Srbskohrvatska vadnica za srednje in njim sorodne šole DRUGI LETNIK Sestavil DR- MIRKO RUPEL s sodelovanjem IVANA LESICE Kot učno knjigo odobrilo ministrstvo prosvete z odlokom S. n. br. 18.534 z dne 14. junija 1931. Cena vezani knjigi 42 Din V LJUBLJANI 1931 Založila Jugoslovanska knjigarna 516 oJ Vse pravice pridržane Natisnila Učiteljska tiskarna v Ljubljani (predstavnik France Štrukelj) VEŽBE BE>K6A flPBA A. npeii nocao Ja ce Bora cčthm Kan toa c' kithre jiatiim. Tocno^e, n0M03H jxa cbč jisko cxbathm! n0M03H na HayK OcTaHe y mghh, JXa 66pa3 npen JbynMa HfiKan He upBČHfi! HyBaj Me h He naj MČHH, ijaKy MJi&xy, JXa 6ecnooieH jypflM y npa3H0M Hepany! T16mo3' jia hayqhm LLIto bhiue y3Mory: Ba3.ua c' mo^hm Tč6h, r6cnony h Bory. MuAopad TI. LUamanuH B. Antteo i Savo (Narodno verovanje) Svaki čovek ima po jednoga andela kojl ga čuva od zla i po jednoga davola kojl ga navrača na zlo. Andeo .stoji čoveku na desnom ramenu, a davo na levom. Kad čovek čini dobro, andeo se veseli i krilom svojim hladi čoveka po obrazu, a davo se tada mrštl i ljutl. A kad čovek stane da greši, andeo se snevesell i plače, davo pak sve poigrava od radosti -i prkosi andelu govoreči: „E moj je, moj je, moj!" Milan D. Miličevic Gramatika Azbuka (§ 1). Red kojlm se svi glasovi (slova) jednoga jezika kazujo (pišu) jedan za drugim zove se azbuka (biikvica, alfabet). AzbučnI je red latinice: a, b, c, č, č, d, dž, d, e, f, g, h, i, j, k, 1, lj, m, n, nj, o, p, r, s, š, t, u, v, z, ž. AzbučnI je red cirilice: a, 6, b, r, A, tj, e, ik, 3, h, j, k, ji, Jb, M, h, h>, o, n, p, c, t, h, y, , x, u, q, m. Vežbanja 1. Prepiši sastavak „Andeo i davo" latinicom i čirilicom. 2. Prepiši azbučnim redom latinice ^ cirilice ova imena: Eva, Nikola, Zora, Aleksandar, Radovan, Ciril, Grozdana, Stevo, Uroš, Dorde, Laza, Simun, Branko, Njegoš, Ivica, Tihomir, Cveta, Janko, Ljubica, Cedomilj, Milica, Danica, Obrad, Hrvoj, Zivko, Kosta, Dživo, Petar, Franjo, Vojislav. 3. Diktat: „Jelen i vinograd" (u Dodatku). be>kea ^pyrA .HoMatiH jieK IleTpOBH cy poAHTea.H 6hjih 66rara; ncnyH>aBa./ih My h HajMait.y >KeA.y h>eroBy, ajm Hricy ayro jkhb&jih. rieiap je ocnpoMaiiiHo h ocrao 6e3 noTnope. 3aT0 oiny-Tyje y ce.no CBOMe CTpHiiy. CeocKH My ce jkhbot ficnpBa HHje cbhi]ao. y poflHTejbCKoj kyhn peTKo je ihto pazi;no, a OB^e My je Bajbajio noTnoMarara crpnua y nocjiy. y poAHTe^a je oČHKao pacKOiiiHOMe CTOJiy, a ca,aa ce Mopao 3aA0B0AHTH npocTOM xpaHOM. y rpa,ny ce KaiiiTO Becejino ca cbojhm npHjaTea>HMa ao nohohh, Ha ceay noc/ie ahčbhora pana Bajba.no My je Jierara 6am3x nočne 3&nacKa cymta. TeuiKO je 6hjio nerpy npHBHhn ce TaKBy >KHBOTy, ajm HacKopo je ocerao KopfiCT H>eroBy. npe je totobo HenpecTaHO 6ho 6o}iecTaH, 6jiqa h necTO y3HMao jieKOBe, caa je y)khbao c/iaTKO 3ApaBJbe, 6ho je KpenaK h cb&ik Kao npojieraa poca h n0TnyH0 3a/i,0B0/baH. Pa3roBčp Kano je )KHBeo fleTap y rpa,uy koa po,zi,HTejb3 ? (Paa, xpaHa, jierafte.) Kano je »HBeo Ha ce;iy? D;e je 6iio 3ap&bhjh? i. 3byhhh H 6Č3By»lHH CyrjiaCHHU.H (§ 82). а) 3ByqH0: б) 6e3ByMHH: II. JeflHaqeH>e cyniacHHKa no 3BynH0CTH (§ 9). 3ByiHH 6e3ByMHH I 6 I a r 3 5K | tj n b n j t k c 111 | h 1 4> x u a) Bpa6au (Bpa6-U.a) Bpan-ua 6 — n CJI fluaic (cjiaa-Ka) CJiaT-Ka A — t 6er (6er-CTBo) sekctbo r — k Hft3aK (HH3-Ka) HHC-Ka 3 — C TeiKaK (TeiK-Ka) Teui-Ka >k — iii ome^ak (oMeij-Ka) 0Meh-Ka i) - h 6e3ByqHH 3ByqHH 6) t6ii (Ton-VHja) T66-i,iHja n — 6 CB3T (cBaT-6a) CBafl-6a t — A cb&K (cBaK-aa) CBar-jia k — r niac (rjiac-6a) rji^3-6a C — 3 Ayma (3aflyui-6HHa) 3&Ay>K-6HHa lil — )K H3pyHHTH (Hapyq-6HHa) Hžpyv-6«Ha H — y 3b^hhh h 6e3ByHHH cyiyiacHHK hč inory er&jaTH je^ah jj,o Ap^rora y HCTOj penH, Hero ce Mopajy h 3 j e,HHšhhth, tj". npBH ce Mopa MeibaTH npeMa apyrčMe: а) ano je Apyrii cyn/iacHHK 6e3BynaH, Mčpa h npBH nocra™ 6e3ByqaH (6 nocraHe n, a nocraHe t . . .); б) ano je Apyrn cyrviacHHK 3BynaH, Mopa h npBH nčcra™ 3BynaH (n nocraHe 6, t nocraHe a . . .)• riaMTH. Hč Meita ce b ficnpe^ 6e3ByqH0ra c^rjiacHHKa: oBija, KOJieBKa. RS. ;ih nocTojR obo jeAHa^eite h y c/iOBeHaHKOM je3HKy? JI a m to y CJiOBeHaMKčM je3HKy 6e^e»HMO y nncMy? — IlpaBonHc cpncKOxpBaTCK0r je3HKa 30Be ce (JtOHeTHHKH. (Ohiuh Kano ro-BOpHIII!) Bem6aH>a 1. JXhktat: Hctok, ncriHT, noTnopa, oniimiHa, npeiceflHHK, nompeTceAHHK, cpncKH, ^pyKqHjH, oiikOi/ihth, sencTH, rpncTH, nOTOHCaTH, HCTeCaTH, HCKOpHCTHTH, HCKOnaTH, OTCehH, OTKaA, OTcaa, »eHHAČa, cBe^oijSa, cpij6a, CBa^SeHH. Hanmim: a) hcchckh h cpe/ian po,n oa npH^eBa: niajiaK, y3aK, Mp3aK j 6) reHHTHB oa HMeHHua: A0^a3aK, npe^aK, xp6aT, Hanpe^aK, jiamaij, Ko6aq, 6oraij. BE>KBA TPETiA riHCMO ,3,para npHjaTejbHue, npomjie He/iejbe HticaM Monia /ta Te noxoAHM, jep mh je MajKa 6nna hčiiito 6ojiecHa. Ha cpehy 66ji6ct HHje ČHJia onacHa, Te HHje 6 h/io hh Hy>KHO a a 30BČM0 ./ieq-HfiKa. J],aHac je Beh Ao6po, na Th jaB^aM paaoCHy Becr M a hy HAyhe Heaejbe cnrypHo aohH. Koa hsc je KpacHa jeceH. y BpTOBHMa H BHHOrpSAHMa CBe je KHBO H BeceJIO, jep hm3 He66HqHO mhoto rpo^ija h Apyrora Boha. XI,aHac hm3m jorn mhoto na yqHM; Apyro nprtqahy Th ycMeHo. ./leno Te no3ApaBAa TBoja 3 OKTOčpa 1931 roji. MfiJiHna. y MapH6opy. rocno^HUH Mapn BapnheBoj yM6Hnun II pa3peaa rHMHa3Hje Li,ejbe ripeiuepHOBa yn. 6p. 14 Pa3roeop A. OnHiiiHTC paHy jeceH (b. 18*): npripo^a, nTčme, Bohe, 6ep6a, pap, Ha nojby. B. npo^HTajTe y /IoAaTKy oiihc „JeceH y ceJiy" h onnuiHTe cyMOpaH A3H no3He hjih a^okč jecčHH (He6o, Marjia, k«ma, BeTap, ApBČra, mobck). B. IIhcmo. Mhmc ce c^y»HMO 3a caonuiTeiba? (noiiiTaH-ckom aonhchčm kaptom hjih iihcmom.) 3aiiiTO ce iihcmo iuajbe y OMOTy (KOBepTy)? iilta Mopa 6hth Ha OMOTy ochm a/ipece? * B I 8 = BHflH Ba^HHIta I CTp. 8. , (fldiUTaHCKa Mapica.) jih 6&i;aMo npenopyqeHa nHCMa y no-lutahckč cah^yMe? KaMO nx Tpe6a oahSth? Koiiy hx npe^amo? Ko pa3H0CH nHCMa? (riHCM6Honia.) TpaMaTHKa ry6jbeh>e cyrjiaCHHKa t h jx (§ 143). 1. jihct3k — (jIHCTKa) — .fitiCKa ycTa — (yCTMeHo) — yciweHO 6o^ecTaH — (SoJiecTHa) — 6oJieCHa ro/lhujte — (rO^huith>h) — rOAHlIJffeH Cyr^achhk t HCna^a H3Mel)y ,n,ba cyraacHHKa oa Kojfix je npBH c hjih uj, a ApyrH k, m, h, h>. 2. HjbKjiaH — (Hy>K^Ha) — Hy>KHa rpo3iiaH — (rpo3flHa) — rpo3Ha Ko j h cyr^acHHK je Hcnao y oba ABa npHMepa? H3Mei)y KOjHX Ce CyraaCHHKa H&Jia3HO? BeH<6aH>a 1. HanHiiiH: a) jkchckh h cpe,un>H po£ o A nph^eBa: pa^ocraH, jKa^iocTaH, naKOCTaH, ,a,pa>KecTaH, Hym^aH; 6) reHHTHB je^HHHe oa HMeHHua: jihct3k, rpo3,a,aK; b) y mhowhhh: 6ojiecraH yqeHHK; KopncTaH npe^MeT. 2. HannuiH cacTaBaK „y jeceH". VEŽBA ČETVRTA Lav i medved Lav i medved podu u puste dubrave Da štogod za ručak spreme i nabave. Namere jelenče, mlado ko što žfele, Lako ga uhvate; al' kako da dele? Svak5m se činila polovica malo, Gladni oba, svakom citavo b' trebalo. Svaki sebi počne to jelenče vuči, Pa za guše onda ščepaju se tuči. Lisica polako d6 njih se privuče, Pa iizme jžlenče, u šumu odvučS. Ljubomir P. Nenadovii 1. Zašto poda lav i medved u dubrave? 2. Sta uhvate? 3. Zašto se posvade? 4. Ko je imao korist od toga? 5. Kakvu nam pouku daje ova basna? Gramatika I. Neodredenl način ili Tnfinitlv (§ 37): tres-ti, pi-ti, vide-ti, deli-ti, gleda-ti. Osnova je t res-, pi-, vide-, deli-, gleda-, nastavak je -ti. Potraži osnove i nastavke: a) ples-ti je nastalo iz plet-ti (ispor. plet-em) kras-ti „ „ „ krad-ti ( „ krad-em) . b) reči „ „ „ rek-ti ( „ rek-ao) vuči „ „ „ vuk-ti ( „ vuk-ao) strici „ „ „ strig-ti ( „ stng-ao) leči „ „ „ leg-ti ( „ leg-ao) vfči „ „ „ vrh-ti ( „ vrh-ao) Pamti: dignu-ti, krenu-ti — slov. dvigni-ti, kreni-ti. II. Sadašnje vreme ili prezent (§ 38). Jednina: 1 1. tres-em pi-jem del-lm gled-am 2 1. tres-eš w pi-jes del-Iš gled-aš 3 1. tres-e pT-je del-ij gled-a Množina: 1 1. tres-emo pijemo del-lmo gled-amo 2 1. tres-ete pi-jete del-lte gled-ate 3 1. tres-u pi-ju del-e gled-aju Kojl su nastavci u sadašnjem vremenu? Koje se lice razlikuje od slovenačkoga ? Kojl glagoli imaja u 3 licu množine nastavak -u, kojl -ju, kojl -e, a kojl -aju? Pamti. A. II. reč-em (iz rek-em) stricem (iz strig-em) 2 1. reč-eš (iz rek-eš) striž-eš (iz strig-eš) 3 1. reč-e (iz rek-e) striž-e (iz strig-e) 1 1. reč-emo (iz rek-emo) striž-emo (iz strig-emo) 2 1. reč-ete (iz rek-ete) striz-ete (iz strig-ete) 3 1. rek-u (iz rek-u) strig-u (iz strig-u) Pred kojim se samoglasnikom pretvorilo k u č, g u ž? Zašto 3 lice množine glasi rek-u, a ne reču, strfgu, a ne strfžu? Kao reci menjaju se i tuci, peči, vtiči .. a kao striči još leči, žeči. — Vfči menja se ovako: vfš-em, -eš, -e, -emo, -ete, vfhu. B. vfka-ti, vlč-em (iz vik-jem) ......k + j - č laga-ti, laž-em (iz lag-jem) ....... g+j = ž jaha-ti, jaš-em (iz jah-jem) .......h-rj - š kreta-ti, kreč-em (iz kret-jem) ....... t+j-č gloda-ti, glod-em (iz glod-jem) .......d+j - a mica-ti, rnič-em (iz mic-jem) .......c + j = č veza-ti, včž-em (iz vez-jem) pfsa-ti, piš-em (iz pis-jem) .......S + j = š kapa-ti, kaplj-em (iz kap-jem) .......P+j = p!j zoba-ti, zoblj-em (iz zob-jem) .......b + j - bij ora-ti, or-em (iz or-jem) .......r + j = r Treče Uce množine glasi v t č u (iz vik-ju), lažu itd. (ali: reku, vuku, strigu . . .). Združivanje suglasnika sa j zove se jotovanje. C. iči, Tdem; poči, podem (iz po-iti, po-idem, slov. pojti, pojdem); doči, dodem; nači, nadem. Vežbanja 1. Kaži neodredeni oblik od ovih glagola: berem, zovem, vidim, kupujem, trgujem, uzmem, grizem, zebem, kradem, pletem, meljem, mažem, dišem, brišem, češem, umirem. 2. Načini sadašnje vreme od ovih glagola: plesti, krasti, tresti, grepsti, peči, vuči, žeči, klati, čuti, krenuti, šaptati, plakati, dihati, mazati, zobati, umirati, bežati, trčati, bojati se, platiti, padati. 3. Preobrati u množinu ove rečenice: Na prozor dolazi ptica, jer tu dobiva hrane. Kljunom kuca na staklo. Posmatram mali stvor i radujem se. — Pekar peče dobar kruh. Pastir striže ovcu. Konj vuče kola; striže ušima. Reka mirno teče. Dovuče se do šume i leže. Učenik čita i piše. On viče bez potrebe. Miš glode, ptica zoblje. Laže i krade. Seljak kopa, ore, seje,dsanje i vrše. Junak jaše dobra konja. On se ne kreče s mesta. Cega se boji? BE>KBA nETA riayK h ny>K riayK: KSko MOMcem, npnjaTejby, JKHBera y TaKO TecHOj h npocToj kyhhuh? Hnje jih th /toca^ho? Ja th ikhbhm y KpacHfiM h yflo6HHM najiaMaivia, na CBČjy Mpe>Ky pa3anHtt>eM qaK h y caMHM KpajbeBCKHM UBopuMa. Xohy a a y>khb3m ! riy>K: HyflHiu ce KaKO Mory jkhbcth y OBaKBOj KyhnuH? He 3Ham jih na je ob3 kyfrhna Moja, a „Moja KyhHua, Moja cjio6oAHua" ? JecT, AparaHe, th CTaHyjem h y Kpa^eBCKHM najiaqaMa, ajiH Te cy na;iaqe Tyt)e, na Te h3 ibhx h HeMHJIHne Tepajy. Pa3roBčp A. HcnpH4ajTe n6 ropitoj 6acHH pa3roBčp H3Metjy MHiua h Bpanua. B. OnnuiHTe ceocKy Kyhy (nd,zipyM, npH3eMJbe, npBfi KaT, tabah, kpčb, abophuite h 3rpaa,e ha n>eMy, 6auiTa) (b. I 12, 26). PpaMaTHKa CanauiH>e Bpeiwe niarojia 6hth, xtcth, Mohn (§ 39 h 38s). riotbpaho: OapeiHo: 1. 6hth: jecaM hjih ca m h h c a m XTeTH: xohy „ hy Hehy ilotbpflho-ynhtho: Oape>jho-ynHTHO: jecaM jih? h ji h aa jih caM? h h caM jih? hjih a a jih hh c aM? xohy jih? „ jih hy? Hehy jih? „ ,aa jih Hčhy? 2. Hanncao caM nžcMO. Ja caM Hanncao nHCMO. CKpaheHH o6jihi;h (caM, hy) HČMajy CBora žiKijeHTa, Hero ce Hacjiait.ajy Ha peq noja CTOjn npeA ii>HMa. T&KBe ce peMH 30By eHKJiHTHKe. Ehkjihthkc hč Mory CT^ja™ Ha noneTKy pe^e-HHue. (M6)Ke jih ce pehn: caM Hanncao nHCMO?) 3. MOhH: jeflHHHa: 1. Mory mho5khh3: 1. mokEmo 2. mojkčiu 2. MOJKČTe 3. Moate 3. Mory 1. npeo6para oBe pe^eHHue y ynnrae: Mh cmo tjauH. Tp-roBun cy MapJbHBH jbyAn. Bh CTe y iiikojih na>KjbHBH. 3^paB caM nao pH6a. JaHKo je necro dojiecraH. IlHcajbKa je upBeHa. LI,Behe je MHpHiiiJbHBO. JejieH je 6p3. Th ch KaTKa^a JieH. JlaB, Byi< h MeABea cy 3BepaA. He6o Hnje yBeK odjia^ho. Thmc hhch 3aaobojbah. Cbh hhcmo poaom h3 obora rpa^a. Obo Bohe HHje Ao6po. flahac HHcy cbh ]qau,H y iiikojih. Joui hhc3m nocBe 3apab. Bh h h cte cb3kh ash koa Hac. BojiecHy ^OBeKy HyjKHH cy jickobh. Xohy MjieKa. ,U,eTe xohe Me^a. >KeAHH xohe BOAe. Oh xohe Aa nniue. HeheMO Aa neBaMO. 2. npeočpaTH oBe pe^eHHue y OApenHe: Ja caM naKOCTaH. rpa,a je MajieH. Mh cmo BecejiH. HIyMa je BeJiHKa. Kyhe cy no-KpHBeHe cjiaMOM. Obo nncMo je 3a Te6e. ripo3opH cy 0TB0peHH. Bh CTe caaa y ApyroM pa3peAy. — Xohy iihcmo. XoheMO aa bhahmo. XoheTe a a paAHTe. Ko xohe ja6yKy? 3. 0flr0B0pH Ha OBa nHTatta: Jecn jih 3ApaB? Je jih Mope Ay6oi (30-6ath). CejbaK (opara). Mecap (3aKJiaTH) jarit>e. TproBau (njia™™). 5. MecTo upTHue iojkh noTpeSHH očjihk rjiarojia moHh y caAaimteM BpeMeHy: Kano — Aa HaM Haya,e >khbothit>e? Koa. h Marapau — na yaape, yjeay h npera3e. KpaBa — a a y6oAe. CBHita, OBaH h japau — Aa CBajie. MamKEA CEHMA Bpatia u paK /IeTana BpaHa Han MOpeM. Ona3HBiiiH paKa me nyiKe, iimena ra h o/mece na ra, cenHjBiuH Ha KaKBy rpaHqHuy, cnaTKO nojene. PaK BH/tebn na My je yMpera Ka)Ke BpaHH: „Ej, BpaHo, BpaHo! no3HaBao caM ja hahy TBora h MajKy TBdjy, -— H3BpcHH cy to jbyn« 6hjih !" — „y!" yah 6hJIM!" - „y!" — „M CBČ IHTO Cy OHH H3BpCHH ČMJIH, tc6h paBHH HHKaa. MeHH ce tohh jxa hh Ha CBery HeMa pa3yMHHje o,n Te6e." — „E!" rpaKHč BpaHa Ha cBa ycra h .ynycTH paKa y MOpe. Pa3roBop lllta je h^mho pan a a ce cnšce? j3,a jih je Moryhe H3ro-bophth „y" He OTBapajyhH ycTa? Aa jih ce koa „e" ycra 6tb3-pajy? KaKBy HaM noyKy Aaje OBa 6acHa? tpamathka niarojiCKH npHJior caAamh>octh h npouurocTH (n&pTHunn npe3eHTa h napTHUHn nep(f)eKTa I, § 43). I. TeIko HflyhH a^e Ha Kpaj CBera. — T£kč hač h ftotje... He 3HajyhH a a He cm6m yjia3HTH, otbopho caM BpaTa.— HHCaM 3HaO . . . H OTBOpHO caM . . . Pan bhflehh Aa my je ympe™ kance... — PaK bhah... H KžbKČ . . . t;ieaajyhh he bhač. — rjieaajy h he bhač. rjiaro^CKH npnjior c^AamitocTH npaBfi ce oa HecBpiueHi« rjiarojia. Oh nčcraje K^a ce 3 jmay mhojkhhS c&Aaiuii>era Bpe-meha ač>a3 hactabak -h«: HAy 3Hajy bhač rjieAajy HAy-tiH 3HSjy-hH BHAe-hH rjieAajy-tiH II. 6na30B(uiH) paKa, BpaHa ra umena. — KSa je oria-3 h ji a paKa, BpSHa . . . HcTpecaB(uih) >khto, KpeHč cejbaK ončT y nojbe. — 4hm (no iii t o) je iicTpecao >khto, KpeHč . . . TjiarojicKM npnjior npouiJiocra nocTaje oa HHHHHTHBHe OCHOBČ. Ako ce HH(J)HHHTHBHa 0CH0Ba CBpmyje Ha caMorJiacHHK, hactabak je -buih hjih -b, ano ce hh(j)hhhthbha čchoba CBpiuyje ha cyrjiacHHK, HacTaBaK je -abuin hjih -Sb: ona3H-th........ona3H-BiUH, ona3H-B HCTpeC-TH........HCTpeC-aBUlH, HCTpec-as HcnčhH (h3 HcneK-™) . . . HcneK-aBUJH, Hcnen-aB n a m th : aohn, yhH — aoniabuih, ymaBiiiH 1. Ha^HHH rjiarojiCKH npnjior ca/iaiiitt>ocTH oa obhx r.ia-ro^a: hochth, KynoBarH, neBara, yjia3HTH, nnth, Be3aTH, nHcaTH, xbajihth, TOHyTH. 2. ymecto kočo uitamnahhx rjiarojickhx o6jinka noctabh niaroJiCKe npnjiore caAamibocTH: YAa3UM y co6y h CKHHeM iiieoinp. JedeMo h na3HM0 /ta He npjbaMO npcie. MajKa je neimAa CHHa h MOJiH.ia ce Bory. nucao % h yMopwo ce. JeJieH )\ čeoicao oa jio-Baua, h caKpHo ce y BHHorpa/i.. JeaaH cejbaK je doAa3uo H3 BapouiH KyhH, h jaxao Ha Marapuy. Mhui CTaHe 6e>KaTH no yr^0BHMa, jep Huje 3Hao rje he ce caKpn™. Bpahajy ce h Kvimjv. CuiajaAu cmo h pyqa./iH. nyiuoeaAa je no CBeTy, h bup,ena je mhopo hapo^hnx o6tmaja. Humao je KtbHre, h mhoto je Hayqno. 3. HaiHHH rjiar. npnjior npom./iocTH o,a obhx nnarojia: yhn, Hahn, HcnehH, ojrobophtm, flHrHy™, oct3bhth, 3anebath, HcnHra, noxba^hth, yr^eaa™. 4. ymecto kočo uiTaMnaHHx mar. oSjiHKa noeraBu r^iar. npn-Jiore npom^ocTH: Kaa cy ra eudeAu, 3aqy^e ce. Mhm je mzoeopuo ^ekahjy, yneHHK ce#e. IIouito cy MaJio uotuHyAu, nyrhnuh cy npoAy«HAH nyT. Kaa to iyje, OTnycTn ra. rioiiiTO je ucueKao KOJiane, HaMajKe hx Me^OM. IIoihto cy ra oumhkciau ao ro^e Kome, HacTaBH^iH cy nyT. Ka/i, uap to iiyje, n030Be MOMKa. Kaa je doiuao KyhH, CKHHyo je KanyT. riouiTo tiuyuu y bo3 (bji3k), noTpa»H 3r0^H0 MecTO Kpaj npo3opa. BE>KBA OCMA rioc^OBHue M nan. je jien o6yqeH h HaKHheH. PaiteHH 3ha jayKaTH. PaH>eHora je JiaKo yBpe,nHTH. >Ke>KeH Kaniy x.rca)zui.~ ,Dyr HenjiaheH, rpex HeonpouiTeH. HMaae KpHBo CTe^eHo HHje SjiarocjiOBeHO. Orero — npoiaeTO. HoBeK caMau Kao ot-ce^eHa rpaHa. CaKpHBČHH h xHM6eHH HenpHjaTejbH ropH cy oa no3HaTfix h 0TB0peHHx. nphthchyto ja^e cbe Ha bhuie ckm6. TpaMaTHKa rjiaroJiCKii TpnHH npHiieB (napraimn nep(J)eKTa nacnBHH, § 442) HMajy caMO npe;ia3HH r^aro^n; npaBH ce 0,5 hhcJjkhh-THBHe 0CH0Be HžcTaBUHMa: 1. -eH, -eHa, -eHO; 2. -h -Ha, -ho; 3. -T, -Ta, -TO. 1. a) hh(|)hhhthbha OCHOBa Ha CJTJiaCHHK: t p e C - t h — Tpec-eH, -eHa, -eHo; n^eT-eH, -eHa, -eHo; nen-eH (h3 nen-eH), -eHa, -eHo; o6yi-eH (h3 o6yK-eH), -eha, -eHo; ®e)K-eH (h3 JKer-eH),-eHa,-eHo. 6) HH(j)HHHTHBHa OCHOBa Ha -H : p a H H - T H — paifceH (H3 paHH-eH, paHj-eH); poi)-eh (h3 poflH-eH, po/ij-eH); kiifc-eh (h3 KHTH-eH, KHTj-eH); Kynjb-eh (h3 KynH-eH, Kynj-eH). IlaMTH: čnpouiTeH, k p m t e h ; caicpii-B-eH, -eHa, -čho; y m h b e h , -eHa, -čho. 2. HHc})HHHTHBHa OCHOBa Ha -a: kona-th — ko na-h; Be3a-H. 3. hh(j)hhhthbha OCHOBa Ha -Hy: npHTHCHy-th — npii-tHcHy-T; A,ftrHy-T. IlaMTH: npoKJie-T, otS-t. BeiK6aH>a OoTpancH rviarojiCKe TpnHe npHAeBe: yHRl]e 6e3 oziejia, a H3Hi]e o6yqeH. (X;ie6.) — Tiina ha THny, Kpna hž Kpny, hh hmom So^eho, hh kohijem uihbeho. (diabhua Kynyca.) — BoaČHHija Tp^eM orpaljeHa. (3y6n orpaljeHH 6pajOM h 6pKOBHMa.) — Huje KpHBo, a Be3aHo. (HeTe y noBojHMa.) Y3Aa no3JiaheHa He hhhh Bpe,iHHjera Kotba. — »PeneHO, yqHHbeHo", Ka)Ke ce 3a Hem-ro r^e hc Tpe6a cyMn>aTH y H3Bp-tuefte. — He cyAHTe h HeheTe 6hth cyljeHH. — y HaiueM rpaAy HeMa MajiHx, c^iaMOM naiqiHBeHHx Kyha; noA«rHyTe cy caMe Be-jiHKe 3rpaAe. VEŽBA DEVETA Sveti Sava i majka Umrlo majci dete jedfnče, a ona, sirota, čiila za svetoga Savu, pa ga donela njemu da ga oživi. „0žfveču ti dete," rekao je sveti Sava, „ako mi u svetu nadeš ma i jednu kiiču u ko jo j niko nikad nije umro." Zalud je nesrečna majka zadugo i diigo tražila takvu kuču; nije mogla da je nade. Najposle se vrati i kaže to svetom Savi. A sveti Sava njoj: „Sad si videla da nisi samo ti nesrečna na ovome svetu, jer nema toga kojl se rodio, a da neče umreti. Bog daje, Bog i uzima." Narodna pripovetka Zašto je majka došla svetom Savi? Pod kojim je uslovom obecao sveti Sava majci da joj oživi dete ? Zašto sveti Sava nije ožfveo dete? Gramatika I. Glagolskl radnl pridev ili particip perfekta II (§ 44i). traži-o, traži-la, traži-lo; rek-ao, rek-la, rek-lo. Kada je nastavak glagolskog radnog prideva u muškom rodu -o, a kada -go? Kako glase ti nastavci u slovenačkom jeziku Pamti: a) Ako se Tnfinitlvna osnova svršuje na -t ili -d^ ta dva suglasnika ispadaju ispred nastavka -1 (-o), -la, -16: pleoT~ plela, plelo (iz plet-I, plet-Ia, plet-lo), cvao; krao (iz krad-1), jeo, seo — slov.: pletel, cvetel; kradeTT jedel, sedel. b) iči — išao, doči — došao. II. Prošlo vreme ili perfekt (§ 45). 1. tražio (tražila, tražilo) sam, si . . . rekao (rekla, reklo) sam, si . . . Prošlo vrčme pravi se od glagolskog radnog prideva i od kratkog (nenaglašenog) sadašnjeg vremena glagola biti. — Kako glasi odrečnl oblik? Kako upitni? 2. Ostareo, a pameti ne stekao. Uranila vila i devojka. Umflo majci dete. Bio jedan car. Vodili svatovi devojku. Smejao se od srca. Milan se stfdeo. Bojao se Boga. Cesto se u poslovicama, u pesmama i u početku pripove-daka izostavljaju u prošl5m vremenu rečce je i su, a obično se rečca je izostavlja kod povratnih glagola. Vežbanja A. Načini glagolski radni prictev od glagola: dati, dignuti, videti, nositi, gledati, tresti, gristi, peči, tsicij leči, žeči, moči, krasti, umreti, rasti (rastao), doči, poči, pasti, mesti, bosti, sresti, presti. Preobrati u prošlo vreme: Pred kišu. Sunce žeže. Vru-činar"je. Na nebu pojavi se oblak. Nadamo se kiši. Drveta opuste lisce." Laste lete vrlo nisko; krilima biju o zemlju. Kokoške valjaju se po pesku. Vrapci se kupe u jata i cvrkuču. Marva okreče njušku na vetar, zatim se kupi u čopor, traži hlada. Ovce neče da pasu. Pas laje, izgleda kao da je tužan. Komarci i muhe jako bodu. Kišica se spusti. Idemo kuči da ne pokisnemo. 3. Napiši sastavak „Pred kišu". BE>KEA JJECETA 3aapy>KHH mwyTaK Ebo Hac y 3abhqajy 6qeby. Hanijm cmo koa Kyhe CTpHua. Oh Hac je Jieno npHMHO h noka3hbao HaM cbž ihto je mhcjiho aa he Hac 3ahhmath. Boaho Hac y jkht-HHuy, r^e je 6hjio MHoro CBanojaKora »im h dpanma. Ha Moje nhtaae kojihko hm3 qjiahoba y 3aapy3h, oarobopi! CTpHu: „Hm3 Hac ocaM oheifeehm jbymi, ABa MOMKa, jeaha OApacjia aebojka, Tpft aebojrahe h neropo HejaKe noje MyuiKe, Koje JKeHCKS Aene. JJoMa caM AaHac ja caM h pe^yma c HejaKOM aenom. Cbh cy Apyri? y nojby Ha nocjiy, a nacrapn c fijiaroM Ha naniH." „KaKO je roAHHa noHejia?" 3aiiHT3 OTaH. „XBajia Eory, Aočpo", peqe dpHH h HacraBH: „rimehhue h pa>kh hmšmo OBe roAHHS npeKO AB&cta KpcrOBa, je^ma npeno nejieceT, a 3o6h qeTpAec5T. H Kynypy3 HaM jieno ka>Ke, 6nhe ra npeKO TpHAeceT KOJia. Ilpoco je Tano^ep JiŠno ypoAHJio. Byo,e jih khiue, 6hhe h ceHa. Mcnehn heMO paKHje ao ne^eceT akoba, a 6hhe h Aocra cyxiix nijbhba. CBana je keha y Kyhn HMajia no cto moraohhna jiaHa. ByHy caM noAejmo Ha >KeHe a a HaqHHe oa H>e ByHeHfix npera^a, tkahfina, 3hmckhx 66ojaK3 hta. HMaheMO he-niTO Me^a h BOCKa. Boha h noBpha 6nhe jictoc npHjimHO. Kpyxa h CMona Hehe HaM noHecTaTH, a hSasmo ce Aa heMO ao6hth h BHHa kojihko HaM Tpe6a." »Efihe h HOBana", HacraBH crpnH, „KaA np0AaM0 oho MapBe h CBHita ihto je OApe^eHO 3a npoAajy. rijiaTHhy oha3 nope3, a oa ČHora luto ocraHe, 6craBHheMO 3a Kyhy kojihko Tpe6a, h OAeHyheMO KyhaHe. Ako 6yAeMO hm3jih BHinKa, noAČJiHheMO Meijy oiKeiteHe HČKa cb3kh rocnoAapi! THM HOBHeM KaKO 3Ha." Pa3roBčp 1. IllTa je 3aflpyra? — 2. Kojihko je AOHejia roAHHa CTpnuy? 2 I. byayhe Bpeiwe hjih 4>ytyp (§ 46). j a hy h m a t h hjih HMahy j a hy Hcneh« „ Hcnehn hy byayhe BpeMe npaBH ce oa HedApeijeHor Ha^HHa h HeHž-raameHor c&AamH>er speMeHa rašrojia xtera (hy, hem . . .). kma ce o6muw hy, hem . . . cnajajy c HeoApetjeHiiM hž-ijhhom? HItS ce oa6&uyje y HeČApetjeHčM HanHHy? Koa KČjHX iviarojia HeMa cnajan>a hh 0A6aHHBan>a? n a m t h : njieiuhy, njiemhem . . . AOBeuihy . . . (c HcnpeA HacTaBKa -hy, -hem . . . npeJia3H y ui). II. CBpuieHO 6yayhe BpeMe hjih 4>ytyp er3akthh (§ 47). Ako 6yačte na3h^h, Ad6po hete cbe h a y i h t h. а) CBpmeHč 6yAyhe BpeMe npaBH ce oa rjiaro^cKor paAHor npHAeBa (n&pthhhna neptjjeKTa II) h TpeHyTHOr ca^amiter Bpe-meha raaro^a 6hth (6yačm . . .). JenHHHa: MHOiKHHa: 1. 6yačm na3H-o, -Jia, -;io 1. 6yačmo na3H-;ih, -Jie, -Jia 2. 6yAem „ „ „ 2. 6yAčTe 3. 6yAč n n n 3. 6yny „ „ „ б) cbpmeho 6yayhe BpeMe ctojr camo y 3£ibhchhm peqehh-ijaMa, HapoHHTO y 6hhm3 k oje ce oraoTOH^ CBe3aMa k a a,- a ko h hhm; npaBH ce noHajBHiue oa HecBpmeHHX rMrčJia. IHbHMe ce Ha3H&nyje paAH>a noja ce y 6yAyhHOCTH HMa AordAHTH npe ohč paAft>e Koja ce cn6MHtt>e y rjiaBHčj peneHHUH. n a m t h. MecTO (j)yTypa er3aKTHčra CBpmeHHX r^arO^a CTojn h npe3eHT, Ha np. Hhm 6yAčM Aomao KyhH, Hanncahy 3aAaTaK, A6i)eM Be>K6aH>a 1. noTpaacH y ropiteM cacTaBKy CBa 6ya.yha BpeMeHa. ha^hhh 6yAyhe bpeme oa obhx rnarona: acjihtk, anr-hyth, nncaTH, peh«, nehn, nohn, 6hth. Ofc npeoSpaTH y 6yAyhe BpeMe Be®6aH>e 2 (llpeA KHmy) Ha CTp. 16. 4. riotpa>kh CBpmeHO 6yAyhe BpeMe y obhm peneHnuaMa: Ako 6yaemo mapjbhbo SnheMO cpera« jbyah. KaA 6yaete no^a3HJiH y 3arpe6, ceTHTe ce h Hac. Ako ra 6yAem 3Bao, MO>KAa he ce 0Aa3BaTH. Ako 6yAem Ka3ao HCTHHy, 6nhe Ao6po. Bnhe mh Aparo, aKo BaM 6yAeM Morao noc/iy}khth. Ako 6yAem th Hinao, hIih hy h ja. Hhm 6yaem HMao HOBaua, KyriHfcy KHbHry. Kaji, roji, 6yaeM Morao, paj.o fry th noMohn. KoMe 6yny ohh cjiewm, TOMe heMO h mh. Ko 6yne ynno, Taj he u 3HaTH. Hhm npoTOTaM (6ya,eM npo^HTao) Kfbnry, aahy je CBOMe jpyry. Kaa HaymiM (6y^eM Haymio) 3a,aaTKe, Hrpahy ce. Kaj, noljeM (6yneM nornao) y rpaa, Kynnhy oačjio. /VEŽBA JEDANAESTA Stanko postaje hajduk Umi se harambaša, poumfvaše se i hajduci, pa kao u kakvu domu okretaše se sunčevu rodaju te se pomoliše Bogu. Stanko je stao uz jedan hrast i posmatrao sve to. „Hodide ovamo!" zovnu ga harambaša. On pride. „Ti reče da ti je Tme . . .?" „Stanko." „Ja, ja, Stanko. Pa, veliš, rad si da biideš hajduk?" „To mi je želja!" reče Stanko. „A znaš li šta je hajduk?" „Od rana detlnjstva sliišao sam kako o njima giisle pevaju!" odgovori Stanko slobodno i odrešito. „Jeste, pevaju; ali to je miičan život . . ." „Mlad sam, snažan sam. To mi neče biti teško." * „Možeš li skočiti?" upita ga harambaša. „Mdgu!" reče on pouzdano. Harambaša pokaza jedan visok panj nedaleko od sebe. „Dede!" reče on. „Iz mesta?" upita Stanko. „Jok, iz zatrke!" Stanko se zakasa. Kad dode do panja, kao da krila dobi. „Zestoko!" povikaše hajduci, kojl su to sve gledali netre-nimice. Stanko se okuražl. Ponosit kao soko pogleda oko sebe pa reče: „Mogu i iz mesta!" Hajduci odmahnuše glavama. Stanko pride panju. Mahnu dvaput rukama, i — več bi na drugoj strani. Hajduci zinuše od čuda. Da nisu videli svojim očima, ne bi verovali. Panj je bio vrlo visok. „Zavrzane! Zavrzane!" zagrajaše sa sviju strana, „ovaj i tebi otskoči!" Mladic jedan, onizak, kruteljast, sjajnih očija i vedma živahan, koga su svi zvali Zavrzanom, odvojl se od družine i pride Stanku. „Jesi li rvač?" upfta ga, a Tz oka mu se moglo pročitati da mu je ponos uvreden. „Jesam", odgovori Stanko. „Hodi!" Uhvatiše se i poneše, ali ga Stanko bez po muke obori. Svi se začudiše, čak i sam harambaša. Ali se Zavrzan rasrdio. Bilo mu je krivo što se nade neko boljl od njega. „Oborio si me, priznajem. Ali ako te je nena rodila, uspuži se uz ovaj grm!" Stablo je bilo pravo i vrlo visoko. Sve do same kriine nema ni jedne grančice. Stanko pride drvetu, pljunu u dlane i poče se piizati brzo i vešto kao mačka. Kad se iispuza do krune, on odlomi jednu grančicu, metnu je ii zube pa se spusti na zemlju. Hajduci su se sve više 'i više divili okretnosti i veštini Stankovoj. Oni su voleli Zavrzana sa okretnosti njegove, pa zavoleše i Stanka. I sam mu se Zavrzao dfvio. „Dobro!" reče on kad mu Stanko priiži odlomljenu grančicu, „to je sve dobro, ama kako ti puškom gadaš?" Stanko iize svoju šaru, privuče je k sebi i pogleda u Zavrzana. „Skini mi onaj suvarak!" reče Zavrzan i pokaza mu na vrhu drveta na koje se malo pre peo suvarak. „Ali hoču da ga biješ u samu peteljku." Stanko priiži pušku. Nasta tajac. Vrisnu šara i — suvarak pade. Hajduci skočiše oko njega. „Evo, vala, skinuo ga je baš u peteljci!" Zavrzan zagleda, pa priiži Stanku ruku: „£, ejvala ti! U svemu si boljl od mene." Harambaša mu pride, pa ga potapša po plečima. Oči su mu sijale od zadovoljstva. „Red je," reče on, „da družinu upltam prima li te. Ali, evo, neču pitati. U ime mojih trideset drugova velim ti: Dobro mi došao!" Janko Veselinovič Svršeno prošlS vreme ili aorist (§ 41) (dovršno pretekli čas) pravi se ponajviše od svršenlh glagola te ima ove nastavke: A. 1. -h B. 1. -oh 2. — 2. -e 3. — 3. -e 1. -smo 1. -osmo 2. -ste 2. -oste 3. -še 3. -oše A. Prvi se nastavci dodaju 'infinitlvnoj osnovi, ako se svršuje na samoglasnik, na pr.: skoči-ti pokaza-ti poče-ti mahnu-ti 1. (ja) skoči-h (skočil, -a, pokaza-h pdče-h mahnu-h -o sem) 2. (ti) skoči pokaza poče mahnu 3. (on) skoči pokaza poče mahnu 1. (mi) skoči-smo pokaza-smo poče-smo mahnu-smo 2. (vi) skoči-ste pokaza-ste poče-ste mahnu-ste 3. (oni) skoči-še pokaza-še poče-še mahnu-še PomočnI glagol biti: bih (bil, -a, -o sem), bi, bi, bismo, b'iste, b'iše. B. DrugI se nastavci dodaju 'infinitlvnoj osnovi, ako se svršuje na suglasnik, na pr.: reci (iz rek-ti) rek-oh reč-e reč-e stres-ti 1. stres-oh 2. stres-e 3. stres-e 1. stres-osmo 2. stres-oste 3. stres-oše iz rek-e) diči (iz dig-ti) d'ig-oh j!!"e 1 (iz dig-e) diz-e J rek-osmo rek-oste rek-oše dig-osmo d'ig-oste d'ig-oše Zapamti još: pasti — l.pad-oh, 2.i 3.pad-e, l.pad-osmo, 2.pad-oste, 3.pad-oše; doči —l.dod-oh, 2.i 3.dod-e, l.dod-osmo, 2.dod-oste, 3.dod-oše; poči, nači, uči, siči — po3-oh, nad-oh, u3-oh, sid-oh . . . 1. Potraži u gornjem štivu sve aoriste! 2 Načini svršeno prošlo vreme od ovih glagola: nasmejati se, poslužiti, metnuti, umeti, potrčati, napisati, pročitati, zabora-viti, nabrati, pomisliti, pokisnuti, pretrpeti, poginuti, ispeči, stiči (iz stig-ti), diči, poči, nači, siči, uči. 3. Pretvori u svršeno prošlo vreme: a) U lovu. Pošao sam s prijateljem u lov. Dotrčao je zec. Opalio sam. Prijatelj se nasmejao i rekao: „Ti si opalio, ali nisi pogodio." Sad je uzeo prijatelj pušku i ispalio na zeca. Pogodio ga. Onda smo legli i odmorili se. b) Srbi su udarili na Turke. Mi smo se oslobodili od naših tlačitelja. Danica sin&, i dan osvane. Umorni putnici napiju se vode. Njemu nije žao. Kako si rekao? Zašto me ne poslušate? Stigao sam jučer. Došao sam, video i pobedio. Kad si ti došao, ja nišam bio kod kuče. Oni počnu graditi veliku kulu. Zašto si zaplakao? Ništa nisu rekli. Oklade se u stotinu cekina. Sto smo rekli, to smo i učinili. Došli su kuči i našli sve u redu. BE)KBA JIBAHAECTA y Toruioj co6h PaHO je HacTao MpaK, na je Ba^ajio nohji Kyhn. y co6h 6ejame yr0,nH0 toh/io. Koa nehn ce^arne Tema. CKynnjiH cmo ce oko tt>e, a oHa HaM npnnoBe/iaiiie cb3ko-jane npnne. Hene 6ejaxy Bp^o &yre, Te HaM ce ^HPfcauie r a ce Hehe HHKa^a cbpuihth. HnaK Hac cše 3aHHMgxy. Teraa HaM jorn npftqame Kano 6eme Her^a kza 6ejame OHa /ieTe Te H^ame y iiiK0.7iy. Onna neBacMo necMHue," nftcacMO, upTacMO h H3pe3HBacM0 oa nannpa pa3JimHe jiHKOBe. Majica Kpnjbame Komyjbe, a Tema njieTHjame ^apane. Pa3r0B0p 1. OnHiiiHTe 3HMy (b. I 28): Aa hh h hohn — BŠTap, CHer h nep, — apBehe, tpaba — jkhbothhjG — 3hmckS 3a6aBe. 2. Kano kpathmo Ayre 3hmck6 beqepn? (Pa3roB0p, neBatte, HHTaKbe H TA.) HecBpuieHO npouuio BpeMe hjih hmnep4>ekt (§ 42) (ne-dovršno pretekli čas) npaBH ce oa HecBpmeH0x ivi&rOJia. A. njieT-njax B. qHHbax (m iHH-jax) B. neB-ax njieT-Hjauie iHtbame („ MHH-jauie) neB-ame njičT-Hjauie miifcaiiie („ HHH-jauie) neB-aiue njieT-HjacMO HHibacMo („ iHH-jacMo) neB-acMO nji^T-HjacTe MHitacTe („ MHH-jacre) neB-acTe njieT-wjaxy qHitaxy ( „ iHH-jaxy) neB-axy riJieTHjax = cjiob. pletel, -tla, -tlo sem. — Kojfi cy hacrabuh? A. HacTaBaK -Hjax AdAaje ce hh^hhhthbhoj ochobh, &ko ce OHa CBpmyje Ha cyrJiacHHK: t p e c-t h — Tpec-Hjax njiec-th (H3 njieT-th) — njier-Hjax nehn („ neK-th) — neij-Hjax (h3 neK-njax) B. H&crabak -jax AOAaje ce npe3eHTCKoj ochobh (no-HajBHiiie ohaS, &ko ce npe3eHT CBpmyje Ha -hm): jieT-iiM — (jier-jax) — jiefcax hoc-hm — (HOC-jax) — HOiuax bha-hm — (BHA-jax) — bii^ax Tpn-hm — (rpn-jax) — Tpnjbax cea-HM — (cea-jax) — cetjax MaM-HM — (MaM-jax) — MaMJbax na3H Ha joTOBSite! n a m t h. HacTaBaK -jax npHMajy h rJižroJiH c hhiJjhhhthbhom ochobom Ha-Hy: TOHy-th, toh-Sm — T6ft.ax (h3 toh-jax); rHH>ax. B. HacTaBaK -ax AOAaje ce hh^hhhthbho] čchobh, ško ce OHa CBpuiyje Ha -a: n h c a - t h — (nnca-ax) — nftcax ji e® a - t h — (jie®a-ax) — jie>Kax KynoBa-th — (KynoBa-ax) — KynoB3x Tjiaroji 6hth rjiacn y HMnep(J)eKTy: 6e-jax... hjih 6ex, 6eme, 6eine, 6ecM0, 6ecTe, 6exy (cjiob. bil, -a, -o sem, bil, -a, -o si . . .). Be>«6aH>a 1. Ha^hhh HMnep(J)ekt oa obhx rjiarojia: npecra (hhcJ). och. npea-), mojihth, rjieaath. 