KRALJEVINA SRBA, HRVATA I SLOVENACA INDUSTRISKE SVOJINE Izdan 1. Februara 1927. PATENTNI SPIS BR. 4092 UPRAVA ZA ZAŠTITU Klasa 57 (1) BROCK & WEYMOUTH INCORPORATED, PHILADELPHIA (U. S. A). Poboljšanja u metodi za izradu mapa. Prijava od 5. februara 1925. Važi od 1. novembra 1925. Traženo pravo prvenstva od 16. februara 1924. (U. S. A.). Naš pronalazak odnosi se na metod za pravljenje karata (mapa) sa vazdušnih (aero-planskih) snimaka. Dobro je poznato, da se jedna serija snimaka kakvog prostora (teritorije) gde se snimci delimično prekrivaju može spojili tako, da gradi izv. mozaik kartu te teritorije. Snimci, upotrebljeni za tu svrhu, dobiveni su pomoću fotografskih aparata koji se nose u aeroplanima ili vazdušnim lađama i čija su sočiva upravljena na niže a žižina površina održava se u koliko je moguće bliže horizontalnom položaju. Ovakvi mozaici, međutim, nisu karte u tehničkom smislu te reči iz tri glavna razloga, izuzimajući druge, manje važne uzroke. Tri glavna razloga su: Sto mozaici pokazuju tačke kao da su postavljene konič-norn projekcijom od više postupnih centara sočiva kao tačke sa kojih se posma-tra, dok je karta ravan snimak u orlograf-skoj projekciji; što mozaici ne pokazuju nikakve konture elevacije, dok su karte nepotpune, ako ne pokazuju konture linija i što su, usled toga što je nemoguće održati žižšnu ravan u pravom horizontalnom položaju, razne tačke snimka neminovno rđavo postavljene na više snimaka. Pokušaji, da se pomenute teškoće savladaju, činjeni su dosada ali, u koliko nam je poznato, bez praktičnog uspeha. Predmet našeg pronalaska je da metod za ponovno proj : ova nje i iskorišćavanje vazdušnih fotografskih snimaka i koji će, na prvom mestu, imati kao rezultat stvaranje jedne serije stereoskopskih parova ploča, koje obuhvataju prostor, koji se ima staviti na karlu. Ovi parovi ploča biće u odnosu na teritoriju, koja se ima staviti na kartu, sasvim blizu horizontalnim projekcijama; a način pomoću koga smo u stanju da pribavimo takve parove čini glavnu crtu našeg pronalaska. Druga svrha koju imamo u izgledu, je upotreba ponovno projekto-vanih stereoskopskih parova ploča na ste-reoskopu naročite konstrukcije i specijalni način da se dobije jasna vidna prestava kontura prestavljene teritorije i naslika kontura linija na jednoj ploči svakoga para. Dalje, cilj nam je iskorišćavanje naših ponovnih projektovanih ploča u svrhu šema-tiziranja karte sa nje u ortografskoj projekciji, koja će pokazivati tačan položaj istaknutih tačaka, zajedničkih parovima ploča a tako isto i da iačno šematizira na pome-nutoj ortografskoj karti konture linija naslikanih na pločama i druge željene detalje prestavljene fotografski. Zatim još nam je svrha da iskoristimo ponova projekto-vane ploče pri pravljenju mozaik-karte u Ironičnoj projekciji, pogodnoj da, pri zajedničkoj upotrebi sa ortografskom kartom prestavi konture kao i pojedinosti, koje se ne mogu lako preneti na ortorafsku kartu. Bitnost i priroda našeg novo pronađenog metoda, pomoću koga izvodimo gore izložene svrhe, shvatiće se najbolje iz opisanih priloženih crteža, gde je: Din. 50. Sl. 1 je izgled dijagrama, koji pokazuje seriju folografskih negativa eksponiranih sa aeroplana na takav način, da je isti prostor prestavljen na naizmeničnim snimcima i na suprotnim krajevima pomenulih snimaka a tako isto i lako, da svaki od ovih na-izmeničnih snimaka sadrži tačku koja leži u centru drugog snimka. SI. 2 je izgled dvaju naizmeničnih negativa i pokazuje na njima istaknute tačke, koje su izabrane i upoirebljene u našem postupku. SI. 3 je izgled modela pozitivnog u odnosu na položaj tačke a negativnog u odnosu na boju i koji pravimo sa glavne ploče izabranog para i upotrebljavamo za dobijanje pogodne ponovne projekcije druge ploče para. SI. 4 je izgled dijagrama, koji pokazuje kako se model sa si. 3 eksponira sa glavne ploče. SI. 5 je izgled dijagrama stereoskopa, koji se može upolrebiti kod našeg metoda za posmatranje skretanja ploča izabranog para sa pravih horizontalnih projekcija a koji se tako išlo može upotrebiti i za posmatranje i slikanje kontura linija na po-nova projekciranim snimcima našeg stere-oskopskog para. Par ploča prestavljen je u pogodnoj pravoj liniji za stereoskopsko ispitivanje. SI. 6 je izgled dijagrama, koji pokazuje model načinjen sa glavne ploče jednog para i negativ sa druge ploče i delove mehanizma za kopiranje za korekciju, pomoću koga se model može udesiti u položaj pod uglom tako, da projektovana slika negativa padne na ugao na takav način, da ordinate istaknutih tačaka koincidiraju u razmaku od linije koja vezuje tačke, što pokazuju centar i spregnuti centar na modela sa i-stim tačkama, prestavljenim na modelu a tako isto i na taj način, da paralakse tačaka poznate elevacije budu tačno prestavljene na modelu. SI. 7 je izgled dijagrama u perspektivi, kako bi ilustrovala dejstvo na položaj tačaka snimka nagnute ravni projekcije u po-ređenju sa horizontalnom ravni projekcije. SI. 8 dijagramski prestavlja tri popravljene ploče spremljene da se sa njih načine procrti šematskog modela. SI. 9 je dijagram šematskog modela načinjenog sa ploča prestavljenih na slici 8. SI. 10 je dijagram šematske traverse, načinjene pomoću procrta prestavljenih na slici 9. Y—y označava poprečnu osu, koja prolazi kroz centar snimka a yt—je paralelna linija sa poprečnom osom i prolazi kroz spregnutu tačku centra drugog snimka para. 1, 2, 3, 4 itd. pokazuje postupno uzete negative, koji se delimično prekrivaju. C', C'2, Cs i t. d. su tačke centra svakog snimka a c1, c2, c2, i t. d. su spregnuti cen'ri kako se ukazuju ili izgledaju na drugim snimcima. X—X je linija koja spaja centar sa spregnutim centrom para odabranih snimaka i odgovara liniji leta i longitudinalnoj osi snimaka. A1, A2, A3 i t d. su istaknute tačke ili objekti koji se pokazuju na izabranim snimcima u poprečnoj osi y—y ili blizu nje i toliko blizu koliko je moguće vrhu i bazi snimaka. B, B1 i t. d. su druge