UDK 808.61/.62-4 Stanimir Rakić Pedagoška akademija, Beograd VRSTE SUFIKSA I PRAVILO AKCENTA U SRPSKOHRVATSKOM JEZIKU V srbohrvaščini stojijo, tako kot v angleščini in drugih jezikih, ciklične pripone pred nevtralnimi. Nevtralne pripone lahko sledijo cikličnim ali drugim priponam in ne spremenijo naglasa korena. Raziskati bo treba še odnos cikličnih in nevtralnih pripon do nekaterih pripon nedoločenega značaja. As in English and other languages, cyclic suffixes in Serbo-Croatian precede neutral suffixes. Neutral suffixes may follow cyclic and other suffixes and do not change the accent of basic words. The relative order of cyclic and neutral suffixes to some suffixes of vacillating behaviour must, however, be further examined. N. Chomsky i M. Halle (1968) su uočili da se engleski sufiksi mogu podeliti na dve grupe prema tome da li su neutralni u odnosu na akcenat reči iii ne. Tako pridevski sufiksi -y, -like, -able, -ish, a i sufiksi -ing, -ed (past tense), -hood, -ness, -ly, -wise, ne utiču na akcenat reči kojima se dodaju. Te sufikse su oni nazvali neutralnim: za raz-liku od ovih sufiksa neneutralni sufiksi menjaju akcenat reči kojima se dodaju. Dalje je D. Siegel (1974) utvrdila da u engleskom jeziku neneutralni sufiksi prethode neutralnim. To je kasnije dalo povoda K. P. Mohananu (1981) i P. Kiparskom (1982) za uvodenje dvaju slojeva leksikona: cikličnog i postcikličnog. Otada se nenutralni sufi-kski nazivaju ciklični. U ovom članku želimo da navedemo tipične ciklične i neutralne sufikse sh. jezika i opišemo neke njihove osnovne osobine. Takode želimo da uka-žemo na način na koji ciklični i neutralni sufiksi uslovljavaju pravilo srpskohrvatskog akcenta (skračeno SA)i opišemo njihov relativni poredak. Mi (privremeno) pretpostavljamo da u sh. jeziku važi sledeče pravilo akcenta: (SA) Akcenat reči pada na pretposlednji slog. Iako pravilo SA ne važi u večem broju slučajeva.1 ono ipak može privremeno da posluži za opis nekih bitnih pojava srp-skohrvatske akcentuacije. U daljem izlaganju mi čemo nastojati da pokažemo kako se gornje pravilo može preciznije formulisati i kako treba ograničiti domen njegove primene. Pravilo SA se odnosi na uzlazne akcente, a silazni akcenti se shvataju kao »default« akcenti neakcentovanih reči (v. Jakobson 1931, W. Browne i J. McCawley 1965). Takode se pretpostavlja da su ispravne one teorije koje vode računa o dvosložnoj pri-rodi sh uzlaznih akcenata (v. I. Lehiste i P. Ivič 1986). Pravilo SA je tada u skladu sa zapažanjem da, uopšte, u svetskim jezicima, naglasak reči pada prevashodno na kraj-nje slogove, prve ili poslednje (Hayes 1981, Halle i Vergnaud 1987). S druge strane, moramo naglasiti da je gore formulisano pravilo SA tek jedna privremena hipoteza koja treba da olakša opis nekih pojava srpskohrvatske akcentuacije. Na osnovu naše analize cikličnih sufiksa mi čemo u toku našeg izlaganja predložiti novu formulaciju pravila SA. 'Ovo se pre svega odnosi na imenice koje se završavaju vokalom. 