original scientific article prejeto: 2007-01 -25 UDK 81 '373.21 (497.5 Umag) O PODRIJETLU TOPONIMA "UMAG h Ante MATAN Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Odjel za humanističke znanosti, HR-52100 Pula, Ulica I. Matetica Ronjgova 1 e-mail: metaldruid@gmail.com IZVLEČEK Avtor prispevka govori o iskanju izvora imena "Umag" in problematiko njegovega porekla osvetli v največji možni meri. Predvsem v luči dejstva, da se v zadnjem času na Hrvaškem vse bolj aktualizira hipoteza o keltskem poreklu, najprej predstavi obstoječe razlage o izvoru obravnavanega toponima. Te hipoteze analizira ter tako odkriva njihove prednosti in slabosti, pri tem pa s pomočjo argumentov, ki govorijo v prid zanikanju keltske teze, in argumentov, ki hipotezo o ilirskem poreklu predstavijo v novi luči, le-to dopolni in precizira. Opirajoč se na zgodovinske dokaze in rezultate raziskav navede še tezo o latinskem poreklu toponima ter ugotovitve, ki jo potrjujejo oziroma zavračajo. V zaključku na temelju dostopnega gradiva in različnih obstoječih tez ponudi odgovor na zastavljeno vprašanje o izvoru toponima. L'autore dell'articolo parla dell'origine del nome "Umago" e cerca di far luce su questa problemática il piu possibile. Siccome in Croazia negli ultimi tempi si sta attualizzando sempre piu l'ipotesi sull'origine celtica, se ne occupa presentando in primo luogo le esistenti spiegazioni sull'origine del toponimo trattato. Analizzando le ipotesi e scoprendo cos) i loro vantaggi e svantaggi, con l'aiuto degli argomenti che tendono a smentire la tesi celtica e gli argomenti che invece mostrano la tesi sull'origine illirica sotto un altro aspetto, l'autore completa e precisa quest'ultima. Appoggiandosi su prove storiche e sui risultati di diversi studi, indica anche la tesi sull'origine latina del toponimo e le constatazioni che la confermano ovvero la respingono. Infine, basandosi sul materiale accessibile e diverse tesi presenti, offre la sua risposta al quesito posto sull'origine del toponimo. Ključne besede: Umag, etimologija SULL' ORIGINE DEL TOPONIMO "UMAGO ,ii SINTESI Parole chiave: Umago, etimologia Ante MATAN: O PODRIJETLU TOPONIMA "UMAG", 167-174 "Ponekad je ljudima bolja zadovoljavajuca laž, nego grozna istina." UVOD U domačoj se znanstvenoj literaturi o problemu odredivanja podrijetla (etimologije) toponima "Umag" ne može pronači, koliko nam je poznato, nista. No, u po-sljednjih su gotovo desetak godina svjetlo dana ugledala odredena djela domačih auktora, neka vise, neka manje znanstvenoga karaktera, koja su se u odredenoj mjeri dotakla pitanja o podrijetlu imena toga gradiča smjeste-nog na sjeveru zapadne istarske obale. Od toga, medu-tim, valja istači dvije recentne publikacije (cf. Jelenič, 1997; Milotič, 2005), koje su na neki način i bile spiritus mouentes za ovaj rad. Opce napomene za naselja na istočnojadranskoj obali Sto se tiče nekih opčih napomena vezanih za naselja na istočnoj obali Jadrana, Markovič o tome kaže slje-deče: "Ona se javljaju od vremena neolitika, uz njihov primjetan napredak potkraj brončanog doba. Otad svako primorsko mjesto ima svoje ime. Nepoznato nam je kako su ta imena glasila, no vjerojatno su