istaknute tačke ili objekti, koji se pojavljuju na izabranim parovima i obeleženi su u toj svrsi, da bi bili opisani. E si. 5 je osnovna ploča jednog stereoskopa, koji ima vodice E1, E1. F je tabla koja se pokreće po vodici E' i ima longitudinalne vodice F1 F1 za koje je učvršćena tabla G tako, da se može po njima kretati i koja ima longitudinalne vodice G1-G1. H i H1 su obrtni nosači, od kojih je jedan prestavljen tako, da se kod A može podešavati na vodicama G1 a drugi je kod H1 utvrđen radi nošenja ploče G. H2 je dodirni krak na nosaču H, koji se može podešavali a H3 je mikrometar sa podslom, pomoću koga je veličina podešavanja tačno izmerena. ] ij1 su obrtne table na kojima su utvrđene ploče, koje se imaju ispitivati. ] i j1 su otvori stereoskopa za gledanje i imaju krst od vlakana ]2 i J3 pod pravim uglom u odnosu jednog na drugi. K—K su sočiva a L, L1, L2 i L3 čine jedan sistem prizmi za ponovno konstruisanje slika po-smatranih kroz otvore za gledanje. M, si. 6 je osnovna ploča, kopirajućeg mehanizma za korekciju, za koji je učvršćen jedan okvir M1 koji se kod M2 obrće i koji nose pravougle stožerne rukavce M3, na koje je učvršćen okvir M4 sa vertikalnim vodicama M5. Po vodicama M5 se može pokretati okvir M6 učvršćen na njima i koji ima horizontalne vodice M7, za koje je u-čvršćen okvir Ms, koji se po njima može kretati i koji ima na svom gornjem kraju zupčanicu M9. Za okvir M8 učvršćena je o-brtna ploča M10. M11 je krak učvršćen za okvir M8 i nosi jedan gurajući šraf M12 pomoću koga se mikrometar M13 sa podelom stavlja u pokret. M14 je zupčasti točak pričvršćen za okvir M8 i zalazi u zupčanicu M9 a stavlja se u pokret pomoću dugmeta M15. N je projektujuće sočivo instrumenta, koji sadrži tako isto i mehanizam za čuvanje i udešavanje negativa naznačenog na slici 6 sa 3; ovaj mehanizam je o-bično sličan onome, koji je predstavljen na opisanom delu mašine, sem šio nije snab-deven delom za naginjaje negativa. Misli- mo da je nepotrebno prestavljati taj mehanizam u detaljima. O, sl. 4 je sočivo a O1 prizma za toialnu refleksiju. 1 na ovoj slici prikazuje pozitiv snimka 1 a T je model načinjen sa ovog pozitiva. P, P1 i t. d. sl. 3, predstavljaju delove ploče 1 koji su ostali nepokriveni hartijom za obrazac i koji su, prema tome, prestavljena na modelu T. Prvi stupanj kod našeg postupka sastoji se u eksponiranju u pogodnom aparatu za vazdušna snimanja, čitave serije negativa, regulišući, najradije, vreme razmaka između ovog i idućih eksponovanja tako, da svaki snimak sadrži tačku, koja će odgovarati centru drugog sledećeg snimka. Sl. 1 predstavlja četiri snimka takve jedne serije i pokazuje, da centar trećeg snimka pada u okvir prvog snimka, centar četvrtog u okvir drugog i t. d. Na taj način dobija se kontinuirana serija snimaka celom dužinom leta pogodnih za dalje tretiranje. Dodirni otisci na hariiju i stakleni pozitivi projekcijom su načinjeni sad sa ovih negativa. Stakleni pozitivi, nazvani još prosto pozitivi, ispituju se sad po parovima, stavljajući ih jedan uz drugoga na staklenu ploču osveiljenu ozgo da najpre na svakom pozitivu označi pomoću kruga olovkom približni položaj spojene tačke centra druge ploče na svakom paru tako ispitanom a zatim ćemo izabrati najradije četiri istaknute tačke snimka a koje se lako iden-tifikuju i javljaju na oba snimka; one su smeštene koliko je moguće bliže, na linijama y—y i y' y' koje prolaze kroz centar i spregnuti centar svake ploče pod pravim uglovima sa linijom što spaja ove centre, kao što je to pokazano na slici 2. Ove su tačke A1 A- i t. d. zatim označene na kopijama od hartije i date partijama polja u svrhu verificiranja visine tako izabranih ta-čaka. Određivanje visine ovih izabranih ta-čaka je jedna važna crta našeg metoda. Poznavanje ralativne visine ovih tačaka zajedno sa osobinom koničnih projekcija i-siih objekata, uzetih sa različitih tačaka snimka, omogućuje nas da na svaku ploču primenimo proste pokušaje pomoću stere-oskopa, slika 5, specijalno označenog da izvrši nekoje stupnje ovog metoda. Ovi pokušaji otkrivaju da li je ili nije pozitiv horizontalna projekcija snimka, koji je na njemu i kad god to nije slučaj, kolika je približna veličina kretanja i u kom se pravcu takva ploča kreće od horizontale. Proučavanje si. 7 gde je jedna ravan P horizontalna a druga ravan P1 nešto nagnuta, dobiće se tačan pojam na koji se način tačke, koje definišu sliku pomeraju u- sled nagiba projekcione ravni. Tačke O1, O'2, O3, O4 i t. d. obrazuju se zracima iz jednog zajedničkog izvora, označenog sa O. Usled toga što ovi zraci potiču iz jednog zajedničkog izvora, oni divergiraju međusobno na putu ka projekcionoj ravni. Zbog toga su i tačke O- i Q4 obrazovane presekom zrakova u onom delu nagnute ravni P1 koji stoji iznad horizontalne ravni, postavljene na većem rastojanju nego što su te tačke postavljene pri preseku zrakova u horizontalnoj ravni P. Sasvim je obrnut slučaj u onom delu nagnute ravni P1 koji stoji niže od horizontalne ravni P, jer su tu sada tačke O’ pl i O3 p', koje stvaraju sliku postavljane na kraćem rastojanju nego kada bi stvorile u horizontalnoj ravni. One tačke koje obrazuju linija Z Z u horizontalnoj ravni neće trpeti nikakvog pomera-nja, jer se faktički nalaze u horizontalnoj ravni. Sad će se viditi, da kad se paralakse izmorene između tačaka na y—y osama iznad i ispod tačke centra jedne od ploča i onih s njima spregnutih, neminovno smešte-nih blizu gornjih i donjih ivica i blizu bočne ivice druge ploče, slažu sa paraleksa-ma, sračunastim za te tačke, kasnija od o-vih dveju ploča mora biti vrlo približno horizontalna i ako paralaske na drugim tačkama, zajedničke za takav jedan par, odstupaju znatno od prave vrednosti. Takve razlike su tada prouzrokovane nagnutom ravni projekcije druge ploče takvog para. Tačke koje leže na liniji y—y ili blizu nje i koje normalno prelaze u liniju leta C1—c3 kod tačke C1 na ploči No. 1, slika 2, ne mogu biti pokrenute naginjanjem sa te