1 Navodimo prvo jedan provizoran spisak cikličnih imeničkih sufiksa i primere koji ilustruju njihov odnos prema pravilu SA:2 -äc: glâs - glàsâc, vježba - vjèzbâc, pjêvati - pjèvâc, cjèpati - cjèpàc;3 -an: lütka - lùtân, ûkva - tikvän, glûp - glùpan, ćuba - cùbân; -ana: cîgla - ciglàna, sèéer - sećerana, cńjep - crepàna, kàfa - kafàna; -ara: ügalj - ùgljara, crîjep - crèpara, sô - sôlara, ûlica - uličara, pêpeo -pepèljara, pijèsak - pješčara; -äs: gùbiti - gubitaš, bomba - bombas, bàtina - batînâs, pijacka - pljàckâs; -at: maršal - marsàlât, doktor - doktorat, diàkon - diakonat; -čina: som - somčina, čoban - čobančina, làzôv - lažovčina; -ež: drijèmati - drijèmez, daviti - davež, črtati - crtež; -etina: riba - ribètina, tórba - torbètina, žena - ženetina, jarac - jarčetinaf -itak: soba - sobičak, jama - jamičak, kônj - konjičak, cura - curičak, krâj -krajičak, grâna - graničak; -ija: tiranin - tiranija, astrolog - astrologija, monarh - monarhija;5 -ika: svâst - svastika, mètôd - metodika, rùsist - rusistika, vâren - varènika; -itet: publika - publicitët, elektrika - elektricïtêt, admiral - admiralitët; -lija: varoš - varošlija, mèrâk - meràklija, fakùltët - fakultètlija; -onär: mülcija - milicionär, dikcija - dikciônâr, lêgija - legidnär;b -onja: svrâb - svrâbonja, grba - grbonja, prdjeti - prdonja, nos, nosa - nósonja;1 -ota: dôbar - dobrota, strâh - strahota, lîjep - Ijepôta, krâsan - krasota; -ulja: cvljet - cvjêtulja, vlâsi - vlàsulja, sîv - sivulja, drhtati - drhtulja; -uša: gärav - garavuša, klepetati - klepètusa, divljäk - divljakuša. 2Primere po pravilu navodimo u ijekavskom obliku jer oni u generativnom smislu imaju prvenstvo: ekavski oblici se mogu izvesti iz ijekavskih, a obrnuto ne važi. ^Suliks -(a)k je takode cikličan u največem broju slučajeva. Neke imenice, medutim, odstupaju od te pravilnosti (v. T. MaretiĆ 1963, nikouć 1970, BabiĆ 1986). Primeri trêsak,pljêsak,pljûsak, prâsak, vrîsak, pîsak i j oš neki drugi koje navodi BabiĆ (1986) ne'mogu se prihvatiti kao odgova-rajući jer -(a)k pripada osnovi što se vidi iz oblika glagola treskati, pljiskati, pljuskati, präskati, itd. Sufiks -(a)c je, takode, često cikličan, ali ima i dosta odstupanja koja traže drugačije tumačenje. 4Navedene reči imaju augmentativno značenje. U rečima koje znače vrstu mesa, akcenat pada na četvrti slog od kraja reči (npr. màéelina, jàrâetina, gUščetina, lèletina, svinjetina). Ove reči se moraju shvatiti kao leksički uslovljeni izuzeci. sDrugačiji akcenat imaju reči ùmfihija, Àrâhija, Vènëcija, àmblcija, PortUgalija, imperija, màtërija, bàtêrija, Istôrija, lùdôrija, rd vizi ja, kdntüzija, Albanija, Britanija, Sldvênija. U ovim rečima sufiks -ija se ponaša kao neutralni sufiksi. Ova pojava se objašnjava prenošenjem silaznog akcenta koji te reči u stranom izvorniku imaju za jedan slog unapred. Doduše, zabeleženi su i akcenalski dubleti aùdlcija - audicija sa promenjenim akcentom (v. A. BELIČ 1950/51: 227). fiSufiksi -ij+onar daj u -ionar (v. S. RakiČ 1989). 7Javljaju se i dubleti: dûgonja - du gonja, hî konja - btkonja, kltonja - kltonja, gUzonja - güzonja, mfkonja - mfkonja (v. J. MateŠiČ (1965) i B. NikoliČ (1970)). Pored gornjih sufiksa, ciklični su i imenički sufiksi -äc (goläc), -äda (bakljâda), -aj (kelnèràj), -äja (perâja), -än(a)c (Amerikânac), -ânstvo (čovečanstvo), -ant (laborant), -äza (sabotaža), -ent (apslôvent), -ér (frizër), -ïr (komandir), -ït (kàlcït), -itis (bronhitis), -îs(gùstîs), -iša (mališa), -iz(a)m (monizam), -njava (dérnjava), -ôv (lâzôv), -otina (brljotina)? -ûlj(a)k (corbùljak) -ura (diktatura), -urina (zabùrina), -aština (nemàsti-na), -ešina (starjèsina), -usina (orlušina) -uština (baruština) i još neki manje plodni sufiksi. Ciklični su i sledeči sufiksi stranog porekla: -graf: fotograf, telegraf, paragraf, autograf barôgraf; -log: katalog, dijàlog, pedagog, enolog, epilog, psiholog; -fil: