KNJIŽNA IN OSTALA POROČILA F. Schaehermayr: Die orientalisch mittelmeerischen Grundlagen der vorgeschichtlichen Chronologie (Praehistorische Zeitschrift X X X IV —XXXV, 194-9/50 p,p. 17—4 -8 ) A ustriski istoričar F. Sch acherm ayr dao je u ovoj rasp rav i -sintetičan osvrt na problem atiku hronologije ran ijih preistoriskih k u ltu ra egejskih oblasti, u svetlosti rezultata n ajn ovijih isp itiv an ja na ovom e polju. Tim e je Sch acherm ayr zadro u rešavan je problem atike k o ja se u novije vrem e uopšte n alazi u centru p ažn je arheologa ove oblasti, i n a k o jo j je nekoliko njih, gotovo istovrem eno i nezavisno jedno od drugog, dalo nedavno više značajnih p u b lik acija.1 D elo F. Schacherm ayr-a k ao d a rezim ira rezultate koji su p o ­ stign uti na tome polju i d an ašn je stan je i sta v n auke po tom e pitanju. S toga nam izgleda naročito pogodno d a povodom ove rasp rav e iznesem o i izvesne dopune i prim edbe po pojedinim p itan jim a k o ja su od naročitog z n ačaja i u pogledu p ro u čav an ja neolitske kulture u n ašoj zem lji i njene hronologije F. Schachermayr spada u red istoričara koji pravilno shvataju veliki značaj -koji za ranu istoriju im aju dve vrsti izvora: pisani i arheološki. T J vezi sa tim on u proučavanju apsolutne hronologije preistorijskog doba polazi jedinim pravilnim putem — od pisanih izvora i njihove kritike. Ovde je reč o izvorima koji se tiču rane istorije Masopotamije i Egipta. U meso- potam skoj hronologiji (str. 19—21), postoje danes velike izmene: proučavanje vladarskih lista iiz K orsabada dovelo je, naime, do njenog znatnog snižavanja tako da se, na primer, danas računa da vreme vladavine H am urabia spada u 18—17 vek pre n. e. Ovo snižavanje hronologije od značaja je i za pro­ učavanje vremena preakadske dinastije, tako da se doba sa slikanom kera­ mikom Djemdet-Nasr tipa, odredjuje danas na vreme oko 3100 do 2850 godine pre n. e. Ne m anje značajna u torn pogledu je i arhiva iz Mari na srednjem Eufratu, za koju imamo pouzdani terminus ante quem, pošto se zna da je ovaj grad uništen u 35 godini vlade H am urabija. Ova arhiva od važnosti je i za problem pojave Indoevropljana u Prednjoj Aziji. N ajzad su 1 C. F. A. Schaeffer. Stratigraphie comparé et chronologie de l’Asie occidentale, IIIe et II millénaire, O xford 1948; S. Weinberg, Aegean chrono­ logy, Neolithic and Early Bronze age, American journal of archaeology 51, 1947, 165 i d.; V. Milojčić, Chronologie der jüngeren Steinzeit Mittel- und Siidostewropa, Berlin 1949; Isti, Zur Zeitstellung der ältesten Siedlung von Troja, Archäologischer Anzeiger 1949/1950, 2 i d. važne i t. zv. kapadokiske tablice, kakve su na primer nadjene u Kiiltepe a čija najranija pojava p ad a oko 20 veka pre n. e. Ne m anje značajne promene doživela je u novije vreme i egipatska hro- nologija (str. 22—24). Tako su nova ispitivanja O. Neugebauera, W i n - lock-a i Scharff-a, pokazala neosnovanost 'računanja sa t. zv. soti- sovim periodima. Novo proučavanje Turinskog papirusa pokazalo je da se zbir godina vladavine vladara XI egipatske dinastije im a pročitati kao 142, čime se i datum i ranijih dinastija im aju znatno sniziti. Pri tome se dolazi do činjenice, koju, nezavisno od ovoga potvrdjuje i arheologija, d a je period Djemdet Nasr u Mesopotamiji vremenski paralelan sa krajem predi­ nas tičnog i dobom I dinastije u Egiptu. F. Schacherm ayr predlaže sledeče datum e za pojedine egipatske dinastije: I. od 2850 (ili 2000), III. oko 2700 do 2650, IV. oko 2600, V. oko 2500, VI. oko 2400, VIII. oko 2500, IX/X. 2250—2142, XI. 2142 (ili 2143) do 2000, XII. 2000—1788, provala H iksa 1730/20, XVIII di­ nastija 1570 do posle 1350, XIX. posle 1350—1200 (str. 24). Pošto je na ta j način stvorio osnovu za dalje proučavanje, autor prelazi na iznošenje pojedinih sinhronizama k oji pružaju osnovu za hronologiju ranih preistoriskih kultura u Egeji i Prednjoj Aziji. Tako posebno raspravlja 0 problemima hronologije Egeje (str. 24—28), Sirije u vezi sa Egejom (str. 28 do 31) i heladske kulture opet u vezi sa egejskim kompleksom (str. 31—33). Sihronizmi koje navodi autor uglavnom su već poznati, ali su zato- apsolutni datumi adaptirani novoj kronologiji. Za ranominojski period I pisac kao ele­ mente za datiranje uzima pehare na nozi koje paraleliše sa onima u periodu 1 i II dinastije u Egiptu, kao i kamene vaze sa prelaza od neolita k a ranom minojskom periodu, koje se mogu dovesti u vezu sa egipatskim vazam a ove vrste iz vremena III dinastije. Kod ranoheladskog perioda, Schachermayr dolazi do paralele EH II—EM II, koju pokazuju oblici i tehnika keramike (m o tled m are), a za ranoheladski