linije, pošto ih nagnutost ove ravni u osi y y nikako ne premešta a nagnutost oko x—x ose premešta ove tačke samo na više ili na niže duž ose y- -y. Njihov položaj u pravcu, paralelnom sa linijom leta, ostaje dakle nepovređen ma kakva nagnutost ravni ploče No. i bila u trenutku eksponiranja. Tačne paralakse ovih tačaka i njihovih spregnutih tačaka su samo tada moguće, kad se spregnute tačke pojave na drugoj ploči u svojim pravim položajima. Kao što je prestavljeno slikom 7, to je samo moguće, u slučaju tačaka, koje se nalaze u uglovima snimka ili blizu njih, kad je njihova projekcija na horizontalnoj ravni. Na taj način je tako brzo moguće verificirati da li se jedna ili obe ploče jednog para bliže horizontali svoje ravni projekcije. Sada ćemo objasniti, kako je jedan par ploča pozitiva, koji imaju istaknute tačke verificirane visine, udešen i proučen u ste-reoskopu u cilju konstantovanja šta se traži, ako je potrebna povoljna projekcija ploča. «-• • Ploče se nameste na pokretnim pločama tako, da su spregnute tačke centra c1 i c3 u unutrašnjosti centra C1 i C3 i tako, da su ove četiri tačke u tačnom nizu jedna prema drugoj. Transverzalna ploča koja kliza G pomeri se sad do centra jedne ploče, na primer, No. 3 toliko, da koincidira sa presekom krsta od vlakana na otvoru za gledanje j1 a pokretna ploča P se tada obrće sve dok se spregnuta tačka snimka C' na ploči 3 ne vidi da leži tačno na horizontalnoj liniji vlakna na otvoru J1. U slučaju da je razmak C3—c1 i suviše veliki da bi se mogle viditi obe tačke C3 c1 pri istom podešavanju transverzalnog dela koji klizi G, poslednji če se pomeriti dovoljno kako bi doveo tačku c1 u polje teleskopa sistema E1. Kad je tako udešena ploča 3, na isti način ponoviće se iste operacije sa pločom 1, posle ovoga izvršiće se nezavisno udešavanje dela koji klizi G1 toliko, koliko je potrebno da se spojena tačka snimka C3 na ploči 1 dovede do toga da koincidira sa presekom krsta od vlakana na otvoru za gledanje j pošto se centar C:i ploče 3 doveo da koincidira sa presekom krsta od vlakana otvora J1. Ovo dopunjava udešavanje ploče, kako je prestavljeno u obliku dijagrama, na slici 5. Podela na mikrometru H4 dovede se na nulu a deo koji klizi G pomeri se da se c1 na ploči 3 pokaže u centru otvora za gledanje J1. Centar C1 na ploči No. 1 neće sad koincidirati sa centrom otvora za gledanje J sem ako su rastojanja C1—C3 i C1—c3 na pločama 3 i 1 slučajno ista. Ako se sem toga, ploče moraju rastaviti, kako bi se C1 dovelo u centar dela J, o-snovica kod C1 biće viša od osnovice kod C3 a kad ploče moraju doći bliže u isto vreme u cilju dovođenja do simultanog ko-incidiranja, biće C1 niže od C3. Razlika u rastojanju između dva takva para spregnutih tačaka snimka nazvana je paralaksom tih tačaka i funkcija je osnovne dužine C1—C3, visine tačke snimka iznad osnovice i razlike u visini tačaka osnovice. Relativna visina iako izabrane tačke centra u odnosu na tačke poznate visine određuje se sad stavljanjem podele mikrometra na nulu, kada, slučaj kod ovog primera, tačka C1 na ploči 1 i c1 na ploči No. 3 koincidiraju sa njihovim odgovarajućim krstovima od vlakana. Poprečne ploče koje klize i ploča koja klizi G1 pokrenu se do tačke poznate visine, bliže visini tačke c1 a C1 koincidira sa ovim krstovima od vlakana. Čitanje mikrometra pokazaće tada paralaksu između ove tačke i centra C. Kad je to pozitivna paralaksa C biće niže od tačke u pitanju u veličini koja odgovara paralak- si, i u slučaju da mikromeiar pokazuje negativno čitanje, centar C' biće viši od tačke poznate visine za količinu koja odgovara razlici paralakse tako nađene. Sad se direktnim merenjem verificira na ploči, čiji je sopstveni centar niži od spregnutog centra, rastojanje između ovih civeju tačaka i na osnovu ovog rastojanja, pročitanog na prethodno spremljenoj tabeli paralaksa kolika se razlika paralakse mora imati za različite istaknute tačke, čije su elevacije bile izmorene u polju. Transverzalni delovi koji klize F i G i deo koji klizi G' pokrenu se do najniže od ovih istaknutih tačaka, na pr. A1 si. 2, koincidira na svakoj ploči sa vertikalnom linijom krsta od vlakna a mi-krometarska podela je u ovom položaju stavljena na nulu. Pretpostavimo da je o-snovna dužina 2,5 (inča) palca, da je Cl niža tačka centra i da su visine tačaka A1, A-, A3 i A4 odnosno 157, 171, 213 i 165 stopa iznad centralne tačke elevacije C', Tabela paralaksa pokazuje 081”, 089”, 111”, i 085 što treba da budu paralakse, koje odgovaraju ovim elevacijama. Prema tome, ako je podela dovedena na nulu, kad su ploče postavljene tako kako je opisano, tačke Až, A3, i A4 i njihove spregnute tačke, moraju biti odgovarajuće. 008”, 050” i 004”, šia više odvojeno od tačaka A1. U ostalom pravila konične projekcije na horizontalne ravni zahtevaju, da rastojanja od sviju spregnutih tačaka izmerena prema linijama, koje spajaju centre snimaka, t. j. linije C1, c3 i C3 Ci budu iste na svakom snimku, tako, visina A1 iznad linije C1, c3 treba da bude jednaka sa visinom A1 iznad linije C3, c1. Dejstvo transverzalnih delova koji klizi F i G dovešće ma koju željenu lačku u horizontalnu liniju vlakna kako je spregnuta tačka tada tako isto u horizontalnoj liniji vlakna ordinate takvih tačaka su jednake. U slučaju nejednakosti veličina i pravac razlika zabeleženi su ali ne izmerni. Posmatranje razlika u ordinatama tačaka, udaljenih koliko je moguće od centralne linije C1, c3 pokazuje relativan položaj ravni u kojima je projeklovan svaki snimak a dalje obavešienje pruža slaganje ili neslaganje paralaksa tačaka A1, A2, A3 i A4 kako su odmerene na pločama i kako su o-dređene tabelama. Naš metod se sad izvodi emperičkom korekcijom, zasnovanom na uslovima izloženim preliminarnim ispitiva-njea svakog para sad baš objašnjenog. Rezultati ovog posmairanja stavljaju po-smatrača u mogućnost da klasira svaki par u jednu od triju klasa parova, naime: svaka ploča je ravan projekcije sasvim blizu horizontale; jedna