2. IloTpajKH HMnep(|)eKTe: a) Ha KJiH3ajiHiiiTy. Bejax ha kjih3ajihiiity. JleA 6ejame Bpjio Jien, nometeh h oihiuheh Te ynpaBO MaMjbame ^y6HTe^be KJiH3aft>a na Ha h> CTyne. Bnneo caM KaKO HeKH CKoniaBaxy KJiH3ajbKe. XIpyrH Jiehaxy no Jieny Kao crpejia. Moj npnjaTejb TaKol^ep ce KJiH3ame; npaB^ame OKpeTe Kao na h3boah KaKBe njiecoBe. FloHeTHHKe Botjaxy h Be>K6axy cTapnj« h BeuiTHjn kjiH3ann. 6) 3hmh y b pTy. BejacMO y HarneM BpTy. nyTOBH 6eja^y o6pac;iH kopobom, a no 6;iaTHy TJiy flOKauie CBya,a HaTpy^o jirnnhe. BohKe CTaja£y ro./ie. CBe Sejarne Ty>KHO. CaMo rnerne onjeKHBaxy 3bohkh r^iacoBH n-rnua Koje cy npe3HMH;ie y Hac. 3. HanHuiH: „Ha ;ieny" h „3hmh y BpTy". BE>KBA TPHHAECTA MynHe .zieije >kejbe HeTBopo qo6aHqanH ceneno ko a mapbe y no^.y y xnajiy non hckhm cTapflM rpaHaTHM xpacTOM na ce o CBa^eM pa3roBapa^H. JenHO H3Me^y h>hx peqe npyroMe no ce6e H3HeHana: „,Hpy}Ke, ima 6h th panno na nocraHem nap?" — „e, HHje Me Tora crpax, ajm na nocTaHčM, j a 6hx nao Ha-rpnara nyHa KOJia nJieBč, naK 6hx nerao y KOJia Ha OHy MeKaHy raieBy h nao ce B03aTH He./iH naH." „illta 6h th", ynHTa npyrOra, »hhhho Kao nap?" — „Ja 6hx, 6paTe, ue^H naH ne^Kao neno non xpacTOM y xnany, a bh 6hctc Mopa^h 3a MeHe qybath 6naro on KBapa." „ A luta 6h th qHHHO na 6ynem nap?" 3anHTa Tpehera. — „Ja 6hx ce xpaHHO cbč cžmom 6e./iom noranOM h jiykobhm k^hhhiiama." Can CBa TpH npyra ynriTajy H>era urra 6h oh panno na nocTaHe uap. — „Ilira 3HaM SnpaTH", pene, „Kan cre Bac TpojHua norpadnjiH cbč ihto je 6ojbe." Hapodna upuuoeeuiKa Pa3roBčp KaKBe cy mejbe HMajiH MJiann qo6aHH? IIlTa ČHCTe bh >KejieJiH? ndrofl6ehh nanHH hjm kohahuhohaji (§ 48) cjiy«h 3a H3pHuaft>e >KŽJbč h noroA^e hjih M0ryhH0CTH. ripaBH ce oa r^arOJicKOr paAHOr nph^eBa h aopHCTa ivisrojia 6hth. JeAiiHiia: MHOJKHHa: 1. Aao (aa;ia, Aa;io) 6hx Aaim (Aa.ne, nkna) 6hcmo 2. „ „ „ 6H „ „ „ 6ncTe 3. „ 6h „ „ 6h y 3 ^Huy MHO>khhe kohahiihoha^a ctojh 6 h mecto aopHCHčr oč^HKa ČHiue. Be>K6aH>a 1. Peu,h noroa^ehh asmuH obhx rjiarojia: kynhth, hochth, cjiy>KHTH, >Ke^eTH, ivieAaTH, jecTH, n^ecTH. 2. HMa™ HOBaua — KynHTH HOBy KKbHry. Ksa 6hx HMao (hjih: Aa hm3m) HOBaua, Kynwo 6hx HOBy KH>Hry. TaKo hahhhh pe^ehhue h3 obhx pe^h: Bhth 3apab — nohn y uiko^y. Bhth ^eno bpeme — iueta™. y™th — 3h3th. Js6yK3 6hth 3pe^a — oTpecTH je. BpaT Aohn — 6hth cpeTaH. Bhth boj'hhk — HMara nyniKy. VEŽBA ČETRNAESTA A. Čizmarskl šegrt „Ala ja, majko, volim dnoga Davida", reče mali Miloš svoj5j materi. — »Koga Davida?" „Pa onog čizmarskog šegrta što radi kod majstor-Vase." — „A što da ga ne voliš kad ti nije nikakva zla učinio?" „On vec ume da š'ije č'izme, a kad radi, on se iivek smeška ili peva. Juče sam sedeo po sata kod njega, pa mi je rekao da j on mene voli." — „To je znak da i on ima dobro srce." „Još kako je dobar, pa opet mu se neki čtaci na ulici rugaju, viču za njim: Segrte, begrte, spao si sa grane, cirlšem te hrane!" — „A šta on na to?" „On se samo okrene pa kaže: Neka, neka! NTkad riikog ne psuje." — „E, onda baš imaš pravo što ga voliš. A oni kojl mu se rugaju, to su raskalašna deca." „A bih li ja, majko, sad opet sraeo otfci k Davidu da v'idlm šta radi?" — „Smeš, ali samo pričekaj malo da ti još koju reknem. Ko se ruga prostaku, rataru ili ma kome radnlku, taj greši Bogu, taj treba da se stidl sam od sebe. Da nema ratara, kojl zemlju ore, seje i žnje, zar bi ti danas imao hleba, a kamoli kolača? Da nema zidara, zar bismo ml imali ovu kuču? Da nema krojača, ko bi ti sašio kaput? Da nema čizmara, ti bi sad išao bos. Kad god v'idlš radnlka, seti se da on radi i za sebe i za druge. Brzo bi propale zemlje i države da u njima nestane radnlka. A oni daci što se tome Davidu rugaju, valjda m'isle: Mi čemo biti gospoda, nama ce padati pečene ševe s neba. Jadni su to daci i jadno im gospodstvo. Ni ti, sinko, ne učiš škole da postaneš lenština i badavadžija. Sve vas dake čeka rad, drukčiji rad, — ali tek rad. Pa ako želite da prosti radnlci vas poštuju, poštujte i vi njih. Mi se ne smemo jedni od drugih ponositi; sv'i smo mi jedni drugima potrebni. To zapamti, pa sad idi da pohodiš Davida; neka i 5n v'idl da se od njega ne ponoslš. Reci mu samo neka iivek ostane pošten i vredan, a ko mu se ruga, taj ne zaslužuje da se zove dakom." Jovan Jovanovič Zmaj B. Zanimanja U našem mestu ima svake vfste ljudi: ratara, zanatllja, trgovaca i činovnika. Ratar (težak) obraduje zemlju. Ore je plugom, drlja je drljačom (branom). On i gaji stoku. Stara se o tome da svet ima hrane. Ali osim hrane treba čovek još odelo i dbucu. To izraduju zanatlije: krojači, šeširdžije i čizmari. Krojači šTju odelo od čohe, sukna i druge robe. Oni kroje ili režu sukno nožicama (maka-zama), a š'iju koncem i iglčm. Šeširdžije (klobučari) prave šešire. Čizmari (obucari) izraduja čipele. Valjan stan i ono što je potrebno u stanu, mogu da načine samo ljudi od zanata, naročito zidari, stolari, drvodelje, bravari, lončari i staklari. Zidari zidaju kiice kamenjem, opekama (ciglama) i vapnom. Alat (orude) im je čekič i mistrija. Stolari i drvodelje trebaju sekire, testere, pile, striigove, svrdlove i dr. Stolari prave stolove, stolice, klupe, vrata, prozore, krevete, ormare i drugI sobni nameštaj, a drvodelje gradu na klicama, staje od drva i kapije. Bravari grade brave i ključeve, kiike i druge sTtnije gvo-zdene stvari. Lončari ili pecari postavljajo peci i štednjake, a staklari umecu stakla u prozore. Kovači, pekari i mesari takoder su zanatlije. Kovač kuje gvožde. Njegov je alat nakovanj, čekič i klčšte. Pekari mese i peku hleb. Mesari kolju; oni prodaju meso. Trgovci prodaju raznu robu u ducanu. Cinovnici rade u kancelarijama. Razgovor A. Sta radi David? Kakav je? Kako se vladaju neki daci prema njemu? Zašto treba poštovati zanatlije? B. 1. Sta obraduje ratar? Cfme? — 2. Ko izraduje odelo i obucu? Sta sve trebaju krojači, šeširdžije i čizmari? — 3. Koje zanatlije načine ono što je u stanu? Kojl alat trebaju? — 4. Sta radi kovač, šta pekar, šta mesar? — 5. A trgovci i činovnlci? Gramatika Promena imenica muškoga roda (§ 17i-5a, 7). 1. Ponovi promenu 'imenice jelen! Na kakav se suglasnlk svršuje ta imenica? Koje se još imenice menjajo tako? Ponovi promenu'imenice prijatelj! Na kakav se suglasnlk svršuje ta 'imenica? Koje se još imenice menjajo tako? Isporedi obe promene i potraži razlike!) 2. Marko, Vule, Božo, babo, zelenko, brale. Imenice muškoga roda na -o i -e koje su imena lica i životlnja menjajo se kao jelen; samo im je vokatlv jednak nominatlvu. 3. Kojega su roda imenice vojvoda, starešina, zana-tlija, sudija? Da li se menjaju kao jelen ili prijatelj? 4. Kako glasi vok. jednine od stric i starac? Kako od dak, drug, siromah? Kako glasi nom. množine od imenica: dak, drug, siromah? Kako dat., lok. i instr. množine? U koje se suglasnlke pretvaraju k, g, h u tlm padežima? 5. Trgovac prodaje. — U gradu ima mnogo trgo-vaca. Kako se zove a u imenici trgovac? Kojl glas stoji u slo-venačkom jeziku mesto ovog a? Koje 'imenice imaju nepostojano a u nom. jednine (trgovac, starac, vrabac), imaju ga i u gen. množine: trgovac a, staraca, vrabac a. 6. Posao, kotao, pakao. Kako pišemo te imenice u slovenačkom jeziku? Od čega je postalo o na kraju reči? Kojl glas imamo u slovenačkome mesto a u gornjim Tmenicama? Izmenjaj ih! 7. Žetelac marljivo radi. — Video sam žeteoca. Kakvo je a u imenici žetelac? Ostaje li glas 1 u drugim padežima? (Isporedi slov. palec, palca!) U Tmenica na -Iac menja se 1 u. .0... gde god stoji na kraju sloga (žetel-ca menja se u žeteoca). — Zašto gen. množine glasi žetelaca? « 8. Otac je pohodio suca. — Sudac se še t a s ocem. Otac — gen. (otca), o ca — vok. (otče), oče; sudac — gen. (sudca), suca — vok. (sudče), suče. Ispred suglasnika c i č gube se t i d. Vežbanja —^ Reči u zagradama zameni padežem koji treba: U našim šumama ima mnogo (jelen). Evo naših (junak)! Poštuj, (sin), roditelje! Ja sam ovde, (gospodin učitelj)! Oj (mesec, moj nočni putnik)! (Gospodin lečnik), ja sam nešto bolestan. Pevaj, (pevač)! (Oj čovek pravednik)! (Miloš), dodi brzo! (Stric), pomozi! (Drug), šta je s tobom? Mili (Bog), čuda velikoga! Gospode, budi milostiv nama (grešnik)! (Vojvoda) se zakunu Karadordu. Ima li mnogo (trgovac) u ovom gradu ? Cuo sam od vonih (lovac) da je poginulo pet (pas). Gle, koliko (vrabac)! Život (starac) nije lak. Ne bojim se nikakva (posao). Cuo sam (petao). Dade mu trista (pratilac). Jedan žetelac pabirči po polju za drugim (žetelac). Govorio sam sa (žetelac). Kazao sam (žetelac) da se divim njegovoj okretnosti. Narod ostade bez (vladalac). Bio sam u šetnji s (otac); kazao sam mu: „(0tac), zašto neki daci pišu tako rdave (školski zadatak)? Meni se čini da su svi (zadatak) vrlo laki". O (zadatak) nismo više govorili, jer je došao gospodin sudac, prijatelj moga (otac). Otac je razgo-varao sa (sudac). 2. Preobrati u množinu: Poštuj radnika! Nije lepo što se dak ruga šegrtu. Drvodelja je zanatlija. Bojim se brzoga konja. £ & ^ ' q a. S- JZ 29 Moj drug je bolestan. Orah je dobar. Dajte siromahu hleba! Hrabrome vojniku dugujemo zahvalnost. Putnik putuje. Težak obraduje zemlju. Voče sadimo po vodnjaku i po vinogradu. Šetao sam s prijateljem. Poznaje se koza po rogu. Bio sam kod trgovca. Momče, potrči! Brijaču, gde ti je britva? Svetac je u nebesima. Pratilac je onaj koji prati, žetelac onaj koji žanje, vladalac onaj koji vlada. 3. Napiši sastavke „Zanatlije" i „Kako su gradili novu kucu". _ VEŽBA PETNAESTA Karadorde Dorde Petrovič, prozvanl Karadorde, b'io je čovek neobično rčdak. Seljak Šumadmac, vrlo visoka rasta, malko pogurenlh pleča, vrlo snažna tela, visoka čela, živih plamenih očija, pre-planOta lica, oštro srezana nosa, malenlh brčlča, kratka otsečna govora, tanka jasna glasa, iivek obrijane brade, a udarca sva-kad pouzdana, gotovo nepromašna. Odelom svojim Dorde se nije mnogo razlikovao od drugih imučnijlh seljaka, suseda svojih: na glavi je obično nosio šubaru od cfne jagnjetine ili od samurovine, a nekad i crven fes pod šubarom; na sebi je imao belu šumadlnska košulju, po košulji džamadan i jelek svilenim gajtanom optočen. Povrh svega je oblačio, osobito zimi, diigačak resnat gunj. Od pojasa, za kojim su svakad bila dva pištolja, spuštala se do kolena bela košulja; od kolena tozluci, podvezice, čarape i opanci. To je bilo odelo Dordevo. Kako se prosto odevao, tako je prosto i živeo. Kad je njegova kiiča več bila bogata, piina svake ugodnosti, kad su njegovi iikučani i gosti imali gospodske prostlrke i pokrlvke, onda je Dorde spavao na tvfdoj postelji i bez meka uzglavlja. I kako je bTo neobičan telom i odelom, tako se isto odvajao od svojih suvremenlka i snagom svoje duševne volje i bistrinom svojega oka. On je nepunih deset godlna davao otpor sili janjičarskoj i sultanskoj: oteo je tvrdl grad Beograd i druge tvrdave u Srbiji, očistio zemlju od Tiiraka, uredio vojsku, nabavio topove, postavio sudove, otvorio škole: kratko reči, vaskrsao srpsku državu! Milan D. Miličevič 1. Kakav je bio Karadorde? (Rast, pleča, telo, čelo, oči, lice, nos, brci, govor, glas.) — 2. Kakvo mu beše odelo? — 3. Kako je žfveo? — 4. Cime se još odvajao od svojih suvre-menlka? — 5. Koje su njegove zasluge? Gramatika I. Kratka i duga množina (§ 176). Jednosložne imenice: a) top — top-ov-i muž — miiž-ev-i sin — sin-ov-i broj — broj-ev-i vo — vol-ov-i car — car-ev-i b) konj — konj-i prst — prst-i pas — ps-i vlas — vlas-i crv — crv-i Riis — Riis-i mrav — mrav-i Čeh - Ces-i rak — rac-i Grk — Grc-i c) glas — glas-ov-i ili glas-i miš — miš-ev-i ili miš-i drug — driig-ov-i „ druz-i nož — nož-ev-i „ nož-i Jednosložne imenice muškoga roda imaju: samo duga mno-žinu (a) ili samo kratka (b), a ponajviše imaju i duga i kratku (c). Zašto imaja neke imenice u dugoj množini -ov-, a driige -ev- ? Dvosložne imenice: a) jelen — jelen-i lonac — lonc-i obraz — obraz-i seljak — seljac-i b) trošak — trošk-ov-i vetar — vetr-ov-i točak — točk-ov-i posao — posl-ov-i c) sokč — sokol-ov-i ili sokol-i golob — golub-ov-i ili golab-i orao — orl-ov-i „ orl-i slučaj — sliičaj-ev-i „ sliičaj-i labad — labud-ov-i „ labad-i češalj — češlj-ev-i „ češlj-i Dvosložne imenice muškoga roda imaja ponajviše samo kratka množinu (a), malo ih ima samo duga (b), a neke i duga i kratka (c). Trosložne i višesložne imenice muškoga roda imaja samo kratka množinu (dobrotvor-i, trgovc-i, pomočnic-i, vode-ničar-i). II. ukucan-in — ukucan-i Srb-in — Srb-i gradan-in — gradan-i Zagrepčan-in — Zagrepčan-i čoban-in — čdban-i hrišcan-in — hriščan-i Gotovo sve 'imenice koje se u jednini svršuju na -in od-bacuju u množini taj svršetak. III. OdredenI i neodredenl pridevi muškoga roda (§ 22—24). Gde ti je šešir? — Kojl? — Zeleni šešlr. (OdredenI oblik.) Našao se šešlr. — Kakav? — Zelen šešlr. (Neodredenl oblik.) OdredenI oblik prideva (zeleni) naznačuje nešto poznato, i odgovara na pitanje koji, a neodredenl oblik (zelen) naznačuje nešto nepoznato ili opčenito, i odgovara na pitanje kakav. Potraži razliku u nominatlvu! Ponovi i napiši promenu odrectenog i neodreden5g prideva muškoga roda u jednini i množini, i potraži razlike! Izmenjaj: crven plamen! Uporedi nastavke prideva i 'imenice ! Promena neodredenog prideva zove se i 'imenička. Zašto ? Vežbanja 1. Reči u zagradama zameni padežem koji treba: Mnogi (kraj) naše zemlje su znameniti zbog svoje lepote. Letela dva jata (golub). To su (grob) naših (vojnik). Zašto su ti (prst) uprljani? Na glavi imamo (vlas). U onoj kuči bilo je mnogo (miš). 2. Kaži u množini: Koja je dužnost gradanina? Tobdžija upravlja topom. Pas laje. Druže, gde si bio? Cuješ li, moj sokole? Orao traži visoku liticu. Sused ima vola.JVo ima rogove, konj ih nema. Sin našega suseda je bolestan. Cobanin svira u frulu. Na uglu stoji redar. Otišao je za poslom.v To je golem trošak. Labud, golub, miš, crv i mrav su životinje. Ceh mi je brat. 3. Kaži u jednini: Srbi su hrabri. Učili smo o Rimljanima i Grcima. Mi smo hriščani. To su Beogradani, a ono Dubrov-čani. Ukučani slušaju kučnog starešinu. 4. Nadi u ovoj basni prideve i odredi im oblik: Dve koze. Dve se koze srele na usku mostu koji je b"io sagraden preko duboka, bfza potoka. Svaka je od njih htela prva da prede preko uskoga mosta, i taks se one od svade potuku. Sagnuvši glave navale rogovima jedna na drugu. Pa-doše u dubokl potok te potonil u njemu. 5.- Prideve u zagradama zameni padežem koji treba: Stari Sloveni bili su (visok i vitak) stasav Sit (gladan) ne veruje. Drži se (nov) puta i (star) prijatelja! Zaba gleda ispod (tanak) leda. (Nezvan) gostu mesto za vratima. Dobar čovek traži (dobar) druga. Pokloni se (kraljev) sinu. U (susedov) vrtu ima mnogo vočaka. (Zdrav) čoveku i voda je slatka, a (bolestan) je i med gorak. BEHfBA LUECHAECTA AoflOJie HeKOJiHKO AeBojaKa, Kaa je cyma, iiAy no ce;iy oa Kyhe ao Kyhe, Te neBajy h oiyie a a yAapB Kftina. je^ha ce o a ačbojaka cbyqe a o K6inyjbe, na ce jraejke h oSjiojkh pa3JiHqH0M TpaBOM h uBeheM, TaKO Aa ce HftrAe He bhah HHMajio, h to ce 30b6 aoaojia. Oha3 3aljy oa Kyhe ao Kyhe. KaA Aoijy npeA Kyhy, oha3 AOAOJia ftrpa caMa, a čhe Apyre aebojke crahy y peA h neBajy pa3JiHqHe necMe; iiotom aomahnua hjih Apyro kakbo me^a^e y3me nyH KČTao hjih Ka6ao boaS, te h3;ihje Ha aoaojiy, a OHa jeahano nrpa u OKpehe ce. Y aoaojickhm ce necmama npn-neBa Ha Kpajy y3a CBaKy BpCTy „oj aoao, oj a&aojie!" Ha np. Harna aoaa Bora mojih, jxa noKHCHy cbh opa™, Oj aoao, oj aoaojie! Oj aoao, oj aoaojie! J\a yAapfi pocHa ki-ima, Cbh opa^H h Konara, Oj AOAO, Oj AOAOJie! Oj AOAO, Oj AOAOJie! H no Kyhn nocjiOBaqH, Oj aoao, oj aoao^e! y Cp6njH cy HeKaA y AOAOJie iim^e Harne AOMahe AeBOjKe, a caA noHajBHine HAy uftraHKe Aa 6h uito hc-npocnjie. »HaTOHHJia ce Kao AOAOJia", peKy AeBOjHH mh jkčhh Koja ce MHoro hakhthjia no rjiaBH. Byu CuietfiaHoeuh Kapayuh Pa3r0B0p KhAž AeBOjKe c aoaojiom no ray? K&KBa je AOAO^a? illta paj,H aoaojia? ujTa ^eBOjne? A AOM&hima? Ko Mnac joio hač y AOAOJie? TpaMaTMKa L MMeHHue meHCKora poaa c HacraBKOM -a (§ 18). 1. riohobh npomehy hmemme kyh-a! 2. Kano rjiace HMeHHue .neBOjna, Kitftra, cHixa y AaTHBy h jiOKaT0By jeAHHHč? Ilpe/i, kojhm ce caMčiviacHHKOM npeTBapajy K, r, x y u, 3, c? 3. Jlpara cecTpo! — flpara np h j aTejbHue ! KojR HacTaBaK HMa y BOKaTHBy HMeHHua cecTpa (jk e h a, Kyha...), a Koja npHjaTČJbHua (cecTpHua, MajiHua...)? Tpoc;io>KHe h BHiuec^oacHe HMeHHue Ha -Hua HMajy y bokathby 66hqho hactabak -hue: cčctpnue, majhhue. 3ainTO BOKaTHB o a riTHua rjiach iithuo? 4. HeK0JiHK0 AČBojaKa ftAy no ce;iy. Ho6aHHu;a cejiH koa obaua. Kojihko cyraacHHKa HMajy HMeHHue AeBojKa h obua y HOMHHaTHBy jeAHHHe HcnpeA HacTaBKa -a? HMeHHue Ha -a npeA KdjiiM cy ABa cyiviacHHKa oshhho yMehy y reHHTHBy mhokhhs H3Meijy OBa abs cyrjiacHHKa Heno-CTOjaHO a: A^BOjK-a — AeBojaKa, KpyiiiK-a — KpyiuaKa, ryCK-a — rycaKa, OBU-a — OBaua, neCM-a — necaMa, n a m t h. h3mef]y ct, uit, 3a, >ka He ymehe ce henocrojaho a; reH. mho>k. : KpacTa, tauita, 3be3aa, h y )k a a. II. IlpoMeHa npHAeBa iKeHCKčra poAa (§ 22—24). H3Meft>aj hobS (h ob a) Kyha y jeahhhh h y mhojkhhh! (H ob a je OApetjeHH, a h ob a nedapetjehh 66™k; haerabuh cy hcth, caMO cy ohh koa heoapeijehe npomehe y hom. h aK. jeahhhe H MHOJKHHČ KpaTKH.) rioTpa>kh pa3^hke h3metjy cpnckoxpbatcke h cnobeha^ke npoMeHe! Beu<6aiba Penn y 3arpaAaMa 33MeHH naAe>KeM Kojn TpeSa: a) y jeahhhh h mhojkhhh: >Ka6a >khbh y (6apa). Bpa6au jieth oko (Harna Kyha). BohKy Bajba TpeČHTH oa (ryceHHua). MoMaK je ohhctho (paAft>a) h njiOHHHK npeA (paAita). PyKa (pyKa) noMa>Ke, a Hora (Hora). Oh je y (be^iHKa 6pnra). BeorpaA jiokh Ha (HajBehs H3uia peKa). (rapeBHua, 3ejieHa ropnua), He xpaHHiii jih y ce6H jyHaKa? JyHaK Kyje (ca6jba). TeuiKo HoraMa noA (/iyAa rJiaBa). PacTao ce ca (poAHTejbCKa Kyha). (Zlpara cecTpa)! {JXpara cecrpnija)! (MajKa MHJia)! 6) y mhojkhhh: Ha6pa;ra cmo MHoro (Tpeimt>a). Ty HMa ;ienHX (obiia). Kojihko (HapoAHa necMa) cmo mhts^h? flo^eKa hx or&eM H3 (nyuiKa). Kojihko (cecTpa) HMarn ? Y rpaAy hma BHine (upKBa). neBajy h 6e3 (ryaie). 2. H3Meifcaj: upBeHa ja6yKa, BpeAHa AOMahnija, Jiena Ha-poAHa necMa. BE)KBA CEflAMHAECTA MaTepH>a pen Hira je cjm^e, rnra MHjraje oa M3TepH>era rjiaca? 3opa CBojčM cjajHomhy, Mara CBojfiM c/iStkhm rjiacoM nphbjia^e m^a^nha h yqe ra bhcokhm mhcjihms. nphpoaa CBOjOM HeHCKa33HOM KpaCOTOM h CBeMOhHOM CHJIOM, a Mara CBOjOM peqjy CTBapajy y qoBeKy TeMejb 3Han>y, xpaM MyapocTH. Y30p }khbot3 jaBJba ce npBHM npripoA-hhm yracKOM h npBaiiifbOM MaTepifcOM peqjy. Mho mh 6ejame rjiac Moje MaTepe; 6eme mh mhjihj'h oa CBHjy 3a 3ope Mora AeraibCTBa. Mhjio je qy™ cjiaByja rne Hohy neBa y jidBOpy, 3e6y jyrpoM y m&cjihhh, 3pu-kabua BeqepoM y rpMy, mh je mhjihj'c qy™ MaTep CBojy. Jleno ch, >KapKO cyHue, Bpejio >khbot3, bhacjio botho; 3 ji h je jienrne matepite nejio! Hira 6h chh 6e3 matepiter jima? Hira 6h oh 6e3 matepite pe™? Bn/iex Jbyxe ko j h He BHAeme CBoje MaTepe. HecpehHči chhobh! Ohh hč bhaerne jihha CBoje MaTepe; he nyine joj rjiaca; He 3H3jy je jih hx potjeHa Mara hksa nojby6Hji3. Bjičah cy oho hbčtobh .' hhto hx je bhacjio hhth drpejajio cyHne M3T6pH>e Jby63BH. M3TgpH>a pen je no^eraK h TČMejb Hamer AyxoBHčr >khbot3. HoBenje yMJbe je njiOA OHe peqn; tobck hj6m nocraje, h npiiMa pa3yM h BpeAHocr. Mara hsm pa3BČ3yje je3HK, y"iH Hac rjiacoBHMa; h.om npftMaMO y cpne He>KH3 h njieMeHHTa ocehan-a. MaTepita pe^i Jby6aBJby Hcny-ftaBa qoBeKa; xpa6pii ra HaAOM Aa 6h cbč jby6no h hmso H3Ay BeHHy. M&th CBČjOM BeiHTOM pyKOM yBOAH CHHa y ikhbot h Beseda ra, a peqjy ra yqH >KHBJbeH>y, yraHqaBa My naMčT, ypa3yMJbyje ra. LLIto Bor noqe, OHa AOBpmyje, h Bor xohe as Mara CBOjOM peqjy AOBpuiH a&jio iteroBe peqn, H>eroB3 CTBopeita. Jbydeeuui ByAuieeu% Pa3r0B0p 1. Ko CTBapa y HOBeKy npBy cnocoČHOcT Aa tene 3Hait>e? Ha Kojii Ha^HH? — 2. o a iera je MHjiHjii MaTepitH iviac? — 3. iilta je Jienme oa cyHua, Bpejia >khbot3 ? — 4. Ko yboah HOBena y mchbot? Kaico? Ha Kojn ra hž^hh y™ 5khb^ett>y? — 5. Hnje ačjio AOBpiuyje Mara? IlpoMeHa HMeHiiu.a >KeHCKčra pOAa 6e3 nacTaBKa (§ 19). 1. noHČBH npoMeHy HMCHKUČ p6H! 2. a) Bor xohe Aa mSth CBojOM peeroBe pen«. HoBeK ce He Mepfl neljy, Hero naMehy. 3opa CBojoM cjajHomhy npHBjia™ MJiaAHfra. MaTepita pen jby6aBJby Hcnyft.aBa ^OBeKa. K6h> ce xpaHii 3č6jby. KojH je HacTaBaK y HHCTpyMeHTajiy? (peH-jy). Koje cy ce npoMeHe cyniacHHKa AoroAH^e y 66jiHUHMa ngtjy, namefcy, cjajHOiiihy, jby6aB.iby, 3č6jby? 6) h6ti, ha^ — HHCTp. HOtiy, qatjy (H3a h h tj ry6a ce j). Kano ce 30BČ cnajaite cyrviacHHKa ca j? 3. Miicao, mhcji-h . . . HHcrp. m h ui jb y. Kžkbo a je y hmchhuh m h ca o? Oa ^era je nocia^o -o? — y hhctp. mScto Miicjby rčBopH ce MHiiijby, jep ce c iicnpeA Hen^aHor cyiviacHHKa (jb) npeTBapa y m (ncnopeAH cjajHouihy). 4. Maace ce Mamhy. — Ma>Ke ce Ao6pčM Mauihy (mScth). Mara CBojOM peMjy (p e m h) AOBpmyje Aejio Bo>Kje pe™. npH3Haje ca wajiouihy (»ajiocTH). HHCTpyMeHTa^ CBpmaBa ce ha -jy, ara KaA npeA h>hm CToja npHAeB, 3aMeHHua hjih npeAJior, mojkS Aa ce CBpuišBa UUJJČlL.J4,y p C M. 1 lilimuitl UjJVJIVlCfl^ i HMeHHiia MaTH Men>a ce y jeAHHHH Kao y cjiobchs^kOm je3HKy OCHM HHCTp. jeAHHHe, KOjH TJIŽCH MaTep-OM. y MHO>KHHH MgHba ce no 66pacuy Kyfra. 1. Ha^HHH HHCTpyMeHT3JI jeAHHHe C H3CT3BK0M -jy OA OBHX HMeHHii,a: CMpT, cTapocT, KpB, co, jeceH, )KyM, neh, 306, Halj, »eij. 2. Pe^H y 3arpaAaMa 33MeHH naAeaceM Kojn Tpe6a (rAe je Moryhe jeAH. h mhojk.): Bho caM y (Baporn). YMpo je oa (tjisa fpaMaTHKa Be>K6att>a u >Kel}). HoBeK ce no3Haje no (pen) Kao nraua no necMH. 3aiuTo ce pyram (jbyn,CKa oia6ocT)? Mncao je TecHO Be3aHa ca (pen), a pe1! ca (MHcao). Haiu rpaa ca (cjajHa npouuiocr) HaMa je apar. Ca (paaocT) A03HajeM ,n,a en oneT 3ApaB. He rpeuiH hh (MHcao, HHCTp.) hh (peM, HHCTp.)! 14op6y cojihmo (co, HHCTp.). Be3 (6oja3aH) OTH^e k H>eMy. 0,zyiHKyje ce (jby6aB, HHCTp.) npeMa HapoAy- Bpahajy ce Kyhn ca 3jiatom h cjiohobom (koct). C (jby6aB) caM Te aoMenao. Bho je c (math) y rpa,a.y. Hama Teraa Seme jynep ca (iah) y ka3ajihiiity. J\o6pa Khn je (m8th) oco-6ht3 pa^ocT. Bojiecr (mapjbhba kHh) Temno je sa^ecn^a (m3th). OTau; meTa ca (khh). VEŽBA OSAMNAESTA A. Konj u ratu Konj ima toliko dobrih svojstava da je, bez sumnje, naj-plemenitija domača životinja. Najviše se razlikuje od drugih životinja svojom hrabrošču. U ratu on je pravi junačina. Na pFvI glas trube i topa uzdršce mu se celo telo kao da zna kakav če strašan pokolj gledati. Ali čim čiije svoje 'ime, več ga je strah ostavio. Sad tek da ga vidiš kako je srčan i hrabar. Ržuči leti u neprija-teljske redove. Ne marl što mu oko ušiju zvižde taneta. Grize i k'ida neprijatelja i njegova konja, lupa ga kopitima. Pogodi li ga tane lako, samo se strese i odmah napada dalje kao da mu se nije ništa dogodilo. Ali ako ga pogodi u nezgodno mesto, stropošta se na tle, pogine mirno, niti p'isne niti makne kao pravi junačina. Ako mu gospodar padne ranjen ili mrtav sa sedla, stane nad njim i tužan ga gleda dok ga odanle s'ilom ne odvedu ili ne B. Jastreb i kukavica Zapita jastreb kiikavicu čime se ona hrani. Ona mu kaže: „Jedem mrave i svakojake crviče; no najlepša mi je čast kad uhvatlm mladog poljskog m'iša." Nasmeja se jastreb i reče: „Baš si prava kukavica! — Ta eto te po veličini koliko i ja, a ni perje ti nije od mog perja gore, pa zašto ne hvataš golubove, kokoši i pil a d?" — To rekavši zalete se jednoj kliči medu kokoši. Momče jedno odavno ga s piiškom vrebaše, piikne na njega i prebije mu desno krilo, veže ga jošte živa za nogu i obesi negde u dvorištu da se njime i driigl jastrebovi plaše. Onda kukavica videči ga gde se obešen jošte koprca, reče mu: „Sad mi kaži ko se bolje hrani, ja ili ti?" A. Kakva je životinja konj? Cime se odlikuje? Kako se vlada u ratu, ako je ranjen ? Kako onda, ako mu gospodar pogine ? B. Cime se hrani kukavica, čime jastreb? bta je rekao jastreb kukavici? Sta je učinio? Sta mu se dogodilo? Sta mu je kazala kukavica? — Pouka? Gramatika I. Promena imenlca srednjega r5da (§ 20 Ai—2, B; § 21). Jednina: 1., 4., 5. sel-o, polj-e B. 'ime, tane 2. sel-a, polj-a 'imen-a, tanet-a 3., 6. sel-u, polj-u 'imen-u, tanet-u 7. sel-om, polj-em 'imen-om, tanet-om Množina: 1., 4., 5. sel-a, polj-a imen-a, tanet-a 2. sel-a, polj-a imen-a, tanet-a 3., 6., 7. sel-ima, polj-ima imen-ima, tanet-ima A. 1. U čemu se razlikuje prSmena 'imenice sel o od pro-mene 'imenice polje? Koje se imenice menjaju kao sel o? Koje kao polje? 2. Napisao sam pet pisarna. Stari b rodovi imali su mnogo vesala. Pas ima i zlih svojstava. Koje imenice imaja ispred -o ili -e u nominativu jednine bar dva suglasnlka (pism-o, koplj-e), one umeču izmedu njih u gen. množine nepostojano a: pisarna, kopalja, vesala, sedala, rebara, svojstava. (Isporedi slov. pismo — pisarn, vesdl, sedal itd.). B. Genitiv jednine: 'imen-a, tanet-a. Kako glasi nastavak? Na kojl se suglasnlk svršava ostali deo 'imenice (osnova)? Kao ime menjaju se 'imenice srednjega roda kojlma se osnova u svlm padežima, osim nominativa jednine, svršuje na -n (na pr. breme, vreme, pleme, rame), a kao tane one kojlma se svršuje na -t (dugme, čebe, tele, pile, čobanče, momče, unuče, siroče, ždrebe, jagnje, dete). Pa m t i. 1. Imenice s osnovSm na -t retko imaju množinu. Imaju je na pr.'imenice tane, dugme, čebe. Mesto množine ostalih "imenica služe zbirne imenice ženskoga roda na -ad: tel-ad, pil-ad, čobančad, momčad, unučad, sir o čad, ždrebad, jagnjad (slov. teleta, piščeta, pastirčki, fantiči itd.). Imenica dete glasi u množini deca (slov. otroci). Imenice na -ad menjaju se kao reč (zapoved), ali mogu u datlvu, lokatlvu i instrumentalu imati i nastavak -ma, dakle: 1. telad 4. telad 2. telad-i 5. telad-i 3. telad-i ili telad-ma 6. telad-i ili telad-ma 7. telad-u ili telad-i ili telad-ma 2. Deca skaču. Momčad pevaju. — Mala deca su živa. Naša momčad su vesela. Ako su zbirne imenice na -a ili -ad podmet (subjekt), onda prfrok (predikat) obično stoji u množini (skaču, pevaju, su). — Dodaci (atributi) uz te'imenice i dodaci u priroku ostaju u jednini u ženskom rodu (mala, naša, živa, vesela). Koje su još zbirne 'imenice ženskoga roda na -a? (gospoda. . . § 21). II. Promena prideva srednjega roda (§ 22—24). Pridevi srednjega roda menjaju se odredeno i neodredeno kao pridevi muškoga roda, izuzev nom., ak. i vok. jednine i množine. Kojl su nastavci u tim padežima? Vežbanja 1. Koje imenice služe mesto množine ovih reči: pile, zvere, bure, Srpče? 2. Reči u zagradama zameni padežem koji treba (gde je moguce jedn. i množ.): Vinograd je za (brdo). Jeka se razleže po (polje). Crkva je na (brdo). Oko (selo) je polje. Na mnogim (stablo) su gnezda. Starac baci breme s (rame). Ne sečam se (ime). Ljudi govore često da se (vreme) menja, ali (vreme) se ne menja, ljudi se menjaju s (vreme). Poginuo je od (tane). Počeše padati (tane). Vojnici skaču preko (koplje). Dobio sam mnogo (pismo). Oslobodi nas, Bože, od (zlo)! Ispod (stablo) ne raste trava. Prelomio je nekoliko (rebro). Koliko (veslo) ima ova lada? Jaše bez (sedlo). U našem gradu ima mnogo (društvo). Bio je sluga u (tude selo). Preko (pusto polje) duva vetar. Oko njega stajalo je kolo malih andela sa (srebrno krilo). Ne dode li brzo Iekar, ne znam šta če biti s (moje bolesno grlo). Obradio sam polje (novo orude, instr.). Prelja nema (brzo vre-teno, neodr.). Ziveo sam kraj (mirno jezero, neodr.). Od (dobro seme, neodr.) dobar plod. Beše car (srce milostivo, gen. neodr.). On je (črno oko, gen. neodr.). Kuca j^ na (lepo mesto, neodr.). Prodi se (rdavo društvo, neodr.)! Retko je veselo srce u (izne-moglo telo, neodr.). 3. Kaži u množini: Momče stane pevati. Celjade jede. Cobanče je došlo. Mlado momče skače. Mlada koza zove se jare. Momče je išlo uoči Božiča od kuce do kuce i pevalo pesme. Kakvu korist imamo od teleta, od jagnjeta, od jareta? Dete se igra s jagnjetom. Ima li vina u buretu? Ide sa čobančetom. Video sam prase, tele, jare, ždrebe. Siročetu dao sam parče hleba. Siroče je nesretno. Baka se igra sa unučetom. Ona često priča unučetu lepe pripovetke. Brat se svada. Velik gospodin ima svoj grad. Došao je vlastelin. Da si zdravo, Srpče mlado! BE>KBA AEBETHAECTA Marapau. h cjioh ty>KHo ce Marapau: „J1ome caM th cpehe! JbyAHMa cy CMeume caMO Marapehe, — A y cjiOHa ymn Kya kSmo cy Behe!" Cjioh to qyo, naK ce 3aMHG/iH Ay6oKo: „JLU cy Moje yixih Behe, bhah cbSko oko, — Aji' ja CBČje ymn ne ^hhajy ce o6e hmehhh,e Kao ce;io (reH o k a, yxa), a y mhokhhh Kao peq. TeHHTHB mhokhhč hm je ABČjaK: o m h h jih oiiH-jy, yuiH h jih y in h - j y. HanHuiH npoMeHy! Be>K6aH>a 1. Peqn y 3arpaaama 3amehh na^ejkem Kojn Tpe6a: Kojihko (yxo h oko) hm3mo ? Kok> crpH»e (yxo, hhctp-). Marapau hma (bejihko yxo). IIIto je (oko) cberao, to je (yxo) 3byk. y (tyi}e oko) bhah cjiamky, a y cbome rpeAy he bhah. Bnme ba^a BepoBaTH (oko) Hero (yxo). Ko he 3ha HHTa™, cjien je koa (oko). 2. HanHuiH ropn>y 6acHy cbojhm penHMa. BE>KBA ABAAECETA nyTOBaH.e >Kejie3HHuoM O cjsepnjaMa gfjo caM y Beorpa,ny. ji a h npe o,zuiacKa cnpeMHo caM KOB^er h onpocrao ce c npHjaiejbeM. Bece^H^o Me ihto hy pasn/ie^ara rpa/j y kojf! CBaKOra Jyroc.noBeHa cpue Byqe. PaHo yjyrpy oramao caM c oueM Ha craHHuy. ^ocmo y HeKy BejiHKy ABopaHy. y it>oj BH^eo caM Jby/te Kojn cy hochjih T0p6e h npyry npTjbary. BfiKa h 6yKa. Oian npHCTjnfi jeAHOj oa 6./iarajHHHa h pene: „Mo,jihm, ro-cnoAHHe 6;iarajHHqe, abš KapTe 3a Beorpa/i. Tpehn pa3peA, 6p3i? b03!" „LLIecT ctothha h /jecet ahhapa", o/iroboph 6^arajHHK. OTau njiaTH, npHMH KapTy, h n6tj0CM0 y qeKaoHHuy. CKopo ce OTBopnme Bpara. H3ai]OCMO Hanojbe, Ha nepOH. Hy ce 3bh>KAyK. B03 jxbi\a3\\\ Jiyna, ,ayBa h ahmh ce. C/rahe. Bp3o yt)ocmo y KOJia Tpeher pa3pe#a, r/ie hal]ocmo 3rdflho mčcto y3 np030p. O/iaTjie Morao caM npomatpath k&ko yah^. ^ojra3e hobh nythhhh; hčkh ynpaBO Tpne čojehH ce na He 3aAOUHe bo3. H 3ancTa bo30b0lja Beh 3aTBapa Bpara op, KOJia, h 333bh>k/i,h y CBojy CBHpajiHHy. 3a3BH>k.aH h y jiokomothbh. B03 KpeHč. Kpo3 npo3op MOTpHO caM 6p^a h AO^ihhe, peKe, myMe h nojba, ce^a h rpaAOBe. JJhbho caM ce jienora Hame bcjihks OTaijSHHe. B03 je jypHO cbom 6p3HHOM. Bp3ojaBHH CTynoBH h ApseTa ncnpe^ Hac Kao na cy 6e)Ka^a h Hume3dBa;ia. B03 ce 3aycTaBjbao caMO Ha BehfiM ctahhhama, ajm ftnaK mh ce tohho nyr beoma ayr. Bhjio je Be^e, h MpaK ce Beh noqeo XB3TaTH, Ka^ eBO Hac y Beorpa/ty. H3hlqjih cmo h3 kom, h Harn^H cmo ce Ha be/iHKoj ctšhhhh. Chjiho csm 6ho y36yt]eh, jep c3m jeAB3 qek30 jxa aotjčm y H3my npecTOHHuy, o Kojoj caM qy° tojihko ;iena npHnoBeflara. A. Kano CTe nyT0B3JiH )Kejie3HHU0M ? (1. CnpeMaite; 2. oa-jia3aK Ha CT&HHuy ; 3. Ha ctcIhhijh ; 4. Ha nepOHy; 5. OAJi33aK; 6. y B03y; 7. Ha ijHJby.) B. flpoHHTajTe y /I,oA&TKy cšctsbsk „rpaa" h onnuiHTe iiita cte bhae^ih ca 3bohhk3 : 1. IlpBH ndraČA (KpČBOBH, AHMHaaUH, Tpr, JbyAH, y^Hi;e H yjihqhu;e; nepHBojn h ApseTa); 2. jkhbot no yraijaMa (jbyAH, kčjis, koh^h); 3. okojihh3 (TBOpHHi;e, JlŽtje, 5kejie3hhhka koffl); 4. bene (cbethjbke). TpaMaTHKa hmehhue kojio, apbo, beie, mobck, aSh (§ 17s-io, § 2O3-4). 