period I, sm atra da je morao početi nešto kasnije od ranominojskog I u kome su tipični uglačani ornamenti (P y rg o m are ), koji se u Grčkoj nalaze u neolitsko doba. Tako autor zaključuje da počeci ranominojskog perioda I p ad aju oko 2650 a ranoheladskog I oko 2550 godine pre n. e. U sam om neolitskom periodu Grčke pisac razlikuje dva pojm a koje obeležava kao neolit i Dimini, u čemu dalje razlikuje nekoliko faza (33—36). Pod kasnim neoli tom podrazumeva period crne uglačane i D i­ mmi keramike, koji je u Prosimni, Atimi i Eutresisu jasno odvojen od rano­ heladskog, dok se u Gornji i Korintu dodiruje sa njim. I u sam oj Dimini keram ici postoje po Schachermayer-u dve faze od kojih ranija obuhvata keram iku tipa B 3 a a m ladja B 3 b i B 3 g. Ističući široku rasprostranjenost keram ike sa uglačanim ornamentima autor ostavlja otvoreno pitanje njiho­ voga porekla, podvlačeći da poreklo iz Podunavlja nije dokazano. U osvrtu na pojavu kikladske keram ike sa spiralnom dekoracijom, Schachermayr stoji na stanovištu da se njeno poreklo im a tražiti u kompleksu Butmira i Lengyela, ili na putu preko H vara (str. 36—37). Uporedo sa ovim pisac do­ diruje i probleme nekih drugih pojava u m aterialnoj kulturi kao cru ste d keramike, koja je u Asea nadjena sa m aterijalom ranoheladskog perioda II u jednom sloju, askosa, Va-dastra keram ike i njene veze sa pojavam a na ke- ramici Pftiotidske Tebe i keramike sa vrv častim ornamentima (S c h n u r­ k e ram ik ) (str. 37—38). Što se tiče Makedonije, značajno je da Schachermayr sm atra da se pod imenom kasnog neolitskog doba Makedonije u stvari krije niz raznih elemenata, koji nisu još dovoljno izdvojeni i razvrstani (str. 38 do 39). U daljem izlaganju autor se zadržava na pitanjim a kronologije Pred­ nje Azije, prvenstveno Troje u odnosu na heladsku kulturu. Odbacujući hro- nologiju Biegen a, on daje nižu hronologiju i to: Troja I 2700/2600 do 2350/2300, T roja II 2350/2300—2150, T roja III 2150—2050, T roja IV 2050—1950, T roja V 1950—1750, Troja VI 1750—1300, T roja Vila 1300—1200, Troja VII b 1200—900 (str. 39—40). Govoreći o kulturam a centralnoga Anadola Schacher­ m ayr iznosi pretpostavku da se u ovim oblastim a im a računati sa jednim starijim , dosada nepoznatim kompleksom čije pojedine elemente nalazi na izvesnim lokalitetima kao K u m Tepe, i donekle Demirci-Hiiyiik i koji dovodi u vezu sa körös kulturom (str. 41—43). N ajzad dolazi i na p i­ tanje Kilikije u kojoj su naročito važni nalazi iz Mersina, koji dopuštaju vezivanje za Mesopotamiju, pošto se u sloju XIX nalazi keram ika tipa Teli H al a f , u sloju XVI tipa Teli Obeid au sloju XII tipa D j e m d e t Nasr. Pri tome autor ističe i važnost veza sa Seski om i Starčevom, a go­ voreći o peharima na nozi podvlači njihovu pojavu u kompleksu Teli Halaf i Djemdet Nasr, te sm atra d a im se poreklo ima tražiti u Mesopotamiji (str. 43—53). Na kraju Schachermayr zaključuje da iznete činjenice dopuštaju da se već u trećem mileniju izdvoji oko Mediterana jedan odredjeni kompleks kultura koji se može prilično pouzdano datirati, naročito u pogledu relativne kronologije, a čijim će daljem proučavanju i proširenju mnogo doprinesti rešavanje problema u oblasti Balkana, gde još uvek u našem znanju postoje velike praznine (str. 45—48). Kao što se iz svega iznetog daje zaključiti, Schachermayr stoji na sta­ novištu srazmerno nizke apsolutne kronologije onih grupa čijim se ispiti­ vanjem pozabavio u svojoj raspravi. U tome se uglavnom slaže i sa drugim autorima koji su se u novije vreme bavili ovom problematikom, posebno sa Schaeffer-om i Milojčićem. Potrebno je m edjutim podvući da još uvek ima arheologa koji u tome pogledu zastupaju višu hronologiju, kakav je slučaj i sa S. W einbergo m.2 Medjutim, ova visoka datiranja danas se više ne mogu održati, pošto se ona osnivaju na čisto spekulativnim razm atranjim a, a ne na izvorima koji odlučno govore protiv visoke kronologije. U pogledu egipatske hronologije m ogla bi se autorova izlaganja dopuniti i rezultatima H. S t o c k - a koje je izneo V. Milojčić.3 Stock je pokazao da su dinastije od V II do X u Egiptu u stvari sam o lokalne dinastije koje su istovremeno vladale u raznim oblastim a Egipta i koje je zamenila XI dinastija, a da su za vreme IX i X dinastije vladali svega pet kneževa čime se hronologiju znatno skraćuje. Datum i koje predlaže Stock, uglavnom se slažu sa onima kod Schachermayr-a, iako je u najnovije vreme Stock još nešto snizio hro­ nologiju te bi po njemu I dinastija otpočinjala da vlada oko 2820. No, u ovom pogledu izgleda opravdana skepsa V. Milojčića, koji ne prim a ove niske da- 2 W einberg, op. cit., 180—182 . 