ploča je sasvim blizu horizontale a druga nije ili, obe ploče su daleko od horizontale. Dalji stupnji našeg metoda prilagođeni su da postupaju tačno sa svakom klasom i sastoji se u ponovnom projektovanju negativa ploča, koje su bile nađene kao pogrešne, na modelima ploča koje su nađene kao dobre, kako bi se od njih načinili parovi ploča, koji će pokazivati kroz njihovu zajedničku teritoriju jednake ordinate i tačne paralakse tačaka poznate visine. Takvi parovi moraju biti toliko daleko u koliko se tiče ove teritorije vrlo blizu dvema horizontalnim projekcijama, pošto samo horizontalne projekcije mogu simultano ispuniti oba ova uslova. Pre pomeranja jednog para ploča sa ste-reoskopa, pošto je izvršeno prethodno ispitivanje, ovaj se insirumenai upotrebi da smesti i obeleži sa krajnom preciznošću kod svake ploče para tačno spregnute tačke cenira. Cesto se događa, da tačka centra jedne ploče u vrhovima drveta, jezeru, reci ili u polju, tako da obično vidno posmatranje nije dovoljno da tačno smesti odgovarajuću tačku snimka u spojenoj ploči. U ovom ili drugom primeru stereoskop pruža sredstvo za tačno sme-štenje (postavljanje) spregnute tačke. Ovo se vrši prvim verificiranjem pomoću ordinata tačaka blizu linije C1, c8 i c1, C3 dali je upravljanje ploča potpuno. Ako je sad C3 u vrhu drveta, ploča No. 1 se odvoji od ploče No 3 tako, da se stereoskopska slika krsta od vlakana pojavi u dodiru sa centrom vrha drveta u c3. U slučaju da je ploča No 1 i suviše blizu ploče 3, krst od vlakana će se pojaviti ispod vrha drveta; kad su ploče i suviše odvojene, krst od vlakana će lebdeti u vazduh iznad vrha drveta i tek kad tačka odstojanja bude bila tačna, doći će krst od vlakana u kontakt s njom. Krst od vlakana u otvoru za gledanje j je sad tačno u upregnutoj tački c3 i pomoću oštre ivice noža ova se tačka o-beleži na ploči No. 1, pošto je pogodan u-pravljač za ovaj nožić stavljen na ploču tako, da koincidira sa presekom krsta od vlakana pri gledanju samo kroz otvor za gledanje. Krst koji pokazuje znak, upotreb-Sjen da označi umnožavanje, je dakle doveden u iačnu koncentričnost sa krstom načinjenim krstovima od vlakana, koji zauzimaju položaj krsta upotrebljenog da označi zbir. Zatim se deo koji klizi G pomeri da centar C1 ploče No. 1 koincidira sa presekom svog krsta od vlakana i slična operacija će tada smestiti C1 na ploči No 3. Ako sad na primer, Cl treba da leži u reci ili u jezeru, neće biti moguće direktno naći spregnutu tačku sa velikom preciznošću, ako ploče još nisu koregirane. Radi toga se sad pokrenu transverzalni de-lovi koji klizi G i F do tačke bliske koliko je to moguće C1 gde se zemlja i voda dodiruju i prema tome u istoj visini jezera ili reke je centar u krstu od vlakana. Tada se udesi rastojanje između ploča do izabrane tačke i tačke spregnute s njom, svaka koincidira sa svojim odgovarajućim krstom od vlakana a zatim se centar C1 po-nova pomeri da koincidira sa svojim krstovima od vlakana operisanjem sa transverzalnim delovima koji klize F i G vodeći računa o tome da se tačno određeno rastojanje ne pokvari. Tada će krst od vlakana u Jl koincidirati sa cl na ploči 3, odmah čim tačka C' na ploči No. 1 dođe u presek krsta od vlakana j. Ovaj stupanj u našem metodu je od velikog značaja za uspeh sledečih stupnjeva zahtevanih kako za korekciju tako i za sledeće šematiziranje kore-giranih ploča radi konsiruisanja fotografske traverze, koja služi kao građa za kartu u ortografskoj projekciji što je poslednji rezultat našeg metoda. Dosadašnja nemogućnost da se tačno prenesu spregnuti centri običnim očnim posmatranjem dovodi nas do upotrebe zamene cenira, koji su tačke u blizini centra i dovoljno određene da dozvole smeštanje njihovih spregnutih tačaka. Izvesne greške su na taj način unesene u šematiziranje prodrle i rezultat su pogrešnog orijentisanja šematiriziranih talasa. Stereoskopski smeštanje pravih spregnutih centara dakle je jedno važno poboljšanje, koje ispunjava naš metod. Ploče koje pripadaju prvoj od tri gore pomenute klase, poznaju se prema činjenicama što pokazuju u toku preliminarnog ispitivanja, tačne paralakse za tačke poznate visine i jednake ordinate za sve spregnute tačke snimka. One se mogu upotrebiti kod naknadnih stupnjeva ovog postupka bez potrebe ponovnog projektovanja. Od parova klasiranih u klasi dva, za koju je u praksi nađeno, da je najčešći slučaj, ona ploča, koja se pri ispitivanju pokaže kao praktički horizontalna, upotre-biće se za određivanje ravni u kojoj će negativ sa druge ploče ovog para morati biti ponova projektovan tako, da da sliku, koja će imati jednake ordinate i tačne paralakse kroz prostor zajednički za obe ploče. Pretpostavimo, da su ploče 1 i 3 u po-smatranju i da je nađeno da paralakse tačaka smešienih u osama y—y ili blizu njih i udaljenjih od linija C- -C1 koliko je to moguće i da su, prema tome njihove spregnute tačke u blizini leve ivice ploče No. 3, ne odgovaraju izračunatim paralaksama već da se tačke nalaze u osi y—y ploče No. 3 ili blizu nje i da su njihove spregnute tačke blizu desne ivice ploče No. 1, može se tada zaključiti, da je ploča No. 1 vrlo bli- zu ako ne i tačno horizonialna i da je ploča No. 3 nagnula. Do ovog zaključka došlo se iz činjenica šio nagnutost ploče No. 3 oko ose y—y, sa dodatim nagibom oko ose x—x ili bez njega nije premestila tačke izvan ose y—y. Ako je na taj način paralaksa ovakvih ta-čaka lačna, to znači da su spregnute tačke blizu ivice ploče No. 1 na svom pravom mestu a to je samo onda moguće, kad je ploča No. 1 horizonialna. Netačne paralakse, nađene za tačke blizu ivice ploče No. 3 rezultat su netačnog smeštaja tih tačaka prouzrokovanim nagibom ploča No. 3. Našim novim metodom korekcija takvih ploča vrši se na sledeči način. Jedan tabak prozračne harlije na koju svetlost ne utiče, stavi se na ploču, koja se najvećma bliži horizontali, pa se zalim centar ove ploče, spregnuti centar sparene ploče istaknute tačke poznate visine, i o-stale takve tačke, koje