1. majia boaehhua hmš caMO je ah o kojio. — mecto KOJieca KajKeMO h totoobh. — Bo3hm ce k o ji h m a. JeAHHHa: kojio (Mett>a ce Kao cejio) — cjiob. „kolou MHOJKHHa: KOJieca, KOJieca, KOJiecHMa ... — cjiob. „kolesa" KOJia, KOJia, k d ji h m 3 ... — cjiob. „voz" 2. J\jjbo cjiy)KH 33 rpat]y. ,ZI,pBO uBeTa. — .fltpBa cjiy>Ke 3a rdpHBO. y mymh hma MHoro bhcokhx apbčtš. JeAH. APBO, APB3, Af)By... nun ' cjiob. „drvou h „drevo" a p b o, a p b et a, ap b ety... J Mhojk. Apsa, Apsa, apbhm3 . . . — cjiob. »drva" A p b čt a, ApseTa, ApBČTHMa... — cjiob. „drevesau 3. Ho6ap Be«ie! JloSpo Beie! Ja He AotjOX npBy Be^ep. — Jeceite cy BeqepH xjiaAHe. JeaHHHa: 1., 4., 5. Be^e (m. hjih cp. poA) Beqep (>k. poa) 2. Benepa S £ 3., 6. Beqepy | * 7. BenepoM S, § y mhomhhh je Ta HMeHHua caMO meHCKora poAa h MČH>a ce no o6paciiy pen (Beiepn, Benepn, Be^epHMa...). 4. JeAH.: qobek — mho>k.: 1., 5. jbyah 2. jbyAH 3., 6., 7. JbyA(n)M3 4. JbyAe 5. Hmchhus a a h Meiba ce o6hhho: a a h, aaha, ašhy . .. 1. Pe^H y 3arpaj,aMa 3aMeHH na^ejKeM Kojn Tpe6a: Kott Byqe (kojio). Bo3hmo ce (kojio). Tomkobh 3Hane hcto ihto (kojio). Kojihko je (tobck) 6hjio? iI,o6ap be^ie, (tobck). Bpačau, peTKO Kaj, y3JieTH BHiue KpoBa hjih (,n,pBo). BejiHKa (apbo) o6hhho #yro pacTy. y HarneM Bpiy pacTe MHoro (jpBo); Hena cy crapa; 3aTO heMO hx nocehn, na freMO hmara mhoto (npBo) 3a 3HMy. HyBaj 6ejie nape 3a upHe (,n.aH). Tae HeMa KaMeHor yrjba, Jio>Ke nehn (apbo, hhctp. mhosc). 2. KawH y mho>khhh: Be^e je xJia,n,ho. ApBO u,BeTa. Obo jipBO Hehe Aa ropn. Y3a cyxo /ipso h chpobo H3ropH. Boaa je oniTeTHJia BojieHH^HO kojio. 3hmh je «aH KpaTaK. Obomc qoBeKy He Bepyj! Hie, 0H0ra HOBeKa! no3HajeM ja Beh Tora HOBeKa. y 6oraTCTBy HHje HOBeK yBeK 3aAOBOJbaH. 3. HanHiiiH: a) Haiu rpaa. 6) KaKO caM nyT0Ba0 acejie-3HHI1.0M H3 A. y B. a" VEZBA DVADESET I PRVA Kraljevič Marko Proslavljeni narodni junak Kraljevič Marko poznat je u istoriji kao srpskl kralj Marko, koji je vladao u zemljama Stare Srbije i Mačedonije južno od Sar-Planine. Kraljevina mu je dopala u naslede posle očeve smrti, a vladao je u njčj dvadeset i' tri god i ne, od 1371 do 1394, te je tako za pet godina nadživeo kosovsku b'itku. Prestonica mu je bila u gradu Prilepu. O Marku mnogo nam pričajo narodna predanja. Svoje detinjstvo je proveo u kraljevskom dvoru zajedno s bratom Andrijom, s kojlm je izučio „sitne knjige", a u dva-naestoj godini stasao do „konjlca i bojna oružja". Ali gdekoja narodna predanja slikaju Markovo detinjstvo tešklm i bednim: bio je čobanin i pasao goveda; slab i nejak, podnosio je zlostavljanja od drugih dok najposle nije dobio snagu. Njegova snaga bila je ogromna, a bio je rastom krupnijl od ostalih ljudi. I njegovo junaštvo bilo je nedostlžno. Kad se za boj spremao, onda bi prigfnuo čiirak od kiirjaka, na glavu bi tiirio kapu od kiirjaka, a Sarca pokrio „mrkom mededinom". Redovno je nosio britku sablju (dordu), kakvlh nije bilo u drugih junaka, i buzdovan, a ponekad koplje, strelu i nože. U borbama i na megdanima je imao svoje verne i često vrlo močne pomagače: Sarca, sokola i posestrimu vilu. Markove su vrline raznovrsne i mnogdbrojne. On nam se javlja kao pravi vitez, sa svima dobrim osobinama i vrlinama srednjovekčvnog viteza. Branio je istinu, pravdu i čestitost, štitio udovice, siročad, bedne i nevoljnč. Razgovor 1. Sta znamo iz istorije o Kraljeviču Marku? 2. Sta pričaju narodna predanja? (Detlnjstvo, snaga, oprema, orOžje, pomagači, vrline.) Gramatika I. Predloži ili prepozicije (§ 50). 1. Srpskohrvatskl predloži kojl su jednaki ili slicni slove-načklma: bez (brez), do, duž (vzdolž), iz, iznad, ispod, izmedu (izmed, med), i za (izza), od, blizu, oko (okoli, okrog), vrh, zbog, radi, kraj, mesto, preko; k; kroz (skozi); pri (tik pri); s (a); na; nad, pod, pred, medu (med); za. — S kojlm padežima se vežu? 2. Pa m ti, Udario je o kamen. — O klinu visi, a o zlu misli. Poslali su po lekara. Smrt roditelja najteži je udarac po decu. — Oblak se vija po vedrome nebu. Idemo u školu. — U školi učimo. — Takve sablje nije bilo u drugih junaka. Božič ii Srba. Prodosmo mimo jedno ostrvo. — Borio se p r o t i v o — slov. o, ob, na; po — „ po, za; u — ,, v, pri. S kojlm se padežima vežu predloži o, po, u? S kojlm se padežem vežu mimo i protiv? 3. Predloži kojlh nema u slovenačkom jeziku: a) Kod kuče je najbolje. Niže crkve postavio tabor. Posle toga. Pre zore. Voda sve opere osi m greha. Više glave koplje udario. Pored vatre sedi domačin. Uoči Božiča. b) Silazlm niz duge stepenice. Sto je pošlo niz vodu, ne vrati se iiz vodu. Ljudi hodaja uz kuče. c) Okrenuo se prema vatri. Ljubav prema domovini. '/ a) S genitlvom: kod (pri), niže (pod), posle (po), pre (pred), osi m (razen), više (nad), po red (poleg, ob, pri), uoči (dan pred); b) s akuzatlvom: niz (navzdol po), uz (navzgor po, ob); c) s lokatlvom: prema (proti, do). II. instrumental s predlogom i bez njega (§ 50). a) Zajedno s bratom izučio je „s'itne knj'ige". Idem s majkom i sa sestrom. b) Sarca je pokrio mrkom mededinom. Pišemo perom. Gledamo očima. Kad 'instrumental znači neku zajednicu ili društvo, pred njim stoji predlog s (sa); ali kad znači sredstvo ili orude, pred njim nema predloga. Vežbanja 1. Reči u zagradama zameni padežem koji treba: Naša je meda duž (potok). Meso pri (kost), a zemlja pri (krš) valja. Dva su bora naporedo rasla, medu (oni) tankovrha jela. Pred (četa) je junak harambaša. Pa on uze Markova sokola te ga udri o (jela zelena). Visi kao kaplja o (list). Na zlo po (junak), gore po (devojka). Uze pušku u (desnica ruka). U (svaka kuča) ima dima. U (ratar) črne ruke, a bela pogača. U (ko) je pogača, u (taj) je i nož. U (Milica,) duge trepavice. Proči ču mimo (vaša kuča). Neču ja protiv (on). Stajao je kod (neko drvo). Posle (večera) pevaju. Niže (kuča) teče potok. Svi su došli osim (on). Uoči (nedelja) čisti se po kučama. Medved silazio niz (kruška). Zdrebe trči uz (kobila). Na Dunavu prema (Beograd). 2. Reči u zagradama postavi u instrumental s predlogom ili, gde treba, bez njega: Soko leti (perje), a ne (meso). Lepe su crkve (visok toranj). Vatra se (slama) ne gasi. Nade jedan pehar (zlatan poklopac). Ljudi idu (sekira) u šumu; (sekira) obaraju drveta. Lastavica hrani se (mušica) i (sitan kukac). Ko tebe (kamen), ti njega (hleb). Pišem ti (bolest) u srcu. Misli su tesno vezane (reč), a reči (misao). Došao je (otac). Bolje je pokliznuti (noga), nego (jezik). Zima je pokrila (sneg) doline i brda. Čime se što radi. Ljudi ne mogu raditi (gola ruka) sve poslove. Oni rade (različita sprava i orude). (Nož) režu. (Kašika) jedu. (Sekira) seku. (Cekič) biju. (Srp) žanju. (Kosa) kose. (Veslo) veslaju. (Motika) kopaju. (Metla) metu. BE>K6A jlBAJlECET M IWrA /rt j-s < A. AČBOjKa h pii6a j^ČBOjKa cčah Kpaj MOpa, llaK caMa ce6n roBOpfi: „Ax, mhjih BoiKe h Apara! hm3 a hms ji Hm3 ji Hms ji mmS ji ihto rnfipe o a MOpa? ihto AyyKe o a nojba? loto 6p>k6 o a KOIta? ihto cjia^e o a me^a? uito /ipajke o a 6paTa?" roBopi! pftča H3 BO^e: „^eb0jk0, jiyna 6yAajio! Lllnpe je hč6o oa Mopa, JIpKe je Mope o a nojba, Bjme cy omi oa KOita, Oiatjii je mehep oa MeAa, Aa' hhuita apajks oa 6paTa, Beh caMO OTau h MajKa." - , Hapodna uecMa ^m^A b- 3ar0HeTKe 1. KaA je kohj HajTOKii? 2. Tač ce boa3 HajcKynjb6 npOASje? 3. Koja je BOAa HajuiHpa h Hajminha? 4. Koja je pft6a HajMaita? 5. HItS je Behe oa Kyhe, Maite oa niaKe, rpqe oa nenejia, cjia^e oa rnehepa? OAroHčTKe 1. KaA HaM CTaHe Ha Hory. 2. y anoTeim. 3. Poca. 4. y noje je pen Haj6jm>Ke niabh. 5. Opax (apbo h iijioa). TpaMaraKa nopeJjefce npHAČBa (§ 25). I. KoMnapaTHB nocraje HacTaBUHMa: 1. -jH, -ja, -je; 2. -HjH, -Hja, -Hje; 3. -uih, -uia, -me. HacTaBaK -j'h HMajy: 1. jeAH0C.T05KHH npHAeBH ca CH35KHHM (") clKUČHTOM : jaK — (jaK-jH) — jaiH Bpyfc — (Bpyfi-jH) — BpyhH Apar — (Apar-jn) — Apa>KH pfll) — (pnlj-jn) — pMjH cyx — (cyx-jn) — cyuw CKyn — (cKyn-jH) — CKynjbH )KyT — (>KyT-jH) — 5Kyhii rpy6 — (rpy6-jH) — rpy6jbfl IBpCT — (iBpCT-jn) — qBpUlhH JKHB — (MCHB-Jh) — JKHBJbH djiea — (6jiex-jn) — čjietfii KpH, — (KpH>-jH) — Kjmii 6P3 — (6p3-jH) — 6p>KH Up H — (UpH-jH) — UpH»H Taj HacTaBaK HMajy h npHaeBH: 6eo (6eJi) — 6ejbR, ,nyr — Ay»H h Tiix — THUIH. 2. aboc^ojkhh npHAeBH Ha -aR h -ok, noja y KČMnapaTHBy r^6e Taj CBpmeTaK, h npHAeBH AajieK h ae6eo: KpaT-aK — (KpaT-jH) — KpahH jtf 6-ok — (ay6jn) — my6jbh >KeCT-OK — ()KeCT-jH) — iKemha uinp-OK — (uinp-jn) — miipH CJiaa-aK — (cJiaa- jn) — cjiatjii TaH-aK — (TaH-jn) — TaH>S HH3-3K — (HH3-jH) — HH1KH flajI-eK — (flaJI-jH) — flaJbH bhc-ok — (bhc-j'h) — bhuih Ae6-eo — (Ae6-jh) — aečjbii K6je r/iacOBHe npoMeHe bhahmo y KOMnapaTHBHMa Ha -jH? n a m t h : Teac-aK — tSikh. HacTaBaK -hj'H HMajy: 1. jeflHOCJIOJKHH npHAeBH C OUITpHM (") &KUČHTOM, a HeKH H ca CHa)KHHM C) aKUČHTOM: HHCT — HHCT-HjH, JI OIII — JIOIU-hjh, HOBHJH, CJiaČHJH, CnO-PHJH, CT&pnjH, CTpMHjH, 3AP^BHj0 J nyCT — nyCT-HJH, CJIclHHjH, CBČTHjH, JieHHjHJ 2. ABOCJIOJKHH H BHLUeCJIOJKHH npHAeBH: MŽpJbHB — MapjbHB-Hjii; 3aAOB0^aH — 3aAOBOJbH-HJH HT£. 3. npHfleBH rnSaK, KpenaK, jby6aK c KOMnapaTHBHMa rnn-tojh, KpenqHj0, jbynH. II. CynepjjaTHB npaBH ce oa KOMnaparaBa c npeAMeTKOM Haj-, Ha np.: HajApa>KH, Hajja™, HajcJiaijH, HajcT&pnjH, Haj-MapjfcHBnjn, HajKpenHHjn, HajjienuiH, HajropH. KoMnapaTHB h cynep;iaTHB meh.ajy ce Kao ČApetjeHH npnaebh. BeiK6aH>a 1. Ha^hhh KoMnapaTHB o a obhx npHAeBa: tbpa, Apar, cyx, thx, >khb, uph; njiiiTaK, rjiaAaK, peAan, y3aK; mhct, jioih, xpOM, npaB, npocT, nyH, paA, cht, c.7ia6, TpoM, beuit. 2. flpHAeBe y 3arpaAaMa ct3bh y KOMnaparaB: (TeuiKa) je paHa oa je3HKa HerojiH oa Ma^a. Oa pnca je 3Jio6a (3Jia), a oa jiaba 33BHCT (jana), a oa ryje AymM3H (Jbyr). riouiTyj 6paTa (cTapora), h Te6e he (MJiaAH) tbojh! (LLInpoKo) je Hečo oa MOpa. (Jana) cy ABOjnua Hero caiw PaAojHija. KaA je BpyfcHHa CBe (Be-jihks), A03peB3jy >kht3, a tpeihtbe h bhuih>e cbe cy (upbehe). JlHrnhe ha apbehy 6hb3 cbe (t3mho), jkhto cbe («yto). Kocuh r^eAajy Aa hm noče h cpnoBH 6yAy ihto (ouitph). ,D,HBaH je jietibh A3h, ajiH je (ahbho) Jieme Bene. 3. ripHAeBe y 3arpaAaMa CTaBH y cynep;iaTHB: KyhHH npar je (BeJiHKa) njiaHHHa. (3jio) npace (Ao6py) KpyuiKy Ao6nje. (3ao) je 3ajioraj kojhm ce ^oBeic yAaBH. Bor je (npaBeAaH) cyAaij. /IyHaB je (uihpok) oa h3uihx peKa. 4. Tejie, KpaBa, bo — j3K. Tejie je jano, KpaBa je ja^a, a bo je hajja™. TaKo nopeAH joui oBe HMeHHue: Co, x;ie6, Meco — CKyn. KoJia, ayT0M06HJi, aeponjiaH — 6p3. 3ha, KpeAa, CHer — 6eo. CTa3a, nyT, ApyM — mnpoK. OBaj, Taj, OHaj meninp — hob. KaBa, ^aj, wop6a — Bpyh. EIotok, pena, Mope — Ay6oK. ZtpBO, Kyha, TOpatb — bhcok. JaHKO, Mapno, BojaH — MapjbHB. OBa, Ta, OHa upKBa — CTap. Koh., nac, MaiKa — mhct. Opax, Me a, rnehep — c^aAaK. CyHi]ep, ByHa, nepje — Men. y>Ke, KaHan, kohau — tahak. _ VEŽBA DVADESET I TREČA A. Robinsonov kalendar Bila je nedelja. Na svorae pustom ostrvu Robinson ne imadaše ni crkve ni sveštenlka, ali je 'ipak hteo, koliko je mogao, da svetkuje taj dan odmora. On srdačno zahvali Bogu što ga je zaštftio, dao mu krov nad glavom i pripremio mu potrebno izdržavanje. Moljaše Boga da zaštltl i njegove roditelje i da mu dopusti da još jednom vidi svoju kiicu. Zalud je motrio preko širokoga plavetnog mora ne bi li spazio kakvo jedro. Nigde nije mogao spaziti ni traga od ljudi. Hteo je voditi računa o danima, i zat5 odlučl da napravi sebi jedan kalendar. Za tu svrhu izabra četiri drveta koja imadahu ravnu koru i stajahu naporedo. Na prvome drvetu je zarezivao po jednu crtu za svaki dan svoga bavljenja na ostrvu, na driigome je namislio da zarezuje po jednu crtu za svaku nedelju, na trečem po jednu crtu za svaki mesec, a na četvrtom po jednu crtu za svaku godinu koja bi prošla. Ali on se od srca moljaše Bogu da mu nikad ne zatreba i četvPto drvo za taj kalendar. Dok je to radio, pade mu na pamet da svi" meseci nemaju jednak broj dana. Ali koliko je dana imao svaki mesec? Poduže je razmišljao o tome. Najzad se setl nečega što je naučio još u sv5me detlnjstvu. Stisnuvši svoju levu ruku u pesnicu, pokazl-vaše prstom desne ruke četiri ispupčenja i tri udoljice izmedu njih broječi pri tom imena meseca: prvo ispupččnje: januar, prva udoljica: februar, drugo ispupčenje: mart, driiga udoljica: april, treče ispupčenje: maj, treča udoljica: jun, četvFto ispup-ččnje: jul, čpet prvo ispupčenje: avgust, pfva udoljica: septembar, driig5 ispupčenje: oktobar, driiga udoljica: novembar, i treče ispupčenje: decembar. Sad se setl da če svaki mesec kojl pada na ispupčenje imati po 31 dan, a svaki mesec kojl pada na udoljicu imače po 30 dana, osim februara kojl ima samo 28 dana. Dakle: januar 31, februar 28, mart 31, april 30, maj 31, jun 30, jul 31, avgust takode 31, septembar 30, 6ktobar31, novembar 30, decembar 31. „Samo da se ne prevarlm," govorio je u sebi Robinson, „jer ako mi se to desi, biče mi kalendar sasvlm pogrešan. Izvesno sam ja to na drugI neki način učio i u školi. A, jest, sad se sečam! To beše ovakč: Trideset dana ima novembar, April, jun, pa i septembar; Februar samo dvadeset osam, A svi ostali trideset jedan. Hajde da vidimo kako se to sad slaže s ovim mojim računanjem po ispupčenjima! Jest, sasvlm tačno! O, pa to je bilo veoma dobro što sam ovo naučio u školi, te sam se sad toga setio i uverio se najpouzdanije da mi je račun tačan." Ovaj mali pronalazak obradova i ohrabri Robinsona. Ali ipak ne mogaše da sebe ne prekori: »Koliko li bih drugih dobrih i korisnlh stvari mogao naučiti, samo da nišam u svoje vreme b'io taks len u školi!" Daniel Defoe B. Čudna tri lovca Bila jednom tri lovca: dva su bila gola, a trečl nije bTo obučen. Imali su tri puške: dve su bile prazne, a treca nije bila napunjena. Jednog dana zapute u l5v daleko, daleko i još dalje. U šumi su pucali na tri zeca. Dva ne ubiše, a trečl pobeže. Oni ga metnu u džep onome lovcu što nije b'io obučen. Tada se dogovore kako če ispeči zeca koji je utekao. Oda odatle daleko, daleko i još dalje. Napokon stignu do jedne lepe kuče. Kuča nije imala ni temelja, ni zidova, ni prozSra, ni vrata, ni krova. Oni pokucaju na vrata vičuči: „0 domačine!" Iz kuče se odazove neko ko nije bio unutra, i upita ih šta hoče. „Daj nam lonac, molimo te lepo," vele oni, „da skuhamo zeca što nam je utekao!" — „Ja bih vam dao lonac, ali nemam n'i ja, nego samo tri: dva su razbijena, a u trečega nema dna." Razgovor I. Da li znate kako je došao Robinson na svoje pusto ostrvo? — Kako je načinio kalendar? II. Vreme. Casovnlk (v. I 32). Koliko časova (sati) ima dan? Koliko minuta ima čas? Kako se zovQ dani? Kako meseci? Koliko dana imaju? — Koliko dana ima godina? Čemu nam služI časovnlk (sat)? Kakvlh časovnlka ima? Gramatika I. Glavni brojevi (§ 32—33). Ponovi glavne brojeve! Uporedi ih sa slovenačklma! Promena: a) jedan, -dna, -dno ima osim u nomina-tlvu nastavke odredenlh prideva. b) m., sr. ž. m., ž., sr. m., ž., sr. 1., 4., 5. dva dve tri četiri 2. dvaja dveju triju četiriju 3., 6., 7. dvema dvema trima četirma Kao dva menjajo se i oba, obadva, a kao dve mčnjaju se obe, ob a d ve. c) Prebio je pet rebara. Izgorelo je sedam kuca. Ustalo je trideset momaka. Da li se brdjevi pet, šest itd. menjaju? U kojem su padežu imenice uz njih? č) Od stotine poginula je polovica. — Dčšao je s a stotinu momaka. To bejaše pre hiljadu (tisucu) godina. Brojevi stotina i hiljada (tisuča) menjajo se kao imenice ženskoga roda, ali cesto stoje u akuzatlvu mesto u drugim padežima. II. Dvojina ili dual (§ 34). 1., 4., 5. dva lonca dve piiške dva pisma 2. dvaja lonaca dveju piišaka dvaja pisarna 3., 6., 7. dvema loncima dvema puškama dvema pismima Uz oblike dva (oba, obadva), dve (obe, obadve), tri, četiri stoje imenice u dvojini. Imenice imaja samo jedan oblik dvojine, i to za nominatlv, akuzatlv i vokatlv (= gen. jedn.: lonca, piiške, pisma); za ostale padeže uzimaja se oblici iz množine (lonaca, loncima, piišaka, puškama, pisarna, pismima). Pamti. Iza predloga t! se brojevi i imenice uz njih obično ne menjajo: Čiio sam od dva lovca (mesto: od dvajo lovaca). Bio sam sa dva lovca ( „ sa dvema lovcima). III. Redni brojevi (§ 35). Ponovi redne brojeve! Kako dobijemo od glavnih brojeva redne (osim prvi, driigi, trecl, četvrti, stoti, hiljaditl, tisucl)? — Kako se menjajo? Pamti. Kad se redni brojevi pišO brojkama, iza njih ne stoji tačka, na pr. j a sam u 2 razredu. Vežbanja 1. Čitaj, a zatim napiši slovima: 14, 24, 48, 116, 3811, 1354, 6490, 4268, 2977, 39.189. 2. a) Sabiranje: 6782 2824 3263 1946 Zbir ili zbroj — ? ? b) Odiizimanje: 9999 2563 6325 1264 Razlika (ostatak) = ? ? c) Množenje: 478 . 32 156 . 95 Proizvod = ? ? d) Deljenje: 19.968 : 26 = količnik? 4788 : 57 = ? 3. Reči u zagradama zameni padežem koji treba: a) Kupio sam samo (1 knjiga). Video sam (21 momak). Januar ima (31 dan). Od (hiljada) poginula je polovica. Zemljo-tres je srušio (101 kuča). Koliko je ljudi poginulo? (181 . . .) b) 2 (momak), 7 (momak), 4 (vrabac), 3 (veslo), 4 (pesma), 5 (pesma), 3 (knjiga), 2 (polje), 8 (polje), 2 (ruka), obe (ruka), oba (oko), obadve (puška), oba (trgovac), 24 (pismo), 3 (sin), 6 (sin), 4 (ugao), 43 (gradanin), 48 (gradanin), 3 (ime), 52 (ime), 8 (veslo), 4 (top), 105 (top), 2 (čovek), 94 (čovek), 183 (čovek), 6 (čovek), 100 (dinar). Majka je kupila 4 (metar) robe. Ljubljanski grad je visok 64 (metar). Od Ljubljane do Zagreba je 143 (kilometar), a do Beograda 575 (kilometar). U našoj školskoj sobi ima 192 (kubni metar) vazduha. 4. Napiši brojeve slovima: Nemam tih 2 knjiga. Radimo 2 rukama. Dajemo hranu 3 ženama. Osedlaj 3 konja. Dao sam hleba 4 siromasima. Trgovac je kupio 100 ovaca. Treba mi 1000 lističa. Sečam se onih 3 lovaca. Sedeli smo u hladu naših 2 lipa. 5. Reči u zagradama zameni oblikom koji treba: Otac ide sa 2 (sin). Majka šeta sa 3 (kči). Bili smo u 3 (selo). Otišao je preko 4 (brdo). U sva 3 (slučaj) imaš pravo. Konj stoji na 4 (noga). Bio sam kod tebe pre 3 (godina). Sa 4 (sin) ode na vojsku. 6. Napiši brojeve slovima, a reči u zagradama zameni padežem koji treba: Sedim u 4 (klupa). Doči ču (8 maj). Rodio sam se (24 mart 1920 god.). BE>KEA ABAilECET H 4ETBPTA CeeTy ce hč mokč yro.fl.hth Je^aH TOBeK H/iyhH H3 BapouiH kyhn jaxao Ha Ma-rapny, a n-eroB chh, mom^hH oa aecetak neTHaecr roahha, Hiuao nopeA itera neumne. CycpeTHe hx jeAaH hobck, na pe^e: „To HHje npaBO, 6paTe, /ta th jainein, a /tere ^a hač neumne; TBoje cy Hore ja^e o/t K>eroBHX." Onna oTau cjarne c Marapua, h nocaAH chha ha n>. Mano najhe cperae hx Apyrf! qoBeK, 4* na pe^e: „To HHje Aeno, mommc, a a th jainem, a OTan Aa th hač neumne; TBoje cy Hore MJiaije." Ohas y3jainy o6ojHHa, h noijy TaKO m&jio, ami hx cperae Tpehfl qČBeK, na pe^e: „KaKBa je to 6yAaAanrama: ab§ MaTopa Marapna Ha jeAHoj cjiačoj jkhbothibh! npaBO 6h 6hjio a a qoBefc y3M6 6aTHHy na Aa Bac o6ojHny crepa." Ohas cjauiy očojnna h noijy neumne; OTan, c jeAne crpaHe, chh c flpyre, a Marapan y cpeAH. Cperae hx HeTBpTH hobck, na pe^e: „Ajia CTe bh Hynua Tpfi Apyra! 3ap Hfije Aocra jxa ABojnua Mjiy neumne? He 6n jih jiakine 6hjio aa je^aH oa Bac jame?" Oha3 OTau peqe cftHy: „Mh cmo oSojnna CBaKojaKo ja-xajm Ha Marapny, caA Bajba Aa Marapan jame Ha HaMa!" Fla OHAa o6ajie Marapna Ha 3eMA>y, Te My jeAaH CBme np&Aifce Hore, a ApyrH CTpaiKme, na ra ohas y3My Ha KOJian h3met]y ce6e, h TaKO ra noHecy. A KaA ce jbyah kojh cy hx cpeTajm h crn3ajm crahy caA joni BehMa CMejaTH h ^ahth, ohas oran, yjeAaHnyT 6aniiBmH Marapna Ha 3eMJby h no^eBnm ra ApeuiHTH, noBme: „Ta OHaj je CBaKH TOBeK Jiyl}H oa OBora Marapna ko j h xohe cBeMy CB§Ty Aa yroAn! Ja hy ca cBojiiM ma-rapneM Aa tohhm kSko caM h Hajnpe no CBojoj bojbh mhhho, a jbyAH HeKa roBope urra hm je Aparo!" lla ohas y3jame Ha Marapna, a chh nopeA mera neumne; h TaKO OTHAy KyhH. Hapodna UpuuoeeiuKa Pa3roBčp 1. Kano cy ce OTau h chh BpahajiH KyhH? 2. Ko hx je nyTeM cpeo? UlTa hm je nojeahhh cžBeTOBao? Jl'a jih hx je drau, cjiyiuao? Ilira cy oran h chh HajnocJie y™HHJiH? 3. 3auiTO cy ce JbyAH CMejaJiH? UlTa je oha3 ytJHHHO OTau, m o neMy ce yBepno? TpaMaTHKa I. BpOjHČ HM6HHU.6 (§ 36). 06ojhua h Ay neuiHu,e. Oh p a ah 3a TpojHuy. — Ilo-3Hajem jih OHy TpojHiiy JioBaija? Hac neT0pHij;a a<)i)ocmo. MecTO 6pojeBa 2—99 Mory ce y3čTH 6pojHe hmshhijs Ha -hu,a: a b o j h u a (o66jHu,a), tpojhua, leTBopima, neTO-pHua hta. ; ynoTpe6jbaBajy ce C3mo 3a jihii.3 MyuiKora poa3- Ako cy t€ čpojHe HMeHHH,e noAMeT, npripoK (niaroji) AČwia3H y MHO>KHHy (h ay, aoIjocmo). Pen h y3 k>hx CTdje y reHHTHBy mhojkhhč (;iob3u;a, Hac). KaKO ce Menbajy tč 6pojHe hmehhue? BeH(6aH>a Ksjkh MecTO niaBHHx 6pojeBa fipojHe HMeHHu,e: JJoiims cy jBa CTapu,a. JIhbhmo ce t p h m a jyHauHM3. rio3Hajem jih OHa t p h cejbana? Otsii, oct3bh jBeMa chhobhm3 caB hobsu. Bn^eo caM (10) HenpHjaTejba. To je pa a (5) jbyAH. Hac (2) He-heMO OCT3TH. flo3HajeM Bac (3). VEŽBA DVADESET I PETA Materine suze Umre jednoj mladoj materi prv5 dete od deset meseci. Zalila ona za njim dan i noč, i nikad ne prestajala plakati. Tešile j e susede i govorile j o j da to ne valja, ali se ona nije dala utešiti. Jedne noči, tek što se iza plača zavela u san, a njčzino dete prohodalo i došlo njo j. Ist5 je onako obučeno kao kad je ležalo mrtvo, samo mu po obrazu i po rukama velike cfne pege kao opekotine. Obradova se ona kad ga ugleda, i polete da ga zagrll. Ali se dete nikako ne da. „Sto bežiš od mene?" pita ga ona, „i šta ti je to po obrazu i po rukama?" — „Ovo je s tebe," veli joj ono, „što mi mrtvu ne daš da počinem. Evo ove rane, sve su od tvojih suza što me peku kao živa vatra." I tak5 ga nestade, a ona odonda ne pusti za svojim detetom više nijedne suze. Narodna pripovetka Razgovor Zašto je mlada mati iivek plakala? Ko ju je tešio? Šta joj se prikazalo? Kakvo je bilo njeno dčte? Od čega mu rane? Da li je majka posle toga još plakala? Zašto ne? I. Prisvojne zamenice (§ 28) 'iste su kao u slovenačkom jeziku, samo se pored njen govori i njezin. Izmenjaj: a) moj (tvoj, svoj, naš, vaš) prijatelj; moja (tvoja, svoja, naša, vaša) knjiga; moje (tvoje, svoje, naše, vaše) pero; b) nj^g°v> "a> -o; njihov, -a, -o; njen, -a, -o; njezin, -a, -o (prijatelj, knj'iga, pero). Koje se od tih zamenlca menjaju kao neodredenl pridevi? II. Lične zamenice (§ 27). Koje su? Izmenjaj ih! a) U kojlm padežima ima pored potpunlh oblika (na pr. mene, njemu, njih) i kračlh oblika, tj. enklitika (na pr. me, mu, i h) ? b) Mi smo marljive. Vi ste pevale. Da li imaju lične zamenice za 1 i 2 lice u množini i oblik za ženski rod? Kažite gornje rečenice u slovenačkom jeziku! III. Povratna zamenica sebe ima instr. sobo m; ostali padeži su jednaki sldvenačklma. Vežbanja 1. Reči u zagradama zameni padežem koji treba (jedn. i množ.): Knjigu sam uzajmio (tvoja drugarica). Da li si video (moja knjiga)? Gledao sam (tvoj konj). (Moj prijatelj) dogodila se nesreča. O (moj dragi drug)! Putovaču s (tvoja sestra)* U (tvoja kuča) lepo se živi. Ne mogu da pišem (tvoje pero, instr.). — Ostao sam bez (svoj drug). Mi imamo jabuke i kruške iz (svoj vrt). Svaki ciganin hvali (svoj konj). Svaka ptica (svoje jato) leti. 2. Mesto moj, -a, -e i tvoj, -a, -e upotrebi u gornjim rečeni-cama nas, -a, -e i vaš, -a, -e. 3. Mesto crtice metni potrebne oblike zamenlca njegov, nje(zi)n i njihov: Ovo je voce iz — vrta. Cuo sam to od — suseda. — prijatelju ne ide baš najbolje. 4. Lične zamenice u zagradama zameni padežem koji treba: Tvoj brat je stariji od (ti); ti si manji od (on). On je jači od (mi). To je dao (mi), a ne (vi). Ljudi su s (mi) veoma prijazni. (Oni) sam video, ali njihove prijatelje ne. Video sam (oni), ali nišam govorio s (oni). Dao sam čitanku (ona), a ne (on). Ako ideš sada sa (ja), poči ču kasnije s (ti). Naša Mara je marljiva; ko nije zadovoljan (ona)? Skola je velika zgrada; u (ona) učimo. Naš vrt je velik; u (on) ima mnogo vočaka. VEŽBA DVADESET I ŠESTA Kurjak i konj Star kiirjak opazi dobra konja. On ne smede da na njega udari otvoreno, jer se bojao da če mu uteči, ili da ga neče moči savladati. Namisli da ga pridobije prevarom. Približi mu se i prijateljski ga upita za zdravlje. Ali konj se doseti njegovu lukavstvu, pa naumi da mu vrati ist5m merom. Kaza mu da se inače dobro nahodi, ali da mu se u stražnju nogu zabo trn i da ga noga ljuto boli. „To je najlakše!" rekne kurjak. „Hodi, ja ču ti ga izva-diti zubima." Konj stane i podigne nogu, ali kad vidi kiirjaka blizu, lupi ga nog5m u giibicu, te mu sve zube razbije. Zatlm pobegne preko polja, a kurjak ostane jaučuči. Po Dositeju Obiadovicu Razgovor Zašto kurjak nije smeo da udari na konja? Sta namisli i šta iičinl ? Da li se konj dade prevariti ? Sta zatražl od kiirjaka ? Kako konj plati kiirjaku? Gramatika Enklitike (§ 53) su: zamenice: me, te, se, nas, vas, ga, ju, je, i h; mi, ti, si, nam, vam, mu, joj, im; glagoli: sam, si, je, smo, ste, su; ču, češ, če, čemo, čete, če; bih, bi, bi, bismo, biste, bi (kon-dicional); — rečca: li. 1. Ja sam u školi. U školi sam. Nema ih. Nišam mu dao niti ču mu dati. Pozdravi ga i reče mu. Tražio sam ga, a nije ga bilo. — Je li došao? Enklitike ne mogu stajati na početku rečenice ni iza sveža i i a; izuzetak čini rečca je u pitanjima. 2. Kad sam došao, sve sam saznao. Da mi je ovde knjiga, dao bih je. Iako nišam hteo, ja sam morao doči (ili: morao sam doči). Koliko rečenica ima u svak5m retku? Da li mogu u početku druge rečenice (iza zapete) stajati enklitike? (Ne valja: Kad sam došao, sam sve saznao. Da mi je ovde knjiga, bih je dao. Iako nišam hteo, sam morao doči.) 3. a) Ti češ ga nači. Našao si ga. Zlatna su jo j krila. (Ali: On ga je našao. Zlatno joj je krilo.) b) Zao mi ga bejaše. Boji ga se. On mu ga dade. Po-kazah vam ga. Ciidim joj se. Tako mi se činilo. Pribllžl mu se. Ja ču ti ga izvaditi. Mi čemo joj ga poslati. c) Hočeš li hleba? Znaš li citati? Hočeš li mi dati? Ne znaš li pisati? Kad ima u jednoj rečenici vise enklitika jedna do druge, one stoje ovlm redom: a) najpre glagolske enklitike (osim je), onda zamenice; b) od zamenlca stoji najpre datlv i genitlv, a onda tek akuzatlv; c) rečca li stoji iza prve reči ili, ako je pred tom rečca ne, iza druge reči u rečenici. Vežbanja 1. Spreži: Ja ču ih nači. Našao sam ga. Bojim ga se. Bojao sam ga se. Približio sam mu se. Nišam je se setio. Hoču li mu dati? 2. Koso štampane reči zameni zamenicama (enklitikama): Ti si našao novce. On če izgubiti novčanicu. Mi smo videli majku. Kada češ kupiti odelo ? Gde čete nači stan ? Bojim se vu.ka. Nišam se setio majke. Sestri se svida šešir. Ne rugaj se drugo-vima\ Odmah sam se setio svojih drugova. Bratu ne poznaje se bolest. Nemoj se bojati učitelja! Dordu javio se prijatelj iz Beograda. Knjige su se svidale dacima. Mnogi su se protivili vodi. Jesu li se protivili vodi? 3. Napiši: „Konjfpriča kako je isplatio kurjaka." ^|BE>KBA UBAflECET H CE^MA Cbčth CaBa h abS cynapHHKa 3ay3eo cčask ce^aKy komsa 3eMJbe, a oiirreheHH Aomao CBeTOM CaBH Ha >Kaji6y. Ka^a je CBerfi CaBa qyo h pas^Meo >KaA6y, n030Be OTMH^apa h nocaBeTyje ra Aa Ha Jien Ha^HH BpaTH 3ay3eTy 3ČMJby CBOMe cyceAy h Aa ce noMHpe, na aa ikhb6 Kao potjeHa 6paha. KSa obaj hhk3ko HHje XTeo ha to aa nphctahe, ohas ra cbčth CaBa OABeAe y jeAaH njioaah Kpaj 3emjbe, na My peKHS: „kaa xohem aa hmarn ihto bhih£ 3eMJbe, oha3 žbo th; hah, h kojihko toa 6ynem aahac onKOjiHO 3ČMJbe y ob o m nycTOM njioAHOM Kpajy, tojihko he TBoje 6hth ; caMO na3H Ao6po Aa mh y cyHqaHi! 3axoA 6y/iem tStoo Ha obomč Mecry o/iaKJie nojia3HiH, HHaqe Ha tč6h niaBe 6hth Hehe." H 3ane othman h rpaMHtJbHBan. 3ane /ja Tpqn oko jienor HMaita h3 nethhx >khji3. Te xaj^e Aa onkojifi h OBy jieny JiHBa,uy, na obaj b&/ihkh raj, na h OBaj Bohn^aK, na h OBaj BHHorpa/i, na OBy H>HBy, na OHaj nainitaK, na obo, na oho... H TaKO je CHpoMax 6e3 Aynie Tpqao n/ia^aH h >Ke,naH, 6e3 6flMOpa, Bac ajth jienfcH a ah. CyHne je Beh noqejio 3a 6paa jia 3ana,na, a oh je, 6eahhk, jorn 0nk0jbaba0 jiiiBa^e h rycre inyMe. A Ka^ je Beh 6ho 6jiH3y Mecra oaaKJie je nornao, cyHne je Beh 6hjio 3auuio. Oa BejiHKor yMopa oh je nao h h3-aaxhyo He aoih3b ao 6ejiere oaakjie je noTpqao. Hapodna upuuoeeuiKa TpaMaTHKa noKa3He 3aMeHHu.e (§ 29). 1. OBaj Luemap je moj, Ta j je TBoj, a 6 Ha j je MapnoB. Kdje ndKa3He 3aMeHHije 3HŽTe? Kano ce Meitajy? (oB-aj, OB-Ora . . .; T-aj, T-ora . . .; OH-aj, OH-Ora . . .) UiTa Ha3HanyjeMO 3aMeHHaoM ČBaj, uiTa 3aMeHHii;oM Ta j, a uiTa 3aMeHHiioM OHaj? 2. Kya,a hern obakii? Ilpotje jih ob^aS t a i< h hčbck? K&iob toct, o h ci k b a My nacT. Hhch noKa3ao ohčjihkč M&p- JbHBOCTH KOJIHKO tboj ČpaT. Mei]y noKa3He 3aMeHHu;e HAy jorn: o b cl k 3 b, t i k a b, o h ž k a b j ob&kh, t ž k h, ohžkhj obojihk, t o ji h k, o h o ji h k j obojihk0, t o ji h k h, ohojihkh. Koje ce mett>ajy Kao dapeijehh (oBaK-H, 0BaK-0ra. . . OBOJiHK-h, obojihk-ora .. .), a Koje Kao Hedape^eHH npHAeBH (oBaKaB, OBaKB-a . . . obojihk, OBOJiHK-a . . .)? Be>K6aH>a 1. IlocTaBH MecTO upTHije noKa3He 3aMeHHue OBaj, Taj, OHaj: JecH m 6ho y — cejiy? CehaM ce — MOBeKa. Myo caM Beh o — jyHaKy. Bho je Ha — 6pAy. i10m03h — chpothuh! 2. nocTaBH Meero apTHiie noKa3Hy 3aMeHHU,y Koja Tpe6a: a) H/ie, — Moja KftHra je Jienma oa — TBoje. Bhahih, — apBO npaj MeHe je KpyuiKa, a — Kpaj Te6e je ja6yKa. — bsiii BpT je jienuiH Hero hslu. Ako — 6yKBy ihto je ao Te6e MOJKeui hiuhynath h3 3eMjbe, oh^a fry Te nycTHTH ja h^em. Ako — paHy npeSo^hm uito je ca^; Ha MeHH, 6ojbe fry ce nyBaTH. To je 6hjio 5 Maja — roahhe. KaKBa MajKa, — k£h. Hyro hhcsm BHAeo — jbyAH KaKBe caM bhaco jynep. Hauis cy apbcts — k0jihk3 h b3iiia. 6) y TproBHHH. MytuTepHja: „HM3Te jih ob3kbhx neps?" TproBau: „— HeMaM BHuie, ajm BaM Mory aa™ — Kao m to cy y H3Jiory." M.: »ZUjTe mh aeceT nepa!" T.: „Mory bsm #aTH camo iHT3By KyTHjy." M.: „IIIt3 he mh — neps! 3sp mh he mojkete jisth — KOJIHKO Tp3>KHM ?" T.: „— BaM he Mory žaru." VEŽBA DVADESET I OSMA Čavka i ptice Kad su ptice Tzabrale orla za cara, dogovore se da se jed-noga dana sakupe, i da se svSka od njih pokaže za što je koja. Cavka, koja se stidela da se pokaže onakva kakva je stvo-rena, skupi perje od raznih šarenlh ptica, nakit! se njune, i dode. Ali ptice upoznaju njenu majstoriju, i svaka izvuče svoje perje, te čavka ostane čavka, ali sva postidena. Neka se niko ne izdaje za ono što nije. Po Dositeju Obradoviču Razgovor Sta su se ptice dogovorile? — Sta je učinila čavka? Cije perje je skupila? — Ko je upoznao njenu majstoriju? — Kako je prošla čavka? — Kakvu nam pouku daje ova basna? Gramatika Upitne i odnosne zamenice (§ 30). Ko visoko leti? Ko visoko leti, na nisko pada. Sta si rekao? Sto si rekao, nije 'istina. Ko ju si pesmu naučio? Reci onu pesmu kojfl si naučio! /t* V Upitne: Odnosne: ko? — kdo? š t a ? — kaj ? kojl? — kateri? čiji? — čigav? kakav? — kakšen ? Kako se menjaju? "ko što kojl či j I kdor kar kateri, ki čigar kakršen kakav Vežbanja 1. U ovim rečenicama potraži koso štampane reči upitnom zamenicom: Ptice su izabrale orla za cara. Bio sam s Markom. Došao je s prijateljem. Umivamo se vodom. Bojim se učitelja. Bojim se kiše. To je kamen. Govorili su o majci. Govorimo o peru. Idem u drugi razred. Bojim se toga psa. Onome siro-mahu treba pomoči. To je tvoja knjiga. U tvojoj sam knjiži našao ovaj listič. Ptice upoznaju njenu majstoriju. Markovu konju bilo je ime Sarac. Našao je naše novce. Pas je velik. Leti je prijatno u hladnoj šumi. 2. Cija je krava? — Cija (je) krava, onoga i tele. Slično pretvori i ove rečenice: Ko to zna? Sta si kupio? Koja kokoš mnogo„kakoče? Komu si dao pero? Cime je tvoj brat zadovoljan? Sta si izgubio? O čemu smo govorili? Ko je od vas najbrži? y je^HOM cejiy y XepneroBHHH HeicaKBO Mdivme caMO no ce6n HayTOJio raTara u h e hit o ma/io nricara. kaa toa je KojčMy ce^aky 6hjio n6tpe6ho aa in t o nnine, xoahjih cy OHOMe MOMKy. Ajih oh A03Ha ko Me je roa nricao, hhko HHje MČrao npOTOTara. 