3 C h ron ologie, 8—10. tum e iz arheoloških razloga.* U vezi s tim b ili bism o tak od je sk lon i da uopšte od Schacherm ayr-ovih datu m a uzim am o k ao p ouzdanije one nešto starije, gde god on za iizvesne p o ja v e d aje altern ativu sa razlikom 50—100 godina. N a izvesne konkretne slu čajeve oto vrste vratićem o se jo š u daljem izlagan ju . Iak o u prin cipu potpuno .prihvatom Sch acherm ayr-ova iz lag an ja i z a­ ključke, postoje izvesni d etalji u kojim a se ne bih složio s a njim . N a ovom m estu iznećem o ove slučajeve, d aju ći uz to i argum entaciju. 1. U argum entaciji datiranja ranominojskog perioda I prema Egiptu, sm atram da se peharima na nozi ne može pripisati ona važnost koju im pridaje Schacherm ayr (str. 24—25). Uopšte nije jasno zašto ovaj autor izdvaja pehare na nozi sa K rita i iz Vince, kojim a treba dodati i one iz Tsanglija što ih je Schacherm ayr izostavio, od onih u Prednoj Aziji, na primer u Ališaru (str. 44—45 i nap. 129). Iako se anatolski pehari tipološki nešto razlikuju od naših, mogu se oni ipak dovesti iz zajedničkog izvora, pri čemu Schacher- mayr-ovo ukazivanje na Mesopotamiju izgleda opravdano.* 5 6 Ovome treba do­ dati pehare na nozi od alabastra iz Tepe H issar II—III kao i one iz Šah Tepe II—III u Persiji.8 Ovi oblici obuhvataju u Persiji, kako se to vidi iz hronologije kod Schaeffer-a, nekoliko stoleća do 2000 godine pre n. e.7 I u Vinci su oni bili dugo u upotrebi pošto se nalaze u obe vinčanske kulture. Ovde se, dakle, radi o oblicima koji su se mestimice .držali vrlo dugo, čime se znatno um anjuje njihova vrednost za finija kronološka razm atranja. Mnogo su ubedljiviji ovde izvesni drugi argumenti, naročito srodnost i ne­ sum njiva paralela izmedju kulture Trgani III na Samosu i kasnog neolita- ranominojske faze I na Kreti, na šta je već sasvim opravdano ukazivao Mi- lojčić.8 No ova veza dopušta nam i bliže datiranje, pošto se m aterijal Tigani II može dovesti u vezu sa pojavam a koje se u Mersin X II jav ljaju sa keram i­ kom tipa Djemdet N a s r, te su iz vremena do 2900—2800 godina pre n. e. Otuda, m ladja faza Tigani III mora biti m ladja od ovog datuma, te pada u vreme oko 2700 pre n. e., koji datum predlaže i Milojčić za kraj krit- skog neolita, što izgleda sasvim opravdano.9 Time se Schachermayr-ov datum nešto menja, iako neznatno. Medjutim, ovakva niža hronologija Krete u od­ nosu na ranija datiranja po kojim a je rainominojska faza I otpočinjala oko 5200 godina pre n. e., savršeno doprinosi rešavanju i razumevanju izvesnih pojava u unutrašnjosti Balkanskog Poluostrva. Na drugom miestu ukazao sam na tesnu vezu koja postoji izm edju pojava kritskog neolita i Tiganija s jodne i naše vinčanske grupe s druge strane,1 0 1 1 no je ova ostajala prilično nejasna usled hronološke razlike u apsolutnem datiranju Vince.1 1 Nižim da­ tiranjem na Kreti i rt Tiganiju, koje je nesumnjivo pouzdanije od ranije hro­ nologije, otpada ova teškoća, i mogućnost kontakta u vremenu sa vinčansko- * Ibid., 113, nap. 10. 5 Up. str. 45. 6 Schaeffer, op. cit., 592, fig. 239, 31—32; 316, 4, 8, 9, 11, 15. 7 Ibid., 451; 596. 8 Op. cit., 30 9 Ibid., 32 i d. 10 M. G arašan in , H ron ologija vinčanske gru p e — d isertacija (u štam pi). 1 1 Ibid. torđoškom fazom, nameće se sama po sebi. Otuda je teško razumeti gledište Schacheranayr-a da je Vinca i suviše mlada da bi se mogla dovesti u vezu sa Kretom, usled čega on pre pomišlja na veze izmedju Krete i srednjoevrop­ skog kompleksa linearne keramike. U radu o kronologiji vinčanske grupe izneo sam argumente u prilog datiranja Vince u period Troje II, sa kojom Vincu vezuje čitav niz elemenata, iako su vinčanska in trojanska kultura u svom karakteru medju sobom različita1 2 Tom prilikom takodje sam pokazao da se počeci Vince imaju ipak datirati pre početka Troje II, u vreme Troje I. Apsolutna datacija zavisi prema tome od datiranja naselja u Troji. U već pomenulom radu oslonio sam se u tome pogledu ma izlaganja Schaeffer-a, koji smatra da se trojansko blago koje se obično pripisuje Troji II ima stvarno datirati u Troju III, a propast Troje II dovodi u vezu sa propašću čitavog niza drugih naselja u vreme dolaska na vlast 6 egipatske dinastije, te je datira oko 2300. U vezi sa tim mogli bi se počeci Troje II približno datirati oko 2500 godine, što znači da bi počeci vinčanske kulturne padali oko 2600 godina pre n. e.1 3 Ubedlivije argumente koji se uglavnom apsolutno hronološki mogu dovesti u sklad sa ovim datiranjem izneo je V. Milojčić.1 4 Datiranje Tiganija III pokazuje s druge strane da se počeci Troje I mogu staviti negde oko ili nešto posle 2700 godina pre n. a, što zavisi i od toga da li se može računati sa izvesnim vremenskim paralelizmom Troje i Tiganija III, koji je medjutim bar lokalno moguć u izvesnim oblastima, pogotovu uzme li se u obzir situacija kod Herajona na Samosu, gde se u sloju I pojavljuje i materijal Tigani III, dok sloj po svom karakteru pripada vre­ menu Troje II.1 5 U vozi sa ovim otpada sumnja koju je u svom delu izneo Schachermayr, a istovremeno se moraju da 2. odbace srazmerno niski datumi koje on predlaže za Troju, ne na­ vodeći u prilog svoga gledišta nikakve konkretne argumente (str. 40). 