mogu biti od ko-risii kod poređenja ordinate, sve obeleže na toj hartiji, koja se zatim u tim tačkama perforira. Ovaj se model zatim utvrdi za staklenu stranu ploče tako, da su mesta oko obeleženih tačaka otkrivena perforacijom. Tako spremljena, umetne se ova ploča u kopirajući mehanizam za model, si. 4, koji je kopirajući mehanizam za projekciju sa prizmom O1 za totalnu refleksiju sa uglom od 45° prema sočivu O i sa prednjim i zadnjim žižinim odstojanjem udešenim, da dadu reprodukcije tačno iste veličine. Zi-žina ravan, koja prima staklenu ploču T, koju treba eksponirati prema pozitivu 1 zaštićenom obrascem, podešena je tako, da fizički centar ove staklene ploče primi sliku spregnutog centra obrasca koji nosi glavnu ploču. Razvijanjem takve eksponirane ploče načinjen je bio fotografski model negativan po boji ali pozitivan u koliko se tiče relativnog položaja tačke. Sledeči stupanj sastoji se u stavljanju negativa ploče 3, n. pr., koji mora biti ko-regiran kopirajočim mehanizmom za projek-tovanje, si. 6, udešavajući ga lako, da njegov centar koincidira sa optičkom osom sočiva N i dovodeći spregnuti centar c1 glavne ploče u liniju, koja odgovara osi obrtanja M3 okvira M4, kako je sve dijame-tralski prestavljeno na slici 6, gde 3 prestavlja negativ a T model, dobiven na o-pisani način. Kopirajući mehanizam za korekciju snab-deven je potrebnim sredstvom, koje nije prestavljeno za obrtanje i kliženje negativa do svog pravog mesta a model T je pričvršćen u okviru M10, podešenom tako, da varirajući podržava osnovni stakleni zaklon koji nije prestavljen. Ovaj osnovni stakleni zaklon snabdeven je horizontalno i vertikalno znacima po centralnoj liniji x2, x2 i y2, y- a položaji nagiba jednaki nuli, mehanizam za obrtanje i kliženje predviđeni za ovaj osnovni stakleni zaklon regulisani su tako, da presek ovih dveju linija koincidira sa osom sočiva i da horizontalna i vertikalna linija odgovarajući koincidiraju sa horizontalnim i vertikalnim osama obrtanja M3 i M2 ovoga zaklona. Iz toga izlazi, da obrtanje u jednoj ili obema osama neće prouzrokovati — nikakvo premeštenje tačke preseka dveju osa, koja će tada uvek biti u osi sočiva sem ako sklizi sa svog položaja ravnog nuli duž jedne od ovih osa. Linija leta C3, c1 negativa podešena je tako, da koincidira sa linijom x—x na zaklonu a tačka C3 podešena je tako, da se samo projektuje u preseku osa x—x i y—y osnovnog staklenog zaklona dovedenog u položaj ravan nuli. Tada se osnovni stakleni zaklon pokrene a predhodno spremljen model dovede na njegovo mesto. Ako je potrebno, model se okrene oko ose sočiva kako bi tačke c3 i Cl snimka, koje se na njemu nalaze koincidirale sa x—x osom instrumenta. Dejstvo paralakse zavrtnja Mlr> prouzrokovaće da tačke centra, kako su snimljene na modelu, sklize kroz spregnute tačke projektovane na njemu negativom i na taj način biće osigurano tačno koincidira-nje linije leta modela i negativa. Pošto su paralakse odmerene u pravcima paralelnim liniji leta pomeranje modela T duž ose x—x složiće se sa različitim paralaksama pročitanim pomoću mikrometra M13, slika 6. Dijagram pokazuje model nagnut tako, da su ordinate snimljenih i projektovanih tačaka snimka, kako je pokazano u A1, A2, A3 i A4 , izjednačene. Projektovana tačka A’ koincidira sa snimljenom tačkom A1 modela a tačke A2, A3 i A4 snimka označavaju tačku razliku u paralaksi kad se postepeno dovod dejstvom paralakse dugmeta M13 do koincidiranja. Ovaj položaj ravni T nađen je emperičko podešavanje koje operatoru daju razultati predhodnog ispitivanja. Pošto je tačna ravan projekcije nađena model se pomeri i osetljiva ploča metne na svoje mesto. Rezultujući pozitiv će tada graditi sa pozitivom sa koga je načinjen model, jedan stereoskopski par, za sve namere i svrhe u horizontalnoj projekciji kroz teritoriju zajednički prestavljenu na takvom paru. Parovi koji pripadaju trećoj klasi su najvećma sastavljeni od ploča, koje imaju približno jednaku veličinu nagiba u osi x—x ali malu ili nikakvu oko ose y—y. Takvi parovi se poznaju po tome, što imaju ordinate skoro jednake ali znatne greške u paralaksama; ove greške okarakterisane su time što se znak greške iznad i ispod linije leta obrne, drugim recima, kad su paralakse iznad linije i suviše male, paralakse ispod linije su i suviše velike ili o-braino. Strana ploče, na kojoj su paralakse i suviše male jeste ona sirana, koja pri ponovnoj projekciji, treba da se nagne prema sočivu, kad je model načinjen sa leve ploče datog para i u obrnutom pravcu kad je model načinjen sa desne ploče para. To će dovesti krajnje tačke bliže centru ploče i sledstven tome dalje od centra ploče. Ako su ordinate lačne, svaka ploča takvog para treba da bude ponovno projektovana pod istim uglom nagiba oko x x ose a veličina eksperimentom udešena da se slaže sa veličinom grešaka paralakse koje se imaju savladati. Dve tako ponova projektovane ploče se tada ponova ispitaju i ako se nađe, da još nešto nedostaje, ma kako potrebna izgledala takva dalja korekcija na ovim ponova projektovanim pločama, vršiče se na tačno isti način, kako je opisan ili uobičajen kod ploča klase dva. Postupajući na taj način, dobija se čitava serija horizontalnih ekvivalenata za sve parove, potrebne za skiciranje celokupne teritorije. Dvoguba upotreba iako korigiranih ploča učinjena je sad u daljem izvođenju našeg novog metoda; najpre da se dobiju konture linija i drugo, da se promeni konična projekcija ovih ploča u odgovarajuću ortografsku projekciju šematizirane traverze. U tom cilju postupno koregirani parovi ploča stave se u stereoskop brižljivo, kako je opisano i nekoja tačka poznate visine na svakoj ploči dovede se da koincidira sa svojim krstom od vlakana u otvoru za gledanje. Birajući iako koregirane parove 1 i 3, mogu se tačke A1 iako plasirati. Tu je visina, kako je verificirano, i57 stopa i 160 stopa kontura linije mora na taj način biti 3 stope viša od tačaka A1, koje se javljaju u stereoskopskoj