Številka 2. V Ljubi lani, dne 15. januarja 1920- m 11 m Ho jul silila i Milim Si, lita i Hunt CijŽffl^ef^rodaii 1 K Naš Glas izlazi u tjednu svakog četvrtka. Godišnja pretplata * . „ . . K 52‘— Polugodišnja...................... 26*—; Četvrtgodišnja ....... „ 13*— Za inozemstvo dodali poštarinu. Oglasi po cjeniku. l^esa y npo^aja 1 K* ===sia» Hainr.iac Ksaasn ce^iiuuHo enaKor geraprsa. roAHmH.a npeTruaia . . . » . u K &S IIojijro^iMifta „ u . . „ » „ o j, S6 ‘‘leTBpTro/iHiUt&a 3 IH 3a jmoaciiciao ^o^aiK nomrapaHV. 0r4acs no TapH^H. t’redniStvo J Ljubljana, Rimska cesta Štev. 20/11. Rokopisov ne vra6a, ako se Pe priloži znamk. Dopise v latinici in cirilici sprejema le podpisane in zadostno franltirane. Rokopise je pošiljati samo uredništvu v Ljubljana Hrvatsko in srbske dopise jc pošiljati le potom organizacij, ki so za vsebino odgovorne. UpravniStvo: Na naročila brez denarja se ne oziramo. Naročnina naj ®s pošlje po nakaznici oziroma položnici le v Ljubljano, Vodnikov trg 'St 5)1* Tja je pošiljati tudi zbirke za naš tiskovni sklad. Poziv na pretplatu. Pozivamo vas, drugovi, da se u što rečem broju pretplatite na „Nas G/as". Stališka drugarska svijest i solidarnost zahtijevaju od vas, da u. formi piviplate doprinesete tnalu žrtvu na oltar svog sta-liškog giasila, — koje če nas sbliziti, koje te nas upoznati jedne s drugima — i Itoje če biti poput svake iiampe močnim oružjem u rukama naših oganizacija. Širite svagdje to naše glasilo!Pozivajte drugove, hoji se nisu još možda s kojih god razloga na nj pretplatili, da se odmah pretplate. Pohadjojie samo one kavane i gostione, boje drže naše glasilo. U svim ga takovim lokalima tražite i zahtijevajte. U svim prigodama, koje Vam se pruže, šahirajte dobrovoljne prinose za tiskovni fond „Našega Glasa*, da ga što prije učinimo dnevnikom. Buduć je u Zagrebu Savez javnih na-oiješteniha razpušien, izvolite svu pretplatu, dobrovoljne prinose itd. slati izravno na opravu „Našeg Glasa* u Ljubljanu. (Isto tako obraćajte se upitima u svim slučajevima, što se glasila tiču, izravno onamo. Uprava „Našeg Glasaet Ljubljana, Vodnikov trg 5. Da se razumemo! V četrtek, due 1S. decembra p. 1., se vršil v Mestnem domu minifestacijski shod javnih nameščencev. Da je bilo na '^odu nekoliko razburjenja, je spričo ob-stoječili razmer umevno, šlo pa je edino ^ to, da javni nameščenci z ozirom na °bupne razmere, v katerih se nahajajo ]Qr z ozirom na odpor, na katerega so zadele njih prošnje na merodajnih mestih, jetrno, dostojno, a s primernim poudarkom označijo svoje stališče. 4 Kdor bi hotel temu nastopu podtikati uruge namene, kdor bi hotel kovati iz tega Politični kapital zase, bi se hudo varak ,x Dvojen nagib je vodil javne name-^oence pri njih nastopu. Prvič skrb za lastno eksistenco, drugič skrb za dobrobit države. ' . Javni nameščenci so in hočejo biti joavna opora države. To so povdarjali . 0,J ali manj vsi govorniki ria shodu in samo po sebi umevno. A baš radi tega, tr hočejo biti to, so se morali dvigniti '!°ti omalovaževanju, Id so naleteli nanj tam, kjer so Sili najmanj pričakovali. Da bodo javni nameščenci mogli to biti, kar hočejo biti, treba, da merodajni krogi urede stvari tako, da ne bo najinteligent-nejši, najpožrfvovalnejši stan v posmeh in pomilovanje vsem drugim slojem v državi. Dolžnost države je, skrbeti za to, da bo javni nameščenec mogel živeti, kajti kot mrtvec ne more koristiti ne njej, ne komu drugemu. Mi javni nameščenci, ki smo bili navajeni na red, na točnost, na zistematično in smotreno delo, s strahom opazujemo to čudno kolebanje, ki nam stopa pred oči že leto dni v vsej javni upravi. Človek bi bil pričakoval, da se naše ustavno življenje tekom enega leta vendar le kolikor toliko izobliči, da se prikaže v tem času vendar le v nekoliko jasnejših obrisih in ostrejših konturah. Pa smo tam, kjer smo bili! Kakor v omotici se opotekamo zdaj sem zdaj tja, povsod pričenjamo: nikjer ne končamo, mnogo govorimo, še več pišemo, a rezultata nikjer! Ko za časa prejšnjega predstavništva stvar nikakor ni hotela naprej, ko se cele tedne ni delalo drugega, kot prerekalo o tem, na kateri strani je večina — kaka smešnostl — je bil marsikdo, ki mu je res korist države pri srcu in ne morda korist kake stranke, od srca vesel, da smo dobili novo vlado, češ, zdaj