3. Nikako se ne može usvojiti pretpostavka Schaehermayr-a o vezama kikladske kulture sa Butmirom, pri čemu bi se poreklo spirale na Kikladima imalo tražiti u kompleksu Butmir-Lengyel. Na drugom mestu naime poka­ zao sam na osnovu paralela u izvesnim oblicima posudja i plastike kao i u principima ornamentika, da se Butmir može u vremenu paralelisati sa vinčansko-pločničkom fazom vinčanske kulture a do sličnih zaključaka, delom i na osnovu istog materijala došao je nezavisno i J. Korošec.1 6 S toga je svakako nemoguće da se Butmiru pripiše tako visok datum, da bi on mogao uticati na znatno stariju kulturu Kiklada. Što se tiče pak veza preko kompleksa na Jadranskom Moru, koji zasada najbolje pretstavlja Hvar, one izgledaju više nego problematične iako bi se formalno moglo braniti ovakvo gledište. Ovde nam pre svega nedostaju posredni članovi, a i slabo je vero- vatno da jte srazmerno zabačena Jadranska oblast uticala na Egeju. Mnogo bi verovatniji bio obrnuti put. Ustvari, Schachermayr ovde zastupa staro 1 2 Ibid., odeljak Mala Azija. 1 3 Ibid., odeljak apsolutna hronologija. Up. Schaeffer, op. cit. 220 i d. 1 4 op. cit. 22 i d. Up. Arch. Anz., loc. cit. 1 5 Milojčić, Chronologie, 25. 1 6 M . Garašanin, Glasnik Zemaljskog muzeja N. S. II, 1947, i i d.; J. Ko­ rošec, Zgodovinski časopis, 1947, 123 i d. gledište koje je mnogo pulta navodjeno i u vezi sa pojavom spirale i orna­ mentalnih principa Diminija, pri čemu se pošto-poto želelo da se ovaj kom­ pleks i njegov postanak vežu za sever. Danas je o t o gledište neodrživo iz istih razloga hronološke prirode kao i mišljenje o uticaju Butmira na Kik- lade. Svakako će najbliže istini biti V. Milojčić koji smatra da je pojavu Dimini grupe uslovila seoba iz zapadne Trak je.1 7 Ovde se nismo samo mogli zapitati da li se zbilja radi o seobi ili samo o prenošenju uticaja Spirala je kao ornamentalni motiv poznata i u okviru rumunsko-bugarske B o i a n A kulture, koja je samo manjim delom vremenski paralelna sa Vinčom, a inače starija od nje. O rasprostranjenosti ove kulture u Bugarskoj pruža danas jasnu sliku pregledna publikacija J. H. G a u la .1 8 Na drugom mestu istako sam da se Boian A kultura može smatrati i izvorom jedne od kom­ ponenata koje su uticale na formiranje potiske kulture.1 9 Time bi se dale objasniti i srodnosti izmedju potiske kulture i kompleksa Dimim, koje su često uzimane kako argumenat u prilog seobe iz madjarskog Potisja u Grčku: isti uticaji doveli su do pojave sličnih elemenata u vrlo udaljenim oblastima, pri čemu je tradicija slikane keramike Sesklo kompleksa bila otsudna za protezanju tehnike slikanja u Tesaliji i Grčkoj. 4. Od sekundarnog je značaja što se ne bih složio sa podelom na neo­ litsku i Dimini kulturu u Grčkoj, koju predlaže Schachermayr (str. 33 i d.). Uostalom se ni ovaj autor u svom daljem izlaganju ne drži dosledno ove po- dele. Pojam Dimini je i suviše uzan sa prilično disparatan i raznovrstan materijal t. zv. mladjeg neolita u Grčkoj. Možda bi bilo bolje govoriti o neo­ litskim fazama I—III ili A—G, zadržavajući staru terminologiju Tsuntasa i Waee-Thompson-a, iako se ovde javlja izvesna konfuzija s obzirom na vremenske razlike izmedju pojedinih grupa keramike kompleksa G. U pogledu jednog velikog kompleksa u Maloj Aziji koji bi bio srodan sa Starčevom i Körösom, mogla bi se dopuniti izlaganja F. Schachermayr-a na osnovu materijala koji je sintetički obradio V. Milojčić.2 0 U istom smislu govori i t. zv. Venera iz Starčeva, o čijoj je vezi sa pojavama, u Mesopotamiji nedavno govoreno.2 1 No, nasuprot ovome postoje i izvesne pojave u kojima bih se u pot­ punosti složio sa gledištima koja je u svom radu izneo Schachermayr, ili bih bar njegove predloge pretpostavio drugim pretpostavkama u tome po­ gledu. Ti su slučajevi sledeči: 1. U prvom redu dolazi ovde pitanje hronološkog odnosa pojava Grčkog i tesalskog neolita (str. 33 i d.), za ko je Schachermayr smatra da idu redom Sesklo-cma keramika sa glačanim ornamentima (Larisa tip) i Dimmi, koji je delom paralelan sa prethodnom grupom. Drukčije gledište u ovom pogledu izneo je nedavno Milojčić za koga se potpuno oštro izdvavaju kompleksi Sesklo-Dimini-crna — Larisa — keramika, pri čemu je ova poslednja naj- 1 7 Op cit t 38 1 8 J . Gaul, Neolithic Period in Bulgaria, B. A. S. P. R. 16, 1948, 64 i d., karta IV. 1 9 M. Garašanin, Starinar N. S. I, 1950, 23—24. 