstantna. Drugim revirna proizvod iz površine preseka i srednje brzine efektivriog strujanja tečnosti preko preseka je stalan. U ovom slučaja gornji u-slov o stalnem proizvodu iz površine preseka i kvadratnog korena iz aksialne razdaljine ekvivalenten je kvadratu brzine efektivnog proticanja tečnosti ma u kom preseku koji je proporcionalen aksialnom odstojanju od iza-branog početka do tog preseka. Ovi se uslovi mogu izraziti matematički na sledeči način. Razne su jednačine date samo za slučaj kad propeler radi na tečnosti. Neka je h = dinamički ekvivalenat višine pritiska v = brzina efektivnog strujanja g = ubrzanje zemljine teže, x == aksialno odstojanje od početka, a = presek površine O n da je 2gh = v2 ili a hv2. Oblik siska, koji daje najveei koeticenat proticanja jeste onaj gde je odnos promene dinamičke višine pritiska na jedinicu dužine stalan, t. j. gde je d h d v2 — — const. ih -r— = const dx dx odavde v2x. Pošto je zapremina tečnosti koja protiče kroz svaki presek na jedinicu vremena stalan, to izlazi: da je av = konst. pa otuda i a2al/x ili a2x = const. Da bi se odredio početak, odakle treba meriti odstojanje x, za svaki poseban slučaj, potrebno je, odrediti na upusnoj površini (al) aksialnu dužinu (s) od upusta do ispusta i da se di ubrzanje tečnosti u ovoj dužini omotača. Pošto je av = const., to ovo ubrzanje odredjuje površinu ispusta (aa). Zatim, ako je xi aksialno odstojanje od početka do preseka upusta O O to je x.i aij1 = (xi -j— s) a “ Korisno je, da lopatice imaju aksialan porast u efektivnoj višini hoda u pravcu strujanja. Odnos porasta je obrnuto proporeio-nalan odnosu variacije kvadratnog korena preseka površine fluidne struje. Lopatice mogu biti soeivastog preseka i u ovom slučaju efektivna linija hoda leži negde izmedju prednje i zadnje strane lopatica. Oblik helikoidalnog propelera, koji če dati najbolje rezultate, jeste onaj koji jekonstru-isan da da stvarno jednostavnu podelil potiska preko projektovanu površinu lopatica. Odnos promene momenta fluidne struje a koji se opaža u aksialnoj reakciji ili potisku prestavljen je masom tečnosti aksialno pro-jektovanoj za jedinicu vremena umnoženom sa apsolutnom brzinom koja joj je data, Ovo se može ovako izraziti matematički. Na ma kom poprečno aksialnom preseku propelera neka je T —- teoriski potisak, prouzrokovač od momenta fluidne struje. m = masa tečnosti na jedinicu zapremine. a = presek površine strujanja tečnosti. u = teoriska apsolutna brzina data struji tečnosti od stoječeg propelera. p = srednja efektivna višina hoda preseka lopatice. x — akshlna razdaljina od izabranog po-četke do preseka. n 'vroj obrta u jedinici vremena (pret-postavka da je broj stalan). Onda je izraz za potisak. T = man2. Ako potisak treba biti na svakom preseku jednostavan i tečnost, o kojoj je reč, dolazi kod svakog preseka pod istim uslovima, onda je T const., i pošto je m takodje Const., to izlazi: au2 = const ili u2 a l/a. Kako je brzina obrtanja pretpostavljena da je stalna i da je u — Pu, to izlazi da je višina hoda P proporcionalna u. Otuda P2 a l/a ili p a - const. Gornje daje teorisku definicijo variacija višine hoda s obzirom na površinu preseka za približno jednostavno opterečenje propelerskih lopatica. Prednje izlaganje ne vodi računa o ubrzanju i stvarnom pravcu strujanja, koji varira saglasno otporu trenja i t. d. ili o kli-zanju na lopaticama ili o drugim faktorima koji s3 