/rde S r b skohr vat s ka vadnica za srednje in njim sorodne šole Drugi letnik Sestavil D1- MIRKO RUPEL s sodelovanjem IVANA LESICE Kot učno knjigo odobrilo ministrstvo prosvete z odlokom S. n. br. 44.726135 od 1. januarja 1936. Cena vezani knjigi 42 din LJUBLJANA 1938 Založila Jugoslovanska knjigarna v Ljubljani 5163.* " Vse pravice pridržane T?-a Hz/ / ttn Natisnila Jugoslovanska tiskarna v Ljubljani (Karel Čeč) VEŽBE Be^oa npna A. Ilpe^ nocao Ja ce Bora cčthm ^saj me h He aaj KaA toa c' KibMre jiaTHM. Mšhh, i>aicy mm,o;y, TčcnoAe, n0M03H JJ,& čecnocjieH jyp0M J\& cbč jiaKo cxBaTHM! y npa3HOM h§pa,ay! I1om63h aa HayK II6mo3' fla h&yHHM octahe y memi, IHtO bžnie y3Mory: /ta 66pa3 npe,n; Jby^ma Ba3,a;a c' mojihm Te6n, HfiKaA He n;pBeHH! r&cno,ay h Bory. Mujiopad II. UJannaHUH B. Andeo i davo (Narodno verovanje) Svaki čovek ima po jednoga andela kojl ga čuva od zla i po jednoga davola kojl ga navraca na zlo. Andeo stoji čoveku na desnom ramenu, a davo na levom. Kad čovek čini dobro, andeo se veseli i krilom svojim hladi čoveka po obrazu, a davo se tada mrštl i ljutl. A kad čovek stane da greši, andeo se snevesell i pl&če, davo pak sve poigrava od radosti i prkosl andelu govoreči: „E, moj je, moj je, moj!" Milan D. Miličevič Gramatika Azbuka i alfabet (§ 1). Red kojim se glasovi (slova) srpskohrvatskog jezika kazuju (pišu) jedan za drugim zove se azbuka ili alfabet. AlfabetskI red (latinica): a, b, c, č, č, d, dž, d, e, f, g, h, i, j, k, 1, lj, m, n, nj, o, p, r, s, š, t, u, v, z, ž. Azbučni red (cirilica): a, 6, b, r, a, 1), e, ac, 3, h, j, k, ji, Jb, m, h, h>, o, n, p, c, t, h, y, x, % h, m. Vežbanja 1. Prepiši sastavak „Andeo i davo" latinicom i čirilicom. 2. Prepiši alfabetskim i azbučnim redom ova imena: Eva, Nikola, Zora, Aleksandar, Radovan, Ciril, Grozdana, Stevo, Uroš, Dorde, Laza, Šimun, Branko, Njegoš, Ivica, Tihomir, Cveta, Janko, Ljubica, Čedomilj, Milica, Danica, Obrad, Hrvoj, Živko, Kosta, Dživo, Petar, Franjo, Vojislav. 3. Diktat: „Jelen i vinograd" (u Dodatku). Hemoa jijjyra /JOMahli JieK IleTpoBH cy poAHTejbH 6hjih Odra™; nciiyibaBajiM My h HajMaH>y /Keji>y aeroBy, a jih HHcy ,n,yro MHBejin. IleTap je 0CHp0ManiH0 h ocTao 6e3 noTnope. 3a/ro OTnyryje y cejio CBOMe CTpnn,y. CeocKii My ce hchbot iicnpBa HHje CBH^ao. y poAHTejbCKoj Kyhn peTKO je bito pa^HO, a OB^e My je Bajtajio noTnoMara™ CTpnija y nocjiy. y poAHTejta je oČHKao pacKoniHČMe CTOJiy, a cafla ce Mopao 3aAOBO-jbhth npdcTOM xpaHOM. y rpaAy ce KaiiiTo BeceJino ca CBojHM npnjaTejbHMa ao noHohn, Ha cejiy nocjie AneBHora paAa Bajbajio My je Jierara &AMax nocjie 3&JiacKa cymi;a. Temno je 6hjio IIeTpy npnBHhn ce TaKBy acHBOTy, ajin HacKopo je 6ceTHO KopiicT aeroBy. lipe je totobo Henpe-ctaho 6ho SoJiecTaH, 0JieA h necTO y3HMao JieicoBe, ca_A je y»£HBao cjiaTKč 3ApaBj&e, 6iio je KpenaK h cbčsk Kao npo-jiehha poca h n0tnyh0 3aaobojbah. Pa3roBop Kaico je acHBeo IleTap y rpa,Ay koa poAHTejta? (PaA, xpa,Ha, jieraae.) K&ko je achbeo Ha cejiy? Tp,e je 6ho 3ApaBHji ? TpaMaTHKa i. 3By*iHH h 6e3By*mh cyrjiacH0iyi (§ 82). a) 3byhhh! 6 A r 3 Mi* /IV i) H b 6) 6e3by^hii: n t k C m h h x H II. Je^Haneifce cyrjiacnHKa no 3By*mocTH (§ 9). 3ByiHH 6e3ByHHH a) BpaSan, (Bpa6-ija) Bpan-ija 6 — n cjia^ak (cjia^,-Ka) cjiaT-ica a — t 6er (6er-CTBo) 6eK-CTBO r — k HH3aK (HH3-Ka) HHC-Ka 3 — C TČHcaK (TesK-Ka) teni-ica ac — in OMeljaK (oMel>-Ka) OMeh-Ka i> — h 6) Ton CBaT CBaK rjiac «ynia (Ton-flHja) (cBaT-6a) (cBaK-^a) (rjiac-6a) TdS-ijHja CBa^-Sa CBar-Aa rji&3-6a 6e3ByHHH 3ByHHH n T K C III h 6 A T 3 v/rt (3a/i;yiu-6HHa) .■jar7iyHf-Qiiiia HapyiHTH (}iapyli-<>HHa) napyv-6ima 3r.ymhh h SesBj^iiiR cyrjiacHHK He Mory CTajaTH je^an A o Apyrora y hctoj penn, Hero ce Mopajy H3jeAHanHTH, Tj. npBii ce Mopa Me&aTH npeMa APJTOMe: а) aKO je apSth cyrjiacHMK 6e3ByqaH, Mopa h npBii nocTaTH 6e3BynaH (6 nocTaHe n, a nocTaHe t . . .),' б) aKO je Apyrii cyrjiacHHK 3BynaH, Mopa n npBH no-ctath 3by^iah (n noctahe 6, t noctahe a . . .); IIamth. He Meita ce b ncnpeA 6e3ByHHčra cyrjiacHH- Ka: OBii;a, KOJieBica. t j\a, jih nocTojii obo jeAHaneite h y cjiOBeHaHKOM je-3HKy ? /Ha jih to y cJiOBeHaHKOM je3HKy SeJieaciiMO y nncMy? IlpaBoniic cpncKoxf)BaTCKor je3HKa 30BČ ce <|)6HeTCKH. (IIh-hih kako roBopHin!) BejK6aH»a 1. /^hktat; Hctok, hchht, noTnopa, onuiTHHa, npetcea-HHK, HOTnpeTCeAHHK, CpnCKH, APyKTIHjH, OHKOJIHTH, 3enCTH, rpncTH, noTnncaTH, ncTecaTii, hckophcthth, HCKonara, ot-cehn, OTKaA, OTcaA, 3KeHHAf>a, CBeA0i,i6a, cppSa, CBa^SeHK. 2. HanHiHn: a) acehckh h cpeah>n poa oa npnaeba: rjiaaak, y3aK, Mp3aK; 6) reHHTHB oa HMemnja: aojia3ak, npeAaK, xp6aT, HanpeAaK, Jiaacan;, KoSan, Soran. tpefea IIhcmo /Ipara npHjaTejbHije, Ilpoinjie He^ejbe HlicaM Morjia ^a Te ndxo,n;hm, jep mh je Majica 6HJia hčihto SoJieCHa. H& cpehy SdJiecT Hiije 0hjia čnacHa, te HHje 6hjio hh Hy3KHo ,a;a 30bem0 JieH-HHKa. /I&Hac je B§h AoSpo, na Tn jaBjbaM pa,a;ocHy BecT Aa fry hflyhe he,n;ejbe cnrypHO flohn. Koa Hac je KpacHa jeceH. y bptobhma h bhhorpaahma cbe je jkhbo h Becejio, jep icvia HedOimHO MHoro rposKi)a h ,a;pyrora Boha. ^[aHac HMaM j oni MHoro yiHMj Apyro iipmahv Tn ycMeHO. Jleno Te no3ApaBJba TBOja 3 0KT06pa 1931 rofl., Mnjinna. y Mapn6opy. T ocnol)HHH Mapn BapnheBoj yxiCHnnn II pa3pe.ua rHMHaanje II,ejbe IlpeniepHOBa yji. 6p. 14 Pa3roBop A. OnnniHTe pa,hy j&ceH (b. I 8*): npžpofla, nriine, Bohe, 6ep6a, pa,n Ha nojby. B. IIpoHHTajTe y floAaTKy onnc „JeceH y cejiy" h onnniHTe cyMopaH no3He hjih fly6oice j§cemi (Hečo, M&rjia, Kiima, BeTap, APseTa, noBeic). B. IIhcmo. HnMe ce cjiy3khmo 3a caonnrrei&a? (IIo-niTaHCKOM AonncHOM icapTOM hjih hhcmom.) 3anrro ce nncMo rnajbe y 0M0Ty (KOBepTy)? Hira Mopa 6hth Ha 0M0Ty 5chm * B. I 8 — BHflH BailHHIla I CTp. 8. a/tpece? (IIomTaHCKa Mapica.) /J,š, jih 6an,amo npendpy*ieHa nHCMa y nouiTaHCKo caH;iy*ie? Kšmo hx Tpeča o^Hera? KoMy hx np^AaMO? K6 p&3hoch nncMa? (IlHCMOHoma.) rpaMaTHKa HcnaAaKbe cyrjiacH0Ka t h jj, (§ 143). 1. JIHCTaK — (jIHCTKa) — JIMCKa ycTa — (ycTMeHo) — ycMeHo SdJiecTaH — (SojiecTHa) — čojiecHa ro^HiiiTe — (ro/iHiiiTH>H) — roflHinH.ii CyrjiacHiiK t Hcna.ua H3Mei)y ab§, cyrjiacHiiKa o/i kojhx je npbh c h jih m, a apjth k, m, h, h>. 2. HyiKAaH — (nyiKAHa) — HysKHa rpoa^aH — (rpo3flHa) — rpo3Ha Kojii cyrjiacHHK je ncnao y OBa ^Ba npHMepa? H3Mei>y Kojiix ce cyrjiacHHKa ha,Jia3H0? Be>Kf>aH>a 1. HanHiim: a) aceHCKH h cpeah>h po,o; o/j, nphaeba: paflOCTaH, HcajiocTaH, naKOCTaH, ApaacecTaH, Hyac/i;aH; 6) re-hhthb jeflhhhe ofl HMemma: JiHCTaK, rpo3flaic; b) y mhokhhh: čojiectah ynehhk, kopnctah npe^met. 2. HammiH cacTaBaK „y jeceH". Vešba čet vrla v Lav i medved Lav i medved podu u puste dubrave Da štogod za ručak sprem e i nabave. Namere jelenče, mlado ko sto žele, Lako ga uhvate; al' kako da dele? Svakom se činila polovica malo, Gladni oba, svakom čltavo b' trebalo. SvSkl sebi počne to jelenče vuči, Pa za guše onda ščepaju se tuci. Lisica polako do njih se privuče, Pa iizme jelenče, u šumu odvuče. Ljubomir P. Nenadovič Razgovor 1. Zašto podu lav i medved u dubrave? 2. Šta uhvate? 3. Zašto se posvade? 4. Ko je imao korist od toga? 5. Kakvu nam pouku daje dva basna? Gramatika «« I. Infinitlv (§ 37): tres-ti, pi-ti, vide-ti, deli-ti, gleda-ti. Osnova je tre s-, pi, vide-, deli-, gleda-, završetak je -ti. Potraži osnove i završetke: a) ples-ti je postalo od plet-ti (ispor. plet-em) kras-ti „ „ „ krad-ti ( „ krad-em) b) reči „ „ „ rek-ti ( „ rek-ao) vuči „ „ „ vuk-ti ( „ vuk-ao) striči „ „ „ strig-ti ( „ strig-ao) leči „ „ „ leg-ti ( „ leg-ao) vrči „ „ „ vrh-ti ( „ vrli-ao) Pamti: dignu-ti, krenu-ti — slov. dvigni-ti, kreni-ti. II. Prezent (§ 38). Jednina: 1 1. tres-em pi-jem del-Im gled-am 2 1. tres-eš pi-ješ del-iš gled-aš 3 1. tres-e Pi-je del-I gled-a Množina: 1 1. tres-emo pi-jemo del-Imo gled-amo 2 1. tres-ete pi-jete del-Ite gled-ate 3 1. tres-u pi-ju del-e gled-a ju Koji su završeci u prezentu? Koje se lice razlikuje od slovenačkoga ? Koji glagoli imaju u 3 licu množine završetak -u, koji -ju, koji -e, a koji -aju? Pamti. A. 1 1. reč-em (od rek-em) striž-em (od strig-em) 2 1. reč-eš (od rek-eš) striž-eš (od strig-eš) 3 1. reč-e (od rek-e) striž-e (od strig-e) 1 1. reč-emo (od rek-emo) striž-emo (od strig-emo) 2 1. reč-ete (od rek-ete) striž-ete (od strig-ete) 3 1. rek-u (od rek-u) strigu (od strig-u) Pred kojlm samoglasnikom prelazi k u č, g u ž? ZSšto 3 lice množine glasi rek-u, a ne reiSu, strigu, a ne strižu? Kao reči menjaju se i tuči, peči, vuči . . ., a kao striči još leči, žeči. —• Vrči menja se ovako: vrš-em, -eš, -e, -emo, -ete, vrhu. B. vika-ti, vič-em (od vik-jem).......k + j = č laga-ti, laž-em (od lag-jem).......g + j = ž jaha-ti, jaš-em (od jah-jem).......h+j = š kreta-ti, krec-em (od kret-jem).......t + j = č gldda-ti, glod-em (od glod-jem).......d + j = d mica-ti, mič-em (od mic-jem).......c + j = č veza-ti, vež-em (od vez-jem).......z + j = ž pisa-ti, piš-em (od pis-jem).......s + j = š kapa-ti, kaplj-em (od kap-jem).......p + j = pij zoba-ti, zoblj-em (od zob-jem).......b + j = bij ora-ti, 5r-em (od or-jera).......r + j = r Treče lice množine glasi vifiu (iz vik-ju), lazu itd. (ali: reku, vuku, strigu . . .). Spajanje suglasnlka sa j zove se jotovanje^-*™'^ C. iči, idem; poči, podem (od po-iti, po^lufern,* slov. pojti, pojdem); doči, dodem; nači, nadem. Vežbanja 1. Reci infinitiv od ovih glagola: berem, žoVem, i'i4im, kupujem, trgujem, uzmem, grizem, zebem, kradem, pletem, me-ljem, mažem, dišem, brišem, češem, umirem. 2. Načini prezent od ovih glagola: plesti, krasti, tresti, grepsti, peči, vuči, žeči, klati, čuti, krenuti, šaptati, plakati, dihati, mazati, zobati, umirati, bežati, trčati, bojati se, platiti, padati. 3. Preobrati u množinu ove rečenice: Na prozor dolazi ptica, jer tu dobiva hrane. Kljunom kuca na staklo. Posma-tram mali stvor i radujem se. — Pekar peče dobar kruh. Pastir striže ovcu. Konj vuče kola; striže ušima. Reka mirno teče. Dovuče se do šume i leže. Učenik čita i piše. On viče bez potrebe. Miš glode, ptica zoblje. Laže i krade. Seljak kopa, ore, seje, zanje i vrše. Junak jaše dobra konja. On se ne kreče s mesta. Čega se boji? Be^Sa neTo iiayk h nysk n&yK: K&ko Moacem, npnjaTejby, acHBeTH y Tano TecHoj h npocToj KyhHn,H? Hnje jih th /jSca^HO? Ja th jkhbhm y KpacHlM h y/i;o6HHM najia^iaMa, na CBojy Mpency pa3anHH>eM naic h y caMiiM KpajbeBCKHM ABopHMa. Xohy A a y'/KHBa.M! IIy5K: HyAHHi ce icaKO Mdry HCHBera y 0B£lKB0j KyhHn;h? He 3Ham jih a& je OBa Kyhnn;a Moja, a „Moja Kyhnn;a, Moja cjioodflhna"? J§ct, AparaHe, th cTa,Hyjem h y kpajbebckhm najianaMa, ajin t§ cy n&jia*ie Tyi)e, n& Te h3 h>hx h hčmhjihhe Tepajy. Pa3roBop A. HcnpiraajTe no rop&oj 6acroi paaroBop H3Mei)y MHina h Bpann;a. B. OnHHiHTe ceocKy Kyhy (ndApyM, npH3eMjbe, npBH Kar, TaBaH, icpoB, abopmihtc h 3rpa^e Ha h>eMy, SaniTa) (B. I 12, 26). FpaiviaTHKa IIpe3eHT rjižlroJia 6htii, xtgth, Mohn (§ 39 h 38e). IIOTBpflHO: OflpHMHO: 1. 6hth: jecaM hjih caM hhc aM xtčth ! xohy „ hy Hehy IIoTBpaHo-ynHTHo: jecaM jih? hjih a& Jih caM? xohy jih? „ a a jih hy? OflpHHHO-ynHTHO: hhc am jih? hjih a& jih hhc am ? Hehy jih? „ aa jih Hehy? 2. Hanncao caM nHCMO. Ja caM Hanžcao dhcmo. CKpaheHH očjihhh (caM, hy) HeMajy CBora aiojeHTa, Hero ce Hacjiai&ajy Ha pei Koja crdjif npeA H>HMa. TaKBe ce peHH 30By eHKJiHTHKe. Ehkjihthkc He Mory crajara Ha noieTKy penemme. (M&ace jih ce pehn: caM Hanncao nncMO?) 3. Mohn: jeflHHHa 1. Mory MHoacnHa: 1. m 5 jk e m o 2. m&acein 2. mdjkčte 3. m63Ke 3. M6ry BesK0aH>a 1. ripeoSpaTH OBe penemme y ynHTHe: Mh cmo i>aii;h. TproBijH cy MapjbHBH Ji>yAii- Bh CTe y hikojih na5kjbhbh. 3ApaB caM Kao pn6a. JaHKO je necTO SojiecTaH. IlHcajbKa je npBeHa. Il^ehe je MHpHinjbHBo. JejieH je 6p3. Th ch katka^a JieH. JlaB, ByK h Me^BeA cy 3BepaA- HeSo HHje ybek osjianho. tnme hhch 3aa0b0jhah. cbh hhcmo poaom H3 0B0ra rpa^a. Obo Bohe HHje AoSpo. /taHac Hncy cbh i>an,h y hikojih. Johi HHcaM nocBe 3ApaB. Bh hhcte cbakh AaH koa Hac. EojiecHy HOBeicy HyacHH cy JieKOBH. Xohy MJieKa. /JeTe xohe Me^a. JKeflHH xohe Bo^e. Oh xohe aa nHine. HeheMO aa neBaMO. 2. IIpeoSpaTH OBe penefinije y o^piniHe: Ja caM naico-CTaH. Tpa^; je MaJieH. Mh cmo Becejna. IIIyMa je BeJiHKa. Kyhe cy noKpHBeHe cJiaMOM. Obo nncMO je 3a Teče. IIpo-■3opn cy otbopehh. Bh cte ca«a y apyrom pa3peAy. — Xohy nHCMO. XoheMO aa bhahmo. XoheTe aa pafl,HTe. Ko xohe jač>yicy? 3. OAroBopn Ha oba nHTaiba: Jecn jih 3ApaB? Je jih Mope ay6oko ? Jecy jih TproBipi MapjbHBH? JecTe jih cbh ob^e? /Ja jih cte jbyflh? /J,a jih je 3JiaT0 cicyno? Je jih noBphe kophcho ? — Xohem jih nepo? Xohe jih ymopehh nyTHHn;H xjie6a? 4. Mhjiohi (nncaTH): Mhjioih xohe aa nnine. Mh-jiohi Hehe a a nnme. IIpeMa tome Ha^HHH penemme h3 obhx penh: Oh (cnaBara). Mh (rjie^ara). Majica (nehu) xjie6. Koh. (3o6aTH). CejtaK (opara). Mecap (3aicjiaTH) jarae. TproBan, (njiaTHTH). 5. MecTO upraije kaach notpečhh oSjihk rjiarojia Mohn y npe3eHTy: KaKO — rsl HaM HayAe acHBOTH&e? Koa h Marapan, — na yAape, yje^y h npera3e. KpaBa — Aa y6oAe. CBHH>a, OBaH h japan; — Aa CBajie. Mama — Aa orpe6e. O a yjeAa h rpedoTHHe — ce h pa36ojieTH. — Th — CBe ihto toa xohem. Ja — Aa Haytihm. IIpHjaTejby, aa jih — npecKOHHTH OBaj KaMeH? — aKO xohy. Vesba šesta Pravila pristojnosti Na ulici. Pozdravljaj ugledne ljude što ih sretneš na ulici skidajuči šešir ili kapu! Uklanjaj se s puta starijlma od sebe! Za stolom. Ne sedaj dok ne sednu starijl od tebe! Če-kaj dok te otac ili majka ponudi! Ne počinji jesti dok nisu starijl počeli! Ne maši nožem i žlicom (kašikom)! Ne mlješti ustima! Nikad ne pij s piinim ustima! Ne srci! Kosti meči na kraj tanjira, a ne na sto! Ne upiri se laktom na sto! U kuči. Pre nego što udeš u sobu, pokucaj! Ulazeči pozdravi skinuvši šešir ili kapu! Odgovaraj pristojno na sva pitanja što ti ih stavljaju! Ako nisi razumeo pitanja, ne reci „ha" ili „šta", nego „zapovedate?" ili „molIm?"! Gramatika tt Imperativ (§ 40) ima za 2 lice jedn., za 1 i 2 lice množ. ove završetke: A. -i, -imo, -ite; B. -aj, -ajmo, -ajte; C. -j, -jnio, -jte; Č. -ji, -jimo, -jite. A. Prezent na -em ili -im: tres-em — tres-i, -imo,-ite; reč-em — rec-i (od rek-i) ;striž-em — striz-i (od strig-i); nos-Im — nos-i. B. Prezent na -am: gled-am — gled-aj. C. Prezent na -jem, prezentska osnova na samoglasnik: čii-jem — ču-j. Č. Prezent na -jem, prezentska osnova na suglasnlk: vi-čem (od vi k-je m) — viči (od vik-ji), laži, jasi, kreči, glodi, miči, veži, piši, kaplji, zoblji, ori. Pamti: 1. broj-lm, kroj-Im — broj (ne: broj-i!), brojmo brojte; kroj... 2. biti: budi, budimo, budite. Vežbanja 1. Potraži u gornjem sastavku sve imperative. 2. Kaži štivo „Pravila pristojnosti" u 1 licu množine (Po-zdravljajmo ugledne ljude . . .) i u 2 licu množine (Pozdravljajte ugledne ljude . . .). 3. Načini imperativ od ovih glagola: videti, reči, peči, vuči, striči, krasti, bežati, držati, čuvati, vezati, metati, brati, kupovati, viknuti, moliti, brojiti, napojiti. 4. Napiši sastavak: „Kako se vladam na ulici, za stolom i u kuči." BpaHa h paK JleTejia BpaHa HaA MopeM. Ona3HBHiH pana r^e nyhce, ninena ra h o^hece ,a;a ra, ceAHyBinH Ha KaKBy rpaHHHHy, cjiStko nojeve. PaK BH^ehn #a my je yMpera kaace BpaHH! „Ej, BpaHO, BpaHO, no3HaBao caM ja hahy TBora h MajKy TBOjy — H3BpcHH cy to jbyah 6hjih!" — „y!" o^roBopH BpaHa He OTBapajyhn ycTa. „Bpahy h cecTpe TBoje no3Ha,Bao caM. kako cy to /jdspn jbyah 6hjih!" — „y!" — „H CBe hito cy ohh h3bpchh Shjih, Te6n paBHii HiiKa,a;. mehh ce hhhh ;ja hh Ha CBŠTy h§Ma pa3yMHHje ofl Teče." — „e!" rpaKHe BpaHa Ha CBa ycTa h ynycT0 pa,Ka y Mčpe. Pa3roBop iilta je HayMHO paK Aa 6h ce cnacao? JXa jih je Moryhe H3roBopiiTH „y" He 0TBapajyhH ycTa? JJjk jih ce ko/j „e" ycTa 0TBapajy? Ka,KBy HaM noyKy .naje OBa 6acHa? TpaMaTHKa TjiaroJiCKii npHJior ca,a,amH>ii h npoinjiS (§ 43). i. TaKO HAyhn Ha Kpaj CB§Ta. — TaKč ft^e h Ao^e . . . He 3Hajyhn p,a He cmčm yjia3HTH, otbopho caM BpaTa. — HncaM 3 h a o ... h otbopho caM . . . PaK bh,nehhia;amyje ympe™ kaace ... — PaK bhp .. h Kance . . . TjieAajyhH He bhač. — rji6Aajy h He BH^e. TjiaroJiCKii npHJior caflamibH npaBii ce oa HecBpmeHiix raarojia. Oh nocTaje ka,n;a ce 3 Jinn;y mhojkhhš npe3eHTa Ao^a 3aBpmeTaK -hn: H^y 3Hajy BH^e rjieflajy HAy-hH 3Hajy-hH BHAe-hH rjie,najy-hH II. Ona3HB(niH) paica, BpaHa ra umena. — K S, a je 6na3HJia paKa, BpaHa . . . HcTpecaB(nih) skhto, KpeHe cejtaK dneT y nojte. Hhm (no hit o) je iicTpecao jkhto, KpeHe . . . rjiarojiciiH npnjior nponiJiH nocTaje op, HH(|)HHHTHBHe ochobč. Ako ce hh(|)hhhthbha 6cHOBa CBpmyje Ha caMdrjia-chhk, 3abpmetak je -binn hjih -b, ako ce hh<|)hhhthbha dcHOBa CBpmyje Ha cyrjiacHHK, 3aBpineTaK je -asnin hjih -an: ona3H-TH.......ona3H-bnih, 6na3H-b HCTpeC-TH.......HCTpeC-abihh, HCTpeC-ab Hcnehn (o/i; ncneK-th) . . HcneK-asniH, HcneK-an IIaMTh ; flohn, ybn — AoinaBiim, yinaBHiH. BeiKoaita 1. HaniiHH TJiaroJiCKH npHJior ca^aniaH o^ obhx rjia-rojia: hochth, KynoBaTH, neBara, yjia3HTH, mmi, BeaaTH, nHCaTH, XBaJIHTH, TOHyTH. 2. YMecTO kočo HiTaMnaHHx rjiarojiCKHX oSjiHKa no-CTaBH TJiaroJicKe npnjiore ca^amite: Yjia3UM y co6y h CKHHeM HieiHHp. JedeMo h na3HMO pa He npjbaMO npcTe. MajKa je nenajia CHHa h Mojmjia ce Bory. Tlucao je h yMopno ce. JejieH je 6encao o p JiOBana, h caKpno ce y BHHorpafl. Je^aH cejtaK je dosia3uo h3 Bapornn Kyhn, h jaxao Ha Ma-rapny. Mhih CTaHe SeacaTH no yrjioBHMa, j ep nuje 3Hao r#e he ce caKpHTH. Bpahajy ce h Kynajy. Cmajanu cmo h pynajin. riyuioeajia je no CBeTy, h bh,a;ejia je MHoro HapoflHHx oSnnaja. Vuuiao je Kn>Hre, h MHoro je nayHHO. 3. HaniiHH rjiar. npnjior nponiJiH oa obhx rjiarojia: yhn, Hahn, Hcnehn, o^roBopHTH, ahh^th, ocTaBHTH, 3aneBaTH, hchhth, noxbajihth, yrjie,a;aTH. 4. YMecTO kočo HiTaMnaHHx rjiar. oOJiHKa nocTaBH rjiar. npnjiore npoinjie: Ka^ cy ra eudejiu, 3aHyo;e ce. Hhm je U3-loeopuo JieKnnjy, yneHHK ce/i;e. IIomTO cy Majio nonuHyjiu, nyTHHnn cy npofly3KHJiH nyT. Ka/i, to nyje, OTnycTH ra. IIo-nito je ucnetcao KOJiane, hamaike hx MeflOM. IIohito cy ra onjbanKajiu po rojie Koace, HacTaBHjiH cy nyT. Ka# nap to nyje, n030Be MOMKa. Ka^ je douiao Kyhn, CKHHyo je KanyT. IIohito cmynu y B03, noTpaiKH 3r0flH0 MecTO Kpaj npo3opa. Be^Koa ocMa IldcjioBHije h nah> je Jien o6yneH h HaKHheH. pa&eHii 3Ha jayKaTH. pah>eHora je Jiaico yBpeAHTH. MCeaceH Kamy xjia,n;ft. /Jyr HŠnjiaheH, rpex HeonponiTeH. HMai&e kphbo CTe^eHO Hnje ČJiarocJiOBeHO. Otčto — npoKJieTO. ^BeK caMan; Kao 6Tce-neHa rpaHa. CaKpuBeHH h xhmč>eHH HenpnjaTejbH ropii cy oa no3HaTHX h 0TB0peHiix. IIpHTHCHyTO ja*ie CBe hS, bhine CKane. FpaMaTHKa rjraro.iCKH npiiAeB TpnHii (§ 442) HMajy ca,MO npe-jia3H0 rjiarojin; npaBH ce oa HH(|)hhnthbhe ochobč 3a-Bpinen;HMa: 1. -eH, -eHa, -eHo; 2. -h, -Ha, -ho; 3. -t, -Ta, -TO. 1. a) hhi^HHiiTHBHa čchoba Ha cyrjiacHiiK: t p e c - th — Tpec-eH, -eHa, -eHo; njieT-eH, -&ha, -&ho; nei-eH (oa neK-eH), -eHa, -eHo; o6y*i-eH (oa o6yK-eH), -eHa, -eHo; acejK-eH (oa ncer-eH), -eHa, -eHo. S) £[h^)hhhthbha OCHOBa ha -H! pa,hh-th — pa,H>eH (oa paHH-eH, paHj-eH); pdl)-eH (oa poAH-eH, po^j-eH); KHh-eH (oa khth-eH, KHTj - eH) J KyHJb-eH (oa KynH-eH, Kynj-eH). IlaMTH'. onponiTeH, KpniTeHj c a Kp h - b - e h , -eHa, -eHo; yMHBeH, -ČHa, -eHo. 2. HH^HHHTHBHa OCHOBa Ha -a: Kona-th — Kona-H; be3a-h. 3. KH^HHHTHBHa OCHOBa Ha-Hy: npHTHc Hy-TH — np H- thchy-tj ahthy-t. riamth* npdKJie-t, otč-t. Bea«6aH.a JIoTpaiKH rjiarojiCKe npnAeBe TpnHe: yHiii)e 6e3 OAČJia, a H3iii)e o6yyen. (Xjie6.) — Tiina Ha Tnny, Kpna Ha Kpny, hh nrjioM 60AeH0, hh KOHn;eM HiHBeHO. (rjiaBHija Kynyca.) — BoAeHHH,a TpaeM orpai>eHa. (3y6n orpa$eHH SpaAOM h SpKO-BHMa.) — Huje kphbo, a Be3aHO. (/JeTe y noBojHMa.) y3^a no3JiaheHa He hhhh BpeAHHjera kom. — »PeneHO, yHHH>eHo", Kaše ce 3a Henrro r^e He Tpeča cyMH>aTH y H3BpmeH>e. — He cyAHTe h HeheTe 6hth cy^eHH. — y HarneM rpa,ny HeMa Majinx, cjiaMOM noKpnB6Hiix Kyha; no/i,TirHyTe cy caMe BejiHKe 3rpa/je. Vešba deveta Sveti Sava i majka Umrlo majci dete jedinče, a ona, sirota, cula za svetoga Savu, pa ga donela njemu da ga oživi. „Oživeču ti dete," rekao je sveti Sava, „ako mi u svetu nadeš ma i jednu kiiču u kojoj niko nikad nije iimro." Zalud je nesrečna majka zadugo i diigo tražila takvu kiiču; nije mogla da je nade. Najposle se vrati i kaže to svetom Savi. A sveti Sava njoj: „Sad si videla da nisi samo ti nesrečna na ovome svetu, jer nema toga kojl se rodio, a da neče umreti. Bog daje, Bog i uzima." Narodna pripore tka Razgovor Zašto je majka došla svetom Savi ? Pod kojim je uslovom obečao sveti Sava majci da joj oživi dete? Zašto sveti Sava nije oživeo dete? Gramatika I. Crlagolskl pridev prošli (§ 44j). traži-o, traži-la, traži-lo; rek-ao, rek-la, rek-lo. Kada je završetak glagolskog prideva prSšlog u muškom rodu -o, a kada -ao? Kako glase ti završeci u slovenačkom jeziku ? Pamti: a) Ako se infinitlvna osnova svršuje na-t ili-d, ta dva suglasnlka ispadaju ispred završetka -1 (-o), -la, -lo: pleo, plela, plelo (od plet-1, plet-la, plet-lo), cvao; krao (od krad-1), jeo, seo — slov.: pletel, cvetel; kradel, jedel, sedel. b) iči — išao, doči — došao. II. Perfekt (§ 45). 1. tražio (tražila, tražilo) sam, si . . . rekao (rekla, reklo) sam, si. . . Perfekt pravi se od glagolskog prideva prošlog i od kratkog (nenaglašenog) prezenta glagola biti. — Kako glasi odričnl oblik ? Kako upitnl ? 2. Ostareo, a pameti ne stekao. Uranila vila i devojka. Umrlo majci dete. Bio jedan car. Vodili svetovi devojku. Smejao se od srca. Milan se stideo. Bojao se Boga. Često se u poslovicama, u pesmama i u početku pripove-daka izostavljaju u perfektu rečce je i su, a obično se rečca e izostavlja kod povratnih glagola. Vežbanja 1. Načini glagolski pridev prošli od glagola: dati, dignuti, videti, nositi, gledati, tresti, gristi, peči, teči, leči, žeči, moči, krasti, umreti, rasti (rastao), doči, poči, pasti, mesti, bosti, sresti, presti. 2. Preobrati u perfekt: Pred kisu. Sunce žeže. Vru-čina je. Na nebu pojavi se oblak. Nadamo se kisi. Drveta opuste lišče. Laste lete vrlo nisko; krilima biju o zemlju. Kokoške valjaju se po pesku. Vrapci se kupe u jata i cvrkuču. Marva okreče njušku na vetar, zatim se kupi u čopor, traži hlada. Ovce neče da pasu. Pas laje, izgleda kao da je tužan. Komarci i muhe jako bodu. Kišica se spusti. Idemo kuči da ne pokisnemo. 3. Napiši sastavak „Pred kišu". Be^oo ^ecera 3a#pyjKHH HMyraK Ebo Hac y 3aBiraajy 6*ieBy. HaniJin cmo koa Kyhe CTpHii,a. Oh Hac je Jieno npHMHO h noKa3HBao HaM CBe hito je mhcjiho fla he Hac 3aHHMaTH. Bo^ho Hac y hchthh^, r^e je (Mjio MHoro CBanojaKora jKirra h Spanma. Ha Moje nHTafte kojihko HMa HJiaHČBa y 3a/ipy3H, o,a;r6-Bopii cTpSn;: „MMa Hac ocaM 03KeH>eHiix Jbyn,H, £Ba MOMKa, je/pia oapacjia aebojica, Tpfi fleb6j*mn;e h nšTopo hčjake Koje myuike, Koje ac^hcice Aen;e. J\oMa cam flžrnac ja c&m Rupe]: Srbskohrvatska vadnica ii. 2 h peAynia c H&jaKOM AenoM. Cbh cy aP$th f noji>y Ha nocjiy, a nacTHpn c SjiaroM h& nanin." „K&K0 je roAHHa noHeJia?" 3an0Ta OTan. „XBaJia Bdry, AdSpo", p&ne CTprnj h HžtcTaBn'. „IIin6HHHe h paacn hm&mo OBe roAHHe npeico AsecTa KpcTOBa, jenMa npeKO ne^eceT, a 3o6h .neTpAeceT. H KyKypy3 ham jieno kaace, 6nhe ra npeKO TpHAeceT KOJia. IIpoco je T&Koljep Jieno ypoAHJio. ByAe jih khhie, 6nhe h ceHa. HcnehH heMO pajcnje ao _ !' L' — _ _ — neAeceT aKOBa, a tmhe h AOCTa cyxnx rnjbHBa. CBaKa je acČHa y Kyhn HMajia no cto mohhohnn;a JiaHa. ByHy caM noAeJino Ha aceHe Aa H&HHHe oa H>e ByHeHHx nperana, TKaHiina, 3hmckhx dčjojaka hta. hmahemo henito MeAa h BdcKa. Boha h noBpha 6iihe jiStoc npHJiHHHO. Kpyxa h CMOKa Hehe ham nohectath, a h§AaMO ce Aa heMO aoShth h bhha kojihko HaM TpeSa." „Bnhe h hobaija", hactabh CTpnn;, „kaa np0AaM0 oho MapBe h CBHH>a ihto je OApei>eho 3a npdAajy. IIjiaTHhy 6HAa n6pe3, a oa OHora ihto ocTaHe, dcTaBnheMO 3a Kyhy kojihko TpeSa, h čaehyhemo KyhaHe. Ako 6yaemo hmajih BHHiKa, noAejinheMO Mei>y oaceibeHe heka cb&kh rocnoAapn thm HOBHeM KaKO 3ha." Pa3roBop 1. iilta je 3aApyra? — 2. Kojihko je A&HčJia roAHHa CTpHHy ? TpaMaTHKa I. OyTyp (§ 46): ja hy HMaTH hjih HMahy ja hy HcnehH „ ncnšhn hy OyTyp npaBH ce oa HH^hhhthba h HeHarjiainenor npe-3eHTa rjiarojia xt§th (hy, h eni. . .). KaAa ce oSjihijh hy, heiii. .. cnajajy c hh<|)hhhthbom ? IIlTa ce OA0anyje y hii(|ihhhthby ? Koa KOjiix rjiarojia h§Ma cnaja&a hh 0A6an;hbah.a ? IlaMTHi HJišmhy, njieinheni.. ., AOBemhy ... (c ncnpeA 3aBpineTKa -hy, -hein . .. npejia3H y hi). II. Er3aKTHH y cBe3nn;aMa k a a, ano h ihm; npaBH ce noHajBHine oa HecBpineHlx rjiarojia. HbHMe ce Ha3H&Hyje p&AH»a Koja ce y 6yAyhHOCTH raa AoroAHTH npe one paAH>e Koja ce cnoMH&e y rjiaBHoj peneHHHH. IlaMTH. MecTO eraaKTHčra $yTypa cBpmeHHX rjiarojia ctojh h npe3eHT, Ha np. : Hhm 6yAČM Aornao Kyhn, Hanncahy 3aAaTaK. floJjeM BesK6an.a 1. IIoTpaiKH y ropibeM cactabky e 2 (IIpeA KHmy) Ha CTp. 17. 4. IIoTpajKH er3aKTHH (J)yTyp y obhm penemiHaMa: Ako 6yAeM0 MapjbHBo y*iHJiH, čnheMo cpehHH jbyAH. KaA 6yAeTe n0jia3hjih y 3arpe6, ceTHTe ce h Hac. Ako ra 6yAem 3Bao, MoacAa he ce OAa3BaTH. Ako 6yAem Ka3ao HCTHHy, 6nhe AoCpo. Enhe mh Aparo, aKO BaM 6yAeM Morao nocJiyiKHTH. Ako 6yAem th nniao, Hhn hy h ja. Hhm 6yn;em HMao HOBana, Kyniihy kh>nry. KaA roA 6yn;eM Morao, paAO hy th n0M0hH. KoMe 6yAy ohh cjieAHjin, TOMe heMo h mh. Ko 6yAe ynHo, Taj he h 3HaTH. Hhm npohhtam (6yACM nponHTao) KH>nry, Aahy je CBOMe Apyry. KaA HaynHM (6yn;eM Haynno) 3aAaTKe, nrpahy ce. KaA not>eM (6yAeM nornao) y rpaA, Kynnhy OAeJlO. Vešba fedanaesla Stanko postaje hajduk Umi se harambaša, poumivaše se i hajduci, pa kao u kakvu domu okretaše se sunčevu rodaju te se pomoliše B5gu. Stanko je stfio uz jedan hrast i posmatrao sve to. „Hodide ovamo!" zSvnu ga harambaša. On pride. „Ti reče da ti je ime .. . ?" »Stanko." „Ja, ja, Stanko. Pa, veliš, rad si da biideš hajduk?" „To mi je želja!" reče Stanko. „A znaš li šta je hajduk?" „C)d rana detmjstva sliišao sam kako o njima giisle pevaju!" odgovori Stanko slobodno i odrešito. „Jeste, pevaju; ali to je miican život . . ." „Mlad sam, snažan sam. To mi neče biti teško." * „Možeš li skočiti?" upita ga harambaša. „Mogu!" reče on pouzdano. Harambaša pokaza jedan visok panj nedaleko od sebe. „Dede!" reče on. „Iz mesta?" upita Stanko. „Jok, iz zatrke!" Stanko se z^kasa. Kad dode do panja, kao da krila dobi. „Žestoko!" povikaše hajduci, koji su to sve gledali netre-nimice. Stanko se okuražl. Ponosit kao soko pogleda oko sebe pa reče: „Mogu i iz mesta!" Hajduci odmahnuše glavama. Stanko pride panju. Mahnu dvaput rukama, i — več bi na drugoj strani. Hajduci zinuše od čuda. Da nisu videli svojim očima, ne bi verovali. Panj je bio vrlo visok. „Zavrzane! Zavrzane!" zagrajaše sa sviju strana, „ovaj i tebi otskočl!" Mladič jedan, onizak, kruteljast, sjajnlh očiju i veoma ži-vahan, koga su svi zvali Zavrzanom, odvojl se od družine i pride Stanku. „Jesi li rvač?" upita ga, a iz oka mu se moglo pročitati da mu je ponos uvreden. „Jesam," odgovori Stanko. „Hodi!" i Uhvatiše se i ponese, ali ga Stanko bez po muke obori. Svi se začudiše, čak i sam harambaša. Ali se Zavrzan rasrdio. Bilo mu je krivo što se nade neko bolj! od njega. „Oborio si me, priznajem. Ali ako te je nena rodila, uspuži se uz ovaj grm!" Stablo je bilo pravo i vrlo visoko. Sve do same kriine nema ni jedne grančice. Stanko pride drvetu, pljiinu u dlane i pdče se piizati brzo i vešto kao mačka. Kad se iispuza do krune, on odlomi jednu grančicu, metnu je u zube pa se spusti na zemlju. Hajduci su se sve više I više divili okretnosti i veštini Stšnkovoj. Oni su voleli Zavrzana sa okretnosti njegove, pa zavoleše i Stanka. I sam mu se Zavrzan divio. „Dobro!" reče on kad mu Stanko priižl odlomljenu grančicu, „to je sve dobro, ama kako ti piiškom gadaš?" Stanko iize svoju šaru, privuče je k sebi i pogleda u Zavrzana. „Skini mi onaj suvarak!" reče Zavrzan i pokaza mu na vrhu drveta na koje se malo pre peo suvarak. „Ali hoču da ga biješ u samu peteljku." Stanko priižl piišku. Nasta tajac. Vrisnu šara i — suvarak pade. Hajduci skočiše oko njega. „Evo, vala, skinuo ga je baš u peteljci!" Zavrzan zagleda, pa priižl Stanku ruku: „E, ejvala ti! U svemu si bolji od mene." Harambaša mu pride, pa ga potapša po plečima. Oči su mu sijale od zadovoljstva. „Red je," reče on, „da družinu upltam prima li te. Ali, evo, neču pitati. U ime mojih trideset drugova velim ti: dobro mi ddšao!" Janko Veselinovič Gramatika Aorist (§ 41) (dovršno pretekli čas) pravi se ponajviše od svršenlh glagola te ima dve završetke: A. 1. -h B. 1. -oh 2. -e 3. -e 1. 2. 3. 1. 2. 3. -smo -ste -še 2. 3. -osmo -oste -oše A. Prvi se završeci dodaju infinitlvnoj osnovi, ako se svršuje na samoglasnik, na pr.: skdči-ti pokaza-ti pdče-ti mahnu-ti 1. (ja) skoči-h (skočil, -a, pokaza-h poče-h mahnu-h -o sem) ____ 2. (ti) skoči pokaza poce mahnu 3. (on) skoči pokaza poče mahnu 1. (mi) skoči-smo pokaza-smo poče-smo mahnu-smo 2. (vi) skoči-ste pokaza-ste poče-ste mahnu-ste 3. (oni) skoči-še pokaza-še poče-še mahnu-še Pomočnl glagol biti: bih (bil, -a, -o sem), bi, bi, bismo, biste, biše. B. DrugI se završeci dodaju infinitlvnoj osnovi, ako se svršuje na suglasnlk, na pr.: 1. 2. 3. 1. 2. 3. (od rek-e) reči (od rek-ti) rek-oh reč-e reč-e rek-osmo rek-oste rek-oše s tres-ti stres-oh stres-e stres-e stres-osmo stres-oste stres-oše Zapamti još: pasti — 1. pad-oh, 2. i 3. pM-e, 1. pad-osmo, 2. pad-oste, 3. pad-oše; doči — 1. dofl-oh, 2. i3. dod-e, 1. dod-osmo, 2. dod-oste, 3. dod-oše; poči, nači, uči, siči — pofl-oh, nafl-oh, ud-oh, sid-oh . .. dui (od dig-ti) dig-oh diž-e I / , j. x diz-e } (0d dlg"e) dig-osmo dig-oste dig-oše Vežbanja 1. Potraži u gornjem štivu sve aoriste! 2. Načini aorist od ovih glagola: nasmejati se, poslužiti, metnuti, umeti, potrčati, napisati, pročitati, zaboraviti, nabrati, pomisliti, pokisnuti, pretrpeti, poginuti, ispeči, stici (od stig-ti), diči, poči, nači, siči, uči. 3. Pretvori u aorist: a) U lovu. Pošao sam s prijateljem u lov. Dotrčao je zec. Opalio sam. Prijatelj se nasmejao i rekao: „Ti si opalio, ali nisi pogodio." Sad je uzeo prijatelj pušku i ispalio na zeca. Pogodio ga. Onda smo legli i odmorili se. b) Srbi su udarili na Turke. Mi smo se oslobodili od naših tlačitelja. Danica sine i dan osvane. Umorni putnici napiju se vode. Njemu nije žao. Kako si rekao? Zašto me ne poslušate? Stigao sam jučer. Došao sam, video i pobedio. Kad si ti došao, ja nišam bio kod kuče. Oni počnu graditi veliku kulu. Zašto si zaplakao ? Ništa nisu rekli. Oklade se u stotinu cekina. Što smo rekli, to smo i učinili. Došli su kuči i" našli sve u redu. ^BaflaecTa y Tomioj c66h PaHO je HacTao Mpaic, na je Baj&ajio noha Kyhn. V co6h Sejaine yr0AH0 tohjio. Kdfl nehn cši>ame t&TKa. Ckjtihjih cmo ce oko ae, a OHa HaM npnnoBeflaiiie cbako-jaKe npHHe. HeKe 6ejaxy Bpjio Ajre, Te HaM ce HHH>ame a a ce Hehe iiiiKa^a cbphihth. HnaK Hac cBe 3a,HiiMaxy. TČTKa HaM jom npfigame KaKO 6eine H&r,o;a Ka^ S&jarne OHa AeTe Te Mjaine y iHKOJiy. OHAa nžBacMo necMHije, HHcacMO, npTacMo h H3pe3HBacMo oa nannpa paajiiraie jiHKOBe. MajKa Kpnjbanie KoinyjBe, a TČTKa njieTHjauie Hapane. Pa3roBop 1. OHHIHHTe 3HMy (b. I 28) I A&HH h hohh — b&Tap, CHer h — Apsehe, TpaBa — acHBOTHae — 3HMCKe 3ač>aBe. 2. KaKO KpaTHMO Ayre 3HMCKe Be^epn? (Pa3roBop, neBaite, HHTaae hta.) TpaMaTHKa HMneptpeKT (§ 42) (nedovršno pretekli čas) npaBii ce oa HecBpnieHHx rjiarojia. A. njiŠT-Hjax B. HHH>ax njieT-Hjame njieT-Hjaine njieT-njacMo njieT-HjacTe njieT-Hjaxy (OAHHH-jax) HHaame ( „ HHH-jame) nimame ( „ HHH-jame) HHH>aCMO ( „ HHH-jaCMO) wbacTe ( „ HHH-jacTe) HHitaxy ( „ HHH-jaxy) tlo sem. — B. n^B-ax n^B-ame neB-ame neB-acMo nŠB-acTe n&B-axy Kojii cy 3aBp- IIJieTHjax = cjiob. pletel, -tla, nieii,H? A. 3aBpineTaK -njax AOAaje ce hh^hhhthbhoJ o-chobh, ano ce oha cBpniyje Ha cyrjiacH0K: Tpec-th — Tpec-njax njiec-TH (ofl njieT-TH) — njieT-Hjax nehn („ neK-TH) — neii;-Hjax (oa neK-njax) B. 3aBpmeTaK -jax AOAaje ce npe3eHTCKčj ochobh (noHajBHUie &HAa, ano ce npe3eHT cBpmyje Ha -hm): jiet-0m — (jieT-jax) — Jiehax bha-hm — (bha-jax) bh!) ax ceA-0M — (ceA-jax) — cei>ax hoc-hm — (HOC-jax) — Hdmax Tpn-0M — (Tpn-jax) — TpnjBax m&m - HM — (MaM-jax) — m§,MJI»ax IIa3H Ha joTOBaite! ilamth. 