2 0 Chronologie, 15 (? — Jericho IX), 24/ Tigani I, i t. d. 2 1 M. Garašanin, Naučni Zbornik Matice srpske I, Novi Sad 1950, 267 i dr. mladja, a nema vremenske paralele sa Diminiom. Protiv ovog gledišta a u prilog Schachermayr-ove teze mogli bi se navesti više argumenata, iako oni nisu svi podjednake vrednosti: a) Po K. G r u n d m a n n-u, na koga se uglavnom oslanjaju arheolozi koji zastupaju gledište Schachermayr-a, vidi se jasno da na »magulama« u okolini Larise crna keramika počinje da se pojavljuje nešto pre Dimini tipa.2 2 Doduše je tačno, kako je to i podvučeno u novijoj literaturi,2 3 2 4 da u ovim nalazištima nisu vršena iskopavanja. No straitigrafske podatke dobio je K. Gruntmann skupljajući materijal iz vojničkih rovova kojima su »magule« bile presecene, tako da se tu ipak moglo u glavnim crtama iz­ dvojiti starije od mladjeg. Otuda se stratigrafski zaključci G rund manna mogu uzeti kao verovatni, ukoliko u prilog njima govore i izvesne druge činjenice, konstatovane na drugim lokalitetima. b) Na nalazištu Tsangli u slojevima V—VIII nalazi se zajedno mate­ rijal Dimini tipa (B 3 a, B3b, B3d) i keramika sa kanelovanim i uglačanim ornamentima (Gla 2, Gla3), koja ustvari odgovara crnoj uglačanoj keramici Larisa tipa, a tesno se vezuje i za Vdnču.2 1 V. Milojčić istakao je ovaj ar- gumenat koji govori protiv njegove teze, i izneo pretpostavku, ma da sa ogradom, da bi se ovo moglo protumačiti poremećajima u sloju koji nisu zapaženi prilikom iskopavanja, što medjutim ostaje hipotetično i ne može se dokazati bez novih iskopavanja.2 5 c) Jasno je, a to danas smatraju i svi arheolozi, da vinčansika kultura može da se smatra gotovo identičnom sa onom koja u Grčkoj i Tesaliji primenjuje keramiku tipa Larisa. Medjutim postoje i izvesni elementi koji Vincu vezuju za Dimini kompleks. Tako se u već pomenutim slojevima Tsanglija nalaze pehari na nozi zvonastog ili valjkastog oblika noge, iden­ tični sa vinčanskim, a ukrašeni u tehnici slikanja Dimini keramike.2 6 Činje­ nica da se ovi oblici nalaze u istim slojevima u kojima i keramika tipa Gla 2 i Gla 3, govori takodje protiv nezapaženog poremećaja u slojevima u Tsangliju. Ne manje značajna je i pojava čisto bikoničnih zdela u Dimini kompleksu Tesalije,2 7 I medju keramikom sa urezanim ornamentima iz Tsan­ glija, postoje primerci koji su identični sa onima u vinčanskoj grupi.2 8 S druge pak strane u samoj Vinči, nalazi se slikana keramika starčevačkog tipa koja je srodna sa Dimini keramikom, u istim slojevima sa vinčansko- torodoškim materijalom.2 9 U istom smislu kazivao bi i jedan sud sa dubine 7.4 (7.9) m. u Vinci, koji je na ovo nalazište očigledno importovan, a oblikom je identičan sa izvesnim karakterističnim sudovima iz Diminia.3 0 Argumenat 2 2 K. Grundmann, Athenische Mitteilungen, 1932, 112 i d. 2 3 Schachermeyr, 33 i nap. 64. Na ovome osniva svoje zamerke i Milojčić, Gnomon 22, 1950, 22—23. 2 4 Wace-Thompson, Prehistoric Thessaly, Cambridge 1912, fig. 55, m—p. 2 5 Gnomon, loc. cit. 2 6 Wace-Thompson, op. cit., fig. 50, d, f—j. 2 7 Up. na pr. ibid., 29, si. 7; Chr. Tsountas, Dimeni— Sesklo, 1908, T. IX. 2 8 Tsountas, op. cit., si. 113—114. 2 9 M . M . Vasić, Preistoriska Vinca II, 129 i d., i odgovarajuće slike. 3 0 Ibid., IV, si. 65; Tsountas, op. cit., T. XXII. 17 Arh. vestnik 249 sa slikanom keramikom u vinčansko-tordoškim slojevima nije doduše sasvim pouzdan, jer se može raditi i o slučajnim poremećajima sloja. Rešenje ovoga pitanja može doneti samo sistematska i kritička obrada celokupnog mate­ riala iz samog Starčeva koja je danas u toku. No ostali bi argumenti govorili svi u prilog izvesnom vremenskom paralelizmu Vince i Diminija, s jedne, a Vince in crne keramike Larisa tipa s druge strane, čime indirektno dolazimo i do takve paralele za Dimini i Lariso. d) U Olintu u Makedoniji nadjena je slikana keramika koja se tesno vezuje za Starčevo i Dimini, a ona je kronološki mladja od početaka t. zv. kasnog neolita Makedonije, koji potpuno odgovara Vinči i Larisi. I sam Milojčić podvukao je ovu činjenicu, ali je on tumači lokalnim zaostacima jednog kulturnog kompleksa koji u Makedoniji još nije otkriven. Odgovara Dimiiniju a bio bi stariji od kasnog neolita.3 1 Medjutim, ovo gledište pret- stavlja smelu hipotezu, koja zasada ne nalazi dovoljno potvrde u materijalu sa terena. Iz svih gore navedenih razloga