se tijekom vremena mijenjala, sto je i logično, ponajprije prilikom populacijskih smjena. Prva zabilježena imena jadranskih priobalnih naselja potječu iz govornih jezika kojima su se služili Iliri, Grci i Rimljani (Markovič, 2004, 81). Priobalna su se naselja na Jadranu razvijala u skladu s opčim prilikama na sirem području Sredozemlja. Njihov se razvoj u početnim fazama odvijao vise stihijski nego planski, a kasnije bijase to organizirano. Sva naselja tzv. gradinskog tipa podizana su osmisljeno prema unaprijed načinjenim planovima."(Markovič, 2004, 81). Njegovu tvrdnju kako su takva naselja: "...dobivala i dobro osmis-ljena imena koja su im najbolje odgovarala. Obično se smisao njihova imena krije u korijenu svakog toponima pa je to jedini moguči način za otkrivanje danas njihova značenja," (Markovič, 2004, 81), smatramo da treba uzeti s dovoljnom dozom opreza.1 Navodi jos: "...na području Histra najčesča su naselja gradinskog tipa, dok su kod Liburna ona u nesto manjem broju, buduči da su oni pretežno orijentirani na pomorstvo svoja mjesta gradili na obali." (Markovič, 2004, 82). TEZE O PODRIJETLU TOPONIMA "UMAG" U suvremenoj (inozemnoj) znanosti koja se bavila problematikom podrijetla imena Umaga, relevantna je teorija o njegovu ilirskom podrijetlu. Krajem je pret-prosloga stolječa u znanosti aktualnom bila teorija o keltskom podrijetlu, koju je suvremena znanost odba- 1 cf. bilješku 5. cila, no ona se još uvijek zadržala kod domačih hrvatskih auktora, u tekstovima i publikacijama koji, doduše, nisu znanstvenoga karaktera, (iako kod nekih auktora postoji vidljiv trud da se takav njihov rad vred-nuje znanstvenim), nego imaju 'prosvjetiteljsku' ulogu i kao takvi vrlo veliku apsorpciju od strane o tom pitanju slabo i nedovoljno upučenog vrlo širokog kruga čita-telja. U posljednje se vrijeme u Hrvatskoj ta inače od-bačena teza iz nama nepoznatih razloga reaktualizira. Zbog tih razloga, razmotrit čemo prvo nju. Teza o keltskom podrijetlu U fotomonografiji Umag, u odlomku o kratkom pregledu i povijesti Umaga, Jelenič (Jelenič 1997, 7) navodi uz legendu kako je današnji Umag izgradio i nastanio u davno doba neki maloazijski narod, a da je sam naziv Umag keltskoga podrijetla. Navodi kako u drugom stolječu po Kr. nedaleko današnjeg Umaga počinje propadati grad Sepomaja (Sepo-omagus = niska zemlja, nizina) koju Rimljani tada zovu Siparis. Večina je stanovnika napustila Siparis i nastanila se na području današnjeg Umaga. Podrijetlo tog imena spominje zatim dosta poslije (Jelenič, 1997, 118) i to citiramo: "Naziv Umag vuče svoj korijen od riječi Sepo-omagus (Sipar -Sepomaja) <...>" Nadalje, u članku auktora I. Milotiča, (Milotič, 2005, 198-202), Nazivlje "Umag" u imenima antičkih europskih naseobina, objavljenom u vrlo popu-larnom i u Istri čitanom godišnjaku - crkvenom kalen-daru, Istarska Danica, takoder čitamo o keltskom podrijetlu Umaga. Te publikacije nisu znanstvene, a kod spomenutih tekstova došlo je do nepoštivanja metodologije i zanemarivanja pravila struke. Stoga čemo se na njih oslanjati u nužnom minimumu imajuči u vidu ipak zavidan broj čitatelja tih tekstova, radi kojeg ostavljamo zaseban i nužan kritički osvrt