3aBpuieTaK -jax npHMajy h rjiarojiH c hh<|)h-hhthbhom ochobom ha -Hy ! TOHy-th, toh-čm — toh>ax (oa toh-jax); riiH>ax. B. 3abpnietak-ax aoaaje ce iih$hhhthbhoj ochobh, a,KO ce OHa CBpniyje Ha -a: naca-TH — (nnca-ax) — nncax Jieaca-th — (jie3Ka-ax) — Jieacax KynoBa-th — (KynoBa-ax) — KynoBax rjiarojiSiiTH rjiacH y HMnep<|)eKTy: 6e-jax ... HJin6ex, 6eme, 66me, čecMO, SScTe, 6£xy (cjiob. bil, -a, -o sem, bil, -a, -o si. . .). BesK6aH.a 1. HanHHH hmnep(jekt oa obhx rjiarojia: npecTH (hhe KJiH3aH>a fla Ha n> CTyne. Bn^eo caM KaKO hckh CKonnaBaxy KJimaJMce. /Ipyni jiehaxy no Jiefly Kao cTpejia. Moj npnjaTejb TaKoi>ep ce KJimame; npaBJbame OKpeTe Kao a& h3boah KaKBe njiecoBe. IIoneTHHKe Boi)axy h Be>K6axy CTapnjn h Bemrajn KjiH3ann. 6)3hmh y BpTy. BejacMO y HameM BpTy. IIyTOBH 6ejaxy oSpacjin kopobom, a no 6jiaTiiy Tjjy jieacaine CByfla HaTpyjio jiHHihe. BohKe CTajaxy rojie. CBe Sejanje TyacHO. CaMO rflerfle OAjeKHBaxy 3bohkh rJiacoBH nthna Koje cy npe3HMHJie y Hac. 3. HanHinn: „Ha JieAy" h „3hmh y BpTy". Be^oa TpMHaecTa ^AHe A&ije atejte ^eTBopo HoSaHnaAH ceAeJio koa MapBe y nojty y xjiafly noA HeKiiM CTapiiM rp&HaraM xpacTOM na ce o CBaneM pa3roBapajiH. Je^HO H3Mel)y h>hx pene ApyroMe po ceče H3HeHaAa: „/Jpyace, uita 6h th p&aho, Aa nocTaHem nap ?" — „E, Hnje Me'Tora CTpax, ajin Aa nocTaHeM, ja 6hx Aao HaTpnaTH nyHa KOJia njieBe, naK 6hx JiSrao y KOJia ha ohy m^kahy nji&by h a&o ce b03ath h§jih a&h." „fflTa 6h th", ynHTa APyrora, „hhhho Kao nap?" — „Ja 6hx, 6pa,Te, neJiH a&h jieacao jieno noA xpacTOM y xjiaAy, a bh SncTe m op a jih 3a MeHe nybath čjiaro oa kbapa." „A inra 6h th hhhho, a& 6yAein nap ?" 3anHTa Tpčhera. — Ja 6hx ce xp&HHO cbč caMOM 6§jiom noranoM h JiyKOBHM KJIHHHnaMa." ca,A [cBa Tpn Apyra ynHTajy n>era uiTa 6h oh p^aho, Aa nocTaHe nap. — „IIlTa 3h8,m SnpaTH", pene, „KaA cTe Bac Tpojnna nOrpaČHJIH CBe IHTO je 0OJI>e." Hapodna npunoeeuiKa. P&3roBop kakbe cy ac&jbe hmajin mjieiah hosahh? Ilira čhcte bh acejiejin? TpaMaTHKa IIoTeimiijaji (§ 48) je cjiovKghh raarojicKH očjihk oa noMohHor raarojia ja 6hx, th 6h, oh 6h, mh Ghcmo, bh SncTe, ohh 6h h rjiarojicKor nphaeba nponuior. Jeamrna: MHOJKima: 1. Aao (a&Jia, AaJio) 6hx a^jih (Aajie, AaJia) 6hcmo 2. „ „ „ 6h „ „ „ sncte 3. „ „ „ 6h „ „ „ 6h Bea£0aH»a 1. Penn notehhhjaji obhx rjiarojia: icynHTH, hochth, cjiy3KHTH, acejieTH, rjieAara, jecra, njiecra. 2. HMaTH HOBana — KynHTH HOBy kh»Hry. kaa 6hx HMao (hjih: aa HMaM) HOBana, Kynno 6hx HOBy kh>nry. TaKO haihhh peneHHHe oa obhx pe^m: Bhth 3ApaB — nohn y imcojiy. Bhth Jieno BpeMe — rneTaTH. Y*ihth— 3Hara. Ja6yica 6hth 3pejia — OTpecTH je. BpaT Aohn — 6hth cpehaH. Bhth bojhhk — hmath nyniKy. Vešba četrnaesla A. Čizmarskl šegrt „Ala ja, majko, volim onoga Davida," reče mali Miloš svojoj materi. — „K6ga Davida?" „Pa onog čizmarskog šegrta što radi kod majstor-Vase." — „A što da ga ne voliš, kad ti nije nikakva zla učinio?" „0n več ume da šije čizme, a kad radi, on se iivek smeška ili peva. Juče sam sedeo po sata kod njega, pa mi je rekao da i on mene voli." — „To je znak da i on ima dobro srce." „Još kako je dobar, pa opet mu se neki daci na ulici rugaju, viču za njim: Šegrte, begrte, spao si sa grane, čirlšem te hrane!" — „A sta on na to?" „0n se samo okrene pa kaže: Neka, neka! Nikad nikog ne psuje." — „E, onda baš imaš pravo sto ga voliš. A oni koji mu se rugaju, to su raskalašna deca." „A bih li ja, majko, sad opet smeo otici k Davidu da vidim šta radi?" — „Smeš, ali samo pričekaj malo da ti još koju reknem. Ko se ruga prostaku, rataru ili ma kome radnlku, taj greši Bogu, taj treba da se stidi sam od sebe. Da nema ratara, koji zemlju ore, seje i žnje, zar bi ti danas imao hleba, a kamoli kolača? Da nema zidara, zar bismo mi imali ovu kiiču? Da nema krojača, ko bi ti sašio kaput? Da nema čizmara, ti bi sad išao bos. Kad god vidiš radnlka, seti se da on radi i za sebe i za druge. Brzo bi propale zemlje i države da u njima nestane radnlka. A oni daci što se tome Davidu rugaju, valjda misle: Mi čemo biti gospoda, nama če padati pečene ševe s neba. Jadni su to daci i jadno im gospodstvo. Ni ti, sinko, ne učiš škole da postaneš lenština i badavadžija. Sve vas dake čeka rad, drukčijl rad, — ali tek rad. Pa ako želite da prosti radnlci vas poštuju, poštujte i vi njih. Mi se ne smemo jedni od drugih ponositi; svi smo. mi jedni drugima potrebni. To zapamti, pa sSd idi da pohodiš Davida; neka 1 on vidi da se od njega ne ponoslš. Reci mu samo neka iivek ostane pošten i vredan, a ko mu se ruga, taj ne zaslužuje da se zove dakom." Jovan Jovanovič Zmaj B. Zanimanja •v U našem mestu ima svake vrste ljudi: ratara, zanatllja, trgovaca i činovnlka. Ratar (težak) obraduje zemlju. Ore je plugom, drlja je drljačom (branom). On i gaji stoku. Stara se 6 tome da svet ima hrane. Ali osim hrane treba čovek još odelo i obuču. To izraduju zanatlije: krojači, šeširdžije i čizmari. Krojači šiju odelo od čohe, sukna i driige robe. Oni kroje ili režu sukno nožicama (maka-zama), a šiju koncem i iglom. šeširdžije (klobučari) prave šešire. Čizmari (obučari) izraduju cipele. Valjan stan i ono što je potrebno u stanu, mogu da načine samo ljudi od zanata, naročito zidari, stolari, drvodelje, bravari, lončari i staklari. Zidari zidajukiiče kamenjem, opekama (ciglama) i vapnom. Alat (orude) im je čekič i mistrija. Stolari i drvodelje trebaju sekire, testere, pile, striigove, svrdlove i dr. Stolari pr&ve stolove, stolice, klupe, vrata, prozore, krevete, ormare i driigl sobni nameštaj, a drvodelje gradu na kučama, staje od drva i kapije. Bravari grade brave i ključeve, kiike i driige sitnije gvo-zdene stvari. Lončari ili pečari postavljaju peci i štednjake, a staklari umeču stakla u prozore. Kovači, pekari i mesari takoder su zanatlije. Kovač kuje gvožde. Njegov je alat nakovanj, čekič i klešte. Pekari mese i peku hleb. Mesari kolju; oni prodaju meso. Trgovci prodaju raznu robu u dučanu. Činovnlci rade u kancelarijama. Razgovor A. Šta radi David? Kakav je? Kako se vladaju neki daci prema njemu? Zašto treba poštovati zanatlije? B. 1. Šta obraduje ratar? Čime?—2. Ko izraduje odelo i obuču? Šta sve trebaju krojači, šeširdžije i čizmari? — 3. Koje zanatlije načine ono što je u stanu? Koji alat trebaju? — 4. Šta radi kovač, šta pekar, šta mesar? —5. A trgovci i činovnlci? Gramatika Promena imenlca raiiškoga roda (§ 17i-ea, 7). 1. Ponovi promenu imenice jelen! Na kakav se suglasnlk svršuje ta imenica? Koje se još imenice menjaju tako? Ponovi prdmenu imenice p r 1 j a t e 1 j! Na kakav se suglasnlk svršuje ta imenica? Koje se još imenice menjaju tako? Isporedi obe promene i potraži razlike! 2. Marko, Vule, Božo,yi5abo, zelenko, brale. imenice miiškoga roda na -o i -e koje su imena lica i životinja menjaju se kap- jelen; samo im je vokatlv jednak nominativu. 3. Kojega su roda imenice vojvoda, starešina, zana-tlija, sudija? Da li se menjaju kao jelen ili prijatelj? 4. Kako glasi vok. jednine od stric i starac? Kako od dak, drug, siromah? Kako glasi nom. množine od imenlca: dak, drug, siromah? Kako dat., lok. i instr. množine ? U koje suglasnlke prelaze k, g, h u tlm padežima? 5. Trgovac prodaje. — U gradu ima mnogo trgo-vaca. Kako se zove a u imenici trgovjac? KojI glas stoji u slo-venačkom jeziku mesto ovog a? Koje imenice imaju nepostojano a u nom. jednine (trgovac, starac, vrabac), imaju ga i u gen. množine: trgo-vaca, star a ca, vrabac a. 6. Posao, kotao, pakao. Kako pišemo te imenice u slovenačkom jeziku? Od čega je postalo o na kraju reči? KojI glSs imamo u slovenačkome mesto a u gornjim imenicama? Izmenjaj ih! 7. Žetelac marljivo radi. — Video sam žeteoca. Kakvo je a u imenici žetelac? Ostaje li glas 1 u drugim padežima? (Isporedi slov. palec, palca!) U imenlca na -lac prelazi 1 u o gde gSd stoji na kraju sloga (že tel-ca prelazi u žeteoca). — Zašto gen. množine glasi žetelaca? \ 8. Otac je pohodio suca. — Sudac se šeta s ocem. Otac — gen. (otca), oca — vok. (otče), oče; sudac — gen. (sudca), suca — vok. (sudče), suče. Ispred suglasnlka c i č ispadaju t i d. Vežbanja 1. Reči u zagradama zameni padežem koji treba: U našim šumama ima mnogo (jelen). Evo naših (junak)! Poštuj, (sin), roditelje! Ja sam ovde, (gospodin učitelj)! Oj (mesec, moj nočni putnik)! (Gospodin lečnik), ja sam nešto bolestan. Pevaj, (pevač)! (Oj čovek pravednik)! (Miloš), dodi brzo! (Stric), pomozi! (Drug), šta je s tobom? Mili (Bog), čuda velikoga! Gospode, budi milostiv nama (grešnik)! (Vojvoda) se zakunu Karadordu. Ima li mnogo (trgovac) u ovom gradu ? Čuo sam od onih (lovac) da je poginulo pet (pas). Gle, koliko (vrabac)! Život (starac) nije lak. Ne bojim se nikakva (posao). Čuo sam (petao). Dade mu trista (pratilac). Jedan žetelac pabirči po polju za drugim (že- telac). Govorio sam sa (žetelac). Kazao sam (žetelac) da se divim njegovoj okretnosti. Narod ostade bez (vladalac). Bio sam u šetnji s (otac); kazao sam mu: „(0tac), zašto neki daci pišu tako rdave (školski zadatak)? Meni se čini da su svi (zadatak) vrlo laki." 0 (zadatak) nismo više govorili, jer je došao gospodin sudac, prijatelj moga (otac). Otac je razgo-varao sa (sudac). 2. Preobrati u množinu: Poštuj radnika! Nije lepo što se dak ruga šegrtu. Drvodelja je zanatlija. Bojim se brzoga konja. Moj drug je bolestan. Orah je dobar. Dajte siromahu hleba 1 Hrabrome vojniku dugujemo zahvalnost. Putnik putuje. Težak obraduje zemlju. Voče sadimo po vočnjaku i po vinogradu. Šetao sam s prijateljem. Poznaje se koza po rogu. Bio sam kod trgovca. Momče, potrci! Brijaču, gde ti je britva? Svetac je u nebesima. Pratilac je onaj koji prati, žetelac onaj koji žanje, vladalac onaj koji vlada. 3. Napiši sastavke „Zanatlije" i „Kako su gradili novu kuču". Veštba pelnaesla Karadorde Dorde Petrovič, prozvanl Karadorde, bio je čdvek neobično redak. Seljak Šumadinac, vrlo visoka rasta, malko pogurenlh pleča, vrlo snažna tela, visoka čela, živih plamenih očiju, pre-planuta lica, oštro srezana nosa, malenih brčlča, kratka otsečna govora, tanka jasna glasa, iivek obrijane brade, a udarca sva-kad pouzdana, gotovo nepromašna. Odelom svojim Dorde se nije mnogo razlikovao od drugih imučnijih seljaka, suseda svojih: na glavi je obično nosio šubaru od črne jagnjetine ili od samurovine, a nekad i crven fes pod šubarom; na sebi je imao belu šumadlnsku košulju, po košulji džamadan i jelek svilenim gajtanom optočen. Povrh svega je oblačio, osobito zimi, diigačak resnat gunj. Od pojasa, za kojlm su svakad bila dva pištolja, spuštala se do kolena bela košulja; od kolena tozluci, podvezice, čarape i opanci. To je bilo odelo Dordevo. Kako se prosto odevao, tako je prosto i živeo. Kad je njegova kuča več bila bogata, piina svake ugodnosti, kad su njegovi iikučani i gosti imali gospodske prostlrke i pokrlvke, onda je Dorde spavao na tvrdoj postelji i bez meka uzglavlja. I kako je bio neobičan telom i odelom, tako se isto odvajao od svojih suvremenlka i snagom svoje duševne vdlje i bistrinom svojega oka. On je nepunlh deset godlna davao otpor sili janjičarskoj i sultanskoj: oteo je tvrdl grad Beograd i druge tvrdave u Srbiji, očistio zemlju od Tiiraka, uredio vojsku, nabavio topove, postavio sudove, otvorio škole: kratko reči, vaskrsao srpsku drzaVU! Milan D. Miliievič Razgovor 1. Kakav je bio Karadorde? (Rast, pleča, telo, čelo, oči, lice, nos, brci, govor, glas.) — 2. Kakvo mu beše odelo? — 3. Kako je živeo? — 4. Čime se još odvajao od svojih suvremenlka? — 5. Koje su njegove zasluge? Gramatika I. Kratka i duga množina (§ 17e). Jednosložne imenice: a) top — top-ov-i muž — miiž-ev-i sin — sin-ov-i broj — broj-ev-i vo — vol-ov-i car — car-ev-i b) konj — konj-i prst — prst-pas — ps-i vlas — vlas-crv — crv-i Riis — Riis-mrav — mrav-i Ceh — Čes-: rak — rac-i Grk — Grc-i c) glas — glas-ov-i ili glas-i miš — miš-ev-i ili miš-i drug — driig-ov-i ili druz-i nož — nož-ev-i ili nož-i Jednosložne imenice miiškoga roda imaju: samo dugti mno-žinu (a) ili samo kratku (b), a ponajviše imaju i dugu i kratku (c). Zašto imaju neke imenice u diigoj množini -ov-, a driige -ev-? Dvosložne imenice: a) jelen — jelen-i obraz — dbraz-i lonac — lonc-i seljak — seljac-i b) trošak — trošk-ov-i vetar — vetr-ov-i točak — točk-ov-i posao — posl-ov-i c) sdko — sokol-ov-i ili golub — golub-ov-i ili golub-i sokol-i orao — orl-ov-i ili orl-i slučaj — sliičaj-ev-i „ sliičaj-i labud — labud-ov-i ili češalj — češlj-ev-i „ češlj-i labud-i Dvosložne imenice muškoga roda imaju ponajviše samo kratko množinu (a), malo ih ima samo dugu (b), a neke i diigu i kratko (c). Trosložne i višesložne imenice muškoga roda imajo samo kratko množinu (dobrotvor-i, trgovc-i, pomočnic-i, vode-ničar-i). II. ukučan-in — iikučan-i Srb-in — Srb-i gradan-in — gradan-i Zagrepčan-in — Zagrepčan-i čoban-in — čoban-i hriščan-in — hriščan-i Gotovo sve imenice koje se u jednini svršuju na -in od-bacuju u množini taj završetak. III. Odredeiii i neodredem pridevi muškoga roda (§ 22—24). Gde ti je šešlr? — Koji? — Zeleni šešir. (Odredeni oblik.) Našao se šešir. — Kakav? — Zelen šešir. (Neodredeni oblik.) Odredeni oblik prideva (zeleni) naznačuje nešto poznato, i odgovara na pitanje koji, a neodredeni oblik (zelen) naznačuje nešto nepoznato ili opčenito, i odgovara na pitanje kakav. Potraži razliku u nominativu! Ponovi i napiši prSmenu odredenog i neodredenog prideva miiškoga roda u jednini i množini, i potraži razlike! izmenjaj: crven plamen! Uporedi nastavke prideva i imenice! Promena neodredenog prideva zove se i imenska. Zašto? 1. Reči u zagradama zameni padežem koji treba: Mnogi (kraj) naše zemlje su znameniti zbog svoje lepote. Letela dva jata (golub). To su (grob) naših (vojnik). Zašto su ti (prst) uprljani? Na glavi imamo (vlas). U onoj kuči bilo je mnogo (miš). Vežbanja 2. Kaži u množini: Koja je dužnost gradanina? Tobdžija upravlja topom. Pas laje. Druže, gde si bio? Čuješ li, moj sokole? Orao traži visoku liticu. Sused ima vola. Vo ima rogove, konj ih nema. Sin našega suseda je bolestan. Čobanin svira u frulu. Na uglu stoji redar. Otišao je za poslom. To je golem trošak. Labud, golub, miš, crv i mrav su živctinje. Čeh mi je brat. 3. Kaži u jednini: Srbi su hrabri. Učili smo o Rimljanima i Grcima. Mi smo hrišcani. To su Beogradani, a ono Dubrov-čani. Ukučani slušaju kučnog starešinu. 4. Nadi u ovoj basni prideve i odredi im oblik: Dve koze. Dve se koze srele na usku mostu kojl je bio sagraden preko duboka, brza potoka. Svaka je od njih htela prva da prede preko uskoga mosta, i tako se dne od svade potuku. Sagnuvši glave navale rogovima jedna na drugu. Pa-doše u duboki potok te potonu u njemu. 5. Prideve u zagradama zameni padežem koji treba: Stari Sloveni bili su (visok i vitak) stasa. Sit (gladan) ne veruje. Drži se (nov) puta i (star) prijatelja! Žaba gleda ispod (tanak) leda. (Nezvan) gostu mesto za vratima. Dobar čovek traži (dobar) druga. Pokloni se (kraljev) sinu. U (susedov) vrtu ima mnogo vočaka. (Zdrav) čoveku i voda je slatka, a (bolestan) je i med gorak. 2Je>K o a mecsaecra /joaojie H&kojihko AeBojaKa, KaA je cynia, hay no cejiy o a Kyhe ao Kyhe, Te neBajy h CJiyre Aa yAapn raina. Je^Ha ce oa a^bojaka cbj^ie ao KOinyji>e, na ce yBčKe h očjiohch pa,3jihhh0m TpaBOM h n,BeheM, t&ko aa ce mir^e he bhah HHMajio, h to ce 30Be A^AOJia. OHAa 3al>y oa Kyhe ao Kyhe. KaA Aoby npeA Kyhy, OHAa AOAOJia itrpa caMa, a OHe apSt® AeBojKe CTa,Hy y peA h neBajy paajnraHe necMe; nČTOM aomahnna hjih Apyro kžikbo nejbaae y3me nyH kotao h jih K&6ao boaš, te H3Jinje Ha aoaojiy, a oha jeAHaKO nrpa h oKpehe ce. Y aoaojickhm ce necMaMa npnneBa Ha Kpajy y3a CBaKy BpcTy „oj aoao, oj aoaojie!" Ha np. Rupel: Srbskohrvatska radnica II. 3 Hama aoaa Bora m6jih, /Ja nokhchy cbh opazni, Oj floao, oj aoaojie! Oj aoao, oj a^flojie! /Ja yAapH pocHa KHina, Cbh opa^h h Kon&nn, Oj aoao, oj aoaojie! Oj aoao, oj aoaojie! H no Kyhn nocjiOBa^H, Oj aoao, oj aoaojie! y CpSnjH cy HenaA y AOAOJie imiJie Haine AOMahe AČBOjKe, a ca,A noHajBHine HAy ijiiraHKe Aa 6h ihto Hcnpo-CHJie. „HaHHHHJia ce Kao AOAOJia", peicy AČBojipi hjih 3Kčhh Koja ce MHoro HaKHTHJia no rjiaBH. Byu CuiecfiaHoeuk Kapa^uk Pa3roBčp kaaa hay a&bojke c aoaojiom no cejiy? K&kba je AOAOJia? iilta p§ah AOAOJia? Hira AČBojne? a AOM&hnija? Ko AaHac join ha§ y AOAOJie? TpaMaTHKa I. HMeHHu;e SKeHCKora po^a Ha -a (§ 18). 1. IIohobh npoMeHy HMemnje Kyh-a! 2. KaKO rjiace HMeHnn;e A&BOjKa, Kanra, CH&xa y AaT0By h ji6KaT0By jeAnfriie? IIpeA KojiiM caMorjiacHiiKOM npejia3e k, r, x, y h;, 3, c? 3. /Jpara cecTpo! —/Jpara npHjaTejbHii,e! Kojn 3aBpmeTaK hm a y BOKaTHBy HMemnja cecTpa (aceHa, Kyha . . .), a kčjh npnjaTejbHi^a (cecTpnn;a, MajqHn;a . . .)? TpocjioacHe h bhinecjiojKHe HMeHHii,e Ha -hii;a HMajy y BOKaTHBy oCh^ho 3aBpmeTaK -Hije: cecTpnije, Majnnije. 3anito bokathb oa nt h h, a rjiacii nthijo? 4. HSkojihko A^BojaKa HAy no cšjiy. HoSamnja ceAii koa 0Ban,a. Kojihko cyrjiacHiiKa HMajy iiMeHHije AČBčjKa h OBija y HOMHHaTHBy jeAHHHe ncnpeA -a? tlMemme Ha -a npeA KojiiM cy Asa cyrjiacHiiKa oshhho yMehy y reHHTiiBy mho3khh§ H3Mel)y obE ab§, cyrJiacH0Ka HčnocTojaHo a: A^BojK-a — AeBojaKa, KpyuiK-a — Kpynia,ka, rycK-a — ryca,ka, osij-a — oban;a, necM-a — nžcaMa. IlaMTH. H3Met>y ct, uit, 3a, ska He yMehe ce Heno-CTOjaHO a; reH. mhohc. : icpacTa, TauiTa, 3Be3Aa, hyjkaa. II. IIpoMeHa npHAeBa jKeHCKora po^a (§ 22 — 24). H3Meibaj hoba (h 6 b a) icyha y jeahhhh h y mhohchhh! (H&Ba je OApei>eHH, a HOBa HeoApeljeHH o6jihk; 3aBpmen;H cy hcth, caMO cy ohh koa hečapeljehe npomehč y hom. h aK. jeAHHHe h mhojkhhe KpaTKH.) IIoTpaKH pa3JiHKe H3Mei>y cj)ncKOxpBaTCKe h cJiOBe-Ha^Ke npdMeHe! BesKOaita 1. Pena y 3arpa«aMa 3aMeHH na^eaceM icojn Tpeča: a) y j eahhhh h (r^e je Moryhe) y mho hchhh : JKaSa hchbh y (Sapa). BpaSau, jiera oko (Harna Kyha). Bohicy Bajta TpeSHTH oa (ryceHnn;a). MoMaK je ohhctho (pa^aa) h hjiohhhk npeA (paA&a). PyKa (pyKa) noMaace, a Hora (Hora). Oh je y (BejiHKa Spnra). EeorpaA JieacH Ha (HajBeha Harna peKa). (FapeBHHa, 3ejieHa roprnja), He xpaHHm jih y cečiH jyHaica? JyHaK icyje (caSjba). TeniKo HoraMa hoa (jiyaa rjiaBa). PacTao ce ca (poAHTejbCKa Kyha). (/Ipara cecTpa)! (/(para cecTpnna)! (Majica mhjia)! 6) y mhohchhh: Ha6pajin cmo MHoro (TpeuiBba). Ty hm a jiennx (oBna). Kojihko (HapoAHa necMa) cmo HHTajiH? /Jo-neica hx oraeM H3 (nyniKa). Kojihko (cecTpa) HMain? Y rpaAy HMa BHine (npKBa). IIeBajy h 6e3 (rycjie). 2. H3Meaaj: HpBeHa ja6yica, BpeAHa AOMahHHa, Jiena HapoAHa necMa. Be>Koa ce^aMTHaecra Marepita pe^ iilta je cjia^e, urra MHJinje oa MaTep&era rjiaca? 3opa CBOjčM cjajHouihy, mšth CBojHM cjiaTKiiM rjiacoM npHBJiane MJiaAHha h yne ra bhcokhm MHCJiHMa. npnpoAa CBOjČM HeHCKa3aH0M KpaCOTOM h CBeMOhHOM chjiom, a MaTH cbojom penjy CTBapajy y HOBeicy TČMejb 3HŠH>y, xpaM MyAPOCTH. Y3op acHBOTa jaBjba ce npBHM npnpoAHHM yTH-ckom h npBaiHH>oM ma/repibOM p§Hjy. Mho mh 6ejame raac Moje MaTepe; 6Siue mh MHJiHjii oa CBHjy 3a 3ope Mora AeraibCTBa. Mhjio je nyTH CJiaByja rAe Hdhy neBa y jioBopy, 3&6y jyTpoM y MacjiHHH, 3pn-KaBn;a B&nepoM y rpMy, ajin je MHJinje nyra Ma/rep CBojy. Jleno ch, acapKO cyHn;e, BpSjio acHBOTa, BHAeJio bčhho; ajin je jienine MaTepae hšjio! Hira 6h chh 6e3 MaTepaer jiHo;a? Hira 6h oh 6e3 Marepite penn? Bn,n;ex J&yAe kojh He bhaeme cBOje Ma/repe. HecpehHH chhobh! ohh He bh-Aerne Jinna CBdje MaTepe; He nyme joj rjiaca; He 3Hajy je jih hx poi>eHa Mara HKaA nojby6njia. bjie^n cy oho hbe-tobh: hhth hx je BH^ejio hhth orpejajio cyHii;e Ma/repH>e jby6aBH. MaTepH>a pen je noneraK h TeMejb Harner ,o,yxoBHor acHBOTa. HoBenje yMJbe je njio,n; OHe penn; HOBeK h>om nocTaje, h npiMa pa,3yM h Bpe/iHOCT. Mara HaM pa3Be3yje je3HK, yHii Hac rjiacoBHMa; h>om npHMaMO y cpije HeiKHa h njieMeHHTa oceha&a. MaTepaa pen jby6aBj&y ncny-aaBa HOBeKa; xpa6pii ra Ha,o;oM ^a 6h cbč jby6no h iiMao HaAy BeHHy. Mara cbojom bčihtom pyKOM yBO/i;H CHHa y ikhbot h BgjKča ra, a penjy ra yHH jKHBjbeH>y, yraHHaBa My naMeT, ypa3yMjbyje ra. IIIto Bor none, oHa /],OBpiHyje, h Bor xohe /ja Mara CBojčM penjy ^OBpiHii ,o;ejio ibčroBe penH, aeroBa cTBope&a. J.hydeeuiu Byjiuneeufi Pa3roBčp 1. Ko craapa y HOBeKy npBy cnoco6H5cT ^a Tene 3Han>e? Ha kojh HaHHH? — 2. Oa nera je MHjiHjn Ma/repibH rjiac? — 3. Hira je Jiemne cyHn;a, Bpejia acHBOTa? — 4. K5 yBOA0 HOBeKa y skhbot? K&ko? Ha KOjn ra h&hhh yHH 5KHBjbeH>y? — 5. Hnje ačjio flOBpiHyje Mara? FpaMaTHKa IIpoMeHa HMemma SKeHCKora po^a Ha cyrjia-CHHK (§ 19). 1. n0H0BH npoMeHy HMeHHHe pen! 2. a) Bor x5he .na Mara CBojčM penjy flOBpuiH ,n;ejio iteroBe penn. HČBeK ce He Mepn nei)y, Hero na.Mehy. 3opa CBojčM cjajHomhy npHBJiaHii MJia^nha. Marapita pen jby6aBjby HcnyibaBa HOBeKa. Koh> ce xpaHH 3o6ji>y. Kojn je 3aBpnieTaK y HHCTpyMeHTa.ny ? (pen-jy). Koje cy ce npoMeHe cyrjiacHHKa .noroflHJie y dSjiiiijHMa nel>y, naMehy, cjajHonihy, jty6aBjby, 3o6ji.y? 6) Hoh, *ial) — hhctp. Hohy, lia^y (n3a h h I> ry6n ce j). Kano ce 30Be cnajaite cyrjiacHHKa ca j? 3. M H C a O, MHCJI-H . . . HHCTp. MHIHJhy. KaKBO a je y HMeHimn mh c a o ? Ofl nera je nocTajio -o? — y HHCTp. MecTO MHCJby roBopH ce MHinjby, jep c HcnpeA najiaTajiHor cyrjiacHHKa (jb) npeJia3H y m (Hcnope/tH cjajHonihy). 4. Maace ce Mamhy. — Maace ce fldSpčM Mamhy (m a c t h). Mara cbojom peHjy (peia) AOBpmyje aejio BosKje penn. IIpH3Haje ca acaJiomhy (acaJiocTH). HHCTpyMeHTaji CBpmaBa ce Ha - jy, ajiH Ka^ npe/i, mm CTOjn npHAeB, 3aMeHHn;a hjih npe^Jior, Mdace Aa ce CBpmaBa TaKoi)ep na -h. 5. HMemma Khfi hma ochm hom. je^hhhe cbč očjihke no o6pacn;y pen. HanHimi npoMeHy! HMemnja Mara Meaa ce y je,nHHHH Kao y cjlOBeHaHKOM je3HKy OCHM HHCTp. je/JHHHe, KOjH TJiaCH MaTep-OM. y MHO-jkhhh Meaa ce no 66pacn,y Kyha. BeiK6aH.a 1. HaHHHH HHCTpyMeHTaji jeAHHiie ca 3aBpmeTK0M -jy oa obhx HMeHHn;a: cmpt, cTapocT, KpB, co, jeceH, Hcy% neh, 3o6, nai), ace^. 2. PeHH y 3arpa^aMa 3aMeHH na^eaceM Kojn TpeSa (r^e je Moryhe je^H. h mhok.): Bho caM y (Bapom). YMpo je oa (raaA h JEcei)). ^OBeK ce no3Haje no (pen) Kao nran,a no necMH. 3auiT0 ce pyram (jbyACKa cjiaSocT)? Mncao je TecHO Be3aHa ca (pen), a pen ca (MHcao). Harn rpa^ ca (cjajHa nponiJiocT) HaMa je ^par. Ca (pa^ocT) A03HajeM ^a ch oneT 3/ipaB. He rpeniH hh (MHcao, hhctp.) hh (pei, hhctp.) ! TIop6y cojihmo (co, hhctp.). Be3 (6oja3aH) ora/je k H>eMy. 0,a;JiHKyje ce (jby6aB, hhctp.) npeMa Hapo^y. Bpahajy ce Kyhn ca 3JiaT0M h cjiohobom (koct). C (jhy6aB) caM Te ^oneKao. Bho je c (Mara) y rpa,oy. Harna TeTKa 6eme jyTiep ca (kKh> y Ka3ajiHHiTy. /[oSpa Khn je (Mara) ocoČHTa paAOCT. BojiecT (MapjbHBa Khn) tchiko je 3a,n;ecHjia (Mara). OTairiieTa ca (Khn). Vessba osamnaesia A. Konj u ratu Konj ima toliko dobrih svoj s tava da je, bez sumnje, najplemenitija domača životinja. Najviše se razlikuje od drugih životinja svojom hrabrošču. U ratu on je pravi junačina. Na prvi glas trube i topa uzdršče mu se celo telo kao da zna kakav če strašan pokol j gledati. Ali čim čiije svoje ime, več ga je strah ostavio. Sad tek da ga vidiš kako je srčan i hrabar. Ržuči leti u neprija-teljske redove. Ne marl što mu oko ušiju zvižde taneta. Grize i kida neprijatelja i njegova konja, lupa ga k opitima. Pogodi li ga tane lako, samo se strese i odmah napada dalje kao da mu se nije ništa dogodilo. Ali ako ga pogodi u nezgodno mesto, stropošta se na tle, pogine mirno, niti pisne niti makne kao pravi junačina. Ako mu gospodar padne ranjen ili mrtav sa sedla, stane nad njim i tužan ga gleda dok ga odanle šilom ne odvedu ili ne ubiju. B. Jastreb i kukavica Zapita jastreb kukavicu čime se ona hrani. Ona mu kaže: „Jedem mrave i svakojake crviče; no najlepša mi je čast kad uhvatlm mladog poljskog miša." Nasmeja se jastreb i reče: „Baš si prava kukavica! — Ta eto te po veličini koliko i ja, a ni perje ti nije od mog perja gore, pa zašto ne hvataš golubove, kokoši i pilad?" — To rekavši zalete se jednoj kiiči medu kokoši. Momče jedno odavno ga s piiškom vrebaše, piikne na njega i prebije mu desno krilo, veže ga jošte živa nogu i obesi negde u dvo-rlštu da se njime i drugI jastrebovi plaše. Onda kukavica videči ga gde se obešen jošte koprca, reče mu: „Sad mi kaži ko se bolje hrani, ja ili ti?" Razgovor A. Kakva je životinja konj? Čime se odlikuje? Kako se vlada u ratu, ako je ranjen? K&ko onda, ako mu gospodar pogine ? B. Čime se hrani kukavica, čime jastreb? Št& je rekao jastreb kukavici? Šta je učinio? Št& mu se dogodilo? Šta mu je kazala kukavica? — Pouka? Gramatika 1. Promena imenica srednjega roda (§ 20 A1-2, B; § 21). Jednina: A. 1., 4., 5. sel-o, polj-e B. ime, tane 2. sel-a, polj-a imen-a, tanet-a 3., 6. sel-u, polj-u imen-u, tanet-u 7. sel-om, polj-em imen-om, tanet-om Množina: 1., 4., 5. sel-a, polj-a imen-a, tanet-a 2. sel-a, polj-a imen-a, tanet-a 3., 6., 7. sel-ima, polj-ima imen-ima, tanet-ima A. 1. U čemu se razlikuje promena imenice sel o od pro-mene imenice polje? Koje se imenice menjaju kao sel o? Koje kao polje? 2. Napisao sam pet pisarna. Stari brodovi imali su mnogo ves al a. Pas ima i zlih svojstava. Koje imenice imaju ispred -o ili -e u nominatlvu jednine bar dva suglasnlka (pism-o, koplj-e), one umeču izmedu njih u gen. množine nepostojano a: pisarna, kopalja, vesala, sedala, rebara, svojstava. (Isporedi slov. pismo — pisarn vesel, sedel itd.). B. Genitlv jednine: imen-a, tanet-a. Na koji se suglasnlk svršava osnova? Kao ime menjaju se imenice srednjega roda kojlma se osnova u svlm padežima, osim nominativa jednine, svršuje na -n (na pr. breme, vreme, pleme, rame), a kao tane one kojlma se svršuje na -t (dugme, čebe, tele, pile, čobanče, momče, unuče, siroče, ždrebe, jagnje, dete). Pamti.(T)Imenice s osnovom na -t retko imaju množinu. Imaju je na pr. imenice tane, dugme, cebe. Mesto množine ostalih imenica služe zbirne imenice ženskoga roda na -ad: tel-ad, pil-ad, čobančad, momčad, unučad, siročad, ždrebad, jagnjad (slov. teleta, piščeta, pastirčki, fantiči itd.), imenica dete glasi u množini deca (slov. otroci). Imenice na -ad menjaju se kao reč (zapoved), ali mo-gu u datlvu, lokatlvu i instrumentalu imati i završetak -ma, dakle: 2. Deca skaču. Momčad pevaju. — Mala deca su živa. Naša momčad su vesela. Ako su zbirne imenice na -a ili -ad subjekt, onda pre-dikat obično stoji u množini (skaču, pevaju, su). — Dodati (atributi) uz te imenice i pridevne reči predikata ostaju u jednini u ženskom rodu (mala, naša, živa, vesela). Koje su još zbirne imenice ženskoga roda na -a? (gospoda ... § 21). II. Promena prideva srednjega roda (§ 22—24). Pridevi srednjega roda menjaju se odredeno i neodredeno kao pridevi miiškoga roda, izuzev nom., ak. i vok. jednine i množine. Kdji su završeci u tlm padežima? 1. Koje imenice služe mesto množine ovih reči: pile, zvere, bure, Srpče? 2. Reči u zagradama zameni padežem koji treba (gde je moguče jedn. i množ.): Vinograd je za (brdo). Jeka se razleže po (polje). Crkva je na (brdo). Oko (selo) je polje. Na mnogim (stablo) su gnezda. Starac baci breme s (rame). Ne sečam se (ime). Ljudi govore često da se (vreme) menja, ali (vreme) se ne menja, ljudi se menjaju s (vreme). Poginuo je od (tane). Počeše padati (tane). Vojnici skaču preko (koplje). Dobio sam mnogo (pismo). Oslobodi nas, Bože, od (zlo)! Ispod (stablo) ne raste trava. Prelomio je nekoliko (rebro). Koliko (veslo) ima ova lada? Jaše bez (sedlo). U našem gradu ima mnogo (društvo). Bio je sluga u (tude selo). Preko (pusto polje) duva ve-tar. Oko njega stajalo je kolo malih andela sa (srebrno krilo). Ne dode li brzo lekar, ne znam šta ce biti s (moje bolesno grlo). Obradio sam polje (novo orude, instr.). Prelja nema (brzo vreteno, neodr.). Živeo sam kraj (mirno jezero, neodr.). Od (dobro seme, neodr.) dobar plod. Beše car (srce milostivo, gen. neodr.). On je (črno oko, gen. neodr.). Kuča je na (lepo mesto, neodr.). Prodi se (rdavo društvo, neodr.)! Retko je veselo srce u (iznemoglo telo, neodr.). 1. telad 2. telad-i 3. telad-i ili telad-ma 4. telad 5. telad-i 6. telad-i ili telad-ma 7. telad-u ili telad-i ili telad-ma Vežbanja 3. Kaži u množini: Momče stane pevati. Čeljade jede. čobanče je došlo. Mlado momče skače. Mlada koza zove se jare. Momče je išlo uoči Božiča od kuče do kuče i pevalo pesme. Kakvu korist imamo od teleta, od jagnjeta, od jareta? Dete se igra s jagnjetom. Ima li vina u buretu? Ide sa čoban-četom. Video sam prase, tele, jare, ždrebe. Siročetu dao sam parče hleba. Siroče je nesrečno. Baka se igra sa unučetom. Ona često priča unučetu lepe pripovetke. Brat se svada. Velik gospodin ima svoj grad. Došao je vlastelin. Da si zdravo, Srpče mlado! Be^cSa ^eBeTHaecTa Marapan; h cjioh Ty3Kno ce Marapan;: „JIdme caM th epghe! JByo;HMa cy CMenme cšmo yntn Marapehe, — A y cjioHa ymn Kyfl k&mo cy Behe!" Cjioh to nyo, naK ce 3aMncjiH ,ny66ko: „J\a. cy Moje ynin b§he, bhah cbčiko oko, — Aji' ja CBoje ymH ne flnaceM bhcoko." JoeaH JoeaHoeufi 3 naj fpamathka hmehhii,e oko h yxo (§ 205). Kojera cy pd^a hmerane oko h yxo y je/pnihh? y mhohchhh? y je^hhhh meh>ajy ce o6e hmemme Kao cejio (reH. o k a, yxa), a y mhojkhhh Kao pen. tehhthb MHoactae hm je abojak: onii hjih onn-jy, ymii hjih ynih-jy. Hann-uih npomehy! BesKSaHba 1. Penn y 3arpaAaMa 3aMeHH na^eaceM Kojn TpeSa: Kojihko (yxo h oko) hm&mo ? Koh> ctpnske (yxo, hhctp.). Marapan ma (bejihko yxo). IIIto je (oko) cberao, to je (yxo) 3byk. y (Tyi)e oko) bh^h cjiaMKy, a y cbome rpe^y He bh^h. Bnine bajta bepobath (oko) Hero (yxo). Ko he 3Ha hhtath, CJien je koa (oko). 2. HaminiH ropH>y 6acHy CBojHM penHMa. Be2K6a ^Ba^ecera nyTOBaH.e sKejie3HimoM O (JepnjaMa 6ho caM y Beorpafly. /JaH npe Ofljiacna cnpeMHO caM KOB^er h 0np6cTH0 ce c npHjaTejhCM. Becejinjio Me hito hy paarjieflaTH rpa^ y KojH CBaKčra JyrocjioBeHa cpn;e byne. PaHO yjyrpy orainao caM c oneM Ha CTamiHy. yi>ocMo _ _ i y HeKy BejiHKy flBopaHy. Y H>oj BHfleo caM Jbfpe kojh cy hochjih TopSe h xpyry npTjbary. BMa h 6yKa. OTan; npn-CTynii je^Hoj op, GjiarajiiHija h pene: „Mojihm, rocnoflinie 6již,rajHHHe, flBe KapTe 3a Eeorpafl. Tpehii pa3pefl, 6p3ii b03!" OHfla njiaTH, npnMH KapTy, h n6i)0CM0 y nekaohhhy. CKopo ce 0TB0pHHie BpaTa. H3&t)0CM0 Hanojbe, Ha nepoH. ce 3BH3KflyK. B03 fl0jia3s: jiyna, pfsa h ahmh ce. ctahe. Bpso yt»0cm0 y KOJia Tpeher paspe^a, r,n,e hai)0cm0 3r0ah0 mčcto y3 npo3op. O^aTJie Morao caM npoMaTpaTH KaKO yahjb flojia3e hobh nyTHHn;h; hgkh ynpaBO Tpne 60-jehn ce Aa He 3Ž,flOHHe B03. H 3ancTa B030B0i)a s&h 3aTBa-pa BpaTa op KOJia, h 3a3bhacflh y cBojy CBHpajiHHy. 