T. J.: Jovan Skerlic. (Nastavak.) Da se vidi koliko je J. Skerlič bio cenjen, donosimo nekoliko citata naših priznatih književnih, naučnih i javnih radnika srpskih i hrvatskih. Dr. Drag. Prohaska: Glavni Čar Skerličeve politike bijaše njegovo jugoslovenstvo. njegova bistra intuicija u pitanjima narodnoga ujedinjenja. Kad je umro naglom smrču, omladina i valjani dio srpske i hrvatske inteligencije ostali su bez vodje a i sami protivnici osjetili su i žalili gubitak. Još danas zija praznina na Skerličevu mjestu. Dr. Duro Šurmin: Skerlič je stvaran vekovima, nizom predaka borbene i ubojite prirode. Vaspitavajuči se od najmanije mladosti u borbenom pravcu, on je postao jedan redak borbeni tip. Ja nisam poznavao nikoga u našem narodu koji je u politička i socialna pitanja i poslove ulazio sa više smelosti i hrabrosti i sa, uverenjem da mora pobediti. I v o A n d r i č: Ma koliko da je književno delo i značenje Skerličevo, za naš naraštaj on je u prvom redu bio i ostao simbol oslobodenja, koje je iskupljeno, i ujedinjenja na kom valja raditi. Andrija Milčinovič: I kada i kako je on mogao sve ono dati, stvoriti i napisati? Kada i kako je mogao sve ono izraditi i svršiti? Velika je snaga bila u toga čoveka, i dugo če ostati nepopunjeno mesto što ga je zapremao. Katarina Bogdanovič: Političari raznih partija nazivali su ga tada jednim od najboljih i najaktivnijih rad- j nika; za predstavnike nauke i književnosti bio je nenadmašni kritičar i pisac sjajnog stila. Milan Milojevič: Neobično retke produktivne moči, Skerlič je jedan od najborbenijih novinara svoga vremena. — Svojim govorima na partijskim konferencima u Beogradu i unutrašnjosti on je prosto očaravao svoje slušaoce. — Kao parlamentarac on ubrzo zauzima jedno od najuglednijih rnesta. Vasa Stajič: Po vsem prostranstvu otadžbine čije ujedinjenje nisi doživeo, ti si poznavao zdrave i napredne sile, spremao si demokratsku, sociaino nadahnutu stranku za ovu državu, a evo, ta stranka nije stvorena, jer si ti umro, i najbolji tvoji saradnici, bez tebe, ostadoše pometeni, nadoše se izvan života, nepotrebni, nemočna smetnja naciji koja se žuri da postane kapitalist. Dr. Ivo Ribar: Jedan od naših narodnih preporoditelja i osloboditelja, čija če dela i svetli karakter biti uvek, dok bude Slavena, suncu ravna, i čije če ime potomstvo uvek spominjati, jest i ostat če u našem narodu i celom slavenskom svetu Jovan Skerlič. — Manjak Skerliča oseča se najviše danas. Koliko bi nam pomogao i koristio ovaj veliki čovek u današnje poratno vreme pri sredivanju naše države. Njegov idealizam, intelekt i poštenje, kao i njegova vera u budučnost Jugoslovenstva i zadaču Jugoslavije na Balkanu,, pomogli bi mnogo stvaranju i prečiščavanju jedne zdrave narodne sredine koja treba da preporodi celi naš narod u duhu prave demokracije i pravo shvačenog jugoslovenstva. — Vladislav Savič: Skerlič je bio Bogom dani voda ljudi. a— On sam vredeo je koliko kakva čitava organizacija, i ljudi mladi i stariji, osečajuči njegovu vrednost i moč, rado su išli pravcem koji je on naznačio i primali ideje koje je on propovedao. B. Jevtič: I, izvesno, da nije nastupio rat, da istorijska nužda nije nad pesničke snove stavila stvarnost okrutnu do pakosti, da pomamni užas borbe za nacionalno oslobodenje nije tako spokojno samieo najbolje mlade ljude u Bosni, danas bi u Bosni »srebrenoj« cvetao jedan obrazovan i solidan književni naraštaj kome je otac i učitelj i prvi i najdraži ukazivač puteva bio Jovan Skerlič. Anica Dukič: Skerlič nam je bio blizak, jer je optimistički verovao u život; poštovali smo ga, jer je naglašavao potrebu rada; voleli smo ga, jer je imao pouzdanja u našu narodnu budučnost. Nama, tada još neoslobodenim, njegova nacionalna ideologija je bila kao sveža voda umornom i ožednelom putniku, kao svetlost koja pokazuje put iz tame. Božidar Kovačevič: Odličan profesor, izvanredan urednik našeg najboljeg časopisa, književni i kulturni istoričar velikog ranga, kritičar od epohe, ideolog jednog višeg nacionalizma, parlamentarni realni političar i snažni novinar, Skerlič je spajao u sebi sve osobine jednog širokog socialnog čoveka, tako potrebnog u našem javnom životu. D r. N. S t o j a n o v i č : Bilo je iza 1914. godine mnogo prijatelja Skerličevjh, Šumadinaca, koji se pitahu: Kakva če izgledati Jugoslavija bez Skerliča? Miodrag Ibrovac: Njegov se gubitak još jače oseča u doba kad se iz ruševina s mukom podiže nova zgrada. na kojoj izgleda da je manje neimara koji grade, više zlih duhova koje razgraduju. — Koliko iskrenih uzdaha: »Da je Skerlič živ!« Sa radošču konstatuje svaka kukavica da danas snage nema. Laza Popovič: Šta me se tiču sve pogreške i mane koje prate snagu? Šta me se tiče hoče li i svi najimpotentniji biti zadovoljeni? Šta imamo od dogovora brbljavaca, od bratstva glupaka, od večine puževa, od svih mrtvih i jadnih sloga? ... Snaga, — to je jedino, i to je sve. U snazi je i ideja i program! Paulina Lebl-Albala: Svojim umom poučavao je, svojom reči očaravao, svojim poletom zanosio, svojom delatnošču podsticao, svojom Ijubavlju osvajao, svojom vedrinom osvežavao je i podizao. Svetislav Petrovič: Jovan Skerlič bio je jedan ogroman rezervoar žive. stvaralačke energije. Ona je zračila od njega na sve strane, i on ju je neštedno rasipao u deset raznih poslova koje je radio, i od kojih je svaki bio dovoljan za celu energiju jednog običnog čoveka. Milan V. Bogdanovič: Ako bi trebalo definirati veličinu Jovana Skerliča, najpotpunije bi bilo reči da je on pre svega bio veliki čovek kao čovek. I zato Jovan Skerlič tako užasno nedostaje ovo.j današnjoj rahitičnoj epohi, koja boluje od najstrašnije socialne bolesti, nemanja ljudi. — (Konec.)