36or Tora ce ok3hh nHcafca 0Ar0BapajyhH ce Ha MHoro haqfiha: HČKOMe Aa HeMa xap™je, HŠKOMe Aa HeMa ahbht3 hjih nepa. hekome cea.aky HHje moitio 6hth aa he nfluie y jiy6p0bhhk khjftry 3a hžksksb rojieMH nocao. J\a My ce MOMaK He 6h no qem OAroBopno h peKao Aa HeMa jeaho oa Tpora ihto 3a nricaite Tpe6a, noHece my CBe Tpoje. KaA MOMaK BHAe Aa Beh HeMa KyA-K3M0, ohas peqe ohome cea.aky: „He 6yah th kao, 6paTe, Hero mh r BE>KBA U.BAHECET M JlEBETA IIpOiipTH cy MH OnaHUH Bepyj aa cy mh npOApra onaHHH." 3aqyzni ce cejbaK, Te ynnia MOMKa: „Ma uiTa onaHHH Tpe6ajy ce KitHra nfluie?" — „npaBO th pehn, ano ja HannmeM KH.nry, Tpe6a mh je y ,Dy6p0BHHK hochth, jep je h h ko Apyra ochm MeHe hč 3Ha npov^hth." rio napooHoj upuuoeeifu Pa3r0B0p Zla jih je mčm3k Ao6po Ha^MHO nHcara? 36or nera ce 8k3hh nHcaita? KSko ce crahe H3BHitaBaTH ? — 3auiTO AOHece je^HOM HeKH cejbaK MOMKy CBe ihto 3a nncaibe Tpe6a? uita je m6m3k Ka3ao h uiTa je npH3Hao? rpaMaTHKa HeoApe^eHe 3aMeHHue (§ 31). а) HMeHHMKe: hčko hčiuto h h k o hhuit3 C B a k o c B 3 ih t 3 (marsikaj) ft k o (sploh kdo) ft uit 3 (sploh kaj) kotoa (kdo) hitoroa (kaj) ko roa (kdorkoli) m to roa (karkoli) б) npiiA^BHe: h s k h , - 3 , - o h e k 3 k 3 b , - kb3, - kbo hehhjh,-3,-e (h h j e a a h) h ii k a k a b , - kb3, - kbo h h h h j h , - a, - 5 c b ci k h , "3, - o cb3k3k3b, - kb3, - kbo cbahhjhj-a^e KaKO ce meit.ajy? n 3 m t h. 1. ČBAe je dcrajia HeiHja Kfbiirs (cjiob. knjiga nekoga, nekega človeka). He Tpa»HM hhhh jy noMofr (gtiob. pomoč nikogar, nobenega človeka). Bor je c b 3 m h j h (cjiob. vsakogar, vsakega človeka). 2. Meljy heoapeljehe 33mehime hač h caB, cbs, cbč; mčita ce k30 npHCBOjHš 3aMeHHiia Harn, -a, -e (reH. CBera, CBeMy hta.). Be»6aH>a 1. Pen h y 3arpaa3ma 3amehh naaehem Kojn Tpe6a: (HeKO, a3t.) n^yto TOHe, a (hcko) ojiobo njiyT3. (Hhko) HHje HanHcaHO H3 He.no iuts je y aeMy. XI,ao je (cbsko) HeuiTo. Ako (hko) Aarn, Mopaui h mchh. Toboph o (HeniTo). Oa (HHiiiTa) HeMa HHiiiTa. He HaAaM ce BHiue (HHiiiTa). Obomc mobeky Hehem (HHiiiTa, HHCTp.) yroahth. Bh^o je CBera h (cBauiTa). To HHje 6e3 (HLJTa). (Ko roA) nyTeM cpeTHem, no3ApaBH ra! Mobck ce 6paHH (ihto roA, HHCTp.) ce Moace. Cmpt je Jien (cBano 3jio). HaynHO caM to oa (hckh Apyr). nouiTyj (cb3kh mobck) ! Oiy>KH0 MJiaAHh y (HeKanaB 6oraTani). HeMaM (HHKaKaB nocao). Ha MojeM cto^y cy (HenHja KibHra). He Tpe6aM (HH^Hja noMoh). Hoahoch (cBauHja CHJia) ao BpeMeHa! Oa (cBe) luto caM BHAeo, obo je Haj6ojbe. Hnje aaKo yroAHTH (cbh JbyAn). 2. MecTO n,pTHi;e nocTaBH 3aMeHHue kotoa oahocho ko roA h niToroA oahocho luto toa: ilaj mh — ! — mh aam, Aočpo he mh aoHh. 3Ha jih — a36yiHH peA hhphjiobckhx CJiOBa? — 3Ha, HeKa iKe! HanHcao je —. — Hannnie, CBe no-rpeuiH. — Aoije Ypbhhom njiaHHHOM, Hena 3HaAe Aa je MpraB MapKO. — ko mhhh, cbe ce0h hhhh. TUMAČENJA BeiKČa npBa A. ceTHTH, -hm ce — spomniti se Kafl roA — kadarkoli cxb3thth, -hm — razumeti jbyjMa = jbyAHMa upbeheth, -hm — rdeti SecnooieH — brezdelen Hepafl, -a — brezdelje y3MČhH, y3MorHčM (y3Mory) — zmoči, zmorem Ba3Aa — vedno B. aH^eo, aHtjeJia — angel fcjaBO, IjaBOJia — zli duh, vrag HŠBpahaTH, -am — napeljevati, zapeljevati paMe, -eHa — rama TŠfla — tedaj MpujTHTH, -hm ce — mrščiti se jbyTHTH, jbyTHM ce — srditi se, jeziti se CHeBecejiHTH, CHeBecejiflM ce — užalostiti se naK — pa nonrpaBaTH, noHrpaBaM — poskakovati, plesati npKOCHTH, -hm — kljubovati 6ykbhu,a — abeceda Be>K6a ,apyra Hcnyft>aBaTH, Hcnytt>aBaM — izpolnjevati CBOMe CTpHuy — k svojemu stricu Ba^>a My — (on) mora noTnoMaraTH, notnoma>kem ko- ra — pomagati komu y poAHTejba — pri starših o6HKao je pacKoiHHčMe CTOJiy — navadil se je na razkošno hrano nooie, npeAfl. c reH.. — po npHBHhH, -bhkhSm ce — privaditi se HacK0p0 — kmalu oceTHTH, -hm — občutiti npe, npH^. — prej rČTOBO — skoro npoJieTHH — pomladni 3byhhoct, -octh — zven čeKCTBo = 6£r OMe^aK, -hna — grmiček T66ynja, M. p. — topničar cbai\a,a — vselej, vedno 3^Ay>K6HHa — pobožna ustanova KOJieBKa — zibelka CBe^oijSa — spričevalo cpy6a — jeza Ji^)Kau, -uma — lažnjivec Ko6au,-nua — skobec čoraii, 6oKiia — ubožec, berač BeiKČa Tpefta noxoAHTH, noxoAHM — obiskati onacaH,-CHa, -cho — nevaren Te — in, ter hy>KaaH, -)KHa, -jkho — potreben jičmhhk, -a — zdravnik HAyh0 — prihodnji CHrypHO — gotovo HedČH^aH,-^Ha, -HHO — nenavaden rocnol)Hu;a — gospodična cyMOpaH, -pHa, -pHO — mračen, žalosten Marvia — megla caonuiTenbe — sporočilo cjiSth, majbčm — pošiljati omot, -a (KOBepaT, -pTa) — ovoj c^Hayqe, -eTa — skrinjica ry6j£.eH>e — izguba, izpad ro^HUJTe — leto, letnik rpo3Aan, -3Ha, -3ho — grozdnat (poln grozdja) nanocTaH, -CHa, -cho — zloben, hudoben Be>K6a neTBpTa ay6paBa — dobrava HciMepHTH, -hm — naleteti, srečati ko (= Kao) ihto — kakor mhhhth, -hm ce — zdeti se bvHh, -hčm — vleči r^uia — golša; grlo umenaTH, -3m ce — spoprijeti se tyhn, -^čm — tolči, tepsti n0JiaK0 — počasi, potihoma npnByhK, -mčm — privleči OAByhn, -učm — odnesti n6yKa — nauk 6acHa — basen BphH, BpuičM — mlatiti BHK3TH, bhhSm — vpiti, klicati 3flpy>KHBatt.e — spajanje manTaTH, rnanheM — šepetati KyijaTH, -aM — trkati craKJio — steklo nocMšrpaTH, nocMaTpšM — opazovati Be>K6a neTa nayK, -a — pajek pa3anHH>aTH, -čm — razpenjati ^iaK — celo OBciKaB, -KBa, -kbo — takšen jipžraH, -a — dragi, ljubček HeMHJiHije — neusmiljeno MHpHuiJbHB — dehteč CKyn, CKyna, -o — drag npera3HTH, -hm — pohoditi, povoziti Hayzi,HTH, -hm — škodo napraviti cbajihth, cbSjihm — prevrniti yjeA, -a — ugriz rpeSoTHHa — praska Be>w6a uiecTa npHCTOjHOCT, -octh — spodobnost cpecTH, cpeTHeM — srečati CKHAaTH, CKH^aM — snemati yk^aft.ath, -am ce — izogibati se nohhftath, -čm — začenjati n6KynaTH, -aM — potrkati CKHHyTH, -h6m — sneti 6pojHTH, -hm — šteti Bei«6a ce^Ma .ny33TH, -5k6m — lesti ^hhenara, -am — zgrabiti, prijeti ceflHyTH, -HeM — sesti rpaHHHua — vejica hafra, m. p. — oče jjižban, -bha, -bho — enak rp3KHyTH, rp3KH@m — zakrokati ynycTHTH, ynycTHM — izpustiti HecBpuieH — nedovršen uhm — ko KOC — poševen np.7baTH, npjbaM — mazati yMOpHTH, yMopHM ce — utruditi se KyK3TH, -aM — tožiti, javkati noiiHHyTH, -h5m — odpočiti se npoay>khth, npojiy)khm - podaljšati; nadaljevati onjbauKSTH, -aM — opleniti b03, -a — vlak 3roflaH, -flH3, -aho — primeren Kpsj, npe^-t. c reH. — poleg Be>«6a 0CMa Ayr, -3 — dolg KpiiBO — krivično CTehH, -mčm — pridobiti otčth, otmšm — odvzeti, ugrabiti rp3H3 — veja XHM6eH — hinavski, zahrbten npe^a3aH, -3Ha, -3ho — prehoden yHMhn, yHHi]eM — vstopiti Tftna — cunja, krpa BOAeHHua — mlin _(na vodo) Bpe^aH,-aha,-aho — vreden, dragocen cyMft>aTH, cyMHjaM — dvomiti H3BpmeH>e — izvršitev BeiKča AeBeTa jeAHHqe, -eTa — edinček (edinka) AOHČTH, AOHeceM — prinesti 3^ayro — dolgo yc;ioB, -a — pogoj o6ehaTH, -3m — obljubiti ypaHHTH, -hm — zgodaj vstati H36cTaBAaTH, -aM — izpuščati penua — besedica HaAaTH, Ha.fl.aM ce — nadejati se onycTHTH, onycTHM — spustiti o, npe/yi. c an. — ob jaro, cp. p. — jata MapBa — živina OKpeTaTH, -hčM — obračati q5nop, -opa — čreda nacTH, nacčM — pasti se KOMapau, -pua — komar KHOiHua — dežek noKHCHyTH, -hčm — zmočiti se Be>K6a aeceTa č^eB — očetov čpauiHO — moka neropo — petero HejaK — šibek noje . . . Koje — deloma . . . deloma pe;tyma — žena (v zadrugi), ki je na vrsti, da opravlja hišne posle roflHHa — leto, letina noHčTH, noHeceM — obroditi pa«, pa)KH — rž Kf)CT, KpCTa — kopica 306, 3'66u — oves KyKypy3, -a — koruza p&KHja — žganje aKOB,-OBa — vedro MOHHOHHua — snop lanu, kakor se postavi v močilo ByHa — volna nperaia — predpasnik TKaHHija —; tkan pas, prepasač ofiojaK, očojKa — onuča npiMHHHO — precej JieTčc — to poletje cmok, CMOKa (6čjih) — mlečni izdelek (maslo, sir) nOHecTaTH, -CTaHč — zmanjkati nope3, -a — davek 6aehyth, -hčm — obleči KyhaHH, m. p. mho>k. — domačini BHiuaK, -uiKa, — prebitek paflfta — delo, dejanje cnČMHftaTH, -čm — omenjati nojia3hth, -hm — odhajati 0aa3bath, -30bčm ce — odzvati se, oglasiti se Be>»6a je.naHaecTa x&jAyK, xajayKa — ropar, hajduk (v hajduke so hodili nekdaj možje, ki so jih Turki preganjali; bili so zaščitniki uboge raje) xapaM6auia — hajduški poglavar cjoiHeB po^aj — sončni vzhod xoAHfl,e = X6ah 30BHyTH, 30BHČM — poklicati npnhH, npfiijčM — pristopiti ja — da P^A ch fla dy,a,čm xž.jAyK — rad bi postal hajduk ryoie, rycaJia — godalo za spremljanje narodnih pesmi Gfi66o,fl,aH,-ana,-aho — svoboden, srčen OApeuMT — odločen, odkrit CHa>KaH, ->KHa, ->kho — močan noy3AaH — zanesljiv; samozavesten Jie^e! — no! daj! jok! — nel 3ŽTpKa — zalet 3&KacaTH, -aM ce — zagnati se jKecTOK — hud, silen, imeniten noBHKaTH, ndBHHeM — zavpiti HČTpeHHMHue — ne da bi trenil nČHOCHT — ponosen OAMŽXHyTH, č)AMaxHeM — zamahniti, zmajati MyAO — čudež; začudenje 3&rpajara, -Sm — zavpiti OTCKOHHTH, OTCKO^HM KOMy — premagati koga v skakanju ohh33k, -CKa, -cko — precej nizek KpyTe^acT — čokat cjajaH, -jHa, -Jho — sijajen, lesketajoč se BeČMa — zelo OflBdjHTH, 6flBojHM ce — ločiti se pBan, pBa^a — borec, rokoborec yxB3THTH, -hm ce — prijeti se, spoprijeti se noHeTH, -HeceM ce — spoprijeti se 6e3 no MyKČ — z lahkoto oSopHTH, 66opHM — zvrniti, položiti aKO Te je HeHa pdAHJia — če si človeške matere sin ycny3aTH, -jkcm ce — splezati rpM, rpMa — drevo np&b — raven KpyHa — krošnja jyiaH, -a — dlan, -i ny3aTH, -meM — lesti, plezati BtuiT — vešč, spreten BeiHTHHa — spretnost ca OKpeTHOCTH = 36or OKpeTHOCTH 3abd^eth, 3^bojihm — vzljubiti nppKHTH, -hm — ponuditi, podati aMa — toda ralja™, raljaM — meriti, streljati Hiapa — dolga puška okrašena z rezbarijami cyBapaK, -pKa — suha vejica neTejbKa — pecelj, recelj Tajau, -jua — molk BpHCHyTH, BpHCHČM — zavriskati Bknal — bogme! ejBa^a! — dobro! nČTanmaTH, -čm — potrepljati AithH, AftrHČM — dvigniti chHh, cftljeM — zlesti, stopiti (dol) notp^ath, -hm — poleteti, steči AOTp^aTH, -HM — priteči, prihiteti onaJiHTH, čna^iHM — ustreliti nordAHTH, noroAHM — zadeti 0CBaHyra, ocBaHčM — vstati; napočiti noSe/iHTH, n66čAHM — zmagati, premagati Ky^a — stolp, grad okjia^hth, -hm ce — staviti Beurfa ABaHaecTa MpaK, -a — tema npHnoBe/iaTH, npHnoBe,n,aM — pripovedovati npftia — pripovedka CBpiUHTH, CBpmHM — končati npHqaTH, npfimaM — pripovedovati Her^a = HeKa^a HpTaTH, -aM — risati H3pe3HB3TH, H3pČ3yjeM — izrezovati KpnHTH, -HM — krpati neBaite — petje KJiH3ajiHUiTe — drsališče ynpaBO — pravkar; naravnost, kar KJiH3aH>e — drsanje CTynHTH, CTynHM — stopiti CKonqaBaTH, CKČnuaBaM — spe-njati K;iH3ajbKa — drsalka T&Kol]ep — tudi OKpčT, -a — obrat H3BOAHTH, H3B0AHM — izvajati K./iH3aH, K^H3aqa — drsalec KopoB, -a — plevel HaTpyo, -na, -jio — nagnit, gnil r^erAe — tu pa tam oajeKHBaTH, 0AjeKyjčM — odmevati s Be>K6a TpHHaecTa ^eTBOpo — četvero mosah^a^, -h — pastirčki CBaiiiTa, CBa^era — marsikaj MeKaH, -a, -o — mehak B03aTH, BČ33M — voziti 6;iaro — živina jiyK0B — česnov, čebulov KJiHHHua — kličica, poganjek SnpaTH, 6ftpaM — izbirati q66ahhh (mho>k.ho63hh)— pastir ndroASeHH — pogojni H3pHUaft>e — izražanje ndroAČa — pogoj HOBau, HOBua denar cpeTaH,-THa, -tho — srečen BČjuHK, BOjHHKa — vojak Be>«6a HeTpHaecTa A. ^H3MapcKH — čevljarski uierpT, -a — vajenec MajcTOp, -a — mojster LHHTH, -jgm — šivati CMeuiKaTH, -am ce — smehljati se caT, -a — ura 6erpT — beseda, s katero zasmehujejo vajenca cnacTH, cnaAHČM — pasti hftpHiii, -a — čevljarski klej hena! — naj bol naj le! pacnaJiamaH, -uma, -luho — razuzdan, malopriden npnieKaTH, -aM — počakati Ma ko j h — katerikoli jKiteM =» JKatteM cauiHTH, cauiHjeM — sešiti HH3Map, 4H3Mapa — čevljar 3eMJba — dežela HecTaTH, HecTaHčM — izginiti, zmanjkati uueBa — škrjanec jieHiiiTHHa — lenuh 6aAaB&i;Hja — zastonjkar, brez-delnik noHoeHTH, ndHOCHM ce oa Kora — prevzeten biti do koga, zaničevati koga bpeaah, -aha, -aho — dostojen B. 3aHHMatt>e — poklic ApJbaTH, ApJbaM — branati ApJbana — brana CTapaTH, -aM ce — skrbeti, truditi se CBeT = JbyA« HieLUHpi,lHja, m. p. — klobučar MČxa — (domače) sukno, raševina HČJKHije, )k. p. mh0>k. — škarje m&ka3e, maka3a, >k. p. mho>k. — škarje o6yhap, -a — čevljar Hap04HT0 — posebno, zlasti CTOJiap, CTO^apa — mizar ApBOAeJta, m. p. — tesar 6paBap, -a — ključavničar CTaKJiap, CTaraapa — steklar UHivia = oneKa BanHO — apno šjišt, an&ia — orodje neKHh, -a — kladivo MHCTpnja — zidarska žlica TecTepa — žaga CTpyr, -a (mhohc. ctpJtobh) — stružec, stružnica CBpAao, -pjia. — sveder KpČBeT, -a — postelja rpatja — gradivo, ogrodje daja — hlev k&nnja, -e — hišna vrata 6paBa — ključavnica KyKa — kljuka CHTaH, -THa, -tho — droben rB03A6H — železen HiTeAHbaK, -a — štedilnik yMeT3TH, yMehčM — vlagati neKap,-a — pek rBČ>Kt]e — železo hakobaft, -bit>3 — nakovalo KJieuiTe, )k. p. mhojk. — klešče npoAaBaTH, npČAajeM — prodajati KaHu;e^apHja (= nncapHHus) — pisarna HCnopeAHTH, -hm — primeriti 3e^ehko, -3 — serec (konj) 6pa;ie, -a — bratec cyahja, m. p. — sodnik n&Kao, -KJia — pekel rae toa — kjerkoli CJior, cjidra — zlog cyaau, cyua sodnik ry6n™, -hm ce — izgubljati se, izpadati nyTHHK, -a — (po)potnik neBaM, neBana — pevec npaTHJiau, -hoh,a — spremljevavec n^dnpmhth, -hm — paberkovati OKpeTHčCT, -octh — urnost, roč- nost, spretnost BJiajianau,, -aoua — vladar niema — sprehod nyTOBaTH, nyTyjeM — (po)poto-vati SpHjan, 6pnj&na — brivec CBeTau,, CBeua — svetnik npaTHTH, -hm — spremljati BeiK6a neTHaecTa npd3BaTH, np03ČBeM — imenovati cejbSK, česana — kmet pacT, -a — rast, -i M3JIKO — malo norypeH — skrivljen, upognjen n^aMeH, -a, -o — plamteč, ognjen nperui&HyTH, nperuiaHčM — ožgati, ogoreti cpe3ara, -jkčm — urezati MMeH, MaJi^Ha, -o — majhen OTcenaH, -hha, -^ho — odločen oSpnjara, -čm — obriti CBaKaA — vselej, vedno HenpoMamaH, -iuHa, -ihho — nezgrešljiv HMyhaH, -hHa, -hHO — imovit, premožen cyceA, -a — sosed caMypOBHHa — sobolja koža, so- boljevina Henaa — nekoč, nekdaj, včasih (})ec, (J)eca — fes (turška, rdeča kapica) ijaMa^aH — telovnik je^eK, -a — telovnik (brez rokavov) ržjTaH, -a — vrvica orrroHHTH, onTOMHM — obrobiti ryft., rytba — suknja (črna, moška do kolen) ndjac, -a — pas nHUJTOJb, nHiiiTO^a — pištola T03Jiyi],H, -Ka, M. p. MHOJK. — do-kolenice onahuh, onahaka, m. p. mhojk. — opanke npoCTfipKa — pogrinjalo, preproga noKpHBKa — pokrivalo, odeja y3r^aBJbe — zglavje heoshhah te^iom h 0,fl,e;i0m — nenavaden po telesu in obleki OABajaTH, oABajaM — ločiti cyBpeMeHHK, -a — sodobnik HenyH — pičel TBptjaBa — trdnjava cycy^a — sodišče KpaTKO peha — kratko rečeno, skratka BjlCKpcao = B&CKpCHyO; B&CKp-CHyTH, -čm — zbuditi k življenju b6, bo/ia — vol My>K, -a — mož MpaB, -a — mravlja BJiac, -a — las je^hdc^o^kah, ->KHa, okho — eno- zložen TOH3K, -HKa — kolo •jernajb, -uuba — glavnik BHIJUeC^O>KaH, ->KHa, -hcho — več-zložen BOAeHHHap, -a — mlinar xpHiutiaHHH, -a — kristjan CBpmeTaK, -TKa — konec, končnica onheHHT — splošen ynpjbaTH, ynpjbaM — zamazati Ay>KHOCT, -OCTH — dolžnost ynpab^.ath (-3m) mhme — voditi, ravnati kaj JiHTHija — strma skala 4>pyJia — piščal pejap, pe^apa — reditelj, stražnik roJieM, ro/ieMa, -o — velik, ogromen TpSuuaK, -uiKa — strošek, izdatek carpa^HTH, carpa^HM — zgraditi, sezidati £y6oK, jy6oKa, -o — globok npehn, npeljeM — preiti, iti (preko) CBatja — prepir carHyTH, carHČM — pripogniti, upogniti HaBajiHTH, H&BaJiHM — navaliti, napasti He3BaH, -a, -o — nepovabljen Be>K6a uiecHaecTa AOflO^a — deklica, ki prosi dežja cnyrara, CflyraM — slutiti, s slutnjo priklicati yn,apH Kftma — začne deževati CByhn, -MeM — sleči HHi\n;e — nikjer 3ahH, 3atjeM — zaiti, obiti, iti (okrog) HrpaTH, iirpaM — plesati CT3TH, CTaHGM — postaviti se, stopiti AOMahHua — gospodinja *i£Jha^e, -eTa — domača (ženska) K^6ao,-6^a — kabel, vedro, škaf floaa = AOAo/ia nocJiOBan, nocnoBana — delavec hcikhthth, -hm — okrasiti MČ6aHHua — pastirica yMČTaTH, yMeheM — vtikati, vrivati KpyiUKa — hruška TauuTa — tašča HyjKAa — potreba, sila paj,H>a — delo; delavnica noMarara, noMa^eM — pomagati 6pftra — skrb pacrara, pšcTaHeM ce — ločiti se Tpemiia — črešnja BemSa ceaaMHaecTa c;ial}e — slajše ^hhth Kora MČMy — učiti koga kaj HeHCKa3aH, -a, -o — neizrečen CBeMohaH, -hHa, -hHO — vsemogočen CTBapaTH, CTBapaM — ustvarjati npBauittH — prvotni, prvi CBHjy = cbhx (reH. mhojk.) r,a,e = kojh HOhy — ponoči 3e6a — ščinkavec MŽ1CJIHH3 — oljka 3pHK3Bau, 3pHKaBua — kobilica BpeJio, cp. p. — vrelec, izvirek BH^e^o — luč pčljeHa Mara — rodna mati HKaA — (sploh) kdaj noneT3K,-TK3 — začetek yMJbe — pamet, razum čcehšfte — čuvstvo yT3HliaBaTH, yr&HH3BaM — tanjšati, bistriti yp33yMJbHB3TH, yp33^MJbyjeM — pameti učiti, poučevati CTBopefte — stvaritev Tehn, Te^eM — pridobivati mij, -h — saje >Kyq, HcyMH — žolč, -a jksfrj, -h — žeja Jb^ACKH — človeški A03H3BaTH, A03HajčM — sezna- vati, zvedeti K^33JiHLUTe — gledališče 33AecHTH, 3^Aec0M — zadeti, doleteti Be>«6a ocaMHaecia A. cbojctbo — svojstvo, lastnost cyMft>a — dvom jyHŽiHHHa, m. p. — velik junak Tpy6a — trobenta y3ApXTaTH, y3ApuiheM — zadrh-teti p33TH, p>KeM — rezgetati HenpHjaTejbCKH — sovražni pea, -a — vrsta MapHTH, MapfiM — marati, brigati se 3bh>ka3TH, -hm — žvižgati TaHe, -eTa — svinčenka, krogla KiwTH, -Sm — trgati ;iynaTH, ^ynaM — udarjati, biti he3r0aah, -aha, -aho — neprijeten, nevaren CTponouiTaTH, -3m ce — zgruditi se TJie, TJia — tlo riHCHyTH, -HeM — črhniti MaKHyTH (Mahn), MaKHČM — ge-niti se OAaHJie — od tam, odtod B. 3anHT3TH, 3cinHTaM — vprašati UpBHh — črvič m3ct, -h, — čast; pogostitev, pojedina BejiHHHHa — velikost ropfi (KOMn. oa 3ao) — hujši, slabši MOMMe, -era — fantič oaSbho — zdavnaj Bpe6aTH, Bpe6aM — prežati nyKHyTH, -HeM — počiti HerAe — nekje KonpiiaTH, -3m ce — cepetati, brcati 6pČA, 6pOAa — ladja 6ap — vsaj AyrMe, -eia — gumb he6e, -eTa — odeja niuie, -eTa — pišče HČSaHHe, -eTa — pastirček yHyqe, -eTa — vnuček cnpone, -eTa — sirota >KApe6e, -eTa — žrebe 6ype, -eTa — sod jČKa — odmev HCnoA, npeA^i. c reH. — pod o6paAHTH, 66paAHM — obdelati nJiOA, nflOAa — plod, sad npohH, npol^čM ce Mera — pustiti kaj jape, -eTa — kozliček, kožica yoqH, npeA^i. c reH. — (dan) pred napne, n&pneTa — košček B./iacTe,?iHH, -a — graščak, ple-menitaš Ben<6a AeBeTHaecTa ;ioih — slab, nesrečen; /lome caM cpehe — sreča mi ni naklonjena Marapehfl — oslovski KyA K3M0 — mnogo AH33TH, ahjkčm — dvigati ABojaK — dvojen CBenio — luč, svetloba 3ByK, -3 — zvok rpeAa — hlod Be>K6a ABaAeceTa OA^asaK, -CKa — odhod onpocTHTH, onpocTHM ce — posloviti se pš3r^eAaTH, -šm — ogledati (si) CT3HHua — postaja Bftna — vpitje 6^Ka — hrum MOJIHTH, MOi/IHM — prositi n.7iaTHTH, njiaTHM — plačati MeKaOHHua — čakalnica CKČpo — kmalu Hanojbe — ven 3BH>KAyK, -a — žvižg Ji^naTH, Jiyn3M — razbijati, ropotati AHMHTH, -HM ce — kaditi se OA3TJIČ — odtod yAHJb — vedno TpH3TH, -HM — teči 33AOUHHTH, 33AOUHHM — zamuditi, zakesniti B030B0I53 — vlakovodja 33TBapaTH, 3^TBapaM — zapirati 333BH>KAaTH, -hm — zapiskati CBHpajiHua — piščalka KpeHyTH, KpeHčM — premakniti; odriniti CTyn, CTyna — steber, drog HUiHe3aBaTH, HiiiMe3aBaM — izginjati XBata ce MpaK — noč se dela y36yAHTH, y36yAHM — razburiti HČKaTH, -aM — čakati cnpeMaibe — priprava nepHBoj, -a — vrt OKOJiHHa — okolica y3jieteth, -hm — vzleteti KaMeHH yraa> (-rjba) — premog jiojkhth, -hm — kuriti OLUTeTHTH, -hm — poškodovati BOAeHHHHH — mlinski BeiK6a ABaaeceT h npBa HCTopnja — zgodovina aonacra, ^ona^HeM — pripasti Hacjietje — nasledstvo Hafl5KHBeTH, -Hm — preživeti npe^afte — izročilo npoBČCTH, npOBe^eM — prebiti, preživeti h3y^hth chthč Kftiire — naučiti se (drobno) pisati CT3C3TH, -aM — prispeti n0AH0CHTH, ndflHOCHM — prenašati, trpeti 3.7i6cTaBJbaH>e — grdo ravnanje, trpinčenje HajnoCJie — naposled KpynaH, -nHa, -riHO — debel, močan HeAOCTH>KaH, -JKHa, -)kho — nedosegljiv npHrpHyTH, npHrpHČM — ogrniti npnrpHyo 6h — ogrnil je hypaK,-pna — kožuh KypjaK, -a — volk MpK — črn, temen Metje^HHa = Me/iBeAHHa — medvedja koža peaoBaH, -BHa, -bho — reden ijop^a — sablja 6y3AOBaH, 6y3AOBaHa — kij noHeKaA — včasih CTpe^a — puščica MerAaH, Mer^aHa — dvoboj MHoro6pojaH, MHoro6pojHa, -o — (mnogo)številen ocoSHHa — lastnost cpeAHbOBeKOBHH — srednjeveški npaBji,a pravica mecthtoct, -octh — poštenost ihththth, ihththm — ščititi, braniti HeBOJbaH, -jbHa, -jbHO — v stiski, nesrečen Mel)a — meja Kjpm, Kpma — skala HanopeAO — vzporedno, drug poleg drugega y,flpHTH, -hm = yAapHTH BHjaTH, BfljaM ce — poditi se upH, upHa, -o — črn chji33hth, -hm — iti navzdol nexap, nexapa — čaša, kupica noK^onau, -ima — pokrov o6žpaTH, 66apaM — podirati KyKau,, -Kua — žuželka noKJiH3HyTH, -hčm — spodrsniti cnpaBa — priprava, orodje Be>«6a flBaaeceT h ,apyra A. 6yflSjia — neumnež, neumnica iuehep, -a — sladkor B. rpn, rpKa, -o — grenek nopeljeffce — primerjanje; n6pe-fjčHbe npHflČBa — stopnjevanje pridevnikov CHamaH &Kti,eHaT — dolg potisnjen naglas Bpyh, Bpyha, -e — vroč rpy6, rpy6a, -o — grob Kpft>, Kpita, -e — okrnjen, okru-šen A^eK, flajiena, -o — oddaljen cnop — počasen mek — mehak TpOM — počasen, okoren mSm, m&na — meč ryja — kača flyu]MaH, AyniMaHa — sovražnik A03peBaTH, A03peBaM — dozorevati, zoreti 6hb3th, 6hb3m — postajati apyM, ApyMa — cesta y>Ke, -eTa — vrv KŽHan, uamna — vrvica benfča jBa^eceT h Tpefca A. Ka^eHAap, K3JieH,a,3pa — koledar nycr, nycra, -o — pust, zapuščen OCTpBO — otok CBemTeHHK, -a — duhovnik cbgtk0b3th, -yjČM — praznovati cp^anah, -hh3, -mho — prisrčen H3flp)KŽBaH)e — vzdrževanje ruiabetah, iui3beth3, -o — modrikast He 6h jih — da bi jeapo — jadro Tpar, -a — sled OAJiyHHTH, o^j^tom — skleniti H3a6parH, H3ž6epeM — izbrati Kopa — skorja; lub 3ape3HB3TH, 3ape3yjeM — zare- zovati, vrezovati uj?Ta — črta 6aBJbčft,e — bivanje 3aTpe6a mh — postane mi potreben, -bna, -bno n6fly»e — precej dolgo necHKija — pest HcnynneH>e — vzboklina yflOJbHua — vdrtina, vdolbina npeBapHTH, -hm ce — zmotiti se flecHTH, -hm ce — primeriti se norpemaH, -uiHa, -ihho — napačen H3BecH0 — gotovo aiara™, cJia>KeM ce — skladati se ta^ah,-mha, -mho — točen npOH&;i333K, -CKa — iznajdba 66paflOBaTH, -yjČM — razveseliti hč Morarne Aa He npeKopft — ni mogel, da ne bi pograjal B. 3anyTHTH, 3iliiyTHM — napotiti se nočehH, no6erHeM — pobegniti HcnehH, -hčm — speči oačm = ČTHjeM yHyTpa — notri 3ČHp = 36poj, 36poja — vsota 0CT3T3K,-TKa — ostanek 3eMJbOTpec, -a = nČTpec cpyiUHTH, -hm — zrušiti, porušiti Ky6HH — kubični Be>K6a ^ba^ecet h netbpta mommhH, -a — fantič AeceTaK, -TKa — okoli deset neuiHue — peš npaBO — prav cjaxaTH, -iučm — razjahati y3jaxaTH, -iučm — zajahati 6y,uaJiaiUTHHa — neumnost MaTop — star čaTHHa — palica CTepaTH, -am — zgnati, pognati AOCTa — dosti, dovolj o6aJiHTH, 66a^HM — prevrniti CBe33TH, CBeateM — zvezati CTpa)KftH — zadnji CTH33TH, -jkčm — dohajati BehMa — več, bolj yje^^HnyT — hipoma, namah ApeiHHTH, ApeiHHM — razvezovati cabetobath, -yjčm — svetovati ^bephth, -hm — prepričati Be>«6a ubaaecet h neta MeceuH = reH. mhojk. oa Meceu >K3Jihth, -hm — žalovati npecTajaTH, -čm — nehavati ^TeiHHTH, -hm — utolažiti tek ihto — komaj njiaq, -a — jok 3aBecTH, 33BeAčM ce ^ caH — zaspati npoxčflaTH, np6xoAaM — shoditi oneKOTHHa — opeklina 3arpjWTH, -hm — objeti c Teče — zaradi tebe OAOHAa — od tedaj, odtlej y3ajMHTH, y3ajMHM — posoditi Apyr^pHua — tovarišica Be>K6a ABaAeceT h uiecTa cme^e, aop. oa cmčth, cmčm — smeti, upati si yAapHTH, -hm Ha Kdra — napasti koga ČTBopeH — odprt, odkrit cab/iaaath, cžibjiSašm — premagati npHAOČHTH, npHAoSnjeM — pridobiti npHČJIHHiHTH, npHČJIHJKHM Ce — približati se AOceTHTH, -hm ce — spomniti se JiyKaBCTBO — zvitost, pretkanost h3x6ahth, haxoahm ce — počutiti se jayKaTH, jayqeM — javkati, tožiti 3aTpa>KHTH, 3aTpa>KHM — zahtevati H3y3eT3K, -TKa — izjema C33H3TH, -aM — izvedeti pe^aK, -TKa — vrstica 3aneTa — vejica cnpe3aTH, cnpoKčM — spregati HOBM&HHua — denarnica BO^a — vodja Be>K6a abaaecet h ceama cynapHHK, -a — nasprotnik, tekmec 3ay3čTH, 3žy3MeM — (za)vzeti omtethth, -hm — oškodovati — pritožba OTMHqap, -a — ugrabitelj nocaBeTOBaTH, -yjeM Kora — (na-) svetovati komu nOMHpHTH, noMHpHM ce — spraviti se po^eHH SpaT — rodni (pravi) brat hjioaah, -aha, -aho — rodoviten ihto bhiiie — čim več kojihko roA — kolikorkoli cyH4aHH — sončni 3&neTH, 3anHČM — napeti; napeti vse sile; prizadeti si OTHMai, OTHMatia — ropar rp^M>Ka>HBau, -bu,a — lakomnež H3 neTHHX 5KHJI3 — na vse kriplje namitaK, naimbana — pašnik 6e3 Ayuie — brezčuten kea3h, -ah3, -aho — žejen 3anaAaTH, -aM — toniti ččahhk, -a — nesrečnež yMop, -a — utrujenost 6e;iera — znamenje 3H3TH, 3H3M — znati; poznati 6yKBa — bukev MyuiT^pHja — kupec, odjemalec H3Jior, -a — izložba Kyraja — škatla Bew6a abaaecet h ccma m3bka — kavka C^KynHTH, -HM = CKytIHTH, -HM — zbrati CTBOpHTH, CTBOpflM — ustvariti ui&peH, iuapeH3, -o — pisan MajcTopHja — prevara, zvijača nocTHAeTH, -hm — osramotiti npohH, npoljeM: 3jio npohn — slabo se odrezati Be>K6a ABaAeceT h AeBeTa npČApeTH, npoApeM — raztrgati A63HaTH, -3M — izvedeti ok3hhth, ok3hhm ce uera — odreči se čemu, opustiti kaj 0Ar0B3p3TH, 0Ar0B3p3M ce — izgovarjati se, opravičevati se ahbht, -a — črnilnik cejbaKy HHje moivio 6hth a a He nHiue — kmet je moral na vsak način pisati Kibftra — pismo Tpora = reH. o a Tpoje HeMaM KyA KaMO — ne morem drugače onaHUH Tpe6ajy — opanke so potrebne npaBO th pehn — da ti po pra> vici povem npoyHHTH kft>iiry — prečitati pismo H3BHftaBaTH, h3bhibabam ce — opravičevati se njiyTO — plutovina ojiobo — svinec n;iytath, -am — plavati PREGLED GRAMATIKE PISMO § 1. Cirilica i latinica Srpskohrvatski jezik piše se čirilovskim ili latinskim slovima. Sva slova skupa čine azbuku ili abeced u. Azbučni red dirilice je ovaj: Latinica Cirilica rukopisna štampana kurzivna a A sO/ a A a A b B J 6 B 6 B v V B B e B g G sr r r z r d D Z a A A d JI a d T f h "B t To e E c/ Z e E e E ž Ž /OtO 0£ >K >K M }K z Z /r 3 3 3 3 i I H W u M j J 7 j J j J k K JL K K k K \ Latinica Cirilica rukopisna štampana kurzivna 1 L ^l/ A JI JI A JI li Li Jb Jb Jb Jb m M JI mM mM n N H H H H nj Nj /74, h> H) hb hb o O /Oy o 0 o o p r M/ n n u (n) n r r R Jl/ pP „P s S /C/ c C c c t T M//C//0 T T m (m) T č Č /n/ "Tv h Ti h 75 u U a/ ' y y y y y f F j/r c}> o ^ 0 h H /OC/ x X x x c C Ay u U z« ix č Č St/ LS m H H H dž Dž U u U ¥ V s b mu m m m m lu § 2. Interpunkcija 1. tačka (.) 2. zapeta ili zarez (,) 3. tačka i zapeta (;) 4. dve tačke (:) 5. znak pitanja (?) 6. znak uzvika (!) 7. navodni znak („") 8. zagrada ( ) 9. crtica (—) 10. apostrof (') Ti se znaci upotrebljavaju u glavnome kao u slovenačkom jeziku, osim zapete. Zapeta odvaja od ostalih rečeničnih delova a) kao u slovenačkom jeziku: vokativ, apoziciju, reči u nabrajanju, reči u suprotnosti, zapovedni način; b) umetnute reči, na pr.: To je, bez sumnje, dobar znak. On je, dakle, rdav čovek. Ta, zaboga, videče vas! 1. Sve nezavisno složene rečenice obično se odvajaju za-petom, dakle ne samo one koje se počinju svezama ali, nego, več, zato, dakle, samo nego i one koje se počinju svezama /, pa, ni, ili. Na pr.: Gost če otiči, ali če domačin ostati. Nije meni moja rana teška, več je meni na srdašcu teško. Krava je moja, dakle je moje i tele. Sve ču učiniti, samo ga neču opomenuti. Kisa pada, i sunce sija. Dače Bog, pa če dobro biti. Ili grmi, il' se zemlja trese. 2. a) Zavisne rečenice odvajaju se zapetom, ako se počinju svezama ako; premda, iako; jer, buduči da; (tako) da. Na pr.: Sve ovo daču tebi, ako padneš i pokloniš mi se. Došao je, iako nije javio. Nišam došao, jer nišam mogao. On je posve osiromašio, (tako) da več nije imao ni opanaka. b) Sve ostale zavisne rečenice (koje se počinju rečcama da, neka, kada, čim, dok, pošto; kako, kao da; nego, negoli; koji, ko, čiji, što, kakav, gde, kuda) ne odvajaju se zapetom. Na pr.: Došao sam da vas pozdravim. Doči ču kad budem imao vremena. On radi kako mu savest nalaze. Milija mi je smrt nego da me tudin hrani. Kažu da to nije istina. Pas koji laje ne ujeda. Svi pitaju ko je to učinio. Pa m t i. Kad zavisne rečenice stoje pred glavnom rečeni-com, one se odvajaju zapetom: Kad budem imao vremena, doči ču. Zapeta uz zasebne reči Zapeta uz rečenice GLASOVI SAMOGLASNICI § 3. Samoglasnici srpskohrvatskoga jezika Samoglasnici (vokali) su a, e, i, o, u i katkada r (mftav, prst). U srpskohrvatskom jeziku nema poluglasa kao u slove-načkome (pes, starec, izgov. pas, starac). § 4. Dugi i kratki samoglasnici Samoglasnici su dugi ili kratki. U reči dan je a dugo; ono se izgovara otegnuto kao da su dva a: daan. Tako još glava (izgovori glaava), zec (zeec), početak (počeetak), sin (siin), srna (srrna) . . . U rečima brat, magla, riba, selo svi su samoglasnici kratki. § 5. Akcenti 1. Dugi samoglasnici izgovaraju se tako da glas pada ili da se diže. Tako u reči dan jačina glasa a silazi s višine na niže kao da a izgovaramo u dva sloga bez prekida: da*an. U reči glava jačina glasa a u prvom slogu uzlazi iz nižine na više kao da a izgovaramo u dva sloga bez prekida: gibava. 2. Takvu razliku opažamo i kod kratkih samoglasnika. U reči brat glas pada, ali vrlo brzo (brže nego u reči dan), jer je slog kratak. U reči magla glas se u prvom slogu diže, ali krače vremena nego u reči glava, jer je slog kratak. Prema tome razlikujemo dva jaka naglaska ili akcenta (glas pada: dan, brat) i dva slaba (glas se diže: glava, magla). Jaki akcenat na dugom slogu zove se snažan; beleži se znakom " (dan); jaki akcenat na kratkom slogu zove se oštar; beleži se znakom " (brat)-, slabi akcenat na dugom slogu zove se visok; beleži se znakom ' (glava); slabi akcenat na kratkom slogu zove se blag; beleži se znakom " (magla). Pregled: dug kratak jak (snažan) (oštar) slab (visok) ' (blag) Primeri: 1. dan, zec, sin, groblje, sunce, crkvica . . . 2. brat, breme, riba, polje, viina, vrt . . . 3. glava, početak, prepisivati, noževi, posuditi, sfna ... 4. magla, selo, biser, potok, suza, mrtav . . . Nenaglašeni samoglasnici su obično kratki, ali mogu biti i dugi. Tu dužinu beležimo znakom ~: Tdem, rnisllm, vredlm, pitam, junak, narednik, staraca. § 6. Ekavski i ijekavski govor U mnogim rečima govori se u istočnom govoru srpsko-hrvatskoga jezika e (cvet, dete, pesma, ovde), a na jugu ije ili je (cvijet, dijete, pjesma, ovdje). Prema tome razlikujemo ekavski (istočni) i ijekavski (južni) govor. 