diskôfil, filmdfil, enôfil, slovenôfil, austrôfil; -man: kleptôman, piroman, cimèrman, superman; -skop: biôskop, periskop, kaleidôskop, žiroskop, stetoskop. Navodimo i važnije ciklične pridevske sufikse: -ički: socijàlist - socijalistički, etimölog - etimologički, esejist - esejistički; -ašnji: dâvni - davnašnjl,juče(r) - jučerašnji, sad - sàdasnjî; -aći: brijati - brijaći, spâvati - spàvacî, präti - pèracî;9 -an: dàska - daščan, živac - živčan, žica - žičan; -(l(j))iv: bdsti - bddljiv, dijèliti - djèljiv, plakati - plačljiv; -at: prsa - prsat, klîp, klipa - klipat, brk - brkat; -ovit: trn - trnôvit, grč - grčevit, slika - slikovit. Ciklični su i pridevski sufiksi -cat (sàmcat), -unjav (bljedùnjav), -uljast (dugùljast), -ecï (srnecl), -ok (širok) i možda još poneki manje plodan sufiks. 2 Sledeči imenički sufiksi su neutralni: -(j)äd: pašče - pdščad, dr v o - drvljäd, bjegünac - bjègûncâd, màgare - màgarâd; -ka: amàter - amaterka, crn - črnka, Ivan - Ivanka, mještanin - mještanka; -kinja: sluga - služkinja, Lika - Lîckinja, daktilögraf - daktilografkinjan) Sledeči pridevski sufiksi su takocle neutralni: -ski: küla - kûlskî, štala - št ä Is ki, gerila - gèrilskï, bân - bânskï, sdmot - sômotskï; -jI: vrag - vražji, čdvek - čovečji, labüd - lâbudî, djèca - dječjl; "Reči izvedene sufiksom -otina su poseban problem jer se akcenat u njima pojavljuje čak na četvrtom slogu od kraja reči. Videti, medutim, i belešku br. 15. ''Prema babiću (1986) i sutiks -ant bi se mogao svrstati u ovu grupu jer je »naglasak uglavnom kratkouzlazni na trečem slogu od kraja« (str. 385). Ukupan broj primera sa tim sufiksom nije veliki, a javljaju se, uglavnom kao dubleti, i neki primeri sa akcentom na pretposlednjem slogu: sunčani, nepïànî, novcàni, koštdni, zvjezdànî, uljàni, voStànï, solànï, v. matešič 1965 i rečnik (1967-73). l0Prema analizi koju daje BabiĆ (1986) i imenički sufiks -njäk je neutralan (v. str. 95), ali tu tvrdnju nije lako proveriti jer nije u svim slučajevima jasno da li se radi o sufiksu -njäk iii -jäk. Terminalni položaj toga sufiksa govori ipak u prilog Babičeve analize (vidi dalje o relativnom uredenju različitih vrsta sufiksa). -ni: jâje - jâjnï, štjedeti - štedni, mjêsto - mjësni, tarifa - tàrîfnï; -nji: krâj - krâjnjï, kuca - kuć ni, jûtro - jutârnjî, zima - zîmnjï, dànas - današnji; -ast: igla - iglast, brežiiljak - brèiuljkast, bâdem - bâdemast, bôkôr - bokorast.1 ' Iz gornjeg pregleda se vidi da sufiksi koje smo nazvali neutralnim ipak menjaju u nekim slučajevima akcenat reči. Primetimo, medutim, da se najčešče menjaju samo uzlazni akcenti, i da se te promene mogu objasniti dvosložnim karakterom tih akcenata i neutralnošču sufiksa. U rečima sa jednosložnim osnovama oni se pojavljuju kao silazni akcenti, a u onima sa višesložnim osnovama pomeraju se za jedan slog ulevo -a te promene upravo proizilaze iz neutralnosti dodanih sufiksa i dvosložnog karaktera uzlaznih akcenata. Razmotrimo te promene u sledečoj tabeli: (la) jûne-jùnâd (b) golupče - golupčad (c) sjème - sjèmênka strâna - strank planina - plànînka cestar - cestarski zima - zimski Evropa - evropski požar - požarni djèca - dječji tarifa - tarifni vještica - vještičji jâje - jâjast lepéza - lèpezast četvrt - četvrtast igla - iglast U (la) uzlazni akcenat se menja u silazni na istom slogu: ova promena je karakteristična za jednosložne osnove i nužno proizilazi iz dvosložne prirode uzlaznih