kombinaciji. Pošto je osnovna dužina 2,5 palca tabela paralaksa pokazuje, da je povećanje od 3 stope sraz-merno sa paralaksom od 0015”. Ako se tada podela mikrometra H8 najpre stavi na nulu, i nezavisno bočni deo koji klizi H pokrene da se na mikrometru čita. 0015 stereoskopski položaj krsta od vlakana dodirujući fotografski snimak u svim tačkama visine od 160 stopa i izgledaće kao da lebdi u vazduhu iznad sviju nižih tačaka i kao da se krije ispod sviju viših tačaka. Ne remeteći rasto-janje između ploča, delova koji klize F i O se sad pokrenu da dovedu različite delove snimka u polje vida. Nekoje tačke previdno u dodiru između krsta od vlakana i snimka, cbeleže se plavim plajvazom a linija, koja prolazi kroz sve tačke jednake visine nacrtana je na jednoj ploči pomoću stvarnog stereoskopskog pregleda snimka; vrlo često, ali to ne mora biti, konture su nacrtane na desnoj ploči svakog para. Pošto je kontura linije na nekoj visini dopunjena promeni se odstojanje ploče kako bi se saobrazilo paralaksi iduće više ili iduće niže konture linije i posao se ponavlja, kako je opisano, dok se sve željene konture ne nacrtaju. Za iskusnog operatora je stereoskopski rezultat snimka tako neizbežan, da on ne ustežući se, prati datu konluru bez greške dužinom celog njenog toka u zajedničkoj teritoriji za par u posmalranju. Oblik konture ima neminovno daleko veću preciznost nego kontura postignuta običnim radom na ravnoj tabli, pomoću koga su na taj način dalje konture u opšte određene. Konture se nacrtaju tako kako su zapažene pomoću fino zašiljenog plavog plajvaza, što dozvoljava da se slučajne greške mogu potpuno izbrisati. Kad su sve konture nacrtane na satisfakciju posmatrača, pokrenu se ploče sa srereoskopa i konture linija se ure-žu u emulziji ploče iglom sa finim vrhom. Plave linije izbrišu pomoću pamuka a urezane konture se jasno raspoznaju svuda po svetlim i tamnim mestima snimka. Ploča numera 3 para 1 i 3 pokazaće na taj način, sve željene konture u delu snimka, koji se nalazi između c' i C8 a ploča 5 para 3 i 5 sadržavaće konture, kako se one javljaju u sekciji između c8 i O svaki nov par na taj način konturu linija za iduću dodatu sekciju. Koregirane ili prvobitno tačne ploče su takođe upolrebljene za dobijanje šematizi-ranih modela prethodno pomenutih a koji će sada biti potpunije objašnjeni. Tačke poznate visine A', A- i t. d. ili druge tačke kao B1 B2 i t. d. čije se spregnute tačke mogu jasno indentifikovaii na prošlim i sledečim pločama obeleži se brižljivo šiljatim vrhom čiode i okruže malim kružićima urezanim oko njih. Slika 8 prestavlja diagramski kako je takva serija la-čaka bila izabrana između popravljenih (korigiranih) serija 1—3—5 i t. d. Pretpostavljamo dalje, da je stvarna vrednost rasto-janja na zemlji, koje odvaja tačke snimka A1 i A2, slika 8 bila izmerana tako, da je podela ove ploče time određena i da se može upotrebiti kao podela šematizirane traverze. Tačke izabrane za šematiziranje se najradije smeštaju iznad i ispod centra i spregnutih centara različitih ploča, i toliko blizu ivicama, koliko se takve tačke mogu naći. Kad su identifikovane na spojenim pločama, obeleže se vanredno finim vrhom čiode u emuliziji i ureže se mali kružić o-kolo, kako bi se brzo našlo kroz tabak dobro poravnjene providne hartije slavljene na ploču. Na primer, na ploči 1 tačke A1 i A2 su direktno iznad i ispod tačke centra C1, dok su tačke A3 i A4 na ploči 1 spregnute sa tačkama A3 i A4 iznad i ispod tačke centra C3 ploče 3 i t. d. Procrti su o-bilježeni brojem ploče, sa koje su načinjeni. Svaki sadrži tačku centra, koja obe-ležava njegovo mesto i linije koje prolaze kroz svaku od ovih tačaka, koje se imaju šematizirati i centar. Ni jedna od ovih tačaka sama nije obeležena sem centra i na procrtu 1, pravi položaj tačaka A1 i A2 je veoma tačno ocrtan. Pošto su na taj način spremljeni procrti svih upotrebljenih ploča, prvi procrt se stavi na tabak crtaće harlije, tačke A' i A2 se brižljivo prenesu finim u-bodom čiode i, pazeći na to, da se procrt ne pomeri, obeleže se pravci A1—A3 i A1— A4 blizu krajeva odgovarajućih linija u-bodom malih znakova u crtaću hartiju. Oko ovih tačaka načinjen je krug plajvazom a premešianjem šematiziranog procrta obeležene su na hartiji tačke C', A1 i A'2 kao i pravci C1—A3 i C1--A4. Procrt sa ploče 3 se sad položi na crtež a linija C3, c1 o-datle se brižljivo udesi u pravcu C1, c3, što je sad prestavljeno na crtežu. Procrt No. 3 se sad pokrene u liniju ili duž nje toliko koliko je potrebno da pravci C3—A1 i C3—A2 prođu kroz tačke A1 i A'2 već postavljena na šemi. Kad dođu u ovaj položaj, tačke se zabodu kroz kraj drugih pravaca pokazanih na procrtu 3, t.j. C3—A3 C3—A4 C3—Cr> i O—A“ i C3—A3 i kroz centar C3 ovog procrta. Poslednja tačka, naravno, biće smeštena u liniji C1—C3 već nacrtanoj i pošto su sad pravci C3—A3 i C3—C4 nacrtani, nagradiće se preseči sa predhodno nacrtanim pravcima C'—A3 i C1—A4; ovi preseči stavljaju u ortografsku projekciju, u podeli prestavljenoj rasfojanjem između tačaka A1 i A2 tačno smeštanje fotografskih tačaka A3 i A4 i C3 ploča 1 i 3. Tako isto rastojanje između tačaka C1 i C3, nađeno na taj način, jeste fotografska osnovna dužina ploče 1 ili ploče 3, koja zavisi od toga, da li se tačka C1 i C3 nalazi na manjoj visini i tačno odgovarajućoj podeli ploče, čija se tačka centra na većoj visini može sad odrediti dodavanjem paralakse, koja odgovara razlici u visini između tačaka C1 i C3, rasiojanju C1—C3 crteža. Na taj način može se postići tačna podela izjednačavanja snimaka i postaje korisna uvek kad treba izraditi mozaik-kar-tu sa što je moguće većom tačnošću. Kad je šematiziranje izvršeno pomoću određivanja položaja ugla tačaka različne građua-cije ako ih ima u fotografskim pločama u-potrebljenim apsolutno su nematerijalne, jer se uglovi ne menjaju varijacijom graduacije. Produženje ovog metoda šematiziranja daće na taj način jednu fotografski pokazanu traversu u mesto traversa načinjenih