1. Ako je u ekavskom govoru dugo e, govori se u ijekav-skome redovno ije; ako je u ekavskom govoru kratko e, govori se u ijekav-skome redovno je. 2. Ispred o i j stoji u ijekavskom govoru i mesto je', cio (ek. ceo), vidio (ek. video), grijati (ek. grejati). § 7. Nepostojano a Starac — gen. starca, dat. starcu . . .; pas — psa, psu . . .; dobar — ž. r. dobra, sr. r. dobro; kratak — kratka, kratko .. .; osam — 6smi; sedam — sSdmi. Glas a koji u jednim oblicima iste reči stoji, a u drugima ga nema zove se nepostojano ili pomično a. U slovenačkom jeziku mesto njega stoji poluglas (a): starec (izgov. starsc), pes, dober, kratek, osem, sedem. SUGLASNICI § 8. Deoba suglasnika 1. Suglasnici su a) nepčani: j, Ij, nj; č, ž, š; c, d, dž; b) nenepčani: p,b,f,v,m;t,d;n, r, l;c, z, s; k,g, h. 2. Suglasnici se još dele u a) zviične (jasne): b d g z ž d dž v p t k s š č C f h C 3. Glasova c i d nema u slovenačkom jeziku. Glas c se izgo-vara mekše nego c (sredina jezika prilazi mestu iza gornjih prednjih zuba); d se izgovara na istom mestu gde i c, samo je zvučno. Glas dž je isti glas kao c u slovenačkim rečima določba, opravičba. § 9. Jednačenje suglasnika I. Zvučni i bezvučni suglasnik (v. § 82) ne mogu stajati jedan do drugoga u istoj reči, nego se moraju izjednačiti, tj. prvi se mora menjati prema drugome: a) ako je drugi suglasnik bezvučan, mora i prvi postati bezvučan (vrabac — vrap-ca; sladak — slat-ka; beg — bek-stvo; riizak — nis-ka; težak — teš-ka; dmedak — omeč-ka); b) ako je drugi zvučan, mora i prvi postati zvučan (top — tob-džija; svat — svad-ba; svak — svag-da", glas — glaz-ba). Ne menja se v ispred bezvučnoga suglasnika: ov-ca, kolev-ka. I slovenački jezik poznaje ovo jednačenje, samo se ono u pismu ne beleži (etimološki pravopis). U srpskohrvatskom jeziku se piše onako kako se govori (fonetički pravopis). II. Suglasnici s i z menjaju se ispred nepčanih suglasnika u i i i: lisce (slov. listje); mašču (slov. mastjo), mišlju (slov. mislijo), bojažnju (slov. bojaznijo); plešču (futur glagola plesti), dovešču (futur glagola dovesti). § 10. Pretvaranje suglasnika k, g, h 1. Suglasnici k, g, h ispred samoglasnika e prelaze u c, ž, š. Vokativi: dkče (iz dak-e), druže (iz drug-e), siromaše (iz siromah-e); sadašnje vreme: peč-em (iz pek-em), striž-em (iz strig-em), vfš-em (iz vrh-em); aorist: peč-e (iz pek-e), diž-e (iz dig-e). 2. Suglasnici k, g, h ispred samoglasnika i prelaze u c, z, s. Dativ i lokativ jedn. imenica ženskoga roda: ruci, u rilci (iz ruk-i), knjiži (iz knjig-i), snasi (iz snah-i). Množina imenica muškoga roda (osim gen. i ak.): daci, dacima (iz dak-i[ma]); druži, druzima (iz drug-i[ma]); sirdmasi, sirdmasima (iz siromah-i[ma]). Zapovedni način: peci (iz pek-i), strizi (iz strig-i), vrši (iz vrh-i). Imperfekt: pecijah (iz pek-ijah), strizijah (iz strig-ijah). § 11. Pretvaranje suglasnika c u č Suglasnik c prelazi u č ispred -e u vokativu jednine imenica muškoga roda: stric — strtč-e, starce, trgovce. § 12. Jotovanje suglasnika Kad stoji glas j iza nekih suglasnika, spaja se s njima. To spajanje zove se jotovanje. k + j prelazi U c c + j prelazi U v c g+J 9f z z+j 99 99 ž h+j » ff š S+j 99 99 š t+j » 99 C Č+j 99 99 č d+j » 99 d d+j 99 V d P+J » 99 pij r+j 99 99 r b+j 99 bij nj + j 99 99 nj m + j tf 99 mlj lj+j 99 99 U v + j >9 99 vlj Jotovanje dolazi najčešče u komparativu, u sadašnjem vremenu, u imperfektu, u glagolskom trpnom pridevu i u instr. jednine imenica ženskoga roda bez nastavka. Komparativ: jači (iz jak-ji), draži, suši, zučl, bledi, nizi, viši, vruci, rldi, skuplji, grublji, zlvljl, širi, krnjl. Sadašnje vreme: vicem (iz vik-jem), lažem, jašem, krSčem, glodem, mičem, vezem, pišem, kapljem, zobljem, hramljem, drem. Imperfekt: lečah (iz let-jah), vidah, vožah, nošah, ljubljah, trpljah, mamljah, slavljah. Glagolski trpni pridev: klčen (iz kit-jen), roden, bačen, vozen, nošen, kupljen, slomljen, stvoren, umanjen. Instrumental jednine: pameču (iz pamet-ju), zapovedu, kaplju, zoblju, ozimlju, ljubavlju, nocu, čadu, obttelju. Isporedi još: cveče, lada, koplje, pddneblje, zdravlje — slov. cvetje, ladja, kopje, podnebje, zdravje. § 13. Pretvaranje suglasnika l u o 1. Mesto slovenačkog -/ na kraju reči u srpskohrvatskome jeziku stoji -o: bio, sedeo, dao, kotao, mlsao — slov. bil, sedel, dal, kotel, misel. 2. I na kraju sloga pretvara se / u o: žetelac, gen. žeteo-ca, pratio-ca. 3. Ako ima pred tim o još jedno o, onda se oba sliju u dugo o: sto (iz stoo, slov. stol), sio-ca (iz stoo-ca, stol-ca). § 14. Gubljenje suglasnika 1. Od dva jednaka suglasnika jedan ispada: iza (slov. izza), odeliti (slov. oddeliti). Udvojeni suglasnik piše se samo u super-lativu prideva koji se počinju suglasnikom j: najjači, najjuinijl. 2. t i d ispadaju ispred c i č: otac, gen. oca (iz ot-ca); sudac, gen. suca (iz sud-ca); vok. oče (iz ot-če), vok. suče (iz sud-če). 3. Suglasnik t ispada izmedu dva suglasnika od kojih je prvi s ili s, a drugi k, m, n, nj: listak, gen. liska (slov. listka); lista — usmeno (iz ustmeno); bdlestan — bolesna (iz bolestna); godište — godišnji (iz godištnji). Suglasnik d ispada, ako se nalazi izmedu z (ž) i n: grozdan — grozna (iz grozdna); nuždan — nužna (iz nuždna). REČI § 15. Vrste reči 1. imen i ca (supstantiv) 2. pride v (adjektiv) 3. zamenica (pronomen) 4. broj (numeral) 5. glagol (verb) Promenljive reči imaju osnovu (žen-, nos-) i nastavke, koji se dodaju osnovi (žen-a,-žen-e, žen-i ...; nos-im, nos-iš...). 6 'j> 6. predlog (prepozicija) u 7. prilog (adverb) 8. sveža (konjunkcija) g 9. u s klik (interjekcija) o c 6 p o u u o. u c IMENICE § 16. Rod, broj i padeži 1. Imenice su a) muškoga roda (jelen, grad;prijatelj, kraj) b) ženskoga „ (kuča; ršč) c) srednjega „ (selo; polje; ime; tane). 2. Imenice se menjaju (sklanjaju, dekliniraju). U pro-meni (deklinaciji) razlikujemo dva broja (jedninu i množinu) i sedam padeža (nominativ, genitiv, dativ, akuzativ, vokativ, lokativ, instrumental). § 17. Promena imenica muškoga roda Imenice na nenepčani suglasnik nepčani suglasnik Jednina: Nom. jelen, grad prijatelj, kraj gen. jelen-a, grada prijatelj-a, kraj-a dat. jelen-u prijatelj u ak. jelen-a, grad prijatelj-a, kraj vok. jelen-e! prijatelj-u ! lok. jelen-u prijatelj-u instr. jelen-om prijatelj-em Množina: Nom. jelen-i, grad-ov-i prijatelj-i, kraj-ev-i gen. jelen-a, grad-ov-a prijatelj-a, kraj-ev-a dat. jelen-ima prijatelj-ima ak. jelen-e prijatelj-e vok. jelen-i! prijatelj-i! lok. jelen-ima prijatelj-ima instr. jelen-ima prijatelj-ima Napomene 1. No m. j ednine, a) Imenice muškoga roda na -o i -e koje su imena lica i životinja menjaju se kao jelen; samo im je vok. jednak nominativu. To su imenice kao Marko, Vule, Božo, zelenko, brale. b) -l na kraju reči pretvara se u -o: kotao, posao, pakao (slov. kotel, posel, pekel). U ostalim padežima ostaje I: kotla„ kotlu . . ., posla, poslu . . ., pakla, paklu . . . (§ 13). 2. Gen. j ednine, a) t i d gube se ispred suglasnika c: oca (nom. otac), suca (noni. sudac). Tako i u svim padežima gde ima c (§ 142). b) -l na kraju sloga menja se u o: žeteo-ca (iz žetel-ca, ispor. nom. žetelac). Ono se menja još u svim padežima, osim gen. množine (§13). 3. A k. j ednine. Imenice koje znače živa biča imaju aku-zativ jednak genitivu (jelen-a, prijatelj-a), a onima koje znače stvari akuzativ jednak je nominativu (grad, kraj). 4. V o k. j ednine, a) Imenice koje se u nom. jednine svr-šavaju na nenepčani suglasnik imaju nastavak e (jelen-e), a koje se svršavaju na nepčani suglasnik imaju nastavak -u (prijatelj-u). b) Ispred -e menjaju se c i k u č, g u i, h u č (§10—11): strič-e, starč-e; dač-e, druž-e, siromaš-e. c) t i d gube se ispred č: oče (nom. otac), suče (nom. sudac). 5. Instr. jednine. Iza nenepčanih suglasnika stoji nastavak -om (jelen-om), a iza nepčanih i iza c nastavak -em (pri-jatelj-em, starc-em). 6. Nom. množine, a) Suglasnici k, g, h pretvaraju se u c, z, s: dak — dac-i, drug — druz-i, siromah — siromas-i. To pretvaranje biva i u vok., dat., lok. i instr. množine (§ 10). b) Nekoje imenice dobijaju u množini na osnovu -ov (ako se osnova svršava na nenepčani suglasnik) ili -ev (ako se osnova svršava na nepčani suglasnik). Takva se množina zove duga množina. Jednosložne imenice imaju samo dugu množinu (top-ov-i, sin-ov-i, broj-ev-i) ili samo kratku (konj-i, ps-i, crv-i, prst-i, Rus-i), ali ponajviše imaju dugu i kratku (glasovi ili glasi, drugovi ili druži, miševi ili miši). Dvosložne imenice imaju samo kratku množinu (jeleni, lonci), malo ih ima samo dugu (troškovi, točkovi), a neke i dugu i kratku (sokolovi ili sokoli, golubovi ili golubi, slučajevi ili slučaji). Trosložne i višesložne imenice imaju samo kratku množinu (trgovc-i, vodeničar-i). c) Gotovo sve imenice koje znače Ijude pa se u nom. jednine svršuju na -in odbacuju u množini taj svršetak: ukučan-in — ukučan-i, Srb-in — Srb-i, hriščan-in — hriščan-i. 7. Gen. množine. Koje imenice imaju nepostojano a u nom. jednine, imaju ga i u gen. množine: starac — starac-a; tako i vrabac-a, trgovac-a, lovac-a, zetelac-a. 8. Imenica veče, večera ... je u jednini muškoga ili srednjega roda. Ako glasi večer, večeri. . onda je ženskoga roda. U množini je uvek ženskoga roda: večeri, večeri. . . 9. Imenica čovek glasi u množini u nom. i vok. ljudi, u gen. ljudi, u dat., lok. i instr. ljiid(i)ma, u ak. ljude. 10. Imenica dan obično se menja: dan, dana, danu . . . § 18. Promena imenica ženskoga roda s nastavkom -a Jednina: Množina: Nom. kuč-a kuč-e gen. kuč-e kuč-a. dat. kuč-i kuč-ama ak. kuč-u kuč-e vok. kuč-o ! kuč-e ! lok. kuč-i kuč-ama instr. kuč-om kuč-ama Napomene 1. Dat. i lok. j ednine. Suglasnici k, g, h menjaju se ispred i u c, z, s (§ IO2): muk-a — muc-i, majc-i; slog-a — sloz-i, knjlz-i; snah-a — snas-i, svrs-i. 2. Vok. j ednine. Trosložne i višesložne imenice na -ica imaju u vok. obično nastavak -e: sestrice, majčice. 3. Gen. množine. Mnoge imenice koje imaju ispred -a u nom. jednine bar dva suglasnika (pesm-a) umeču u gen. množine izmedu ta dva suglasnika nepostojamo a: pesama, devojaka, ovaca, sestara. Izmedu st, št, zd, žd ne umeče se nepostojano a; gen. množine: krasta, tasta, zvezda, nužda. § 19. Promena imenica ženskoga roda bez nastavka Jednina: Množina: Nom. reč rSč-i gen. reč-i reč-T dat. reč-i reč-ima ak. reč reč-i vok. reč-i! rSč-i! lok. reč-i reč-ima instr. rSč-ju il li reč-i reč-ima Napomene 1. In str. jednine. a) Nastavak je -ju (slov.-jo), ali kad pred imenicom stoji pridev, zamenica ili predlog, može da bude i nastavak -i: Maže se mašču. — Maže se dobrom mašču (masti). Svojom rečju (rSči). Sa žalošču (žalosti). b) Suglasnik j od nastavka -ju veže se s različnim sugla-snicima po pravilima jotovanja (§ 12): pameču (iz pamet-ju), zapovedu (iz zapoved-ju), kaplju (iz kap-ju), zoblju (iz zob-ju), ozimlju (iz ozim-ju), ljubavlju (iz ljubav-ju), noču (iz noč-ju), čadu (iz čaS-ju), obitelju (iz obitelj-ju). Bez promene ostaje suglasnik r: stvar ju. Suglasnici s i z prelaze ispred nepčanih suglasnika u š i ž: mišlju (iz mislju), mašču (iz masču), bojažnju (iz bojaznju) (§ 9). 2. Imenica leči ima (osim nom. jednine) sve'oblike po obrascu reč", kči, kčer-i, kčer-i, kčer . . . 3. Imenica mati menja se u jednini kao u slovenačkom jeziku, osim instr. jedn., koji glasi mater-om. U množini menja se po obrascu kuča. § 20. Promena imenica srednjega roda Jednina: Nom. A. sel-o polj-e B. ime tane gen. sel-a polj-a imen-a tanet-a dat. sel-u polj-u imen-u tanet-u ak. sel-o polj-e ime tane vok. sel-o ! polj-e! ime! tane! lok. sel-u polj-u imen-u tanet-u instr. sel-om pdlj-em imen-om tanet-om Množina: Nom. sel-a polj-a imen-a tanet-a gen. s§l-a polj-a imen-a tanet-a dat. sel-ima polj-ima imen-ima tanet-ima ak. sel-a polj-a imen-a tanet-a vok. sel-a ! polj-a! imen-a ! tanet-a ! lok. sel-ima polj-ima imen-ima tanet-ima instr. sel-ima polj-ima imen-ima tanet-ima Napomene A. 1. Instr. j ednine. Iza nenepčanih suglasnika stoji nastavak -om (sel-om, pism om), a iza nepčanih te iza c nastavak -em (polj-em, koplj-em, sunc-em). 2. Gen. množine. Koje imenice imaju ispred -o ili -e u nom. jednine dva suglasnika (pism-o, kdplj-e), one umecu izmedu njih u gen. množine nepostojano a: pisarna, kopalja, vesala, rebara. 3. I menica drvo menja se u jedn. drvo, drva ... ili dfvo dfveta ... i znači ono što slovenački „drvo" ili „drevo". Množina, glasi drva, drva, drvima . . . (= slov. „drva") ili drveta, drveta, drvetima . . . (= slov. „drevesa"). 4. I m en i ca kolo (gen. kola, dat. kolu) = slov. „kolo", „krog". Množina glasi kolesa (=slov. „kolesa") ili kola (=slov. »krogi", „voz"). 5. Imenice oko i uho menjaju se u jednini kao selo (gen. oka, uha . . .). U množini (nom. oči, uši) su ženskoga roda i menjaju se po obrascu rgč. Gen. množ. im je dvojak: oči ili čči-ju, uši ili iiši-ju. B. Kao ime menjaju se imenice kojima se osnova u svim padežima, osim nom. jedn., svršuje na -n (breme, bremen-a; vreme, pleme, rame), a kao tane one kojima se osnova svršuje na -t (dugme, diigmet-a; čebe, tele, pile, čobanče, momče, unuče, sirdče, dače, ždrebe, jagnje, dete). Množina. Imenice s osnovom na -t retko imaju množinu. Imaju je na pr. imenice tane, dugme, čebe — taneta, dugmeta, čebeta. Mesto množine ostalih imenica služe zbirne imenice ženskoga roda na -ad: telad, pilad, čdbančad. . . Imenica dete ima mesto množine oblik deca. Imenice na -ad menjaju se kao reč (zapoved), ali mogu u dat., lok. i instr. imati nastavak -ma: telad-ma. § 21. Zbirne imenice Zbirne imenice brača, gospoda, vlastela, deca, telad, pilad, čdbančad, mbmčad. . . (jedn. brat, gospddin, vlastelin, dete, tele, pile, čobanče, momče . . .) su po obliku u jednini, ali pokazuju množinu jednakih lica ili životinja. Ako su te zbirne imenice podmet (subjekt), onda prirok (predikat) stoji obično u množini: Deca skaču. Mdmčad pevaju. Dodaci (atributi) uz te imenice i dodaci u priroku ostaju u jednini u ženskom rodu: Mala deca su živa. Naša mdmčad su vesela. PRIDEVI § 22. Odrefleni i neodreSeni pridevi Ako je pridev dodatak nepoznata predmeta ili lica, u neodredenom je obliku ili vidu (star, stara, staro; dobar, dobra, dobro); ako je dodatak poznata ili več spomenuta predmeta ili lica, u odredenom je obliku ili vidu (stari, stara, staro; dobri, dobra, dobro). § 23. Promena neodrečlenih prideva muški ženski srednji rod Jednina: Nom. nov (tud) nov-a (tud-a) nov-o (tud-e) gen. nov-a nov-e nov-a dat. nov-u nov-oj nov-u ak. nov-a, nov nov-u nov-o vok. — — — lok. nov-u nov-oj nov-u instr. nov-Tm nov-om nov-Tm Množina: Nom. nov-i nov-e nov-a gen. nov-lh nov-lh nov-lh dat. ndv-lm(a) nov-im(a) ndv-im(a) ak. nov-e nov-e nov-a vok. — — ''— lok. ndv-Tm(a) ndv-im(a) ndv-Tm(a) instr. ndv-Tm(a) ndv-lm(a) ndv-Tm(a) Napomena. Nastavci za m. i sr. rod jednine su, osim u instr., jednaki nastavcima imenica m. i sr. roda. Ta se promena zbog toga zove i imenička. § 24. Promena odrečtenih prideva muški rod srednji rod J ednina: Nom. nov-T tiid-T nov-o tud-e gen. ndv-og(a) tud-eg(a) nov-og(a) tud-eg(a) dat. ndv-om(u),-ome tiid-em(u) nov-om(u),-ome tud-em(u) ak. ndv-og(a), nov-T tud-eg(a), tud-T nov-o tud-e vok. nov-T tud-T nov-o tud-e lok. ndv-om(e) tud-em(u) ndv-om(e) tud-em(u) instr. ndv-Tm tiid-Tm nov-Tm tud-Tm Množina: Nom. nov-T (tudi) nov-a (tuda) gen. nov-ih nov-ih dat. ndv-Tm(a) ndv-Tm(a) ak. nov-e nov-a vok. nov-T nov-a lok. ndv-im(a) ndv-im(a) instr. nčv-im(a) ndv-im(a) Ženski rod: promena je ista kao u neodredenih prideva (§ 23), samo je samoglasnik u nastavku svuda dug (ndva, tuda). Napomene 1. Kojim se pridevima osnova svršava na nenepčani suglasnik, oni primaju i muškom i srednjem rodu nastavke -og(a), -om(u) . . ., a pridevi s osnovom na nepčani suglasnik primaju -eg(a), -em(u) . . . 2. U dat., lok. i instr. množ. uzima se oblik na -ima kad je pridev sam: Pomozi gladnima! Pred imenicom stoji uvek oblik na -im: Pomozi gladnim pticama! § 25. Porectenje prideva Pridevi imaju tri stepena: prvi stepen ili pozitiv, drugi stepen ili komparativ, treči stepen ili superlativ. Komparativ pravi se nastavcima I. -ji, -ja, -je; II. -ij i, -ija, -ije; III. -ši, -Ša, -še. -i'. -\a> "ie * 1. Nastavak -ji imaju jednosložni pridevi sa snažnim (") akcentom (jak, drag, suh itd.); j od nastavka spaja se sa su-glasnicima po pravil ma jotovanja (§ 12): jači f\z jak-ji), draži (iz drag-ji), suši (iz suh-ji), iuči (iz žut-ji), bledi (iz bled-ji), bril (iz brz-ji), vruči (iz vruč-ji), ridi (iz rid-ji), skuplji (iz skup-ji), grublji (iz grub-ji), življi (iz živ-ji), krnjl (iz krnj-ji); — s ispred nepčanog suglasnika prelazi u š (§9): čvršči (iz čvrst-ji). Pamti. I pridevi dug i tih imaju komparativ s nastavkom -ji: dužT, tlši. 2. Nastavak -ji imaju i dvosložni pridevi na -ak i -ok, ali gube u komparativu taj svršetak (kratak, sladak, visok itd); j od nastavka spaja se sa suglasnicima po pravilima jotovanja (§ 12): krači (iz krat-ji), sladi (iz slad-ji), nizi (iz niz-ji), višt (iz vis-ji), dubljl (iz dub-ji), širi (iz šir-ji), tanji (iz tan-ji); — s ispred nepčanog suglasnika prelazi u š (§9): žešči (žest-ok). Pridev težak glasi u komparativu teži. Slično kao pridevi na -ak i -ok prave komparativ dalek i debeo: dalji, deblji. II. - i j i, - i j a, - i j e 1. Nastavak -iji imaju jednosložni pridevi s oštrim (") akcentom: čist — čist-ijt, lošijl, noviji, slabiji, sporiji, stariji, strmiji, zdraviji. Nastavak -iji dobijaju i neki sa snažnim (") akcentom: pust — piist-iji, slanijl, svetijl, leniji. 2. Tako dvosložni i višesložni pridevi: marljiv — marljiv-iji, zadovoljniji . . . 3. Pridevi gibak, krepak, ljubak glase u komparativu gip-čijl, krepčiji, ljupčiji ili ljupkiji, a krotak i vitak imaju krotkijl, vitkijl. III. -ši, -ša, -še Taj nastavak imaju samo tri prideva: lak, lep, mek — lak-ši, lep-št, mek-ši. Nepravilne komparative imaju: dobar — bolji, zao — gori, velik — veči, malen — manji. Superlativ nastaje od komparativa s predmetkom naj-: najjači, najkrači, najčistijl, najmarljiviji, najgipčiji, najlakšl, najbolji. Komparativ i superlativ menjaju se kao odredeni pridevi. ZAMENICE § 26. Deoba Zamenice su: 1. lične (personalne); 2. prisvojne (posesivne); 3. pokazne (demonstrativne); 4. upitne (interogativne); 5. odnosne (relativne); 6. neodredene (indefinitne). § 27. Lične zamenice Lične zamenice su: j a (za prvo lice), ti (za drugo lice), on, dna, ono (za treče lice); povratno-lična zamenica je sebe. Jednina: Nom. j a gen. mene — me dat. meni — mi ak. mene — me vok. — lok. meni Pro ti tebe — te tebi—ti tebe — te tt tebi mena: instr. mnom, mnome tobom Množina: ml vi nas — nas vas — vas nama — nam vama — vam nas — nas vas — vas — vi nama vama nama vama Nom. on njega — ga njemu — mu njega—ga,nj nju—je,ju ° gen. dat. ak. vok. — lok. njemu instr. njim, njime ona nje—je njoj—joj ono 3 -o O njoj s njom, njome jg oni one ona njih — i h njima — im njih — ih njima njima Napomene 1. Krači oblici u gen., dat. i ak. zovu se enklitike (§ 53). U akuzativu se pišu uvek odeljeno od predloga: za. me, preda me, za nj, na nj, preda nj. 2. Pred instr. mnom stoji predlog sa, a ne s; pred instr. tobom stoji s: sa mnom — s tobom. 3. No m. množ. za 1 i 2 lice (mi, vi) nema ženskoga roda: mi smo -- slov. mi smo ili me smo. 4. Zamenica sebe ima instr. sobom (slov. seboj); ostali padeži su jednaki slovenačkima. § 28. Prisvojne zamenice Prisvojne zamenice su: 1. moj, moja, mdje; naš, -a, -e; 2. tv6j, tvoja, tvoje; vaš, -a, -e; 3. njegov, -a, -o; njSn, -a, -o ili njezin, -a, -o; njihov, -a, -o; 4. svoj, svdja, svoje. Promena: Jednina: Nom. moj moja moje gen. mojeg(a), mog(a) mdje mojeg(a), i mog(a) dat. mdjem(u), mom(u), moj o j mdjem(u), mdm(u), niči me mome ak. moj — mčjeg(a), mog(a) moju moje vok. moj moja moje lok. mojem(u), mom(e) mdjoj mdjem(u), mom(e) instr. mojim mojom mojim Množina: Nom. moji moje moja gen. mojih dat. mdjlm(a) ak. moje mdje moja vok. mdji moje moja lok. mdjlm(a) instr. mdjlm(a) Kao moj menjaju se tvoj i svoj; zatim naš i vaš; te dve zamenice imaju u gen. našeg(a), vašeg(a), u dat. i lok. našem(u), vašemfu). Zamenice njegov, njihov, njen, njezin menjaju se kao ne-odredeni pridev (nov). Napomena: gen. moga je iz mo[j-e]ga; dat. momu je iz mo[j-e]mu itd. § 29. Pokazne zamenice Pokazne zamenice su: d vaj, dva, dvo; taj, ta, to; ona/, ona, ono; — ovakav, takav, onakav; ovakl, taki, onakl; ovolik, tolik, ondlik; ovollki, toliki, onoliki. Zamenica ovaj pokazuje ono što je blizu lica koje govori; „ taj „ „ „ „ „ „ s kojim se govori; „ onaj „ „ „ „ daleko i od lica koje govori i od onoga s kojim se govori. Ovaj, taj, onaj, ovakl, taki, onaki, ovoliki, toliki i onoliki menjaju se kao odredeni (dv-oga, dv-omu .. t-oga, t-dmu ..., dn-oga, dn-omu ...), a ostale kao neodredeni pridevi (ovakav, ovakv-a . . ., ovolik, ovolik-a . . .). § 30. Upitne i odnosne zamenice Upitne: Odnosne: ko? — kdo? ko — kdor šta? — kaj? što — kar kojl, -a, -e? — kateri, -a, -o? kojl, -a, -e — kateri, ki čijT, -a, -e? — čigav, -a, -o? čiji, -a, -e — čigar kakav, -kva, -kvo ? — kakšen ? kakav, -kva, -kvo — kakršen P r o m e n a. Upitne i odnosne zamenice su u srpsko-hrvatskom jeziku iste, pa im je i promena ista. 1. Nom. ko šta, što gen. koga, kog čega, šta dat. komu, kome, kom čemu ak. koga, kog šta, što vok. — — lok. kome, kom čemu, čem instr. kim, k i me čim, čime 2. kojl, -a, -e i čiji, -a, -e menjaju se kao odredeni pridev (tudi, -a, -e); 3. kakav, kakva, kakvo menja se kao neodredeni pridev (nov, dobar). § 31. Neodredene zamenice a) Imeničke: neko (nekdo) nešto (nekaj) niko (nikdo, nihče) nlšta (nič) svako (vsakdo) svašta (marsikaj) iko (sploh kdo) Ista (sploh kaj) kogod (kdo) štogod (kaj) ko god (kdorkoli) što god (karkoli) b) Pridevne: neki, -a, -o nekakav, -kva, -kvo nečiji, -a, -e [nijedan] rilkakav, -kva, -kvo riičijl, -a, -e svaki, -a, -O svakakav, -kvi, -kvo svačijl, -a, -e Promena: 1. neko, niko, svako, iko, kogod, ko god menjaju se kao zamenica ko: neko, nekoga, nekomu . . .; kogod, kdgagod, komugod. . .; ko god, koga god, komu god. . . 2. nešto, riišta, svašta, išta, štdgod, što god menjaju se kao zamenica štd (štaJ: nešto, nečega ...; štdgod, čegagod...; što god, čega god... 3. neki, svaki, nečiji (slov. od nekoga), ničijl (od nikogar) i svačijl (od vsakogar) menjaju se kao odredeni pridev (novi ili tudi): neki, nekoga . . .; nečiji, nečijega . . . 4. nekakav (nekakšen), mkakav (nikakršen) i svakakav (vsakršen) menjaju se kao neodredeni pridev (dobar): nekakav, nekakva . . . BROJEVI § 32. Glavni brojevi (0 ništica, nula) 21 dvadesSt i jedan, -dna, -dno / jedan, -dna, -dno 22 dvadeset i dva, -e, -a 2 dva, -S, -a 30 trideset 3 M 40 četrdeset 4 četiri 50 pedeset 5 pSt 60 šezdeset 6 šSst 70 sedamdeset 7 sedam 80 osamdeset 8 osam 90 devedeset 9 devet 100 sto, slotina 10 deset 200 dvesta, dvS stotine 11 jedanaest 300 trista, tri stotine 12 dvanaest 400 četiri stotine 13 trinaest 500 pet stotina. 14 čeirnaest 600 šest stotina 15 petnaest 1000 hiljada, tisuča 16 šesnaest 2000 dve hiljade (tisuče) 17 sedamnaest 3000 trt hiljade (tisuče) 18 osamnaest 4000 četiri hiljade (tisuče) 19 devetnaest 5000 pet hiljada. (tisuča) 20 dvadeset 1,000.000 milion § 33. Promena brojeva 1. Jedan, -dna, -dno ima (osim u nom.) nastavke odrečtenih prideva: m. r. jedan, jedn-og(a) . . ., ž. r. jedna, jedn-e, jedn-oj . . ., sr. r. jedno, jedn-og(a) . . . m . i sr. r. ž. r. m., ž. i sr. r. m., ž. i sr. r. Nom. dva dve tri četiri gen. dvaju dveju triju četiriju dat. dvema dvema trima četirma ak. dva dve tri četiri vok. dva dve tri četiri lok. dvema dvema trima četirma instr. dvema dvema trima četirma Kao dva menjaju se oba, obadva, a kao dve menjaju se obe, obadve. 3. Brojevi pet, šest, sedam itd. ne menjaju se; imenice uz njih stoje u gen. množine: pet, šest, sedam ... staraca, kuča, ptsama. 4. Brojevi stotina, hiljada (tisuča) menjaju se kao imenice ženskoga roda, ali stoje često u ak. mesto u drugim padežima: Ddšao je sa stotinom (stotinu) momaka. § 34. Dvojina (dual) Nom., ak., vok. dva lonca dve puške dva pisma gen. dvaju Idnaca dveju pušaka dvaju pisarna dat., lok., instr. dvema loncima dvema puškama dvema pismima Uz nom., ak. i vok. dva (oba, obadva), dv& (obe, obadve), tri i četiri stoje imenice u dvojini. Imenice imaju samo jedan oblik dvojine, i to za nom., ak. i vok. (= gen. jednine: lonca, puške, pisma); za ostale padeže uzimaju se oblici iz množine (Idnaca, loncima . . .). Iza predloga brojevi i imenice se obično ne menjaju (kod dva lonca, sa dva lonca). P a m t i. Kod brojeva sastavljenih iz jedinica, desetica, stotica itd., imenica se upravlja samo prema jedinicama: 21 (dva-deset i jedan) starac; 502 (pet stotina i dva) čoveka. § 35. Redni brojevi Zasebne oblike imaju redni brojevi: prvi, drugi, trečl, četvrti, stoti, hlljaditl ili tisučT; svi ostali postaju od glavnih brojeva primajuci nastavke i, -a, -o: pet-1, -a, -o; šest-i, -a, -o .. . jedanaest-T, četrdeset i osmi, -a, -o. Menjaju se kao odredeni pridevi. Pamti. Kad se pišu brojkama, iza njih ne stoji tačka, na pr. 15 marta 1931 godine. § 36. Brojne imenice Mesto brojeva 2—99 mogu se uzeti brojne imenice na -ica: dvojica (obojica), trojica, četvdrica, petorica . . . Upotrebljavaju se samo za lica muškoga roda. Reči uz njih dolaze u gen. množine: trojica lovacš, nas petorica, sa desetoricom prijatelja. — Ako su brojne imenice podmet, prirok dolazi u množinu: Obojica idu. Nas petorica dodosmo. GLAGOLI § 37. Neodredeni način (infinitiv) Nastavak neodredenog načina je -ti: tres-ti, pi-ti, deli-ti, gleda-ti. Ako odbacimo nastavak, ostaje osnova neodredenog načina (infinitivna osnova): t res-, pi-, deli-, gleda-. Napomene 1. Infinitivi plesti, krasti su nastali iz plet-ti (ispor. plet-em), krad-ti (ispor. krad-em). 2. Infinitivi kao reči i striči nastali su iz rek-ti (ispor. rek-ao) i iz strig-ti (ispor. strig-ao). 3. Kojim se glagolima u slovenačkom jeziku infinitivna osnova svršuje na -ni, onima se ona u srpskohrvatskom jeziku svršuje na -nu: krenu-ti, dignu-ti (slov. kreni-ti, dvigni-ti). 4. Pamti: iči, poči, doči, nači — slov. iti, pojti, dojti, najti. § 38. Sadašnje vreme (prezent) Jedn. 1 lice tres-em pi-jem del-im gled-am 2 » tres-eš pi-ješ dSl-Tš gted-aš 3 tres-e pi-je del-T gted-a Množ. 1 » tres-emo pl-jemo del-imo gled-amo 2 v tres-ete p i-je te dSl-ite gled-ate 3 }> tres-u pi-ja del-e gled-aju Nastavci su: -em, -jem, -im, -am . . ., a ostalo je osnova sadašnjeg vremena (prezentska osnova). Napomene 1. Glagoli se menjaju u sadašnjem vremenu kao u slo-venačkom jeziku. Razlika je samo u 3 licu množine. Ako je u 1 licu jedn. nastavak -em -jem -im -am 3 licu množ. je -u -ju -e -aju Isporedi slov. tres-ejo, tres-o — sh. tres-u „ pi-jejo, pi-jo — „ pi-ju „ del-ijo, del-e — , del-e „ gled-ajo — „ gled-aju 2. Koji glagoli imaju na kraju i infinitivne i prezentske osnove k ili g (rek-, strig-), pretvaraju u sadašnjem vremenu te suglasnike ispred e u č i ž: rečem (iz rek-em), ttičšm, pečem, vtičem; strižem (iz strig-em), ležem, žežem. — U 3 licu množine ostaju k i g, jer se ispred u ne menjaju: rek-u, ttiku, peku, vtiku; strig-u, legu, žegu. 3. U glagola koji imaju prezentsku osnovu na suglasnik, a nastavke -jem, -ješ. . . nastaju glasovne promene po pravilima jotovanja (§12): vičem (iz vik-jem), lažem, jašem, krecem, glodem, mičem, vezem, pišem, kapljem, zobljem, drem. 4. Zapamti: ici — idem; poči (iz po-iti, slov. pojti) — podem (iz po-idem, slov. pojdem); doc i — dodem; nači — nadem. 5. Glagol moči glasi u sadašnjem vremenu: mogu, moieš, može, možemo, možete, mogu. I glagol hteti ima u 1 licu jednine nastavak -u: hdču (v. § 39). § 39. Sadašnje vreme pomočnih glagola biti i hteti Potpuni oblik: Skračeni oblik: Odrečni oblik: 1. biti. Jedn.: 1. jesam sam nišam 2. jesi si nisi 3. jest(e) je nije množ.: 1. jesmo smo nismo 2. jeste ste niste 3. jesu su nisu 2. hteti. Jedn.: 1. hdču ču necu 2. hočeš češ nečeš 3. hoče če niče množ.: 1. hočemo čemo necemo 2. hočete čete nečete 3. hoče če neče U p i t n o: jesam li ? da li sam ? — hdču li ? da li ču ? § 40. Zapovedni način (imperativ) Nastavci za 2 lice jedn., 1 i 2 lice množ. jesu: A. -i, -imo, -ite; B. -aj, -ajmo, -ajte; C. -j. -jmo, -jte; Č. -ji, -jimo, -jite. A. Prve nastavke primaju glagoli sa sadašnjim vremenom na -em i -im: tres-em — tre s-i, -imo, -ite; reč-em — rec-i (iz rek-i); strižem — striz-i (iz strig-i); nds-im — nos-i. B. Druge nastavke primaju glagoli sa sadašnjim vremenom na -am: gled-am — gled-aj, -ajmo, -ajte. C. Treče nastavke primaju glagoli sa sadašnjim vremenom na -jem, ako je pred -jem samoglasnik: ču-jem — ču-j, -jmo, -jte. Č. Cetvrte nastavke primaju glagoli sa sadašnjim vremenom na -jem, ako je pred -jem suglasnik: vičem (iz vik-jem) — vici (iz vik-ji), vičimo, vičite; laži, jaši, kreči, gloiti, piši, veži, kaplji, zoblji, dri (glasovne promene po pravilima jotovanja, § 12). Pamti: b rojim — broj (ne: brojil), krojim — kroj; biti — budi, bUdimo, budite. § 41. Svršeno prošlo vreme (aorist) Svršeno prošlo vreme (dovršno pretekli čas) pravi se ponajviše od svršenih glagola. Nastavci su: A. Jedn. 1. -h množ. 1. -smo B. Jedn. 1. -oh množ. 1. -osmo 2. — 2. -ste 2. -e 2. -oste 3. — 3. -še 3. -e 3. -ose A. Prvi se nastavci dodaju infinitivnoj osnovi, ako se svršuje na samoglasnik: skdči-ti: 1. skoči-h, 2., 3. skoči, 1. skdči-smo, 2. skoči-ste, 3. skoči-še; poče-ti: 1. p oče-h, 2., 3. poče, 1. pdče-smo, 2. poče-ste, 3. pdče-še. Glagol biti: 1. bi-h, 2., 3. bi, 1. bi-smo, 2. bi-ste, 3. bi-še. 7 B. Drugi se nastavci dodaju infinitivnoj osnovi, ako se svršuje na suglasnik: stres-ti: 1. stres-oh, 2., 3. stres-e, 1. stres-osmo, 2. stres-oste, 3. stres-oše; — reči (iz rek-ti): 1. rek-oh, 2., 3. reč-e (iz rek-e), 1. rek-osmo, 2. rek-oste, 3. rek-oše; — diči (iz dig-ti): 1. dig-oh, 2., 3. diž-e (iz dig-e), 1. dig-osmo, 2. dig-oste, 3. dig-oše. Z a p a m t i: doči, poči, nači — dodoh, podoh, nadoh. § 42. Nesvršeno prošlo vreme (imperfekt) Nesvršeno prošlo vreme (nedovršno pretekli čas) pravi se od nesvršenih glagola. Nastavci su: Jednina: A. 1. -ijah B. 1. -jah C. 1. -ah 2. -ijaše 2. -jaše 2. -aše 3. -ijaše 3. -jaše 3. -aše množina: 1. -ijasmo 1. -jasmo 1. -asmo 2. -ijaste 2. -jaste 2. -aste 3. -ijahu 3. -jahu 3. -ahu A. Prvi nastavci dodaju se infinitivnoj osnovi, ako se ona svršuje na suglasnik: tres-ti: l.tres-ijah, 2., 3. tres-ijaše, 1. tres-ijasmo, 2. tres-ijaste, 3. tres-ijahu; — ples-ti (iz plet-ti): plet-ijah; peči (iz pek-ti): pec-ijah (iz pek-ijah). B. Drugi nastavci dodaju se prezentskoj osnovi po-najviše onda, ako se prezent svršuje na -im (glasovne izmenfe po pravilima jotovanja): let-lm: lečah (iz let-jah), lečaše ...; vid-im: vidah (iz vid-jah), vidaše . . .; nos-im: nošah (iz nos-jah), nošaše . . . Ti nastavci dodaju se i glagolima s infinitivnom osnovom na -nu: tonu-ti, ginu-ti: tdn-jah, gin-jah . . . Glagol biti: be-jah, be-jaše ... ili beh, bese, bese, besmo, beste, behu. C. Treči nastavci dodaju se infinitivnoj osnovi, ako se ona svršuje na -a: pisa-ti: pisah (iz pisa-ah); leža-ti: ležah . . . § 43. Glagolski priloži 1. Glagolski prilog sadašnjosti (particip prezenta) pravi se od nesvršenih glagola. On postaje kada se 3 licu množine sadašnjega vremena doda nastavak -či: idu — idu-či; znaju .