akcenata i neutralnosti sufiksa. U (lb) uzlazni akcenat se pomera ulevo, očigledno zbog neutralnosti sufiksa. Ovo pomeranje akcenta se ipak može opisivati na dva načina: brisanjem starog akcenta i delovanjem pravila SA iii pomeranjem leksičkog akcenta ulevo zbog neutralnosti sufiksa. Čini se da je ovo drugo objašnjenje u boljoj saglasnosti sa pre-tpostavkom o neutralnosti sufiksa. Primeri (lc) pokazuju da i posle neutralnih sufiksa može, u pojedninim slučajevima da deluje SA. Treba, medutim primetiti da i tada SA ne uzima u obzir neutralne sufikse, oni su za njega nevidljivi. Za sve primere tipa (lc) je značajno da akcenat ne može da padnę na neutralne sufikse, a to znači ni drugi slog rastučih akcenata - i upravo ta činjenica proizilazi iz neutralnosti sufiksa. Primeri ( lc) se, dakle, posmatrano sa te strane, uklapaju u koncepciju neutralnih sufiksa. S druge strane, primeri tipa (lc) se moraju shvatiti kao leksički uslovljeni izuzeci s obzirom na činjenicu da u njima uopšte deluje pravilo SA, suprotno pretpostavci da dodavanje neutralnih sufiksa ne povlači dejstvo pravila SA. Primetinjo da primera tipa (lc) ima malo, jedva desetak. 3 U primerima (lc) sufikski -ka, -ski, -ni, -ji izuzetno povlače dejstvo pravila SA kao ciklični sufiksi. Ovi sufiksi se, medutim, u njavečem broju slučajeva ponašanju u potpunosti kao i ostali neutralni sufiksi, a odstupanja (lc) se mogu shvatiti kao leksički uslovljeni izuzeci. Drugi je, medutim, slučaj s sufiksima -telj i -or: ti sufiksi redovno povlači ujednačen akcenat na trečem slogu od kraja. Navedimo primere: -telj: tuiiti - tužitelj, mučiti - mučitelj, pokâzati - pokàzatelj, uništiti - uništitelj. "Od ovoga odstupaju akcenti prideva Idnčast, krivùdasl, plikast, budàlast, vragôlast, rûnast, pedèrast, dugùljast. kdsast, ràïnjast, gndjast, pojàsast, mètlast. Ipak ima mnogo više primera (Ij. skoro svi ostali) u kojima se sufiksa -ast ponaša kao neutralan sufiks. -or: inkubâcija - inkubator, kreacija - krèâtor, urlati - ùrlâtor, operacija - operator, diktat - diktator, redakcija - redaktor.12 Sufiksi -telj i -or povlače, dakle, delovanje pravila SA, ali se sami ti sufiksi ne računaju u uslove za to pravilo. Ove sufikse bi zato mogli nazvati ekstracikličnim sufiksima jer povlače dejstvo pravila SA, a da se pri tome, kao i neutralni sufiksi, ne uzimaju u obzir kao okolina toga pravila. Sada bi mogli reči da se izuzetno i neutralni sufiksi u primerima (lc) ponašanju kao ekstraciklični sufiksi. Sličan sufiksima -telj i -or je i imenički sufiks -je. Ovaj sufiks izaziva i sledeče akcenatske promene: javljanje silaznog akcenta na jednosložnim osnovama i pomeranje uzlaznog akcenta sa poslednjeg sloga osnove: sufiks -telj ne pokazuje te promene akcenta zato što se uvek dodaje na višesložne osnove. Sledeči primeri ilustruju naznačene osobine sufiksa -je: -je: klâs - klâsje, pèro - pèrje, brôd - brôdôvlje, drvèta - drveče, stijèna - stîjenje, kamen - kàmënje. Ponašanje sufiksa -je nije, medutim, potpuno dosledno i pokazuje dosta odstupanja od uočenog modela u kategoriji tzv. glagolskih imenica (v. Maretić 1963, Nikolić 1970). Prenošenje akcenta na predloge, medutim, u potpunosti odgovara uočenom modelu. U primerima ôd grôîda, ôd gvožda, nà zdrâvlje, bèz lisca, izà gröblja (v. Stevanovič 1981) akcenat se pomera na treči slog od kraja reči, a ta promena upravo proizilazi iz ekstracikličnosti sufiksa -je. Ovi primeri pokazuju da pravilo