3a-3bhjkflh h y JIOKOMOTHBH. B03 KpeHČ. Kpo3 npo3op motpho caM Spfla h flOJiHHe, pene, myMe h nojba, cejia h rpa^OBe. /Jhbho caM ce jienora harne bč-jiHKe OTanČHHe. B03 je jypno cbom 6p3HHOM. Ep3ojaBHH CTynoBH h apbčta ncnpe^ Hac Kao pa cy Seacajia h hih-He3aBaJia. B03 ce 3aycTaBjbao caMO Ha BehiiM CTaHHHaMa, aJiH nnaK mh ce hhhho nyT beoma ^yr. Bhjio je bčhč, h MpaK ce B&h noneo xBaraTH, Kafl §bo Hac y Beorpafly. H3hhijih cmo h3 KOJia, h HarnjiH cmo ce Ha BejiHKoj CTaHHHH. Chjiho caM 6ho y36yi>eH, jep caM je^Ba nenao fla ao^čm y Hamy npecTOHHHy, o Kojoj caM nyo tojihko Jiena npnnoBeAaTH. P&3roBop A. KaKo CTe nyTOBajin 3K&Jie3HHHOM ? (1. CnpeMaBbe; 2. OAJia3aK Ha CTamniy; 3. Ha CTaHHHn; 4. Ha nepoHy; 5. OAJia3aK; 6. y B03y; 7. Ha HHJby.) B. IIpoHHTajTe y /JoA&TKy cacTaBaK „rpaa" h onniHH-Te nrra CTe BH^eJiH ca 3BOHHKa: 1. IlpBH noraeA (kpobobh, AHMH>aHH, Tpr> jbyah, yjiHHe h yjihhhhe; nepHBojn h apbčta); 2. skhbot no yjnmaMa (jbyA0, KOJia, koh>h); 3. OKOJiHHa (TBopHHHe, Jiai>e, 3Kejie3HHiKa KOJia); 4. b&ne (cbethjbke). TpaMaTHKa IlMeHHi^e KOJIO, APBO, BsHČ, qoBeK, A&H (§ 17s_10, § 203_4). 1. MaJia BOA^HHHa HMa caMO jeAHO k 6 ji o. — MecTO KOJi^ca KaaceMO h tohkobh. — Bo3hm ce k o ji h m a. jeahhha: kojio (m§h>a ce Kao cejio) — cjiob. „kolo" mhoachha: KOJieca, KOJičca, KOJiecHMa... - cjiob. „kolesau KOJia, KOJia, k o ji h m a ... — cjiob. „voz" 2. J\ p b o cJiyacH 3& rpa^y. JI p b o HBeTa. — R p b a cjiyace 3a rophbo. y myMH hma MH&ro bhcokhx apseta. JeAH. apbo, APBa, Af>sy ... | hm i cji. „drvou h „drevo" APBO, ApseTa, APBeTy... | Mhohc. apba, apsa, apbhma... — cjiob. „drva" apsšta, apbeta, apsethma ... -- cjiob. „drevesa" 3. /JoS&p Beie! J\o6po Bene! Ja He ao^ox npBy Bgnep. — Jeceae cy B&nepH xjiaAHe. JeAH. 1., 4., 5. bsne (m. hjih cp. poA) bčnep (hc. poa) 2. Benepa § p 3., 6. bdnepy | * 7. b^nepom s « y mhojkhhh je Ta HMeHHHa caMO acehckora pdAa h meaa ce no 66pacny pen (Benepn, Ben&pH, BenepHMa ...). 4. jeah.! 10B6K — mh03k.: 1., 5. jbyah 2. jbyah 3., 6., 7. jbya(n)ma 4. ji>yae 5. hmehhha a a h Me&a ce o6hhho :AaH,AaHa,AaHy... Beae6aH>a 1. PeHH y 3arpa,naMa 3aMeHH na^eaceM Kojn TpeSa: Koib By^e (kojio). Bo3hmo ce (kojio). Tohkobh 3Haqe hcto ihto (kojio). Kojihko je (hobck) 6hjio? /JoSap Bene, (hobck)! BpaGau; pemo kaa y3JieTH BHine KpoBa hjih (apbo). BejiHKa (apbo) oShhho Ayro pacTy. Y HarneM BpTy pacTe MHoro (apbo); HeKa cy CTapa; 3aTO heMO hx nocehn, na heMO HMaTH MHoro (apbo) 3a 3HMy. HyBaj 6ejie nape 3a npHe (AaH)! T^e HeMa KaMeHor yrjba, Jioace nehn (apbo, hhctp. mh05k.). 2. Kaacn y mhojkhhh: Bene je xjiaaho. Apbo hbeta. Obo apbo Hehe Aa ropn. Y3a cyxo apbo h chpobo H3ropn. BoAa je oniTeTHJia boaohhhho kojio. 3hmh je aan KpaTaK. OBOMe HOBeKy He Bepyj! Tjie, 0H0ra HOBeKa! II63HajeM ja Beh Tora HOBeKa. Y 6oraTCTBy HHje HOBeK yBeK 3aA0B0ji>aH. 3. HanHniH: a) Harn rpaA- 6) KaKO caM nyT0Ba0 acejie-3HHH0M H3 A. y B. Vestba dlvadeset i prva Kraljevič Marko Proslavljeni narodni junak Kraljevič Marko poznat je u istoriji kao srpskl kralj Marko, kojl je vladao u zemljama Stare Srbije i Mačedonije južno od Šar-Planine. Kraljevina mu je dopala u naslede posle očeve smrti, a vladao je u njoj dva-deset i tri godine, od 1371 do 1394, te je tako za pet g5dlna nadživeo kosovsku bitku. Prestonica mu je bila u gradu Prilepu. % O Marku mnogo nam pričaju narodna predanja. Svoje detlnjstvo je proveo u kraljevskom dvoru zajedno t s bratom Andrijom, s kojlm je izučio „sitne knjige", a u dva-naestoj godini stasao do „konjIca i bojna oružja". Ali gde-koja narodna predanja slikaju Markovo detlnjstvo tešklm i bednim: bio je čobanin i pasao goveda; slab i nejak, podnosio je zlostavljanja od drugih dok najposle nije dobio snagu. Njegova snaga bila je ogromna, a bio je rastom krupnijl od ostalih ljudi. I njegovo junaštvo bilo je nedostlžno. Kad se za boj spremao, onda bi prigrnuo čiirak od kiir-jaka, na glavu bi tiirio kapu od kiirjaka, a Šarca pokrio „mrkom mededinom". Redovno je nosio britku sablju (dordu), kakvih nije bilo u drugih junaka, i buzdovan, a ponekad koplje, strelu i nože. U borbama i na megdanima je imao svoje verne i cesto vrlo močne pomagače: Šarca, sokola i posestrimu vilu. Markove su vrline raznovrsne i mnogobrojne. On nam se javlja kao pravi vitez, sa svima dobrim osobinama i vrlinama srednjovekovnog viteza. Branio je istinu, pravdu i čestitost, štitio udovice, siročad, bedne i nevoljne. Razgovor 1. Šta znamo iz istorije o Kraljeviču Marku ? 2. Šta pričaju narodna predanja ? (Detlnjstvo, snaga, 5pre-ma, oružje, pomagači, vrline.) Gramatika I. Predloži (§ 50). 1. Srpskohrvatskl predloži kojl su jednaki ili slicni slo-venačklma: bez (brez), do, duž (vzdolž), iz, iznad, ispod, iz medu (izmed, med), i za (izza), od, blizu, oko (okoli, okrog), vrh, zbog, radi, kraj, mesto, preko; k; kroz (skozi); pri (tik pri); s(a); na; nad, pod, pred, medu (med); za. — S kojlm padežima se vežu? > x 2. Pamti. Udario je o kamen. — 0 klinu visi, a o zlu misli. Poslali su po lekara. Smrt roditelja najtežl je udarac po decu. — Oblak se vija po vedrome nebu. Idemo u školu. — U školi učimo. — Takve sablje nije bilo ii drugih junaka. Božič u Srba. Prodosmo mimo jedno ostrvo. — Borio se protiv Tiiraka. o — slov. o, ob, na; po — „ po, za; U — „ V, pri. S kojlm se padežima vežu predloži o, po, u? S kojlm se padežem vežu mimo i protiv? 3. Predloži kojlh nema u slovenačkom jeziku: a) Kod kuče je najbolje. Niže crkve postavio tabor. Posle toga. P r e zore. Voda sve opere o s i m greha. Više glave koplje udario. Po red vatre sedi domačin. Uoči Božiča. b) Silazim niz duge stepenice. Što je pošlo niz vodu, ne vrati se iiz vodu. Ljudi hodaju u z kuče. c) Okrenuo se prema vatri. Ljubav prema domovini. a) S genitlvom: kod (pri), niže (pod), posle (po), pre (pred), osim (razen), više (nad), pored (poleg, ob, pri), uoči (dan pred); b) s akuzativom: niz (navzdol po), uz (navzgor po, ob); c) s lokatlvom: prema (proti, do). II. instrumental s predlogom i bez njega (§ 50). a) Zajedno s bratom izučio je „sitne knjige". Idem s majkom i sa sestrom. b) Šarca je pokrio mrkom mededinom. Pišemo perom. Gledamo očima. Kad instrumental značl neku zajednicu ili društvo, pred njim stoji predlog s (sa); ali kad značl sredstvo ili orude, pred njim nema predloga. Vežbanja 1. Reči u zagradama zameni padežem koji treba: Naša je meda duž (potok). Meso pri (kost), a zemlja pri (krš) valja. Dva su bora naporedo rasla, medu (oni) tankovrha jela. Pred (četa) je junak harambaša. Pa on uze Markova sokola te ga udri o (jela zelena). Visi kao kaplja o (list). Na zlo po (junak), gore po (devojka). Uze pušku u (desnica ruka). U (svaka kuča) ima dima. U (ratar) črne ruke, a bela pogača. U (ko) je pogača, u (taj) je i nož. U (Milica) duge trepavice. Proči ču mimo (vaša kuča). Neču ja protiv (on). Stajao je kod (neko drvo). Posle (večera) pevaju. Niže (kuča) teče potok. Svi su došli osim (on). Uoči (nedelja) čisti se po kučama. Medved silazio niz (kruška). Ždrebe trči uz (kobila). Na Dunavu prema (Beograd). 2. Reči u zagradama postavi u instrumental s predlogom f ili, gde treba, bez njega: Soko leti (perje), a ne (meso). Lepe su crkve (visok toranj). Vatra se (slama) ne gasi. Nade jedan pehar (zlatan poklopac). Ljudi idu (sekira) u šumu; (sekira) obaraju drveta. Lastavica hrani se (mušica) i (sitan kukac). Ko tebe (kamen), ti njega (hleb). Pišem ti (bolest) u srcu. Misli su tesno vezane (reč), a reči (misao). Došao je (otac). Bolje je pokliznuti (noga) nego (jezik). Zima je pokrila (sneg) doline i brda. Čime se što radi. Ljudi ne mogu raditi (gola ruka) sve poslove. Oni rade (različita sprava i orude). (Nož) režu. (Kašika) jedu. (Sekira) seku. (Cekič) biju. (Srp) žanju. (Kosa) kose. '(Veslo) veslaju. (Motika) kopaju. (Metla) metu. Be^fia ^sa^ecet h /i,pyra ^eeojKa h piioa /JeBojica ce,a;ii Kpaj Mopa, IlaK caMa cečn roBopii: „Ax, mhjih Boace h Aparii! HMa ji' ihto Hiiipe oa Mopa? HMa ji' ihto apkš oa nojba? HMa ji' hitS Space oa KOH>a? HmS ji' ihto cjiai)e o a meaa? Hm& ji' ihto apaace oa SpaTa?" robopii pMa h3 boač: „/];šB0jK0, JiyAa 6yAaJio! IHnpe je HeSo oa Mopa, JJ$xte je Mope oa nojba, Bfiace cy ohh oa Koita, Cjiat>H je rnehep oa MeAa, Aji' hhihta apaace oa SpaTa, Beh caMO OTan h Majica." Hapodna necMa B. 3aroHeTKe 1. KaA je KOEb HajTeacH? 2. Tač ce BOAa Hajcicynjbe npoAaje? 3. Koja je BOAa Hajnrapa h Hajnjinha? 4. Koja je pftGa HajMaiba? 5. Hira je Behe oa icyhe, Maite oa mane, rpne oa nenejia, cjiat)e oa mehepa? O^rdHeTKe 1. KaA HaM CTaHe Ha Hory. 2. Y anoTeipi. 3. Poca. 4. y Koje je pen HajSjnme rjiaBH. 5. Opax (/ipBO h njio/i;). 2. TpaMaTHKa II6peA6a npn^eBa (§ 25). I. KoMnapaTHB nocTaje HacTaBipiMa: 1. -jn, -ja, -je; h j h, -nja, -nje; 3. -um, -ma. -me. HacTaBaK -jh HMajy: 1. jeflHocjioacHH npHAeBH ca AyrocHjia3HHM (_) aKH,eH- TOM : jaK Apar cyx 3KyT HBpCT 6ji§,h 6p3 Bpyh CKyn rpy6 5khb KpH> npH (jaK-j h) (Apar-jn) (cyx-jn) (5kyt-jn) (HBpCT-jH) (6jie.ii;-j h) (6p3-jH) (Bpyh-jn) (pn^-jH) (cKyn-jn) (rpy6-jn) (jkhb-jh) (Kpifc-jH) (nph-jn) — jann — ApaiKH — cyinn — 3Kyhn — HBpmhii — 6jie^n — 6pSK0 — Bpyh! — pM)H — CKynjbn — rpy6jB0 — 3khbjbh — KpH»H — upitii Taj HacTaBaK HMajy h npnAeBn: 6eo (6§ji) — čejbH, ayr — ,n;yjkh h thx — thiiih. 2. abocjiojkhh npn^ebh Ha -aK h -ok, Kojii y KOMnapa-thby ry6e Taj 3aBpmeTaK, h nph^ebh /jajieK h ^;e6eo: KpaT-aK — (KpaT-jn) — Kpahn 3KecT-0K — (acecT-jn) — Hcenihft cjia^-aK — (cjia^-jn) — cjiat)ii hh3-aK — (hh3-jn) — hhskh BHC-OK (BHC-JH) — BHHIH Ay6-0K — (Ay6-jn) — Ay6JM ninp-oK — (ninp-jn) — ninp« TaH-aK — (TaH-jn) — TaH>H Aaji-eK — (Aaji-jn) — AaJfcS Ae6-eo — (AeS-jn) — Ae6.n>H Kdje rjiacoBHe npČMeHe bhahmo y KOMnapaTHBHMa Ha -jn? IlaMTH! Teac-aK — TeaciL HacTaBaK -hjh HMajy: 1. jeahocjioachh npMAGBH ca KpaTKOCHJia3HHM (") a,k-Hčhtom, a hokh h ca AyrocHJia3HHM O a,kn;ehtom: HHCT — ^HCT-Hjii, JIOHI — JIOIH-Hj0, HOBHjH, CJiaČHjH, cnopnjH, cT&pnjH, cTpMHjn, 3ApaBHj0; nycT — nycT-Hjn, CJiaHHjil, CBŠTHjH, JieHHjii; 2. ABOCJI03KHH H BHHieCJIOHCHH npHAeBH'. MElpJbHB — MapJbHB-Hjii; 3aAOBOJbaH — 3aAOBOJtH-Hj0 HTA- 3. npHAeBH ridSaK, KpenaK, jby(5aK c K&MnapaT0BHMa riimnijR, icpen^iijil, jtyiraijM h jih jbynKiijil, a KpoTaK h BHTau C KOMnapaTHBHMa KpOTKHj0, BHTKHjH. HacTaBaK -hih HMajy: Tpn npHAeBa: ji&k, Jien, mšk —jiakhih, Jiennm, mškhih. HdnpaBHJiHe KdMnapaTHBe HMajy: AoSap — 66jbii, 3ao — rop0, [bejirnc — bčh0, m&jieh — maaii. II. CynepjiaTHB npaB0 ce oa KOMnapaTHBa c npeA-MeTKOM Haj-, Ha np.: HajApaac0, Hajja^H, Hajcjiai)0, Haj-CTŽpHjH, HajMapjbHBHjH, HajKpen*iHj0, najjieniuH, Haj rop n. KdMnapaTHB h cynepjiaTHB men>ajy ce Kao OApe^eHH npHAeBH. Beac6aH.a 1. HagHHH KOMnapaTHB oa obhx npHAeBa: tbpa, Apar, cyx, thx, jkhb, h;ph; hjihtak, rjiaaak, peaak, y3ak; hhct, Jiom, xpoM, npaB, npocT, nyH, paA, cht, cjiaf), tpom, beiht. 2. IIpHAeBe y 3arpaAaMa CTaBH y KOMnapaTHB: (TeniKa) je paHa oa je3HKa HerojiH oa Mava. Oa piica je 3Jio6a (3Jia), a oa JiaBa 3aBHCT (jaKa), a oa ryje aynimah (jtyT). IIomTyj GpaTa (CTapora), h Te6e he (MJiaAn) TBojn! (IIIhpoko) je Rupel: Srbskohrvatska vadnica II. 4 Hečo oa Mopa. (Jaica) cy ABOjnija Hero caM PaAojana. KaA je BpyhHHa CBe (Bejnnca), A03peBajy acHTa, a Tpemae h BHinibe CBe cy (npBeHe). Jlnrnhe Ha Apsehy ČHBa CBe (TaMHo), ikhto cbe (acyTo). Kochh r.neaajy aa hm Koče h cpnoBH 6yay hito (ohitph). /],hbah je jierim aah, ajin je (ahbho) jierae Bene. 3. IIpHAeBe y 3arpaAaMa CTaBH y cynepjiaTHB: KyhHH npar je (BejiHKa) HJiaHHHa. (3jio) npace (Ao6py) KpymKy AoSnje. (3ao) je 3ajioraj kojhm ce HOBeic yAaBH. Bor je (npaBeAaH) cyAan. AYHaB je (hihpok) oa HaniHX pena. 4. Tejie, KpaBa, bo — jaK. Tejie je jaKo, KpaBa je jana, a bo je hajjahh. TaKo nopeAH joni OBe HMeHnne: Co, xjie6, Meco — cKyn. Kojia, ayT0M06nji, aeponjiaH — 6p3. 3ha, KpeAa, CHer — 6eo. CTa3a, nyT, APyM — nmpoK. OBaj, Taj, OHaj meninp — hob. KaBa, naj, nopSa — Bpyh. IIotok, peKa, Mope — Ay6oK. Apbo, Kyha, Topaa — bhcok. JaHKO, MapKO, BojaH — MapjbHB. OBa, Ta, OHa HpKBa — CTap. Koa, nac, MaiKa — hhct. Opax, MeA, mehep — cJiaAaK. CyHt»ep, ByHa, nepje — MeK. yace, KaHan, KOHan — TaHan. Vešba dvadesei i ireča A. Robinsonov kalfendar Bila je nedelja. Na svome pustom ostrvu Robinson ne imadaše ni crkve ni sveštenika, ali je ipak hteo, kSliko je mogao, da svetkuje taj dan odmora. On srdačno zahvali B5gu što ga je zaštitio, dao mu krov nad glavom i pripremio mu potrebno izdržavanje. Moljaše Boga da zaštltl i njegove roditelje i da mu dopusti da još jednom vidi svoju kiiču. Zalud je motrio preko širokoga plavetnog mora ne bi li spazio kakvo jedro. Nigde nije mogao spaziti ni traga od ljudi. Hteo je voditi računa o danima, i zato odlučl da napravi sebi jedan kalendar. Za tu svrhu izabra četiri drveta koja imadahu ravnu koru i stajahu naporedo. Na prvome drvetu je zarezivao po jednu crtu za svaki dan svoga bavljenja na ostrvu, na driigome je namislio da zarezuje po jednu crtu za svaku nedelju, na trečem po jednu crtu za svaki mesec, a na četvrtom po jednu crtu za svaku godinu koja bi prošla. Ali on se 5d srca moljaše Bdgu da mu nikad ne zatreba i četvrto drvo za taj kalendar. Dok je to radio, pade mu na pamet da svi meseci nemaju jednak broj dana. Ali k51iko je dana imao svaki mesec? Po-duže je razmišljao o tome. Najzad se setl nečega što je naučio još u svome detinjstvu. Stisnuvši svoju levu ruku u pesnicu, pokazlvaše prstom desne ruke četiri ispupčenja i tri udoljice izmedu njih b roječi pri tom imena meseca: prvo ispupčenje: januar, prva udoljica: februar, drugo ispupčenje: mart, druga udoljica: april, treče ispupčenje: maj, trečaudoljica: jun, četvrto ispupčenje: jul, opet prvo ispupčenje: avgust, prva udoljica: septembar, driigo ispupčenje: oktobar, driiga udoljica: novem-bar, i treče ispupčenje: decembar. Sad se setl da če svaki mesec kojl pada na ispupčenje imati po 31 dan, a svaki mesec kojl pada na udoljicu imače po 30 dana, osim februara kojl ima samo 28 dana. Dakle: januar 31, februar 28, mart 31, april 30, maj 31, jun 30, jul 31, avgust takode 31, septembar 30, oktobar 31, novembar 30, decembar 31. „Samo da se ne prevarlm," govorio je u sebi Robinson, „jer ako mi se to desl, biče mi kalendar sasvlm pogrešan. Izvesno sam ja to na drugI neki način učio i u školi. A, jest, sad se sečam! To beše ovako: Trideset dana ima novembar, April, jun, pa i septembar; Februar samo dvadeset osam, A svi ostali trideset jedan. Hajde da vidimo kako se to sad slaže s ovlm mojim računanjem po ispupčenjima! Jest, sasvlm tačno! O, pa to je bilo veoma dobro što sam ovo naučio u školi, te sam se sad toga setio i uverio se najpouzdanije da mi je račun tačan." Ovaj mali pronalazak obradova i ohrabrl Robinsona. Ali ipak ne mogaše da sebe ne prekorl: „Koliko li bih drugih dobrih i korisnlh stvari mogao naučiti, samo da nišam u svoje vreme bio tako len u školi!" Daniel Defoe B. Čudna tri lovca Bila jednom tri lovca: dva su bila gola, a treči nije bio obučen. Imali su tri puške: dve su bile prazne, a treča nije bila napunjena. Jednog dana zapute ii lov daleko, daleko i još dalje. U šumi su pucali na tri zeca. Dva ne ubiše, a trecl pobeže. Oni ga metnu u džep onome lovcu što nije bio obučen. Tada se dogovore kako če ispeči zeca kojl je utekao. Odu odatle daleko, daleko i još dalje. Napokon stignu do jedne lepe kiiče. Kiiča nije imala ni temelja, ni zidova, ni prozora, ni vrata, ni krova. Oni pokucaju na vrata vičuči: „0 domačine!" Iz kuče se odazove neko kojl nije bio unutra, i upita ih šta hoče. „Daj nam Iona c, molimo te lepo," vele oni, „da skuhamo zeca što nam je utekao!" — „Ja bih vam dao lonac, ali nemam ni ja, nego samo tri: dva su razbijena, a u trečega nema dna." Razgovor I. Da li znate kako je došao Robinson na svoje pusto ostrvo? — Kako je načinio kalendar? II. Vreme. Časovni k (v. I. 32). Koliko časova (sati) ima dan? K51iko minuta ima čas? Kako se zovu dani? Kako meseci? Koliko dana imaju? — Koliko dana ima godina? Čemu nam služI časovnlk (sat)? Kakvih časovnlka ima? Gramatika I. Osnovni brojevi (§ 32—33). Ponovi osnovne brojeve! Uporedi ih sa slovenačklma! PrSmena: a) jedan, -dna, -dno ima osim u nomi-natlvu završetke odredenlh prideva. b) m., sr. ž. m., ž., sr. m., ž., sr. 1., 4., 5. dva dve tri četiri 2. dvaju dveju triju četiriju 3., 6., 7. dvama dvema trima četirma Kao d|va menjaju se i oba, obadva, a kao dve me-njaju se obe, ob a d ve. c) Prebio je pet rebara. Izgorelo je sedam kuča. Ustalo je trideset momaka. Da li se brojevi pet, šest itd. menjaju? U kojem su padežu imenice uz njih? č) Od stotine poginula je polovica. — Došao je s a st5tinu momaka. To bejaše pre hiljadu (tisuču) godlna. Brojevi stotina i hiljada (tisuča) menjaju se kao imenice ženskoga roda, ali cesto stoje u akuzatlvu mesto u drugim padežima. II. Dvojina (§ 34). 1., 4., 5. dva lonca dva pisma 2. dvaju lonaca dvaju pisarna 3., 6., 7. dvama loncima dvama pismima Uz oblike dva (oba, obadva), tri, četiri stoje imenice m. i sr. roda u dvojini, imenice imaju samo jedan oblik dvojine, i to za nominatlv, akuzativ i vokativ (= gen. jedn.: lonca, pisma); za ostale padeže uzimaju se Sblici iz množine (lonaca, loncima, pisarna, pismima). — Uz oblike dve (obe, obadve) tri i četiri stoje imenice ž. roda u množini: dve puške, dveju piišaka, dvema puškama. Pamti. Iza predloga ti se brojevi i imenice uz njih obično ne menjaju: Čilo sam od dva lovca (mesto: od dvaju lo-vaca). Bio sam sa dva lovca (mesto: sa dvama lovcima). III. Redni brojevi (§ 35). Ponovi redne brojeve! Kako dobijemo od osnovnih brojeva redne (osim prvi, drugi, treči, četyrtl, stoti, hilja-ditl, tisučni)? — Kako se menjaju? Pamti. Kad se redni brojevi pišu brojkama, iza njih ne stoji tačka, na pr. ja sam u 2 razredu. Vežbanja 1. Čitaj, a zatim napiši slovima: 14, 24, 48, 116, 3811, 1354, 6490, 4268, 2977, 39.189. 2. a) Sabiranje: 6782 2824 3263 1946 Zbir ili zbrd} = ? ? b) Oduzimanje: 9999 2563 6325 1264 Razlika (ostatak) — ? ? c) Množenje: 478 . 32 156 . 95 Proizvod = ? ? d) Deljenje: 19.968 : 26 = količnik? 4788:57 = ? 3. Reči u zagradama zameni padežem koji treba: a) Kupio sam samo (1 knjiga). Video sam (21 momak). Januar ima (31 dan). Od (hiljada) poginula je polovica. Zemljo-tres je srušio (101 kuča). Koliko je ljudi poginulo? (181 . ..). b) 2 (momak), 7 (momak), 4 (vrabac), 3 (veslo), 4 (pesma), 5 (pesma), 3 (knjiga), 2 (polje), 8 (polje), 2 (ruka), obe (ruka), oba (oko), obadve (puška), oba (trgovac), 24 (pismo), 3 (sin), 6 (sin), 3 (ugao), 43 (gradanin), 48 (gradanin), 3 (ime), 52 (ime), 8 (veslo), 4 (top), 105 (top), 2 (čovek), 94 (čovek), 183 (čovek), 6 (čovek), 100 (dinar). Majka je kupila 4 (metar) robe. Ljubljanski grad je visok 64 (metar). Od Ljubljane do Zagreba je 143 (kilometar), a do Beograda 575 (kilometar). U našoj školskoj sobi ima 192 (kubni metar) vazduha. 4. Napiši brojeve slovima: Nemam tih 2 knjiga. Radimo 2 rukama. Dajemo hranu 3 ženama. Osedlaj 3 konja. Dao sam hleba 4 siromasima. Trgovac je kupio 100 ovaca. Treba mi 1000 lističa. Sečam se onih 3 lovaca. Sedeli smo u hladu naših 2 lipa. 5. Reči u zagradama zameni oblikom koji treba: Otac ide sa 2 (sin). Majka šeta sa 3 (kči). Bili smo u 3 (selo). Otišao je preko 4 (brdo). U sva 3 (slučaj) imaš pravo. Konj stoji na 4 (noga). Bio sam kod tebe pre 3 (godina). Sa 4 (sin) ode na vojsku. 6. Napiši brojeve slovima, a reči u zagradama zameni padežem koji treba: Sedim u (4 klupa). Doči ču (8 maj). Rodio sam se (24 mart 1920 god.). Be^6a ^Ba^ecei u »leTBpra CBeTy ce He moskč yrd,a,hth JeaaH HOBeK HAyhn H3 b&poihh Kyhn jaxao Ha Marapay, a ftšroB CHH, MOMHHh oa AecČTaK neraaecT rdflHHa, mimo nope/i; H>era n&niHHe. CjrcpeTHe hx jeAaH noBeic, na pene: „T6 HHje npaBO, 6p&Te, Aa th jarnein, a AeTe Aa hač nšniHHe; TBČje cy Hore jane oa h>eroBHX." OHAa OTan cjarne c Marapna, h nocaAH CHHa Ha h,. MaJio aaji>e cperae hx APyrii hobck, na pene: „To HHje Jieno, MOMne, Aa th janiem, a OTan Aa th hač neniHHe; TBoje cy Hdre MJialje." OHAa y3jamy očojHna, h noi)y TŽtKO Majio, ajra hx cp^rae Tp&frii ^OBeK, na pene: „KaKBa je to 6yAajiaiHTHHa: Asa Maropa m&rapn,a Ha j&AHOj cjiaSoj 3khb6thh>h! IIpaBO 611 Shjio Aa hobck y3Me 6athhy na Bac o6ojHn;y ct§pa." ohaa cjamy oSojnija h nol)y nenmn;e; OTan; c je^he CTpaHe, chh c APyre, a Marapan; y epe ah. Cp^the hx ^eTBpTH HOBeK, na pe*ie: „Ajia cte bh nyAHa Tpi Apyra! 3ap HHje AocTa Aa Asojnija HAy neimme ? He 6h jih JiaKine Shjio Aa jeAaH oa Bac jame?" OHAa OTan; peie CHHy: „Mh cmo o6ojHn,a CB&KojaKo jaxajiH Ha m&-rapn;y, ca,A B^jta Aa Marapan; j&rne Ha HaMa!" Ila OHAa očajie Marapn;a Ha 3eMjty, Te My jeAaH CB§3Ke np&Atf>e Hore, a Apyrn cTpa3KH>e, na ra OHAa y3My Ha KOJian; H3Mel>y ce6e, h t&ko ra noHČcy. A kaa ce JbyAH Kojn cy hx cpeTajin h cth3ajih cTaHy caa jom BehMa CMejara h h^ahth, OHAa OTan;, yjeAa,hnyt 6an,HBmH Marapija Ha 3eMji>y h noneBimi ra apbihhth, no-BHne: „Ta. OHaj je cb&kh *iOBeK jiyi)H oa OBora Marapn,a Kojii xohe CBeMy CB§Ty Aa yroA0! Ja hy ca CBojiiM m&rap-u;eM Aa hhhhm KaKO caM h Hajnpe no CBOjčj bojbh xihhho, a jbyAH HeKa roBope mTa hm je Aparo!" ITa ohaa y3jame Ha Marapn;a, a chh nopeA H>era neimme; h t&ko 0thay Kyhn. HapoČHa npunoeeuiKa Pa3roBčp 1. Kano cy ce OTan; h chh Bpahajin Kyhn? 2. Ko hx je nyreM cp&o? iilta hm je nojšahhii ca,Be-TOBao ? j\h jih hx je OTan; cjiymao? IIlTa cy OTan; h chh HajnocJie yrrnHHJiH ? 3. 3aiHTO cy ce Ji>yAH CMejajiH? IIlTa je OHAa ynHHHo OTan; h o neMy ce yBepno? TpaMaTHKa BpojHe HMeHHii;e (§ 36). OSojnija HAy neimme. Oh paAii 3a TpojHn;y. — IIo-3Hajem JiHOHy Tp6jnii;yjiOBaii;a?Hac neTopnija aoIjocmo. MecTO SpojeBa 2—99 Mdry ce y3era SpojHe HMeHHne Ha -HHa: ABojnna (oSojnija), Tpojnna, neTBopHHa, ne-Topnna ht/j. ; ynoTpe6jb&Bajy ce caMO 3a Jinna MyniKora pofla. Ako cy t§ SpojHe HMeHHije cySjeKT, OHfla je rjiaroji-ckh npe^hkat y mhohchhh ao^ocmo). P§hh y3 h>hx CToje y reHHTHBy mhojehhc (ji o b'a h a, Hac). Kaico ce MeH>ajy Te SpojHe HMemnje? BeacSaifca kanca MecTO ochobhhx SpojeBa SpojHe HMerane: /Jornjia cy aaa CTapn;a. /Jhbhmo ce TpuMa jyHan,HMa. IIo3HajeiH jih oha tpn cejbaKa? OTan; octabh flbama chhobhma caB HOBan. Bn/jeo caM (10) HenpHjaTejba. To je pa^ (5) jbyAH. Hac (2) HeheMO ocTara. no3HajeM Bac (3). Vežba dvadeset i peia Materine suze Umre jednoj mladoj materi prvo dete od deset meseci. Žalila ona za njim dan i noc, i nikad ne prestajala plakati. Tešile je susede i govorile joj da to ne valja, ali se ona nije dala utešiti. Jedne noči, tek što se iza plača zavela u san, a njezino dete prohodalo i došlo njoj. Isto je onako obučeno kao kad je ležalo mrtvo, samo mu po obrazu i po rukama velike črne pege kao opekotine. Obradova se ona kad ga ugleda, i polete da ga zagrll. Ali se dete nikako ne da. „Što bežiš od mene?" pita ga ona, „i šta ti' je to po obrazu i po rukama?" — „Ovo je s tebe," veli joj ono, „što mi mrtvu ne daš da počinem. Evo dve rane, sve su od tvojih suza što me peku kao živa vStra." I takč ga nestade, a ona odonda ne pusti za svojim detetom više nijedne suze. Narodna pripovetka Razgovor Zašto je mlada mati iivek plakala? Ko ju je tSšio? Šta joj se prikazalo? Kakvo je bilo njeno dete? Od čega mu rane? Da li je majka posle toga još plakala? Zašto ne? Gramatika I. Prisvojile zamenice (§ 28) iste su kao u slovenačkom jeziku, samo se pored njen govori i njezin. Izmenjaj: a) moj (tvoj, svoj, naš, vaš) prijatelj; moja (tvoja, svoja, naša, vaša) knjiga; moje (tvoje, svoje, naše, vaše) pero; b) njegov, -a, -o; njihov, -a, -o; njen, -a, -o; njezin, -a, -o (prijatelj, knjiga, pero). Koje se od tih zamenlca menjaju kao neodredeni pridevi? II. Lične zamenice (§ 27). Koje su? Izmenjaj ih! a) U kojim padežima ima pored potpunlh oblika (na pr. mene, njemu, njih) i kračlh oblika, tj. enklitlka (na pr. me, mu, ih)? b) Mi smo marljive. Vi ste pevale. Da li imaju lične zamenice za 1 i 2 lice u množini i oblik za ženski rod? Kažite gornje rečenice u slovenačkom jeziku! III. Povratna zamenica sebe ima instr. sobo m; ostali padeži su jednaki sldvenačklma. Vežbanja 1. Reči u zagradama zameni padežem koji treba (jedn. i množ.): Knjigu sam uzajmio (tvoja drugarica). Da li si video (moja knjiga)? Gledao sam (tvoj konj). (Moj prijatelj) dogodila se nesreča. 0 (moj dragi drug)! Putovaču s (tvoja sestra). U (tvoja kuča) lepo se živi. Ne mogu da pišem (tvoje pero, instr.). — Ostao sam bez (svoj drug). Mi imamo jabuke i kruške iz (svoj vrt). Svaki ciganin hvali (svoj konj). Svaka ptica (svoje jato) leti. 2. Mesto mol> ~ai ~e i tvoh ~ai ~e upotrebi u gornjim reče-nicama naš, -a, -e i vaš, -a, -e. 3. Mesto crtice metni potrebne oblike zamenlca njegov, nje(zi)n i njihov: Ovo je voče iz — vrta. Čuo sam to od — suseda. — prijatelju ne ide baš najbolje. 4. Lične zamenice u zagradama zameni padežem koji treba: Tvoj brat je stariji od (ti); ti si manji od (on). On je jači od (mi). To je dao (mi), a ne (vi). Ljudi su s (mi) veoma prijazni. (Oni) sam video, ali njihove prijatelje ne. Video sam (oni), ali nišam govorio s (oni). Dao sam čitanku (ona), a ne (on). Ako ideš sada sa (ja), poči ču kasnije s (ti). Naša Mara je marljiva; ko nije zadovoljan (ona)? Škola je velika zgrada; u (ona) učimo. Naš vrt je velik; u (on) ima mnogo vočaka. Vešba dvadeset i šesta Kiirjak i konj Star kiirjak opazi dobra konja. On ne smede da na njega udari otvoreno, jer se bojao da če mu uteči, ili da ga neče moči savladati. Namisll da ga pridobije prevarom. Pribllžl mu s e i prijateljski ga upita za zdravlje. Ali konj se dosetl njegovu lukavstvu, pa naumi da mu vrati istom merom. Kaza mu da se inače dobro nahodl, ali da mu se u stražnju nogu zabo trn i da ga noga ljuto boli. „To je najlakše!" rekne kiirjak. „Hodi, ja ču ti ga izva-diti zubima." Konj stane i podigne nogu, ali kad vidi kiirjaka blizu, liipi ga ndgom u giibicu, te mu sve zube razbije. Zatlm pobegne preko polja, a kiirjak ostane jaučuči. Po Dositeju Obradoviiu Razgovor Zašto kiirjak nije smeo da udari na konja? Šta namisll i šta iičinl? Da li se konj dade prevariti? Šta zatražl od kiirjaka? Kako konj plati kiirjaku? Gramatika Enklitike (§ 53) su: zamenice: me, te, se, nas, vas, ga, ju, je, ih; mi, ti, si, nam, vam, mu, joj, im; glagoli: sam, si, je, smo, ste, su; ču, češ, če, čemo, čete, če; bih, bi, bi, bismo, biste, bi (po-tencijal); — partikula: li. 1. Ja sam u školi. U školi sam. Nema i h. Nišam mu dao niti ču mu dati. Pozdravi ga i reče mu. Tražio sam ga, a nije ga bilo. — Je li došao? Enklitike ne mogu stajati na početku rečenice ni iza svezlca i i a; izuzetak čini rečca je u pitanjima. 2. Kad sam došao, sve sam saznao. Da mi je ovde knjiga, dao bih je. Iako nišam hteo, ja sam morao doči (ili: morao sam doči). Koliko rečenica ima u svakom retku? Da li mogu u početku driige rečenice (iza zapete) stajati enklitike? (Ne valja: Kad sam došao, sam sve saznao. Da mi je ovde knjiga, bih je dao. Iako nišam hteo, sam morao doči.) 3. a) Ti češ ga nači. Našao si ga. Zlatna su jo j krila. (Ali: On ga je našao. Zlatno j o j je krilo.) b) Žao mi ga bejaše. Boji ga se. On mu ga dade. Po-kazah vam ga. Čudim joj se. Tako mi se činilo. Približi mu se. Ja ču ti ga izvaditi. Mi čemo joj ga poslati. c) H5češ li hleba? Znaš li čitati? Hočeš li mi dati? Ne znaš li pisati? Kad ima u jednoj rečenici više enklitlka jedna do druge, one stoje ovlm redom: a) najpre glagolske enklitike (osim je), onda zamenice; b) od zSmenica stoji najpre dativ i genitiv, a onda tek akuzatlv; c) partikula li stoji iza prve reči ili, ako je pred tom rečca ne, iza driige reči u rečenici. Vežbanja 1. Spreži: Ja ču ih nači. Našao sam ga. Bojim ga se. Bojao sam ga se. Približio sam mu se. Nišam je se setio. Hoču li mu dati? 2. Koso štampane reči zameni zamenicama (enklitikama): Ti si našao novce. On če izgubiti novčanicu. Mi smo videli majku. Kada češ kupiti odelo? Gde čete nači stan. Bojim se vuica. Nišam se setio majice. Sestri se svida šešir. Ne rugaj se drugovimal Odmah sam se setio svojih drugova. Bratu ne poznaje se bolest. Nemoj se bojati učiteljal Bordu javio se prijatelj iz Beograda. Knjige su se svidale dacima. Mnogi su se protivili vodi. Jesu li se protivili vodi? 3. Napiši: „Konj priča kako je isplatio kurjaka." Be^K6a jm,isa^ecer M ce^jva CueTH Cana h ab& cynapH0Ka 3ay3eo caisaK cejtaKy komSa 3eMjbe, a onrreheHH AOinao CBeTOM cabh Ha acaji6y. ka^a je cbcth c&Ba nyo h pa3yMeo 3Kaji6y, n030Be OTMHiapa h nocaBeTyje ra Aa ha jien hžihhh bpath 3ay3čTy 3eMji>y CBOMe cyceAy h Aa ce noMlpe, na Aa acHBe Kao pdl>eHa Spaha. kaa obaj HHKaKo HHje xTeo ha to Aa npiicTaHe, ohaa ra CBeTii CaBa OABeAe y jeAaH njioAaH Kpaj 3eMJte, na My peKHe: „kaa xoheni Aa hmaui hito bhhič 3eMJte, ohaa čbo th; hah, h kojihko toa 6yAeui aahac onkojino 3eMJte y ob o m ny-ctom nji&ahom Kpajy, tojihko he TBoje 6hth; caMO na3H AoSpo Aa mh y cyHTiaHH 3axoA 6yAein t&hho Ha obomč mecty OAaKJie nojia3HHi, imane Ha tč6h rjiaBe 6hth h§he." H 3ane othman h rpamhubhbah. 3ane aa tpnn oko Jienor Maaa H3 neTH0x] SKHjia. Te xajAe Aa dmcojiii h OBy jieny JiHBaAy, na OBaj bcjihkh raj, na h OBaj bdhi&ak, na h OBaj BHHorpaA, na OBy H>HBy, na OHaj narn&aK, na o|bo, na oh]o . .. H TaKO je cnpoMax 6e3 Ayme Tpnao rjia-aah h aceaah 6e3 0AM0pa Bac aS™ ji&th>h a&h. cyhn;e je Beh nonejio 3a SpAa Aa 3anaAa, a oh je, OeAHHK, jom 0nK0JbaBa0 JiiteaAe h rycTe inyMe. a KaA je B&h 6ho 6JiH3y M^CTa OAaKJie je nomao, cyHHe je Beh 6hjio 3ainjio. Oa BejiHKor yMopa oh je nao h H3AaxHyo He AomaB ao OeJiere oaakjie je n&Tpnao. „ , naporna npunoeeuiKa FpaMaTHKa II6Ka3He 3&MeHHite (§ 29). 1. OBaj meiniip je moj, Taj je TBoj, a OHaj je MapKOB. Koje noka3he 3amehhhe 3Hare? K&ko ce meh>ajy? (oB-aj, ob-Ora . . .; T-aj, t-ora ...; oh-aj, oh-Ora ...) HItS, ha3h^nyjemo 3amehhh0m OBaj, hrra 3aMemni;om Taj, a Hrra 3amehhh0m OHaj? 2. Kjrrta hein obžkh? lipove jih obyaa t&kh nobek? K&kab rocT, o h a kb a my ^act. Hhch noK&3ao ohojihkč MapjbHBOCTH kdjihko tboj <5par. Mef»y noKa3He 3aMeHnn;e HAy jorn: o b ak a b, t ž, k aB, o h a,k ab| ob&kh, t žikh, oha,k0; obojihk, t6jihk, ohojihk; obojihkh, tojihkh, ohojihkh. Koje ce meh»ajy Kao oapeijehii (oBaK-h, 0BaK-0ra . .. obojihk-h, obojihk-Ora .. .), a Koje Kao heoapeljehh nphaebh (oBaKaB, OBaKB-a ... obojihk, obojihk-a ...) ? BevKoaiBa 1. IIocTaBH MecTO npTHije noKa3He 3aMeHHn;e OBaj, Taj, OHaj: Jecn jih 6ho y — cejiy? CehaM ce — HOBeKa. Hyo caM Beh o — jyHaKy. Bho je Ha — 6pAY- IIomo3h — chpothh;h ! 2. IIocTaBH MecTO n,pran;e noKa3Hy 3aMeHHn;y Koja TpeOa: a) Tjie, — Moja K&Hra je jienrna oa — TBoje. Bhahih, — apbo Kpaj MeHe je KpyniKa, a — Kpaj Te6e je ja6yKa. — Bani BpT je JienniH Hero — Ham. Ako — 6yKBy ihto je ao rede MOSKem HnraynaTH m 3eMJbe, OHAa hy Te nycTHTH Aa HAern. Ako — paHy npeSoJiHM ihto je caA Ha MeHH, Sojte hy ce nyBaTH. To je shjio 5 Maja — roAHHe. KaKBa MajKa, — khn. ^yro hhcam bhaeo — jtyan kakbe caM bhaeo jyHep. Hama cy APseTa — KOJiHKa h Barna. 