ad otiosiora tempora. Teza o keltskom podrijetlu potječe, kako navodi Benedetti, od Piera Coppa, koji u svom djelcu Sul sito de' Listria, uz ostale geografske i toponimijske podatke spominje i Umag, kazujuči kako se nalazi na udaljenosti od pet milja od Savudrije, a medu njima leži, na tri milje udaljenosti morem Sipar. Umag je izgraden na školju gotovo okruženom morem. Okolno je područje gotovo svo ravno i ima šuma. Uz kvalitetnu obradu zemlja dobro rodi, po čemu je to područje dobilo ime. "da Saluori a Humago sono miglia cinque de mezo del ditto spatio e vn reduto ouer Villeta ditta Sipar a marina dista(n)te da Humago miglia tre. Humago no(n) ha antiquita alcuna fo edificato sopra vno scoglio quasi circunfluo da mar. sopra la ponta de Humago non molto largo da terra sono secche soto acqua. El territorio e quasi tutto plano ferace da natura de Arbori siluestri. et di biaue lauorandolo bene. dalche fo nominata la Ante MATAN: O PODRIJETLU TOPONIMA "UMAG", 167-174 térra." (AT, 1924, 383). Da ponovimo, Umag je tako nazvan zbog dobrih agrikulturnih predispozicija tla. Za-nimljivo, izrijekom Kelti nisu spomenuti. No, je li to zbog toga sto ih ne uzima u obzir, ili jer se podra-zumijevaju? Ono sto bi moglo u njegovim riječima uputiti na Kelte jest tvrdnja o plodnom tlu. Objasnjava, naime, Delamarre, u svom rječniku galskog jezika značenje keltske riječi magos (Delamarre, 2003, 214).2 Na spoznaji kako keltska riječ magos, ili samo korijen mag-, mai-, kako uzimaju neki, o čemu niže, znači 'plodno tlo, polje' i sl. te pronalaženjem dijela riječi imena Humagum koji se izgledom podudara s keltskom riječju, kao i mnogobrojnih drugih toponima naizgled jednake tvorbe, doslo se do zaključka kako je etimologija (nesumnjivo) keltska. Shodno čemu namecu za-ključak kako su Kelti nekad davno ostvarili jak utjecaj u Istri i to takav da se to odrazilo na toponimiju. Milotic u svom radu kao zaključak navodi kako se zbog toga s pravom može govoriti o ilirsko-keltskoj civilizaciji. O tome kaže Fumis (Fumis, 1920, 5) sljedece, pozivajuci se na Kandlera i Benussija: "Per ¡'ampia estensione del suo territorio, che attraversa una fertilissima pianura, ricca di vigneti e olivi, fu chiamata Umago ancor dai Celti, che alcuni vogliono esser stati i suoi primi fon-datori. Secondo ili Kandler - Indicazioni per riconoscere le cose storiche del Litorale, pag. 177 - Umago fu luogo Gallico, detto nell'epoca anteriore ai Romani: Sepo-magum. Il Dott. Bernardo Benussi nella sua opera L'Istria fino ad Augusto, Capo III, fa questa osservazione: 'nel celtico, mag o magus indica campo, pianura'. A cid corrisponde anche la condizione topografica di questa citta. Diffati Umago e fabbricata nell'unico tratto di costa attorno la quale si estende ampia e fertile pianura. Si aggiunge il fatto che nella tavola peutingeriana, fra Salvore e Parenzo sono segnate le isole di Sepomago (o Sepomaia). <...