menjaju prema posebnim slučajevima, ali treba voditi računa i obazirati se na one činjenice da bi se dobila tečno jednostavna raspodela potiska. Valja zapaziti da, kad u prethodnim pasu-sima su sporaenuta višina hoda, brzina, po-tisak i t. d. je se mislilo na srednja višina hoda, srednja brzina, srednji potisak i t. d. po preseku. Pronalazak se može izvodili na različite načine, medju kojiraa se može sledeči navesti kao jedno od boljih uredjenja; nekoliko primera ovog uredjenja prikazani su a priloženim nacrtima u kojima je sl. 1 središni presek kroz jedan oblik izvodjenja zavrt,anjskog propelera. Sl. 2 je jedan kraj propelera u vertikal niči gledan sa ispusne Strane. Sl. 3, 4 i 5 su preseči kroz lopatica po linijama 3—3, 4—4 i 5—5 iz sl. 1 i 2. Sl. 6 pokazuje u središnom preseku pro-menu pronalaska kod jednog postavljata za aksulno uticanje, gde su upotrebljeni pro-vodnici za upust i ispust. Sl. 7 pokazuje u svojoj gornjoj polovini na levoj strani zadnje izglede uspusnih spro-vodn h lopatica i na desnoj strani izglede upusnih sprovodnih lopatica. Slike 8, 9 i 10 jesu proseči kroz lopatice i sprevodnike po linijama 8—8, 9—9 i 10—10, iz slike 7 i 8. Sl. 11 i 12 prikazuju vertikalnim izgledima pozadi i sa strane izmenjeno uredjenje za zavrtanjski propeler, kod koga je omotač na-činjen iz delova, i Sl. 13 pokazuje presek kroz jedan od čla-naka u konstrukciji pokazano)" u slikama 11 i 12. U slikama 1 do 5 iz ovih načrta propeler se sastoji iz glavčine A, koja je postavljena na propelerskem vratilu tako da se s njime obrče, iz lopatica C montiranih na glavčini A, i omotača D koga noše vrhovi lopatice. Glavčina, lopatice i omotač naeinjene su svi izjed no. Glavčina A, koja ima na zadnjem kraju odvod za vodu B, lopatice C i omotač D imaju takav oblik da koristna površina preseka za proticanje tečnosti leži u praktičnim granicama koje su obrnuti proporcionalne kvadratnem korenu iz aksialnog odstojanja merenog od početka na osi i koje daju že-lienu ispusnu površinu preseka i proporcije koje zavise od njih. Tražena variacija u površini preseka može se dobiti jedino odlikovanjem unutarnje površine omotača pošto se izaberu poaesna glavčina i lopatice. Treba voditi računa o obliku i debljini lopatica i oblil u glavčine. Uopšte videče se da je ekonomičnije, da se unutarnja površina omotača gradi shodno površini zarubljtnog konusa kroz onaj deo njegove aksialne dužine, koji je obulnačen lopaticama, kao šlo je pokazano kod F u na- crtima, buduči da su ivice zakošene kao kod 9 g1 pod podesnim uglovima. Proseči lopatica i glavčine su onda tako proporcionalni, da korisne površine preseka, kaje iz toga iz-laze, koliko je moguče odgovaraju onim površinama siska, koji je konstruisan da da največi koefieienat isticanja u granicama od-redjenim prečnicima na krajevima omotača. Linija naj vede debljine lopatičnog preseka, efektivne površine proticauja ovog preseka i drugih preseka, koji su paralelni njima, i od-govarajuce površine proticanja glavčine uzete su u obzir prilikom odreijivanja tačnog oblika omotača i glavčine, tako da korisua upo-trebljiva površina preseka za struj« tečnosti vaiira gore opisanom zakonu. Laneaniea E, koja je levo u sl. 1, pokazuje kakvu bi konturu unutarnje površine omotača trebalo dati da bi se dobila željena variacija u površini preseka, ako bi se pret-postavilo da lopatice imaju takvu debljinu koja bi se mogla zanemariti. Celokupna