opredelio bih se za gledište o nešto ranijem početku i daljem vremenskom paralelizmu izmedju pojava Larisa i Dimini tipa. 2. Isto tako sklon sam da prihvatim i gledište Schachermayr-a o iz- vesnom paralelizmu mladjeg neolita tipa Dimini-Larisa i ranoheladske kul­ ture. Pored slučajeva u Goniji i Korintu koje navodi Schachermayr, potse- ćam i na slučaj u Tsani Magula IV, gde se nalazi zajedno Dimini i ramo- heladski materijal, kako je podvukao Weinberg.3 2 Doduše treba podvući da se u svim ovim slučajevima ne razpolaže dovoljno pouzdanom stratigra- fijom, koja bi u potpunosti potvrdila ovu paralelu. V. Milojčić izneo je čitav niz argumenata protiv ovakve teze. No ovi argumenti nesumnjivo ubedljivo potvrdjuju da je Dimini grupa otpočela pre ranoheladskog pe­ rioda, ali ipak ne daju bezuslovnog dokaza da pri kraju Dimini razvoja nije bilo i vremenskog paralelizma sa ranoheladskom grupom.3 3 Ovde se mora uzeti u obzir i konservatizam izvesnih oblasti, kao Peloponeza, na koji ukazuje i Milojčić3 4 i Tesalije za koju je ovo podvukao Schachermayr. Kako ističe Milojčić, Troja II nesumnjivo je paralelna sa ranoheladskim periodom II,3 5 a već smo podvukli da je Vinca otpočela kratko vreme pre početka Troje II, što znači da bi ona morala biti paralelna i sa ranohelad­ skim periodom I. Paralele sa Diminijem u Vinci govorile bi prema tome indirektno u prilog izvesnom vremenskom paralelizmu Diminija i rano­ heladske kulture, što naravno ne dovodi u pitanje raniji početak prvoga kompleksa. Uopšte izgleda da se ni u Grčkoj, kao ni u drugim oblastima, ne mogu sa punom oštrinom pojedine kulturne grupe odeliti vremenski jedne od drugih. Takve oštre granice pretstavljaju samo prvi i opšti hrono- 3 1 Chronologie, 45. . 3 2 Weinberg, op. cit. 169 i d. Isti pisac takodje navodi da u P-rosimni, Asei, Malthi ronaheladska faza II sleduje neposredno na neolit, ibid., 172. Sličan je izgleda i slučaj u Tirinsu. Up. K. Müller, Tyrins IV, München 1938, 7. 3 3 Gnomon, loc. cit. 3 4 Chronologie, 39. Ovde se Sesklo kultura drži do ranoheladske faze II. 3 6 Arch. Anz., loc. cit. loški okvir, u kome lokalne prilike pojedinih teritorija uvek moraju unositi izvesna veća ili manja oistupanja i kronološke oscilacije 3 - Prihvatio bih takodje Schachermayr-ovo mišljenje o relativno mla­ dom datumu t. zv. crusted mare, koja je u Asea nadjena u istom sloju sa materijalom ranoheladskog perioda II, te je Schachermayr datira oko 2200 godine pre n. e (str. 37). U poslednje vreme pojavilo se mišljenje da se ovoj tehnici ne može pripisati kronološka vrednost, s obzirom na njeno pojav­ ljivanje u raznim epohama.3 6 No u vezi sa tim treba primeriti da se u Vinči ova tehnika javlja pre kraja vinčansko-pločničke faze samo na plastici, a da je na keramici tipična za slojeve 3—4 m. dubine. Stratigrafski položaj ove keramike, kao mladje od Diminija, fiksiran je u Rakmaniju, a i njeni oblici sudova odgovarjaju mladjiim vinčanskim.3 7 Najzad, u Vinči je nedavno nadjena i jedna statueta sa otvorom za utrdjivanje kamene glave na gornjem delu trupa, kakve su tipične za period crusted keramike u Tesaliji. Ova statueta svojim tipom takodje nesumnjivo pripada slojevima 5—4m. u Vinči.3 7 a Slična statueta nadjena je i u Gumelniti, gde je Dumi tresca datira u svoju fazu B, što odgovara, Gumelnita III po sistemu D. B er c i u a.3 8 Gumelnita III vremenski je paralelna sa vinčansko-pločničkom fazom, kako to nesumnjivo potvrdjuje sigurno importovani kalotni poklopac sa ornamen­ tima sa žigosanim ubodima iz sloja faze Gumelnita III u Petru Rares.3 9 Ove činjenice govore u prilog vremenskom paralelizmu tesalske crusted mare sa vinčansko-pločničkom fazom, pri čemu bi se ova pojava u Tesaliji mogla tumačiti najpre kao neolitski survival u jednoj zabačenoj oblasti. Otuda je moguć hronološki dodir ovih pojava u Tesaliji i Vinči, pri čemu je naravno izvestan vremenski prioritet pojava u Tesaliji nad onima u Vinči van svake sumnje. 4. Takodje bih se u potpunosti složio sa gledištem koje je izneo Scha- chermayT o kasnom neolitu Makedonije (str. 38—39). Do sličnog zaključka došao sam na osnovu razlika u profilaciji tipičnih oblika keramike ove grupe koju je sa raznih nalazišta Makedonije publikovao H e u r 11 e y.4 0 Posebno se možemo osvrnuti i na pitanje odnosa Ftiotidske Tebe i Va- d as tre, koje postavlja Schachermayr, ističući da se ono ne može pouzdano rešiti, u'sled nedostataka hronoloških podataka za Tebu (str. 38). Ovde nam medjutim za bliže datiranje možda može pre poslužiti materijal iz Vadas- tre. Obradjujući ovaj materijal, sa teritorije Bugarske, Gaul se uglavnom cslanjao na rezultate V. Chritescu-a, dok m u je rad D . Berciu-a u Vađastri izgleda ostao nepoznat.4 1 Berciu je medjutim u Vadasitri strati­ grafski fiksirao dve faze od kojih prva ima vrlo tesne veze sa vinčansko- 3 6 Milojčić, Chronologie, 3. 