>" lako je ta "Benussijeva" teza, kako kaže Vedaldi-lasbezova, napustena, uzmimo u obzir njezine dobre i lose strane. Riječ Humagum se prema njoj dijeli kao složenica od hu- i -mag(um). Time bi se, doduse, dalo u odredenoj mjeri objasniti "drugi" dio složenice. No, postavlja se pitanje kako onda objasniti "prvi" dio hu- i zašto uopce tako dijeliti to ime. Milotic nagada kako bi prvi dio mogao biti latinski, povezuje to eventualno s humus, no tada bi valjalo pretpostaviti da je djelovala haplologija u nekom prvotnom obliku *Humimagum, što je malo vjerojatno, a za takav tip tvorbe toponima nisu nam poznati neki drugi primjeri koji se u cijelosti ili dijelom vežu uz latinski. Nadalje, u toponimskim složenicama latinsko-keltskima, poput Caesaromagus, Borbetomagus, Noviomagus i dr. rječnik navodi kako je pretposljednji slog kratak (LD, 2002, 1211).3 Maretic navodi u svojem Hrvatsko-latinskom enciklopedijskom rječniku Humagum, dok u latinsko-hrvatskom stoji Humagum, što je po našem mišljenju u najmanju ruku dubiozno. Naše se znanje o akcentuaciji latinskih riječi, izmedu ostalog, temelji i na načinu izgovora riječi u romanskim jezicima. Buduci da Rimljani i ostali govornici latinskog nisu posebno bilježili duljine i kračine vokala, jednak je slučaj i s Humagum. Iz tog razloga te činjenice kako nam nije poznato da ima nečeg što bi upucivalo na suprotno, smatramo kako bi se u našem slučaju valjalo povesti za današnjim izgovorom te riječi u istro-romanskom, talijanskom i čak hrvatskom, čakavskom govoru. U istro-romanskom i talijanskom obliku tog naziva, Umago, naglašen je pretposljednji slog, a zamjetna je i duljina vokala a. U hrvatskom književnom jeziku Umag je naglašen na prvom slogu, a analogno djeluje i na čakavski koji, na žalost, mlade generacije sve više zamjenjuju nekom koinom dijalekta i standardno-književnoga jezika. Tako biva kod mladih generacija istiskivan izgovor Umag koji je kod starijih govornika još uvijek živ. S obzirom na povijesnu etničku sliku i prilike koje su vladale u gradovima na zapadnoj obali Istre, smatramo kako su Hrvati taj izgovor preuzeli od lokalnog istro-romanskog stanovništva. Do pronalaska nekih novih dokaza ili spoznaja koje bi upucivale na suprotno ili različito, smatramo kako bi trebalo pisati i izgovarati latinski oblik tog imena Humagum. Ostaje, u svakom slučaju oprav-dana sumnja, je li pretposljednji slog ab initio bio dug, ili je pak tijekom povijesti došlo do kakve promjene u jeziku i izgovoru. To medutim, ne treba zbunjivati ili 2 "magos, champ' puis marché'. Second terme de composés, très fréquent dans la toponymie: Arganto-magus Champ ou Marché de l'Argent' qui a donné Argentan (Orne), Argenton (Indre, Lot-et-Garonne), Roto-magus Champ de Courses' ou Marché de la Roue' qui a donné Rouen (Seine-Maritime), Ruan (Loiret, Loir-et-Cher), Rom (Deux-Sèvres), Catu-magus Champ de Bataille' qui a donné les noms des villes de Caen (Calvados), de Cahan (Orne) et de Cahon (Somme), et les innombrables Nouio-magus Nouveau-Marché' (> Nouvion, Novion, Nogent [aussi < Nouientum), Nijon, Neoux, Nimègue, etc., deux cas en GB auj. Chichester et Crayford), et Seno-magus 'Vieux-Marché' (> Senan), Eburomagus 'Champ-de-l'If' > Bram (Aude), Marco-magus > Marmagen (Rhénanie), Mantalo-magus Champ/Marché de la Route' > Manthelan (Indre-et-Loire), Manthelon (Eure), etc. Le nom de la ville de Mayet dans la Sarthe doit provenir d'un diminutif *Magetton 'Petit-Marché' (Dauzat 443). H2 