za-premina proticanja lopatica na laj način približno je jednaka zapremini obuhvacenoj iz-medju površine E i površine proizvedene lan-čanicom E. Jasno je da i ovom načrtu zakošene površine ggi čine nastavak kosina sa krajevima lončaniee E. Teoriski bi trebalo meriti površine preseka, kao što je izleženo, na jednom nizu površina na svima tačkama koje stoje normalno na linije strujanja, ali u primeni se može vrlo približno odmeriti površina preseka merenjem istih na jednom nizu površina paralelnih onoj koja je ograničena vodečim Ivicama lopatica kad se ove obrču. U prikazanom primeru, lopatice imaju prave sprovodne ivice i povi-jene su pozadi, i u ovom slučaju, u kom se površine preseka mere, bide redovi konusa (kupa). Lopatice su sočivastog preseka, pošto je nužno da su one tanko na svojim ivicama a uz to još moraju biti dovoljno debele u sredini da bi imale potrebna jačinu. Najdeblji deo svake lopatice ne mora biti u sredi njene širine ved kad kad može biti u bližini prevodne ivice na jednu tredinu lopatične širine. Zadovoljavajuči oblik lopatica pokazan je u sl. 3, 4 i 5 za prikazani primer, u kome je najveca lopatična debljina bliže prevod noj Ivici C1 nego sledecoj Ivici C2. Baz-dalji n a od ovih ivica jeste oko 0.37 odnosno 0 63 od širine lopatica. Efektivna višina koraka lopatica raste u aksialnom pravcu počev od njihovih vodnih ivica do njihovih sledečih ivica (pretpostaviv normalan pra\ac obrlanja). Odnos aksialnog povečanja u koraku lopatica jeste obrnuto proporcionalen odnosu opadanja od kvadrat-nog korena površine preseka fluidne struje t. j. proizvod iz kvadratnog korena površine preseka sa srednjim korakom preko preseka s ta la n je. Prilikom računanja propelerskog oblika im ra se vo liti računa da sa cočiva-stim lopaticama efektna linija koraka, koja se treba prilagoditi izabranom zakonu leži izme-dju prednje i zadnje strane lopatica ; njihov stvarni položaj za visi od krivine obeju površina. Pored aksialnog povečanja u koraku, isto tako se može u izvesnim slučajevima lopaticama dati radialna variacija u koraku. P ovom slučaju efektivni korak lopatica nači-njen je tako da radialno opada prema spolj-noj strani. O vaj raspored ima to dejstvo da daje najbrže struj a nje blizu osovine. rezultat čega je da se sprečava nasipanje stuba po tiska. Odnos radialne variacije u hodu obično je ta kav da kriva brzine efektivnog pro tičanj a črtana prema radialnem odstojanju od osovine bostepenp vari ra od največe vrednosti blizu glavčine do naj man j e vrednosti pri o-motaču. Kod lopatica obično izradjenih, podnožja su debija nego vrhovi, i ovo samo po sebi daje malo radialno opadanje u elektiv-nom koraku, ali to može biti od koristi u izvesnim slučajevima da se ovo opadanje mnogo jače istakne. Obično če se poželeti, pri primeni prona-laska na zavrtanjski propeler, da se omoguci omotaču da „prekrili“, t. j. da ispadne iza lopatica, više spava n ep o na unutarnjoj strani. Ovo je pokazano u prikazanom primeru gde zakošera površina 1 ima veču aksialnu dnžinu nego zakožv ria površina g. A ko se pak, pronalazak premeni na dostavljač sa aksial-nim priticanjem, takvo prešrilavat je biče od štete, pošto če sprov od ne lopatice, koje se morajo upotrebiti p i n pustu i ispustu, ležati prilično uz ivice lopatica. 