SA deluje i na razini fonoloških reči. 4 U prethodnim odeljcima smo naveli najvažnije ciklične, neutralne sufikse i eks-traciklične sufikse i pokazali smo kako neutralni i ekstraciklični sufiksi sadejstvuju sa pravilom SA. Preostaje da analiziramo sadejstvo cikličnih sufiksa sa tim pravilom. Ciklični sufiksi su jednosložni, dvosložni ili trosložni. Ako je sufiks jednosložan, akcenat pada na slog ispred sufiksa (npr. vjèibâc, bômbâs, tikvän, marsàlât, gôlàé, gustiš, laborant, crtež, màzgov, nitkôv, djédo). Ako je sufiks dvosložan ili tosložan, akcenat pada na drugi ili treči slog od kraja reči. Akcenat reči izvedenih jednosložnim sufiksima izgleda jasan: razmotrimo detaljnije akcenat reči izvedenih dvosložnim i trosložnim sufriksima. Osnovne mogučnosti ilustrujemo sledečim primerima: (2a) uličara (b) esejistički (c) crepàna (d) trndvit (3) babètina tiranija sadašnji punoća bljedùnjav maglùstina meràklija brijaći dobrôta dugùljast žaburina svàstika srneći bakljâda Amerikânac vlàsulja perâja rivalitet garavuša sabotaža bronhitis šamarčina diktatura grbonja čovečanstvo U (2a) i (b) akcenat pada na treči slog od kraja, a u (2c) i (d) na drugi slog od kraja. U (3) su reči izvedene trosložnim sufiksima, a akcenat pada na treči slog od kraja reči. Primetimo da u (2b) svi primeri sadrže deklinacioni nastavak -i prideva l2Akoje osnova reči jednosložna akcenat je silazni rêtor, ktîtor.fhktor, lèktor, ddktor, vëktor, rôtor, tütor. U rečima koje su izvedene sutiksom -telj ta alternacija se ne javlja jer se sufiks -telj uvek dodaje na višesložne osnove. odredenoga vida koji je u največem broju slučajeva neutralan u pogledu akcenta.13 (Zato su pridevski sufiksi -skl, -ni, -ji, -nji neutralni, v gore str. 4.) Ako se, dakle, izuzme taj poslednji slog, akcenat reči u (2b) sledi jednostavnom primenom pravila SA. Primetimo da akcenat reči u (2a) sledi na osnovu istoga pravila ako zanemarimo deklinacioni nastavak -a nom. jednine, a to znači da akcenti i u (2a) i u (2b) proizilaze primenom istog pravila SA. Primeri (2d) završavaju suglasnikom, ali akcenat takode pada na pretposlednji slog i to ne samo u nom. jednine nego i u večini drugih padeža. Reči (3) su izvedene trosložnim sufiksima, ali akcenat opet pada na drugi slog od kraja reči, ako zanemarimo deklinacioni nastavak -a. Drugačije je, medutim, u primerima (2c) u kojima akcenat pada na poslednji slog osnove, ali večina ovih primera se odlikuje time što sufiks sadrži dug vokal. Sličnu pojavu možemo uočiti i u primerima (4): (4) glasač - glasâca, glùpân - glupâna, fràzër -frazéra, pastir - pastîra, làiôv -laiôva, gubitâi - gubitaša, kàlcït - kalcita, gùstis - gustiša. U primerima (4) akcenat pada na pretposlednji slog nom. jednine, ali na poslednji slog osnove u gen. jednine. Ovi primeri pokazuju zavisnost mesta akcenta od kvantiteta u sh jeziku - dužina vokala privlači akcenat. Akcenatska alternacija (5) VCVC--VCVCV je karakteristična za sh, deklinacioni sistem i vrši se gotovo bez izuzetaka. Ova zavisnost mesta akcenta od kvantiteta mora da bude očitovana i u pravilu akcenta SA. Ovo razmatranje nas navodi da predložimo novu, tačniju formulaciju pravila akcenta SA: (6) a) Akcenat pada na krajnji slog reči, ako taj slog sadrži dug vokal. b) Ako krajnji slog ne sadrži dug vokal, akcenat pada na pretposlednji slog, ili, znatno rede na poslednji slog. Nova formulacija pravila SA se odnosi na osnove reči, tj. deklinacioni