384-85, Vincent 96-97, Vial NW 67-68, Nègre 2980-3060, RS 427-28. Le nom de potier Magesilla (G-193) pourrait être fait sur cette base (plutôt que sur magio- grand' ou magu- valet) en raison de son thème sigmatique mag-es- (cf le v.irl.), soit Duchamp' ou Champinet'. Même mot en néo-celtique: v.irl. mag n., gén. maige plaine, terrain découvert, champ" *magos, gén. *magesos), en brittonique ce mot s'est réduit à une forme suffixale: gall. -ma dans des noms de lieu, v.bret. ma lieu, endroit'; un dérivé *magestu- a continué à désigner le champ, la plaine': gall., v.bret. maes, corn. mês id.'. LEJA M-8, DGVB 249, HPB 320. On a comparé le celtique *magos plaine; terrain découvert, champ' (> gaulois marché) à un des noms sanskrits de la terre Mahi La Grande' qu'on retrouve peut-être aussi dans le nom de la divinité latine Maia (*magjâ); racine i.-e. *meg(s)- 'grand'. VKG 1, 96, lEw 708, KEWA II, 610." (Delamarre, 2003, 214). 3 Nvômagus, a city of the Treveri, otherwise called Noviomagus, now Neumagen, Aus. Mos. 11 (LD, 2002, 1211). Ante MATAN: O PODRIJETLU TOPONIMA "UMAG", 167-174 uzbudivati čitatelja, buduci da nam najstariji pisani potvrdeni (latinski i uopce) oblik dolazi kod anonimnog Ravenjanina, dakle iz 7. st. Odnosno, neka je zabilježen i prema podatcima iz 6. st. Optimalno je rješenje ne naznačavati duljinu ili kračinu, no grafija je s nazna-čenom dugom penultimom po našem mišljenu legitimna, dok bi možda drugu uputno bilo pisati kao: *Hu-mägum. U konačnici iznosimo i najjači argument koji najjasnije govori protiv pretpostavke o keltskom pod-rijetlu, gdje se oslanjamo na arheologiju. Iz dosadašnjih arheoloških nalaza i istraživanja, teško je pa i nemoguce govoriti o nekom utjecaju Kelta na Istru. Ostatci keltske civilizacije i kulture na području Istre su eufemistički rečeno oskudni, a radi se ponajviše o nakitu. Prema onomu što piše Mihoviliceva (Mihovilic, 2001), iako su Kelti bili u krajevima susjednim Istri, u njoj nisu ostavili dublji trag, a sama kvantiteta i kvaliteta nalaza upucuju na to da su lako mogli ti predmeti u Istru doci trgovinom. Mihoviliceva nadalje kaže (Mihovilic, 2001, 271): "Tra i materiali finora rinvenuti in Istria gli oggetti celtici sono molto rari. Eccezion fatta per l'armilla in vetro dal castelliere di Villanova presso Verteneglio (Hoernes, 1894, 166; Marchesetti, 1903, tab. 18, n. 22; Sakara, 1998, 36-37), o per quella in filo di bronzo di forma serpeggiante, proveniente da monte Ursino (Buršic Matijašic, 1989, 485, tab. 1, n. 9) conosciute nel mondo celtico della fine del IV e prima meta del III secolo a.C., dalla Francia, all'Austria fino ai Carpazi" (Nebehay, 1993., tab: 4, n. 37; Charpy, 1991, 247; Kruta, 1991, 295). Mislimo kako njezine riječi govore dovoljno same za sebe, a što se pronadenih ostataka -iznimaka tiče, očito potvrduju gore rečeno. Smatramo kako je na temelju toga neozbiljno govoriti o nekom utjecaju Kelta na Istru, i to onom koji bi bio dovoljno snažan djelovati na toponimiju. To što se prema klasičkim zapisima čini kako su Histri i Kelti imali slično ili blisko političko i društveno uredenje (Mihovilic, 2001, 272), ne smatramo vjerodostojnim argumentom do trenutka kad znanstvena istraživanja budu dala rezultate koji bi uputili na suprotno. 