6) y TproBHHH. MyniTepHja: „hmate jih obakbhx nepa?" TproBan;: „ — hemam BHine, ajiH bam Mory aath — Kao ihto cy y H3Jiory." M.: ,,/JajTe mh aecet nepa!" T.: „Mory BaM aath caMO hiitaby KyTHjy." M.: „IIlTa he mh — nepa! 3ap mh he moskete aara — kojihko tpahchm ?" T.: „ — BaM He Mory AaTH." Vešba dvadesei i osma Čavka i ptice Kad su ptice izabrale orla za čara, dogovore se da se jednoga dana sakupe, i da se svaka od njih pokaže za sto je koja. Čavka, koja se stidela da se pokaže onakva kak v a je stvorena, skupi perje od raznih šarenlh ptica, nakitl se njime, i dode. Ali ptice upoznaju njenu majstoriju, i svaka izvuče svoje perje, te čavka ostane čavka, ali sva postidena. Neka se niko ne izdaje za ono što nije. Po Dositeju Obradoviču Razgovor Šta su se ptice dogovorile? — Šta je učinila čavka? — Čije perje je skupila? — Ko je upoznao njenu majstoriju? — KSko je prošla čavka? — Kakvu nam pouku daje ova basna? Gramatika Upitne i odnosne zamenice (§ 30). Ko visoko leti? Ko visoko leti, na nisko pada. Šta si rekao? Što si rekao, nije istina. Ko j ti si pesmu naučio? Reci onu pesmu koju si naučio! ko? — šta? — koji? čijl? kakav? — Upitne: — kdo? kaj? kateri ? čigav ? kakšen? Odnosne: ko — kdor što — kar koji — kateri, ki čijl — čigar kakav — kakršen Kako se menjaju? Vežbanja 1. U ovim rečenicama potraži koso štampane reči upit-nom zamenicom: Ptice su izabrale orla za cara. Bio sam s Markom. Došao je s prijateljem. Umivamo se vodom. Bojim se učitelja. Bojim se kise. To je kamen. Govorili su o majci. Govorimo o peru. Idem u drugi razred. Bojim se toga psa. Onome siromahu treba pomoči. To je tvoja knjiga. U tvojoj sam knjiži našao ovaj listič. Ptice upoznaju njenu majstoriju. Markovu konju bilo je ime Šarac. Našao je naše novce. Pas je velik. Leti je prijatno u hladnoj šumi. 2. Čija je krava? — Čija (je) krava, onoga i tele. Slično pretvori i ove rečenice: Ko to zna? Šta si kupio? Koja kokoš mnogo kakoče? Komu si dao pero? Čime je tvoj brat zadovoljan? Šta si izgubio? O čemu smo govorili? Ko je od vas najbrži? Be^c6a ^Ba^ecei m ^esera IIpO^pTH cy mh oiiuhhh y jeAHOM cejiy y XepneroBHHH h S k a k b o MOMHe caMo no ceSii HayHHJio HirraTH h hčihto mSjio nncaTH. KaA roA je KOjeMy cejfadKy čhjio n0Tpe6H0 Aa ni t 6 nnnie, xoahjih cy ohome MOMKy. Ajih oh A03Ha Aa k o m je je r|d a nncao, h'hko HHje Morao npoHHTaTH. 366r Tora ce OKaHH nncaiba oAroBapajyhH ce Ha MHoro H&HHHa: HeKOMe Aa H§Ma xapTHje, HeKOMe Aa h§Ma AHBHTa hjih nepa. HeKOMe cejbdKy Hiije Morjio 6hth Aa h& niiine y ^ySpoBHHK kh>nry 3a h & k a k a^B rojieMii nocao. /Ja My ce MOMaK h8 6h no ne m OAroBopno h peKao Aa h§Ma jeAHO oa Tpora hito 3a nncaibe Tp&Sa, noHece My cbč Tpoje. KaA MOMaK BHAe Aa Beh H§Ma KyA-KaMO, oHAa pSne OHOMe cej&aKy: „He 6yAH th acao, Spare, Hero mh Bepyj Aa cy mh npdAPTH onaHHH." 3anyAH ce cejbaK, Te ynnTa MOMKa: „Ma urra onaHipt Tpe6ajy KaA ce kh>nra mirne?" — „npa.bo th pehn, aKO ja HaniimeM kh>nry, Tpe6a mh je y ,U,y6poBiiHK hochth, jep je HHKO APyrH OCHM MŠHe He 3Ha npoyHHTH." Ilo Hapodnoj npunoeei^u PasroBop j\a jih je momak aospo Hayqno nncaTH ? 36or h&ra ce OKaHii nncai&a? kako ce ct&hš h3bhh>abath ? — 3aniT0 ao-Hece jeahom h&kh c^jbEk momky cbč hito 3a nncai&e TpeSa? hita je momak k&3ao h ihtS, je npŽ3Hao? TpaMaTHKa HeoApe^eHe 3aMeHHii,e (§ 31). a) HMeHHHKe: H&KO H 6 HIT O HHKO H HIHT a c b a k o c b auit a (marsikaj) hko (sploh kdo) hhita (sploh kaj) koto a (kdo) hit o r o a (kaj) ko toa (kdorkoli) ihto toa (karkoli) 6) npHAeBCKe: hekh,-a,-o H^KanaB,-KBa,-kbo hehhjii,-a,-e (hh j e a HHKaKaB,-KBa,-kbo HHHHjH,-a,-e CBaKH,-a,-o CBaKaKaB,-KBa,-kbo cbahhjii,-a,-e • kako ce meh>ajy? n Smth. 1. obae je ocTajia h hh j a k&iira (cjiob. knjiga nekoga, nekega človeka). He tpaikhm h hhh j y noMoh (cjiob. pomoč nikogar, nobenega človeka). Bor je cbahhjii (cjiob. vsakogar, vsakega človeka). 2. Mel)y heoape^eHe 3aMeHHn;e ha§ h caB, cba, cbč; meaa ce Kao npncBojHa 3aMemiHa h a hi, -a, -e (reH. CBera, cbemy hta-). Beaj6aH>a 1. PeHH y 3arpaAaMa 3aMeHH naAeaceM Kojii Tpe6a: (HeKO, a^t.) njiyTO TOHe, a (HeKo) ojiobo njiyTa. (Hhko) HHje HanucaHO Ha nejio urra je y H>eMy. /(ao je (cBaKo) HeniTO. Ako (hko) Aam, Moparn h MeHH. Toboph o (HeinTo). Oa (HHHiTa) HeMa HHiHTa. He HaAaM ce BHine (HHnrra). OBOMe ^obeky Hehein (HHiHTa, hhctp.) yroahth. Ehjio je CBera h (cBaiHTa). To HHje 6e3 (niHTa). (Ko toa) nytem cpeTHem, no3ApaBH ra! Hobck ce 6pami (ihto toa, hhctp.) ce Moace. Cmpt je jieK (cBaKo 3Jio). Haynno caM to oa (hckh Apyr). noiHTyj (CBaKH ^OBeK)! CjiyacHO MJiaAHh y (HeKaKaB 6ora-Tain). HeMaM (HHKaKaB nocao). Ha MOjeM CTOJiy cy (He^nija KEbHra). He TpeSaM (hhhh j a noMoh). Hoahoch (cBannja CHJia) ao BpeMeHa! Oa (cBe) ihto caM bhaeo, obo je Hajčojbe. Huje JiaKO yroahth (cbh j&yah). 2. MecTO nprane nocTaBH 3aMeHHn,e koto a oahocho ko toa h hitoroa oahocho ihto toa: Zlaj mh — ! — mh Aarn, AoSpo he mh Aohn. 3Ha jih — pea CJiOBa KaKaB je y a30yn;h? — 3Ha, HeKa Kaace! Hanncao je—. — Hamune, CBe norpeniH. — aoi)e ypbhhom njiahhhom, HeKa 3HaAe Aa je mptab MapKO. — ko hhhh, CBe ce6n ^hhh. tumaCenja Be5K0a npea A. c&thth, -hm ce — spomniti se Kd/f rdp — kadarkoli cxb&thth, -hm — razumeti Jt>yAMa = jtyAHMa npBeHeTH, -hm — rdeti SecnocjieH — brezdelen H&pafl, -a — brezdelje y3MohH, y3MorHČM (y3Mdry) — zmoči, zmorem Ba3Aa — vedno B. an^eo, aH^ejia — angel i>aBO, ijaBOJia — zli duh, vrag H&BpahaTH, -&M — napeljevati, zapeljevati paMe, -eHa — rama — tedaj m^hithth, -hm ce — mrščiti se jbyTHTH, JE>yTHM ce — jeziti se cHeBecejiHTH, CHeBecejiHM ce — užalostiti se naK — pa nonrpaBaTH, nonrpaBaM — poskakovati, plesati npKOCHTH, -hm — kljubovati BessSa #pyra nciiyii,abath, Hcnyit>abam — izpolnjevati CBOMe CTpnny — k svojemu stricu BžLiba My — (on) mora noraoMarara, noTnoMaaceMKo- ra — pomagati komu y poflHTejba _ pri starših oSHKao je pacKOHiHčMe cTOJiy — navadil se je na razkošno hrano Rupel: Srbskohrvatska vadnica IF, nocjie, npe/m. c reH. — po npHBHhn, -bhkhčm ce — privaditi se HacKopo — kmalu oceTHTH, -hm — občutiti npe, iipnji. — prej totobo — skoraj npojiehHii — pomladni 3bynh0ct, -octh — zven SeKCTBo = 6er OMetjaK, -hica — grmiček ToSijnja, m. p. — topničar CBar^a — vselej, vedno 3aAy3K6nHa—pobožna ustanova KOJieBKa — zibelka CBe/ioijSa — spričevalo cpn6a — jeza Již,3KaH, -rnna — lažnivec KoSan;, -nn;a — skobec Soran, SoKna — ubožec, berač BeatSa Tpeha noxo^hth, noxoAHM — obiskati onacaH, -CHa, -cho — nevaren Te — in, ter HyacA_aH, -ama, -hcho—potreben JienHHK, -a — zdravnik MA,yhn - prihodnji cnrypHO — gotovo HeoSHHaH, -HHa, -hho — nenavaden rocnoi)HHa — gospodična c^MopaH, -pHa, -pHO — mračen, žalosten Marjia — megla caonniTeH>e — sporočilo cjiara, Hišu&eM — pošiljati omot, -a (KOBepaT, -pTa) — ovoj caHfljme, -eTa — skrinjica rČAHiHTe — leto, letnik rpo3AaH, -3Ha, -3HO — grozdnat (poln grozdja) naKOCTaH, -CHa, -cho—zloben, hudoben BeacSa *ieTBpTa ,n;y6paBa — dobrava HaMepiiTH, -hm — naleteti, srečati ko (= Kao) ihto — kakor hhhhth, -hm ce — zdeti se Byhn, -hčm — vleči r^ma — golša; grlo HraenaTH, -aM ce — spoprijeti se Tyhn, -neM — tolči, tepsti nČJiaKO — počasi, potihoma npHByhn, -hčm — privleči OAByhn, -hčm — odnesti noyKa — nauk SacHa — basen 3aBprueTaK, -TKa — končnica Bphn, BprneM — mlatiti (žito) BHKaTH, bhhčm — vpiti, klicati inanTara, rnanheM — šepetati KynaTH, -aM — trkati CTaKJio — steklo nocMarpaTH, nocMaTpaM — opazovati BesKfia neTa nayK, -a — pajek pasamiffcaTM, -eM — razpenjati naK — celo ob&kab, -KBa, -kbo — takšen AparaH, -a — dragi, ljubček HČMHJiHHe — neusmiljeno MHpHinjbHB — dehteč CKyn, CKyna^ -o — drag npera3HTH, -hm — pohoditi, povoziti hayahth, -hm — škodo napraviti cbajihth, cbajihm — prevrniti yjefl, -a — ugriz rpeSoTHHa — praska BesK6a rnecTa npHCTSjHOCT, -octh — spodob-nost cpScTH, cpeTHČM — srečati CKHflaTH, cEH^aM — snemati yKJiaH>aTH, -aM ce — izogibati se noHHH>aTH, -eM — začenjati noKyHaTH, -aM — potrkati CKHHyTH, -hčm — sneti SpojHTH, -HM — šteti MJbecKaTH, MJbeiHTeM-mlaskati Beat6a ce,a,Ma ny3aTH, -aceM — lesti HiHenaTH, -aM — zgrabiti, prijeti ceAHyTH, -HeM — sesti rpaHHHHa — vejica haha, m. p. — oče paBaH, -BHa, -bho — enak rpa,KHyTH, rpaKHeM — zakrokati ynycTHTH, ynycTHM — izpustiti HecBpineH — nedovršen HHM — ko koc — poševen npjbaTH, npjbaM — mazati yMopHTH, yMopHM ce — utruditi se KyKaTH, -aM — tožiti, javkati noHHHyTH, -HeM — odpočiti se npofljbKHTH, npoAyiKHM — podaljšati; nadaljevati 6njbaHKaTH, -aM — opleniti B03, -a — vlak 3roAaH, -flHa, -flHO — primeren BeacSa ocMa Ayr, -a — dolg KpHBO —1 krivično CTehH, -hčm — pridobiti otčth, otmčm - odvzeti, ugrabiti rpaHa — veja XHM(5eH — hinavski, zahrbten npeJia3aH, -3Ha, -3H0 - prehoden yHHhn, yi™i)eM — vstopiti rana — cunja, krpa BOAeHHn,a — mlin (na vodo) Bpe/i;aH, -flHa, -^ho — vreden, dragocen cyMH>aTH, cyMH>am — dvomiti H3Bpmeite — izvršitev BesK6a A^BeTa jeflHHne, -eTa — edinček (edinka) flOHeTH, AOHeceM — prinesti 3a,a,yro — dolgo ycjiOB, -a — pogoj o6ehaTH, -aM — obljubiti ypaHHTH, -hm — zgodaj vstati H3ocTaBJbaTH, -aM — izpuščati penija — besedica Ha^aTH, Ha^aM ce — nadejati se onycTHTH, onycTHM — spustiti o, npeAJi. c aK. — ob jaro, cp. p. — jata MapBa — živina OKpeTaTH, -heM — obračati Honop, -opa — čreda nacTH, naceM — pasti se KOMapan, -pn;a — komar KHHiHna — dežek noKHCHyTH, -hčm — zmočiti se Beac6a ^eceTa oneB — očetov čpauiHO — moka neTopo — petero HejaK — šibek KOje . .. noje — nekaj... nekaj peflyma —■ žena (v zadrugi), ki je na vrsti, da opravlja hišne posle roAHHa — leto, letina noHera, noHeceM — obroditi paac, pasKH — rž kpct, KpcTa — kopica 306, 3o6h — oves KyKypy3, -a — koruza paiaija — žganje Ž,kob, -OBa — vedro MonnoHHHa — snop lanu, kakor se postavi v močilo ByHa — volna nperana — predpasnik TKaHHHa — tkan pas, prepasač oSojaK, oSojna — onuča npnjiHHHO — precej JieTčc — to poletje cmok, CMOKa (6§jih) — mlečni izdelek (maslo, sir) noHecTara, -CTaHe — zmanjkati nope3, -a — davek OAeHyTH, -HeM — obleči KjdiaHH, m. p. mhojk. — domačini BHmaK, -nma — prebitek pa/H&a — delo, dejanje cnoMHH>aTH, -čm — omenjati nojia3HTH, -hm — odhajati oaa,3bath, -30bčm ce — odzvati se, oglasiti se BeacSa je,a,aHaecTa xajflyi;, xajAyi;a — ropar, hajduk (v hajduke so hodili nekdaj možje, ki so jih Turki preganjali; bili so zaščitniki uboge raje) x&paM6ama - hajduški poglavar cyHHeB po^aj — sončni vzhod x6AHAe = XOAH 30BHyTH, 30BHeM — poklicati npnhH, npfibeM — pristopiti ja — da pa,A CH Aa 6yAem xajAyK — rad bi postal hajduk rycjie, rycaJia — godalo za spremljanje narodnih pesmi cjiočoaah, -ana, -aho — svoboden, srčen OApeniHT — odločen, odkrit CHasKaH, -3KHa, -skho — močan noy3AaH — zanesljiv; samozavesten AeAe! — no! daj! jok ! — ne! 3§/rpKa — zalet 3&KacaTH, -aM ce — zagnati se hc&ctok — hud, silen, imeniten noBHKaTH, noBHHeM — zavpiti HŠTpeHHMHn;e — ne da bi trenil noHoeHT — ponosen OAMaxHyTH, 6flMaxHeM — zamahniti, zmajati nyAO — čudež; začudenje 3arpajaTH, -eM — zavpiti otckohhth, otckohhm KOMy — premagati koga v skakanju OHH3aK, -CKa, -CKO-precej nizek KpyTeji>acT — čokat cjajaH, -jHa, -jHO — sijajen, lesketajoč se BeoMa — zelo oflBojuTH, ČABojlM ce — ločiti se pBan, pBdna — borec, rokoborec yxBaTHTH, -hm ce — prijeti se, spoprijeti se nČHeTH, -HeceM ce - spoprijeti se 6e3 no MyKe — z lahkoto oSopHTH, oSopiiM — zvrniti, položiti aKO Te je HŠHa poAHJia — če si človeške matere sin ycny3aTH, -aceM ce — splezati rpM, rpMa — drevo npaB — raven KpyHa — krošnja AJian, -a — dlan, -i ny3aTH, -aceM — lesti, plezati B&niT — vešč, spreten BeniTHHa — spretnost Ca OKpeTHOCTH = 36or OKpeT-HOCTH 3aBOJieTH, 3Ž.BOJIHM — vzljubiti npyacHTH, -hm-ponuditi, podati aMa — toda ral>aTH, raljaM — meriti, streljati mapa — dolga puška okrašena z rezbarijami cyB&paK, -pna — suha vejica neTejbKa — pecelj, recelj Tajan;, -jn;a — molk BpHCHyTH, BpncHeM—zavriskati bajia! — bogme! ejBajia! — dobro! noTanmara, -eM — potrepljati AHhn, A&rHGM — dvigniti cnhH, cni)eM—zlesti, stopiti (dol) noTp^aTH, -hm — poleteti, steči AOTpnaTH, -hm—priteči, prihiteti onaJiHTH, onajiHM — ustreliti norOAHTH, noroAHM — zadeti 0CBaHyTH, ocBaHČM — vstati; napočiti noSe^HTK, noče^HM — zmagati, premagati Kyjia — stolp, grad OKJiaAHTH, -hm ce — staviti BeacSa A^aHaecTa MpaK, -a — tema npnnoBeAaTH, npHnoBeflaM — pripovedovati npnna — pripovedka CBpniHTH, CBpniHM — končati npnnaTH, npnnaM — pripovedovati H^r^a = H^KaAa H,pTaTH, -aM — risati _ H3pe3HBaTH, H3pe3yjeM — izrezovati KpnHTH, -hm — krpati neBaae — petje KJiH3aJiHHiTe — drsališče ynpaBO- pravkar; naravnost, kar KJiH3aibe — drsanje CTynHTH, CTynHM — stopiti CKon^aBaTH, CKonMasaM — spe-njati KJiH3ajbKa — drsalka TaKO^ep — tudi ČKpeT, -a — obrat h3boahth, h3boahm — izvajati KJiH3a*i, KJiHaa^a — drsalec kopob, -a — plevel Ha/rpyo, -Jia, -jio — nagnit, gnil r^ei^e — tu pa tam OAjeKHBaTH, OAjeKyjeM — odmevati BeacSa TpHHaecTa neTBOpo — četvero HoSairaaA, -H — pastirčki CBaniTa, CBanera — marsikaj M^KaH, -a, -o — mehak B03aTH, B03aM — voziti 6jia.ro — živina JiyKOB — česnov, čebulov KJiiiHHna — kličica, poganjek SnpaTH, čtfipaM — izbirati voSaHHH (mhom. vodami) — pastir HOBan, HOBna — denar cpehaH, -hHa, -hHO — srečen BojHHK, BojHiiKa — vojak BeiKSa ^eTpHaecTa A. HH3MapcKH — čevljarski merpT, -a — vajenec MajCTop, -a — mojster mira, -jeM — šivati CMeniKara, -aM ce — smehljati se caT, -a — ura SerpT — beseda, s katero zasmehujejo vajenca cnacra, cnaflHeM — pasti Mpmn, -a — čevljarski klej H&Ka! — naj bo! naj le! pacKajiamaH, -uma, -nmo — razuzdan, malopriden npnneKaTH, -aM — počakati Ma KČjii — katerikoli HCEbeM = 3KaH>eM caniHTH, camnjeM — sešiti nH3Map, MM3Mapa — čevljar 3eMjba — dežela HecTara, HecTaHČM — izginiti, zmanjkati meBa — škrjanec JieHinraHa — lenuh SaflaBaijHja—zastonjkar, brez-delnik noHoeHTH, noHOCiiM ce op, nora — prevzeten biti do koga, zaničevati koga Bpe^aH, -flHa, -^ho — dostojen B. 3aHHMan>e — poklic /jpjbara, ^pjbaM — branati Aj)JBana — brana c-rapara, -aM ce — skrbeti, truditi se cb§t = jbyflh memnpi,rHja, m. p. — klobučar Hoxa — (domače) sukno, raše-vina Hoacnne, ac. p. mhohc. — škarje m&ka3e, maka3a, ac. p. mhojk. — škarje o6yhap, -a — čevljar HapoHHTO — posebno, zlasti CTOJiap, CTOJidpa — mizar apboflejba, m. p. — tesar SpaBap, -a — ključavničar CTaKJiap, CTaKJiapa — steklar HHrjia = oneKa BanHO — apno &Jia,T, aJiaTa — orodje TOKHh, -a — kladivo MHCTpnja — zidarska žlica TecTepa — žaga CTpyr, -a (mhohc. ctpjtobh) — stružec, stružnica CBp/jao, -AJia — sveder KpeBeT, -a — postelja rpal>a — gradivo, ogrodje CTaja — hlev K&nnja, -e — hišna vrata Spana — ključavnica Kyna — kljuka CHTaH, -THa, -tho — droben rB03fl;eH — železen niTe^aaK, -a — štedilnik yMeTaTH, yMeheM — vlagati neicap, -a — pek rBoactje — železo HaKOBaHj, -bh>a — nakovalo KjieniTe, ac. p. mhojk. — klešče npoflaBaTH, npo^ajeM — prodajati Kamjejiapnja (= nncapHHHa) — pisarna Hcn6peAHTH, -hm — primeriti 3&JieHK0, -a — serec (konj) 6paJie, -a — bratec cyflHja, m. p. — sodnik naicao, -mia — pekel r^e toa — kjerkoli CJior, CJiora — zlog cyn;an;, cyn;a — sodnik nyTH0K, -a — (po)potnik neBan, neBa^a — pevec npaTKJian,, -non;a — spremljevalec nadiipHHTH, -hm — paberkovati OKpeTHOCT, -octh — urnost, ročnost, spretnost BJia^aJian;, -aon;a — vladar meTH>a — sprehod nyTOBaTH, nyTyjeM — (po)po-tovati Spnjan, Spnja^a — brivec CBŠTan,, CBen;a — svetnik npaTHTH, -hm — spremljati BesK6a neTHaecTa npo3BaTH, np030BeM — imenovati cejbaK, cejtaKa — kmet pacT, -a — rast, -i MaJiKO — malo norypeH — skrivljen, upognjen njiaMeH, -a, -o — plamteč, ognjen npenjiaHyTH, npenjiaHČM — ožgati, ogoreti cpe3aTH, -acČM — urezati M&JieH, MajieHa, -o — majhen OTcenaH, -^Ha, -*iho — odločen oSpnjara, -eM — obriti CBaKa,n — vselej, vedno HenpoMaraaH, -niHa, -hiho — nezgrešljiv HMyhaH, -hHa, -hHO — imovit, premožen cyceA, -a — sosed c&MypOBHHa — sobolja koža, soboljevina H&KaA — nekoč, nekdaj, včasih $ec, $eca — fes (turška, rdeča kapica) ijaM^aH, -a — telovnik jeJieK, -a — telovnik (brez rokavov) rajTaH, -a — vrvica onTOHHTH, oiitcimm — obrobiti ryn>, ryH>a — suknja (črna, moška do kolen) nojac, -a — pas nnuiTOJb, nnuiTOJta — pištola T03JiyHH, -Ka, M. p. MH03K. — dokolenice 6naHH;H, onaHaKa, m. p. mhojk. — opanke npocTiipKa — pogrinjalo, preproga nOKpiiBKa — pokrivalo, odeja y3rJiaBj&e — zglavje HeoSanaH TejioM h o,n;ejioM — nenavaden po telesu in obleki oflBajaTH, oABajaM — ločiti cyBpeMeH0K, -a — sodobnik HenyH — pičel TRpljana — trdnjava cyA, cyfla — sodišče KpaTKO pehn — kratko rečeno, skratka BacKpcao = BacKpcHyo; Ba-CKpcHyTH, -eM — zbuditi k življenju bo, BOJia — vol myac, -a — mož mpab, -a — mravlja BJiac, -a — las jeAHOCJioacaH, -HCHa, -hcho — enozložen TOHaK, -^Ka — kolo H&majb, -nijba — glavnik BHHiecJioacaH, -acHa, -hcho — večzložen BOAeHHnap, -a — mlinar xpHinhaHHii, -a — kristjan onheHHT — splošen ynpjbaTH, ynpjbaM — zamazati ,nyskh0ct, -octh — dolžnost ynpaBJtaTH (-a,M) HHMe — voditi, ravnati kaj jiHTHija — strma skala $pyjia — piščal peAap, pe^apa — reditelj, stražnik rojieM, rojieMa, -o — velik, ogromen TpoinaK, -uma — strošek, izdatek carpa^ktk, carpa^HM _ zgraditi, sezidati Ay6oK, Ay66Ka, -o — globok npehii, npel)eM — preiti, iti (preko) CBa^a — prepir carnyTH, caraeM — pripogniti, upogniti HaBaJiHTH, naBajiMM — navaliti, napasti He3BaH, -a, -o — nepovabljen BeacSa mecHaecTa AOAO.na — deklica, ki prosi dežja CJiyTHTH, cjiyTHM — slutiti, s slutnjo priklicati yAapii idnna — začne deževati CByha, -hšm — sleči Hnr/i;e — nikjer 3ahn, 3ai>eM — zaiti, obiti, iti (okrog) HrpaTH, iirpaM — plesati ctšth, ct&hčm — postaviti se, stopiti AOMahnija — gospodinja Hejba/i,e, -eTa - domača (ženska) KaSao, -6jia — kabel, vedro, škaf AOAa = fldflOJia nocJiČBa*!, nocjiOBa^ia - delavec hakhthth, -hm — okrasiti HO0aHHn;a — pastirica yMeTaTH, yMeheM — vtikati, vrivati KpymKa — hruška TaniTa —- tašča HyjK,a;a — potreba, sila pa^aa — delo; delavnica noMarara, noMaaceM - pomagati 6pnra — skrb pacTaTH, pacTaHČM ce - ločiti se TpeinHja — češnja BeacSa ceAaMHaecTa cjialje — slajše y^HTH Kora nt}My — učiti koga kaj HencKa3aH, -a, -o — neizrečen CBČMohaH, -hHa, -hHO — vsemogočen CTBapaTH, CTBapaM — ustvarjati npBamibii — prvotni, prvi CBHjy = cbhx (reH. mhohc.) = -KČjH HOhy — ponoči 3&6a — ščinkavec MŽ,cjiHHa — oljka 3pHKaBan;, 3pHKaBn;a — kobilica Bpejio, cp. p. — vrelec, izvirek BH/jejio — luč po^eHa Mara — rodna mati HKaA — (sploh) kdaj no^eTaK, -TKa — začetek yMjbe — pamet, razum oceha&e — čustvo yTaHHaBaTH, yTaH^ianaM — tanjšati, bistriti ypa3yMjbHBaTH, ypa3yMjtyjeM —- pameti učiti, poučevati CTBopeHbe — stvaritev Tehn, Te^eM — pridobivati *ial), -h — saje 5KyH, jKynH — žolč, -a JKel), -h — žeja JbyACKH — človeški A03HaBaTH, fl03HajeM — sezna- vati, zvedeti Ka3ajminTe — gledališče 3a,a,ecHTH, 3aAec0M — zadeti, doleteti BeacSa ocaMHaecTa A. CB0jCTB0 — lastnost cyMH>a —- dvom jyHa^HHa, m. p. — velik junak Tpy6a — trobenta y3/ipxTaTii, y3ApmheM — za- drhteti p3aTH, psKČM — rezgetati HenpHjaTejbCKH — sovražni p§A, -a — vrsta MapHTH, Map0M — marati, brigati se 3bhkflath, -hm — žvižgati Tane, -eTa—svinčenka, krogla KH/jaTH, -aM — trgati jiynaTH, jiynam — udarjati, biti He3ro,a,aH, -Ana, -aho — neprijeten, nevaren CTpondniTaTH, -aM ce — zgruditi se TJie, Tjia — tlo niiCHyTH, -HeM — črhniti makhyrh (mahn), makhem — ganiti se OA&HJie — od tam, od tod B. 3anHTaTH, 3aniiTaM — vprašati i^PbhIi — črvič nacT, -h, — čast; pogostitev, pojedina BejiHHHHa — velikost ropn (KOMn. oa 3&o) — hujši, slabši Mdinne, -eTa — fantič oflaBHo — zdavnaj BpeSaTH, BpeSaM — prežati nykhyth, -hčm — počiti Her^e — nekje Konpn;aTH, -aM ce — cepetati, brcati 6poA, SpoAa — ladja 6ap — vsaj AyrMe, -eTa — gumb he6e, -eTa — odeja nifoie, -eTa — pišče HOČaHne, -eTa — pastirček yHyne, -eTa — vnuček cnpone, -eTa — sirota acflpe6e, -eTa — žrebe 6ype, -eTa — sod j§Ka — odmev HcnoA, npeAJi- c reH. — pod oSp&flHTH, oSpa^HM — obdelati njiOA, njioAa — plod, sad npohn, npol>eM ce nera — pustiti kaj jape, -eTa — kozliček, kožica yohh, npeAJi. c reH. — (dan) pred napne, n&pneTa — košček BJiacTejiHH, -a — graščak, plemenitaš BeasSa AGBeTHaecTa Jidm — slab, nesrečen; Ji&ine caM cpčhe — sreča mi ni naklonjena Marapehii — oslovski kfp k&mo — mnogo AH3aTH, flHMceM _ dvigati ABojaK — dvojen cb6tjio — luč, svetloba 3ByK, -a — zvok rpe^a — hlod BeacSa A«aAeceTa 6AJia3aK, -CKa — odhod onpocTHTH, onpocTiiM ce — posloviti se paarjieAa™, -a.M — ogledati (si) CTaHHHa — postaja BHKa — vpitje 6yKa — hrum MOJIHTH, MČJIHM — prositi njiaTHTH, iiJiaTHM — plačati neitaoHHHa — čakalnica CKopo — kmalu Hanojbe — ven 3BHHCAyK, -a _— žvižg jiynaTH, JiynaM — razbijati, ropotati ahmhth, -hm ce — kaditi se OAaTJie — od tod yAHJb — vedno TpnaTH, -hm — teči 3aA0HHHTH, 3aA0HHHM — zamuditi, zakasniti Bd30B0l)a — vlakovodja 3š,TBapaTH, aaTBapaM—zapirati 3a3bh3kaath, -hm — zapiskati CBHpaJinn;a — piščalka KpeHyTH, KpeHeM—premakniti; odriniti CTyn, CTyna — steber, drog HiiiHe3aBaTii, Hiime3aBaM — izginjati XBa/ra ce MpaK — noč se dela y30yAHTH, y36yAHM — razburiti neKaTH, -aM — čakati cnpeMa,h>e — priprava nepHBOj, -a — vrt OKOJiHHa — okolica y3JieTexii, -hm — vzleteti KaMeHii yrajb (-rjta) — premog jiojkhth, -hm — kuriti oniTeTHTH, -hm — poškodovati BOAeHHHHH — mlinskil Beat6a a^a^ecet h npsa HCTopnja — zgodovina Aonacra, Aona^HeM — pripasti Hacjieije — nasledstvo haajkhbeth, -hm — preživeti npeAaae — izročilo npoBecra, npoBe^eM — prebiti, preživeti H3yHHTH CHTHe K&iire — naučiti se (drobno) pisati CTacaTH, -aM — prispeti noAHoeHTH, noAHoeHM—prenašati, trpeti 3.jidcTaBJbaibe — grdo ravnanje, trpinčenje HajnocJie — naposled KpynaH, -nHa, -nHO — debel, močan HČflOCTHJKaH, -aCHa, -5KH0 — nedosegljiv npnrpHyTH, npnrpHeM — ogrniti npnrpHyo 6h — ogrnil je hypaK, -pKa — kožuh KypjaK, -a — volk MpK — črn, temen Met)e,a;HHa — MeAaeAHHa — medvedja koža pe^OBaH, -BHa, -bho — reden i)opAa — sablja 6y3AOBaH, 6y3A0Ba.Ha — kij nČHeKaA — včasih CTpeJia — puščica MerAaH, MerAaHa — dvoboj MHoroSpojaH, MHoroSpojHa, -o — (mnogo)številen ocoSHHa — lastnost cpeAHjOBeKOBHH— srednjeveški npaBAa — pravica necthtoct, -octh — poštenost mTHTHTH, IHTHTHM — Ščititi, braniti H&BOJbaH, -ji.ua, -jbHO — v stiski, nesrečen Mei>a — meja Kprn, Kprna — skala HanopeAO — vzporedno, drug poleg drugega yAPHTH, -hm_ = yAapMTH BHjaTH, BHjaM ce — poditi se ijpH, npHa, -o — črn CHJia3HTH, -hm — iti navzdol nexap, nexapa — čaša, kupica noKJionan;, -nn,a — pokrov oSapaTH, o6apa,M — podirati KyKan;, -KHa — žuželka nOKJiH3HyTH, -h§m — spodrsniti cnpaBa — priprava, orodje BescSa aba^ecet h apyra A. 6yAajia - neumnež, neumnica mehep, -a — sladkor B. rpK, rpKa, -o — grenek nopeAč>a — primerjanje; no-peA^a npHAeBa — stopnjevanje pridevnikov Ayrocfi[jia3HH aKHenaT — dolg potisnjen naglas Bpyh, Bpyha, -e — vroč rpy6, rpy6a, -o — grob Kpn>, Kpaa, -e — okrnjen, okrašen AaJieK, AaJieKa, -o — oddaljen cnop — počasen mčk — mehak TpoM — počasen, okoren Man, M&na — meč ryja — kača AyniMan, ,n,yniMaHa — sovražnik A03peBaTH, fl03peBaM — dozorevati, zoreti SHBaTH, SiiBaM — postajati ApyM, ApyMa — cesta yace, -eTa — vrv K&Han, KaHana — vrvica BesKSa ABa^eceT h Tpeha A. KaJieH^ap, KajieHAapa — koledar nycT, nycTa, -o — pust, zapuščen OCTpBO —■ otok CBeuiTeHHK, -a — duhovnik CBeTKOBaTH, -yjeM — praznovati cp^anaH, -HHa, -hho — prisrčen H3ApjKaBa,H>e — vzdrževanje njiaBeTaH, njiaBeTHa, -o — modrikast He 6h jih — da bi j ©AP o — jadro Tpar, -a — sled OAJiyHHTH, OAJiyHHM — skleniti iiaačpaTH, H3a6epeM — izbrati Kopa — skorja; lub 3ape3hbaTH, 3apeayjeM — za- rezovati, vrezovati BpTa — črta 6a,Bji>eH>e — bivanje 3a/rpe6a mh — postane mi potreben, -bna, -bno noAyJKe — precej dolgo necHHn,a — pest Hcnynneii>e — vzboklina yAOJBHHa — vdrtina, vdolbina npeBapHTH, -hm ce — zmotiti se AČchth, -hm ce — primeriti se norpemaH, -HiHa, -hiho — napačen H3BecHO — gotovo cjiarara, cjiaaceM ce — skladati se T&HaH, -HHa, -hho — točen npoHajia3aK, -CKa — iznajdba oSpaAOBaTH, -yjeM - razveseliti He Morarne Aa He npeKopn — ni mogel, da ne bi pograjal B. 3anyTHTH, 3anyT0M — napotiti se noOehH, noSerHeM — pobegniti Hcnehn, -HeM — speči OAČM = OTHAČM yHyrpa — notri 30Hp = 36poj, 30pdja — vsota ocTaTaK, -TKa — ostanek 3eMjbOTpec, -a = noTpec cpyniHTH, -hm — zrušiti, porušiti Ky0H0 — kubični BesK6a A^a^eceT h *ieTBpTa MOMHHh, -a — fantič AeceTaic, -TKa — okoli deset n^maije — peš npaBO — prav cjaxaTH, -rneM — razjahati y3jaxaTii, -rneM — zajahati 6yAaJianiTHHa — neumnost MaTop — star SaTHHa — palica CTepara, -aM — zgnati, pognati AOCTa — dosti, dovolj očajiHTH, oSajiHM — prevrniti CBe3aTH, CBejKČM — zvezati CTpajKH>H — zadnji CTH3aTH, -aceM — dohajati BehMa — več, bolj yjeAamiyT — hipoma, namah ApeniHTH, ApeniHM - razvezovati caBeTOBaTH, -yjeM — svetovati yBepHTH, -hm — prepričati BeiKSa A^aAeceT h neTa Mecen,H = reH. mhosk. oa mecen skajihth, -hm — žalovati npecTajaTH, -eM — nehavati ytemhth, -hm — utolažiti t£k ihto — komaj njian, -a — jok 3aBecTH, 3aBeAeM ce y caH — zaspati npoxoAaTH, npoxoAaM - shoditi on^KOTHHa —- opeklina 3&rpjiHTH, -hm — objeti c T&6e — zaradi tebe OAOHAa — od tedaj, odtlej y3ajMHTH, y3ajMHM — posoditi Apyrapima — tovarišica BevivOa A^a^eceT h mecTa cme^e, aop. oa cm&th, cm§m — smeti, upati si jTjapHTH, -hm Ha Kora — napasti koga ČTBopeH — odprt, odkrit caBJiaAaTH, c^Bjia^aM — premagati npHAoSHTH, npHAO0HjeM — pridobiti npHSjIHHCHTH, npH0JIH3KHM Ce — približati se AOceTHTH, -hm ce — spomniti se jiyKaBCTBO — zvitost, pretkanost haxoahth, hš.xoahm ce — počutiti se jayicaTH, jayneM — javkati, tožiti 3aTp asKHTH, 3tlTpa'/KHM — zahtevati H3y3eTaK, -TKa — izjema cŽ3HaTH, -aM — izvedeti pe^aK, -TKa — vrstica 3aneTa — vejica cnpe3aTH, cnpeaceM — spregati HOB^aHHHa — denarnica Bol>a — vodja BeacSa ABa^eceT h ce,a,Ma cynapHHK, -a — nasprotnik, tekmec 3ay3ČTH, 3ay3MeM — (za)vzeti 6niTeTHTH, -hm — oškodovati HcaJiSa — pritožba OTMHnap, -a — ugrabitelj nocaBeTOBaTH, -yjeM Kora — (na)svetovati komu noMHpHTH, noMiipHM ce — spraviti se pbi)eHH 6pa,t — rodni (pravi) brat njio^ah, -aha, -aho — rodoviten ihto bhhie — čim več kojihko r&A — kolikorkoli cyHHaHH — sončni 3aneTH, 3anHeM — napeti; napeti vse sile; prizadeti si OTHMan, OTHMana — ropar rpaMSKJbHBan, -BHa — lakomnež H3 neTHHX acHJia — na vse kriplje naiHH>a,k, namibaKa — pašnik 6e3 Aynie — brezčuten aceAaH, -AHa, -aho — žejen sanaAara, -aM — toniti 6§ahhk, -a — nesrečnež yMop, -a — utrujenost SeJiera — znamenje 3Ha,TH, 3h§,m — znati; poznati 6yKBa — bukev MyniTepHja — kupec, odjemalec H3Jior, -a — izložba KyTHja — škatla BeacSa ABa^eceT h ocMa MaBKa — kavka C£lKynHTH, -HM = CKynHTH, -HM — zbrati ctbophth, CTBopiiM — ustvariti niapeH, mapeHa, -o — pisan MajCTopnja — prevara, zvijača nocthaeth, -hm — osramotiti npohn, npoi>eM: 3jio npohn— slabo se odrezati BeaiSa a^a^ecet h ^eseta npoAPGTH, npoApeM — raztrgati A03HaTH, -aM — izvedeti okhhhth, okahhm ce nera — odreči se čemu, opustiti kaj OAroBapaTH, oArdBapaM ce — izgovarjati se, opravičevati se /i;hbht, -a — črnilnik cejba,ky HHje moivio 6hth na h£ nlrne — kmet je moral na vsak način pisati kh>nra — pismo Tpora = reH. o^ Tpoje HeMaM ky/i; k&mo — ne morem drugače onaHn;H Tpe6ajy — opanke so potrebne npaBO th pehn — da ti po pravici povem npoynHTH kh>nry — prečitati pismo H3BHH>aBaTH, H3BHH>a,BaM ce — opravičevati se nJiyTO — pluto vin a ojiobo — svinec njiyTaTH, -aM — plavati PREGLED GRAMATIKE Pismo § 1. Cirilica i latinica Srpskohrvatski jezik piše se cirilskim ili latinskim slovima. Čirilska slova čine azbuku, a latinska alfabet. Azbučni red je ovo: Latinica Cirilica rukopisna štampana kurzivna a A a A a A b B J r 6 B 6 E v V b B e B g G r r i r d D Z /v JX d /J d D h -B h T> e E C/ i e E e E ž ž /OfO OfC >K >K jtc }K z Z /r -J 3 3 3 3 i I My h H u M j J ■r ? j J i J k K A k K K K Latinica Cirilica rukopisna štampana kurzivna 1 l ^t' a ji ji JI JI l j Lj yb /(o Jb Jb Jb Jb m M ivi M mM n n /7/y h h h H nj Nj /H? H> H> fb tb o O /rr o O o O P F M/ n n u (n) n čp r ^ Cs P p P p s S c C c C t T JU/offls t T iufmJT C C A/ /7iy h -R h 25 uU J^ ^ y y y y f F 4) j 5) ž 2 + i „ ž h + j » š s + i >5 š t + ?> 5» C č + i 5) č d + 3 5) d d + i >> d P + i >> » Pij r + j >> r b + j >5 J> bij ni + i „ nj m + j 5) >> mlj ij + i „ >J U v + j )) >5 vlj Jotovanje dolazi najčešče u komparativu, u prezentu, u imperfektu, u glagolskom pridevu trpnom i u instr. jednine imenica ženskoga roda na suglasnik. Komparativ: jači (od jak-ji), draži, suši, žuči, bledi, nizi, višl, vruči, ridi, s kup/ji, grublji, zivlji, siri, kfnji. Prezent: vičem (od vik-jem), lažem, jašem, krečem, glodsm, mičem, vezem, pišem, kap/jem, zob/jem, hram/jem, drem. Imperfekt: lečah (od let-jah), vidah, vožah, nošah, Iju-bljah, trpljah, mamljah, slavljah. Glagolski pridev trpni: kičen (od kit-jen), roden, bačen, vožen, nošen, kupljen, slomljen, stvoren, umanjen. Instrumental jednine: pameču (od pamet-ju), zapovedu, kaplju, zoblju, ozlmlju, ljubavlju, noču, čadu, obitelju. 6* Isporedi još: cveče, lada, koplje, pddneb/je, zdrav/je — slov. cvetje, ladja, kopje, podnebje, zdravje. § 13. Prelaženje suglasnika / u o 1. Mesto slovenačkog -l na kraju reci u srpskohrvatskom jeziku stoji -o: bio, sedeo, dao, kdtao, misao — slov. bil, sedel, dal, kotel, misel. 2. I na kraju sloga pretvara se / u o: žetelac, gen. žeteo-ca, pratio-ca. 3. Ako ima pred tim o još jedno o, onda se oba sliju u dugo o: sto (od stoo, slov. stol), sto-ca (od stoo-ca, stol-ca). § 14. Ispadanje suglasnika 1. Od dva jednaka suglasnika jedan ispada: iza (slov. izza), odeliti (slov. oddeliti). Udvojeni suglasnik piše se samo u superlativu prideva koji se počinju suglasnikom j: najjači, najjužniji. 2. t i d ispadaju ispred c i č: d tac, gen. oca (od ot-ca); sudac, gen. suca (od sud-ca); vok. oče (od ot-če), vok. suče (od sud-če). 3. Suglasnik t ispada izmedu dva suglasnika od kojih je prvi s ili š, a drugi k, m, n, nj: listak, gen. liska (slov. listka); usta — usmeno (od ustmeno); bolestan — bolesna (od bolestna); gddište — godišnji (od godištnji). Suglasnik d ispada, ako se nalazi izmedu z (ž) in: grozdan — grozna (od grozdna); nuždan — nužna (od nuždna). Ueči § 15. Vrste reči 1. imenica (supstantiv) 2. pride v (adjektiv) 3. zamenica (pronomen) 4. broj (numeral) 5. glagol (verb) Promenljivice imaju osnovu (žen-, nos-) i završetke, koji se dodaju osnovi (žen-a, žen-e, zen-i . . .; nos-im, nos-iš . . .). 6. predlog (prepozicija) 7. prilog (adverb) 8. svezica (konjunkcija) 9. uzvik (interjekcija) /menice § 16. Rod, broj i padeži 1. Imenice su a) muškoga roda (jelen,grad;prijatelj, kraj) b)ženskoga „ (kuča; reč) c) srednjega „ (selo; polje; ime; tane). 2. Imenice se m en j a ju (dekliniraju). U promeni (de-klinaciji) razlikujemo dva broj a (jedninu i množinu) i sedam padeža (nominativ, genitiv, dativ, akuzativ, vokativ, lokativ, instrumental). § 17. Promena imenica muškoga roda Imenice na tvrdi suglasnik palatalni suglasnik Jednina Nom. jelen, grad prijatelj, kraj gen. jelen-a, grada prijatelj-a, kraj-a dat. jelen-u prijatelj-u ak. jelen-a, grad prijatelj-a, kraj vok. jelen-e! prijatelj-u! lok. jelen-u prijatelj-u instr. jelen-om prijatelj-em Množina: Nom. jelen-i, grad-ov-i prijatelj-i, kraj-ev-i gen. jelen-a, grad-ov-a prijatelj-a, kraj-ev-6 dat. jelen-ima prijatelj-ima ak. jelen-e prijatelj-e vok. jelen-i! prijatelj-i! lok. jelen-ima prijatelj-ima instr. jelen-ima prijatelj-ima Napomene 1. No m. j ednine, a) Imenice muškoga roda na -o i -e koje su imena lica i životinja menjaju se kao jelen; samo im je vok. jednak nominativu. To su imenice kao Marko, Vule, Božo, zelenko, brale. b) -/ na kraju reči prelazi u -o: kotao, posao, pakao (slov. kotel, posel, pekel). U ostalim padežima ostaje /: kotla, kotlu . . ., posla, poslu . . ., pakla, paklu . . . (§ 13). 