nastavci se ne broje kao okolina, pa se u (6) izrazi 'krajnji slog' i 'pretposlednji slog' odnose na osnovu reči. Dodavanje deklinacionih nastavaka ne menja akcenat velike večine imenica, a izuzeci i varijacije u pojedinim padežima se moraju posebno popisati.14 Formulacija (6) ispravno sprečava da dodavanje deklinacionih nastavaka automatski utiče na akcenat osnove. « Pravilo (6a) se primenjuje na reči izvedene sufiksima -âda, -äja, -änstvo, -пга, -äza koji sadrže dug vokal, ali izuzetno i na sufikse -ana, -oća, -ota (primeri 2c) koji takav vokal ne sadrže. Pravilo (6b) važi za reči izvedene imeničkiin sufiksima -ant, -än(a)c, -ara, -čina, -ent, -ež, -ija, -ija, -ika, -iša, -itet, -itis, -ist, -iz(a)m, -onja, -ulja, -uša i pridevskim sufiksima -at, -cat, -(l(j))iv, -ovit, -unjav, -uljast, -ok, a eventualno i 13Činjenice ove vrste bi mogle da budu značajan argumenat u prilog teze da sufikse treba strogo razlikovati od deklinacionih nastavaka. U našoj nauči, medutim, preovladava drugačije mišljenje (v. npr. Stevanovič 1981, Babić 1986). 14 Mi se ovde ne možemo upuštati u detaljniju analizu akcenatskih izmena u deklinaciji sh. imenica. Padeži u kojima dolazi do promene akcenta nekih imenica, a to su ak. jednine i množine, vok. jednine, lok. jednine, gen. plurala moraju se posebno razmatrati po različitim imeničkim grupama (v. Stevanovič 1981). sufiksima -ičkl, -ašnjl, -aćl, -ecï u kojima je krajnje -i neutralno.15 Jednosložni sufiksi -äc, -aš, -ät, -iš, -It, -Ir, -ër zahtevaju, medutim, poseban tretman jer u nom. jednine akcenat pada na pretposlednji slog. Alternacija (5) se mora izvesti posebnim pravilom koje akcenat sa poslednjeg sloga reči pomera unapred. Pravilo pomeranja akcenta (AŠ - Accent Shift) bi se moglo formulisati na sledeči način: Pomeranje akcenta (AŠ) (7) стст—хтст - jns#uf U (7) »nsuf« označava neutralni sufiks, a slog, a # kraj reči. Pravilo (AŠ) opisuje pomeranje akcenta na prethodni slog. Ovo pravilo prirodno proizilazi iz pretpo-stavke da uzlazni akcenat ne može da padne na poslednji slog. Ono se primenjuje u nom. jednine muškoga roda u kome je padežni nastavak: to praktično znači da se kao osnova uzima akcenat ostalih padeža što je sa generativne tačke svakako opravdano jer su ostali padeži brojniji. Pokažimo primenu pravila AŠ na primeru reči vežbač -vježbača. Imamo sledeče izvodenje: vježb vježb bazični oblik vježb+ač vježb+ač sufiksacija vježbač 1 vježbač pravilo SA16 --- vježbača gen. jednine vježbač --- pomeranje akcenta AŠ vježbač vježbača Rezultat izvodenja su reči vježbač - vježbača u kojima su akcenti zabeleženi tradicionalnim zapisom. S obzirom na našu pretpostavku o dvosložnom karakteru sh. uzlaznih akcenata, ovaj zapis označava mesto rastučeg tona, ali i to da se na narednom slogu ostvaruje opadajuči ton. Izvodenje (8) ilustruje primenu uslova za kraj reči, primeri golupče - golupčad, Evropa - èvrôpskï (v. primere 6b) primenu uslova za neutralni sufiks. Pravilo AŠ je karakteristično za novoštokavske dijalekte koji čine osnovicu stan-dardnog sh. jezika, u pojedinim rečima stranog porekla izostaje primena pravila AŠ (npr. asistënt, diletânt, dirigent, agitätor, atentâtor, audi ci ja, inteligëntan, interesan-tan, pedäntan, Austrälija, v. Stevanovič 1990), ali u standardnom jeziku se ona po pravilu vrši. Vidimo da pravilo (6) vrlo dobro opisuje akcenat reči izvedenih cikličnim imenič-kim i pridevskim sufiksima. To pravilo nema mnogo