1. Sepomaia/Sepomagum Imena Sepomaia i Sepomagum javljaju se radi na-vlačenja vode na svoj (keltski) mlin. Konzultirali smo Weberovo (Weber, 1976.) izdanje Tabule Peutingeriane, na kojoj se spomenuti naziv javlja. Tri su indeksa s pregledom svih toponima Tabule, odnosno njihovih likova u drugim vrelima - ukoliko su relvantni za interpretaciju imena zabilježenih na Tabuli. Treci je indeks pod naslovom: Sonstige topographische Angaben, a na p. 67 je i traženi istarski otok: Ins. S[..]omaia -Septemmaria III 5 o. Weber dakle smatra da se može iščitati samo početno S, da mu slijede dva nečitljiva slova, a da ostatak imena valja pročitati kao ...omaia. Interpretacija Septemmaria: neki pomišljaju na to da se ovdje spo-minje lagunarno močvarni predio u delti Pada nazvan 'sedam mora'. Takvi 'zalutali metci' nisu sasvim ne-očekivana pojava. Šifra III 5 o označuje točan smještaj imenovana objekta u sekcijama Tabule odnosno prema koordinatama Weberovim. Pojavu naziva Sepomagum pripisujemo Kandlerovu romantičarskom zanosu, dok za Sepomaiju tvrditi kako je keltskog podrijetla, smatramo neutemeljanim, kao i za Humagum. Osim toga, priča o Sepomaiji i Humagu s keltske perspektive ne drži vodu i s kronološkog aspekta (cf. bilješku 3), a ti se korijeni ne javljaju samo u keltskom. 2. Ostali toponimi navodno keltskog podrijetla Sugestije nekih autora i o drugim toponimima navodno keltskoga podrijetla valjalo bi do daljnjeg odbaciti iz istih razloga kao i umaških, a o čemu Šimunovic kaže (Šimunovic, 2005, 167): "<...> ojkonimi nejasna zna-čenja i strukture istovjetnih sekvencija: Mrčenigla, Brto-nigla, kašcerga, Sočerga itd." Zavreduju, kao i Pula koja se u tom keltomanijskom kontekstu navodi, zasebno istraživanje koje bi pomoglo razvedravanju i boljoj spoznaji o podrijetlu i etimologiji njihova imena, u mjeri u kojoj je to moguce. 3. Održivost teze o keltskom podrijetlu Mišljenje, dakle, kako je toponim Humagum keltskoga podrijetla, smatramo da više spada pod znanstvenu fantastiku, a ne znanost. Dakako, sve do trenutka pro-nalaska novih materijalnih ili inih dokaza koji bi ukazali na suprotno ili nešto trece. Teza o ilirskom podrijetlu Pod tim naslovom podrazumijevamo u biti relativno prihvaceno i dovoljno uvjerljivo mišljenje starije i su-vremene znanosti koja se njime bavila. Stoga prvo iznosimo kratak pregled tog rada. 1. Pregled dosadašnjih promišljanja I. Krahe, 1925: Ne spominje ni Humagum ni Uma-gum, ali u popisu Die Grundelemente der Illyrischen geographischen Namen, p. 101, ima osnovu um- s kojom povezuje Umone (mjesto u Ravenjanina, pod Mosorom; no u jednom rukopisu stoji Unionel) te srednjovjekovno Uem-este, Hum-iste za današnji Imst u Tirolu. II. Karg, 1942, pp. 100-128, 166-206: Uglavnom slijedi Krahea i razraduje njegove ideje. Uvrštava u odjeljak C. ILLYRISCHE NAMEN (p. 172), i to kao: a) Namen, die im Grundelement mit illyrischen geographischen Namen übereinstimmen (p. 173 sqq., abecednim redom), te pri kraju donosi, p. 182: Umagum. Ante MATAN: O PODRIJETLU TOPONIMA "UMAG", 167-174 Bildung wie illyr. Corrh-agum, S...draga; vgl. auch Pel-ag-