0 ovom je slučaju bolje da se rasporedi tako da omotač ispada malo ili ni malo iza ivice lopatica. Ovaj raspored prikazan je u slikama 6—10, koje su niže podrobnije opisane. Ivice lopatica mogu imati svaki proizvolj-ni obimni oblik. > a taj način „obimno“ (pe-riferisko) ispupčenje ivica u osovinskoj ravni (t. j. linija preseka izmedju aksialne ravni i obrtne površine kroz ivice lopatica) može biti pravo ili radialno ili nagnuto ili može biti krivolinijsko. U poslednjem slučaju krivina je obično takva da su ivice lopatica konveksne prt m a upusno j strani. U primem prikazanem u slikama 1 do pet lopatice su kose, t. j ivice su takve da periferisko ispupčenje na aksialnoj ravnini je pravo i posuvračeno sa upusne strane prema vrbovima pod malim oslom na normalno poprečno aksialnu ravan. Na taj način ivice leže po površini kupe. sl. 1 pokaznje periferisko ispupčenje lopa.tičnih ivica na aksialnoj ravnini u mesto tačnog iz-gleda iviea kakav se vidi u pravom središnom prestku, a u cilju da konstrukcija bude ja-snija. Ova figura isto tako pokazuje, na desno.) stiani, jedan presek po liniji največe debljine lopatica od pednožja do vrha. Ispupčenje lopatičnih ivica na poprečno aksialnoj ravni isto tako može biti pravo i ili radialno ili koso, ali se obično prave po kri voj liniji, tako da sn lopatične ivice nači-njene u oblik u srpa t j. izdubljene u normal no m praven o hrta n ja, kao što.je pokazano u sl. 2, u k oj oj strelica pokazuje normalni pravae obrtanja. Na ta| način kad je specialan oblik lopatice, kada če se upotrebiti, izabran, onda se tačne konture lopatica glavčine i omotača ra-čunaju, tako da se korisna upotrebljiva površina preseka za struju tečnosti menja obr-nnto sa kvadratnim korenom aksialnog od-stojanja od početka. Ovaj je uslov neopho-dan da bi dohio največi koeticienat protica-nja. Propeler konstruisan po ovom pronala-sku daje mnogo znatnije povečanje u efektu nego otvoreni propeler! kao i omotani propeler! kod k oj ih nisu oblici lopatica, glavčina i omotač tako načinjeni da odgovaraju gore pomene tim zakonima. Utvrdjeno je, da hi se dobili najhopi rezultati, da odnos aksialne dužine omotača prema upusnom prečniku treba ležati izmedju 0.20 i 0.25. Vere aksialne d n zine služe više za povečanje otpora trenju pri ulazn tečnosti i time smanjuju etekat pmpelera, me-djutim !• race rtužine imaju kao rezultat nedo-vd.juog sprovodjema fluidne struje. T.Jgao iz-medju glavnog dela F omotača i osovine treba da leži izmedju 9° i 13°, najpovoljniji je ugao od 11° k oj i daje nagib 1 : 5. Isto tako ugao izmedju osovine i zakoženog dela g omotača pri nlaznom kraju treba da je oko 22° a za zakoženi deo g1, na kraju izlaze oko 4°. htvarne veličine uglova ovih kosih površina g g1, zavise od variacija površina korisnog preseku, u delu omotača obnhvačenog lopaticama. Nagibi su ta k vi da nastavl.ja.ju ovu variacija, tako da površine prodnžavaju krivimi lančanice E pokazane u sl. I. Teoriski ove bi se površine trebaje kriviti shodno zakonu po lome se upravlja variacija površine preseka, ali n izvodjen.ju one se prave k u paste pošto je pobreška, na taj način stvorena, vrlo mala. Isto je tako utvrdjeno, da post oj i granica raščrnja brzine efektivnog protican.ja, koja se može saopštiti lluidnoj struji preko omotača. Tako je sa propelerom kod koga aksialne dužine omotača i lopatica imaju podešene odnose piema prečniku uvodne ivice Dalje je utvrdjeno, da pod normalnim moreplovskim oslovima porast u efektivnoj brzini proticanja od upusta do ispusta ne treba da predje jed-nu šestinu. U