2. Gen. j ednine, a) t i d ispadaju ispred suglasnika c: oca (nom. otac), suca (nom. sudac). Tako i u svim padežima gde ima c (§ 142). b) -/ na kraju sloga prelazi u o: žeteo-ca (žetel-ca, ispor. nom. zetelac). Ono prelazi još u svim padežima, osim gen. množine (§ 13). 3. Ak. jednine. Imenice koje znače živa bica imaju aku-zativ jednak genitivu (jelen-a, prijatelj-a), a onima koje znače stvari, akuzativ jednak je nominativu (grad, kraj). 4. Vok. jednine. a) Imenice koje se u nom. jednine svr-šuju na tvrdi suglasnik imaju završetak -e (jelen-e), a koje se svršuju na (stari ili današnji) palatalni suglasnik imaju -u (prijatelj-u). b) Ispred -e prelaze c i k u č, g" u ž, h u š (§ 10 — 11): strič-e, starč-e; dač-e, druž-e, siromaš-e. c) t i d ispadaju ispred č: oče (nom. otac), suče (nom. sudac). 5. Instr. jednine. Iza tvrdih suglasnika stoji završetak -om (jelen-om), a iza palatalnih (starih i današnjih) završetak -em (prijatelj-em, starc-em). 6. Nom. množine, a) Suglasnici k, g-, h prelaze u c, z, S: dak — dac-i, drug" — druz-i, sirdmah — siromas-i. Tako biva i u vok., dat., lok. i instr. množine (§ 10). b) Neke imenice dobijaju u množini na osnovu -ov (ako se osnova svršuje na tvrdi suglasnik) ili -ev (ako se osnova svršuje na palatalni suglasnik). Takva se množina zove duga množina. Jednosložne imenice imaju samo dugu množinu (tdp-ov-i, sin-ov-i, brdj-ev-i) ili samo kratku (kdnj-i, ps-i, crv-i, prst-i, Rus-i), ali ponajviše imaju dugu i kratku (glasovi ili glasi, drugovi ili druži, miševi ili miši). Dvosložne imenice imaju samo kratku množinu (jeleni, lonci), malo ih ima samo dugu (troškovi, točkovi), a neke i dugu i kratku (sokolovi ili sokoli, golubovi ili golubi, sluča-jevi ili slučaji). Trosložne i višesložne imenice imaju samo kratku množinu (trgovc-i, vodeničar-i). c) Gotovo sve imenice koje znače ljude pa se u nom. jednine svršuju na -in odbacuju u množini taj nastavak: ukučan-in — ukucan-i, Sfb-in — Srb-i, hriščan-in — hri-ščan-i. 7. Gen. množine. Koje imenice imaju nepostojano a u nom. jednine, imaju ga i u gen. množine: starac — starac-a; tako i vrabac-a, trgovac-a, lovac-a, žetelac-a. 8. Imenica veče, večera ... je u jednini muškoga ili srednjega roda. Ako glasi večer, večeri . . ., onda je ženskoga roda. U množini je uvek ženskoga roda: večeri, večeri . . . 9. Imenica čdvek glasi u množini u nom. i vok. ljudi, u gen. ljudi, u dat., lok. i instr. ljud(i)ma, u ak. ljude. 10. Imenica dan obicno se menja: dan, dana, danu . . . § 18. Promena imenica ženskoga roda na -a Jednina: Množina: Nom. kuč-a kuč-e gen. kuč-e kuč-a dat. kuč-i kuč-ama ak. kuč-u kuč-e vok. kuč-o! kuč-e! lok. kuč-i kuč-ama instr. kuč-om kuč-ama Napomene 1. Dat. i lok. jednine. Suglasnici k, g; h prelaze ispred / u c, z, s (§ 102): muk-a — muc-i, majc-i; slbg-a — sloz-i, knjiz-i; snah-a — snas-i, svrs-i. 2. Vok. jednine. Trosložne i višesložne imenice na -ica imaju u vok. obično završetak -e: sestrice, majčice. 3. Gen. množine. Mnoge imenice koje imaju ispred -a u nom. jednine bar dva suglasnika (pesm-a) umecu u gen. množine izmedu ta dva suglasnika nepostojano a: pesama, devojaka, ovaca, sestara. Izmedu st, št, zd, žd ne umeče se nepostojano a; gen. množine: krasta, tašta, zvezda, nužda. § 19. Promena imenica ženskoga roda na suglasnik Jednina: Množina: Nom. reč reč-i gen. reč-i reč-l dat. reč-i reč-i m a ak. reč reč-i vok. reč-i! reč-i! lok. reč-i reč-ima instr. reč-ju ili reč-i reč-ima Napom en e 1. Instr. jednine. a) Završetak je ju (slov. -jo), ali kad pred imenicom stoji pridev, zamenica ili predlog, može da bude i završetak -i; Maže se mašču. — Maže se dobrom mašču (masti). Svojom rečju (reči). Sa žalošču (žalosti). b) Suglasnik j od završetka -ju veže se s različnim sugla-snicama po pravilima jotovanja (§ 12): pameču (od pamet-ju), zapovsdu (od zapoved-ju), kaplju (od kap-ju), zoblju (od zob-ju), bzimlju (od ozim-ju), ljub avl ju (od ljubav-ju), noču (od noč-ju), čadu (od čad-ju), obite/ju (od obitelj-ju). Bez promene ostaje suglasnik r: stvarju. Suglasnici s i z prelaze ispred palatalnih suglasnika u i i ž: mišlju (od mislju), mašču (mascu), bojažnju (bojaznju) (§ 9). 2. Imenica kči ima (osim nom. jednine) sve oblike po obrascu reč: kči, kčer-i, kčer-i, kčer . . . 3. Imenica mati menja se u jednini kao u slovenačkom jeziku, osim instr. jedn., koji glasi mater-om. U množini menja se po obrascu kuča. § 20. Promena imenica srednjega roda Jednina: Nom. A. sel-o polj-e B. I me tane gen. sel-a polj-a imen-a tanet-a dat. sel-u polj-u tmen-u tanet-u ak. sel-o polj-e ime tane vok. sel-o! polj-e\! ime! tane! lok. sel-u polj-u imen-u tanet-u instr. sel-om polj-em imen-om tanet-om Nom. gen. dat. ak. vok. lok. instr. sel-a polj-a sel-a polj-a imen-a tanet-a imen-a tanet-a sel-ima polj-ima imen-ima tanet-ima sel-a polj-a sel-a! polj-a! imen-a tanet-a imen-a! tanet-a! sel-ima polj-ima sel-ima polj-ima imen-ima tanet-ima imen-ima tanet-ima Napomene A. 1. Instr. j ednine. Iza tvrdih suglasnika stoji zavr-šetak -om (sel-om, pism-om), a iza palatalnih (starih i današnjih) završetak -em (polj-em, kdplj-em, sunc-em). 2. Gen. množine. Koje imenice imaju ispred -o ili -e u nom. jednine dva suglasnika (pism-o, kdplj-e), one umecu iz-medu njih u gen. množine nepostojano a: pisarna, kopalja, vesala, rebara. 3. Imen i ca drvo menja se u jedn. drvo, drva... ili dfvo drveta... i znači ono što slovenacki „drvo" ili „ drevo". Množina glasi drva, drva, drvima . . . (= slov. „drva") ili drveta, drveta, drvetima . . . (= slov. »drevesa"). 4. Imenica kolo (gen. kola, dat. kolu) == slov. „kolo", „krog". Množina glasi kolesa (== slov. „kolesa") ili kola (= slov. „krogi", „voz"). 5. Imenice oko i uho menjaju se u jednini kao selo (gen. oka, uha . . .). U množini (nom. oči, uši) su ženskoga roda i menjaju se po obrascu reč. Gen. množ. im je dvojak: oči ili dči-ju, iiši ili uši-ju. B. Kao ime menjaju se imenice kojima se osnova u svim padežima, osim nom. jedn., svršuje na -n (breme, bremen-a\; vreme, pleme, rame), a kao tane one kojima se osnova svršuje na -t (diigme, dugmet-a; čebe, tele, pile, čdbanče, mdmče, unuče, sirdče, dače, zdrebe, jagnje, dete). Množina. Imenice s osnovom na -t retko imaju množinu. Imaju je na pr. imenice tane, dugme, čebe — taneta, dugmeta, čebeta. Mesto množine ostalih imenica služe zbirne imenice žen-skoga roda na -ad: telad, pilad, čobančad . . . Imenica dete ima mesto množine oblik deca. Imenice na -ad menjaju se kao reč (zapoved), ali mogu u dat., lok. i instr. imati završetak -ma: teldd-ma. § 21. Zbirne imenice Zbirne imenice brača, gospoda, vlastela, deca, telad, pilad, čdbančad, momčad . . . (jedn. brat, gospodin, vlastelin, dete, tele, pile, čdbanče, mdmče . . .) su po obliku u jednini, ali pokazuju množinu jednakih lica ili životinja. Ako su te zbirne imenice subjekt, onda predikat stoji obično u množini: Deca skaču. Momčad pevaju. Dodaci uz te imenice i pridevne reči predikata ostaju u jednini u ženskom rodu: Mala deca su živa. Naša momčad su vesela. Pride vi § 22. Odredeni i neodredeni pridevi Ako je pridev dodatak nepoznata predmeta ili lica, u neodredenom je obliku (star, stara, staro; dobar, dobra, dobro); ako je dodatak poznata ili več spomenuta predmeta ili lica, u odredenom je obliku (stari, stara, staro; dobri, dobra, dobro). § 23. Promena neodredenih prideva muški ženski Jednina: srednji rod Nom. nov (tud) nov-a (tud-a) nov-o(tud-e) gen. nov-a nov-e nov-a dat. nov-u nov-of nov-u ak. nov-a, nov nov-u nov-o vok. — — — lok. nov-u nov-oj nov-u instr. nov-im nov-om nov-im Nom. nov-i nov-e nov-a gen. nov-ih nov-ih nov-ih dat. nov-im(a ) nov-im{a) nov-im(a) ak. nov-e nov-e nov-a vok. — — — lok. nov-im(a ) nov-im(a ) nov-im(a) instr. nov-im(a ) nov-im( a) nov-im(a) Napomena. Završeci za m. i sr. rod jednine su, osim u instr., jednaki završecima imenica m. i sr. roda. Ta se promena zbog toga zove i imenska. § 24. Promena odredenih prideva muški rod Jednina: srednji rod Nom. nov-i tud-T nov-o tiid-e gen. nov-og(a) tud-eg(a) nov-og(a) tud-eg(a) dat. nbv-om(u), tud-em(u) nbv-om(u), tud-em(u) ome -ome ak. nov-og(a), nov-i tud-eg(a), tud-l nov-o tud-e vok. nov-i tud-T nov-o tud-e lok. nov-om(e) tiid-em(u) nov-om(e) tud-em(u) instr. nov-irn tud-im nov-im tiid-im Množina : Nom. gen. dat. ak. vok. lok. instr. nov-i (tudi) nov-ih ndv-im(a) nov-8 nov-i ndv-Im(a) nov-im(a) nov-či (tuda) nov-ih nov-im(a) nov-či nov-a nov-Jm(a) nov-Jm(a) Ženski rod: promena je ista kao u neodredenih prideva (§ 23), samo je samoglasnik u završetku svih padeža dug (nova, tuda). Napomene 1. Kojim se pridevima osnova svršuje na tvrdi suglasnik, oni primaju u muškom i srednjem rodu završetke -og(a), -om(u) . . a pridevi s osnovom na (stari ili današnji) palatalni suglasnik primaju -eg(a), -em(u) . . . 2. U dat., lok. i instr. množ. uzima se oblik na -ima kad je pridev sam: Pomdzi gladnlma! Pred imenicom stoji uvek oblik na -im: Pomdzi gladnlm pticama! § 25. Poredba prideva Pridevi imaju tri stepena: prvi stepen ili pozitiv, drugi stepen ili komparativ, treči stepen ili superlativ. Komparativ pravi se nastavcima I. -ji, -ja, -je; II. -iji, -ija, -ije; III. -ši, -ša, -še. I. -ji, -ja, -je 1. Nastavak -ji imaju jednosložni pridevi sa dugosilaznim ( ") akcentom (jak, drag, suh itd.); j od nastavka spaja se sa su-glasnicima po pravilima jotovanja (§ 12): jačl (od jak-ji), draži (od drag-ji), sušij (od suh-ji), žučl (od žut-ji), bledi (od bled-ji), bril (od brz-ji), muči (od vruc-ji), ridi (od rifl-ji), skupijl (od skup-ji), grubljl (od grub-ji), življi (od živ-ji), krnjl (od krnj-ji); — s ispred palatalnog suglasnika prelazi u s (§ 9): čvfšči (od čvrst-ji). P a m t i. I pridevi dug i tih imaju komparativ s nastavkom -ji: dužl, tišl. 2. Nastavak -ji imaju i dvosložni pridevi na -ak i -ok, ali gube u komparativu -ak i -ok (kratak, sladak, visok itd.); j od nastavka spaja se sa suglasnicima po pravilima jotovanja (§ 12): krači (od krat-ji), sladi (od slad-ji), nizi (od niz-ji), viši (od vis-ji), dubljl (od dub-ji), širi (od šir-ji), tanji (od tan-ji); — s ispred palatalnog suglasnika prelazi u š (§ 9): žešči (žest-ok). Pridev težak glasi u komparativu teži. Slično kao pridevi na -ak i -ok prave komparativ dalek i debeo: dalji, deblji. II. -iji, -ija, -ije 1. Nastavak -iji imaju jednosložni pridevi sa kratkosilaznim (") akcentom: čist — čist-iji, lošiji, ndviji, slabiji, sporiji, starijl, s trmi ji, zdravijl. Nastavak -iji dobijaju i neki sa dugosilaznim (°) akcentom: pust — piist-ijl, slanijl, svetiji, lenijl. 2. Tako dvosložni i višesložni pridevi: marljiv — marljiv-ijl, zadov oljni ji. . . 3. Pridevi gibak, krepak, ljubak glase u komparativu gip-čiji, krepčiji, ljupčiji ili ljupkiji, a krotak i vitak imaju krotkiji, vitkiji. III. -ši, -ša, -še Taj nastavak imaju samo tri prideva: lak, lep, mek — lak-ši, lep-ši, mek-šT. Nepravilne komparative imaju: dobar — boljT, zao — gori, velik — večl, malen — manji. Superlativ nastaje od komparativa s predmetkom naj-: najjači, najkrači, najčistiji, najmarljiviji, ndjgipčiji, najlakši, naj-bolji. Komparativ i superlativ menjaju se kao odredeni pridevi. Zamenice § 26. Deoba Zamenice su: 1. lične (personalne); 2. prisvojne (posesivne); 3. pokazne (demonstrativne); 4. upitne (interogativne); 5. odnosne (relativne); 6. neodredene (indefinitne). § 27. Lične zamenice Lične zamenice su: ja (za prvo lice), ti (za drugo lice), on, ona, ono (za treče lice); povratna zamenica je sebe. Promena: Jednina: Množina: Nom. ja ti mi vi gen. mene — me tebe —te nas — nas vas—'vas dat. meni — mi tebi — ti nama — nam vama — vam ak. mene — me tebe — te nas — nas vas — vas vok. — ti — vi lok. meni tebi nama vama instr. tnnom, tnnotne tbbom nama vama Nom. on ona ono dni one ona gen. njega — ga nje — je g njih — ih dat. njemu — mu njoj—joj o njima — /m ak. njega — ga, nj nju — je, ju 2 3 njih — ih vok. — — —- lok. njemu njoj § M njima instr. njim, njime njom, njome njima Napomene 1. Krači oblici u gen., dat. i ak. zovu se enklitike (§53). U akuzativu se pišu uvek odeljeno od predloga: za me, preda me, za nj, na nj, preda nj. 2. Pred in str. mnotn stoji predlog sa, a ne s; pred instr. tobom stoji s: sa mnom — s tobom. 3. Nom. ranož. za 1 i 2 lice (mi, vi) nema ženskoga roda: mi smo = slov. mi smo ili me smo. 4. Zamenica sebe ima instr. sobom (slov. seboj); ostali padeži su jednaki slovenačkima. § 28. Prisvojile zamenice Prisvojne zamenice su: 1. moj, moja, moje; naš, -a, -e; 2. tvoj, tvoja, tvoje; vaš, -a, -e; 3. njegov, -a, -o; njen,-a,-o ili njezin, -a, -o; njihov, -a, -o; 4. svoj, svoja, svoje. P romena: Jednina: Nom. moj moja gen. mdjeg(a), mdg(a) moje dat. mojem(u), mom(u), mojoj m oni e ak. moj — mojeq(a),mog(a) moju vok. moj moja lok. mdjem(u), mom(e) mojoj instr. mojim mojom mo]e mojeg(a), mdg(a) mojem(u), mdm(u), m o me moje moje mojem(u), mdm(e) mojim Nom. moji moje moja gen. mojih dat. mojlm(a) ak. moje mdje moja vok. moji moje moja lok. mojlm(a) instr. mojim(a) Kao moj menjaju se tvoj i svoj; zatim naš i vaš; te dve zamenice imaju u gen. našeg(a), vašeg(a), u dat. i lok. našem(u), vašem(u). Zamenice njegov, njihov, njen, njezin menjaju se kao ne-odredeni pridev (nov). Napomena: gen. mo g a je iz mo[j-e]ga; dat. momu je iz mo[j-e]mu itd. § 29. Pokazne zamenice Pokazne zamenice su: ovaj, dva, ovo; taj, ta, to; onaj, ona, ono;— ovakav, takav, onakav; ovakl, taki, onaki; ovolik, tolik, onolik; ovoliki, toliki, onoliki. Zamenica ovaj pokazuje ono što je blizu lica koje govori; taj „ „ „ „ „ „ skojimsegovori; „ onaj „ „ „ „ daleko i od lica koje govori i od onoga s kojim se govori. Ovaj, taj, onaj, ovaki, taki, onaki, ovoliki, toliki i onoliki menjaju se kao odredeni (ov-oga, ov-omu . . ., t-oga, t-omu . . ., on-oga, on-omu . . .), a ostale kao neodredeni pridevi (ovakav, ovakv-a . . ., ovolik, ovolik-a . . .). § 80. Upitne i odnosne zamenice Upitne: Odnosne: ko? — kdo? ko — kdor šta? — kaj? što — kar koji,-a,-e? — kateri,-a,-o? koji,-a,-e — kateri, ki H ji, -a, -S? — čigav, -a, -o? čiji,-a,-e — čigar kakav, -kva, -kvo? — kakšen? kakav, -kva, -kvo — kakršen Promena. Upitne i odnosne zamenice su u srpsko-hrvatskom jeziku iste, pa im je i promena ista. 1. Nom. ko šta, što gen. koga, kog čega, šta dat. komu, kome, kom čemu ak. koga, kog" šta, što vok. — — lok. kome, kom čemu, čem instr. kim, kime čim, čime 2. koji, -a, -e i čiji, -a, -S menjaju se kao odredeni pri- dev (tudi, -a, -e); 3. kakav, kakva, kakvo menja se kao neodredeni pridev (nov, dobar). § 31. Neodredene zamenice a) Imeničke: neko (nekdo) nešto (nekaj) niko (nikdo, nihče) svako (vsakdo) iko (sploh kdo) kogod (kdo) ko god (kdorkoli) nista (nič) svašta (marsikaj) išta (sploh kaj) štogod (kaj) što god (karkoli) neki, -a, -o [nijedan] svaki, -a, -o b) Pridevske: nekakav, -kva, -kvo nikakav, -kva, -kvo svakakav, -kva, -kvo necip, -a, -e ničiji, -a, -e svačiji, -a, -B Promena: 1. neko, mko, svako, iko, kogod, ko god menjaju se kao zamenica ko: neko, nekoga, nekomu . ..; kogod, kogagod, kdmugod . . .; ko god, koga god, komu god . . . 2. nešto, ništa, svašta, išta, štogod, što god menjaju se kao zamenica što (šta)\: nešto, nečega . . .; štogod, čegagod . . .; što god, čega god . . . 3. neki, svaki, nečiji (slov. od nekoga), ničiji (od nikogar) i svačiji (od vsakogar) menjaju se kao odredeni pridev (novi ili tudi): neki, nekoga ...; nečiji, nečijega . . . 4. nekakav (nekakšen), nikakav (nikakršen) i svakakav (vsakršen) menjaju se kao neodredeni pridev (dobar)': nekakav, nekakva ... Brofevi § 32. Osnovni brojevi (0 ništica, nula) 21 dvadeset i jedan, -dna, -dno 1 jedan, -dna, -dno 22 dvadeset i dva, -e, -a 2 dva, -e, -a 30 trideset 3 tri 40 četrdeset 4 četiri 50 pedeset 5 pet 60 šezdeset 6 šest 70 sedamdeset 7 sedam 80 osamdeset 8 osam 90 devedeset 9 devet 100 sto, stotina 10 deset 200 dvesta, dve stotine 11 jedanaest 300 trista, tri stotine 12 dvanaest 400 četiri stotine 13 trinaest 500 pet stotina 14 četrnaest 600 šest stotina 15 petnaest 1000 hiljada, tisuča 16 šesnaest 2000 dve hiljade (tisuče) 17 sedamnaest 3000 tri hiljade (tisuče) 18 osamnaest 4000 četiri hiljade (tisuče) 19 devetnaest 5000 pet hiljada (tisuča) 20 dvadeset 1,000.000 milion § 33. Promena brojeva 1. Jedan, -dna, -dno ima (osim u nom.) završetke od-redenih prideva: m. r. jedan, jedn-og(a) . . ., ž. r. jedna, jedn-e, jedn-dj . . ., sr. r. jedno, jedn-og(a) . . . m. i sr. r. ž. r. m., ž. i sr. r. m., ž. i fef.*r. 2. Nom. dva dve tri četiri gen. dvaju dve ju trfju četirfju dat. dvama dvema trfma četirma ak. dva dve tri četiri vok. dva dve tri četiri lok. dvama dvema trfma četirma instr. dvama dvema trfma četirma Rupel: Srbskohrvatska vadnica II. Kao dva menjaju se oba, obadva, a kao dve menjaju se obe, obadvS. 3. Brojevi pet, šest, sedam itd. ne menjaju se; imenice uz njih stoje u gen. množine: pet, šest, sedam... staracd, kuča, pisarna. Brojevi stotina, Mljada (tisuča) menjaju se kao imenice ženskoga roda, ali stoje cesto u ak. mesto u drugim padežima: Ddšao je sa stotinčm (stotinu) momaka. § 34. Dvojina Nom., ak., vok. dva lonca dva pisma gen. dvaju lonaca dvaju pisarna dat., lok., instr. dvama loncima dvama pismima] Uz nom., ak. i vok. dva (oba, obadva), tri i četiri stoje imenice m. i sr. roda u dvojini. Imenice imaju samo jedan oblik dvojine, i to za nom., ak. i vok. (= gen. jednine -.lonca, pisma); za ostale padeže uzimaju se oblici iz množine (lonaca, loncima . . .). Iza predloga brojevi i imenice se obično ne menjaju (kod dva lonca, sa dva lonca). — Uz dve (obe, obadve), tri i četiri stoje imenice ž. roda u množini: dve puške, dveju pušaka, dvema puškama. Pamti. Kod brojeva sastavljenih iz jedinica, desetica, stotica itd., imenica se upravlja samo prema jedinicama: 21 (dvadeset i jedan) starac; 502 (pet stotina i dva) čoveka. § 35. Redni brojevi Zasebne oblike imaju redni brojevi: prvi, drugi, treči, četvrti, stoti, Mljaditi ili tisučni; svi ostali postaju od osnovnih brojeva primajuči završetke -/, -a, -o: pet-i, -a, -o; šest-i, -a, -o ... jedanaest-i, četrdesSt i osmi, -a, -d. Menjaju se kao odredeni pridevi. Pamti. Kad se pišu brojkama, iza njih ne stoji tačka, na pr. 15 marta 1931 godine. § 36. Brojne imenice Mesto brojeva 2—99 mogu se uzeti brojne imenice na -/ca: dvojica (obojica), trojica, četvorica, petbrica .. . Upotrebljavaju se samo za lica muškoga roda. Reči uz njih stoje u gen. množine: trojica lovaca, nas petorica, sa desetoricom prijatelja. — Ako su brojne imenice subjekt, predikat dolazi u množinu: Obdjica idu. Nas petorica dodosmo. Glagoli § 37. Infinitiv Završetak infinitiva je -ti: tres-ti, pl-ti, deli-ti, gleda-ti. Ako odbacimo završetak, ostaje infinitivna osnova: tres-, pi-, deli-, gleda-. Napomene 1. Infinitivi plesti, krasti su nastali od plet-ti (ispor. plet-em), krad-ti (ispor. kradem). 2. Infinitivi kao reči i striči nastali svi odrek-ti (ispor. rek-ao) i od strig-ti (ispor. strig-ao). 3. Kojim se glagolima u slovenačkom jeziku infinitivna osnova svršuje na -ni, onima se ona u srpskohrvatskom jeziku svršuje na -nu[: krenu-ti, dignu-ti (slov. kreni-ti, dvigni-ti). 4. Pamti: iči, poči, doči, ndči — slov. iti, pojti, dojti, najti. § 38. Prezent Jedn. 1 lice tres-em pijem del-im gled-am 2 „ tres-eš pi-ješ del-iš gled-aš 3 „ tres-S pi-je del-i gled-a Množ. 1 „ tres-emo pi-jemo del-imo gled-amo 2 „ tres-ete pi-jete del-ite gled-ate 3 „ tres-u pi-ju del-e gled-aju Napomene 1. Glagoli se menjaju u prezentu kao u slovenačkom jeziku. Razlika je samo u 3 licu množine. Ako je u 1 licu jednine u 3 licu množine je ■em -jem -im -a m Isporedi slov. tres-ejo, tres-o — sh. tres-u „ pi-jejo, pi-jo — „ pi-ju „ del-ijo, del-e — „ del-e „ gled-ajo — „ gled-aju -u ■j" -e ■aju 2. Koji glagoli imaju na kraju i infinitivne i prezentske osnove k ili g (rek-, strig-), pretvaraju u prezentu te suglas-nike ispred e u č i ž: rečem, (od rek-em), tučem, pečem, vučem; strižem (od strig-em), ležem, žežem. — U 3 licu množine ostaju k i g, jer se ispred u ne menjaju: reku, tuku, peku, vuktt; strigu, leg^u, žegu. 3. U glagola koji imaju prezentsku osnovu na suglasnik, a završetke -jem, -ješ . .. nastaju glasovne promene po pravi-lima jotovanja (§ 12): vičem (od vik-jem), lažem, jašem, krečem, glodem, mičem, vežem, pišem, kap/jem, zob/jem, orem. 4. Zapamti: iči — idem; poči (od po-iti, slov. pojti) — podem (od po-idem, slov. pojdem); doči — dodem; nači — nadem. 5. Glagol moči glasi u prezentu: mogu, možeš, može, možemo, možete, mogu. I glagol hteti ima u 1 licu jednine -u: hbču (v. § 39). § 39. Prezent pomočnih glagola biti i hteti Potpuni oblik: Skračeni oblik: Odrični oblik: biti. Jedn.: 1. jesam sam nišam 2. jesi si nisi 3. jest(e) je nije množ. : 1. je smo smo nismo 2. jeste ste niste 3. jesu su nisu hteti. Jedn.: 1. hbču ču neču 2. hočeš češ nečeš 3. hoče če ne če množ. : 1. hočemo čemo nečemo 2. hočete čete nečete 3. hoče če ne če Upitno: jesam li? da li sam? — hbču li? da li ču § 40. Imperativ Završeci za 2 lice jedn., 1 i 2 lice množ. jesu: A. -i, -imo, -ite; B. -aj, -ajmo, -ajte; C. -j, -jmo, -jte; Č. ji, -jimo, -jite. A. Prve završetke primaju glagoli sa prezentom na -em i -im; tres-em— tres-i, -imo, -ite; rec-em — rec-i (od rek-i); striž-Sm — striz-i (od strig-i); nos im — nds-i. B. Druge završetke primaju glagoli sa prezentom na -am: gled-am — gled-aj, -ajmo, -ajte. C. Treče završetke primaju glagoli sa prezentom na -jem, ako je pred -jem samoglasnik: ču-jem — ču-j, -jmo, -jte. Č. Četvrte završetke primaju glagoli sa prezentom na -jem, ako je pred -jem suglasnik: vtčem (od vik-jem) — viči (od vik-ji), vičimo, vičite; laži, jasi, kreči, glodi, piši, veži, kaplji, zoblji, ori (glasovne promene po pravilima jotovanja, § 12). Pamti: brojim — broj (ne: broji!), krojim — kroj; biti — budi, budimo, budite. § 41. Aorist Aorist (dovršno pretekli čas) pravi se ponajviše od svr-šenih glagola. Završeci su: A. Jedn. 1. -h množ. 1. -smo B. Jedn. 1. -oh množ. 1. -osmo 2. — 2. -ste 2. -e 2. -oste 3. - 3. -še 3. -e 3. -oše A. Prvi se završeci dodaju infinitivnoj osnovi, ako se svršuje na samoglasnik: skoči-ti: 1. skoči-h, 2., 3. skoči, 1. skoči-smo, 2. skoči-ste, 3. skoči-še; — poče-ti: 1. počs-h, 2., 3. počs, 1. poče-smo, 2. poče-ste, 3. poče-še. Glagol biti: 1. bi-h, 2., 3. bi, 1. bi-smo, 2. bi-ste, 3. bi-še. B. Drugi se završeci dodaju infinitivnoj osnovi, ako se svršuje na suglasnik: stres-ti: 1. stres-oh, 2., 3. stres-e, 1. stres-osmo, 2. stres-oste, 3. stres-oše; — reči (od rek-ti): 1. rek-oh, 2., 3. reč-e (od rek-e), 1. rek-osmo, 2. rek-oste, 3. rek-oše; — diči (od dig-ti): 1. dig-oh, 2., 3. diž-e (od dig-e), 1. dig-osmo, 2. dig-oste, 3. dig-oše. Zapamti: doči, poči, nači — dodoh, podoh, natfoh. § 42. Imperfekt Imperfekt (nedovršno pretekli čas) pravi se od nesvr-šenih glagola. Završeci su: Jednina: A. 1. -ijah B. 1. -jah C. 1. -ah 2. -ijaše 2. -jase 2. -aše 3. -ijaše 3. -jaše 3. -aše množina: 1. -ijasmo 1. -jasmo 1. -asmo 2. -ijaste 2. -jaste 2. -aste 3. -ijahu 3. -jahu 3. -ahu A. Prvi završeci dodaju se infinitivnoj osnovi, ako se ona svršuje na suglasnik: tres-ti: 1. tres-ijah, 2., 3. tres-ijaše, 1. tres-ijasmo, 2. tres-ijaste, 3. tres-ijahu; — ples-ti ("od plet-ti): plet-ijah; peci (od pek-ti): pec-ijah (od pek-ijah). B. Drugi završeci dodaju se pre]zentskoj osnovi ponaj-više onda, ako se prezent svršuje na -im (glasovne izmene po pravilima jotovanja): let-Jm: lečah (od let-jah), lečaše .. .; vid-Jm: vidah (od vid-jah), vidaše . . .; nos-Im: nošah (od nos-jah), nošaše . . . Ti završeci dodaju se i glagolima s infinitivnom osnovom na -nu: tonu-ti, ginu-ti: ton-jah, gin-jah . . . Glagol biti: be-jah, be-jaše ... ili beh, bese, beše, besmo, beste, behu. C. Treči završeci dodaju se infinitivnojj osnovi, ako se ona svršuje 'na -a: pisati: piscih (od pisa-ah); leža-ti: ležah .., § 43. Glagolski priloži 1. Glagolski prilog sadašnji (particip prezenta) pravi se od nesvršenih glagola. On postaje kada se 3 licu množine prezenta doda završetak -či: idu — idu-či; znaju — znaju-či. 2. Glagolski prilog prošli (particip perfekta I) postaje od infinitivne osnove. Ako se infinitivna osnova svršuje na samoglasnik, završetak je -v ili -vši; ako se infinitivna osnova svršuje na suglasnik, završetak je -av ili -avši: opa-zi-ti — opazi-v(ši); istres-ti — istres-av(ši). § 44. Glagolski pridevi 1. Glagolski pridev prošli (particip perfekta II) postaje kada se infinitivnoj osnovi dodaju završeci -o, -la, -/o (ako se infinitivna osnova svršuje na samoglasnik) ili -ao, -la, -lo (ako se infinitivna osnova svršuje na suglasnik): traži-ti — traži-o, trdži-la, traži-lo; tres-ti — tres-ao, tres-la, tres-lo; reči (od rek-ti) — rek-ao, rek-la, rek-Io. Pamti. a) Ako se infinitivna osnova svršuje na t ili d, onda se ti suglasnici gube: ples-ti (od plet-ti) — pleo, plela, plelo (od plet-1, ispor. slov. plet-el); kras-li (od krad-ti) — krao, •la, -lo (od krad-1, ispor. slov. krad-el). b) iči — išao; doči — došao; nači — našao. 2. Glagolskipridevtrpni (particip perfekta pasivni) imaju samo prelazni glagoli; on postaje kada se infinitivnoj osnovi dodaju završeci a) -en, -ena, -eno; b) -n, -na, -no; c) -t, -ta, -to. a) Prvi se završeci dodaju infinitivnoj osnovi, ako se ona svršuje na suglasnik ili na -i: tres-ti — tres-en, -ena,-eno; ples-ti (od plet-ti) — plet-en, -ena, -eno; peči (od pek-ti) — peč-en, -ena, -eno (od pek-en); zeč-i (od žeg-ti) — žež-en, -ena, -eno (od žeg-en); rodi-ti — rod-en (od rodi-en, rodj-en); kiti-ti — kičen (od kiti-en, kitj-en); Ijubi-ti — ljubljen (od ljubi-en, ljubj-en). Pamti: oprosti-ti, krsti-ti — oprošten, kršten; umi-ti, sakri-ti — umi-v-en, -ena, -eno, sakri-v-en, -ena, -eno. b) Drugi se završeci dodaju infinitivnoj osnovi, ako se ona svršuje na -a: kopa-ti — kopa-n; veza-ti — veza-n. c) Treci se završeci dodaju infinitivnoj osnovi, ako se ona svršuje na -nu: pritisnu-ii — pritisnu-t; dignu-ti — dignu-t.\ Pamti: prokle-t, ote-t. § 45. Perfekt Perfekt pravi se od glagolskog prideva prošlog i skra-čenog prezenta glagola biti: Jedn. 1. traži-o, -la, -lo sam množ. 1. traži-li, -le, -la smo 2. „ „ „ si 2. „ „ „ ste 3. „ „ „ je 3. „ „ „ su Pamt[i. 1. Rečce je i su izostavljaju se cesto u poslovi-cama, u pesmama i na početku pripovedaka: Ostareo, a pameti ne stekao. Uranila vila i devojka. Vodili svatovi devojku. 2. Rečca je [izostavlja se kod povratnih glagola: Smejao se. Bojao se Boga. § 46. Futur Futur pravi se od skračenog prezenta glagola hteti i infinitiva: ja ču tražiti, ti češ tražiti . . . Ako oblici ču, češ . . . dolaze iza infinitiva, spajaju se s njim, a infinitiv odbacuje -ti: tražiču, tražičeš . . .; plešču, pleščeš ... (v. § 9 II). Kod glagola na -či nema ni spajanja ni odbacivanja: ja ču reči — reči ču. § 47. Egzaktni futur Egzaktni futur imaju ponajviše nesvršeni glagoli. On stoji samo u zavisnim rečenicama, naročito u onima što se počinju svezicama ako, kad i čim, i naznačuje radnju koja se u budučnosti ima da dogodi pre one radnje koja se spominje u glavnoj rečenici: Ako budete pazili, dobro čete sve naučiti. Egzaktni futur pravi se od glagolskog prideva prošlog i trenutnog prezenta glagola biti: Jedn. 1. budem tražio, -la, -lo množ. 1. budemo tražili, -le, -la 2. budeš „ „ „ 2. budete „ „ „ 3. bude „ „ „ 3. budu „ „ „ Pamti. Svršeni glagoli mogu imati prezent mesto eg- zaktnog futura: Čim dodem (budem ddšao) kuči, napisaču zadatak. § 48. Potencijal Potencijal je složeni glagolski oblik od pomočnog glagola ja bih, ti bi, on bi, mi bismo, vi biste, dni bi i glag. prideva prošlog. Jedn. 1. tražio, -la, -lo bih množ. 1. tražili, -le, -la bismo 2. „ „ „ bi 2. „ „ „ biste 3. ,, ,, ,, bi 3. ,, ,, ,, bi Priloži § 49. Najobičniji priloži 1. Vremenski priloži: kada, kad, sada, sad, odmah (takoj), uvek (vedno), jučSr (včeraj), dana s, sutra (jutri), uju-tru (zjutraj), uveče (zvečer), danju (podnevi), noču (ponoči), jutros (danes zjutraj, davi), večeras (danes zvečer, drevi), leti (poleti), zimi (pozimi), pre (prej), posle (poslej). 2. Mesni priloži: gde (kje, kjer), negde (nekje), riigde (nikjer), kuda (kod), kamo, dvamo (semkaj), onamo (tjakaj), ovde (tukaj), onde (tamkaj), napolju (zunaj), napolje (ven), unutra, napred, natrag (nazaj), daleko, gore, dole. 3. Načinski priloži: ovako, onako (tako), driikče (drugače), zaista (zares), više (več), jdš(te) (še), nipošto (nikakor ne), dobro, jasno, veselo, lepo .. . Predloži § 50. Najvažniji predloži Predloži s jednim padežem 1. S genitivom: bez (brez), blizu, do, duž (vzdolž), iz, iza, izmedu (izmed, med), kod (pri), kraj, mesto, niže (pod), od, oko, osim (razen), pored (poleg, ob, pri), posle (po), preko, protiv (proti), pre (pred), radi, uoči (dan pred), više (nad), vrh, zbog; 2. s dativom: k; 3. s akuzativom: kroz (skozi), mimo, niz (navzdol po), uz (navzgor po); 4. s lokati v o m: pri (tik pri), prema (proti). Predloži sa dva padeža 1. S genitivom i instrumentalom: s(a); Pamti. Predlog s stoji pred instrumentalom kad taj pa- dež znači neku zajednicu ili društvo (na pr. došao je zajedno s bratom; šeta sa sestrom); ali kad instrumental znači orude ili sredstvo, pred njim nema predloga (pišemo pero m; gledamo očima). 2. s akuzativom i lokativom: na, o (o, ob, na), po (po, za); 3. s akuzativom i instrumentalom: medu (med), nad, pod, pred. Predloži sa tri padeža 1. S genitivom, akuzativom i lokativom: u; na pr.: u Srba, u njega (pri Srbih, pri njem); u kuču (v hišo); u kuči (v hiši); 2. s genitivom, akuzativom i instrumentalom: za. Svezice § 51. Naporedne i zavisne svezice 1. Naporedne s|vezice: i (slov. in, tudi), pa, ni, niti, ili (ali), a, ali (toda), nego, več (marveč), zato, dakle (torej), samo. 2. Zavisne svezice: ako, premda (čeprav), iako (čeprav), jer (ker), buduči da (ker), tako da, da, kada (ko, kadar), čim (ko), dok (dokler), pošto (ko), kako (kakor), kao da (kakor da). Rečenice § 52. Prosta i složena rečenica 1. Rečenica koja stoji sama za se zove se prosta. a) Prosta rečenica u kojoj ima samo subjekt i predikat zove se neproširena: Učenik piše. b) Prosta rečenica u kojoj ima osim subjekta i predikata još atribut, objekt i priloška odredba zove se proširena: Valjan učenik piše svoje zadatke kod kuče. 2. Kad se dve rečenice ili više njih slažu u ;ednu celinu, nastaje složena rečenica. a) Složene rečenice vezane naporednim svezicama zovu se naporedo složene: Učitelj čita, i učenik piše. b) Složene rečenice vezane zavisnim svezicama zovu se rečenični sklop (slov.: podredje): Učenik ne piše, jer je zaboravio pero. Tu razlikujemo glavnu rečenicu (učenik ne piše) i za-visnu (jer je zaboravio pero). § 53. Enklitike 1. Enklitike su: a) zamenice; me, te, se, nas, vas, ga, ju, je, ih; mi, ti, si, nam, vam, mu, joj, im; b) glagoli: sam, si, je, smo, ste, su; ču, češ, če, čemo, čete, če; bih, bi, bismo, biste, bi; c) p a r t i k u 1 a: li. 2. Enklitike ne mogu stajati na početku rečenice ni iza svezica / i a; izuzetak čini glagol je u pitanjima: Ja sam u školi. Nišam mu dao. Iako nišam hteo, ja sam morao doči. Pozdravi ga i reče mu. Tražio sam ga, a nije ga bilo. — Je li marljiv? 