3 7 W ace-Thompson, op. cit., IV—VI, fig. 13. 3 7 a Umetnički muzej u Beogradu. Publikaciju ovog primerka priprema asistent Zemaljskog muzeja u Sarajevu R. Bižić. 3 8 V. Dumitrescu, Dacia VII—Vili, 1937—1940, 97 i d. 8 9 . D. Berciu, Buletinul muzeului Vlasca, II, 27, fig. 30. 4 0 M . Garašanin, Hronologija, odeljak Makedonija. 4 1 Gaul, op. cit. 213 i d. 1 7 * 251 pločničkom, kako to pokazuju tipične profilacije i ornamentika posudja.4 2 O mogućnosti vezivanja druge faze Vadastre za ornamentiku sa žigosanim ubodima vinčansko-pločničke faze u Vinci govorio sam na drugom mestu.4 3 Iz svega ovoga proizlazi paralela: vinčansko-pločnička faza —Vadastra I—II. Usvoji li se obzirom na tesalsku grupu crusted mare datum oko 2300—2200 godina, kao terminus post quem za početak vinčansko-ploničke faze u Vinci, dolazi se do približno istoga datuma za pojave u Tebi. Naravno, da se ova može uzeti u obzir samo ukoliko bi se zbilja dokazala veza Tebe i Vadastre, koju, s obzirom na nedostatak posrednih članova na velikom delu bugarske teritorije još uvek treba smatrati hipotetičnom. U dosadašnjem izlaganju samo sam se osvrnuo ukratko na izvesna pi­ tanja u vezi sa problemima hronologije koje je u svom radu sintetizirao Schachermayr. Kao što se iz gornjeg vidi, uprkos izvesnim prazninama i spornim pitanjima u kojima se zastupaju i mogu zastupati razna gledišta, rad na kronologiji egejske oblasti znatno je napredovao u novije vreme. Time je vrlo mnogo postignuto i za rešavanje problematike hronologije našeg neo- lita. Ovih nekoliko redova imali su za cilj da istaknu značajne probleme koji se u vezi sa tim postavljaju i da osvetle izvesna pitanja sa tačke gle­ dišta interesovanja naših arheologa, i našeg materijala, kome stručnjaci u novije vreme pripisuju sve veći značaj za pravilno rešavanje čitavog niza problema evropske preistorije. Résumé Der wichtige Aufsatz F. Schachermayrs im neuen Band der Prähisto­ rischen Zeitschrift, gibt Verfasser den Anlass auf einige Fragen der ägäisch- balkanischen Vorgeschichte näher einzugehen. Vor allem ist hervorzuheben, dass die chronologischen Ansätze Schachermayrs, auf Grund der historischen Quellen wohl anzunehmen sind, wobei die hohe Chronologie gewisser Auto­ ren (Weinberg), hinfällig wird. Zu Schachermayrs Ausführungen erlaubt sich jedoch Verfasser folgende Bemerkungen: i. Der Bedeutung der ägytischen Fussbecher für chronologische Schlüs­ se gebührt nicht die Bedeutung, die ihnen von Schachermayr zugewiesen wird. Die Fussbecher von Vinca und Kreta, denen noch jene von Tsangli beizufügen sind, kann man, trozt unbedeutender, typologischer Unterschiede, von jenen in Kleinasien nicht trennen. Die Funde von Tepe Hissar II—III, und jene von Schach Tepe II—III (6), beweisen, wie auch die Fundumstände in Vinca, einen längeren Gebrauch dieser Gefässform, die dadurch für feinere chronologische Unterscheidungen ungeeignet ist. Viel wichtiger sind in diesem Falle die Zusammenhänge Tigani III — spätes Neolithikum und F. M . I auf Kreta, wie auch Tigani II — Mersin XII, die von Milojćić (8—9) erwogen wurden, wodurch das Ende des kretischen Neolithikums um 2700 angesetzt wird und die Beziehungen zu Vinca, dessen Beginn um oder etwas 4 2 D. Berciu, Arheologia preistorica Oltenei, Craiova 1939, 38 i d., fig. fig. 33—35- 4 3 Starinar, loc. cit., 22 i nap. 41—42. vor 2600 anzusetzen ist, ebenfalls eine chronologische Grundlage bekom­ men (10—15). 2. Auf Grund des Verhältnisses: Übergang Troja I—II (Beginn von Vinca), und Tigani III (Trojakultur am Heraion), wird auch die etwas nied­ rige Chronologie Schachermayrs für Troia hinfällig (15). 3. Bezeihungen zwischen der kykladischen Kultur und Butmir sind wohl nicht anzunehmen, da Butmir der Vinča-Pločnik Phase (ab Vinca C nach Holste) entspricht (16), un/d als jünger als die kykladische Kultur anzu­ sehen ist. Die Vermutungen Schachermayrs über einen Starcevo-Körös Kreis in Kleinasien, sind durch die Ausführungen Milojčić (20), und die Beziehungen der sogenannten Venus aus Starčevo zur Plastik des Zweistromlandes (21, vergi, auch, Moortgart, Entstehung der sumerischen Hochkultur, T. XII, b) zu ergänzen. Im Gegenteil ist Referent geneigt anderen Ausführungen Schachermayrs beizupflichten und zwar: 1. der chronologischen Reihe Sesklo-Larissa-Dimini, wobei eine ge­ wisse Gleichzeitigkeit Larissa-Dimini) anzunehmen ist. Dies scheint aus folgenden Gründen gerechtfertigt zu sein: a) Die Ausführungen Grund­ manns (A. M . 