mnogo na taj način, pomoću različitih poljskih instrumenata, koje upotrebljavaju po-smatrači. Pošto je traversa završena, procrti su preneseni na platno u dovoljno malim sekcijama, kako bi se njima moglo brzo ma-nipulisati na crtaćoj tabli. Ploče sa konturama polože se sad ispod ovih procrta na sekcije, orijentiraju tačno pomoću njihovih centara i šematiziranih tačaka, i one crte, koje se žele kopirati, prekopiraju se sad obuhvatajući konturu linija. Gdegod su tačke znatnim razlikama u visinama na tako precrtanim pločama njihova fotografska odstojanja od centra mogu se razlikovati toliko od šematiziranog položaja takvih tačaka, da će postati potrebno da se ove ploče reprodukuju na graduacije koja će biti jednaka sa šematiziranim fotografskim odstojanjem između ovih tačaka. Ovaj se tada ponova projektuje kako bi dao negativ tražene veličine a ovaj negativ reprodukcijom u jednakoj veličini, daće nov pozitiv pogodan za procrt. Putevi, željezničke pruge, reke, konstrukcije, kanali i sve tačke koje se na finalnoj karii traže, obeležene su sad sa procrtima izdeljenim u sekcije. Kad se tako postupilo sa celom površinom, koja se ima staviti na kartu, sekcije procrta se ponova orijentiraju na šematizirani crtež i procrt finalne karte se sad dobija, stavljajući ispod njega više procrta na sekcije i to tako, da je svaki orijentiran na šematizirani crtež. Na taj način dobijaju se topografske karte, našim novim metodom sa vazdušnih fotografija eksponiranih u nestabilnim fotografskim aparatima. Metod za pretvaranje koničnih projekcija više snimaka u ekvivalentne ortografske projekcije, bio je delimično izložen u jednom članku sa naslovom: Cirkular in- formacije za vazdušnu službu, koji je pu-blikovao šef za vazdušnu službu, Vašing-ton, D. C. Sv. 2, Mart 10. 1921, strana 20 i 21. Preciznost rezultata dobivenih na iaj način, zavisi potpuno od horizontalnosti koničnih projekcija i od preciznosti sa kojom mogu biti smešteni pravi centri i spregnuti centri postupnih snimaka. Kako je objašnjeno u članku gore navedenom činjena je česta upotreba od zamenjivanja centra zahvaljujući teškoći da se da precizan položaj pravim centrima a upotreba koreglranih snimaka prema ekvivalentima horizontalne projekcije nije ni pomenuta jer se imalo vere u horizontalnost snimaka, o kojima govori pomenuti članak, a za koju se pretpostavljalo da je dovoljna ali koja je bila potpuno nekontrolisana. Metodi, podešeni za smeštanje sviju spregnutih centara, shodno ovom pronalasku, i Kontrolisanje horizontalnosti koregi-ranih snimaka, dobivenih verificiranjem pomoću stvarnog merenja u polju, visine pojedinih visokih tačaka, koje se javljaju u čitavoj seriji snimaka, upotrebljenih u sa-glasnosti sa metodama datim gore, pružaju na taj način željeno unapređenje (usavršavanje) pri građenju karata sa vazdu-šnih fotografija, ako se uporede sa najboljim metodama poznatim do danas. Patentni zahtevi: 1. Način za dobijanje topografskih karata, kod koga su serije fotografskih negativa uzete sa kakve pokretne vazdušne mašine na taj način, đa idući negativi pokazuju delimično istu teritoriju, naznačen pripravljanjem parova fotografskih ploča koje se mogu upotrebiti kao stereoskopski parovi birajući od pomenute serije snimaka jednu seriju parova, koji će delimično pokazivati istu teritoriju i od kojih svaka sadrži jednu tačku koja se nalazi u centru drugog izabranog snimka, verificirajući visinu istaknutih tačaka prestavljenih na oba snimka takvih parova, mereći rastojanja izabranih istaknutih tačaka od linije, koja vezuje tačku centra svakog snimka sa spregnutom tačkom centra drugog snimka para i mereći paralakse tačaka poznate visine kako se javljaju na pomenutim snimcima kako bi se približno verificirao ugao u pravcu nagiba pomenutih snimaka u odnosu na horizontalnu žižinu ravan i u odnosu na svaku drugu; ponovnim projektovanjem pomenutih snimaka na nagnutim ravnima kako bi se korigirala verificirana skretanja i nagradio jedan stereoskopski par pozitivnih ploča, koji imaju ordinate i paralakse sra-zmerne sa horizontalnim projekcijama u tački snimka svake ploče takvog para. 2. Način shodno zahtevu 1 naznačen biranjem od svakog para ploča onog, koji je najpribližniji karakteru snimka snimljenog pomoću fotografskog aparata sa horizontalnom žižinom ravni, gradeći sa negativa takve izabrane ploče pozitivnu reprodukciju, udešenu pod uglom, ako je potrebno da se pozitivna reprodukcija više približi horizontalnoj projekciji. 3. Način shodno zahtevu 2, naznačen pripremanjem sa jedne od izabranih ploča jednog para fotografskog modela, koji je negativan po boji i pozitivan po relativnim položajima svojih tačaka snimka, zatim se negativ sa druge ploče pomenutog para projekiuje na pomenuti model i ravan se odatle podešava, dok se tačke snimka za- jedničke za pomenuti model i negativ ne pojave na svakom u istom odstojanju od linije, koja spaja spregnute centre u svakom i dok se tačke snimka, zajedničke za oba i tačne razlike predodređene paralakse ne pojave u pomenutim razlikama; tada se pomenuti model ukloni i izloži se jedna staklena ploča u ravni, u kojoj je pomenu-ii model bio udešen, da odatle da pozitiv, kako bi se nagradio stereoskopski par sa pozitivom sa koga je načinjen pomenuti model. 4. Način shodno zahtevu 1 ili 2, naznačen preliminarnim stereoskopskim ispitivanjem izabranih parova ploča, kako bi se utvrdilo, da ii je jedna od ploča jednog para dovoljno blizu horizontalnoj projekciji, da bi mogla služiti kao glavna ploča, ako se nađe, da to nije slučaj, negativi obeju ploča takvog para ponova se projektuju, na ravnima, koje su nagnute u suglasnosti sa uslovima dobivenim prethodnim stereoskopskim ispitivanjem, sve dok ponovno ispitivanje ne pokaže najzad, da je jedna od ponova projektovanih ploča dovoljno bliska horizontalnoj projekciji, da bi mogla služiti kao glavna ploča za kasnije ponovno projektovanje negativa druge ploče. 