3. Kad ima u jednoj rečenici više enklitika jedna do druge, one stoje ovim redom: a) najpre glagolske enklitike (osim je), onda zamenice; na pr.: Ti češ ga nači. Zlatna su joj krila. (Zlatno joj je krilo.) b) Od zamenica stoji najpre dativ i genitiv, a onda tek akuzativ; na pr.: Žao mi ga bejaše. Boji ga se. On mu ga dade. Čini mi se. c) Partikuia li stoji iza prve reči ili, ako je pred tom rečca ne, iza druge reči u rečenici; na pr.: Hočeš li vode? Ne znaš li citati? DODATAK - ŠTIVA 1. Becejte MJia/jocTH Becejio ca^a, Bdcejio cbh! /Jok cmo jom mji&ah, Becejba hmel Ky/i;a r&fl Koji KpeHe omiMa; HnKaKBa Spnra jom Hac He Tape, Bpnre cy caMO 3a Jby,n;e CTape — Becejio 3aTO, Becejio cbh! Becejio chpši, Becejio cbh! Ce^JiajMO Harne Kome APseHe, IlamHMO Hame ca6jte jiHMene, y 6oj cbh CKyna, xpa6pii /jenam*, HeKa ce bhah fla cmo jyHan;h — JyHan;h MJia^n, b&cejio cbh! Becejio ca^a, Becejio cbh! Cjioskhmo kojio, nrpajMO CKyna; Je^aH ko Boija HanpeA HeK CTyna, Mh heMO 3a h>hm je^hakiim ckokom, BecejiHM cpn;eM, cjajyh0M okom — HrpajMO CKyna, Becejio cbh! Becejio TaKč, Becejio cbh! /Iok cmo jom mjia^H, Becejta raa Ky,n;a rdfl Koji KpeHe omiMa; HnKaKBa Spiira jom Hac He Tape, Bpnre cy caMO 3a Jbyfle CTape — Becejio 3&to, Becejio cbh! Ileuiap Ilpepadoeuk 2. Konj i bik Dobar konj trčaše i poigravaše noseči jednog dečka na sebi. Vide ga bik i počne mu se potsmevati: „Kad bih ja nosio na ledima to dete, poznalo bi ono ko je bik." — „Kakva bi to hvala bila nad slabim junaštvo pokazati," odgovori konj. Po Dositeju Obradoviču 3. JejieH h bhhorpa^ BesKehn op, JioBana, jeAaH jeJieH caicpnje ce y BHHorpa^. KaA cy jiobbh nponuin, jeJien noHHČ Hynara Jifimhe n jecra. JIobbh cna3e KaKO ce Ji03aH.Hme, npni>y, bh/i;e jeJieHaHy6njy ra. cab y kpbh h H3AHmyhn jeJieH pšKHe: „iipabeah0 CTpa-AaM! IIIto caM Bpeljao Ji03y Koja Me je canyBaJia!" IJo /locuiuejy Oopadoeuhy 4. Tufle perje Ptice kad izabraše u vremena stara orla junačkoga za svoga glavara, jedan dan odrede da se sve iskupe, podvorenjem svojim orlu da pristupe: da pokažu sebe na saboru tome s pevanjem i perjem poglavaru svome. Kada biide vreme, sve ptice dolete, svoga cSra, orla, otsvuda oblete. No da vidiš čavku, da bi lepša bila, raznim se tudlm perjem nakitila. Doleti i stane usred prvog reda, ponosi se ona, svaki u nju gleda; i oro je gledl, lepoti se divl, uvlja se čavka kao davo živi. Kad se ptice bolje u nju zagledaše i na njoj svoja pera poznadoše, onda svaka svoje pero iščupala, posramljena čavka črna je ostala. Pre il' posle mora svakom tako biti, ko se tudlm perjem kao čavka kiti. Ljubomir P. Nenadovič 5. KjrpjaK h nac OiHTpno KypjaK 3y6e, KaA AO*)e PAHeKyAa nac h ynHTa ra: „3ap th jdrn hhch nyo Aa he 3aBJi&AaTH ohhith mhp?" »H^o caM," OAroBopn KypjaK, „ajin ja y to cyMH>am." „E, Moja cyMH.ajiHn;e!" HacMeja ce Ao6poAyiHHH nac. 3ap th h e 3Hain Aa AaHac bhine |he no6et)yjy 3y6n, Beh naMeT?" „0, 3HaM ja to Bpjio AO^PO." OAroBopii Kypjaic, „ajin je mšhh jiaKiue 3y6e oihtphth ho namet." Mujian ByKacoeuk 6. Kornjača i zec „Hajde da se okladlmo," reče kornjača zecu, „ko če pre donle?" — „Ko če pre," reče joj zec, „jesi li ti poludela?" — „Kako mu drago; no ja velim da se okladlmo." ^)kladiše se; ii što, to se ne znade; a okladu metnuše kod belege; ko dobije, nek je nosi. Zecu bi valjalo tri četiri puta dobro skočiti kao što skače kad izmiče pred psima; ali ima vremena; malo popasti, malo pospavati, a malo opet naslu-škivati otkle vetar duva, a kornjača neka ide. A ona se uboga iipela, pa se žurl što ikad može. No kad zec vidi da je žaba skoro na beleži, onda tek poteče za njom, ali mu badava: žaba dode pre nego on. „Ko ima pravo?" uplta ga žaba pobirajuči okladu, „čemu ti tvoja brzina? Pa ja tebe dobiti! A št5 bi tek bilo da ti valja nositi kiiču na ledima kao meni ubogoj?" J. Jurkovič 7. Bep6a y (jf)pyiuKoj Tdpa 3opa 3opii, cbS noycTajajio, Ila c' y3 6pao Becejio MrHajio; CBHpan; CBnpa, nyniKe nonyn;yjy, MoMe nojy, momhh noABHKyjy, JSnrre Majio, — čto BHHorpaAa. r.Ji&Aaj caAa yč>aBora p&Aa: Bepn, hoch, nac aojie nac rope, Momhii KJiHKhy, a necMe ce ope. „}Khbo! }Khbo! je^aH APyror Kopi!; JKhbo c' paAH, aji' hhko c' He Mopii. Tji&ahh caMO, nocjie yje CBaKe, rjisahh, SpaTe, ohč Hore Jiane! Ta tčk hit o ce CBHpan nyje Beh y KOJiy c' nocKšicyje. KSjio, k6jio, CBHpan CBipa, Hora 3eMjby He AOAiipa. „Chtho, OpaTe, njy-jy-jy!" Momhh hhjih noflBHKyjy. K6ji0B0^a kojiom BHja, Kojio jišth, 3Hoj npoSiija. Kojio, kojio, Hama pAua, IIyiHKa nyn;a|: H&Ka, HHKa! Ila CBe t&ko nyHaj, 6epn, IleBaj, Hrpaj ao BSnepn. A Ka,n cyHne Behe ce^a, B§cHa MOMHa/j j din ce He Aa; H^e KyhH noABHKyje, IIyHH nyuiKe, nonyn;yje. Epamo Paduneeuh 8. Čvorak Nišam dete, nišam dak, al' sam ipak veseljak. Vid'li ste me po sto puta, ali nikad zabrinuta. Ne znam šta su brige, bolje, ja sam livek dobre volje. . . Rado sam kod ljudi, vesele sam čudi. Ne znam pevat baš na note da se topiš od milote; ali pevam brzo, Iako, sad ovako sad onako: i ko lasta kad cvrgukne, i ko slavuj kad prdmukne, i ko kos, al' kroz nosf; i ko čorba kad se srče, i ko vrata kad zacvrče, i ko točak kad zaškripi, i ko lonac kad prekipl. Vragolan sam od glave do pete ta da mi se siti nasmejete! Imam dara za _pudara, al' me ljudi neče; tu sam loše sreče. Nadu kakva starca lenja, što se tuda giga, genja, al' zagrabi deo; ja bih grozde samo jeo, prodavat ga ne bih hteo, tako mi poštenja! Skoro čete berbu brati, bi 1' i mene hteli zvati ? Evo, reč bih svoju zado da bih došo vrlo rado da pokažem sve što znam. Zovnite me, dete, dete! Jer ako me ne zovnete, — doči ču i sam! Jovan Jovanovič Zmaj 9. JeceH y cejiy Ilpoijonie Jienii AaHH. HacTynnjia je no3Ha jeceH c be-jihkhm KHinaMa. BpeMe ra/i,HO. Mp3H hobeka h h3 Kyhe aa H3Ht»e. A h KaKO Aa ra He Mp3H? Bjiara 03rč — BJiara 03A0. 3eMji>a ce pacnjiHHyna oa chjme boač, na njim™ noA ho-raMa. 116 ne6y ce BHTJiajy chjihh osjiann. A CHTHa Kiinia caA yAapn — caA npecTaHe. yrJieAam noHeKHnyT KpajHHaK njiaBčr He6a. Cpn;e th 3anrpa oa paAOCTH, peKHern: „XBajia Bory!" Teic OAjeAapeA, — 66jiak ra npHKpnje h oahece th cby haay h paAčCT. /to^e bene, — oho ce H3BeApii. TeK c&mo noA 3anaA bhahhi Kojii očJianaK, a h MyH>y rAe ceBHe. Mhcjihhi Aa he cyTpa 6hth Jieno BpeMe. KaA ce yjyTPy Tpraern H3a cHa, oho njbycaK! ji a Bor canyBa! KoMe toa Hiije HysKAe, — He hač y TaKe a&He hhkyo, oa Kyhe, na hh h3 Kyhe He H3Jia3ii. CBaKH th to 3ay3Me CBoje m^cto oko BaTpe. tjieaa BecejiH njiaMeH Ha orH>HHiTy h raAHč BpeMe Hanojby. Johko BecenuHoeun 10. Grad Bilo je vedro i tiho jesenje po podne kad me otac p6-vede na vrh zvonika. Celi je grad ležao pod nama; mogao sam ga promatrati kao da ga na dlanu n5sim. U onome mnoštvu crvenlh krovova nicali su posvuda mnogi dimnjaci. Oko crkve beleo se širok trg, po kojemu su vrveli ljudi, črni i maleni kao mravi. Kao iispravne, diige reke tekle su s trga na sve četiri strane široke ulice. One su se granale izmedu kuča u mnoge uličice i pro-laze. Činilo mi se da gledam s visoka golemu paukovu mrežu u kojoj se uhvatile velike palače i malene kiičice. Na pet se ili na šest mesta zeleneli večl i manjl perivoji s jezercem ili česmom u sredini. Uz neke široke iilice nizali se redovi lepih drveta, inače nije nigde bilo videti ni vitiča ispred kuča. Po glavnim je ulicama išlo gore i dole mnoštvo ljudi. Hodili su zaposleni uz kuče, jer su sredinom jurila tramvajska kola, kočije i automobili, pa ljudi na konjima i koturačama. Daleko, sve oko grada, stršili su visoki dimnjaci mnogih tvornlca i rigali iivls crn dim. U luci je bilo lada i parobroda. Neki su ulazili, a drugi odlazili. Na kraju sam grada video železničku stanicu. Železnička su kola ulazila nalik na dugu, crnu zrniju. Sliišao sam viku i žagor ljudi, drndanje kola i zvižduk strojeva. Pričinjalo mi se da čiijem sa zvonika šum daleka mora. Sunce zade, i prvi mrak padne pfilako na grad. Što sam tada video, neču lako zaboraviti. Činilo mi se da su brze plamene strele poletele po žicama gradsklh ulica i užegle duge redove svetiljaka. Za till čas sinu grad u sjaju jake bele svetlosti. Jesenje su večeri hladne, a čuvar dade nam znak da valja siči. Požurim se s ocem niz duge stepenice, pa se spustim s njime u onaj veliki mravinjak ljudski. Vladimir Nazor U. MapKOBa cHara Bhho niije KpajbeBHhy MapKo Y PyAHiiKy rpa,Ay SftjejiOMe, Ha napA&Ky Ha Snjejioj KyjiH PyAHHHKora KHesa PaAOMiipa. KaA ce xjiaAHa noHanHine BHHa, Bejiii MapKy KHeace PaAOMiipe: „no6paTHMe, KpajbeBHhy MapKo, X6hem mui y PyAHHK njiaHHHy, A Ha H3Bop pene Jacerane? Ty th hma jšaah kamčh bejhii, Hhko aera AftrHyTH He Moace, A kamojih ca paMeHa 6&HHT; Te6e xBa,Jie Aa ch AoSap jyhak, XajA 6Kymaj, Moacein jih ra AHrHyT!" Bejiii &eMy KpajteBHhy Mapno: „Xohy Hhn, mho noSparaMe." na OAorne y PyAHHK njia,HHHy. KaA cy Shjih penn Ha H3Bopy, Aji' Ty BejbH KaMČH Kpaj H3Bopa; FjieAa KaMeH KpajbeBHhy MapKo, Rupel: Srbskohrvatska vadnica II. 8 T-Jie^a KaMeH, naK ce HacMejao, Ila ra y3e y Snjejie pyKe; Kojihko ra chjiho npiiTHCHyo, Ha KaMeHy nfjcTH ynaHyjm, na ra 6au,Fi hh3 Pya,hhk miaHHHy. A KaA BH^e KHeace PaAOMiipe HlTa yHHHl oa KaMeHa MapKO, TaA je KHeace MapKy roBopno: „Ee a$epHM, nočpaTHMe MapKO! HcTHHa je hito roBope jt>yAH /^a h&a MapKOM h& hm5 jyH&Ka." na oaorne pyahhhkome rpaay, OneT nnjy pyMeHHKy bhho Ha ^apAa,Ky oa SnjeJie Kyjie. Johi Ka,3yjy h npn^ajy JbyAH: TAe je MapKO HoroM 3aKp6*nio, Ty je noA h>hm CTeHa ynaHyjia, naK ce bhač MapKOBa CTonajia; A rAe KonjbeM y CTeHy yApno, Oa apuiHHa pyna ocTaHyjia. •—.....- - ' Hapodua necMa 06jauiK>eit>a. Py^HHK: HajBHina njiaHHHa y IIIyMaflHjii n Bapoinima Ha H»oj j 6itjejiOMe, 6njeJioj, 6njejie: MecTO SejiOMe, fiejioj, 6eJie, no-panu cTHxa. 12. MapKOB coko Coko Jie™ npeKO ByABe rpaAa, }Kyre My ce Hore ao KOJieHa, 3jiaTHe My ce Kpnjia ao paMeHa, A Ha rji&BH 3JiaTHa nepjamma. niiTajie ra ByAJ&aHKe AeBčjKe: „0 TaKO TH, Haui CHBH COKOJie! K6 je TeSn Hore noacyTHO? K5 jih th je Kpnjia no3JiaTno? Ko jih th je nepjaHHn;y Aao? Kpnji'Ma jieTH, KjtyHOM nporČBapa: „0 tško mh, 6yAJtaHCKe AeBojKe! CjiyiKHo caM floSpa rocno^apa, Tocnoflapa KpajbeBHha Mapna, y Mapica cy flBHje cecTpe MJia^e, je^Ha mh je Hdre nosKyTHJia, apyra mh je Kpnjia no3JiaTHJia, MapKO mh je nepjaHHHy ,a;ao." HapodHa necMa 06jaujH»eH»a. ByflBa: rpa^nh y ^aj]Maii;HjH, jyatHO ofl KoTopa; ByflJbaHKa: 5KeHa hjih ^eBojKa m By^Be; 3naTHe My ce: cjajy My ce Kao 3JiaTo; o tbko th : o Taico th Bora!; flbhje: flBe. 13. Marko Kraljevič i Ljutica Bogdan Poranile tri srpske vojvode Od Kosova uz kršno primorje: Jedno bješe od Prilipa Marko, Drugo bjSše Relja od Pazara, Treče bješe Miloš od Pocerja; Udariše pokraj vinograda, Vinograda Ljutice Bogdana. Igra konja Relja od Pazara, Nagoni ga preko vinograda, Pa on lomi grozna vinograda. Veli njemu od Prilipa Marko: „Prod' se, Relja, grozna vinograda! Da ti znadeš čij' su vinogradi, Daleko bi konja obgonio: Vinograd je Ljutice Bogdana. Ja sam jednom ovuda prošao I lomio grozna vinograda; PripazI me Ljutica Bogdane Na kobili tankoj bedeviji; Ja ne smjedoh ščekati Bogdana, Več pobjegoh uz kršno primorje; Potjera me Ljutica Bogdane Na njegovoj tankoj bedeviji; Da mi ne bi Šarca od mejdana, Doista me uhvatiti ščaše; Več mi Šarac stade odmicati, A kobila poče ostajati. Kad to vidje Ljutica Bogdane, On poteže tešku topuzinu, Piišta za mnom uz kršno primorje, Dohvati me po svilenu pasu, Pobratime, sapom od topuza! Stjera mene za uši Šarinu; Jedva mu se u sedlo povratih, I utekoh uz kršno primorje. v _ Ima otad sedam godinlca, Več ovuda nijesam prošao." Istom oni u besjedi bjehu, Dok se pramen zapodjede tame Vinogradu uz ravno primorje. Pogledaše tri srpske vojvode, Al' eto ti Ljutice Bogdana I sa njime dvanaest vojvoda! Kad to vidje Kraljeviču Marko, On besjedi Relji i Milošu: „Čiijete li, do dva pobratima! Eto nama Ljutice Bogdana, Sva tri čemo izgubiti glave, Več hodite da mi pobjegnemo!" Al' govori Miloš od Pocerja: „Pobratime, Kraljeviču Marko! Danas misle i govore ljudi Da tri bolja ne ima junaka Od nas ove tri srpske vojvode; Bolje nam je sva tri poginuti, Neg' sramotno danas pobjegnuti." Kad to začu Kraljeviču Marko, On im onda driigu progovara: „Čiijete li, d5 dva pobratima! A vi hod'te da ih dijellmo: II' volite na sama Bogdana, II' njegovih dvanaest vojvoda?" Veli njemu i Miloš i Relja: „Mi volimo na sama Bogdana." To je Marko jedva dočekao. U to d5ba i Bogdan dopade. Trže Marko tešku topuzinu Pak potjera dvanaest vojvoda; Dok s' okrenu nekoliko puta, Svih dvanaest od konja rastavl I bijele saveza im ruke, Potjera ih oko vinograda. Al' eto ti Ljutice Bogdana Gdje on goni Relju i Miloša; Obojici savezao ruke. Kad to vidje Kraljeviču Marko, Prepade se kako nikad nije, Pak sta gledat kiid če pobjegnuti. Ali njemu odmah na um pade Gdje su s'jedan driigom zavjerili: Gdje se jedan u nevolji nade, Da mu driigl u pomoči biide; Pak poteze dizgene Šarinu, Samur-kalpak na čelo namače, Te sastavl samur i obrve, A poteze sablju okovanu, Na Bogdana pogleda popreko. Stade Bogdan ukraj vinograda; Kad sagleda črne oči Marku I kakav je na očima Marko, Pod Bogdanom noge obumreše. Gleda Marko Ljuticu Bogdana, Bogdan gleda Kraljeviča Marka, A ne smije jedan na drugoga. Dockan reče Ljutica Bogdane: „Hodi, Marko, da se pomirimo: Pusti meni dvanaest vojvoda Da ti pustim Relju i Miloša." To je Marko jedva dočekao, Pusti njemu dvanaest vojvoda, Bogdan pusti Relju i Miloša. Skide Marko mješinu sa Šarca, Pak sjedoše piti rujno vino, Mezete ga groznim vinogradom. A kada se vina nakitiše, Ustadoše tri vojvode srpske, Dobrijeh se konja dohvatiše. Reče Marko Ljutici Bogdanu: „Zb5gom ostaj, Ljutica Bogdane! Da s' u zdravlju opet sastanemo I crvena vina napijemo!" Veli njemu Ljutica Bogdane: „Zbogom pošo, Kraljeviču Marko! Več te moje oči ne vidjele! Kako si me danas prepanuo, Nikada te poželjeti neču." Ode Marko uz kršno primorje, Osta Bogdan ukraj vinograda. Narodna pesma Objašnjenja. Kosovo uz kršno primorje: dolina kod Knina u Dalmaciji; od Prilipa Marko: Kraljevič Marko vladao je u Prilepu; Pazar: Novi Pazar; Pocerje: kraj oko planine Cera; grozna vinograda: m. grozdan (pun grozda) vinograd; ščaše: 3 1. jedn. imperf. od hteti; da mi ne bi Šarca, doista me uhvatiti ščaše: slov. da nisem imel Šarca, bi me bil gotovo ujel; več ovuda nijesam prošao: više ovuda nišam prošao; pramen tame: p. prašine; do dva pobra-tima: m. dva pobratima (do radi stiha, inače bez značenja); popreko, obumreše: m. poprijeko, obumriješe (ekavski oblici u ijekavskoj pesmi, zbog stiha); mezete za groznim vinogradom: uz vino jedu grožde. 14. MapKo KpajbeBHh h Ser Koctjiahh Koae jamy a o Asa noSpaTHMa, Ber KocTa^hh h KpajbeBHh Mapno. Ber KocraAHH SeceAHO MapKy: „II66paTHMe, KpajbeBHhy Mapno, /Ja th MeHH o jeceHH Aol)em, O jeceHH o /],MHTpoBy A&HKy, A o MOMe KpcHOMe HMeHy, Ila Aa bhahhi nacra h noniTeaa, A h Jiena, Spare, aoheka&a, H rocnoacke ^akohhje p§aom." Aji' SeceAH KpajteBHhy Mapno: „He XBajiH ce, Sfence, c AoneKaaeM! KaA ja rrpaacnx čpara AHApnjama, Ja ce flecnx y £B6py TBČjeMy O jeceHH o /{MMTpoBy AaHKy, A o TBOMe K^CHOMe iiMeHy: BiiAeo caM TBoje AdneKaite, H BHAGX TH A& Tpn HeHOBeiHTBa." Aji' cece^h 6eace koctaiprne: „II66paTHMe, KpajbeBnhy Mapico, Ta KaKBa mh hehobenitba Kancem?" Bčjih h>eMy Kpaj&eBHhy Mapno: „IIpB0 th je, 6paTe, henobehitbo: /J6i)ome th ao abg CHpoTHije ija j' HaxpaHHHi xjieč>a Snjejiora H hanojhhi bhha npbehora; A th BejiinH ABeMa cnpoTaMa: ,Ha't' o^atjie, je^an jbyackh ra^e! He raA'Te mh npeA rocnČAOM BHHa!' A mčhh je acao, 6§ace, Shjio, JKao 6hjio aeejy cnpoTHija, na ja y3ex a o ABe cnporaije, OABeAOx hx aojie Ha H&piHHjy, Haxpamix hx xjie(5a Snjejiora H HanojHX BHHa npBeHora, na noKp6jnx Ha h>hx hhcth CKepjieT, Hhcth CKepjieT h 3ejieHy CBHJiy, na hx oHAa nocjiax ABopy TBOMe; A ja, fjeace, tjišahm H3 npiiKpajKa Kaico hern hx čhaa aonekara; A TH y3e jeAHO cnpo^aAH, ?3e aera Ha JmjeBy pyKy, Apyro y3e Ha AecHHn;y pyKy, OAHece hx y ABope 3a CTOJie: — ,JeA'Te, nnjTe, rocnoACKii chhobh!' jjjpfro th je, 6eace, hehobeuitbo: HIto cy 6hjih CTapii rocnoAapn, na cy CBojy xš3Hy H3ry6HJiH, H ha h>hma CTapii CKepjieT 6euie, Ohč mehern y Aomy Tpne3y; A KojH cy hobh rocnoAapn, H 0TCK0pa xa3Hy 3aMeTHyjiH, H Ha H>HMa h5bh cicepjieT čeme, OHe Mehem y ropn>y Tpne3y, IlpeA H>HX HOCHHI BHHO H paKHjy H rocnoACKy J)aKOHHjy pe^OM. Tpehe th je, Seace, henobeihtbo: Th hma/jein h on,a h MajKy, — Hh je^Hora y acrajiy h§Ma j[ a th nnje npby Hamy bhha!" HapoČHa necMa 06jaujH>eH>a. ^o flBa iioCpaTHMa, ao «be capoume: flo ctojh paflH cmxa, HHaie je 6e3 SHaMeaa; /Imhtpob naHaic: Mhtpob flaH (8 hob.); nacT h noniTeae: nonrroBa&e; aa j' HaxpaHnm: aa hx HaxpaHHin; Cnjejiora, ,nnjeBy: HjeKaBCKH o6jiimn y eKaBCKoj necMH 36or CTHxa; xa3Hy 3asieTHyTn: ciefan 6aaro (pridobiti si bogastvo). 15. Božična radost Nastupio je praznik Božiča i radosti. I mlado i staro, i malo i veliko radovalo se tome svetlom danu, a jadna Gruji-čina udovica Ivana strepela je od njega. Hajde što treba hleba: hleba je i pokojnik ostavio, ali treba mrsa. Ona, sirotica, toga ne ima<|aše. Preže da zaradi. I radila je, ali opet ne može toliko spečaliti da pečenicu kupi. . . I dode praznik, i ona zakla jednog čurana. Dečica se igrala oko vatre gde se čuran pekao, i rSdovala siitrašnjem prazniku, siitrašnjem omršaju. Uveče je Ivana prostrla svuda slamu po kučerku. Dečica su pijukala i radovala se: nisu od radosti mogla ni večerati, nego je pitaju: „ Je 1', nano ?" — „Oj, hrano ?" — „A kad če Bogin dan?" — „Siitra, hrano." — „Je 1', kad spavamo?" pitaše mališa. — „ Jeste, diko!" — »Sejo, hajde da spavamo, neka pre dode Bogin dan!" I dečica polegaše i pospaše. Ivana izide u kuču, te spotaknil iigarke i metnu još jedno drvo ii peč. Namesti badnjak kako če pregoreti, pa se vrati u s5bicu, pokrl decu, te leže i ona . . . Petli oglašavahu zoru kad se stari popa Stojan diže iz svoje postelje ... On se po običaju prekrsti, pa se diže i poče oblačiti. Zatlm izide i probudl momka. I momče ustade, iize vedricu i ode na bunar da se umije i da donese sveže vode. Popa prede nekoliko puta preko sobe. Srce mu je lagano lupalo u grudima. On sam užlvaše od neke skrivene radosti. Stanko donese vode i poli mu. Kad se iibrisa i očešlja, reče Stanku: „Uzmi, sinko, onaj džak i ono prase onde, pa ponesi za mnom!" — „A kuda čemo, popo?" — „Ponesi ti samo za mnom!" Stanko uprti i jedno i drugo. Popa nade svoj štap, otvorl vrata i izide napolje. Sneg je vejao. Bio je preko članaka. Ali stari popa koračaše kao mladič. On osečaše sve veču i v^ču radost u duši svojoj. Sluga koračaše za njim, i več se bio oznojio, jer ono što je nosio ne beše baš tako ISko . . . Pred kučom Griijičinom popa zastade i zakuca na vratima. Niko se ne odazva. On zakuca i po trečl put i viknu: „Ej, domačine!" — „0j!" odazva se Ivana. — „Ima li vas živih?" — „Ima," reče ona i skoči. Izide u kuču sa žišfeom. Pogled joj pade na njenu „peče-nicu" — čurana. Ona se setl da je danas Božič, setl se da je džlnas to polažajnlk i reče: „Sad! . . . Sad!" I ode tumarati po čošku dok iz jednoga košiča izvadl pregršt kukuruza. „Daj ovamo!" reče popa Stanku. I iize pečenicu sa njegova ramena, pa je zaturl sebi na rame. Vrata kiična otvoriše se. „Hristos se rodi!" reče popa piin blaženstva. Ivana ga posu kukuruzom i odgovori: „Vaistinu se rodi!" Popa prekorači prag i ude sa pečenicom na ramenu ku kuču. Svemu pre nadala se Ivana nego tome. Siize joj grlihnuše na oči. Ona pride onoj svetoj ruci koja tako piino blagosllja, pa posrte sirota, mal' te nije pala. „Živa bila, kčeri!" reče popa, a i njemu siize vrcaju, pa se liju niz belu svetiteljsku bradu. On pride ognjlštu, razgrnu vatru, uze pregoreli badnjak, kre-snu jedared. Cerov žar prsnu, i hiljadama varnlca poleteše iivis. — „Gospode milostivl, daj ovoliko zdravlja u ovome domu!" Pa opuči kresati i govoriti: „A ovoliko sreče i zadovoljstva! ... A ovoliko mira i ljubavi! ... A ovoliko beričeta i napretka!" U taj par zvuk zvona sa visokog tornja proloml vazduh, jeknu silovito, i odjeknu u popinim grudima. On se maši kese, izvadi dukat, pa ga položi na ognjlšte i prekrsti se. Ivana mu stade ljubiti ruke. Deca se izbudiše, i jedno po jedno izlažaše iz sobice i stadoše igrati oko pečenice. — „Hvala ti, popo! Ti meni radost, Bog tebi zdravlje!" — „Nije meni! Nemoj meni reči hvala, nego Bdgu koji mi to ii glavu iill, a ja sam tim napravio radost i vama i sebi." Popa izade napolje. Za njim se čiila vesela vika dečja i iiskllk piin molitve: „Bog ti zdravlje dao!" A vazduh beše piin zvuka, koji popi dolažaše kao blagoslov Božji . . . Janko M. Veselinovii Objašnjenja. Hajde što treba hleba: slov. naj bo, kar je kruha treba; preže: 3 1. jedn. aorista od pregnuti, pregnem (odločiti se, lotiti se); hrano: zlatica moja; kad če Bogin dan: slov. kdaj bo božiček; diko: draga moja; posrte: 3 1. jedn. aorista od posrnuti (omahniti); mal' te nije pala: slov. toliko da ni padla; hiljadama varnica poleteše: slov. na tisoče isker je zletelo; opuči kresati i govoriti: slov. pretrgano (v presledkih) je kresal in govoril; u taj par: slov. v tem trenutku. 16. Zima Ni brige nas što sneg veje, topla peč nas dobro greje. Jest, tako je toplo svima gde za ogrev drva ima. Al' ko nema, zlo se pati, pa mi čemo njima dati! Za patnlke valja da se postaramo, Bog je nama dao da mi drugom damo. Jovan Jovanovič Zmaj Objašnjenja. Ni brige nas: slov. nič nam ni mar; zlo se pati: slov. hudo trpi. 17. Božični dani Šta se sjaje u selu malenu? Ili svetli na prozore sunce? II' čobani požar prižegnuli? II' devojke boščaluke vezu? Ne sjaje se na prozore sunce, Ni čobani požar prižegnuli, Ni devojke boščaluke vezu, Več se sjaju tri božična dana Što su došli selo pohoditi. Prvi danak doneo veselje I narodu novu deisiju; DrugI danak doneo darove, Svuda hoda i svuda darlva; TrečI danak zdravlje donosio, Da je selo zdravo i veselo. Narodna pesma 18. KpcHO HMe CBaKii CpSnH HMa no je^aH a&h y rdahhh Kora oh cJiaBii, h to ce 30Be KpcHO iiMe, cBeTii, cBeTč h Sjiar^ah. /JoMahmi ce CTapa h npnnpaBjBa n,§Jie rdahhe k&ko he h hhm he np o c jiabhth kpcho HMe. KaA 6ype yonn KpcHčr HMeHa npeA Hčh, OH^a 3at>e je,a;aH 113 Kyhe, o6hhho mjiatjn, no ceJiy Te 30bhč Ha kpcho hme cbč cejbake KOjH oho kpcho hme he cJiaBe. Taj npeA cbakom KyhoM ckhhe Kany h oShhho 0bak0 nonHe: „B6acja Kyha h Barna! II63ApaBHO je OTan (hjih SpaT) aa aoi)ete AOBene Ha namy paKHje, aa ce pa3r6BopiiMo h aa mšjio Hohn noTKpaTiiMo; hito 6yae cisetii HHKOJia (hjih ko j h 6yae) AOHeo, HeheMO caKpHTH; Aot>HTe, HeMojTe Aa He Aoi)eTe!" KaA 6yAe yBene, ohaa hekom othač aomahhh, hSkom nonijbe CHHa, HeKOM HajaMHHKa (aceHe yBene cjiado HAy) hjih APy-rora Kora H3 Kyhe. KaA 3BaHHHe AOJia3e CBenapnMa y Kyhy, 66hhho OBaKO roBope: ,„ZJo6ap Bene h necTHTO th cbcto ! CjiaBHo ra mhoto jieTa h r&AHHa y 3ApaBjty n y Becejny!" TAeKOjn noHecy n ja6yKy hjih, no BaponiHMa, JiHMyH, Te a&aF AOMahHHy KaA My Ha30By AoSap Bene. A npiijaTejbH H3 Apyrnx cejia AOi)y h H^3BaHH, na Ty cbh Benepajy, niijy, pa3roBapajy ce h n&Bajy AO HeKč AO0a Hohn. IIotom cejbaipi otiiay CBaKii cBojoj Kyhn. /JoMahHH Kaace CBaKOMe Ha noxoAy: „/I6i)HTe h cyrpa Ha namy p&KHje!" H Ta,K0 hx CBaKH a&h no3HBa oa Benepe Ha AopynaK, a oa AopynKa Ha pynaK. A npiijaTejbH Beh OHAe H ocTaHy. CyTpaAaH Aoi)y paho ha Aopyiiak, na mSjio aon,mije ha py^ak. lipe pyiKa hjih Ha pynaK Tp&Sa aa aol)e h non aa npeKa^H h Aa ohirra koji>hbo. kaa Beh 6yAe oko ndJia pynKa, OH^a 3anajie B6nrraHy CBehy, AOHecy TaMjaHa h BHHa, te ycTaHy y cjiaBy: nbmojie ce Bory, je^y kojbiibo, 66pepc ce bhhom HanHjajyhn „3a cjiaBe HeSecKe Koja moace pa HaM n0M03Ke", h jiomč (aomahhh c nonoM hjih c khm apSthm, kaa hema nona) kpchh kojian, kojh Mopa 6hth oa iimeHiraia SpaniHa yKHcejio yMeineH h HaniapaH n0CKypH>a,k0m. JeAHy HeTBpTHHy oa Tora KOJiana A&Ay nony, jeAHy AOMahnnn, a AB§ ohh j&py, h neBajy, Asa h Asa, y cJiaBy: Ko nnje bhho 3a cjiaBe Eoacje, II6mo3' My, Bdace h cji&bo Boacja! A hita je Ji&nme oa cjiaBe Boacje H oa Benepe c npaBAOM CTenšHe? IIotom ceAHy oneT, h nnjyhH h jeAyhn pa3roBapajy ce h neBajy po MpaKa. /JoMahHH He ceAa 3a cto, Hero ctojh roJiorjiaB, h cJiy5KH rocTHMa bhho h paKHjy. TaKo CJiaBe Tpn AaHa, caMO hito He ycTajy Burne y cjiaBy. /Jpyril ce a&h KpcHor HMeHa 30Be nojyrapje, a Tpehn ycraBHH. ITpHjaTejL.ii OAJia3e na,K HČTBPTH AaH. H Hajropn cnpoMax Tp£6a aa npocJiaBii CBOje kpcho HMe, makap npoaao keikbo VKHBMHHe hjih ap$to hito h3 Kyhe, te Kynno paKHje, ako CBOje h§ma, h octžLjio hito My b&ji>a. IIoHajBHine cjiane HfiKOJLAan, JonaihAaH, Tiypi)eBAaH, ApaH^ejiOBAaH hta., h to ce He mei&a, Hero ocTaje oa KOJieHa Ha kojicho. 3aTO ce CMarpajy Kao podana cbh Kojii cjiase j&AHora CBČna. Byx c_ Kapamk Ofijanjiteiba. Caafio: peiKO; oiaTaia: prečitati molitev, blagosloviti; kojijhbo: kuhana pšenica; aocKypH>aK: lesorez, s katerim vtisnejo pri pravoslavnih v hostijo črke i1-xi'-nika (Jezus Kristus zmagovalec). 19. Rastko Ko udara tako pozno u dubini nočnog mira Na kapiji zatvorenoj svetogorskog manastlra? „vec je prošlo tavno veče, i nema se ponoč hvata, Sedi oci, kaluderi, otvor'te mi teška vrata! Svetlosti mi duša hoče, a odmora slabe noge, Klonulo je moje telo, iimorne su moje noge, Al' je krepka volja moja, što me nočas k vama vodi, Da posvetim život rodu, otadžbini i slobodi. Prezreo sam carske dvore, carsku kriinu i porfiru, I sad evo svetlost tražim u skromnome manastlru. Otvor'te mi, časni oci, manastirska teška vrata, I primite carskog sina ko najmladeg svoga brata . . Zaškripaše teška vrata, a nad njima sova pr'nu, I s kreštanjem razvi krila i skloni se u noč crnu. A na pragu hrama svetog, gde se Božje ime slavi, Sa buktinjom upaljenom nastojnlk se otac javi. On buktinju gore diže iznad glave svoje svete I ugleda, čudeči se, bezazleno boso dete. Visoko mu bledo čelo, pomršene guste vlasi, Ali čelo uzvlšeno božanstvena miidrost krasi. Za ruku ga starac uze, poljubi mu čelo bledo I kroz suze prošaputa: „Primamo te, milo čedo!" Vekovi su prohujali od čudesne one noči, Vekovi su prohujali, i mnogi če jošte proči, Al' to dete jošte živi, jer njegova živi slava, Jer to dete beše Rastko, sin Nemanjin, sveti Sava. Vojislav Ilič 20. cbetil Časa h <5paha Koja ce aejie Cp6e KocoBn,e Ha^e jŠAHe rdAHHe CTpaniHa HeBOjba. 3al>e H^Ka SoJieniTHHa Mei)y H>iixoBa BejiHKa CTa^a, Te hm OBH^e CTaHy Harjio MaH>K&BaTH. Cbh ce noHHy mojihth cbctom CaBH a a hm noMorae y HeBoibH h Aa hm c&^Ba CTaAa. Cbcth CaBa npiMH H>nxoBy HCKpeHy MOJiHTBy, o6yie ce y Kajiy^epcKo o^ejio h KpeHe ce ca CBojHM on;eM, cBeTiiM CHMeyHOM, Met»y KocoBn,e. HAyhH TaKo npoi>y nopeA Asa poi>eHa SpaTa, K6ja cy Sara ta^a aejnijia hman>e hito hm je oa on;a ocTajio. Cbcth CaBa npoi)e nopeA h>hx h He Kance hm HiiraTa. To na^He f ohh cbetom CHMeyHy, na yniiTa CBeTčr C&By: „3aiHTO, chhko, HHHiTa He Kd3a ohoj AsojHn,H nopeA Kojlx Majio npe npo- i)0CM0 Ka/j, HHiiiTa pljaBO He hhh>axy?" CBeTH CaBa OAroBopn 6ny: „Th, one, pene aa ohh hhhita pi)aBO he hhh>axy; a 3ap He bh^e aa ačjie hman>e Koje hm je oa ona ocTajio, a THMe 3aMehy H3Mei)y ceče CBaIjy, MpacH>y, 3aBHCT, nanocT, te he tako 6p30 ocnpoMaiHHTH h hhkha BHHie hehe skhbeth y SpaTCKčj CJI03H, MHpy h jty6aBH? Eto, 3aro hx he no-3apabhx kaa nopeA h>hx npoi)ox." HapodHa npunoeeiuKa 21. O HapoAHčM je3HKy Ax cjiaTKH Moj MaTepHjH rjiace, ihto cy mh Te BHHie he3hajihhe h nphaomjihhe npe3HpaJie, to ch mh behma cj)ny oMHJieo. y BHHiiiM KpyroBHMa 3aHČMapeH, Hamao ch cpehoM yTOHHHiTe y HeAPHMa npocTora HapoAa Harnera, Kojl Te je Kao hčao jeAHHne HeroBao, naK ch mh t&ko Jien Aa je caMO Bor JienuiH Kojii Te je ctbopho, caMO HapoA KpacHHjn KojH Te je H3yMeo h canyBao. Mhjih je3HHe moj, Aa hhhita apSto y t66h nncaHO HHje ao HauiHx HapoAHHX necaMa h nocjio-btn;a, 3acjiyacHO 6h Aa Te cbh chhobh h KhepH Jby6e Kao ohh y rjiaBH, 3acJiyiKHO 6h Aa ce y Teče cbe 3hahocth h caB jabhh hchbot oačba Kao hito ce ha cyhnahhm 3pakama pana 3opa pyMeHH h 66jih a&h otcčba. Jocun Jypaj UluipocMajep 22. BncKyn Jocun Jypaj IIlTpocMajep IleAeceT h uiecT roAHHa 6ho je 0HCKynoM y rba,KOBy HajyMHHjn xpbat CBOra ao6a h HajBehn hapoahh aospotbop Jocnn Jypaj IIlTpocMajep. Oh je 3Hao Aa he ce hapoa Harn Mohn jane Sparami oa HenpnjaTejba h gojte HanpeAOBaTH, aKO 6y/ie jann y cbom 3han>y. 3ato je y 3arpe6y bčjihkhm hobhahhm npnji03HMa 0ch0ba0 jyrocji&behcky akaaemhjy h 3a H>y a&o rpaAHTH KpacHy najiany. Y Toj najiaHH CMemreHa je SoraTa h KpacHa 36npka (rajiepnja) cjiHKa ihto hx je 6iiCKyn IIlTpocMajep ndKynoBao nyTyjyhn no CBeTy. Haj-bhina HiKSjia y 3arpe6y, cbeyhhjihhite, čchobaha je n>eroBHM HacTojan.eM h AapoBHMa. Y rBaKOBy noAHrao je BejranaH-CTBeHy npKBy. MHdre je nncne noMarao, a noTnoMarao je h MHdre hayhhe h aospotbophe 3ab0ae. Oberemo HMe HHje cjisbho c&mo y Harnoj aomobhhh, Hero je nyBeHo h no naraBOM CBeTy. HajBHme je HacTojao o tom Aa ce yjeAHHe Cp6n, XpBaTH h cjiobehhh h Aa ce cbh cjiobehh hito bihne 36jinace h Aa 3ajeAHHHKH paAe aa cboj HanpeAaic. $ tomč paAy 6ho je oajiynah h HeycTp&iiihb. ^ 23. Otadžbino, majko mila Otadžbino, majko mila, Slavna zemljo, slavna bila! Kad mi slatko ime tvoje U ustima lebdet stane, Razigra se srce moje, Živim žarom naglo plane Te sve pita: pod nebesi Ima 1' lepše no ti jesi? Pa ko da te divnu tako Ne zavoll dušom jako? Nosim mlado srce, grudi, Vruča krvca žilom vrije: Ali tvoje srce biidi, Za te samo nek mi bije Do zadnjega izdisaja, Zemljo naša, sliko raja! Tugomir Alaupovič Objašnjenja. Pod nebesi: pod nebesima; vrije: vri. 24. Bože Bože pravde, TI što spase Od propasti dosad nas, Čuj i otsad naše glase I otsad nam biidi spas! Močnom rukom vodi, brani Budučnosti naše brod! Bdže, spasi, Bože, hrani Našeg Kralja i naš rod! Složi našu braču dragu Na svak dičan, slavan rad! Sloga biče p5raz vragu, A najjačl svima grad. Nek na našoj blista grani Bratske sloge zlatan plod! Bože, spasi, Bože, hrani Našeg Kralja i naš rod! pravde Nek na naše vedro čelo Tvog ne padne gneva grom! Blagoslovi naše selo, Polje, njivu, grad i dom! Kad nastupe borbe dani, K pobedi nam vodi hod! Bože, spasi, Bože, hrani Našeg Kralja i naš rod! Iz mračnoga sinu groba Naše kriine novi sjaj, Nastalo je novo doba, Novu sreču, Bože, daj! Kralj evinu našu brani, Petvekovne borbe plod! Kralja Petra, Bože, hrani, Moli Ti se sav naš rod! Jovan Dordevič 25. Jliijena Hauia ^OMoumia Jliijena Hania aomobhho, Ten,h, CaBO, /JpaBO, ten,h, Oj jjraaHKa seMjho Miijia, Hht' th, /JyHaB, CHJiy ry6i, CTape cjiabe a]čAObhho, KyA hiymhin, CBHjeTy pen;h /Ja 6h Ba3Aa cpehHa 6njia! /Ja cboj HapoA XpBa/r jby60: Mifoia Kašo ch HaM cjianHa, /Jok my EbHBe cyHn;e rpnje, MžtJia ch HaM th jeflHHa! /Jok My xpamhe 6ypa BHje, MiiJia Ky^a ch ham paBHa, /Jok My mptbe rpoSaK Kpnje, Miijia ky^a ch njiaHHHa. /Jok my khbo cpn;e 6nje. AHuiyH MuxaHoeuk 26. Čirilsko pismo Ima od toga doba više od hiljade godlna kako su dva brata iz Soluna, Čirilo i Metodije, preveli Sveto pismo na jezik slovenski, koji se danas zove staroslovenskl jezik. Od grčklh slova Cirilo je sastavio azbuku, nazvanu glagolicom, a posle čirilicu, po svoj prilici, sv. Kliment. Prema tome krivo se cirilica tako zove kao da ju je složio sv. Čirilo. — Latinica je sastavljena od slova starih Latlna ili Rimljana. Srbi i HrVati služe se i čirilicom i latinicom, a Slovenci, Česi, Slovaci, Poljaci i Liižičkl Srbi služe se samo latinicom, Rusi i Biigari samo cirilicom. 