prikazanom primeru porast na sto jeste oko 16, 18. Propeler konstruisan prema merama naznačenim u sledečoj tabeli smatra se da daje vrlo dobre rezultate. U ovoj tabeli prečnik lopatice na uvodnim ivicama uzet je kao je-dinica dužine a sve drutte dužine d ate su izrazi ma sa tom jedinicom. Lopatice prečnik na vodečim ivicama 1.000 prečnik na jzlazečim ivicama 0.940 aksialna dužina 0.150 poluprečnik ivica 0.500 naj veča debljina projicirana na osovinu 0 014 razdaljina preseka -največe debljine od vodeče ivice.:(aksialno) 0.054 naj več a debljina projicirana na najsornju linija vodečih ivica 0.010 Omotač unutarnji prečnik pri ulazn 1 ,taxIjeni su kuma.join U koji omotava oostavijsč. S'e to u potpunosti sačinjsva ak-i lno napajana pumpu, i onstrnisanu da daje jednostavan progresiven prilisak struja-nja tečnosti. konstrukcija dotmača uop-tc je slična onoj zzavrtanjskog propdera prikazano" u sl. I — 5. I ovde k o ris ta n upotreld|iv presek povr-ine za lluidtiu. stroju varira o h m uto kvadratnem iz aksialttog pdstoj,atija me enog od podesnog početka. red nji korak lopatica raste u aksialitum. praven i olnnutojc. proporeipnalan .kvadratnom korenu iz površine preseka. Efektivni korak isto ta*o ojia la u radialnem prav-,cn počev od glavčine do trhpia lop; tiča. Po-d robati, opis ovili taiakteristika dat jc več u .odnosu na zsvrtanjs i prop ler prikazan u figurama t—5. O aj -se u podrobnosti opis oi1.tiQ.si na osobine u k oj im a se konstrukcija iz fig.. 6—: 0 razlikuje od onih iz lig. 1—5. I ako se mos u u po tre bi ti iskri vij ene iii kose lopatične ivice, uopšte je bolje za "lopatice da imaju .prave radialne ivice kako je prikazano u fig. 6. Lopatične ivice projektovane na poprečno aksi; 1 n oj ravni obično su oblika srpa, t. j. izdubljene prema normalnem praven obrtanja, ali one mogu biti prave i bilo radialne ili kose, po želji. Pošto je važno da ivice sprovodnih lopatica L i M leže baš uz same ivice doturačevih lopatica J. to omotač K ne preklapa lopatice t. j. ne ispada aksialno iza lopatičnih ivica. Na taj način se lopatice aksialno pružaju iza pune dužine omotača. Broj lopatica može varirati, ali u prikazanoj konstrukciji tri iz lopatice upo-trebljene, i ugao k oj i leži prema svakoj lopatici na csovini mnogo je veči neeo u slučaju kod zavrtanjskog propelera. Utvrdjeno je da je bolje da lopatične ivice ne prekla-paju jedna drugu. Presek lopatica je tako isto sočivastog oblika i linija najveee dehljine (pokazana kod S n sl. 7) bliža je središtu širine lopatica nego u konstrukciji iz fig. 1—5. Figura 6 na desnoj strani prikazuje presek kroz jednu od lopatica, buduči daje pre sek uzet duž krive s najveee debljine. Ovaj presek jasno pokazuje da opadanje debljine lopatica od podnožja do vrhova. Premena debljine kroz širinu lopatica isto je tako jasno pokazan u sl. 8, 9 i 10; lančanica. jo u svakoj od ovih figura uertana kroz tačku naj-veče debljine. Površine glavčine N i P upusnih i ispu-snih sprovodnih lopatica načinjene su tako da produžavaju površino glavčine H na impeleru (dostavljaču;, a na isti način unutarnje površine omotnih prstena O Q nastavljaju povr-šinu omotača K. Ove glavčine i omotni prsteni, zajedno sa sprovodnim lopaticama L i M, načinjeni su tako da koris*an upotrebljiv presek površine za flu:dnu stroju varira kroz sprovodne lopatice kao i kroz dostavljač tako da bude u stvari obrnuto srazmeran kvadratnem korenu iz