5. Način shodno zahtevima 3 i 4, naznačen pripremanjem fotografskog modela prvim utvrđivanjem pozadi glavnog pozitiva jednog modela, koji je perforiran oko izabranih istaknutih tačaka, koje obuhvataju centar glavne ploče, i spregnuti centar na njoj, ploče koja se ima korigovati prema o-voj, tako isto i tačke poznatih razlika paralakse, zatim se pozitiv, koji nosi model reprodukuje pomoću reflektujuće površine kako bi se na taj način nagradio model negativan po boji i pozitvan po relativnom položaju tačke; glavna ploča i model-plo-ča podnese se u odnosu jedna na drugu tako, da spregnuti centar na glavnoj ploči, koincidira sa mehaničkim centrom model-ploče. 6. Način, shodno jednom od prethodnih zahteva, naznačen time, što se prethodno, radi ponovnog projektovanja jedne ili obe ploče jednog izabranog para obe ploče takvog jednog para podvrgnu ispitivanju u stereo-skopu za merenje sa krstovima od vlakana u svakom delu za gledanje, kako bi se približno utvrdilo poređenjem ordinata spregnutih tačaka na pomenutim pločama i poređenjem razlika paralakse tačaka poznate visine sa izračunatim razlikama paralakse lakvih tačaka i ako bi bilo razlike, zahteva se ponovna projekcija negativa takvih ploča u nagnutim ravnima reprodukcije, kako bi se dobio par pozitiva sa ordinatama i paralaksama srazmernim sa horizontalnim projekcijama. 7. Način shodno jednom od prethodnih zahteva, naznačen upotrebom koregiranih parova izabranih ploča, stavljajući ih u pogodan siereoskop za merenje, podešenim iako, da prava linija, koja prolazi kroz odgovarajuće centre i spregnute centre takvih ploča bude paralelna sa linijom, koja spaja centre delova za gledanje na siereosko-pu; odgovarajući centri ploče nalaze se izvan odgovarajućih spregnutih centara; zatim se podesi rastojanje između pomenu-tih ploča, dok se tačka snimka, stereoskop-ski posmatranog, ne dovede da koincidira u prostoru sa tačkom u prostoru previdno dobivenim stereoskopskim likom objekata, postavljenih u žižinoj ravni delova za gledanje na stereoskopu: zatim se na jednoj od ploča obeleži kontura linije, kaja izgleda da vezuje sve stereoskopske tačke snimka, na istoj očevidnoj visini; potom se prome-ni razmak između ploča za napred određenu veličinu, koja odgovara razlici visine, između suksesivnih kontura linija, pa se onda obeleži linija, koja spaja serije tača-ka snimka, a koje sad izgleda da koincidiraju sa izmenjenom očevidnom visinom stereoskopskog snimka predmeta u žižinoj ravni delova za gledanje a zatim se ovi slupnji ponavljaju sve dok sve željene konture ne budu na taj način obeležene na jednoj od ploča ovakvog para. 8. Metod shodno jednom od prethodnih zahteva, naznačen time, što su spregnute tačke centra na stereoskopskim parovima ploča tačno postavljene smeštanjem jednog para ploča u pogodan stereoskop sa krstom od vlakana u svakom delu za gledanje; stereoskopski lik preseka krsta od vlakana dovede se u prividan kontakt sa stereoskopskim likom centra jedne ploče a dekvatnim regulisanjem razmaka između dveju ploča; na taj način dovede se krst od vlakana dela za gledanje druge ploče da koincidira sa spregnutim centrom prve ploče, kako je nađen na drugoj ploči a zatim se pomenuta koincidirajuća tačka obeleži na drugoj ploči. 9. Metod shodno jednom od prethodnih zahteva naznačen šematiziranjem fotografske traverse u oriografskoj projekciji u kojoj su šematizirani procrti načinjeni sa korigiranih ploča sa njihovim brižljivo sme-štenim spregnutim centrima, sa linijama koje prolaze kroz tačke koje se imaju še- matizirati i kroz centar svake ploče u kojoj se javljaju pomenute tačke i linije, što spajaju centar i spregnuti cenatar svake ploče; na jednom od pomenutih šemalizi-ranih procrta obeleži se stvarni položaj dveju tačaka, prema kojima je pravac bio obeležen; zatim se na šematizirani crtež prenesu svi pravci, koji se nalaze na prvom procrtu a stvarni položaj dveju izabranih tačaka, upravljajući drugi šematizirani procrt tako da linija, koja spaja njegov centar sa spregnutim centrom prvog procrta, koincidira sa obrnutim pravcem ove linije, kako je prestavljeno na pome-nutom šematiziranom crtežu. Pomenuti drugi procrt klizi duž pomenute linije sve dok pravac od centra pomenuiog procrta do tačaka smeštenih na šematiziranom crtežu ne prođe kroz ove tačke; kad su tako sme-šteni, obeleži se položaj centra drugog procrta i pošto su pravci do sviju tačaka tu obeleženi, nagrade se na taj način tačke preseka sa pravcima već prenesenim sa prvog procrta, da se na taj način smeste tačke, određene ovim dvama pravcima; zatim se slično uprave treći i sieđeći procrti, regulišući u svako vreme razmak centra tako, da pravci do tačaka smeštenih predhodnim presecima prolaze kroz ove tačke. 10. Metod za pripravljanje fotografske traverse u oriografskoj projekciji, shodno zahtevu 9 naznačen sastavljanjen mozaik-karte, pogodne za upotrebu u vezi sa or-tografskim projektovanim kartama tako spremljenim i sastoji se u reprodukovanju negativa sa prethodno koregiranih ploča u graduaciji postaloj sa ortografskcg šemah-ziranog crteža regulisanjem razmaka između centra i spregnutog centra tako repro-dukovanih negativa da bude ravno odgovarajućem razmaku između ovih tačaka kako je šematizirano, kad je tačka centra takvog negativa u nižoj elevaciji osnovice nego spregnuta tačka centra i regulisanjem pomenutog razmaka centra, da bude jednako razmaku šematiziranog centra povećanom paralaksom, koja odgovara razlici u elevacijama zemljišta između centra i spregnutog centra, kad god je takav centar u većoj elevaciji zemljišta nego tako spregnuti centar; zatim se pripremi fotografski otisak sa negativa tako gradui-sanih i pomenuti otisci se kombinuju u mozaik-kartu, kako je gore izloženo. Ac/patent bry 4092,. > ■ i. ■■J vy. " . /Idpatent broj 4€92. , f; • i : ' ;• i I ^ ; i \ -. • i . • i • ! 1 i \ / i i \ . i i ; • ' i i ' \ ) /ic/p&tent broj 4092. 1 r"~'- ; Vi , . V fi / ••• /• ’ ; .U' J: : ■ f : • ■: s- ■ 'v- r. / ■ 1 i '..A'Z-'r - • - Acfpafenr Graf 4092. / Adpahenthpaf 4092. © / \ • ;