izuzetaka. Tu pre svega možemo ubrojati reči izvedene sufiksima -otina (npr. bNjotina, smïzotina, posjèkotinaj,17 i -etina (npr. kônjetina, svinjetina, guščetina) kada se ovaj sufiks upotrebljava za iz-vodjenje reči koje označavaju vrste mesa. Zatim bi se kao izuzeci mogle navesti reči l5To i je deklinacioni nastavak 1. lica jednine muškoga roda prideva odredenoga vida, a takvi pridevi u velikoj večini imaju neutralne deklinacione nastavke (v. Stevanovič, 1981: 258, 268). l6Znak i označava mesto uzlaznih akcenata. "BabiĆ (1986) beleži da se javlja i akcenat na rečem slogu od kraja reči tako da postoje dubleti čupèrotina - čuperdtina, grizotina - grizdlina, posjèkotina - posjekdtina. Pojava takvih akcenata je, svakako, više u skladu s našim pravilom. izvedene sufiksima -arij (planètârïj), -ija (Britanija, strategijaj.18 Ukupan broj izuze-taka, kao što vidimo, nije veliki. U daljem tekstu oznaka SA se odnosi na novu formulaciju (6). Letimičan pregled pokazuje da pravilo (6) vaši, izgleda, u velikoj meri, i za uzlazne akcente monomorfnih reči. Ovo tvrdenje treba, naravno, detaljnije proveriti. Mi se u ovom članku ne možemo u to upuštati. 5 Halle i Vergnaud (1987) razlikuju još i dominantne neakcentovane sufikse čije prisustvo povlači javljanje akcenta na početnom slogu.19 U skohrvatskom jeziku takode postoji ta vrsta sufiksa. Takvi su npr. imenički sufiksi -aj i -ivo: -äj: značaj, tečaj, običaj, slučaj, osječaj, gütljäj, zävezljäj, ôprostâj20 -ivo: pecivo, sječivo, gradivo, prèdivo, gnôjivo, tkivo. Isto svojstvo imaju i sledeči pridevski sufiksi: -(a)k: glbak, čltak, pltak; -al(a)n: gênijâlan, spêcijàlan, socijälan, mdijälan, jerijälan; -ar(a)n: jübiläran, tabeläran, populär an, binär an, Imaginär an; -aš(a)n: släbäsan, izdäsan, duräsan; -il(a)n: sêparabllan, sênzibilan, Imbecilan; -iv(a)n: sùgestïvan, nègativan, èrozivan,fîktïvan; -ionî: äkciönt, kômisiâni, rèvoluciôni, rotaciöni; -oz(a)n: stùdiôzan, gräciözan, furiözan, brävurözan. Primetimo da se ovi sufiksi dodaju neposredno na osnovu. Još neki manje plodni sufiksi pripadaju ovoj grupi. Halle i Vergnaud (1987), koji su zapazili ovu vrstu sufiksa u sanskritu i litvanskom jeziku, ubrajuju ih u ciklične sufikse. Moglo bi se smatrati da ovi sufiksi, kao i ostali ciklični sufiksi, poništavaju akcenat osnove, ali da njihovo dodavanje ne povlači novu primenu pravila SA. Početni silazni akcenat može se u tom slučaju protumačiti kao 'default' akcenat neakcentovanih reči. Ovo shvatanje nije bez odredenih teškoča jer smo mi pretpostavili da se SA obavezno '"Videti belešku br. 5 koja se odnosi na reči izvedene sufiksom -ija. Primetimo da se pored reči sa akcentom na četvrtom slogu od kraja ponekad javljaju i dubleti sa akcentom na trečem slogu (npr. àmnëzija - amnézija, hàrmônija - harmónija), gàlêrija - galérija, histerija - histèrija, anëstëzija -anëstëzija, v. Pravopis). Naravno, samo drugi elementi ovih parova su u skladu s našim pravilom. Reči izvedene sufiksima -jürda, (giàvûrda, rùfùrda), -êndra (sèlêndra) ne protivureče našem pravilu jer je na njim duîina sekundarna (duženje pred glasnikom). ^Terminologija koju koriste Halle i Vergnaud se razlikuje od naše. Oni upotrebljavaju koriste termine »dominantni« i »recesivni« sufiksi koji prema njihovoj terminologiji mogu da budu ak-centovani i neakcentovani. Njihovi dominantni sufiksi odgovaraju cikličnim sufiksima, a recesivni neutralnim i tzv. kolebljivim sufiksima koje čemo kasni je pomenuti. 