— znaju-či. 2. Glagolski prilog prošlosti (particip perfekta I) postaje od infinitivne osnove. Ako se infinitivna osnova svršuje na samoglasnik, nastavak je -v ili -vsi; ako se infinitivna osnova svršuje na suglasnik, nastavak je -av ili -avši: opazi-ti — dpazl-v(ši); istres-ti — istres-av(ši). § 44. Glagolski pridevi 1. Glagolski radni pridev (particip perfekta II) postaje kada se infinitivnoj osnovi dodaju nastavci -o, -la, -lo (ako se infinitivna osnova svršuje na samoglasnik) ili -ao, -la, -lo (ako se infinitivna osnova svršuje na suglasnik): traži-ti — traži-o> traži-la, traži-lo; t res-ti — tres-ao, tres-la, tres-lo; reči (iz rek-ti) — rek-ao, rek-la, rek-lo. Pamti. a) Ako se infinitivna osnova svršuje na t ili d onda se ti suglasnici gube: ples-ti (iz plet-ti) — pleo, plela, plelo (iz plet-1, ispor. slov. plet-el); kras-ti (iz krad-ti) — krao, -la, -lo (iz krad-1, ispor. slov. krad-el). b) iči — išao; doči — ddšao; nači —- našao. 2. Glagolski 't r p n i pridev (particip perfekta pasivni) imaju samo prelazni glagoli; on postaje kada se infinitivnoj osnovi dodaju nastavci a) -en, -ena, -eno; b) -n, -na, -no', c) -t, -ta, -to. a) Prvi se nastavci dodaju infinitivnoj osnovi, ako se ona svršuje na suglasnik ili na -i: t res-ti — tres-en, -ena, -eno; ples-ti (iz plet-ti) — plet-en, -ena, -eno; peči (iz pek-ti) — peč-en, -ena, -eno (iz pek-en); žeč-i (iz žeg-ti) — žez-en, -ena, -eno (iz žeg-en); rodi-ti — rod-en (iz rodi-en, rodj-en); kiti-ti — klčen (iz kiti-en, kitj-en); ljubi-ti — ljubljen (iz ljubi-en, ljubj-en). Pamti: oprosti-ti, krsti-ti — dprošten, kršten; umi-ti, sakri-ti — umi-v-en, -ena, -eno, sakri-v-en, -ena, -eno. b) Drugi se nastavci dodaju infinitivnoj osnovi, ako se ona svršuje na -a: kopa-ti — kopa-n; veza-ti — veza-n. c) Treci se nastavci dodaju infinitivnoj osnovi, ako se ona svršuje na -nu: pritisnu-ti — pritisnu-t; dignu-ti — dignu-t. Pamti: prokle-t, ote-t. § 45. Prošlo vreme (perfekt) Prošlo vreme pravi se od glagolskog radnog prideva i skračenog sadašnjeg vremena glagola biti: Jedn. 1. traži-o, -la, -lo sam množ. 1. traži-li, -le, -la smo 2. „ „ ,, si 2. „ ,, „ ste » » » 3. ,, „ „ su Pamti. 1. Rečce je i su izostavljaju se često u poslovi-cama, u pesmama i na početku pripovedaka: Ostareo, a pameti ne stekao. Uranila vila i devojka. Vodili svatovi devojku. 2. Rečca je izostavlja se kod povratnih glagola: Smejao se. Bojao se Boga. § 46. Buduče vreme (futur) Buduče vreme pravi se od skračenog sadašnjeg vremena glagola hteti i neodredenog načina: j a ču tražiti, ti češ tražiti... Ako oblici ču, češ... dolaze iza infinitiva, spajaju se s njim, a infinitiv odbacuje svoj nastavak -ti: tražiču, tražičeš...; plešču, pleščeš ... (v. § 9 II). Kod glagola na -či nema ni spajanja ni odbacivanja: j a ču reči — reči ču. § 47. Svršeno buduče vreme (futur egzaktni) Svršeno buduče vreme imaju ponajviše nesvršeni glagoli. Ono stoji samo u zavisnim rečenicama, naročito u onima što se počinju svezama ako, kad i čim, i naznačuje radnju koja se u budučnosti ima da dogodi pre one radnje koja se spominje u glavnoj rečenici: Ako budete pazili, dobro čete sve naučiti. Svršeno buduče vreme pravi se od glagolskog radnog prideva i trenutnog sadašnjeg vremena glagola biti: Jedn. 1. budem traiio, -la, -lo množ. 1. budemo t r azili, -le, -la 2. budeš „ „ „ 2. budete „ „ „ 3. bude „ „ „ 3. buda „ „ „ Pamti. Svršeni glagoli mogu imati mesto futura egzaktnog prezent: Čim dodem (budem došao) kuči, napisaču zadatak. § 48. Pogodbeni način (kondicional) Pogodbeni način pravi se od glagolskog radnog prideva i nenaglašenog aorista glagola biti. U 3 licu množine nenaglašeni aorist glagola biti glasi bi. Jedn. 1. tražio, -la, -lo bih množ. 1. tražili, -le, -la bismo 2. „ „ „ bi 2. „ „ „ biste 3. ,, m » bi 3. ,, „ „ bi PRILOŽI § 49. Najobičniji priloži 1. Priloži za vreme: kada, kad, sada, sad, odmah (takoj), uvek (vedno), jučer (včeraj), danas, sutra (jutri), ujutru (zjutraj), uveče (zvečer), danju (po dnevi), noču (po noči), jutros (danes zjutraj), večeras (danes zvečer), leti (poleti), zimi (pozimi), pre (prej), posle (poslej). 2. Priloži za mesto: gde (kje, kjer), negde (nekje), nigde (nikjer), kuda (kod), kamo, dvamo (semkaj), dnamo (tjakaj), ovde (tukaj), onde (tamkaj), napolju (zunaj), napolje (ven), unutra, napred, natrag (nazaj), daleko, gore, dole. 3. Priloži za način: ovako, onako (tako), drukče (drugače), zaista (zares), više (več), jdš(te) (še), nlpošto (nikakor ne), dobro, jasno, veselo, ISpo . . . PREDLOŽI § 50. Najvažniji predloži Predloži s jednim padežem 1. S genitivom: bez (brez), blizu, do, duž (vzdolž), iz, iza, izmedu (izmed, med), kod (pri), kraj, mesto, niže (pod), od, oko, osim (razen), pored (poleg, ob, pri), posle (po), preko, protiv (proti), pre (pred), radi, uoči (dan pred), više (nad), vrh, zbog; 2. s dativom: k; 3. s akuzativom: kroz (skozi), mimo, niz (navzdol po), uz (navzgor po); 4. s lokativom: pri (tik pri), prema (proti). Predloži sa dva padeža 1. S genitivom i instrumentalom: sfaj; Pa m t i. Predlog s stoji pred instrumentalom kad taj padež znači neku zajednicu ili društvo (na pr. došao je zajedno s bratom; šSta sa sestrom); ali kad instrumental znači orude ili sredstvo, pred njim nema predloga (pišemo perom; gledamo očima). 2. s akuzativom i lokativom: na, o (o, ob, na), po (po, za); 3. s akuzativom i instrumentalom: medu (med), pod, pred. Predloži sa tri padeža 1. S genitivom, akuzativom i lokativom: u; na pr.: u Srba, u njega (pri Srbih, pri njem); u kuču (v hišo); u kuči (v hiši); 2. s genitivom, akuzativom i instrumentalom: za. SVEŽE § 51. Nezavisne i zavisne sveže 1. Nezavisne sveže: i (slov. in, tudi), pa, ni, niti, ili (ali), a, ali (toda), nego, več (marveč), zato, dakle (torej), samo. 2. Zavisne sveže: ako, premda (čeprav), iako (čeprav), jer (ker), buduči da (ker), tako da, da, kada (ko, kadar), čim (ko), dok (dokler), pošto (ko), kako (kakor), kao da (kakor da). REČENICE § 52. Prosta i složena rečenica 1. Rečenica koja stoji sama za se zove se prdsta. a) Prosta rečenica u kojoj ima samo podmet (subjekt) i prirok (predikat) zove se čista: Učenik piše. b) Prosta rečenica u kojoj ima osim podmeta i priroka još dodatak (atribut), predmet (objekt) i priložna oznaka (ad-verbial) zove se razgranata ili rašlrena: Valjan učenik piše svoje zadatke kod kuče. 2. Kad se dve rečenice ili više njih slažu u jednu celinu, nastaje složena rečenica. a) Složene rečenice vezane nezavisnim svezama zovu se nezavisno složene: Učitelj čita, i učenik piše. b) Složene rečenice vezane zavisnim svezama zovu se zavisno složene: Učenik ne piše, jer je zaboravio pero. Tu razlikujemo glavnu rečenicu (učenik ne piše) i za-v i snu (jer je zaboravio pero). § 53. Enklitike 1. Enklitike su: a) zamenice: me, te, se, nas, vas, ga, ju, je, ih; mi, ti, si, nam, vam, mu, joj, im; b) g 1 a g o 1 i: sam, si, je, smo, ste, su; ču, češ, če, čemo, čete, če; bih, bi, bismo, biste, bi; c) rečca: li. 2. Enklitike ne mogu stajati na početku rečenice ni iza sveža z" i a; izuzetak čini rečca je u pitanjima: Ja sam u školi. Nišam mu dao. Iako nišam hteo, ja sam morao doči. Pozdravi ga i reče mu. Tražio sam ga, a nije ga bilo. — Je ti marljiv? 3. Kad ima u jednoj rečenici više enklitika jedna do druge, one stoje ovim redom: a) najpre glagolske enklitike (osim je), onda zamenice; na pr.: Tt češ ga nači. Zlatna su joj krila. (Zlatno joj je krilo). b) Od zamenica stoji najpre dativ i genitiv, a onda tek akuzativ; na pr.: Žao mi ga bejaše. Boji ga se. On mu ga dade. Čini mi se. c) Rečca li stoji iza prve reči ili, ako je pred tom rečca ne, iza druge reči u rečenici; na pr.: Hdčeš li vode? Ne znaš li čitati? DODATAK — ŠTIVA I. BeceJbe MJiaaocTH Becejio ckAa, bece^o cbh! J],6k cmo joui mjia^h, becejba hma Ky,aa roj, kojh KpeHč oiihma; HiiKaKBa 6piira jorn Hac He Tape, Bpiire cy caMO Jbyae CTape — Becejio 3&to, Bece.ro cbh! Becejio cš^a, Bece^io cbh! Ce;yiajMO Harne KOfte ApBeHe, nauiHMO Hauie cačjbe jiHMeHe, y 6oj cbh CKyna, xpa6pii AenauH, HeKa ce bh^h aa cmo jyh&u,h — JyHau.h MJia/ui, Becejio cbh! BeceJio c^a, Bece^io cbh! oio)khmo k6jio, ftrpajMO CKyna; je^aH ko Botja h^npea hčk CTyna, Mh hemo 3& h>hm jeanakhm ckokom, Bece^hm cpu,eM, cjajyhRM okom — HrpajMO ck^na, Becejio cbh! Becejio takč, bece^o cbh! cmo jorn mjia^h, Becejba hmS ky^a roa koj'h kpehe ohhma; HiiKaKBa 6piira joui Hac He TEipe, Bpiire cy caMO 3& Jbya,e CTape — Bece^o 3&to, Becejio cbh ! Ileuiap IlpepadoBuh 2. Konj i bik Dobar konj trčaše i poigravaše noseči jednog dečka na sebi. Vide ga bik i počne mu se potsmevati: „Kad bih ja nosio na ledima to dete, poznalo bi ono ko je bik." — „Kakva bi to hvala bila nad slabim junaštvo pokazati," odgovori konj. Po Dositeju Obradoviča 3. JejieH h BHHOrpcm EeHcehH oa ;iOB&ija, jeAaH jejieH caKpnje ce y BHHorpaA. K3a cy jiobu,h npom;ih, je^eH noHHč qyna™ JiHiuhe h jecra. JIobli;h cnS3e kSko ce J1033 H>Hiue, npn})y, bhaS jejieHa h yč>Hjy ra. CaB f kpbm h H3AHiuyhH jejieH peKHe: »flpabeaho ctpa^am! LUto caM Bpčijao Ji03y Koja Me je caqyBajia." no JjocuuLejy 06padoeuhy 4. TuSe perje Ptice kad izabraše u vremena stara orla junačkoga za svoga glavara, jedan dan odrede da se sve iskupe, podvorenjem svojim orlu da pristupe: da pokažu sebe na saboru tome s pevanjem i perjem poglavaru svome. Kada biide vreme, sve ptYce dolete, svoga cara, orla, otsvuda oblete. No da vidiš čavku, da bi lepša bila, raznim se tudim perjem nakitila. Doleti i stane usred prvog reda, ponosi se ona, svaki u nju gleda; i oro je gledl, lepoti se divl, uvlja se čavka kao davo živi. Kad se pfice bolje u nju zagledaše i na njoj svoja pera poznadoše, onda svaka svoje pero lščupala, posramljena čavka cfna je ostala. Pre il' posle mora svakom tako biti, ko se tudim perjem kao čavka kiti. Ljubomir P. Nenadovič 5. KypjaK h nac 6uixpH0 KypjaK 3$t>e, KaA Aoije OAHeKyAa nSch ynHTa ra: M33p th jdrn hhch nyo aa he 3abji3aath ornimi Mflp?" „Hyo caM," oarobopn KypjaK, „ajiu ja y to cyMtt>am." „E, Mdja cyMita^Hu;e!" HacMeja ce Ao6poAymHH nac. „3Sp th He 3haui Aa A&Hac bhluč He no6eljyjy 3^6h, Beh naMeT?" „0, 3h3m ja tč Bpjio Ao6po," OAroBopH KypjaK, „a^h je mehh jiakine sy6e ouitphth ho n3met." mumh bykaco8uh 6. Kornjača i zec „Hajde da se okladlmo," reče kornjača zecu, „ko če pre doniš?" — „Ko če pre," reče joj zec, „jesi li ti poludela?" — „Kako mu drago; no ja velim da se okladlmo." Okladiše se; u što, to se ne znade; a okladu metnuše kod belege; ko dobije, nek je nosi. Zecu bi valjalo tri četiri puta dobro skočiti kao što skače kad izmiče pred psima/j ali ima vremena; malo popasti, malo pospavati, a malo opet nasluškivati otkle vetar duva, a kornjača neka Tde. A ona se uboga iipela, pa se žuri što 'ikad može. No kad zec vidi da je žaba skoro na beleži, onda tek poteče za njom, ali mu badava: žaba dode pre nego on. „Ko ima pravo?" uplta ga žaba pobirajoči okladu, „čemu ti tvoja brzina? Pa ja tebe dobiti! A što bi tek bilo da ti valja nositi kuču na ledima kao meni ubogoj?" i i k " 7. Bep6a y pyuiKOj Topn 3opa 36pH, CBe noycTajaJio, Fla c' y3 6p^o Becejio Hiniajio; CBHpau; cBHpa. nyiiiKe nonyuyjy, MoMe n6jy, m6muh noABHKyjy, JoiiiTe mžuio, — što BHHorpa,n,a. Die,naj cii,na y6aBčra pa^a: BepH, hoch, hSc aone Mac rope, M6mu,h k^hkhy, a necMe ce ope. „>Khbo! >Khbo!" jeaah Apyror KčpH; }Khbo c' pa ah, aji' hhko c' he MdpR. Tjie^HH caMO, noaie yje cB^ne, rjie^HH, 6paTe, črne Hore JiaKč! Ta tžk ihto ce CBHpau Hyje Beh y KOJiy c' nocK&Kyje. Kojio, kojio, CBftpau, CBflpa, Hora 3eMJby He AOflHpa. „Chtho, 6paTe, Hjy-jy-jy!" Momijh nojiBHKyjy. KojioBoija k6jiom BHja, Kojio jieth, 3HČj npo6Hja. Kojio, koto, Harna AHKa, n^uiKa nyua: UHKa, u&Ka! tla CBe t^ko nyu,aj, 6epH, rieBaj, Hrpaj ao Benepn. A Kaa cyHii,e Behe ce^a, BecHa mommSa Johj ce He aa; H^e Kyhn, no,o,BHKyje, IlyHH nyniKe, nonyuyje. EpaHKO Paduneeuh 8. Čvorak Nišam dete, nfsam dak, al' sam ipak veseljak. Vid'li ste me po st5 puta, ali nikad zabrinuta. Ne znam šta su brige, bolje, ja sam iivek dobre volje . . . Rado sam kod ljudi, vesele sam čudi. Ne znam pevat baš na note da se topiš od milote; ali pevam brzo, lako, sad ovako sad onako: i ko lasta kad cvrgukne, i ko slavaj kad promukne, i ko kos, al' kroz nos; i ko čorba kad se srče, i ko vrata kad zacvfče, i ko točak kad zaškripl, i k6 lonac kad prekipi. Vragolan sam od glave do pete ta da mi se siti nasmejete 1 Imam dara za pudara, al' me ljudi neče; tu sam loše sreče. Nada kakva starca lenja što se tuda giga, genja, al' zagrabi deo; ja bih grožde samo jeo, prodavat ga ne bih hteo, tako mi poštenja! Skoro čete berbu brati, bi 1' i mene hteli zvati? Evo, reč bih svoju zado da bih došo vrlo rado da pokažem sve što znam. Zovnite me, dete, dete! Jer ako me ne zovnete, — doči ču i sam! Jovan Jovanovic Zmaj 9. JecčH y ce;iy npoljoiue JienR aShh. HacTynn^a je no3Ha jeceH c BejiHKHM KHiiiaMa. BpeMe raaho. Mp3R MOBeKa h h3 Kyhe Aa H30l)e. A h ksko Aa ra he mf>30? *B;iara 03rO — BJiara 63ao. 3£m;ba ce pacn;iHHy^a oa ch^h6 boač, na riHiiiTH noa HoraMa. no He6y ce BHTJiajy^ chjihh o6;iaii,h. A cftTHa KHiua caA yAap0 — c&a npecTaHč. yrjieAaua noHeKHnyT KpajHMaK njiaBčr He6a. Cfme th 3žnrpa oa paAOCTH, peKHeui: „XBa./ia Bory!" TeK oAjeAapeA, — 66^3k ra npHKpnje h OAHece th cBy HaAy h paAOCT. x[ol}e beqe, — oho ce H3BeAp0. TeK caMO noA 3anaA bhahiu Kojn osjia^aK, a h Myfty rae ceBHe. Mhcjmiu aa he cyrpa 6hth jieno BpeMe. KaA ce yjyrpy TprHčui H3& CHa, oho njbycaK! JXa Bor c^yBa! KoMe |roA H0je h^aš, — he hač y tškč aahe HHKyA oa Kyhe, na hh H3 Kyhe he H3.M30. cb3kh th to 3žy3Me cBČje mecto oko BaTpe. DieAa bece^h njiaMeH Ha 6rH>Hiirry h raAHč BPeMe Hanojby. JaHKQ Becemmmh 10. Grad Bilo je vedro i tiho jesenje po podne kad me otac povede na vrh zvonika. Celi je grad ležao pod nama; mogao sam ga promatrati kao da ga na dlanu nosim. U onome mnoštvu crvenlh krovova nicali su posvuda mnogi dimnjaci. Oko crkve beleo se širok trg, po kojemu su vrveli ljudi, cfni i maleni kao mravi. Kao iispravne, duge reke tekle su s trga na sve četiri strane široke ulice. One su se granale izmedu kuča u mnoge uličice i prolaze. Cinilo mi se da gledam s visoka golemu paukovu mrežu u kojoj se uhvatile velike palače i malene kiičice. Na pet se ili na šest mesta zeleneli več! i manjl periv5ji s jezercem ili česmom u sredini. Uz neke široke iilice nizali se re-dovi lepih drveta, inače nije nigae bilo videti ni vrtiča ispred kuča. Po glavnim je ulicama išlo gore i dole mnoštvo ljudi. Hodili su zaposleni uz kuče, jer su sredinSm jurila tramvajska kola, kočije i automobili, pa ljudi na konjima i koturačama. Daleko, sve oko grada, stfšili su visoki d'imnjaci mnogih tvornlca i rigali iivls crn d'im. U luci je bilo Iada i parobroda. Neki su ulazili, a drugI odlazili. Na kraju sam grada video železničku stanicu. Zeleznička su kola ulazila nalik na dugu, cfnu zmiju. Sliišao sam viku i žagor ljudi, drndanje kola i zvižduk strojeva. Pričinjalo mi se da čujem sa zvonika šum daleka mora. Sunce zade, i prvi mrak padne polako na grad. Sto sam tada video, neču lako zaboraviti. Cinilo mi se da su bfze plamene strele poletele po žicama gradsklh ulica i užegle duge redove svetiljaka. Za tlll čas sinu grad u sjaju jake bele svetlosti. Jesenje su večeri hladne, a čuvar dade nam znak da valja siči. Požurlm se s dcem niz duge stepenice, pa se spustim s njime u onaj veliki mravinjak ljudski. Vladimir Nazor 11. MapKOBa CHara Bhho nftje KpaA.eBHhy MapKO y PyflHHih, Hhko h>era aiirhyth He mojkS, A kSmojih ca pameh3 Č3ii,ht; Te6e xB3Jie Aa ch Aočsp jyH3K, XajA OKymaj, momern jih ra aftrhytl" BeJiH ft,eMy KpajbeBHhy MapKo: „X6hy iihu, Miio no6paTHMe." na OAOine y PyAHHK nJiaHHHy. kaa cy 6hjih pei;h ha H3Bopy, Aji' ty BČJbH K3MČH Kpaj H3BOp3; TjieAa K3MČH Kp3jbeBHhy MapKo, r^eAa KaMčH, nan ce HacMejao, Ila ra yse y 6nje^e pyne; kojihko t3 CHJ1HO npHTHCHyO, Ha KaMČHy npcm ynaHyjiH, Ua ra 6au,h hh3 pyahhk iui3HHHy. A K3A BHAe KHe^Ke PaAOMHpe LUtI yqHHH oa KaMčHa Mapno, TaA je KHe>Ke MšpKy roBopno: „Be atj)epHM, nočpaTHMe MšpKo! flcthh3 je ihto roBope jbya« 11,3 h&a MapKOM He HMa jyH3Ka." Ila OAOine pyAHH4KOMe rpaAy, OnčT niijy pyMeHHKy bhho HS napAaKy OA ČHjeJie Ky;ie. Joiu KŽ3yjy h npHHajy n>yw: TaS je MapKo HorčM 3aKpČMHO, Ty je noA h>hm CTČHa yn3Hyji3, nsK ce bhač MapKOBa CTonajia; A rAe TConjbeM y creHy ^Apno, Oa 3piiiHH3 pyn3 6cTaHyji3. Hapodua uecMa » 06jauiH>eH>a. Pjtahhk: HajBHiua njianHHa y LLIyMaflHjH h BapouiHua Ha H>oj; 6Hje^0Me, Cnjejioj, dnjejie: MecTO 6ejioMe, 6eJioj, 6 ejie, no-pa«H CTHxa. 12. MapKOB coko Coko jičth npeno by,n,be rpa.ua, >kytč my ce Hore ao KOJieHa, 3^aTHe My ce KpHjia ao paMeHa, A Ha rjiaBH 3,naTHa nepjaHHua. riHTajie ra By,zubaHKe AeBojKe: „0 TŽKO TH, Ham CHBH COKOJie! Ko je t£6h Hore no5Kyrao? Ko jih th je Kpi«ia n03JiaTH0? Ko jih th je nepjaHHijy Aao? KpHJi'Ma Jierii, KJbyHOM nporoBapa: „0 T&KO MH, 6yAJbaHCKe ^eBojne! C/iy)KHO caM ,a,66pa rocnoAapa, TocnoA^pa KpajbeBHha MapKa, y MapKa cy abiije cecrpe M;ižAe, JeAHa mh je Hore no)KyTH;ia, ,Hpyra mh je Kpn/ia no3^a™^a, Mapno mh je nepjaHHuy Aao." Hapodna uecMa 06jauiH>eH>a. B y /i b a: rpa/iHh y /lajiMauHjH, jy>KHo oa Koropa; bjrjaahka: »ceHa hjih .neBojna h3 By,HBe; 3iathe My ce: cjajy My ce Kao 3JiaT0; o iaKO th: o tako th Bora!; a b h j e : flBe. 13. Marko Kraljevič i Ljutica Bogdan Poranile tri srpske vojvode Od Kosova uz kršn5 primorje: Jedno bješe od Prilipa Marko, Drugo bješe Relja od Pazara, Treče bješe M'iloš od Pocerja; Udariše pokraj vinograda, Vinograda Ljutice Bogdana. Igra konja Relja od Pazara, Nagoni ga preko vinograda, Pa on lomi grozna vinograda. Veli njemu od Prilipa Marko: „Prod' se, Relja, grozna vinograda! Da ti znadeš čij' su vinogradi, Daleko bi konja obgdnio: Vinograd je Ljutice Bogdana. Ja sam jednom ovuda prošao I lomio grozna vinograda; Pripazl me Ljutica Bogdane Na kobili tankoj bedeviji; Ja ne smjedoh ščekati Bogdana, Več pobjegoh uz kršno primorje; Potjera me Ljutica Bogdane Na njegovoj tankoj bedeviji; Da mi ne bi Sarca od mejdana, Doista me uhvatiti ščaše; Več mi Šarac stade odmicati, A kobila poče ostajati. Kad to vidje Ljutica Bogdane, On poteže tešku topuzinu, Piišta za mnom uz kršno primorje, DohvatI me po svilenu pasu, Pobratime, sapom od topuza! Stjera mene za uši Sarinu; Jedva mu se u sedlo povratih, I utekoh uz kršno primorje. Ima otad sedam godinlca, Več ovuda nijesam prošao." Istom oni u besjedi bjehu, Dok se pramen zapodjede tame Vinogradu uz ravno primorje. Pogledaše tri srpske vojvode, Al' eto ti Ljutice Bogdana I sa njime dvanaest vojvoda 1 Kad to vidje Kraljeviču Marko, On besjedi Relji i Milošu: „Čiijete li, do dva pobratimal Eto nama Ljutice Bogdana, Sva tri čemo izgubiti glave, Več hodite da mi pobjegnemo!" Al' govori Miloš od Pocerja: „Pobratime, Kraljeviču Marko! Danas rnisle i govore ljudi Da tri bolja ne ima junaka 6d nas ove tri srpske vojvode; Bolje nam je sva tri poginuti, Neg' sramotno danas pobjegnuti." Kad to začu Kraljeviču Marko, On im onda druga progovara: „Cujete li, do dva pobratima! A vi hod'te da ih dijellmo: II' volite na sama Bogdana, II' njegovih dvanaest vojvoda?" Veli njemu i MVloš i Relja: „Ml volimo na sama Bogdana." To je Marko jedva dočekao. U t5 doba i Bogdan dopade. Trže Marko tešku topuzinu Pak potjera dvanaest vojvoda; Dok s' okrenu nekoliko puta, Svlh dvanaest od konja rastavi I b'ijele saveza im ruke, Potjera ih oko vinograda. Al' eto ti Ljutice Bogdana Gdje on goni Relju i M'iloša; Obojici savezao ruke. Kad to vidje Kraljeviču Marko, Prepade se kako nikad nije, Pak sta gledat kiid če pobjegnuti. Ali njemu odmah na um pade Gdje su s' jedan driigom zavjerili: Gdje se jedan u nevolji nade, Da mu drugI u pomoči biide; Pak poteže dizgene Sarinu, Samur-kalpak na čelo namače, Te sastavl samur i obrve, A poteže sablju okovanu, Na Bogdana pogleda popreko. Stade Bogdan ukraj vinograda; Kad sagleda črne oči Marku I kakav je na očima Marko, Pod Bogdanom noge obumreše. Gleda Marko Ljuticu Bogdana, Bogdan gleda Kraljeviča Marka, A ne smije jedan na drugSga. Dockan reče Ljutica Bogdane: „Hodi, Marko, da se pomirimo: Pusti meni dvanaest vojvoda Da ti pustim Relju i Miloša." To je Marko jedva dočekao, Piistl njemu dvanaest vojvčda, Bogdan piistl Relju i Miloša. Skide Marko mješinu sa Sarca, Pak sjedoše piti rujno vino, Mezete ga groznim vinogradom. A kada se vina nakitiše, ^ Ustadoše tri vojvode srpske, Dobrijeh se konja dohvatiše. Reče Marko Ljutici Bogdanu: „Zbogom ostaj, Ljutica Bogdane! Da s' u zdravlju opet sastanemo 1 crvena vina napijemo!" Veli njemu Ljutica Bogdane: „Zbogom pošo, Kraljeviču Marko! Več te moje oči ne vidjele! Kako si me danas prepanuo, Nikada te poželjeti nčču." Ode Marko uz kršno primorje, Osta Bogdan ukraj vinograda. Narodna pesma Objašnjenja. Kosovo uz kršno primorje: dolina kod Knina u Dalmaciji; od Prilipa Marko: Kraljevič Marko vladao je u Prilepu; Pazar: Novi Pazar; Pocerje: kraj oko planine Cera; grozna vinograda: m. grozdan (pun grozda) vinograd; š č a š e : 3 1. jedn. imperf. od hteti; da mi ne bi Sarca, doista me uhvatiti ščaše: slov. da nisem imel Sarca, bi me bil gotovo ujel; več ovuda nijesam prošao: više ovuda nišam prošao; pramen tame: p. prašine; do dva pobra« tirna: m. dva pobratima (do radi stiha, inače bez značenja); popreko, obumreše: m. poprijeko, obumriješe (ekavski oblici u ijekavskoj pesmi, zbog stiha); mezete za groznim vinogradom: uz vino jedu grozde. 8 14. MapKO KpajbeBHfc h 6er KocranHH Kofte jamy ao ABa nočpaTHMa, Ber Koct&ahh h Kp&jbeBHh Mapno. Ber KocTaAHH 6eceAHO Mapny: „no6paTHMe, KpajbeBHhy MapKO, JXa th MeHH o jeceHH Aotjem, O jeceHH o ZlMHTpoBy AaHKy, A o MOMe npcHOMe HMeHy, fla Aa bhahiii nacra h noiirreiba, A h Jiena, 6paTe, AO^eKanba, H rocnoACKe ijaKOHHje peAOM." Aji' 6eceAH KpajbeBHhy Mapno: „He xBa^H ce, 6e»e, c AoneKaiteMt KaA ja Tpa)KHX 6paTa AHApHjama, Ja ce a&chx y ABopy TBojeMy O jeceHH o ,ZI,MHTpoBy AaHKy, A o TBOMe KjicHOMe iiMeHy: BftAeo caM TBoje AoneKafte, H BHAeX TH A& TpH HeMOBeiOTBa," An' 6eceAH 6e»e KocraAHHe: nno6paTHMe, KpajbeBHhy Mapno, Ta kakba mh henobeiiitba ka>kem?b Bčjih h)eMy KpajbeBHhy Mapno: „ripBO th je, SpaTe, hemobeuitbo: zborne th ao abč chpothue J\a. j' H3xpaHHUi xjie6a čnje^iora H HžnojHm bhh3 upBeHora; A th bejihin abema chpdtama: ,Ha't' 0a3t^e, jeaah ^.yackh raae! He r3A'Te mh npeA rocnČAOM bhhs !c A MeHH je »ao, 6e>Ke, 6mo, >Kao 6hjio ABejy CHpoTHua, na j3 y3ex ao abč CHpoTHu;e, č>abeaox hx ao^e Ha MapuiHjy, Haxp3HHx hx x;ie6a 6iije;iora H H3nojHX bhh3 upBeHora, na nokpojhx h& h)hx hhcth cnepjieT, Hhcth ckep^et h 3e;ieHy CBHJiy, na hx čh^a nocjiax aBopy TBčMe; A ja, 6e>Ke, rjie^HM H3 npHKpajKa Kano frem hx ohaS AOMeKaTH; A TH y3e je^HO cnpona^H, y3e ftera Ha ;iHjeBy pyny, flpyro y3e Ha ,necHHuy pyKy, Ofl,Hece hx y .UBOpe 3a crojie: — ,Jea'Te, nfljTe, rocnoACKH chhobh!' /Ipyro th je, dejne, hehobeiiitbo: LIIto cy 6hjih CTapn rocnoMpH, na cy CBojy x&3Hy H3ry6HJiH, H Ha HjHMa CTapfl CKepjieT 6eme, ohe Mehem y flOft.y Tpne3y; A ko j h cy hobh rocnoAapH, H OTCKOpa XEl3Hy 33MeTHy.7ih, H ha h>hma hobh CKepJieT čeme, Ohč Mehem y ropit>y Tpne3y, npe,5 h>hx HOCHLU bi^ho h p&KHjy H r6cnoflCKy i)aKOHHjy pe^OM. Tpefre th je, 6eaeH>a. o jBa no6paTHMa, a o a b e CHpoTHue: a o CTojn paAH CTHxa; mia^e je 6e3 3HaKja nyha h Barna! n63apabho je dtau (hjih 6paT) Aa AfiljeTe AOBene ha Hamy paKHje, Aa ce pa3r6B0piiM0 h Aa Majio HohH noTKpaTHMo; ihto 6yAe cbera hhko^a (h;ih Kojii 6yač) AOHeo, HeheMO c&kphth; AoljHTe, HeMčjTe aa He AoljeTe!" kaa 6yAe yBene, OHAa hckom othač aomšhhh, hekčm nomjbč chha, HeKčM HajaMHHKa (>iak0m. jeahy hetbpthhy oa Tora KOJiana aaay nony, jeahy aom^hiih, a abe ohh jeay, h neBajy, aba h aba, y cjiaBy: Ko niije bhho 3& cjiaBe Bo>Kje, FI6mo3' My, Bonce h cjiSbo Boncjal A iirra je Jienuie oa CJiaBe Boncje H oa Beiepe c npaBAOM ere^He? IIotom ceAHy oneT, h nHjyhn h jeAyhn pa3roBapajy ce h neBajy ao MpaKa. iloM&hHH hč ceAa 3a cto, Hero ctojh rojiorjiaB, H CJiy)KH rOCTHMa BHHO H p&KHjy. T&KO CJiaBČ TpH AaHa, caMO ihto He ycTajy bhuič y cjiaBy. ,HpyrH ce aSh KjjcHčr HMeHa 30Be nojyTapje, a Tpehn ycraBUH. npiijaTejbH 0AJia3e ^aK qeTBpTH AaH. H Hajropn CHpoMax Tpe6a Aa npocjiaBii CBOje k]jcho HMe, MaKap npoAao kbkbo khbhhmc hjih Apyro ihto h3 Kyhe, te KynHO paKHje, žko CBoje hSm3, h ocTajio ihto My b^jbs. nOHŠjBHIUe CJiaBČ HHKOJbAaH, JOB3H>AaH, Tbypl}eBA3H, ApaH^eJiOBAaH hta., h to ce He Me^a, Hero ocraje oa KOJieH3 Ha KOJieHO. 3aTč ce CMaTpajy Kao poi^auH cbh Kojii CJiaBČ jeAHora cbeua. ByK Cm. Kapayiuh 06janiH>eiba. C n a 60 : peTKO; oimaTH: prečitati molitev, blagosloviti ; k o jb h b o : kuhana pšenica; nocKypH>aK: lesorez, s katerim vtisnejo pri pravoslavnih v hostijo črke I2 XP'NIKA (Jezus Kristuszmagovavec). 19. Rastko Ko udara tako pozno u dubini ndčnog mira Na kapiji zatvorenoj svetogorskčg manastlra? „Več je prošlo tavno veče, i nema se ponoč hvata, Sedi oci, kaluderi, otvor'te mi teška vrata! Svetlosti mi duša hoče, a odmora slabe noge, Klonulo je moje telo, iimorne su moje noge, Al' je krepka volja moja, što me nocas k vama vodi, Da posvetim život rodu, otadžbini i slobodi. Prezreo sam carske dvore, carsku kriinu i porfiru, I sad evo svetlost tražim u skromnome manastlru. Otvor'te mi, časni oci, manastirska teška vrata, I primite carskog sina ko najmladeg svoga brata . .." Zaškripaše teška vrata, a nad njima sova pf'nu, I s kreštanjem razvi krila i skloni se ii noč crnu. A na pragu hrama svetog, gde se Božje ime slavi, Sa buktinjom upaljenSm nastojnlk se otac javi. On buktinju gore diže iznad glave svoje svete I ugleda, čudeči se, bezazleno boso dete. Visoko mu bledo čelo, pomfšene guste vlasi, Ali čelo uzvišeno božanstvena miidrost krasi. Za ruku ga starac iize, poljubi mu čelo bledo I kroz suze prošaputa: „Primamo te, milo čedo!" Vekovi su prohujali od čudesne one noči, Vekovi su prohujali, i mnogi če jošte proči, Al' to dete jošte živi, jer njegova živi slava, Jer to dete beše Rastko, sin Nemanjin, sveti Sava. Vojislav Ilii 20. Cbcth CaBa h 6paha noja ce Ae.ne Cp6e KocoBi;e Halje jeAHe roAHHe crpauiHa HČBOJba. 3a^e Hena čo^euiTHHa Meljy ft>HX0Ba BejiHKa craAa, Te hm OBn,e ctSh^ har^o m3h>kabath. Cbh ce n6mhy mo^hth cbctom CSbh Aa hm nČMorHe y HeBOJbH h Aa hm c&uyBa craAa. Cbcth CaBa npHMH H>HX0By HCKpeHy MOJiHTBy, o6yHe ce y K^yl]epcKO 0AeJi0 h KpeHg ce ca cbojhm ouem, cbčthm Chm^hom, Meijy KocčBue. HAyhn t&ko npoljy nopeA ABa poljeHa 6paTa, Koja cy 6am t&aa a&ihjia HMas>e ihto hm je oa ou,a 6cra;io. Cbč™ CaBa npotje nopeA ft>HX h He Ka>Ke hm HHiiiTa. To naAHč y ohh cbctOm c«MeyHy, na ynHTa cBČTOr CaBy: „3žimto, chhko, HHiiiTa He Ka3a OHOj abojhuh nopeA kojhx MaJio npe npotjocMO KaA HiiiiiTa pijabo he ™h>axy?b Cbč™ CaBa oardbopa buy: „Th, one, pe^e Aa 6hh hhmta ptjabo He mhk.axy; a 3ap He BHAe aa AeJie HMaite Koje hm je oa oija ocrajio, a THMe 3&Mehy H3Met)y ce6e cBaljy, mf))kft>y, 33bhct, naKOCT, Te he t&KO 6p30 OCHpOMaiUHTH h hhk3a bhiue Hehe jkhbcth y 6paTCK0j cjio3h, MHpy h ,/by6aBH? Eto, 3ato hx He n63apabhx kaa nopeA ft>hx npol)ox." Hapočna upuiioeeiuKa 21. O HapOAHOM jČ3HKy Ax CJI^tkh MČj MaTČpffaH IViace, loto cy MH Te BHUie He3Ha-jiHue h npHAOiiMHue npe3Hpa;ie, to ch mh BehMa cji>uy 6mh;ieo. y BHII1HM KpyrOBHM3 33HeM3peH, h3ii]aO CH CpehčM ^TOMHIllTe y HeApHMa npocrora HapoAa Hamera, koj'h Te je Kao mSao jeAHH^e HeroBao, naK ch mh TaKč Ji6n Aa je caMO Bor ;ieniuH kojh Te je CTBdpHO, caMO HapOA kp^chhj'h KdjB Te je H3yMeo h canyBao. Miijiii j^3Hne moj", aa HHiiiTa Apyro y Te6n nftcaHo HHje ao Haiu0x HapoAHfix necaMa h nocjioBHua, 3acjiy)kho 6h Aa Te cbh chhobh h KhepH Jby6e Kao ohh y niaBH, 3acjiy>kho 6h aa ce y Te6e CBe 3h6potbop Jocnn Jypaj UlTpocMajep. Oh je 3Hao aa he ce hapoa nam moHh jaqe 6pšhhth oa henpnjatejba h 6ojbe h&npeaobath, ako 6yač ijahh y cbom 3hafty. 3&to je y 3arpe6y bcjihkhm hobm&hhm nprao3hma 6cH0Ba0 jyroc^ž.bčhcky aKaAeMHjy h 3& h>y a^o rpaAHTH KpacHy najiahy. y TOj nhnmu cmeuiteha je ddraTa h KpacHa 36flpka (r^epnja) cjihkS uito hx je 6ncKyn LLlTpocMajep noKynoBao n^-TyjyhH no cbčty. HajBKiua uiko^a y 3žrpe6y, cbeyuhjihiute, 0CH0BaHa je k,erobhm HacTojaft>eM h aapobhma. Y 1baKOBy noAHrao je be^ih4žihctbehy upkby. MHore je nhcue noMarao, a noraoMarao je h MHore hžyihe h aočpotbčphe 3aboae. f-i>er0B0 HMe HHje cjiSbho caiwo y Hamoj aomobhhh Hero je qyBeHO h no MHTaBčM cBery. HajBHine je HacTojao o tom aa ce yje,ahhe Cp6n, XpB3TH h Oiobčhuh h ^a ce cbh giobehh uito biiiue 36jiH)Ke h m 3ajeaHHMKH pa^e cboj' HanpeaaK. y tomč paay 6ho je o,zyiyiaH H HeycTpciiiiHB. 23. Otadžbino, majko mila Otadžbino, majko mTla, Slavna zemljo, slavna bila! Kad mi slatko ime tvoje U ustima lebdet stane, Razigra se srce moje, Živim žarom naglo plane Te sve pita: pod nebesi Ima 1' lepše no ti jesi? Objašnjenja. Pod nebesi Pa ko da te divnu tako Ne zavoll dušom jako? Nosim mlado srce, grudi, Vruča krvca žilom vrije: Ali tvoje srce budi, Za te samo nek mi b'ije Do zadnjega 'izdisaja, Zemljo naša, sli'ko raja! Tugomir Alaupovič pod nebesima; v r i j e: vri. 24. Bože pravde Bože pravde, Ti što spase Od propasti dosad nas, Cuj i otsad naše glase I otsad nam budi spas! Mocnom rvikom vodi, brani Buducnosti naše brod! Bože, spasi, Bože, hrani Našeg kralja i naš rod! Složi našu bracu dragu Na svak dičan, slavan rad! Sloga biče poraz vragu, A najjači svima grad. Nek na našoj blista grani Bratske sloge zlatan plod! Bože, spasi, Bože, hrani Našeg kralja i naš rod! Nek na naše vedro čelo Tvog ne padne gneva grom! Blagoslovi naše selo, Polje, njivu, grad i dom! Kad nastupe borbe dani, K pobedi nam vodi hod! Bože, spasi, Bože, hrani Našeg kralja i naš rod! Iz mračnoga sinu groba Naše krilne novi sjaj, Nastalo je novo doba, Novu sreču, Bože, daj! Kraljevinu našu brani, Petvekovne borbe plod! Aleksandra, Bože, hrani, Moli Ti se sav naš rod! Jovan Dordevič 25. Jlfijena Hauia AOMOBHna Jlnjena Harna aomobhho, Tčuh, Cšbo, .UpaBO, tčuh, Oj j^ha^ka 3eMjbo Miijia, Hht' th, ,hyhab, cfi.ny ry6H, Grape c^aBč AjeAOBHHO, KyA jih myMHiu, CBHjeTy peuH ,ZI,a 6h Ba3aa cperaa 6haa! Zla CBoj HapoA XpB3T jby6H: Mhm k3ho ch ham oišbha, ,U6k my h.hbe cyhue rpiije, Miiaa ch ham th jeAHHa! ZIok my xpauihe 6ypa Bftje, mwa kyaa ch ham paBHa, /jok my MpTBč rpočaK Kpnje, Mnna kyn,3 ch njiahhha. JIok my >khbo cpu,e 6ftje. AnuiyH MuxaHoeuh 26. Čirilsko pismo Ima od toga doba više od hiljade godlna kako su dva brata iz Soluna, Cirilo i Metodije, preveli Sveto pismo na jezik slovenski, kojl se danas zove staroslovenskl jezik. Od grčklh slova Cirilo je sastavio azbuku, nazvanu glagolicom, a posle čirilicu, po svoj prilici, sv. Kliment. Prema tome krivo se cirilica tako zove kao da ju je složio sv. Cirilo. — Latinska je azbuka (latinica) sastavljena od slova starih Latlna ili Rimljana. Srbi i Hrvati služe se i čirilicSm i latinicom, a Slovenci, Cesi, Slovaci, Poljaci i Liižičkl Srbi služe se samo latinicom, Riisi i Biigari samo cirilic5m. 27. HapOAHe nčcjiOBHue Bor. Be3 Bora HHiiiTa. — Ko Bory &ny>KH, hm3 Aočpa rocnoAapa. — BpaT 6paTy, Apyr Apyry, a Bor he cbhm3. M ob en. 3^žto ce y B3TpH Kyma, a hobck y HecpehH. — Bo ce Beace 33- poroBe, a hobck 3a je3HK. — Zl,3Hac mobck, cyTpa upH3 3eMjb3. P a a. P&ahluh Bor nom3)ke. — Ko hhiut3 he hhhh, 3jio mhhh. — y paTapa upHe pyikh SpaTa 3a 6paT3, T3j he TyijHHa 3a rocnoAapa. 