aksialnog odstojanja merenog od podesnog početka. Upusne sprovodne lopatice L u prikazanoj konstrukciji pokazane su kao prave radialne lopatice, ko e imaju paralelne ravne površine I drugi oblici lopatica mogu se upotrebi i, ako se želi. Ove lopatice služe da vode fluid u pravcu aksialnom na upusnu stranu dostavljača, Može se npntrebiti ma koji broj lopatica, ali bolje je da broj nije isti sa brejem lopatica dostavljača, U prikazanom slučaju broj je pet, Lop:-tiče L pružaju se preko pune aksialne dužine omotnog prdeoa O. Ispusne sprovodne lopatice M imaju krive površine, kosina površina blizu vodečih ivica (t. j. ivica najbližih dostavljaču) približno je paralelna pravcu strujanja fluidnih deliča kad napuštaju dostavljačeve lopatice, medjutim površine na kraju ispusta paralelne su oso-vini. Mogu se upotrebiti drugi nagibi prema želji da bi se sledovalo naroeitim zahtevima. U prikazanom primeru, korak vodečih ivjet ovih lopatica približno je dva puta vedi od istog kod dostavljačevih lopatica. Na taj način ove lopatice M služe da odvračaju fluidnu struju puštenu iz postavljača u pravac para-lelan osovini. Sprovodne lopatice M obično iz sočivastog preseka i nj hova linija najveee dtbljine leži bliže vodečoj ivici nego li izla-zeča ivica. Ova se može jasno videti iz tig. 8, 9 i 10 u kojima 1 nčanica prola/.i kroz tačku najveee debljine. Broj upotrebljenih ispusnih lopatica M bolje je da nije isti sa brojem dostavljačevih lopatica. Čeliri su lopatice upotrebljene u ovom slučaju. Lopatice M pružaju se preko pune aksialne dužine omotača Omota^ bilo za zavrtanjski propeler ili za aksialno punjeni dostavljač može hiti skroz načinjen i namešten na ili iscelo sa lopaticama ili može biti načinien iz delova, svaki se deo gradi iz k;‘ive ploče nameštene na ili iz jelno® dela sa vrhom jedne od lopatica. Slike 11— 3 pokazuju raspored u kome je omotač dvo lupatičnog propelera podeljen u dva dela. U ovim slikama oba dela S i T omotača načinjeni su iscelo odnosno zajedno sa obema lopatic>ma U i V; ove su lopatice utvrdjene za glavčinu W pomoču zavrt»nja. Delovi orno taca spojeni su zajedno na svojim kraje ima preko unutra ulazečih flmši (nožiča) X. Fig. 13, ko,a je pre ek kr z jedan od spojeva, jasno pokazuje raspored flanši i način kako su spojene. Da bi se smanjilo n ešanje sa fluidnom strujom usled ispadanja flanši X, krajevi delova dijagonalno su presečeni tako da llanše zauzimaju položaj, koji bi bio za-uzet od vrhova dveju dopunskih lopatica Na taj način ove fianše dejstvuju kao delo'i lo patica i više služe da pomognu strujanju nego da mu se isprečavaju. Ali fianše X ne pružaju se od ivice do ivice omotača ved samo dokle dopiru ravni u k<>jima se nalaze vrhovi vodečih i shdečih lopatičn'h ivica. Krajevi omotačevih di iova presečeni su pravo od gore pomenutih ravni do ivica omotača. Delovi omotača su tako rasporedjeni da sačinjavaju neprekidnu površinu Ovaj je raspored naročite koristan za velike propelere, naročito za one čije su lopatice odvojeno iz-radjene i zavrtnjima učvrščene za glavčinu. Umesto da se za svaki vrh lopatice predvidi naročiti odeljak mogu se ti isti odeljci nači-niti dosta veliki da prelaze i da budu nošeni od krajeva dveju ili više lopatica. Propeler sa aksialno punjenim dostavljačem konstruisan po ovom pronalasku, može se u-potrebiti, kao što je rečeno, n proštom obliku sa ili bez sprovodnih lopatica, ili se mogu upotrebiti ako se