20U navedenim primerima sufiks -aj se dodaje na glagolsku osnovu. Postoji još jedan sufiks -aj koji se dodaje na imeničku osnovu: tako nastaju imenice Snajdèraj, itrikèraj, kelnèraj, fuSèraj, kuplèraj koje sve imaju uzlazni akcenat ne drugom slogu od kraja. Ovaj sufiks -aj je cikličan: on se dodaje skoro isključivo na imenice stranog (večinom nemačkog) porekla. primenjuje posle dodavanja cikličnih sufiksa: ono se, ipak može uslovno prihvatiti dok se potpunije ne ispita priroda akcenatskih pravila srpskohrvatskog jezika. Primetimo da isto svojstvo imaju i neki prefiksi. Navodimo sledeče primere: i-: llegälan, imoralan, ireâlan, iracionälan; pra-: prabiče, präcovjek, präjezik, präsuma; pre-: prëbogat, prëdug, prëpun, prëskûp, prëslân; po-: pobočan, pobožan, podätan, podobar, podug, pdvöljan. Dominantni, dakle, mogu da budu ne samo sufiksi, nego i prefiksi. 6 Siegel (1974) je utvrdila da u engleskom jeziku ciklični sufiksi po pravilu pre-thode neutralnim. To pravilo važi i u srpskohrvatkom jeziku. Samo ciklični sufiks -uša (divljàkusa, seljankuša, govedaruša, garavuša) i sufiksi stranog porekla -luk (ku-kavičluk, svinjàrluk, domàzluk), -ija2] (grofôvija, momčadija, pjevàvnija, loncàrija, proklètija) i -ika (sarènika, gorčika, pucàljika) mogu da slede druge neciklične sufikse. Pored toga, moguči su još neki pojedinačni primeri u kojima jedan cikličan sufiks sledi drugi, bilo cikličan, bilo necikličan sufiks. Upravo ti primeri mogu da posluže kao ilustracija za cikličnu primenu pravila SA. (g) nil ko rob èsëj župa nitkôv rôbija esejist župan nitkôvluk robijaš esejističkl županija U (9) nakon svakog dodavanja sufiksa iznova se primenjuje pravilo SA. Ukoliko neki cikličan sufiks sledi iza neutralnog sufiksa, ovaj poslednji gubi svoju neutralnost. Ilustrujmo to sledečim primerima: (10) mömak pile momčad plläd momčadija pilàdija U rečima momčadija i pilàdija sufiks -äd nije više neutralan. Primera tipa (10) nema mnogo u sh, jeziku jer po pravilu neutralni sufiksi slede iza cikličnih, ali i ti primeri ilustruju dobro ograničenje koje je zapaženo u drugim jezicima: neutralni sufiksi mogu biti samo krajnji segmenti reči (Hayes 1981). Ukoliko neutralni sufiks prethodi cikličnom, on gubi svoju neutralnost. S druge strane, normalno je da dodavanje neutralnih sufiksa iza drugih sufiksa ne menja akcenat reči. Napravimo sledeči provizoran pregled -äd: zvôncâd, dàvoléâd, vrdpčad, dčriščad, praščad, sinovčad; -ka: igračka, kafčdžijka, Bànïjka, pùcâljka, stàratëljka, vježbanka, grâdânka, ig-ränka, rlbärka, atlčtičarka, rentijërka, pensiônërka, agitätorka, sliižavka, skôjëvka, vaš I j iv ka, vjè t rövka; -kinja: brôdârkinja, krajiškinja, intrigantkinja, stùdentkinja; -ski: vjčžbačkl, znhlački, divljački, samačkl, stâraëkï, babičkl, metddičkl, väral ič ki, kdličnički, radnički, mlàditkî, golàckï, plèmlékï; 21 Možda treba poseliti da je sufiks -ija donekle sumnjiv, jer se jednom delu primera (v. belešku 5) ponaša kao neutralan sufiks. -ji: grličji, sjeničji, kukavičji; -ni: tjesnačni, jednjačni, kuglični, vodeničm, dvorišni, vrhovni, vezivni, grabežm; -nji: današnji, jutrošnji, zimušnjl, gddišnjl, medašnjl; -ast: bdbičast, štapičast, svilenkast, mješinast, plavušast, brežuljkast. Gornji primeri pokazuju da se svi neutralni sufiksi pojavljuju i iza drugih sufiksa. U svim navedenim primerima oni čuvaju akcenat osnove, sem sufiksa -àd u primerima zvdncäd (