3ApaBJbe. be3 3ApaB;ia hčmš 6oraTCTBa. — ZIok je tobck 3apab, h boaa My je G/iaTKa. — Bftuie je jt>yAH noMp;io oa jejia h oa nnhs, Hero oa hišah h oa »etjH. 28. Ko manje ište, više mu se daje Bila tri brata, pa na belome svetu nista vise nisu imali do jednu krušku, te bi tu kriišku redom čuvali: jedan bi ostao kod kruške, a druga dvojica išla bi na nadnicu. Jednom Bog pošalje andela da vidi kako ova brača žive, pa ako zlo žive da im da bolju hranu. Kad andeo Božji side na zemlju, pretvori se u prosjaka, pa došavši k onome što čuva kriišku, zamoll ga da mu da jednu krušku. On uzbere od svojih kriišaka, pa mu da i reče: „Evo ti od mojih kriišaka; od bra-tinsklh ne mogu ti dati." Andeo mu zahvali i otlde. — Kad siitradan ostane drugI brat da čuva krušku, dode opet andeo, pa ga zamoll da mu da jednu krušku. I on mu uzbere od svojih kriišaka, pa mu da i reče: „Evo ti od mojih kriišaka; od bratinsklh ne mogu ti dati." Andeo i njemu zahvali i otlde. — Kad biide red na trečega brata da čuva krušku, opet dode andeo i zamoll i njega da mu da jednu krušku. I on mu uzbere od svojih kriišaka, pa mu da i reče: „Evo ti od mojih kriišaka; od bratinsklh ne mogu ti dati." Kad biide četvPtl dan, andeo se načini kaluder, pa dode rano iijutru i zateče ih svii trojicu kod kuče, pa im reče: „Hajdete za mnom da vam dam bolju hranu!" Oni poda za njim bez reči. Kad dodu na jedan veliki potok, voda teče, sve hujl. Onda zapita andeo najstarijega brata: „Sta bi ti da ti je?" A on odgovori: „Da je sve vino od ove vode, pa da je moje." Andeo prekrsti štapom, a to mesto vode poteče vino: tu se biirad opravljajo, tu se vino sipa, ljudi rade, selo citavo. Onda ga andeo onde čstavl i reče mu: „Eto ti što si želeo, sad živi!" Pa iizme onu dvojicu i pode s njima dalje. T« Kad dodu na jedno polje, a tu golob prekrilio polje. Onda zapita andeo srednjega brata: „Sta bi ti sad želeo?" A on mu odgovori: „Da su to sve ovce, pa da su moje." Božji andeo prekrsti polje štapom, a to sve mesto golubova ovce: tu su stanovi, jedne žene stoku muzu, jedne mleko razlivajo, jedne skorOp skidaju, jedne sir sire, jedne maslo tope; tu se načini i kozara, jedni seka, jedni mere, jedni novce primaju, ljudi rade, selo čitavo. Onda mu reče andeo: „Eto ti što si želeo!" Pa iizme najmladega brata i pode s njim preko polja, pa ga zapita: „A šta bi ti hteo?" On mu odgovori: „Ja ne bih msta drugo, ved da mi Bog da ženu od prave krvi hrišdanske." Onda mu andeo reče: „0, to je teško dobiti! U svemu svetu samo tri imaju. Dve su žene, a jedna je devojka, i nju prose dvoji prosioci." Iduči tako zadugo, dodu u jedan grad gde je bio car i u njega kči od prave krvi hriščanske. Kako dodu ii grad, odmah otldu k caru da prose u njega devojku. Kad oni tamo, a dva cara došla da je prose, i metnuli jabuke na sto. Onda i oni svoju jabuku metnO pored onih. Kad ih car sagleda, reče svima kojl su se onde desili: „Sta čemo sad? Ono su carevi, a ov5 su kao prosjači prema njima!" Onda če andeo reči: „Znate li šta? Ovako da uredimo: neka iizme devojka tri lože, pa neka posadi u bašti namenjujači koju kome hoče, pa na čijoj loži siitra bude grožde, za onoga neka pode devčjka." Oni svi na to pristanu. Devojka posadi tri lože u bašti i svakome nameni po jednu. Kad ujutru, a to na loži onoga siromaha grožde. Onda car nemadne kiid, nego da kčer onome bratu najmlademu, pa odmah u crkvu, te se venčaju. Pošto se venčaju, andeo ih odvede u šumu, pa ih ostavl onde, i oni stanu živeti u šumi za godinu dana. * A kad se navFŠI godina, reče Bog opet andelu: „Idi, vidi kako one sirote žive. Ako teško žive, podaj im bolja hranu!" Kad andeo slde na zemlju, opet se pretvori u prosjaka, pa otlde k onome što mu potok teče vinom i zamoll u njega čašu vina, a on ga odbije govoreči: „Da ja dajem svakome po čašu vina, ne bi toga bilo." Kad to čiije andeo, prekrsti štakom, a potok poteče vodom kao i pre, pa onda reče onome bratu: „Nije to za tebe: idi ti pod krušku, pa čuvaj kriišku!" Potom otlde andeo odande, i pode k onome driigom što su mu ovce polje prekrilile, i zamoll ga da mu udell krišku sira, a on ga odbije govoreči: „Da ja delim svakome po krišku sira, ne bi toga bilo." Kad to čiije andeo, prekrsti štakčm, a to od ovaca prhnu golubovi, pa onda reče onome bratu: »Nije to za tebe; idi ti pod krušku, pa čuvaj krušku!" Najposle otide andeo i najmlademu da vidi kako on živi. Kad tamo, a on sa svdjom ženom u šumi živi siromaškl u jednoj kolibi. Andeo zamoll da ga prime da prenoči, a oni ga sa svlm srcem prime i stanu se moliti da im oprosti što ga ne mogu dočekati kako bi želeli. „Ml smo", vele, „siromasi ljudi." Andeo im odgovori: „Nista zato; ja sam zadovoljan onim što ima." Oni onda šta de da rade? Žita nisu imali da mese pravi hleb, nego su tukli koru od kojekakva dfveča i od toga hleb mesili. Takav hleb umesl žena i sad za gosta, i metne ga pod crepnju da se peče, pak stanu razgovarati gosta. Kad posle oni ogledaju je li im taj hleb pečen, a to pod crepnjom pravi hleb, narastao, ništa ti lepše, i digao crepnju nad sobom. Kad oni to vide, dTgnu ruke Bogu: „Hvala ti, Bože, te možemo gosta ugostiti!" Pošto iznesu hlebac pred gosta, donesu fikvu s vodom, pa kad stanu pTti, a to u tik vi vino. Onda andeo prekrsti štakom kolibu, i na onome mestu stvore se carski dvori, i u njima svega dosta. Tada ih blagoslovi andeo i ostavl onde, te su srečno Živeli do sv5ga veka. Narodna pripovetka Objašnjenja. Bi... čuvali: slov. so varovali; nema dne: 3 lice jedn. aor. od glagola nemati; potok teče vinom: slov. potok vina teče", kad t a m o: slov. in glej!; do svoga veka: slov. svoje žive dni; do smrti. 29. >KeTBa >Khto je A03pe;io, 3e;ieH ce y npoMeTHyjia, h 5KeTBa nonejia. y paHy 3opy noAnivie ce abč MeTe neBajyhn H3 cejia f nojbe. pbhba hm je ao k>hbč. >KeTeouH cy HaopyjKSHH Kao Aa he y KpBaBH 6oj; na jom caMe 5KČHe noj, opy>KjeM, CBanoj Ha pa-MeHy ourrap cpn. y jihuy hm p&aoct h 3afl,0B0^ctb0. KaA y nojbe, naca h£ nace, Beh ce Jiahajy paAa aok je 3a x;iaAa. 3BH3ra crojH ^SraHHX cpnoBa, h HcnpeA h>hx na^a hS 3eMjby nyHO K.nacje Kao nMBe A^iuMaHCKe oa cadjbč h pyKe jyHaMKe. CBe yjeA&HnyT cpnoM 3aMaxHyae Kao Aa je oa jeAHe pyKč; a to ce bhah Koja je BpeAHHja oa Koje. JeAHa >KypH Apyry. CyHue jom hh h3&uj./io HHje, a jih CBe tčhikh 3Hčj ndnaHyo. Hnje uiajia carHyT p&ahth 6e3 npecTaHKa! T&ko cy ce HaA»h>eba^e »eTe^ihue aok cyHue otckomhjio HHje. Oho je »ecTOKo, h cy OHe jom »ernhe. Oko aebetčra caxaTa aohejie jejio peAape. Ha jeAHOj h Apyroj ft.hbh noceAa^o ce y x;iaA noA oha c3moth3 Ae6jia. TjiSa 6aje, a jejia Hecraje. >K£lj ce racK. 3Ae;ie toctč, MyType npa3Hč. j3,pyuiTB0 CHaroM čnacaHO. Hireoivie cpije HHiiiTa He hujtc. Ila 3auiTO Aa ce A&Hry6a? Kaa 6hjio npea Be^ep, pe^OBH ce HCTepajiH, no^.e no>kft.e^o, chčnobh cy nčbe3ahh, jait-uh ce hcnektih h Benepa aohera. 3a Be^epoM CBe ce pa3Hrpajio; CBe ce Bece.™ Tpyay oa Bora a,66po n^aheHy. lllana h necMa. A KaA ce yMop jaBH, jketeoun 3žneba^H: ZloMahHHe, rocno/iHHe, nywTaj Hac AOMa! /lajieno cy HauiH ABopn npeno ^yroBa. y nora je crapa Majna: 3acTapahe ce. y nora je MyiHKO qeAO: yn;i3Kafre ce. y Kdra je maSah boj'ho: nonapahe ra. JCLHKO JypK06Uh 06jaiUH>eH>a. H a ca He iace: prav nič se ne obotavljajo: otcko-4 h ji o cyHue: sonce se je dvignilo; rjiai 6aje, a jejia HecTaje: lakota take čudeže dela, da jelo kar izginja; peflOBH ce HCTepajiH: redi (vrste) so požete, poželi so do zadnje redi. 30. Tri Tri ptičice goru preletele, Svaka nosi u kljunu znamenje: Prva nosi klasak od pšenice, Driiga nosi vinovu lozicu, Treča nosi zdravlje i veselje. ptičice Koja nosi klasak od pšenice Ona pada na Petrovo polje, Koja nosi vinovu lozicu Č)na pada na kaštelsko polje, Koja nosi zdravlje i veselje Ona pada na svu Dalmaciju. Narodna pesma 31. Mo6a Koa Cp6a je d6ma'] aa h,ay jičth y Hene CBeije, Kaa He CMejy ce6n paAHTH, ra3AaMa Ha Mo6y, tj. 6e3 njiaTč, caMO 3& jejio h 3a nnhe. HajBHme HAy Ha Mo6y Te )Kaii>y; peTKo kocč, Konajy KyKypy3e, Kyne cčho hjih rnjbHBe. Ha Mo6y HajBHUie HAy m^Sah momhh, ačbojkc h MJiaAe, h cbSko ce o6yqe h h&khth Kao Ha BacKpceit>e h^h h& Ubčth KaA hač upKBH hjih MaHacTHpy, na iie^H aSh maH>yfrH neB3jy, Hen3jy ce, mane ce h Bece^ie, a noc/ie Be<*epe nrpajy h neB3jy ao hekč Ao6a hoHh. Ha h£khm mecthma (Kao y CpeMy) KaA AO>Katt>y it>HBy na notjy KyhH Ha Beiepy, ohaS AeBojKe Ha^HHč oa MžpaMa 6špjaKe, na ohako ca s^pjauhma iiay neBajyhH Kao k&kbh cbstobh hjih bojhhuh; kaa Aol]y npeA Kyhy, ohaS no6ČAy S^pjake y 3eMjby. Moča ce o6hhho KynH ha MpcKy, h aom^hh Tpe6a aa je iižicth Kao kaa cjiaBH KpcHO HMe; 3&to CBai\a,a h 30by ra3ae Ha Mo6y, jep cnpomach HeMajy hhm aa h&ctč. Ha Mo6y aoi)y h nphjatejbh h3 Apyrnx cejia, h cbSkh aobčaS ca coSom no heko-jihko momisah, aebojaka h mjiaa0. ByK Ciu. Kapapuh 32. Zečeva ženidba Kad se ženi mladoženja zeče, Kuma kuml zelenog kiirjaka, Starog svata riitavog medveda, A devera žutoga jazavca, A uzima lisicu devojku. Kupi svate, lde po devojku. Kad su bili nasred polja ravna, Ali sedi čdban kod ovaca I kod njega troje mrkih pasa. Dotrčaše blizu do svatova, Milom kumu bundu poderaše, Starom svatu zelenu dolamu, A deveru gače poderaše. Kad to vide mladoženja zeče, On se vinu preko polja ravna Kano zvezda preko vedra neba, Pa on beži u medu zelenu, D'iže noge gore više sebe: „Hvala vama, moje noge brze, Koje ste me od zla izbavile! I moj mi se babajko ženio, Ali nije svatove kiipio Nit' je iš5 poljem po devojku, Več ženio s' u medi zelenoj!" Narodna pesma Xepo 6cyJjeH Ha cmpt Oiy>KH0 Xepo f napa, na ce noroAHJiH 3a njiaTy, ajin TaKč: ano 6h iiKaA iiKaKBe npeBape ytiHHHO uapy, Aa hSm3 hhhhm ApyrHM nJIŠTHTH HO CBČjOM TJiaBOM. Jčahom ra ocrajie cjiyre onTy>Ke uapy rČBopehH Aa My je y 6auith JiyneuiKH cmokbc nojeo. U,ap nph30be Xepa h pene my: „Xej, Xepo, Bepo na HeBepo! Th mčhh yihhh npeBapy h 3acjiy>kh cmj?t KČjoj ch cam KpHB ] ajih 3a oho flOKie ch Me BepHO cjiy>kho aajčm th uapcKy mhjioct h pen Aa H36epeui KČjOM heiii cm^th yMpeTH." „A xoheiu jih, qecthth u,ape, 6hth oa pe^h?" ynhta ra Xepo. „X6hy, bajia!" Oha3 Xepo: „E, necTHTH u,ape, noiirro je TaKč, ja 6hx hajbojieo aa ympem oa CTapocra Kao uito mh je noKojHH otau yMpo." — U,ap ce HacMeje n onpoc™ My jkhbot. Hapodna UpuuoeeuiKa 06jauiH>eH>e. Bepa na HeBepa: človek dvomljive zvestobe. 34. Nasradin-hodža i njegova krava Nasradin-hodža imao jednu kravu koja nije ničemu valjala. Jednom mu reče žena da odvede kravu na pazar i da je proda. Kad je hodža dovede na pazar, počne vikati što mu grlo daje: „Ova krava ne valja nista, ne može ni jednog teleta da othrani. Mleka daje posve malo." Taks je Nasradin-hodža kiidio svoju kravu što je vise mogao. On je to sve istinu kazivao, jer je znao da je laž haram. Kad je svet čiio šta Nasradin-hodža viče, niko ni da pogleda kravu. Ut5 se Nasradin-hodži prikuči jedan njegov komšija i prišapne mu u uho: „Sto tako vičeš na kravu, ta nisi pobudalio, znaš da ne valja svog mala kiiditi, jer ga onda nečeš nikad prodati. Nego daj ti meni tu kravu, pa da vidiš kako se prodaje, a ti se gde sakrlj i ne izlazi da ne poznadu da je tvoja krava." Nasradin-hodža dade mu kravu i sakrije se. Njegov komšija stane voditi kravu i vikati: „Evo dobre krave; kad je mleko najskuplje, daje na pomužaj po pet oka mleka." On je tako hvalio, a ut5 se svet počeo kupiti oko krave i pitati: „Pošto je?" Tad odnekle izbije Nasradin-hodža pa povlče: „Pa kad je ona taks dobra, neču je ni prodavati!" Uzme kravu od komšije i odvede je kuči. Narodna pripovetka 9 35. MMaM Kyhy HmSm Kyhy oa hbobs npyha, amčap — THKBy nyHy KyKypy3a, H noibaBy OA CTOTHHy JI&TŠ, H3rope^a Ha cTOTHHy Mecra, J\a c' čkpnh, jorn 6h hoba čhjia; y noApyMy Tpft akoba bhhs: y je^HOMe caMo nayHHHa, y ApyroMe caMo KHce^HHa, y Tpeh§My HiirAe HiiiHTa HČMa. Hapodna UecMa 36. Koza, kupus i vuk Nekakav čovek kupio na pazaru jednoga vuka, jednu kozu i kupusa. Vuka je za uzicu vodio u jednoj ruci, u drugoj kozu, a kupus uprtio na leda. No kad je došao na jednu reku, trebalo mu je prenositi sve jedno po jedno, a nikako dvoje zajedno. Pita se, kako je on sve to preneo, a da ne ostavl kozu s vukom, ni kupus S kozom. Narodna zagonetka 37. 3ar6HČTKa 6a MaJior caM njjCTa t3h>0, cpue upHO, KaMeHO. oa a3h ao a3h 6hb3m maifch. Ja caM oho lj3ky Tejio mh je apbeho, ihto je n^yr TeaKH? — 3. Ko Ba3AaH nyryje, a H3 Kyhe ce hč MHqe? — 4. Koja BČfla nojbe npeKpiiJia, a He MO)Ke MpaBa aa yn,aB0? — 5. LIlTa Kany Ha raaBH ajma? OflroHeTKe. 1. Ha cyxy. — 2. Jep He 3Ha r«e je. — 3. ny>K. — 4. Poca. — 5. Kohuh. REČNIK A akov, -ova — vedro a/a/ — ah! oh! alat, alata — orodje ali — toda ama — toda ambar, -a — žitnica aršTn, aršina — laket (mera blizu 3/4 m) astšl, astala (= sto, stola) — miza azbuka — abeceda B babajko, -a — oče babo, -a — oče, očka bacati, -am — metati baciti, bacim — vreči, zagnati badava — zastonj badavadžija — zastonjkar, brez-delnik badnjak, -a — klada (ki jo na sveti večer postavijo v ogenj) bajati, -em — čarati baka — stara mati, babica bar — vsaj bara — mlaka barjak, -a — zastava bašta — vrt batina — palica bavljenje — bivanje be aferim ! — prav imenitno! bra-vo! bedevija — kobila (arabske pasme) beg, -a — turški častni naslov bekstvo — beg, pobeg belega — znamenje, cilj berba — trgatev beričet — letina; sreča, blagoslov besediti, -Im — govoriti bezazlen — nedolžen, pobožen bezvučan, -čna, -čno — nezveneč birati, biram — izbirati bivati, bivam — biti, postajati blag akcenat — kratek potegnjen naglas blagosiljati, blagdsiljam — blagoslavljati blistati, -am — svetiti se, lesketati se bogac, bokca — ubožec, berač Bokelj, Bokelja — prebivalec iz Boke Kotorske boleština — kuga, kužna bolezen bolja — bolečina boščaluk, -a — obleka (za darilo) brale, -a — bratec brašno — moka bratinskl — bratovski brava — ključavnica bravar, -a — ključavničar briga — skrb brijač, brijača — brivec broj, broja — število, števnik brojiti, -Trn — šteti brojka — številka budala — neumnež, neumnica budalaština — neumnost buduči da — ker buka — hrum buktinja — bakla bukvica — abeceda bimar, bunara — vodnjak, studenec bunda — kožuh burad, -i — sodi bure, -eta — sod buzdovan, buzdovana — kij C cigla = opeka cipela — čevelj crepnja — črepinja (prstena, skledi podobna posoda, pod katero se peče pogača) črtati, -am — risati crven, crvena, -o — rdeč crveneti, -im — rdeti Cveti, Cveti, ž. r. množ. — cvetna nedelja cvrgiiknuti, cvrguknem — začiv-kati cvrkutati, cvrkučem — čivkati Č čad, -i — saje čak — celo čarapa — nogavica čardak, -a — balkon, opazovalnica; dvor, grad čaršija — trg čas, -a — hip, ura čas . . . čas — zdaj . . . zdaj časovnlk, -a — ura čast, -i — čast; pogostitev, pojedina častan, -sna, -sno — časten, čestit čavka — kavka čedo - dete, otrok čekaonica — čakalnica čekič, -a — kladivo čeljade, -eta — domača (ženska) čepati, čepam se — stopati drug drugemu na nogo česma — vodnjak čestitost, -osti — poštenost češalj, -šlja — glavnik čijl — čigav, čigar čim — ko činiti, -im — delati; čini se — zdi se činovnlk, -a — uradnik čitav — ves, cel čizma — škorenj čizmar, čizmara — čevljar čizmarskl — čevljarski čoban — čobanin čobanče, -eta — pastirček čobanica — pastirica čobanin, -a — pastir čoha — (domače) sukno, raševina čdpor, -ora — čreda čorba — juha čupati, -am — skubiti, puliti čiiven, čuvena, -eno — znan, sloveč čvorak, -rka — škorec Č čača, m. r. — oče čebe, -eta — odeja čirlš, -a — čevljarski klej čošak, -ška — vogal čud, -i — narav(a) čurak, -rka — kožuh čuran, čurana — puran D dakle — torej dalek, daleka, -o — oddaljen dangubiti, -im — tratiti čas dečak, dečaka — deček dede! — no! daj! dedba — delitev desetak, -tka — okoli deset desiti, -im se — primeriti se; biti, muditi se dete! — nujtel dajte 1 dever, deveta — drug (pri poroki) dignuti (diči), dignem — dvigniti dimnjak, -a — dimnik divit, -a — črnilnik diviti, divlm se — čuditi se, občudovati dizati, dlžem — dvigati dizgen, -a — uzda do, predi, s gen. — poleg; razen doba, sr. r. — čas, doba dobrotvor, -a — dobrotnik dobrotvoran -rna, -rno — dobrodelen dockan — kasno, pozno docnije — kesneje, pozneje dočekanje — sprejem dočekati, -am — pričakati, sprejeti doči, dodem — priti dodatak, -tka — dodatek, pridevek; prilastek dodirati, dodiram — dotikati se dodola (doda) — deklica, ki prosi dežja dohoatiti, -im — prijeti, doseči; d. se čega — prijeti kaj doista — (za)res, gotovo dok — dokler; ko dolama — dolga spodnja obleka dolaziti, -im — prihajati domačica — gospodinja domačin, -a — gospodar doneti, donesem — prinesti donle — do tam, do tja donjl — spodnji dopasti, dopadnem — pripasti; priteči, priskočiti, prileteti ddručak, -čka — zajtrk dosad — doslej dosadan, -dna, -dno — dolgočasen, neprijeten dosetiti, -im se — spomniti se dotrčati, -im — priteči, prihiteti doveče — zvečer doznati, -am — izvedeti dožeti, -žanjem — požeti dragan, -a — dragi, ljubček drešiti, drešim — razvezovati drljača — brana drljati, drljam — branati dfndanje — drdranje drug, -a — tovariš drugarica — tovarišica drukči/T — drugačen drum, druma — cesta društvo — družba drveče — drevje drven — lesen drvo, drveta (drva) — drevo, drvo; drveta — drevesa; drva — drva drvddelja, m. r. — tesar dubina — globina diibok, duboka, -o — globok dučan, dučana — trgovina dugačak, -čka, -čko — dolg, podolgovat dugme, -eta — gumb dušman, dušmana — sovražnik dušmanski — sovražni diivati, duvam — pihati duž, predi, s gen. — vzdolž dvojak — dvojen D dače, -eta — dijaček dakonija — poslastica davo, davola — zli duh, vrag deisija (= odelo) — obleka dorda — sablja Dž džak, džaka — vreča džamadan — telovnik dzep, dzepa — žep E ejvala! — dobro! evo! — glej (tu)! F frula — piščal G gače, gača, ž. r. množ. — hlače gad -a — gnus, stud, nesnaga gadan, -dna, -dno — ogaben, ostuden gaditi, -Im — gnusiti, mazati gadati, gšdam — meriti, streljati gaj iti, gajim — gojiti gajtan, -a — vrvica gazda, m. r. — gospodar gde — kje, kjer; ki; ker gdegde — tu pa tam gde god — kjerkoli gdekoji — nekateri, marsikateri genjati, gSnjam se — vleči se gigati, gigam se — koracati gladan, -dna, -dno — lačen gljiva — goba gnev, -a — jeza godina — leto, letina godinica — leto godišnji — letni godište — leto, letnik golem, golema, -o — velik, ogromen gorak, -rka, -rko — grenak gori (komp. od zao) — hujši, slabši gospodica — gospodična gotovo — skoro grad, -a — mesto gradski — mestni grada — gradivo, ogrodje, stavba gradanin, -a — meščan graknuti, graknem — zakrokati gramžljivac — lakomnež grana — veja grančica — vejica granat, -a, -o — vejast, košat granati, -am se — cepiti se grebotina — praska greda — hlod grk, gfka, -o — grenak grm, grma — drevo groblje — pokopališče grozdan, -zna, -zno — grozdnat (poln grozdja) gruhnuti, -nem — zagrmeti, izbruhniti ; suze grunu — solze privro gubica — gobec gubiti, -Tm — izgubljati giibljenje — izguba, izpad guja — kača gunj, gunj a — suknja (črna moška do kolen) gusle, gusala — gosli (godalo za spremljanje narodnih pesmi) guša — golša; grlo gvozden — železen gvdžde — železo H haram, harama = prokletstvo harambaša — hajduški poglavar hartija — papir hazna — blagajna, premoženje Hero — Hercegovec himben — hinavski, zahrbten hlad, -a — senca hladak, -tka — senčica hleb, -a — kruh hramati, hramljem — šepati hrašče, sr. r. jedn. — hrastje, hrasti hrišcanin, -a — kristjan hujati, -Tm — bučati, šumeti hvatati, -am (se) — prijemati (se), loviti (se); hvata se mrak — noč se dela; hvata se ponoč — bliža se polnoč I i — in; tudi iako — čeprav iduči — prihodnji igrati, igram — plesati; i. konja — poditi konja ikad — (sploh) kdaj ikakav, -kva, -kvo — (sploh) kakšen iko — (sploh) kdo ili — ali imanje — imetje, posestvo imati, -am — imeti; ima — je imenica — samostalnik imiičan, -čna,-čno — imovit, premožen inače — sicer ipak — vendar iskati, istem — zahtevati iskupiti, -Tm (se) — zbrati (se) ispeči, -čem — speči ispod, predi, s gen. — pod isporediti, -Tm — primeriti ispred, predi, s gen. — pred ispričati, isprlčšm — povedati ispunjavati, ispunjkvam — izpopolnjevati, izpolnjevati ispupčenje — vzboklina istina — resnica istočnl — vzhodni istom — šele, komaj istorija — zgodovina iščezavati, iščezavam — izginjati iščupati, -am — izpuliti ista — (sploh) kaj ivov — ivov, vrbov; (iva — iva [neka vrba]) izabrati, izaberem — izbrati, izvoliti izači, izačtem — iziti, iti (ven) izbaviti, -im — rešiti izb iti, izbijem — pojaviti se izdisaj, -a — vzdihljaj izdišuči — umirajoč izdržavanje — vzdrževanje iziči, izldem — iziti, iti (ven) izlog, -a — izložba izmedu, predi, s gen. — med izmenjati, izmenjam — pregibati; sklanjati, spregati izmicati, -čem — izmikati, bežati izostavljati, -am — izpuščati izradivati, izradujem — izdelovati izricanje — izražanje izučiti, izučim sitne knjige — naučiti se (drobno) pisati izuzeiak, -tka — izjema izuzev — izvzemši izvaditi, -im — izvleči, vzeti (iz) izvesno — gotovo izvinjavati, izvinjavšm se — opravičevati se izvoditi, izvodlm — izvajati izvršen je — izvršitev J jačina — jakost, moč, sila jadan, -dna, -dno — nesrečen, reven jak, jaka, -o — močan jare, -eta — kozliček, kožica jato, sr. r. — jata jaiikati, jaučem — javkati, tožiti jazavac, jazšvca — jazbec jedanpul — enkrat jedared — enkrat jednačenje — prilikovanje jednom — enkrat, nekoč jednosložan, -zna, -zno — eno- zložen jedro — jadro jedva — komaj jeka — odmev jelek, -a — telovnik (brez rokavov) jer — ker jok! — ne! jdš — še jotovanje — mehčanje juče(r) — včeraj junačina, m. r. — velik junak j uriti, jurlm — hiteti, dreveti jutros — danes zjutraj K kabao, -bla — kabel, vedro, škaf kad (kada) — kdaj, kadar, ko kad god — kadarkoli kakav, -kva, -kvo — kakšen, kakršen kako mu drago — bodisi kakorkoli kakotati, -čem — kokodakati kaluder, -a — menih kaluderskl — meniški kamoli — kaj šele kanap, kanapa — vrvica kancelarija — pisarna kano = kao kao (kao što) — kakor, kot, ko kap, -i — kaplja kapija, -e — hišna vrata kaput, kaputa — suknjič kašika — žlica kasto — včasih katkada — včasih kazallšte — gledališče kazati, kažem — reči; kažem — rečem, pravim kazivati, kazujem — praviti, pripovedovati, govoriti; kazati kesa — mošnja kidati, -am — trgati kiša — dež kišica — dežek kličica — kličica, poganjek kliktati, klikčem — vriskati klizač, klizača — drsalec klizallšte — drsališče klizaljka — drsalka klizati, -am se — drsati se klonuo, -la, -lo — onemogel knjiga — knjiga; pismo ko — kdo, kdor kobac, -pca — skobec kod, predi, s gen. — pri kogod — kdo, nekdo ko god — kdorkoli kojekakav, -kva, -kvo — kakršenkoli, vsakovrsten kola, kola, sr. r. množ. — voz kolevka — zibelka koliko god — kolikorkoli kolovoda — kolovodja, vojarin (ki vodi kolo) koljivo — kuhana pšenica komarac, -rca — komar komšija, m. r. — sosed koprcati, -am se — cepetati, brcati kora — skorja; lub koriti, -Tm — grajati, karati kornjača — želva korov, -a — plevel kos — poševen kosa, ž. r. jedn. — lasje košulja — srajca koturača — kolo (bicikel) kozara — kozja klavnica kraj, kraja — rob, konec kraj, predi, s gen. — pri, poleg, ob krajičak, -čka — krajec, konček krenuti, krenem — premakniti; odriniti; k. se — napotiti se; k. očima — pogledati kreštanje — vreščanje kretati, k rečem — gibati, premikati krevet, -a — postelja kriška — kos, krhelj krnj, krnja, -e — okrnjen, okrušen krov, krova — streha kroz, predi, s ak. — skoz(i) kfsno ime ~ slava — praznik hišnega patrona krst, krsta — kopica krš, krša — skala kršan, -šna, -šno — skalnat kruna — krošnja kriipan, -pna, -pno — debel, močan kruteljast — debelkast, čokat krv, krvi — kri krvca — kri kucati, -am — trkati kučani, m. r. množ. — domačini kučerak, -rka — hišica, kolibica kuči — domov kučnT — hišni kud (kuda) — kam(or); kod(er); k. god — kamorkoli; nemam k. kamo — ne morem drugače kuditi, -Tm — grajati kuka — kljuka kukac, -kca — žuželka kakati, -am — tožiti, javkati kukuruz, -a — koruza kula — stolp, grad kum, -a — boter, priča kiimiti, kumim kdga — prositi koga za botra, pričo kapiti, -Tm (s?) — zbirati (se) kupus, -a — zelje kurjak, -a — volk kušati, -am — poskušati, izkušati kutija — škatla L lačati, -am se — lotevati se, oprijemati se lada — ladja lagan, -a, -o — lahek; počasen lak — lahek lasta — lastovica latiti, -Tm se — lotiti se lav, -a — lev lažac, lašca — lažnivec lebdeti, -Im — plavati, viseti v zraku lečnlk, -a — zdravnik leda, leda, sr. r. množ. — hrbet lSk, leka — zdravilo lekar, lekara — zdravnik lenivac, lenlvca — lenuh lenština -— lenuh ISnj = len leti — poleti letnjl — poletni letos — to poletje lice — obraz; oseba lični — osebni limen — pločevinast limun, -a — limona litica — strma skala loš — slab, nesrečen; lose sam sreče — sreča mi ni naklonjena loža — trta lozica — trtica ložiti, -Im — kuriti lud, hida, -o — neumen lug, -a — log lukavstvo — zvitost, pretkanost lukov — česnov, čebulov liipati, lupam — udarjati, biti, razbijati, ropotati liipeškl — tatinski lupiti, -Tm — lopniti Lj ljudski — človeški ljut, ljuta, -o — hud ljutiti, ljutim se — srditi se, jeziti se M mač, mača — meč magarac, magarca — osel magarečl — oslovski majstor, -a — mojster majstorija — prevara, zvijača makar — čeprav makaze, makaza, ž. r. množ. — škarje maknuti (mači), maknem — ge- niti se ma kojl — katerikoli mal, mala — premoženje 1 malen, malena, -o — majhen mališa — malček malko — malo manastlr, -a — samostan manastirskl — samostanski manjkavati, manjkavam — cepati marama — robec, ruta mariti, marim — marati, brigati se marva — živina maslina — oljka mašiti, -Im se čega — prijeti, pograbiti kaj mator — star meda — meja, živa meja mededina = medvedina — medvedja koža medu, predi, s ak. i instr. — med megdan (mejdan), megdana — bojišče; dvoboj mek; mekan, -a, -o — mehak menjati, mSnjam — pregibati; sklanjati, spregati mesto — prostor, kraj metnuti, metnem — postaviti milota — milina mirišljiv — dehteč mistrija — zidarska žlica mješina = mešina — meh mlada (gen. množ. mladi) — nevesta mladčženja, m. r. — ženin Mlečič, -a — Benečan mljeskati, mlještem — mlaskati mnogobrojan, mnogobrojna, -o — (mnogo)številen moba — prostovoljno poljsko delo močionica — snop lanu (kakor se postavi v močilo) moliti, molim — prositi moma — dekle momak, -mka — mladenič, fant momče, -eta — fantič momčič, -a — fantič moriti, -Im (se) — utrujati (se) mrak, -a — tema mrav, -a — mravlja mravinjak, -a — mravljišče mrk — črn, temen mrs, -a — mesnata jed mrsak, -ska — nepostni dan mrštiti, -Tm se — mrščiti se mrziti, -Tm — sovražiti; mrzi me — zoprno mi je mukao, -kla, -klo — zamolkel, ne- zveneč munja — blisk musti, muzem — molsti mušterija — kupec, odjemalec N nabrajanje — naštevanje načiniti, načinlm — napraviti; n. se kaluder — spremeniti se v meniha nači, nadem — najti nadati, nadam se — nadejati se nadnica — dnina nadživeti, -Tm — preživeti nadžnjevati, nadžnjevam se — tekmovati, kosati se pri žetju nahdditi, nahodim se — počutiti se najamnik, -a — najet hlapec, najemnik najposle — naposled najpre — najprej najvoleti, -Tm — najbolj ljubiti; najvohm umreti — najraje bi umrl najzad — končno nakititi, -Tm (se) — okrasiti (se), n. se vina — napiti, nalesti se vina nakovanj, -vnja — nakovalo nalaziti, -Tm — nahajati; n. se — biti nalik na što — podoben čemu namači, namoknem (aor. namakoh, namače) -- natekniti, potisniti nameriti, -im — naleteti, srečati nameštaj, -a — pohištvo, oprava namisliti, -Im — skleniti nana — mati naoružati, -am — oborožiti napokon — končno, naposled napolje — ven; napolju — zunaj naporedo — vzporedno, drug poleg drugega naročito — posebno, zlasti naskoro — kmalu naslede — nasledstvo nasluškivati, nasluškujem — prisluškovati Nasradin-hodža — Pavliha nastavak, nastavka — končnica, obrazilo nastaviti, -Tm — nadaljevati nastojšnje — prizadevanje, trud nastojati, -Tm o čemu — skrbeti za kaj, truditi se za kaj nastdjmk — predstojnik našarati, našaram — načrčkati, okrasiti naški — po naše natruo, -la, -lo — nagnit, gnil nauditi, -Tm — škodo napraviti naumiti, -Tm — nameniti, skleniti navaliti, navahm — navaliti, napasti navračati, -am — napeljevati, zapeljevati navršiti, navršTm — izpolniti, dopolniti ne bi li — da bi nečijT — od nekoga nečoveštvo — nečlovečnost, brez- srčnost nedelja — nedelja, teden nedostTžan, -zna, -žno — nedosegljiv negda = nekada — nekdaj negde — nekje neiskazan, -a, -o — neizrečen nejak — šibek nek(a) — naj nekad(a) — nekoč, nekdaj, včasih nekakav, -kva, -kvo — nekak(šen) neko — nekdo nemilice — neusmiljeno nemoj, nemojte — nikar, nikarte nenepčanT suglasnik — trdi so-glasnik neobičan, -čna, -čno — nenavaden neodreden — nedoločen nepčanl suglasnik — topljeni (mehki) soglasnik riepostojan, -a, -o — nestalen, gibljiv neprijatelj, -a — sovražnik neprijateljski — sovražni nepromašan, -sna, -šno — nezgrešljiv nepun — pičel nerad, -a — brezdelje nestajati, -em — izginjati, zmanjkovati nestati, nestanem — izginiti, zmanjkati nesvršen — nedovršen nešto, nečega — nekaj netrenimice — ne da bi trenil nevolja — nadloga, stiska, nesreča nevoljan, -Ijna, -Ijno — v stiski, nesrečen nezgodan, -dna, -dno — neprijeten, neprimeren neznalica, m. r. — nevednež nezvan, -a, -o — nepovabljen nicati, -čem — poganjati riičijl — od nikogar mgde — nikjer nikad(a) —■ nikoli nikakav, -kva, -kvo — nikak(šen) riikako — nikakor rilko, riikoga — nikdo, nihče nimalo — prav nič, niti najmanj nista, ničega — nič niz, predi, s ak. — navzdol po nizati, nizem se — vrstiti se niže, predi, s gen. — pod no = nego; no — toda, ampak nočas — nocoj noču — ponoči novac, novca — denar novčanica — denarnica nožice, ž. r. množ. — škarje nužda — potreba, sila nuždan, -žna, -žno — potreben Nj njezin — njen njihati, njišem — nihati, zibati njuška — gobec, smrček O o, predi, s ak. i lok. — o, ob, na obaliti, obalim — prevrniti obarati, obaram — podirati obečati, -am — obljubiti obgoniti, obgonlm — gnati (okrog) čbičan, -čna, -čno — navaden d bič i, -knem se — navaditi se obojak, bbojka — onuča oboriti, oborim — prevrniti obraditi, obradlm — obdelati obradovati, -ujem (se) — razveseliti (se) obradivati, obradujem — obdelovati obraz, -a — lice obrazac, -sca — obrazec, zgled obrediti, obredlm se vinom — po vrsti piti vino obrijati, -em — obriti obuča — obuvalo obučar, -a — čevljar obuči, obučem — obleči obiimreti, obumrem — zamreti, otrpniti očešljati, očešljam — počesati očev — očetov odande (odanle) — od tam, odtod, odondod odatle — odtod odavno — zdavnaj odazvati, -zovem se — odzvati se, oglasiti se odbacivati, odbacujem — odpa-hovati odbiti, odbijem koga — zavrniti koga odeliti, odelim — oddeliti, ločiti odelo — obleka odem = otldem odenuti, -em — obleči odgonetka — rešitev uganke odgovarati, odgovaram se — izgovarjati se, opravičevati se odgovoriti, odgovorim se — izgovoriti se, opravičiti se odjedared — na mah; tek odje- dared — kar na mah odjekivati, odjekujem — odmevati odlazak, -ska — odhod odlačiti, odlučTm — skleniti odmah — takoj odmahnuti, odmahnem — zamahniti odmicati, odmičem — odmikati se, prehitevati ddnekle — od nekod odnekuda — od nekod odnosnl — oziralni odonda — od tedaj odrečan, -čna, -čno — nikalen odrediti, odredim — določiti odrešit — odločen, jasen, odkrit oduzimanje — odštevanje odvajati, odvajam — ločiti odviše — preveč odvojiti, odvojim se — ločiti se odvuči, -čem — odnesti ogrev, -a — kurjava 6ka — mera (4 litri) okaniti, okanim se čega — odreči se čemu, opustiti kaj d klad a — stava okladiti, -Tm se u što — staviti kaj oko, predi, s gen. — okoli, okrog okrenuti, okrenem — obrniti okret, -a — obrat okretati, -čem — obračati okretnost, -osti — urnost, ročnost, spretnost okrpiti, -Tm — zakrpati olovo — svinec omedak, -čka — grmiček omileti, -Im — priljubiti se, prikupiti se omot, -a (koverat, -rta) — ovoj omršaj, -a — kos mesa, mesnata jed; prenehanje posta dnaj, dna, ono — oni onakav, -kva, -kvo; onaki — takšen onako — tako(le) dnda — tedaj onde — tam dnizak, -ska, -sko — precej nizek onolik — tolik opaliti, opalim — ustreliti opanci, opanaka, m. r. množ. — opanke opasan, -sna, -sno — nevaren opčenit — splošen opekotina — opeklina opet — zopet opljačkati, -am — opleniti opomenuti, opomenem — opomniti opravljati, -am — popravljati oprostiti, oprostim se — posloviti se optočiti, optočlm — obrobiti opustiti, opustim — spustiti o riti, -im se — razlegati se orude — orodje osečanje — čutenje, čuvstvo osečati, -am — čutiti osetiti, -Tm — občutiti osim, predi, s gen. — razen osobina — lastnost ostatak, -tka — ostanek ostaviti, -Tm — pustiti, zapustiti ostrvo — otok osiiditi, osudTm — obsoditi osvanuti, osvanem — vstati, napočiti oštar akcenat — kratek potisnjen naglas oštetiti, -Tm — (p)oškodovati otac, oca — oče otad — od takrat otadžbina — očetnjava, domovina otegnuti, otegnem — raztegniti, zategniti oteti, otmem — odvzeti, ugrabiti, izvojevati othraniti, othranlm — odgojiti otiči, otTdem — oditi, iti otimač, otimača — ropar otkle — odkod otmičar, -a — ugrabitelj dtsad — odslej otsečan, -čna, -čno — odločen otskočiti, otskočim komu — premagati koga v skakanju otskora — pred kratkim otsviida — od povsod dtvarati, otvaram — odpirati otvoriti, otvorim — odpreti; otvo- ren — odprt, odkrit ovij, dva, ovo — ta, tale ovakav, -kva, -kvo — takšen ovako — tako, takole ovamo — sem(kaj) ovde — tu(kaj) ovolik — tolik ovuda — tod ozdo — zdolaj bzgo — zgoraj ozlm, -i — ozimina oznojiti, oznojim se — spotiti se P pabirčiti, -Tm — paberkovati padež, -a — sklon pakao, -kla — pekel pakost — zloba pakostan, -sna, -sno — zloben, hudoben pamtiti, -Tm — pomniti parče, parčeta — košček pasti, pasem — pasti se pašnjak, pašnjaka — pašnik patnlk, -a — trpin paučina — pajčevina pauk, -a — pajek paukov — pajkov pazar, pazara — semenj pečenica — božična pečenka pehar, pehara — čaša, kupica pekar, -a — pek perivoj, -a — vrt (park) pesnica — pest pešice — peš petao, -tla — petelin peteljka — pecelj, recelj petni — petni; iz petnih žila — na vse kriplje petvekovan, -vna, -vno — petsto-leten pevač, pevača — pevec pevanje — petje ptče — pitje pijukati, pljučem — čivkati pile, -eta — pišče pisaljka — svinčnik pisnuti, -nem — črhniti pištati, -Tm — sikati pištolj, pištolja — pištola pitalica — (šaljivo) vprašanje pitanje — vprašanje plač, -a — jok plamen, -a, -o — plamteč, ognjen planuti, planem živim žarom — vzplamteti, vzkipeti v živem žaru plata — plača plavetan, plavetna, -o — modrikast plod, plbda — plod, sad plodan, -dna, -dno — rodoviten plutati, -am — plavati pluto — plutovina pljusak, -ska — ploha, naliv po, predi, s ak. i lok. — po, za pobeda — zmaga pobediti, pobedlm — zmagati, premagati pobedivati, pobedujem — zmagovati pobudaliti, -Tm — znoreti početak, -tka — začetek počinuti, -nem — odpočiti se počinjati, -em — začenjati poči, podem — pojti, odpraviti se; p. za koga — omožiti se s kom poderati, pdderem — raztrgati podignuti (podiči), podignem — dvigniti, zgraditi podmet — osebek podne — poldne podnositi, podnosim — prenašati, trpeti poduže — precej dolgo podvikivati, podvikujem — vriskati, ukati podvorenje — poklonitev pogodba — pogoj pogodbeni — pogojni pogoditi, pogodim — zadeti pogrešan, -šna, -šno — napačen poguren — skrivljen, upognjen pohod, -a — odhod pohoditi, pohodim — obiskati poigravati, poigravam — poskakovati, plesati pbjas, -a — pas pojutarje — drugi dan slave pokazivati, pokazujem — kazati, razkazovati pokazni — kazalni pokisnuti, -nem — zmočiti se pokliznuti, -nem — spodrsniti poklopac, -pca — pokrov pokraj, predi, s gen. — poleg, pri, ob pokrivka — pokrivalo, odeja pokrojiti, pokrojim — prikrojiti pokucati, -am — potrkati polako — počasi, potihoma polaziti, -Tm — odhajati polaiajmk, -a — prvi obiskovalec o božiču poludeti, -Tm — znoreti pomagati, pomažem koga — pomagati komu pomičan, -čna, -čno — premičen, gibljiv pomiriti, pomTrTm se — spraviti se pomočnT — pomožni pomrsiti, pomrsTm — zmršiti, raz-kuštrati pomužaj, -a — enkratna molža ponajviše — večinoma ponekod — včasih ponekiput — včasih ponestati, -stane — zmanjkati poneti, ponesem — ponesti; obroditi; p. se — spoprijeti se ponosit — ponosen pondsiti, ponosTm se od koga — prevzeten biti do koga, zaničevati koga ponuditi, -Tm koga — ponuditi komu popanuti, -nem — popasti; znoj ih popanuo — pot jih je oblil popucivati, popiicujem — pokati poraniti, -Tm — zgodaj vstati, zgodaj odpraviti se pored, predi, s gen. — poleg, ob, pri poredenje — primerjanje; p. prideva — stopnjevanje pridevnikov yobrez, -a — davek porfira — bager, bagrenica (škrlatni plašč) posavetovati, -ujem koga — (na-) svetovati komu posle, predi, s gen. — po poslovač, poslovača — delavec poslovica — pregovor posmatrati, posmatram — opazovati posramiti, posramim — osramotiti postarati, -&m se — pobrigati se postideti, -Tm — osramotiti posvaditi, -Tm se — spreti se posve — povsem posvuda — povsod pošto — potem ko; pošto je ? — po čem je? koliko stane? potapšati, -em — potrepljati potegnuti, potegnem (aor. potegoh, poteze . . .) — potegniti poterati, -am — pognati, pregnati, odgnati potkratiti, pbtkratTm — skrajšati potpomagati, potpomažem koga — pomagati komu, podpirati koga potpun — popoln potražiti, potražim — poiskati potrčati, -Tm — poleteti, steči potsmevati, potsmevam se komu — zasmehovati koga potvrdno — trdilno pouka — nauk pduzdan — zanesljiv, zaupen pouzdavati, pouzdavam se u koga — zanašati se na koga, zaupati komu povikati, povičem — zavpiti povratiti, pdvratTm se — povrniti se pozivati, pozivam — vabiti poznati, -am — spoznati poznavati, pčznajem — poznati požnjeti, požanjem — požeti požutiti, požatim — porumeniti pratilac, -ioca — spremljevavec pratiti, -Tm — spremljati prav — raven pravda — pravica pravedan, -dna, -dno — pravičen pravednik, -a — pravičnik praviti, -Tm — delati, tvoriti pravo — prav; p. ti reči — da ti po pravici povem pre, predi s gen. — pred pre, pril. — prej preči, pridem — preiti, iti (preko) predak, pretka — prednik predanje — izročilo pregača — predpasnik pregaziti, -Tm — pohoditi, povoziti pregršt, -i — prgišče prekaditi, prekadlm — pokaditi (s kadilom) prekrd — prestanek prekoriti, prekorTm — pograjati prekriliti, prekrThm — pokriti prekrstiti, prekrstim — prekrižati prelazan, -zna, -zno — prehoden prelaziti, -Tm — prehajati prema, predi, s lok. — proti; po premda — čeprav prepanuti, -nem — prestrašiti preplimuti, preplanem — ožgati, ogoreti prestajati, -em — nehavati prestati, -stanem — prenehati pretvarati, pretvaram — pretvarjati, spreminjati prevariti, -Tm se — zmotiti se pfhnuti, prhnem — vzfrfotati, vzleteti priča — pripovedka pričati, pričam — pripovedovati pričekati, -am — počakati pričinjati, pričinjam se — dozdevati se priči, pridem — pristopiti pridev, -a — pridevnik pridošlica, m. r. — prišlec prigrnuti, prigrnem — ogrniti prikrajak, -krajka — kraj, rob; iz prikrajka — od strani prikučiti, prikačTm se — približati se priličan, čna, -čno — precejšen prilično — precej prilog, -a — prispevek, dar; prislov primati, primam — (s)prejemati, dobivati primiti, primim — sprejeti, dobiti pripovedati, pripovedam ■— pripovedovati pripremiti, pripremim — pripraviti prirok — povedek pristojnost, -osti — spodobnost prisvojan, -jna, -jno — svojilen priviči, -viknem se — privaditi se privuči, -čem — privleči prižeči, -žežem — prižgati prkositi, -Tm — kljubovati prljati, prljam — mazati probijati, prdbTjam — prebijati; pronicati proči, prodem — iti (mimo, naprej); miniti; zlo p. — slabo se odrezati; p. se čega — pustiti kaj, izogniti se čemu prodreti, prodrem — raztrgati produžiti, produzlm — podaljšati, nadaljevati prohodati, prohodam — shoditi prohujati, -Tm — zdreveti (mimo), zvihrati (mimo) proizvod — zmnožek prolaz, -a — prehod proletnl — pomladni promena — sprememba, pregibanje, sklanjatev promenljiv — pregiben prometnuti,-nem (se) — izpreme-niti (se) promuknuti (promuči), prdmuk- nem — ohripeti pronalazak, -ska — iznajdba prosilac, prosioca — snubač prosjak, -a — berač prost — navaden, preprost prostirka — pogrinjalo, preproga prošaputati, prošapučem — poše-petati prošlost, -osti — preteklost protezati, protežem se — stegovati se protlv, predi, s gen. — proti proučiti, proučim knjigu (= pismo) — prečitati pismo provesti, provedem — prebiti, preživeti prozor, -a — okno prozvati, prozdvem — imenovati prsnuti, -nem — razleteti se pruče — protje pružiti, -Tm — ponuditi, podati pi-vašnjT — prvotni, prvi pucati, -am — streljati piidar, pudara — vinogradski čuvaj puknuti, -nem — počiti pust, pusta, -o — pust, zapuščen piitem — po poti putmk, -a — popotnik puzati, -ženi — lesti, plezati puž, -a — polž R rad, -a — delo radiša, m. r. — delaven človek raditi, radim — delati radmk — delavec radnja — delo, dejanje; delavnica radovati, -ujem se čemu — veseliti se česa rakija — žganje raskalašan, -sna, -šno — razuzdan, malopriden rasplinuti, rasphnem se — nabrekniti; razmočiti se rastati, rastanem se — ločiti se rastaviti, -Tm — ločiti rat, -a — vojna ratar, -a — poljedelec ravan, -vna, -vno — enak razapinjati, -ern — razpenjati razgledali, -am — ogledati (si) razgovarati, razgdvaram se — pogovarjati se; r. koga — zabavati koga razgranat — členovit; razgranata rečenica — razširjeni stavek razigrati, razigram se — razgibati se razlivati, razlTvam — izlivati, prelivati raz, razi — rž rdav — hudoben, slab reč, -i — beseda rečca — besedica rečenica — stavek rečenični — stavčni rSd, -a — vrsta redak, -tka — vrstica redar, redara — reditelj, stražnik redara — gospodinja (žena v zadrugi, ki je na vrsti, da opravlja hišne posle) redni broj — vrstilni števnik redom — po vrsti redovan, -vna, -vno — reden reduša — redara rt d, rida, -e — rjavordeč roba — blago rod, roda — rod, spol roditelji, roditelja, m. r. množ. — starši rodak, -a — sorodnik rddena mati — rodna mati rddenT brat — rodni (pravi) brat ručak, -čka — kosilo riičati, ručam — kositi riigati, rugam se — rogati se rumenika vino — rdeče vino rupa — luknja, jama rutav, -a, -o — kosmat rvHč, rvača — borec, rokoborec rzati, ržem — rezgetati S sabiranje — seštevanje sabor, -a — zbor, shod sačuvati, sačOvam — obvarovati sad (sada) — sedaj sadašnjl — sedanji sagnuti, sagnem — pripogniti, upogniti sagraditi, sagradlm — zgraditi, sezidati sihat = sat sakriti, sakrijem — skriti sakupiti, -Im — zbrati samurovina — sobolja koža, so- boljevina sanduče, -eta —• skrinjica saopštenje — sporočilo sap, sapa — ročaj, držaj sasvim — popolnoma sašiti, sašijem — sešiti sat, -a — ura sav, sva, sve — ves sAvest — vest savetovati, -ujem — svetovati savladati, savladam — premagati saznati, -am — izvedeti sedati, -am se — spominjati se sed, seda, -o — siv sednuti, -nem — sesti seja — sestra selo — vas seljak, seljaka — kmet setiti, -Tm se — spomniti se sevnuti, sevnem — zabliskati se shvatiti, -Tm — zagrabiti; razumeti siči, sidem — zlesti, stopiti (dol) siguran, -rna, -rno — varen; sigurno — gotovo silaziti, -im — iti (navzdol) sipati, -Sm — ulivati sirčče, -eta — sirota sltan, -tna, -tno — droben sjahati, -sem — razjahati sjajan, -jna, -jno — sijajen, lesketajoč se sjati, sjam (sjajem) se — lesketati se, svetiti se skerlet, -a — škrlat skidati, sktdam — snemati sklnuti, -nem (aor. skidoh) — sneti skloniti, sklonim se — skriti se skopčavati, skopčavam — spenjati skdro — kmalu skorup, -a — smetana skratiti, skrattm — skrajšati skup, skupa, -o — drag skupiti, -Tm — zbrati slab — šibek slagati, slažem se — skladati se slati, šaljšm — pošiljati slavuj, slavuja — slavec slobodan, -dna, -dno — svoboden; srčen slog, sloga — zlog Sloven, Slovena — Slovan slovenski — slovanski sldvo — črka složena rečenica — zloženi stavek složiti, sldžlm — zložiti, sestaviti; zediniti slutiti, slutim — slutiti, s slutnjo priklicati služiti, služim se čime — posluževati se česa, uporabljati kaj smestiti, -Im — postaviti, namestiti smeškati, -am se — smehljati se smeti, smem (aor. smedoh) — smeti, upati si smok, smoka — mlečni izdelek (maslo, sir) snaga — moč snažan, -žna, -žno — močan; s. ak-cenat — dolg potisnjen naglas sneveseliti, snevesellm se — uža- lostiti se spas — rešitev spasti, -em — rešiti spasti, spadnem — pasti spaziti, -Tm — zapaziti spečaliti, spečahm — s trudom pridobiti spomenuti, spomenem — omeniti spominjati, -em — omenjati spor — počasen spotaknuti, spotaknem — podtek-niti sprava — priprava, orodje spremati, spremam — pripravljati spremiti, spremim — pripraviti sprezati, sprežem — spregati srdačan, -čna, -čno — prisrčen srdašce — srčece srdžba — jeza srednjovekovnT — srednjeveški sresti, sret(n)em — srečati srezati, -žem — urezati stado — čreda staja — hlev stajati, stdjTm — stati; nastati, začeti se staklo — steklo stan, -a — stanovanje, planšarnica stanica — postaja starati, -am se — skrbeti, truditi se stasati, -am — prispeti stati, stanem — obstati; postaviti se, stopiti; začeti steči, -čem — pridobiti stepen, stepena — stopnja sterati, -am — zgnati, pognati sfiči (stignuti), stignem doseči, dospeti, dohiteti stideti, -Tm se — sramovati se stizati, -žem — dohajati stjerati = sterati sto, stola — miza stoga — zaradi tega, zategadelj stoka — živina stdlar, stolara — mizar stradati, stridam — trpeti stražnjT — zadnji strela — puščica strepiti, -Tm od čega — trepetati pred čim stropoštati, -am se — zgruditi se stršiti, -Tm — štrleti strug, -a — stružec, stružnica stup, stupa — steber, drog stupiti, stupTm — stopiti stvarati, stvaram — ustvarjati stvorenje — stvaritev stvoriti, stvorTm — ustvariti, narediti sud, suda — sodišče sudac, suca — sodnik sudija, m. r. — sodnik sumnja — dvom sumnjalica — dvomljivec sumnjati, sumnjSm (u što) — dvomiti (o čem) sumoran, -rna, -rno — mračen, žalosten sunčam — sončni sunder, -a — goba suparnTk, -a — nasprotnik, tekmec suprotnost, -osti — nasprotje sur, sura, -o — siv; rjavkast susresti, susretnem — srečati sutradan — drugi dan, drugega dne sutrašnjT — jutrišnji suvarak, -rka — suhica, suha vejica suvrememk, -a — sodobnik suza — solza svačijT — vsakogar, čigar si bodi svada — prepir svadati, -am se — prepirati se svagda — vselej, vedno svakad — vselej, vedno svakakav, -kva, -kvo — vsakršen svaki — vsak svako — vsakdo svakojak — raznoter, različen svaliti, svihm — prevrniti svašta, svičega — marsikaj svečar, svečara — godovnik (tisti, ki praznuje „krsno ime") svedodžba — spričevalo svemočan, -čna, -čno — vsemogočen sveštenik, -a — duhovnik svetac, sveča — svetnik svetiteljski — svetniški svetkovati, -ujem — praznovati svetlo — luč, svetloba sveža — veznik svidati, svldam se — ugajati svirac, -rca — godec, dudar sviralica — piščalka svrdao, -dla — sveder svršavati, svršavam — končevati svršen — dovršen svršetak, -tka — konec; končnica sv r siti, svršim — končati svršivati, svršujem — končevati svuči, -čem — sleči svuda — povsod Š šaka — pest šaptati, šapčem — šepetati šara — dolga puška, okrašena z rezbarijami šaren, šarena, -o — pisan ščekati, -am = sačekati, -am — pričakati ščepati, -am — zgrabiti, prijeti; š. se — spoprijeti se šečer, -a — sladkor šeg rt, -a — vajenec šešir, šešira — klobuk šeširdžija, m. r. — klobučar šetati, šetam — sprehajati se šetnja — sprehod ševa — škrjanec šta (što) — kaj, kar štaka — bergla štampati, -am — tiskati štap, štapa — palica štednjak, -a — štedilnik štititi, štitlm — ščititi, braniti što — kaj, kar; ker, ki, da; što više... to večma — čim bolj ... tem bolj štogod — kaj, nekaj; što god — karkoli šiibara — kučma šuma — gozd T ta — pa; saj tačka — točka, pika tada — tedaj taj, ta, to — ta tajac, -jca — molk takav, -kva, -kvo; taki — takšen takode(r) — tudi tamjan, -a — kadilo tanan, -a, -o — tanek tane, -eta — svinčenka, krogla tanjir, tanjira — krožnik tašta — tašča tavan, -vna, -vno — teman te — in, ter teči, -čem — pridobivati tek — šele; tek što — komaj terati, -am — gnati testera — žaga tešiti, -Tm — tolažiti, miriti tetka — teta težak, težaka — poljedelec tikva — buča tih — kratki; za t. čas — takoj, v hipu tipa — cunja, krpa tkanica — tkan pas, prepasač tle, tla — tlo tčbdžija, m. r. — topničar točak, -čka — kolo topuzina — velik kij toranj, -rnja — stolp, zvonik tozluci, -luka, m. r. množ. — do- kolenice trag, -a — sled tražiti, tražTrn — iskati, zahtevati trčati, -Tm — teči trebati, -am — potrebovati; treba — potreben, -bna, -bno je trepavica — trepalnica trešnja — črešnja trgnuti, -nem (aor. trgoh, trže) — potegniti; t. se iza sna — nenadoma se prebuditi trorn — počasen, okoren trošak, -ška — strošek, izdatek trpeza — miza truba — trobenta tuči, -čem — tolči, tepsti tud, tuda, -e — tuj tudin, -a — tujec lumarati, -am — tavati tur it i, -Tm — poriniti, postaviti tužan, -zna, -žno — žalosten tu žiti, tužim se — pritoževati se tvfd, tvfda, -o — trd tvrdava — trdnjava U u, predi, s gen. — pri ubav, -a, -o — lep, ljubek učiniti, učimm — storiti, narediti učiti, -Tm koga čemu — učiti koga kaj uči, udem — vstopiti udariti, -Tm — udariti; mahniti jo; u. na koga — napasti koga; udari kisa — začne deževati udaviti, udavlm — zadaviti, utopiti udeliii, udellm — dati miloščino, obdariti udilj — vedno iidoljica — vdrtina, vdolbina udriti, -Im = udariti udvojiti, udvojlm — podvojiti ugalj, uglja — oglje; kameni u. — premog ugao, ugla — ogel ugarak, ugarka — ogorek uhvatiti, -Tm — ujeti, uloviti; u. se — (spo)prijeti se uja — oddih, počitek ujed, -a — ugriz ujedanput — hipoma, na mah, hkratu ujutru — zjutraj uklanjati, -am se — izogibati se ukraj, predi, s gen. — poleg ukučanin, -a — domačin ulaziti, -Tm — vstopati umanjiti, iimanjlm — zmanjšati umetati, umečem — vtikati, vrivati, vlagati umeti, umem — umeti, znati umetnuti, -em — vriniti umije — pamet, razum umor, -a — utrujenost umoran, -rna, -rno — truden umoriti, umorim se — utruditi se uniči, iinldem — vstopiti unuče, -eta — vnuček unutra — notri, noter uoči, predi, s gen. — (dan) pred upanuti, -em (= jIpasti, upad-nem) — pasti (v), vdreti se upeti, upnem se — napeti se; potruditi se uplakati, -čem se — zajokati uporediti, -im — primeriti upravljati, -am čime — voditi, ravnati kaj upravo — vprav, naravnost, kar upfljati, upfljam — zamazati upustiti, upustlm — izpustiti Hraniti, -Tm — zgodaj vstati urazumljivati, urazumljujem — pameti učiti; poučevati usklik, -a — vzklik, medmet uslov, -a — pogoj uspravan, -vna, -vno — pokončen, raven uspuzati, -žem se — splezati ustavci, ustavaka — tretji dan slave utančavati, utančavam — tanjšati, bistriti utešiti, -Tm — utolažiti utočlšte — zatočišče, zavetišče uvek — vedno uveriti, -im — prepričati uvijati, uvljam se — zvijati se, zvirati se uvls — kvišku uvrediti, uvredim — razžaliti uz, predi, s ak. — navzgor po, ob uzajmiti, uzajmlm — posoditi ilzbrati, -berem — odtrgati uzbuditi, uzbudlm — razburiti uzdrhtati, uzdrščem — zadrhteti tizetij uzmem — vzeti iizglavlje — zglavje uzica — vrvica uzimati, -am — jemati uzjahati, -šem — zajahati uzlaziti, -Tm — dvigati se uzleteti, -Tm — vzleteti uzmoči, uzmognem (uzmogu) — zmoči, zmorem uže, -eta — vrv užeči, užežem — prižgati V vala! — gotovo 1 bogme! valjan, valjana, -o — priden valjati, -am — veljati; valja — potrebno je valjda — menda, bržkone vapno — apno varoš, -i — mesto Vaskrsenje — velika noč vaskrsnuti, -em — zbuditi k življenju vatra — ogenj vazda — vedno vazdan — ves dan vazduh, -a — zrak veče, večera, m. i sr. r.; večer, večeri, ž. r. — večer večeras — danes zvečer več (veče) — že, marveč večma — več, bolj veličina — velikost veljl = velik venčati, -am — poročiti večma — zelo veran, -rna, -rno — zvest vera pa nevera — človek dvomljive zvestobe; nezvestnež vest — spreten, vešč veština — spretnost vežba (vežbanje) — vaja vid, -a — oblika videlo — luč vijati, vijam — poditi vika — vpitje vikati, vičem — vpiti, klicati vinuti, vinem se — zavihteti se, zagnati se visok akcenat — dolg potegnjen naglas višak, -ška — prebitek više, predi, s gen. — nad više, pril. — več višesložan — večzložen vitlati,-am — poditi, goniti vladalac, -aoca — vladar vladati, vladam se — vesti se vlas, -a — las vlastelin, -a — graščak, pleme- nitaš voče, sr. r. jedn. — sadje vdčka — sadno drevo vdčnjak, -a — sadni vrt vodenica — mlin (na vodo) vodeničar, -a — mlinar vodenični — mlinski voda — vodja vojmk, vojnika — vojak vojno, -a, m. r. — mož, soprog voleti, volim — ljubiti, rad (rajši) imeti voštan, -a, -o — voščen voz, -a — voz, vlak vozovoda — vlakovodja vragolan, vragolana — navihanec, premetenec vratiti, vratTm (se) — vrniti (se) vrcati, -am —- brizgati, vreti vrči, vršem — mlatiti (žito) vrebati, vrebam — prežati vredan, -dna, -dno — vreden, dragocen; zmožen, priden vredati, vredam — žaliti, škodo delati vrelo, sr. r. — vrelec, izvirek vreme, vremena — čas vrisnuti, vrisnem — zavriskati vrlo — zelo v uči, -čem — vleči vuna — volna Z zaboraviti, -Tm — pozabiti zabrinut — v skrbeh zacvrčati, -Tm — zaškripati zači, zadeni — zaiti, obiti, iti (okrog) zadatak, -tka — naloga zadesiti, zadesTm — zadeti, doleteti zaddcniti, zadocnlm — zamuditi, zakesniti zadugo — dolgo zadužbina — pobožna ustanova zagonetka — uganka zagrada — ograja; oklepaj zagrajati, -em — zavpiti zagrliti -Tm — objeti zaigrati, zaigram — zaplesati; srce zaigra — srce zapolje zaista — zares zajednica — skupnost zajedničkT — skupen zajedno — skupaj zakasati, -am se — zagnati se zakrdčiti, zakročTm — stopiti zakucati, -am — potrkati zalazak, -ska — zahod zalogaj — založek, grižljaj zalud — zastonj zamenica — zaimek zametati, zamečem — začenjati zamoliti, zamolim — zaprositi zanat, zanata — rokodelstvo, obrt zanatlija — rokodelec, obrtnik zanimanje — poklic zao, zla, zlo — zloben, hudoben zapadati, -am — toniti zapaliti, zapahm — prižgati zapamtiti, -Tm — zapomniti si zapeta — vejica zapeti, zapnem — napeti; napeti vse sile; prizadeti si zapitati, zapitam — vprašati zapodesti (zapodenuti), zapodenem se — nastati, dvigniti se zapovednT način — velelnik zapuliti, zaputTm — napotiti se zar — ali, mar zaraditi, zaradrm — zaslužiti zarez, -a — Vejica zarezivati, zarezujem — zarezo-vati, vrezovati zaseban, -bna, -bno — poseben zastaram se — zaskrbi me zastati, zastanem — obstati zaštititi, zaštTtTm — zavarovati, obvarovati zašto — zakaj zateči, zatečem — najti, zasačiti zatTm — potem, nato zatražiti, zatrazTm — zahtevati zatreba mi — postane mi potreben, -bna, -bno zatrka — zalet zaturiti, -Tm — vreči (nazaj); naložiti, zadeti zatvarati, zatvaram — zapirati zauzeti, zauzmem — (za)vzeti zaveriti, -Tm se — zaobljubiti se zavičaj, -a — domovina, rojstni kraj zavoleti, zavollm — vzljubiti zazviždati, -Tm — zapiskati zbir = zbrdj, zbroja — vsota zbirna imenica — skupno ime zdela — skleda združivanje — spajanje zeba — ščinkavec z§c, -a — zajec zelen, -i — zelenje, zelenjava zelenko, -a — serec (konj) zemlja — zemlja, dežela zemljotres, -a — potres zgodan, -dna, -dno — primeren, prikladen zgrada — stavba zimi — pozimi zlostavljanje — grdo ravnanje, trpinčenje zmija — kača znati, znam — znati; poznati zob, zobi — oves zčriti, -Tm — zoriti se, svitati se zovnuti, zovnern — poklicati zraka — žarek zrikavac, zrikavca — kobilica zub, -a — zob zvanica — povabljenec zvati, zdvem — klicati zvizga — žvižganje zviždati, -Tm — žvižgati zvižduk, -a — žvižg zvučan, -čna,-čno — zveneč zvučnost, -osti — zven zvuk, -a — zvok Ž žšgor, -a — hrup, nemir žalba — pritožba žaliti, -Tm — žalovati žar, -a — žar, žerjavica ždršbe, ždrebeta — žrebe žeči, žežem — žgati, pripekati žedan, -dna, -dno — žejen žed, -i — žeja žestok — hud, ognjevit, silen; imeniten žetelac, -eoca — ženjec zetva — žetev život, života — življenje životinja — žival žižak, -ška — oljenica, leščerba žnjšm — žanjem žuč, žuči — žolč žiiriti, žurim (kogaJ — naganjati; i. se — hiteti žu t, žiita, -o — žolt, rumen SADRŽAJ I. VEŽBE Strana 1. A. npea nocao (MH^opaa n. LLIarmaHHH) — B. Anfleo i davo (Milan D. Milidevic).................. 3 Azbuka 2. AoMahH jieK (HHBKOBHh, HniaHKa I)............ 4 Zvučni i bezv. sugl. — Jednačenje suglasnika 3. rihcmo..................... 6 Gubljenje sugl. t i d 4. Lav i medved (Ljubomir P. Nenadovic).......... 7 Neodredeni način — Sadašnje vreme 5. IlayK h ny>K (Ha3op-Bocanaii, Hmama 1).......... 10 Glagoli biti, hteti, moči 6. Pravila pristojnosti (Divkovic, Čitanka I) ■ ■ ,...... 11 Zapovedni način 7. BpaHa h paK (ahbkobhh, mrnahka I)........ . . 12 Glag. prilog sadašnjosti i prošlosti 8. IlocJioBHue.................... 14 Glag. trpni pridev 9. Sveti Sava i majka (Narodna) . . .......... 15 Glag. radni pridev — Prošlo vreme 10. 3a^py>khh HMyTaK (4ajKOBau, Hmam« III)......... 17 Buduče vreme — Svršeno buduče vreme 11. Stanko postaje hajduk (Janko Veselinovic) ........ 19 Svršeno prošlo vreme 12. y Tonjioj co6h................... 22 Nesvršeno prošlo vreme 13. MyaHe aeije mejbe (Hapojma)........,r .... . 24 Pogodbeni način 14. A. Čizmarski šegrt (Jovan Jovanovic Zmaj) — B. Zanimanja . . 25 Imenice m. r. 15. Karadorde (Milan D. Milidevic)............. 29 Duga i kratka množ. — Pridevi m. r. 16. Aoflojie (ByK Cr. KapaijHh)............... 32 Imenice ž. r. na -a — Pridevi ž. r. 17. MaTepiba pei (Jby,neBHT By;miieBHh)........... 34 Imenice z. r. bez nastavka 18. A. Konj u ratu (Divkovic, Čitanka I) — B. Jastreb i kukavica (Pavlovid, Čitanka II)................. 36 Imenice sr. r. — Pridevi sr. r. Strana 19. Marapau H CJIOH (J0B3H J0B3H0BHh 3M3j)....................39 Imenice oko i uho 20. nyTOBaH*e >Kejie3HHU0M . .............................40 Imenice kolo, drv o, veče, čovek, dan 21. Kraljevič Marko (Po Tih. Ostojiču) ......................42 Predloži — Instrumental s predlogom i bez njega 22. A. .ZleBojna H pn6a (Hapo^Ha) — B. 3aroHeTKe..............45 Poredenje prideva 23. A. Robinsonov kalendar (Daniel Defoe) — B. Čudna tri lovca (Nazor-Bosanac, Čitanka II)..............................47 Glavni brojevi — Dvojina — Redni brojevi 24. CeeTy ce He MOHte yroAHTH (Hapo^Ha) . . 51 Brojne imenice 25. Materine suze (Narodna)..............................53 Prisvojne zamenice — Lične zamenice 26. Kurjak i konj (Po Dos. Obradoviču)......................55 Enklitike 27. Cbcth Časa h asa cynapHHKa (HapoflHa)..................56 Pokazne zamenice 28. Čavka i ptice (Po Dos. Obradoviču)......................58 Upitne i odnosne zamenice 29. npOAptu cy mh onaHUH (I~Io Hap. npnnoBeuH)................59 Neodredene zamenice II. TUMAČENJA ......................................62 III. PREGLED GRAMATIKE........ ............74 IV. DODATAK — ŠTIVA 1. *Becejbe MJiaaocTH (IleTap IlpepaaoBHh)..........104 2. Konj i bik (Po Dositeju Obradoviču)...........104 3. JeJieH h BHHorpaA (Ilo /IocHTejy 06paaoBHhy)........105 4. *Tufle perje (Ljubomir P. Nenadovič)...........105 5. KypjaK h nac (Mhji3h ByKacoBnh).............105 6. Kornjača i zec (J. Jurkovič) . ..............106 7. *Eep6a y pyuiKoj Topn (BpaHKO PajiHneBuh)........106 8. *Čvorak (Jovan Jovanovič Zmaj).............107 9. JeceH y ceny (JaHKo M. BecejiHHOBHh) ...........107 10. Grad (Vladimir Nazor).................108 11. *MapKOBa CHara (HapoaHa necMa).............108 12. *MapKOB coko (HapoAHa necMa) .............110 13. *Marko Kraljevič i Ljutica Bogdan (Narodna pesma).....110 14. *MapKO KpajbeBHh h 6er KoctaaHH (Hapo/ma necMa) ... 114 Strana 15. Božična radost (Janko M. Veselinovic)...........115 16. *Zima (Jovan Jovanovic Zmaj)..............118 17. *Božicni dani (Narodna pesma).............118 18. KpcHO HMe (ByK Ct. KapaijHh)..............118 19. *Rastko (Vojislav Ilic).................120 20. CBeTH CaBa h 6paha noja ce aejie (Hapojma npunoBeTKa) . . . 120 21. O HapoflHOM je3HKy (JocHn Jypaj LLlTpocMajep)........121 22. BncKyn Jochh Jypaj IIlTpocMajep............121 23. *Otadžbino, majko mila (Tugomir Alaupovič)........122 24. *Bože pravde (Jovan Bordevič).............122 25. *JlHjena Hauia aoMOBHHa (AHTyH MnxaHOBHh)........123 26. Čirilsko pismo (Po Seviču, Gramatika)..........123 27. HapoflHe nocJioBHue .................123 28. Ko manje iste, više mu se daje (Narodna pripovetka) 124 29. >KeTBa (JaHKO JypKOBHh)...............126 30. *Tri ptičice (Narodna pesma)....... ......127 31. Mo6a (ByK Ct. KapaijHh)................127 32. *Zečeva ženidba (Narodna pesma)............128 33. Xepo ocyljeH Ha cmpt (HapoflHa npnnoBeTKa)........129 34. Nasradin-hodža i njegova krava (Narodna pripovetka) .... 129 35. *HMaM nyfcy (HapojiHa necMa).............130 36. Koza, kupus i vuk (Narodna zagonetka)...............130 37. *3aroHeTKa (Jobsh JoBaHOBHh 3Maj)............130 38. HapoaHe nHTajiHue . . ■...............130 39. *Narodne zagonetke.................131 40. HapoflHe 3aroHeTKe h nHTajiHue.............131 V. REČNIK......................132 Opombi 1. Glede akcentuacije prim. Vadnico I, 119. 2. Pod poglavjem „Tumačenja" so razložene samo take besede, ki jih v Vadnici I pod istim poglavjem še ni bilo. „Rečnik" pa obsega besedni zaklad vse knjige.