1932), beruhen doch auf gewissen stratigraphischen Beobach­ tungen, da sie auf Betrachtungen an durch Militârtranché-en angeschnittenen Schichten beruhen. Dies natürlich unter der Voraussetzung, dass diese Chro­ nologie durch andere Anhaltspunkte bewiesen wird; b) in Tsangli V—VIII erscheint B3a, B3b, B3 d, zusammen mit Gla 2, Gla3 (Larissa-Vinča). Milojčić’s Bedenken zu diesem Verhältnis müssten durch neue Grabungen bestätigt werden (25) ; c) in Tsangli V—VIII erscheinen Fussbecher der typi­ schen Vinča-Form in Dimini-Technik verziert. In Vinca wurde in 7,9 M . Tiefe ein Gefäss gefunden, dessen Beziehungen zu Dimini-Formen nicht anzuzweifeln sind (30) .Dadurch wird eine gewisse Gleichzeitigkeit Dimini / Beginn von Vinca scheinbar erwiesen, was uns auf Grund der Beziehungen Larissa / Beginn von Vinca, zum Schluss eines teilweisen Synchronismus Larissa / Dim ini führt. Eine sichere Lösung der Frage wird wohl die Klärung der Verhältnisse Starčevo / Vinca bringen können; d) das Aufitauchen Dimini- und Starčevo- ähnlicher bemalten Keramik in Olynth nach dem Beginn des mazedonischen late neolithic, das mit Larissa zu verbinden ist, scheint auch im selben Sinn zu sprechen, da die Vermutungen Milojčić’s in dieser Hin­ sicht noch ihres Beweises entbehren (51). 2. Einer gewissen Gleichzeitigkeit Larissa-Dimini / Frühhelladiiseh. Zu­ gunsten dieses Verhältnisses, sprechen die Fundumstände in Gonia, Korynth, Tsani Magula IV, Asea, Malthi, vielleicht auch Tyrins [32], wie auch die chronologischen Reihen Vinca / Troja I—II; Troja II / Frühhelladisch II (35) und Vinca / Diimini-Larissa. Dabei ist jedoch ein chronologischer Vorspung von Dimini zu Frühhelladisch wohl nicht zu leugnen (vrgl. auch Milojčić, Gnomon 1950). 3. Die Erscheinung von crusted ware mit Frühhelladisch II in Asea macht einen späten Ansatz der Rachmami-Gruppe als Lokalerscheinung wahrscheinlich, was durch die Entsprechungen in Form und Verzierung zwi­ schen Rachmani und spätem Vinca, und die Erscheinung eines Rachmani Idols unter den späten Enden von Vinca bestätigt zu werden scheint (37, 37 a). 4. Einer längeren Dauer des mazedonischen late neolithic, die wohl durch die Entwicklung der Gefässförmen an mazedonischen Fundstellen bestätigt wird (40). Die von Schachermayr angenommenen Beziehungen von Vadastra (nach D. Berciu Vadastra II) und Phtiotic Thebes würden für Thebes ein Datum um 2300-2200 voraussetzen, da Vadastra I—II mit Vinča-Pločnik gleich­ zeitig ist (42—43), letzteres wieder auf Grund der Beziehungen zur Rach­ mani — Ware um dieses Datum und etwas später anzusetzen wäre. Allerdings müssten diese Beziehungen durch weitere Funde in Bulgarien bewiesen werden. Milutin V. Garašanin James Harvey Gaul, The neolithic period in Bulga­ ria, 1—252, sa 69 tabli, American school of prehistoric researsh, Bulle­ tin 16, 1948. U ovoj šesnaestoj knjizi biltena reč je o neolitskom periodu u sused- noj Bugarskoj. Navikli smo da u ovim izdanjima bude reči o našem mate­ rijalu, koji je obradjivao V. J.Fewkes na prvom mestu, a zatim njegovi su­ radnici na našem terenu. Jedan od ovih bio je i J. H. Gaul. U toliko nam je i draža njegova knjiga. Delo J. H. Gaula obuhvata materijal neolitskog perioda iz cele Bugar­ ske, čiju je sliku pisac pokušao da dà na osnovu studija po bugarskim muzejima. Materijal na osnovu koga je on pokušao to da postigne dobijen je bilo putem iskopavanja ili, kao što je slučaj sa većim delom, kao površinski nalaz. Knjiga je podeljena na devet glava. Prva glava govori o geografskom položaju i starim putevima na istočnom delu Balkanskog poluostrva. Tu pisac dokazuje da su rečne doline bile jedini prolazi i komunikacione veze tog perioda. U drugoj glavi govori se o kompleksu slikane keramike zapadne Bugarske (»West bulgarian painted culture«). Tu autor govori na prvom mestu o kompleksu Starčevo-Koroš, a zatim prelazi na slikanu keramiku zapadne Bugarske, koja za nas pretstavlja potpuno nov, dosad nepoznat materijal. U ovoj poslednjoj ograničava pisac nekoliko oblasti i govori o materijalu iz Sofijskog basena, zatim iz doline Strume i materijalu iz severne Bugarske, dajući preglednu mapu i spisak lokaliteta, kao i međjusobni odnos pojedinih keramičkih vrsta sa raznih nalazišta. Ovaj sistem sa davanjem mape i spiska nalazišta sproveden je dosledno kroz ćelu knjigu i mnogo doprinosi boljoj preglednosti samoga dela. Treća glava govori o neolitskim nalazištima poznijeg perioda u zapad­ noj Bugarskoj. Pod ovim imenom izdvojio je Gaul nekoliko nalazišta u Bugarskoj sa materijalom koji je prema reprodukcijama dobrim delom vinčanskog karaktera. Takva su nalazišta Pernik, Celopečene i dr.