27. HapoAHe nocJioBHU,e Bor. E§3 Bora HHHrra. — Ko Bory cjiyacH, HMa AoSpa rocnoflapa. — Bpar 6paTy, Apyr Apyry, a Bor he cbhm3. H obe k. 3ji&to ce y batpn kyina, a hobck y Hecpehn. — Bo ce BeHce 3a poroBe, a hobck 3a je3HK. — /Janac ho-BeK, cyrpa n;pHa 3eMj&a. P a a- P&Ahhih Bor nČMaace. — Ko HHHiTa He hhhh, 3Ji6 tTHHH. — y pa/rapa n;pHe pyKe, a 6ejia norana. /Jom h AOMOBHHa. Teirnco CByAa CBOMy 6e3 CBdjera. — CByAa je nohH, aji' je KyhH Aobii. — Ko He Aimii SpaTa 3a 6paTa, Taj he Tyi)HHa 3a rocnoAapa. 3ApaBJi>e. Be3 3Apa,Bjba h§Ma SoraTCTBa. — /Jok je HOBeK 3AP&B, h BOAa My je cjiaTKa. — Bimie je JtyAH noMpjio oa jejia h oa nnha, Hero oa rjiaah h oa acet)h. 28. Ko manje Tšte, više mu se daje Bila tri brata, pa na belome svetu ništa više nisu imali do jddnu kriišku, te bi tu kriišku redom čuvali: jedan bi ostao kod kruške, a druga dvojica išla bi na nadnicu. Jednom Bog pošalje andela da vidi kako dva brača žive, pa ako zlo žive da im da bolju hranu. Kad andeo Božji side na zemlju, pretvori se u prosjaka, pa došavši k onome što čuva kriišku, zamoll ga da mu da jednu kriišku. On uzbere od svojih krušaka, pa mu da i reče: „Evo ti od mojih krušaka; od bratinskih ne mogu ti dati." Andeo mu zahvali i otlde. — Kad siitradan ostane drugI brat da čuva kriišku, dode opet andeo, pa ga zamoll da mu da jednu kriišku. I on mu uzbere od svojih krušaka, pa mu da i reče: „Evo ti od mojih kriišaka; od bratinskih ne mogu ti dati." Andeo i njemu zahvali i otlde. — Kad bude red na trečega brata da čuva kriišku, opet dode andeo i zamoll i njega da mu da jednu kriišku. I on mu uzbere od svojih krušaka, pa mu da i reče: „Evo ti od mojih krušaka; od bratinskih ne mogu ti dati." Kad bude četvrtl dan, andeo se načini kaluder, pa dode r&no iijutru i zateče ih svii trojicu kod kuče, pa im reče: „Hajdete za mnom da vam dam bolju hranu!" Oni podu za njim bez reči. Kad dodu na jedan veliki potok, voda teče, sve hujl. Onda zapita andeo najstarijega brata: „Šta bi ti da ti je?" A on odgovori: „Da je sve vino od dve vode, pa da je moje." Andeo prekrsti štapom, a to mesto vode poteče vino: tu se biirad opravljaju, tu se vino sipa, ljudi rade, selo čitavo. Onda ga andeo onde ostavl i reče mu: „Eto ti što si želeo, sad živi!" Pa iizme onu dvojicu i pode s njima dalje. Kad dodu na jedno polje, a tu golub prekrilio polje. Onda zapita andeo srednjega brata: „Šta bi ti sad želeo?" A on mu odgovori: „Da su to sve ovce, pa da su moje." Božji andeo prekrsti polje štapom, a to sve mesto golubova ovce: tu su stanovi, jedne žene stoku muzu, jedne mleko razlivaju, jedne skorup skidaju, jedne sir sire, jedne maslo tope; tu se načini i kozara, jedni seku, jedni mere, jedni novce primaju, ljudi rade, selo čitavo. Onda mu reče andeo: „Eto ti što si želeo!" Pa iizme najmladega brata i pode s njim preko polja, pa ga zapita: „A šta bi ti hteo?" On mu odgovori: „Ja ne bih ništa drugo, več da mi Bog da ženu od prave krvi hriščanske." Rupel: Srbskohrvafska vadnica II. 9 Onda mu andeo reče: „0, to je teško dobiti! U svemu svetu samo tri imaju. Dve su žene, a jedna je devojka, i nju prose dvoji prosioci." Iduci tako zadugo, dodu u jedan grad gde je bio car i u njega kči od prave krvi hriščanske. Kako dodu ii grad, odmah otldu k cSru da prose u njega devojku. Kad oni tamo, a dva cara došla da je prose, i metnuli jabuke na sto. Onda i oni svoju jabuku metnu pored onih. Kad ih car sagleda, reče svima koji su se onde desili: „Šta čemo sad? Ono su carevi, a ovo su kao prosjači prema njima!" Onda ce andeo reči: „Znate li šta? Ovako da uredimo: neka iizme devojka tri lože, pa neka posadi u bašti namenjujuči koju kome hoče, pa na čijoj loži sutra bude grožde, za onoga neka pode devojka." Oni svi na to pristanu. Devojka posadi tri lože u bašti i svakome nameni po jednu. Kad iijutru, a to na loži onoga siromaha grožde. Onda car nemadne kiid, nego da kčer onome bratu najmlademu, pa odmah u crkvu, te se venčaju. Pošto se venčaju, andeo ih odvede u šumu, pa ih ostavl onde, i oni stanu živeti u šumi za godinu dana. * v\ A kad se navršl godina, reče Bog opet andelu: „Idi, vidi kako one sirote žive. Ako teško žive, podaj im bol ju hranu!" Kad andeo side na zemlju, opet se pretvori u prosjaka, pa otlde k onome što mu potok teče vinom i zamoll u njega čašu vina, a on ga odbije govoreči: „Da ja dajem svakome po čašu vina, ne bi toga bilo." Kad to čiije andeo, prekrsti štakom, a potok poteče vodom k&o i pre, pa onda reče onome br&tu: „Nije to za tebe: idi ti pod krušku, pa čuvaj kriišku!" Potom otlde andeo odande, i pode k onome drugom što su mu ovce polje prekrilile, i zamoll ga da mu udeli krišku sira, a on ga odbije govoreči: „Da ja delim svakome po krišku sira, ne bi toga bilo." Kad to čiije andeo, prekrsti štakom, a to od ovaca prhnu golubovi, pa onda reče onome bratu: „Nije to za tebe; idi ti pod krušku, pa čuvaj krušku!" Najposle otide andeo i najmlademu da vidi kako on živi. Kad tamo, a on sa svojom ženom [u šumi živi siromaškl u jednoj kolibi. Andeo zamoll da ga prime da prenoči, a oni ga sa svlm srcem prime i stanu se moliti da im oprosti što ga ne mogu dočekati kako bi želeli. „Mi smo", vele, „sirdmasi ljudi." Andeo im odgovori: „Ništa zato; ja sam zadovoljan onim što ima." Oni onda šta ce da rade? Žita nisu imali da mese pravi hleb, nego su tukli koru od kojekakva drveča i od toga hleb mesili. Takav hleb umesi žena i sad za gosta, i metne ga pod crepnju da se peče, pak stanu razgovarati gosta. Kad p5sle oni ogledaju je li im taj hleb pečen, a to pod crepnjom pravi hleb, narastao, ništa ti lepše, i digao crepnju nad sobom. Kad oni to vide, dignu ruke Bogu: „Hvala ti, Bože, te možemo gosta ugostiti!" Pošto iznesu hlebac pred gosta, donesu tikvu s vodom, pa kad stanu piti, a to u tikvi vino. Onda andeo prekrsti štakom kolibu, i na onome mestu stvore se carski dvori, i u njima svega dosta. Tada ih blagoslovi andeo i ostavl onde, te su srečno živeli do svoga veka. Narodna pripovetka Objašnjenja. Bi . . . čuvali: slov. so varovali; nemadne: 3 lice jedo. aor. od glagola nemati; potok teče vinom: slov. potok vina teče; kad tamo: slov. in glej!; do svoga veka: slov. svoje žive dni; do smrti. 29. 3KeTua JKhto je A03pejio, 3ejieH ce y 3Jia,To npoMeTHyjia, n HC&TBa noHejia. Y pa.Hy 3opy no/jHrjie ce Ase neTe neBajyiiH H3 cejia y nojte. EbiiBa hm je ao aHBe. JKeTeon;h cy Haopyaca,hh Kao Aa he y KpBabh 6oj; na jdm caMe Meno noA opyjKjeM, cbakoj Ha paMeHy SniTap cpn. y JiHn,y hm paAOCT h 3aAO- bojbctbo. KaA y nojbe, naca He nace, Beh ce jiahajy pa,Aa aok je 3a xjiaAa. 3BH3ra CTojil JiaraHHx cpnoBa, h ncnpeA h»hx na,Aa Ha 3eMjby nyHO KJiacje Kao rjia.Be AYinMaHCKe oa cadjte h pyKe jyHa,HKe. Cb& yjeAaHnyT cpnoM 3aMaxHyjie Kao Aa je oa jeAHe pyKe; a to ce bhah Koja je BpeAHHja oa Koje. JeAHa HcypH Apyry. CyHn;e join hh h3^hijio HHje, ajiH CBe t§hikh 3Hoj nona-Hyo. Hnje majia carHyT paAHTH 6e3 npecTamca! T&ko cy ce haa3kh>ebajie acetejihhe aok cyHn,e otcko-nnjio HHje. Oho je skSctoko, aJin cy OHe jom sk&rnhe. Oko AČBČTora caxaTa aohejie jejio pe^ape. Ha j^AHoj h APyroj h>hbh noce^ajio ce y xjiSa noA OHa c&MOTHa re6ji&. TjiSa Saje, a j§Jia HecTaje. }Kel) ce racn. 3AeJie HHCTe, nyType npa,3He. ^pyniTBO CHaroM 6nacaHO. Hhkomc cpne HHinra He HHiTe. na 3anito pa ce A&Hry61? KaA 6hjio npeA Benep, peAOBH ce ncTepajin, n&Jte no-acn,eJio, CHonoBH cy noBe3aHH, jai&hh ce ncneKJiH h Benepa AOHČJia. 3a BenepčM cb£ ce paanrpajio; CBe ce BeceJiH TpyAy oa Bora A«6po njiaheHy. Hlajia h necMa. A KaA ce yMop jaBii, aceTeoHH 3aneBajni: /^OMahHHe, rocndAHHe, nyniTaj Hac AOMa! /JajieKO cy HaniH ABopn npeKO jiyrČBa. y Kora je CTapa M&jKa: 3acTapahe ce. y Kora je Mehiko h£ao: ynjiaKahe ce. y Kora je mjiSah B0jH0: noKapahe ra. Jamo JypKoeuk 06jaujH>eiba. Haca He lace: prav nič se ne obotavljajo; otcko-hhjio cyHije: sonce se je dvignilo; rJiafl Gaje, a jejia HecTaje: lakota take čudeže dela, da jelo kar izginja; peflOBH ce HCTepajm; redi (vrste) so požete, poželi so do zadnje redi. 30. Tri ptičice Tri ptičice goru preleteše, Svaka n5si u kljunu znamenje: Prva nosi klasak od pšenice, Druga nosi vinovu lozicu, Treča nosi zdravlje i veselje. Koja nosi klasak od pšenice Ona pada na Petrovo polje, Koja nosi vinovu lozicu Ona pada na kaštelsko polje, Koja nosi zdravlje i veselje Ona pada na svu Dalmaciju. Narodna pesma 31. Mo6a Koa Cp6a je očnnaj aa ftay ^Sth y heke cbene, kaa He CMejy ce6n paAHTH, ra,3AaMa Ha Mo6y, Tj. 6e3 nji&re, caMO 3a jejio h 3a mahe. HajBHHie hay Ha Mo6y Te acahby, peTKo Koče, Konajy KyKypy3e, Kyne ceHO hjih injbHBe. Ha Mo6y HajBHine hay mjižah momhh, A^BojKe h mjia^e, h cb&ko ce o6yne h h&khth Kao Ha BacKpce&e hjih Ha Hjigth KaA it A e hpkbh hjih MaHacTHpy, na h§jih a&h JKa,h>yhH neBajy, nenajy ce, inajie ce h BeceJie, a nocjie Benepe iirpajy h neBajy ao hcko Ao6a hohn. Ha HeKHM MecTHMa (Kao y CpeMy) KaA A03Kaii>y aHBy na not>y Kyhn Ha Benepy, OHAa AeBojKe HanHHe oa MapaMa SapjaKe, na OHaKO ca 6&pjanHMa HAy neBajyhn Kao k3.kbh CBaTOBH hjih BojHHHHj KaA Aol)y npeA Kyhy, OHAa no5oAy 6&pjaKe y 3eMjty. Mo6a ce o6hhho Kynn ha MpcKy, h aomahhh TpeSa aa je n&cth Kao KaA cjiaBii kpcho HMe; 3aTo cbaraa h 30by ra3Ae Ha Mo6y, jep cnpoMacn HČMajy hhm Aa n&cre. Ha Mo6y aoi>y h npiijaTejbH h3 apyrnx cejia, h cb&kh aob^ač ca coSom no hekojihko MOMnaAH, A^bojaka h mjiSah. Byn Cm. Kapavuk 32. Zeceva ženidba Kad se ženi mladoženja zeče, Kuma kumi zelenog kiirjaka, Starog svata riitavog medveda, A devera žutoga jazavca, A uzima lisicu devojku. Kupi svate, ide po devojku. Kad su bili nasred polja ravna, Ali sedi čoban kod ovaca I kod njega troje mrkih pasa. Dotrčaše blizu do svatova, Milom kumu bundu poderaše, Starom svatu zelenu dolamu, A deveru gace poderaše. Kad to vide mladoženja zeče, On se vinu preko polja ravna Kano zvezda preko vedra neba, Pa on beži u medu zelenu, Diže noge gore više sebe: „Hvala vama, moje noge brze, Koje ste me od zla izbavile! I moj mi se babajko ženio, Ali nije svatove kiipio Nit' je išo pdljem po devojku, Več ženio s' u medi zel enoj!" Narodna pesma 33. Xepo dcyl>eH Ha cmpt CjiyHCHo Xepo y napa, na ee noro/piJia 3a njia/ry, hjih TaKo: aKO 6h inca^ incaicBe npeBape yHHHHo n;apy, aa h§Ma hh^IHM APyrHM nJiaTHTH ho CBOjČM rjI&BOM. Jčahom ra ocTajie cjiyre 6nTyjKe n;apy roBopehn aa My je y Sanira JiyneinKH CMOKBe nojeo. I],ap npH30Be Xepa h p&ne My: „Xej, Xepo, Bepo na HŠBepo! Th mchh ^hhhh npeBapy h 3acjiyacH cmpt Kojoj ch ca,m kphb; ajiH 3a 6ho aokjie ch me BepHo cjijokho aajem th napcKy mhjioct h pen Aa H30epem KojoM heni CMpra yMpera." „A xoheni jih, necrara nape, 6hth 6a penn?" ynHTa ra Xepo. „Xohy, B&Jia!" ohaa Xepo: „E, necrara n;ape, hohito je tano, ja 6hx HajBOJieo Aa ympem oa CTapocra k&o ihto mh je ndKčjHH OTan; yMpo." — D,ap ce HacMeje h onpocra My hchbot. HapodHa npunoeeuiKa Ofijatun>ett>e. Bepa na HeBepa: človek dvomljive zvestobe. 34. Nasradin-hodža i njegova krava Nasradin-hodža imao jednu kravu koja nije ničemu valjala. Jednom mu reče žena da odvede kravu na pazar i da je proda. Kad je hodža dovede na pazar, počne vikati što mu grlo daje: „Ova krava ne valja ništa, ne može ni jednog teleta da dthranl. Mleka daje posve malo." Tako je Nasradin-hodža kiidio svoju kravu što je više mogao. On je to sve istinu kazivao, jer je znao da je laž haram. Kad je svet čiio šta Nasradin-hodža viče, niko ni da po-gleda kravu. Uto se Nasradin-hddži prikučl jedan njegov komšija i prišapne mu u uho: „Što tako vičeš na kravu, ta nisi pobudalio, znaš da ne valja svog mala kiiditi, jer ga onda nečeš nlkad prodati. Nego daj ti meni tu kravu, pa da vidiš kako se prodaje, a ti se gde sakrlj i ne izlazi da ne poznadu da je tvoja krava." Nasradin-hodža dade mu kravu i sakrije se. Njegov komšija v stane voditi kravu i vikati: „Evo dobre krave; kad je mleko najskuplje, daje na pomužaj po pet oka mleka." On je tako hvalio, a uto se svet počeo kupiti oko krave i pitati: „Pošto je?" Tad odnekle izbije Nasradin-hodža pa povlče: „Pa kad je ona tako dobra, neču je ni prodavati!" Uzme kravu od komšije i odvede je kiiči. Narodna pripovetka 35. HmEm Kyhy HMaM Kyhy oa HBOBa npyha, AM6ap — THKBy nyHy KyKypy3a, H n6aaBy oa CTOTHHy JieTa, H3ropejia Ha CTOTHHy MecTa, J\a c' oKpnii, jdm Sh hdba Snjia; y noApyMy Tpi: aKOBa BHHa: y jeAHOMe caMO nayiHHa, y ApyroMe caMO KHcejiHHa, y TpeheMy HHrAe HHinra H§Ma. Hapodna necMa 36. Koza, kupus i vuk Nekakav čovek kupio na pazaru jednoga vuka, jednu kozu i kupusa. Vuka je za iizicu vodio u jednoj ruci, u drugoj kozu, a kupus uprtio na leda. No kad je došao na jednu reku, trebalo mu je prenositi sve jedno po jedno, a nikako dvoje zajedno. Pita se, kako je on sve to preneo, a da ne ostavl kozu s vukom, ni kupus s kozom. Narodna zagonetka 37. 3ardHeTKa Oa Majior caM npcTa Ta&h, cpne h;pho, K&meho. oa A&h ao a&h ČHBaM ma&ii. Ja caM oho i)aicy T§jio mh je apbeho, hito je njiyr TeacdKy. JoeaH JoeaHoeuh 3jnaj 38. HapoAHe nHTajiHije IlHTajio ipiraHHe MajKy: „K6jii je HajAyacn a&h y rdAHHH?" — „OHaj KaA H§Ma 6paniHa y Kyhn." IlHTajiH nca: „3aiHTO MHoro Jiajein?" — „/],pyrora 3a-hata hč 3ham." IlHTao Mjiennh BoKejta: „KaKo ce hanikh 30be cmpt?" — „Mh je hhkaa he 30bem0, ajin oha h he3baha yMe aohn." IlHTajiH ByKa: „BojHni jih ce naca?" — „He 6ojHM ce, ajin mh iinje mhjio aa Ha mčhe Jiajy." IlHTajiH jieHHBHa: „3aniTO ce TaKč npoTeacem h 3e-barn?" — „yMopHJia Me jieHocT." 39. Narodne zagonetke 1. Ja sam mlad, tanan, lep; 3. Imadoh dva brata, kad putujem, imam rep. Što god idem dalje, mog repa sve manje; izgubim ga putujuči pa bez repa dodem kiiči. Dok bejahu slepi, vrlo mi lepi; a čim pogledaju, ne valjaju. 2. Doleteše ptice bez perja, padoše na drvo bez llšča; dolete momče bez usta, te pojede ptice bez perja. Odgonetfee. 1. Konac. i voda. — 5. Gljiva. 4. Belo cebe sav svet prekn, a svoju sestru ne može. 5. Kučica u gorici na jednoj nožici. 2. Sneg i sunce. — 3. Opanci. — 4. Sneg 40. HapoAHe 3aroHeTKe h miTajraije 1. Ta6 je Jiat>a HajcnrypHHja? — 2. 3&HIT0 JidBan 3§na TpavKH ? — 3. Ko Ba,3AaH nyTyje, a H3 Kyhe ce He Mline ? — 4. Koja BOAa nojte npeKpnjia, a hč Moace MpaBa Aa yAaBii? — 5. Ilira Kany Ha rjiaBH Apacii? OflroHeTKe. 1. Ha cyxy. — 2. Jep He 3Ha r^e je. — 3. IIy5K. — 4. Poca. — 5. Kohijh. REČNIK A akov, -ova — vedro ala! — ah! oh! alat, alata — orodje ali — toda ama — toda ambar, -a — žitnica aršin, ar sina — laket (mera blizu 3U m) astal, astala (= sto, stola)—miza azbuka — cirilske črke v zapo-vrstnem redu B babajko, -a — oče babo, -a — oče, očka bacati, -am — metati baciti, bacim —■ vreči, zagnati badava — zastonj badavadžija — zastonjkar, brez-delnik badnjak, -a — klada (ki jo na sveti večer postavijo v ogenj) bajati, -em — čarati baka —- stara mati, babica bar — vsaj bara — mlaka barjak, -a —■ zastava bašta — vrt batina — palica bavljenje — bivanje be aferim! — prav imenitno! bravo! bedevija — kobila (arabske pasme) beg, -a — turški častni naslov bekstvo — beg, pobeg belega — znamenje, cilj berba — trgatev beričet, -a — letina; sreča, blagoslov besediti, -im — govoriti bezazlen — nedolžen, pobožen bezvučan, -čna, -čno — ne- zveneč hirati, biram — izbirati bivati, bivam — biti, postajati blagosiljati, blagdsiljam — blagoslavljati blistati, -am — svetiti se, lesketati se bdgac, bokca — ubožec, berač Bdkelj, Bokelja — prebivalec iz Boke Kotorske boleština — kuga, kužna bolezen bolja — bolečina boščaluk, -a — obleka (za darilo) brale, -a — bratec brašno — moka bratinski — bratovski brava — ključavnica bravar, -a — ključavničar briga — skrb brijač, brijača —- brivec brdj, broja — število, števnik brdjiti, -im — šteti brdjka — številka budala — neumnež, neumnica budalaština — neumnost buduči da — ker buka — hrum buktinja — bakla bunar, bunara — vodnjak, studenec bunda — kožuh burad, -i — sodi bure, -eta — sod buzdovan, buzdovana — kij C cigla — opeka cipela — čevelj crepnja — črepinja (prstena, skledi podobna posoda, pod katero se peče pogača) črtati, -am — risati crven, crvena, -o — rdeč crveneti, -im — rdeti Cveti, Cveti, ž. r. množ. — cvetna nedelja cvrguknuti, cvrguknem — začiv-kati cvrkutati, cvrkučsm — čivkati Č čad, -i — saje čak — celo čarapa — nogavica čardak, -a — balkon, opazovalnica; dvor, grad čaršija — trg čas, -a — hip, ura čas . . . čas — zdaj . . . zdaj časovnik, -a — ura čast, -i — čast; pogostitev, pojedina častan, -sna, -sno — časten, čestit čavka — kavka čedo — dete, otrok čekaonica — čakalnica če kič, -a — kladivo čeljade, -eta — domača (ženska) čepati, čepam se — stopati drug drugemu na nogo česma — vodnjak čestit ost, -osti — poštenost češalj, -šlja — glavnik čip — čigav, čigar čim — ko činiti, -im — delati; čini se — zdi se činovnik, -a — uradnik čitav, -a, -o — ves, cel čizma — škorenj čizmar, čizmara — čevljar . čizmarski — čevljarski čdban — čdbanin čdbanče, -eta — pastirček čobanica — pastirica čdbanin, -a — pastir čoha—(domače) sukno, raševina čopor, -ora — čreda čorba — juha čupati, -am — skubiti, puliti čiiven, čuvena, -eno — znan, sloveč čvorak, -rka — škorec Č čača, m. r. — oče čebe, -eta — odeja čiriš, -a — čevljarski klej čošak, -ška — vogal čud, -i — narav(a) čiirak-, -rka — kožuh čiiran, čurana — puran D dakle — torej dalek, daleka, -o — oddaljen dangubiti, -im — tratiti čas dečak, dečaka —- deček dede! — no! daj! deoba — delitev desetak, -tka — okoli deset desiti, -Im se — primeriti se; biti, muditi se dete! — nujte! dajte! devSr, devera—drug (pri poroki) dignuti (diči), dignSm — dvigniti dimnjak, -a — dimnik divit, -a — črnilnik diviti, divim se — čuditi se, občudovati dizati, -žem — dvigati dizgen, -a — uzda do, predi, s gen. — poleg; razen doba, s r. r. — čas, doba dobrotvor, -a — dobrotnik dobrotvoran, -rna, -rno — dobrodelen dockan — kasno, pozno docnije — kasneje, pozneje dbčekanje — sprejem dočekati, -am — pričakati, sprejeti doči, dodem — priti dodatak, -tka — dodatek, pridevek; prilastek dodirati, dodiram — dotikati se dodola (doda) — deklica, ki prosi dežja dohvatiti, -im — prijeti, doseči; d. se čega — prijeti kaj doista — (za)res, gotovo dok — dokler; ko dolama—dolga spodnja obleka dolaziti, -im — prihajati domačica — gospodinja domačin, -a — gospodar doneti, donesem — prinesti donle — do tam, do tja donji — spodnji ddpasti, dopadnem — pripasti; priteči, priskočiti, prileteti doručak, -čka — zajtrk dosad — doslej dosadan, -dna, -dno—dolgočasen, neprijeten doseliti, -im se — spomniti se dotrčati, -im — priteči, prihiteti dovede — zvečer doznati, -am — izvedeti dozeti, -žanjem — požeti dragan, -a — dragi, ljubček drešiti, drešim — razvezovati drljača — brana drl jati, drl jam — branati drndanje — drdranje drug, -a — tovariš drugarica — tovarišica drukčiji — drugačen drum, druma — cesta društvo — društvo, družba drveče — drevje dfven — lesen drvo, drvela (drva) — drevo, drvo; drveta — drevesa; drva — drva drvodelja, m. r. — tesar dubina — globina dubok, duboka, -o — globok dučan, dučana — trgovina dugačak, -čka, -čko — dolg, podolgovat dugme, -eta — gumb dugosilazm akcen(a)t — dolgi padajoči naglas; dugouzlazni a. — dolgi rastoči naglas dušman, dušmana — sovražnik dušmanski — sovražni duvati, duvam — pihati duž, predi, s gen. — vzdolž dvbjak — dvojen Dž džak, džaka — vreča džamadan, -a — telovnik džep, džepa — žep D dače, -eta — dijaček dakonija — poslastica davo, davola — zli duh, vrag deisija (= odelo) — obleka dorda — sablja E ejvala! — dobro! evo! — glej (tu)! F frula — piščal G gače, gača, ž. r. množ. — hlače gad, -a — gnus, stud, nesnaga gadan, -dna, -dno — ogaben, ostuden gaditi, -im — gnusiti, mazati gadati, gadam — meriti, streljati gajiti, gajim — gojiti gajtan, -a — vrvica gazda, m. r. —- gospodar gde — kje, kjer; ki; ker gdegde — tu pa tam gde god — kjerkoli gdekoji — nekateri, marsikateri genjati, genjam se — vleči se gigati, gigam se — koracati gladan, -dna, -dno — lačen gljiva — goba gnev, -a — jeza godina — leto, letina godinica — leto gddišnji — letni gddište — leto, letnik golem, golema, -o — velik, ogromen gorak, -rka, -rko — grenak gori (komp. od zao) — hujši, slabši gospodica — gospodična gotovo — skoraj grad, -a — mesto gradski — mestni grada — gradivo, ogrodje, stavba gradanin, -a — meščan graknuti, graknem — zakrokati gramžljivac, -vca — lakomnež grdna — veja grančica — vejica granat, -a, -o — vejast, košat granati, -am se — cepiti se grebotina — praska greda — hlod g?k, grka, -o — grenak grm, grma — drevo groblje — pokopališče grozdan, -zna, -zno — grozdnat (poln grozdja) gruhnuti, -nem — zagrmeti, izbruhniti; suze gruhnu —• solze privro gubica — gobec gubiti, -im — izgubljati guja — kača gunj, gunja — suknja (črna moška do kolen) gusle, gusala — gosli (godalo za spremljanje narodnih pesmi) guša — golša; grlo gvozden — železen gvdžde — železo H haram, harama — prokletstvo harambaša — hajduški poglavar hartija — papir hazna — blagajna, premoženje Hero — Hercegovec himben — hinavski, zahrbten hlad, -a — senca hladak, -tka — senčica hleb, -a — kruh hramati, hramljSm — šepati hrašče, sr. r. jedn. — hrastje, hrasti hriščanin, -a — kristjan hujati, -im — bučati, šumeti hvatati, -am (se) — prijemati (se), loviti (se); hvata se mrak — noč se dela; hvata se ponoč — bliža se polnoč I i — in; tudi iako — čeprav 'iduči — prihodnji igrati, igram — plesati; i. kdnja — poditi konja ikad — (sploh) kdaj ikakav, -kva, -kvo — (sploh) kakšen iko — (sploh) kdo ili — ali imanje — imetje, posestvo imati, -am — imeti; ima — je imenica — samostalnik imučan, -čna, -čno — imovit, premožen inače — sicer ipak — vendar iskati, istem — zahtevati iskupiti, -im (se) —zbrati (se) ispeči, -čem — speči ispod, predi, s gen. — pod isporediti, -im — primeriti ispred, predi, s gen. — pred ispričati, ispričam — povedati ispunjavati, ispiinjavam — izpopolnjevati, izpolnjevati ispupčenje — vzboklina istina — resnica istočni — vzhodni istom — šele, komaj istorija — zgodovina iščez&vati, iščezavam — izginjati iščupati, -am — izpuliti išta — (sploh) kaj ivov — ivov, vrbov; (iva — iva [neka vrba]) izabrati, izaberem— izbrati, izvoliti izači, izadem — iziti, iti (ven) izbaviti, -im — rešiti izbili, izbijem — pojaviti se izdisaj, -a — vzdihljaj izdišuči — umirajoč izdrždvanje — vzdrževanje iziči, izldem — iziti, iti (ven) izlog, -a — izložba izmedu, predi, s gen. — med izmenjati, izmenjam—■ pregibati; sklanjati, spregati izmicati, -čem — izmikati, bežati izostavljati, -am — izpuščati izradivati, izradujem — izdelovati izricanje — izražanje izučiti, izučim sitne knjige — naučiti se (drobno) pisati izuzetak, -tka — izjema iziizBv — izvzemši izvaditi, -im — izvleči, vzeti (iz) izvesno — gotovo izvinjavati, izvinjavam se — opravičevati se izvodili, izvodim — izvajati izvršenje — izvršitev J jačina — jakost, moč, sila jadan, -dna, -dno — nesrečen, reven jak, jaka, -o — močan jare, -eta — kozliček, kožica jato, sr. r. — jata jaiikali, jaučem, — javkati, tožiti jazavac, jazčivca — jazbec jedanput — enkrat, nekoč jedared — enkrat jednačenje — prilikovanje jednom — enkrat, nekoč jednosložan, -žna, -žno — eno- zložen jedro — jadro jedva — komaj jeka — odmev jelek, -a — telovnik (brez rokavov) jer — ker jok! — ne! još — še jotovanje — mehčanje juče(r) — včeraj junačina, m. r. — velik junak juriti, jurim — hiteti, dreveti jutro s — danes zjutraj, davi K kabao, -bla — kabel, vedro, škaf kad (kada) — kdaj, kadar, ko kad god — kadarkoli kakav, -kva, -kvo — kakšen, kakršen kako mu drago — bodisi kakorkoli kakotati, -čem — kokodakati kaluder, -a — menih kaluderski — meniški kamoli — kaj šele kanap, kanapa — vrvica kancelarija — pisarna kano — kao kao (kao što) — kakor, kot, ko kap, -i — kaplja kaplja, -e — hišna vrata kaput, kaputa — suknjič kašika — žlica kasto — včasih katkada — včasih kazalište — gledališče kazati, kažem — reči; kažem — rečem, pravim kazivati, kazujSm — praviti, pripovedovati, govoriti; kazati kesa — mošnja kidati, -am — trgati kiša — dež; kišica — dežek kličica — kličica, poganjek kliktati, klikčem — vriskati klizač, klizača — drsalec klizalište — drsališče klizaljka — drsalka klizati, -am se — drsati se klonuo, -la, -lo — onemogel knjiga — knjiga; pismo ko — kdo, kdor kobac, -pca — skobec kod, predi, s gen. — pri kogod — kdo, nekdo ko god — kdorkoli kojekakav, -kva, -kvo — kakršenkoli, vsakovrsten kola, kola, sr. r. množ. — voz kčlevka — zibelka koliko god — kolikorkoli kolovoda — kolovodja, vojarin (ki vodi kolo) koljivo — kuhana pšenica komarac, -rca — komar komšija, m. r. — sosed koprcati, -am se — cepetati, brcati kora —• skorja; lub koriti, -im — karati, grajati kornjača — želva korov, -a — plevel kos — poševen kosa, ž. r. jedn. — lasje košulja — srajca koturača — kolo (bicikel) kozara — kozja klavnica kraj, kraja — rob, konec krajičak, -čka — krajec, konček kratkosilazni akcen(a)t — kratki padajoči naglas; kratkouzla-zni a. — kratki rastoči naglas krenuti, krenem — premakniti; odriniti; k. se — napotiti se; k. očima — pogledati kre stanje — vreščanje kretati, krečem — gibati, premikati krevet, -a — postelja kriška — kos, krhelj krnj, kfnja, -e — okrnjen, okrašen krov, krova — streha kroz, predi, s ak. — skoz(i) krsno ime = slava — praznik hišnega patrona krst, krsta — kopica krš, krša — skala kršan, -sna, -šno — skalnat kruna — krošnja krupan, -pna, -pno — debel, močan kruteljast — debelkast, čokat krv, krvi — kri; krvca — kri kucati, -am — trkati kučani, m. r. množ. — domačini kučerak, -rka — hišica, kolibica kuči — domov kučnl — hišni kud (kuda) — kam(or); kod(er); k. god — kamorkoli; nemam k. kamo — ne morem drugače kuditi, -im — grajati kuka — kljuka * kukac, -kca — žuželka kukati, -am — tožiti, javkati kukuruz, -a — koruza kula — stolp, grad kum, -a — boter, priča kumiti, kumim koga ~ prositi koga za botra, pričo kupiti, -im (se) — zbirati (se) kupus, -a — zelje kurjak, -a — volk kušati, -am — poskušati, izkušati kutija — škatla L lačati, -am se — lotevati se, oprijemati se lada — ladja lagan,-a,-o — lahek; počasen lak — lahek lasta — lastovica latiti, -im se — lotiti se lav, -a — lev lažac, lašca — lažnivec lebdeti, -im — plavati, viseti v zraku lečnik, -a —zdravnik leda, leda, sr. r. množ. — hrbet lek, leka — zdravilo lekar, lekara — zdravnik lenivac, lenivca — lenuh lenština — lenuh lenj = len leti — poleti letnjl — poletni letos — to poletje lice — obraz; oseba lični — osebni Umen — pločevinast limun, -a — limona litica — strma skala lds — slab, nesrečen; lose sam sreče — sreča mi ni naklonjena loža — trta lozica — trtica ložiti, -im — kuriti lud, luda, -o — neumen lug, -a — log lukavstvo — zvitost, pretkanost lukov — česnov, čebulov lupati, lupam — udarjati, biti, razbijati, ropotati lupeški — tatinski lupiti, -im — lopniti L j ljudski — človeški ljut, ljuta, -o — hud ljutiti, ljutim se — jeziti se M mač, mača — meč magarac, magarca — osel magareči — oslovski majstor, -a — mojster majstorija — prevara, zvijača makar — čeprav makaze, makaza, ž. r. množ. — škarje maknuti (mači), maknem — ganiti se ma koji — katerikoli mal, mala — premoženje malen, malena, -o — majhen mališa — malček malko — malo manastir, -a — samostan manastirski — samostanski manjkavati, manjkavam — cepati marama — robec, ruta mariti, marim — marati, brigati se marva — živina maslina — oljka mašiti, -im se čega — prijeti, pograbiti kaj mator — star meda — meja, živa meja mededina — medvedina ■— medvedja koža medu, predi, s ak. i instr. — med megdan (mejdan), megdana — bojišče; dvoboj mek; mekan,-a,-o — mehak menjati, menjam — pregibati; sklanjati, spregati mesto — prostor, kraj metnuti, metnem — postaviti mildta — milina mirišljiv — dehteč mistrija — zidarska žlica mješina = mešina — meh mlada (gen. množ. mladi) ■— nevesta mladoženja, m. r. — ženin Mlečič, -a — Benečan mljeskati, mlještem — mlaskati mnogobrojan, mnogobrojna, -o — (mnogo) številen moba — prostovoljno poljsko delo mdčionica — snop lanu (kakor se postavi v močilo) moliti, molim — prositi moma — dekle mbmak, -mka — mladenič, fant momče, -eta — fantič momčič, -a — fantič moriti, -im (se) — utrujati (se) mrak, -a — tema mrav, -a — mravlja mravinjak, -a ~ mravljišče mrk — črn, temen mrs, -a — mesnata jed mrsak, -ska ■— nepostni dan mrštiti, -im se — mrščiti se mrziti, -im — sovražiti; mrzi me — zoprno mi je mukao, -kla, -klo — zamolkel munja — blisk musti, muzem — molsti mušterija, m. r. — kupec, odjemalec N nabrajanje — naštevanje načiniti, načinim — napraviti; n. se kaluder — spremeniti se v meniha nači, nadem — najti nadati, nadam se — nadejati se nadnica — dnina nadživeti, -im —- preživeti nadžnjevati, nadžnjevdm se — tekmovati, kosati se pri žetju nahoditi, nahodim se — počutiti se najamnik, -a — najet hlapec, najemnik najposle — naposled najpre — najprej najvoleti, -Im — najbolj ljubiti; najvolim umreti — najraje bi umrl najzad — končno nakititi, -Im (se) — okrasiti (se), n. se vina — napiti, nalesti se vina nakovanj, -vnja — nakovalo nalaziti, -im — nahajati; n. se — biti nalik na što — podoben čemu namači, namaknem (aor. nama-koh, namače) — natakniti, potisniti nameriti, -im — naleteti, srečati nameštaj, -a — pohištvo, oprava namisliti, -im — skleniti nana — mati naoružati, -am — oborožiti napokon — končno, naposled napolje — ven; napolju — zunaj naporedo — vzporedno, drug poleg drugega naročilo — posebno, zlasti naskoro — kmalu naslede — nasledstvo nasluškivati, nasluškujem — prisluškovati Nasradin-hodža — Pavliha nastavak, nastavka — obrazilo nastavili, -im — nadaljevati nastojanje — prizadevanje, trud nastojati, -im o čemu — skrbeti za kaj, truditi se za kaj nastojnik, -a — predstojnik našarati, našaram — načrčkati, okrasiti naški — po naše natruo, -la, -lo — nagnit, gnil nauditi, -im — škodo napraviti naumiti, -im — nameniti, skleniti navaliti, navalim — navaliti, napasti navračati, -am — napeljevati, zapeljevati navršiti, navršim — izpolniti, dopolniti ne bi li — da bi nečip — nekoga, nekega človeka nečoveštvo — nečlovečnost, brezsrčnost nedelja — nedelja, teden nedostižan, -zna, -žno — nedosegljiv negda — nekada — nekdaj neg de — nekje neiskazttn, -a, -o — neizrečen nejak — šibek nek(a) — naj nekad(a) — nekoč, nekdaj, včasih nekakav, -kva, -kvo — nekakšen) neko — nekdo nemilice — neusmiljeno nemoj, nemojte — nikar, nikarte neobičan, -ena, -čno — nenavaden neddreden — nedoločen nepostojan, -a, -o — nestalen, gibljiv neprijatelj, -a — sovražnik neprijateljski — sovražni neprdmašan, -sna, -šno — nezgrešljiv nepun — pičel nerad, -a — brezdelje nestajati, -em, — izginjati, zmanjkovati nestati, neslanem — izginiti, zmanjkati nesvršen — nedovršen nešto, nečega — nekaj netrenimicS — ne da bi trenil nevolja — nadloga, stiska, nesreča nevoljan, -Ijna, -Ijno — v stiski, nesrečen nezgodan, -dna, -dno — neprijeten, neprimeren neznalica, m. r. — nevednež nezvan, -a, -o — nepovabljen nicati, -čem — poganjati ničiji — nikogar nigde — nikjer nikad(a) — nikoli nikakav, -kva, -kvo — nikak(šen) nikako — nikakor niko, nikoga — nikdo, nihče nimalo — prav nič, niti najmanj Rupel: Srbskohrvafska vadnica II. ništa, ničega — nič niz, predi, s ak. ■— navzdol po nizati, nižem se — vrstiti se niže, predi, s gen. — pod no — nego; no — toda, ampak ndčas — nocoj noču — ponoči ndvac, novca — denar novčanica — denarnica nožice, ž. r. množ. — škarje nužda — potreba, sila nuždan, -zna, -žno — potreben Nj njezin = njen njihati, njišem — nihati, zibati njuška — gobec, smrček O o, predi, s ak. i lok. — o, ob, na obaliti, obalim — prevrniti