želi dva reda lopatica na istoj glavčini i u istom omotaču. Pronalazak se može upotrebiti za poznati raspored, u kome su dva odvo ena propelera sa omotačima koaksialno rasporedjeni ali rotirajo u uprot-nim pravcim ; uriubrnje konture oba omotača su stvarno kontinualni. I/Joži ni olilici izvodjenja prikazani su radi primera i rnogu se u okviru pmnalaska menjati. PATENTNI ZAHTEVI: 1. ) Zavrtanjski propeler ili torne slično sa omotačem postavljenim na vrbovima lopatica koje nosi piopelerska glavčina, naznačen time, što su ornotač, glavčina i lopatice tako nači-njene da koristan presek upotrebljive površine vari ra tako da je razlika izmedju reci pročnih vrednosti iz kvadrata površine preseka u dva preseka (ma koja) srazrrn rita aksialnom odstojanju izmedju istih preseka 2. ) Za i ta jski propeler ili torne slično, po zahte-u 1, naznačen time, što su lopatice so čivaatog pr- seka a omotač ima kupastu unu-tarnju povr-inu, dok su lopatice i ylaičina tako izjradjene da je proizvod iz korisne površine upotrebljivog preseka izmedju glavčine i omota a n ma kom preseku i kvadratni koren iz rksialnog o d stoj a nj a od početka stal n. 3. ) Zavrtanjski propeler ili torne slično, po zahtevu 1 do 3, naznačen time, što koristan korak lopatice rasle u aksialnom praven ko-ličinom koja je obrti uto p ropi rcionalna variaciji iz kvudratnot: km ena po rš ne preseka. 4. ) Zavrtanjski propeler ili torne slično, po zahtevu 1 do 3, naznačen time, što koristan korak lopatica radialno prema van opada počev od propilirske glavčine do omoh.ča. 5. ) Zavrtanjski propeler po zahtevu 1 do 4, na/i a^en time, što je pr p< ler konstruisan po sled e e oj tabeli propi rciomtln h dimen ija, u k oj oj se prečnik lopatica na tila noj ivici u et kr o jedi niča : Lopatice, prečnik na vodečim ivicama 1.000 prečnik na izlazečim ivicama 0.94q aksialna dužina 0.150 poluprečnik ivica 0.500 naj veča debljina projicirana na osovinn 0.044 razdaljina preseka najveee debljine od vode -e ivice (aksialno) 0.054 naj v e a debljina projicirana na najgornju 1 niju vodečih ivica 0.010 Omotic. Umit, rnji p ečnik pri ulazu 1.018 unutarnji prečnik pri izlazu 0.932 debljina na ivicama 0.004 debljina na liniji naj več eg preseka 0.012 alsiVna dužina 0.220 preklapanje pri ulazu (aksialno) 0.022 preklapanje p-i izlazu (aksialno) 0.050 Glavčina. Prečnik na prednjem kraju 0.200 prečnik na zadnjem kraju 0.172 aksialna dužina izmedju lica 0.210 poluprečnik završetka i is-pusnog kanala 0.344 aksialna razdaljina prednjeg lica od vodeče ivice projektovane na osovini 0.020 6. ) Za\ rtanjski propeler ili torne slično, po zahtevu 1 do 5, naznačen time, što je omotač sastavljen iz jednog broja naročilo iskriv-ljenih ploča poštar ljtnib tako na lopatičnim vihovima da obrazuju kontinualnu površinu. 7. ) Aksialno punieni dostavljač (impeller), po zahtevu 1 do 4 ili 6, naznačen time, što su dva reda nekretnih lopatica postavlieni na up us n oj odit sno ispusnoj strani dostavljača, buduči da je svaki red lopatica postavlen iz-me ju glavčine i omrtnog prstena tako način) enoy da koristna površina upotrebljivog preš*ka za fluidnu stroju kroz sprevodne lopatice i dostavljača varita tako daje obrnuto proporcionalna kvadratnem korenu iz aksialne razdal jine merene od početka. n g. i Adpatent bro/ 231$. A C \ G g' L< ^ 3 4 v - : 'V:: ■ ■ . - ■ . . ■ Adpatent bro/ 2319. n g. 7. n g. s L . -v -.vji-n .. . ■ .v- ■ . "• . - . .