obarati, obaram — podirati obečati, -am — obljubiti obgoniti, obgonim ■— gnati (okrog) dbičan, -čna, -čno — navaden dbiči, -knem se — navaditi se obojak, dbojka — onuča oboriti, oborim — prevrniti obraditi, obradim — obdelati obradovati, -ujBm (se) — razveseliti (se) obradivati, obradujem — obdelovati obraz, -a — lice obrazac, -sca — obrazec, zgled obrediti, obredim se vinom — po vrsti piti vino obrijati, -Bm — obriti obuča — obuvalo obučar, -a — čevljar obuči, obučem — obleči obumrSti, obumrem — zamreti, otrpniti očešljati, očešljam — počesati očev — očetov 10 ddande (odanle) — od tam, od tod, od ondod odatle — od tod odavno — zdavnaj odazvati, -zovem se — odzvati se, oglasiti se odbacivati, odbacujem — odpa-hovati odbiti, odbijem koga — zavrniti koga odeliti, odelim — oddeliti, ločiti odelo — obleka odem — otidem odenuti, -em — obleči odgonetka — rešitev uganke odgovarati, odgovaram se — izgovarjati se, opravičevati se odgovoriti, odgovorim se — izgovoriti se, opravičiti se odjedared — na mah; tek odjedared — kar na mah odjekivati, odjekujem — odmevati odlazak, -ska — odhod odlučiti, odlučim —• skleniti odmah — takoj odmahnuti, odmahnem —- zamahniti odmicati, odmičem — odmikati se, prehitevati odnekle — od nekod odnekuda — od nekod odnosni — oziralni odonda — od tedaj odrediti, odredim — določiti odrešit — odločen, jasen, odkrit odričan, -čna, -čno — nikalen oduzimanje — odštevanje odvajati, odvajam — ločiti odviše — preveč odvojiti, odvojim se — ločiti se odvuči, -čem — odnesti ogrev, -a — kurjava oka — mera (1280 g) okaniti, okamm se čega —■ odreči se čemu, opustiti kaj oklada — stava okladiti, -im se u što — staviti kaj oko, predi, s gen. — okoli, okrog okrenuti, okrenem — obrniti okret, -a — obrat okretati, -čem — obračati okretnost, -osti — urnost, ročnost, spretnost okrpiti, -im —• zakrpati olovo — svinec omedak, -čka — grmiček omileti, -im — priljubiti se, prikupiti se omot, -a (koverat, -rta) — ovoj omršaj, -a — kos mesa, mesnata jed; prenehanje posta onaj, ona, ono — oni onakav, -kva, -kvo; onakT — takšen onako — tako(le) onda — tedaj onde — tam onizak, -ska, -sko —precej nizek onolik — tolik opaliti, opallm — ustreliti opanci, opanaka, m. r. množ. — opanke opasan, -sna, -sno — nevaren opčenit —■ splošen opekotina — opeklina opBt — zopet opljačkati, -am — opleniti opomenuti, opomenem—opomniti opravljati, -am — popravljati oprostiti, oprostim se — posloviti se optočiti, optočim — obrobiti opustiti, opustim — spustiti brit i, -im se — razlegati se orude — orodje osečanje — čutenje, čustvo osečati, -am — čutiti osetiti, -im — občutiti osim, predi, s gen. ^- razen osobina — lastnost ostatak, -tka — ostanek o staviti, -im — pustiti, zapustiti ostrvo — otok osuditi, osudim — obsoditi osvanuti, osvanem — vstati, napočiti oštetiti, -im — (p)oškodovati dtac, oca — oče otad — od takrat dtadžbina — očetnjava, domovina otegnuti, otegnem — raztegniti, zategniti oteti, otmem — odvzeti, ugrabiti, izvojevati othraniti, othranim — odgojiti otiči, otidem — oditi, iti otimač, otimača —• ropar otkls — od kod otmičar, -a — ugrabitelj otsad — odslej otsečan, -čna, -čno — odločen otskočiti, otskočim komu — premagati koga v skakanju otskora — pred kratkim otsviida — od povsod otvarali, otvaram — odpirati otvoriti, otvorim — odpreti; olvoren — odprt, odkrit ovaj, ova, ovo — ta, tale ovakav, -kva, -kvo — takšen ovako — tako, takole ovamo — sem(kaj) ovde — tu(kaj) ovolik — tolik ovuda — tod ozdo — zdolaj ozgo — zgoraj ožim, -i — ozimina oznojiti, oznojim se — spotiti se P pabirčiti, -Im — paberkovati padež, -a — sklon pakao, -kla — pekel pakost — zloba pakostan, -sna, -sno — zloben, hudoben pamtiti, -im — pomniti parče, parčeta — košček pasti, pasem — pasti se pašnjak, pašnjaka — pašnik patnik, -a — trpin paučina — pajčevina pauk, -a — pajek paukov — pajkov pazar, pazara —- semenj pečenica — božična pečenka pehar, pehara — čaša, kupica pekar, -a — pek perivoj, -a — vrt, park pesnica — pest pešice — peš petao, -tla — petelin peteljka — pecelj, recelj petni — petni; iz petnih žila — na vse kriplje petvekovni — petstoletni pevač, pevača — pevec pevanje — petje piče — pitje pijukati, pijučem — čivkati pile, -eta — pišče pisaljka — svinčnik pisnuti, -nem ■— črhniti pištati, -Im — sikati pištoli, pištolja — pištola pitalica — (šaljivo) vprašanje pitanje — vprašanje plač, -a — jok plamen, -a, -o — plamteč, ognjen planuti, planem živim žarom — vzplamteti, vzkipeti v živem žaru plata — plača plavetan, plavetna, -o — modrikast plod, ploda — plod, sad plodan, -dna, -dno — rodoviten pliitati, -am — plavati pluto — plutovina pljusak, -ska — ploha, naliv po, predi, s ak. i lok. — po, za pobeda — zmaga pobediti, pobedim — zmagati, premagati pobedivati, pobedujem— zmagovati pobudaliti, -im — znoreti početak, -tka — začetek počinuti, -nem — odpočiti se počinjati, -em — začenjati poči, podem — pojti, odpraviti se; p. za koga — omožiti se s kom poderati, poderem — raztrgati podignuti (podiči), podignem — dvigniti, zgraditi podne — poldne podnositi, podnosim — prenašati, trpeti poduže — precej dolgo podvikivati, podvikujem — vriskati, ukati podvorenje — poklonitev pogodba — pogoj pogodbeni — pogojni pogoditi, pogodim — zadeti pogrešan, -šna, -šno — napačen poguren — skrivljen, upognjen pohod, -a — odhod pohoditi, pohodim — obiskati poigravati, poigravam — poskakovati, plesati pojas, -a — pas pojutarje — drugi dan slave pokazivati, pokazujem — kazati, razkazovati pokazni — kazalni pokisnuti, -nem — zmočiti se pokliznuti, -nem — spodrsniti poklopac, -pca — pokrov pokraj, predi, s gen. — poleg, pri, ob pokrlvka — pokrivalo, odeja pokrojiti, pokropm — prikrojiti pokucati, -am — potrkati polako — počasi, potihoma polaziti, -im — odhajati polažajnik, -a — prvi obiskovalec o božiču poludeti, -im — znoreti pomagati, pomažem koga — pomagati komu pomičan, -čna, -čno — premičen, gibljiv pomiriti, pomirim se — spraviti se pomočni — pomožni pomrsiti, pomrsim —- zmršiti, razkuštrati pbmužaj, -a — enkratna molža ponajviše — večinoma ponekad — včasih ponekiput — včasih ponestati, -stane — zmanjkati poneti, ponesem^ponesti; obroditi; p. se — spoprijeti se ponosit — ponosen ponositi, ponosim se od koga — prevzeten biti do koga, zaničevati koga ponuditi, -im koga — ponuditi komu popanuti, -nem — popasti; znoj ih popanuo — pot jih je oblil popucivati, popucujem — pokati poraniti, -im — zgodaj vstati, zgodaj odpraviti se pored, predi, s gen. — poleg, ob, pri poredba — primerjanje; p. prideva — stopnjevanje pridevnikov porez, -a — davek porfira—bager, bagrenica (škrlatni plašč) posavetovati, -ujem koga—(na-) svetovati komu posle, predi, s gen. — po poslovač, poslovača — delavec poslovica — pregovor posmatrati, posmatram — opazovati posramiti, posramim — osramotiti postarati, -am se — pobrigati se postideti, -im — osramotiti posvaditi, -im se — spreti se posve — povsem posvuda — povsod pošto — potem ko; pošto je?— po čem je? koliko stane? potapšati, -em — potrepljati potegnuti, potegnem (aor. pote- goh, poteze . . .) —potegniti poterati, -am—pognati, pregnati, odgnati potkratiti, potkratim — skrajšati potpomagati, potpomažem koga — pomagati komu, podpirati koga potpun — popoln potražiti, potrazim — poiskati potrčati, -im — poleteti, steči potsmevati, potsmSvam se komu — zasmehovati koga potvrdno — trdilno pouka — nauk pouzdan — zanesljiv, zaupen pouzdavati, pouzdavam se u koga — zanašati se na koga, zaupati komu povikati, povičem — zavpiti povratiti, povratim se — povrniti se pozivati, pozivam — vabiti poznati, -am — spoznati poznavati, poznajem — poznati požnjeti, požanjem — požeti požutiti, požutim — porumeniti pratilac, -ioca — spremljevalec pratiti, -im — spremljati prav — raven pravda — pravica pravedan, -dna, -dno — pravičen pravednik, -a — pravičnik praviti, -im — delati, tvoriti pravo — prav; p. ti reči — da ti po pravici povem pre, predi, s gen. — pred pre, pril. — prej preči, predem — preiti, iti (preko) predak, pretka — prednik predanje — izročilo pregača — predpasnik pregaziti, -im — pohoditi, povoziti pregršt, -i — prgišče prekaditi, prekadim — pokaditi (s kadilom) prekid, -a — prestanek prekoriti, prekorim — pograjati prekriliti, prekrllim — pokriti prekrstiti, prekrstim — prekrižati prelazan, -zna, -zno — prehoden prelaziti, -im — prehajati prema, predi, s lok. — proti; po premda — čeprav prepanuti, -nem — prestrašiti preplanuti, preplanem— ožgati, ogoreti prestajati, -em — nehavati prestati, -stanem — prenehati pretvarati, pretvaram — pretvarjati, spreminjati prevariti, -im se — zmotiti se prhnuti, pfhnem — vzfrfotati, vzleteti priča — pripovedka pričati, pričam — pripovedovati pričekati, -am — počakati pričinjati, pričinjam se — dozdevati se priči, pridem — pristopiti pridev, -a — pridevnik pridošlica, m. r. — prišlec prigrnuti, prigrnem — ogrniti prikrajak, -krajka — kraj, rob; iz prikrajka — od strani prikučili, prikučim se — približati se priličan, -čna, -čno — precejšen prilično — precej prilog, -a — prispevek; prislov primati, primam — (s)prejemati, dobivati primiti, primim — sprejeti, dobiti pripovedati, pripovedam — pripovedovati pripremiti, pripremim — pripraviti pristojnost, -osti — spodobnost prisvojan, -jna, -jno — svojilen priviči, -viknem se — privaditi se privuči, -čem — privleči priseči, -žežem —- prižgati prkositi, -im — kljubovati prljati, prljam — mazati probijati, probijdm — prebijati; pronicati proči, prodem — iti (mimo, naprej); miniti; zlo p. — slabo se odrezati; p. se čega — pustiti kaj, izogniti se čemu prodreti, prodrem — predreti, raztrgati produžiti, produzim — podaljšati, nadaljevati prohodati, prohodam — shoditi prohujati, -im — zdreveti (mimo), zvihrati (mimo), proizvod, -a — zmnožek prolaz, -a — prehod prolečni — pomladni promena — sprememba, pregibanje, sklanjatev promenljiv — pregiben prometnuti, -nem (se) — izpre- meniti (se) promuknuti (promuči), promuk- nem — ohripeti pronalazak, -ska — iznajdba prosilac, prosioca — snubač prosjak, -a — berač prost — navaden, preprost prostirka — pogrinjalo, preproga prošaputati, prošapučem — poše-petati prostost, -osti — preteklost protezati, protežem se — stegovati se protiv, predi, s gen. — proti proučiti, proučim knjigu (— pismo) — prečitati pismo provesti, provedem — prebiti, preživeti prozor, -a — okno prozvati, prozovem — imenovati prsnuti, -nem — razleteti se pruče — protje pružiti, -im — ponuditi, podati prvašnji — prvotni, prvi pucati, -am — streljati piidar, pudara — vinogradski čuvaj puknuti, -nem — počiti pust, pusta, -o — pust, zapuščen putem — po poti putnik, -a — popotnik puzati, -žem — lesti, plezati puz, -a — polž R rad, -a — delo radiša, m. r. — delaven človek raditi, radim — delati radnik, -a — delavec radnja—delo, dejanje; delavnica radovati, -ujem se čemu — veseliti se česa rakija — žganje raskalašan,-šna,-šno—razuzdan, malopriden rasplinuti, rasplinem se —• nabrekniti; razmočiti se rastati, rastanem se — ločiti se rastaviti, -im — ločiti rat, -a — vojna ratar, -a — poljedelec ravan, -vna, -vno — enak razapinjati, -em — razpenjati razgledali, -am — ogledati (si) razgovarati, razgovaram se — pogovarjati se; r. koga —- zabavati koga razgranat — členovit razigrati, razigram se — razgibati se razlivati, razlivam — izlivati, prelivati raz, razi — rž rdav, -a, -o — hudoben, slab reč, -i — beseda rečca — besedica rečenica — stavek rečenični — stavčni rečnik — slovar red, -a — vrsta redak, -tka — vrstica redar, redar a—reditelj, stražnik redara — gospodinja (žena v zadrugi, ki je na vrsti, da opravlja hišne posle) redni broj — vrstilni števnik redom — po vrsti redovan, -vna, -vno — reden reduša = redara rid, rida, -e — rjavordeč roba — blago rod, roda — rod, spol roditelji, roditelja, m. r. množ. — starši rodak, -a — sorodnik rddena mati — rodna mati rddeni brat — rodni (pravi) brat ručak, -čka — kosilo ručati, ručam — kositi rugati, rugam se — rogati se rumenika vino -— rdeče vino rupa — luknja, jama rutav, -a, -o — kosmat rvač, rvača — borec, rokoborec fzati, ržem — rezgetati S sabiranje — seštevanje sabor, -a — zbor, shod sačuvati, sačuvam — obvarovati sad (sada) — sedaj sadašnji — sedanji sagnuti, sagnem — pripogniti, upogniti sagraditi, sagradim — zgraditi, sezidati sahat = sat sakriti, sakrijem — skriti sakupiti, -im — zbrati samurovina — sobolja koža, so- boljevina sanduce, -eta — skrinjica saopštenje — sporočilo sap, sapa — ročaj, držaj sasvim — popolnoma sašiti, sašijem — sešiti sat, -a — ura sav, sva, sve — ves savest, -i — vest savetovati, -ujem — svetovati savladati, savladam—premagati saznati, -čim — izvedeti sečati, -am se — spominjati se sed, seda, -o — siv sednuti, -nSm — sesti seja — sestra selo — vas seljak, seljaka — kmet setiti, -im se — spomniti se sevnuti, sevnem — zabliskati se shvatiti, -im — zagrabiti; razumeti siei, sidem — zlesti, stopiti (dol) siguran, -rna, -rno—varen; sigurno — gotovo silaziti, -im — iti (navzdol) sipati, -am — vlivati sirdče, -eta — sirota sitan, -tna, -tno — droben s jahati, -sem — razjahati sjajan, -jna, -jno — sijajen, lesketajoč se s jati, s jam (sjajem) se — lesketati se, svetiti se skerlet, -a — škrlat skidati, skidam — snemati skinuti, -nem (aor. skidoh) — sneti skldniti, sklonim se — skriti se skopčavati, skdpčavam — spe- njati skoro — kmalu skorup, -a — smetana skratiti, skratim — skrajšati skup, skupa, -o — drag skupiti, -im — zbrati slab — šibek slagati, slažem se — skladati se slati, šaljem — pošiljati slavuj, slavuja — slavec slobodan, -dna, -dno — svoboden; srčen slog, sloga — zlog Sloven, Slovena — Slovan slovenski — slovanski slovo — črka složend rečenica — zloženi stavek složiti, složim — zložiti, sestaviti; zediniti slutiti, slutim — slutiti, s slutnjo priklicati služiti, služim se čime — posluževati se česa, uporabljati kaj smestiti, -Im — postaviti, namestiti smeškati, -am se — smehljati se smeti, smem (aor. smedoh) — smeti, upati si smok, smoka — mlečni izdelek (maslo, sir) snaga — moč snažan, -zna, -žno — močan sneveseliti, sneveselim se — užalostiti se spas, -a — rešitev spasti, -Sm — rešiti spasti, spadnem — pasti spaziti, -im — zapaziti spečaliti, spečalim — s trudom pridobiti spomenuti, spomenem— omeniti spominjati, -Sm — omenjati spor — počasen spotaknuti, spotaknem — podtakniti sprava — priprava, orodje spremati, spremam — pripravljati spremiti, spremim — pripraviti sprezati, sprežem — spregati srdačan, -čna, -čno — prisrčen sfdašce — srčece srdžba — jeza s rednjovekovni — srednjeveški sresti, sret(n)em — srečati srezati, -žem — urezati stado — čreda staja — hlev stajati, stojim — stati; nastati, začeti se staklo — steklo stan, -a — stanovanje, planšar-nica stanica — postaja starati, -am se — skrbeti, truditi se stasati, -am — prispeti stati, stanem — obstati; postaviti se, stopiti; začeti steči, -čem — pridobiti stepen, stepena — stopnja sterati, -am — zgnati, pognati s tiči (stignuti), stignem — doseči, prispeti, dohiteti stideti, -im se —■ sramovati se stizati, -žem — dohajati stjerati = sterati sto, stola — miza s toga — zaradi tega, zategadelj stoka — živina s tolar, stolara — mizar stradati, stradam — trpeti stražnji — zadnji strela — puščica strepiti, -im od čega — trepetati pred čim stropoštati, -am se—zgruditi se str siti, -im — štrleti strug, -a — stružec, stružnica stup, stupa — steber, drog stupiti, slupim — stopiti stvarati, stvaram — ustvarjati s tvorSnje — stvaritev stvor iti, stvbrim — ustvariti, narediti sud, suda — sodišče sudac, suca — sodnik sudija, m. r. — sodnik sumnja — dvom sumnjalica — dvomljivec sumnjati, sumnjam (u što) — dvomiti (o čem) sumoran, -rna, -rno — mračen, žalosten sunčani — sončni sunder, -a — goba suparnik, -a — nasprotnik, tekmec siiprotnost, -osti — nasprotje s ur, s ura, -o — siv; rjavkast susresti, susretnem — srečati sutradan — drugi dan, drugega dne sutrašnji — jutrišnji suvarak, -rka — suhica, suha vejica suvremenik, -a — sodobnik suza — solza svačiji— vsakogar, čigar si bodi svada — prepir svadati, -am se — prepirati se svagda — vselej, vedno svakad — vselej, vedno svakakav, -kva, -kvo — vsakršen svaki — vsak svako — vsakdo svakojak — raznoter, različen svaliti, svalim — prevrniti svašta, svačega — marsikaj svečar, svečara — godovnik (tisti, ki praznuje „kfsno ime") svedodžba — spričevalo svemočan, -čna, -čno — vsemogočen sveštenik, -a — duhovnik svetac, sveča — svetnik svetiteljski — svetniški svetkovati, -ujem — praznovati svetlo — luč, svetloba svezica — veznik svidati, svidam se — ugajati svirac, -rca — godec, dudar s viralica — piščalka svrdao, -dla — sveder svršavati, svršavam — končevati svršen — dovršen svršetak, -tka — konec; končnica s vršiti, s vršim — končati svršivati, svršujem — končevati svuči, -čem — sleči svuda — povsod Š šaka — pest šaptati, šapčem — šepetati šara — dolga puška, okrašena z rezbarijami šaren, šarena, -o — pisan ščekati, -am — sačekati, -am — pričakati ščepati, -am — zgrabiti, prijeti; š. se — spoprijeti se šečer, -a — sladkor šegrt, -a — vajenec šešir, šešira — klobuk šeširdžija, m. r. — klobučar šetati, šetam — sprehajati se šetnja — sprehod seva — škrjanec šta (što) — kaj, kar štaka — bergla štampati, -am — tiskati štap, štapa — palica štednjak, -a — štedilnik štititi, štitim — ščititi, braniti što—kaj, kar; ker, ki, da; što više ... to večma — čim bolj... tem bolj štogod — kaj, nekaj; što god — karkoli šubara — kučma šuma — gozd T ta — pa; saj tačka — točka, pika tada — tedaj ta], ta, to — ta tajac, -jca — molk takav, -kva, -kvo; taki—takšen takode(r) — tudi tamjan, -a — kadilo tanan, -a, -o — tanek tane, -eta — svinčenka, krogla tanjir, tanjira — krožnik tasta — tašča tavan, -vna, -vno — teman te — in, ter teči, -čem — pridobivati tek — šele; tek što — komaj terati, -am — gnati testera — žaga tešiti, -im — tolažiti, miriti tetka — teta težak, težaka — poljedelec tikva — buča tili — kratki; sa t. čas — takoj, v hipu tipa — cunja, krpa tkanica — tkan pas, prepasač tle, tla — tlo tdbdžija, m. r. — topničar točak, -čka — kolo topuzina — velik kij toranj, -rnja — stolp, zvonik tbzluci, -luka, m. r. množ. — do- kolenice trag, -a — sled tražiti, tražim — iskati, zahtevati trčati, -im — teči trebati, -am — potrebovati; treba — potreben, -bna, -bno je trepavica — trepalnica trešnja — češnja tfgnuti, -nem (aor. tfgoh, trže) — potegniti; t. se iza sna — nenadoma se prebuditi trom — počasen, okoren trošak, -ška — strošek, izdatek trpeza — miza truba — trobenta tuči, -čem — tolči, tepsti tud, tuda, -e — tuj tudin, -a — tujec tumarati, -am — tavati tur iti, -im — poriniti, postaviti tužan, -zna, -žno — žalosten tužiti, tužim se — pritoževati se tvfd, tvrda, -o — trd tvrdava — trdnjava U u, predi, s gen. —pri ubav, -a, -o — lep, ljubek učiniti, iičinim — storiti, narediti učiti, -im koga čemu — učiti koga kaj uči, udem — vstopiti udariti, -im — udariti; mahniti jo; u. na koga — napasti koga; udari kiša — začne deževati udaviti, udavim — zadavim, utopiti udeliti, udelim — dati miloščino, obdariti udil] ■— vedno udoljica — vdrtina, vdolbina udriti, -im = udariti udvdjiti, udvojim — podvojiti itgalj, uglja — oglje; kameni u. — premog ugao, ugla — ogel ugarak, ugarka — ogorek uhvatiti, -im — ujeti, uloviti; u. se — (spo)prijeti se uja — oddih, počitek ujed, -a — ugriz ujedanput — hipoma, na mah, hkrati u jutru — zjutraj uklanjati, -am se — izogibati se ukraj, predi, s gen. — poleg ukučanin, -a — domačin iilaziti, -im — vstopati umanjiti, umanjim — zmanjšati umetati, umečSm — vtikati, vrivati, vlagati iimeti, umem — umeti, znati umetnuti, -em — vriniti umije — pamet, razum umor, -a — utrujenost umoran, -rna, -rno — truden umoriti, umorim se — utruditi se uniči, unidem — vstopiti unuče, -eta — vnuček unutra — notri, noter uoči, predi, s gen. — (dan) pred icpanuti, -em (— upasti, upad- nem) — pasti (v), udreti se upeti, upnem se — napeti se; potruditi se iiplakati, -čem se — zajokati uporediti, -im — primeriti upravljati, -am čime — voditi, ravnati kaj upravo — vprav, naravnost, kar uprljati, iiprljam — zamazati upustiti, upustim — izpustiti iiraniti, -im — zgodaj vstati urazumljivati, urazumljujem — pameti učiti; poučevati usklik, -a — vzklik, medmet uslov, -a — pogoj uspravan, -vna, -vno —• pokončen, raven uspuzati, -žem se — splezati ustavci, ustavdka — tretji dan slave utančavati, utančavam—tanjšati, bistriti iitešiti, -im — utolažiti iitočište — zatočišče, zavetišče uvek — vedno uveriii, -Im — prepričati uvijati, iivijam se — zvijati se, zvirati se uvis — kvišku uvrediti, iivredim — razžaliti uz, predi, s ak. — navzgor po, ob uzajmiti, uzajmim — posoditi uzbrati, -berem — odtrgati uzbuditi, uzbiidim — razburiti uzdrhtati, iizdrščem — zadrhteti uzeti, uzmem — vzeti uzglavlje — zglavje uzica — vrvica uzimati, -čim — jemati iizjahati, -šem — zajahati uzlaziti, -Im — dvigati se uzleteti, -im -- vzleteti uzmoči, uzmognem (uzmogu) — zmoči, zmorem uže, -eta — vrv užeii, užežem ■— prižgati V vala! — gotovo! bogme! valjan, valjana, -o — priden, spodoben valjati, -am — veljati; valja — potrebno je valjda — menda, bržkone vapno — apno varoš, -i — mesto Vaskrsenje — velika noč vaskrsnuti, -em — zbuditi k življenju vatra — ogenj vazda — vedno vazdan — ves dan vazduh, -a — zrak veče, večera, m. i s r. r.; večer, večeri, ž. r. — večer večeras — danes zvečer več (veče) — že, marveč večma — več, bolj veličina — velikost velji = velik venčati, -am — poročiti veoma — zelo veran, -rna, -rno — zvest vera pa nevera — človek dvomljive zvestobe; nezvestnež vest — spreten, vešč veština — spretnost vežba (vežbanje) — vaja vid, -a — oblika videlo — luč vijati, vijam — poditi vika — vpitje vikati, vičem — vpiti, klicati vinuti, vinem se —■ zavihteti se, zagnati se višak, -ška — prebitek više, predi, s gen. — nad više, pril. — več višesložan,-žna, -žno — večzložen vitlati, -am — poditi, goniti vladalac, -aoca — vladar vladati, vladam se — vesti se vlas, -a — las vlastelin, -a — graščak, pleme-nitaš voče, sr. r. jedn. — sadje vočka — sadno drevo vočnjak, -a — sadni vrt, sadovnjak vodenica — mlin (na vodo) vodeničar, -a — mlinar vodenični —■ mlinski voda — vodja vojnlk, vojnika — vojak vojno, -a, m. r. — mož, soprog voleti, volim — ljubiti, rad (rajši) imeti voštan, -a, -o — voščen vdz, -a — voz, vlak vozovoda — vlakovodja vragolan, vragolana — naviha- nec, premetenec vratiti, vratim (se) — vrniti (se) vrcati, -čim — brizgati, vreti ■vrči, vršem — mlatiti (žito) vrebati, vrebam — prežati vredan, -dna, -dno — vreden, dragocen; zmožen, priden vredati, vredam — žaliti, škodo delati vrelo, s r. r. — vrelec, izvirek vreme, vremena — čas vrisnuti, vrisnem — zavriskati vrlo — zelo vuči, -čem — vleči vuna — volna Z zaboraviti, -im — pozabiti zabrinut — v skrbeh zacvrčati, -im — zaškripati zači, zadBm — zaiti, obiti, iti (okrog) zadatak, -tka — naloga zadesiti, zadesim — zadeti, doleteti zadocniti, zadocnim— zamuditi, zakasniti zddugo — dolgo zddužbina — pobožna ustanova zagonetka — uganka zagrada—^ograja; oklepaj zagrajati, -em — zavpiti zagrliti, -im — objeti zaigrati, zaigram — zaplesati ; srce zaigra — srce zapolje zaista — zares zajednica — skupnost zajednički — skupen zajedno — skupaj zakasati, -am se — zagnati se zakročiti, zakročim — stopiti zakucati, -am — potrkati zalazak, -s ka — zahod zalogaj — založek, grižljaj zalud — zastonj zamenica — zaimek zametati, zamečem — začenjati zamoliti, zamolim — zaprositi zanat, zanata — rokodelstvo, obrt zanatlija m. r. — rokodelec, obrtnik zanimanje — poklic zao, zla, zlo — zloben, hudoben zapadati, -am — toniti zapaliti, zapalim — prižgati zapamtiti, -im — zapomniti si zapeta — vejica zapeti, zapnem—napeti; napeti vse sile; prizadeti si zapitati, zapitam — vprašati zapodesli (zapodenuti), zapode-nSm se — nastati, dvigniti se zaputiti, zaputim — napotiti se zar —- ali, mar zaraditi, zaradim — zaslužiti zarez, -a — vejica zarezivati, zarezujem — zarezo- vati, vrezovati zaseban, -bna, -bno — poseben zastaram se — zaskrbi me zastati, zastanem — obstati zaštitili, zaštitim — zavarovati, obvarovati zašto — zakaj zateči, zatečem — najti, zasačiti zalim — potem, nato zatražiti, zatražim — zahtevati zatreba mi—postane mi potreben, -bna, -bno zatrka — zalet zaturiti, -im — vreči (nazaj); naložiti, zadeti zatvarati, zdtvaram — zapirati zauzeti, zauzmem — (za)vzeti zaveriti, -im se — zaobljubiti se zavičaj, -a — domovina, rojstni kraj zavoleti, zavolim — vzljubiti završetak, -tka — končnica zazviždati, -im ■— zapiskati zbir = zbroj, zbroja — vsota zbirna imenica — skupno ime zdela — skleda zeba — ščinkavec zec, -a — zajec zelen, -i — zelenje, zelenjava zelenko, -a — serec (konj) zemlja — zemlja, dežela zemljotres, -a — potres zgodan, -dna, -dno — primeren, prikladen zgrada — stavba zimi — pozimi zlostavljanje — grdo ravnanje, trpinčenje zmija — kača znati, znam — znati; poznati zob, zobi — oves zoriti, -im — zoriti se, svitati se zovnuti, zovnem — poklicati zraka — žarek zrikavac, zrikavca — kobilica ziib, -a — zob zvanica — povabljenec zvali, zovem — klicati zvizga — žvižganje zviždati, -im — žvižgati zvižduk, -a — žvižg zvučan, -čna, -čno — zveneč zvučnost, -osti ■— zven zvuk, -a — zvok Ž žagor, -a — hrup, nemir žalba — pritožba žaliti, -im — žalovati žar, -a — žar, žerjavica ždrebe, ždrebeta — žrebe žeči, žežem — žgati, pripekati žedan, -dna, -dno — žejen žed, -i — žeja žestok — hud, ognjevit, silen; imeniten žetelac, -eoca — ženjec žetva — žetev život, života — življenje životinja — žival žižak, -ška — oljenica, leščerba žnjem = žanjem žuč, žuci — žolč žuriti, žurim (koga) — naganjati; ž. se — hiteti žiit, žuta, -o — žolt, rumen SADRŽAJ I. VEŽBE Strana 1. A. ripea nocao (MHaopafl II. IIIarmHhh) — B. Andeo i davo (Milan D. Miličevič) ..................... . 3 .A/bnka 2. flOMatiM JieK (J^HBKOBHh, ^HTaHKa 1)............... 4 Zvučni i bezv. sugl. — Jednačenjc suglasnika 3. riMCMO............................. 6 Ispadanje sugl. t i d 4. Lav i medved (Ljubomir P. Nenadovič)................7 Infinitiv — Prezent 5. riayK h nym (Ha3op-BocaHaii, HmaHKa 1)............ 10 Glagoli biti, h t e t i, moči 6. Pravila pristojnosti (Divkovič, Čitanka I)............ 12 Imperativ 7. BpaHa m paK (,II,HBKOBiih, ^HTaHKa I) ............. 13 Glag. prilog sadašnji i proSli 8. llocnoBHLie ......................... 15 Glag. pridev trpni 9. Sveti Sava i majka (Narodna) ................. 16 Glag. pridev prošli — Perfekt 10. 3aflpywHM MMyian (HajftoBan, HmaHita III)........... 17 Futur i egzaktni futur 11. Stanko postaje hajduk (Janko Veselinovič)........... 20 Aorist 12. y Tonjioj coGm ........................ 23 Imperfekt 13. HyflHe flenje wen.e (IlapoflHa).................. 25 Potencijal 14. A. Cizmarski šegrt (Jovan Jovanovič Zmaj) — B. Zanimanja ... 26 Imenice m. r. 15. Karadorde (Milan D. Miličevič)................. 30 Duga i kratka množ. — Pridevi m. r. 16. Aoflone (g^ qt Kapaijnh) .... i.............. 33 Imenice ž. r. na -a — Pridevi ž. r. 17. MaTepita pen (JLy/ieBHT ByjinieBHh).............. 35 Imenice ž. r. na suglasnik 18. A. Konj u ratu (Divkovič, Čitanka I) — B. Jastreb i kukavica (Pavlovič, Čitanka II)..................... 38 Imenice sr. r. — Pridevi sr. r. Strana 19. Marapaii h cjioh (JoBaH JoBaHOBiih 3jiaj)........................41 Imenice oko 1 uho 20. riyTOBaK>e wene3HMU0M ......................................42 Imeniee kolo, drv o, veče, čovek, dan 21. Kraljevič Marko (Po Tih. Ostojiču)..............................44 Predloži — Instrumenta! s predlogom i bez njega 22. A. flesojKa m pn6a (HapoflHa) — B. 3aroHeTxe ..................47 Poredba prideva 23. A. Rubinsonor kalendar (Daniel Defoe) — B. Čudna tri lovca (Nazor-Bosanac, Čitanka II) ..........................................50 Osnovni brojevi — Dvojina — Eedni brojevi 24. CBeTy ce He M0we yroflMTM (HapoflHa)............................54 Brojne imenice 25. Materine suze (Narodna)........................................56 Prisvojne zamenice — Lične zamenice 26. Kurjak i konj (Po Dos. Obradoviču) . .........................58 Enklitike 27. CBeTM CaBa m flBa cynapHMKa (Hapofltia) ........................60 Pokazne zamenice 28. Čavka i ptice (Po Dos. Obradoviču)..............................61 TTpitne i odnosne zamenice 29. ilpoflpTH cy mh onaHi^M (IIo Hap. npHnoBen,n) ...........63 Neodredene zamenice II TUMAČENJA................. . .................65 III. PREGLED GRAMATIKE........................................77 IV. DODATAK — ŠTIVA 1. *Becen>e MnaflocTM (IleTap npepaflORHh).............108 2. Konj i bik (Po Dositeju Obradoviču).............109 3. JeneH m BHHorpafl (IIo ,HocnTejy 06paflOBHfcy)..........109 4. *Tude perje (Ljubomir P. Nenadovič)..............109 5. KypjaK m nac (MnnaH ByicacoBnfc) ...............110 6. Kornjača i zec (J. Jurkovič)..................110 7. *6ep6a y pyLunoj Topn (BpaHKO PaflH^eBHh).........110 8. *Čvorak (Jovan Jovanovič Zmaj)................111 9. JeceH y ceny (JaHKO M. BecenHHOBHh)............................112 10. Grad (Vladimir Nazor).....................112 11. *MapK0Ba CHara (HapoflHa necMa)............»:,.. 113 12. 'MapKOB cono (HapoflHa necMa) . . . ...................114 13. *Marko Kraljevič i Ljutica Bogdan (Narodna pesma) ....... 115 14. *Mapno Kpa/beBMfc h 6er KociaflHH (HapoflHa necMa).......118 Strana 15. Božična radost (Janko M. Veselinovič)..............120 16. *Zima (Jovan Jovanovič Zmaj).................122 17. *Boži6ni dani (Narodna pesma).................123 18. KpcHo mmg (ByK Ct. KapaijHh).................123 19. "Rastko (Vojislav Ilič)................................124 20. Cbcth CaBa m 6paka noja ce flene (hapoaha nphnobptka) .... 125 21. O HapoflHOM je3MKy (Jocan Jypaj IIlTpocMajep) .........126 22. BtiCKyn Jocnn Jypaj IIlTpocMajep................................126 23. "Otadžbino majko mila (Tugomir Alaupovičj..........127 24. *Bože pravde (Jovan Dordevič).................127 25. */lMjena nama aomobmHa (AHTyH MaxaHOBHh)..........128 26. Cirilsko pismo (Po Ševiču, Gramatika).............128 27. Hapo/)He nocnoBmje..........................................128 28. Ko manje iste, više mu se daje (Narodna pripovetka)......129 29. JKeTBa (JaHKO JypKOBHfr)........................................131 30. *Tri ptičice (Narodna pesma)....................................132 31. Mofia (ByK Ct. Kapaijuh).....................182 32. *Zečeva ženidba (Narodna pesma) ..............................133 33. Xepo ocytjeH Ha CMpT (HapoflHa irpHnOBeTKa)...........134 34. Nusradin-hodža i njegova krava (Narodna pripovetka)......134 35. *Mm3m Kyfcy (HapoAHa necwa)..................135 36. Koza, kupus i vuk (Narodna zagonetka) ............135 37. *3aroHeTKa (JoBaH JoBanoBHh 3Maj)..............................135 38. HapoflHe nma/iMije ................__......136 39. 'Narodne zagonetke......................136 40. HapoflHe 3aroHeTKe m nmanMLie.................136 V. RECNIK . . . ........................137 Opombe 1. Glede akcentuacije prim. opombo na koncu Vadnice I. 2. Pod poglavjem „TumaSenja" so razložene samo take besede, ki jih v Vadnici I pod istim poglavjem še ni bilo. „Rečniku pa obsega besedni zaklad vse knjige. 3. To je druga, pregledana izdaja z novo gramatično terminologijo.