pa pojde, zdaj imama može, ki spravijo državni voz v pravi tir. Toda žal, ta naša centralistična centralna vlada je postala, komaj da je delati začela, sama sebi nezvesta! Enotnost države bi se zrcalila nedvomno najbolj v enotni valuti in v enotnem uradr ništvu. To sta vendar dve kardinalni točki! Pa baš temu se je skušala naša sedanja vlada izogniti, kakor seveda že prejšnja tudi. Prepričan sem, da je stališče. ki ga je zavzela naša vlada v tem pogledu, škodovalo našemu ogledu v inozemstvu bolj kot vse drugo. Kdo pa naj veruje, da so se naše notranje razmere konsolidirale in utrdile, ako vlada sama uvaja dvojen denar in noče imeti takega uradništva, ki bi predstavljalo edinstvo države. Ureditev valute gotovo ni lahka stvar. Renomiral bi. kdor bi trdil kaj takega. Toda po sodbi vseh preudarnih ljudi bi se moralo reševati to vprašanje vendar le iz nekoliko drugačnih vidikov kot se je reševalo doslej. Človek se ne more ubraniti nekega trpkega čustva, ako pomisli, kako so ocenili našo krono sovražni nam Italijani in kako naši krvni bratje v Be- ogradu. Torej 1 :4! In utemeljitev za to?. Na ta način, pravite, da boste najsigur-neje zadeli verižnike in vojne dobičkarje?, Skoro bi vzkliknil s Prešernom: „Kako strašna slepota je človeka!” Ne, gospodah Gospodje verižniki in vojni dobičkarji imajo svoje gradove, oni so pokupili polja in gozdove in kupili so si palače v mestih, v katerih kraljujejo! Ne, na ta način boste zadeli v prvi vrsti ljudi, ki so resni dovolj, da skrbe malce tudi za bodočnost, zadeli boste one pridne ljudi, ki so štedili pri vinarjih, da so prištedili nekaj stotakov za hude čase — torej najsolidnejše plasti, prebivalstva, če hočete zadeti verižnike in vojne dobičkarje, morate ustvariti pred vsem primerne davčne zakone. Toda dolgo ni bilo videti, da bi bilo Naj resne, volje v tem pogledu! Šele v novejšem času stopa vlada z nekim zakonskim načrtom za obdačenje vojnih dobičkarjev na dan, ki pa ga bo treba dati še pod strokovnjaško lupo. Eno je gotovo: če se ne uveljavijo taka načela, da se bo moglo, pri izterjavanju davkov seči tudi po ne-, premičninah, se dobičkarjem prejkosiejne bo moglo do živega. Od zla je gotovo tudi, da gospodje v Beogradu naših razmer prav nič ne poznajo. Ne očitam jim ničesar, samo ob-i žalujem to. Naše uradništvo se jim mora zdeti kot tolpa nikdar sitih volkov, akoi kaj zaideva zase. Saj drugače bi si ne' mogli tolmačiti sprejema, ki so ga bile deležne naše delegacije v Beogradu, la vendar so bile vse te zahteve doslej povsem utemeljene in logične. Pozabiti so ne sme, da so plače javnih nameščencev? v pokrajinah, ki so spadale prej pod Av-« stro-ogrsko, določene v predvojnih nah. Predvojna krona pa je bila najmanS-toliko vredna kot dinar. Ali je potem kaj tako smelega, ako zahtevamo izednačbo plač? Dajte nam ekvivalent za ono predvojno krono, drugega nečemo niči Gotovo, ako se vztraja na stališču, da je ec dinar vreden štiri krone, so v kronah fcth ražene svote, ki pridejo pri tem v poštev« strašne. Toda to ni naša krivda. To baš' je tisti circulus vitiosus. Da, te svote s# strašne. Toda še strašneje je dejstvo, dal tudi s temi velikimi kvotami uradniška beda ne bo odpravljena! Stvar ne gre ti\, ne gre, ker ni na pravem koncu načeta? Še nekaj je nemara, kar odvrača vsaj nekatere gospode v Beogradu od tega, da bi se odločili tako za enotno valuto kot za enotno rešitev uradniškega v pr a- sanja. Navzlic vsej veliki ljubezni, v kateri smo se topili včusi, postaja vedno jasneje, da nas Slovencev in Hrvatov gotovi srbski krogi ne marajo. Smatrajo nas za vsiljivce, za balast, ki se ga treba iznebiti čim preje tem boije. Ne razumem teh ljudi. Ali ne vidijo, da se kujejo njih želje popolnoma z željo naših skupnih sovražnikov? Ti ljudje se radi bijejo ob prša, češ: „Mi smo se borili, mi srno najboljši junaki!« Kdo vas bolj prtix)znava kot mi, kdo vas je bolj občudoval v vaši požrtovalnosti kot mi? Toda bodite pravični: tudi mi smo storili, kolikor smo storiti mogli! In če bi ne bilo nič drugega: Kdo je vzdržal skozi stoletja strašni germanski naval? Nekdo je vzkliknil na zadnjem shodu: „Ce bi ne bilo nas, bi tudi Srbov ne bilo!“ V tem pogledu je imel prav. Ce bi bili podlegli ral, bi bil podlegel ves Balkan! Torej ne pehajte nas od sebe! Mi smo bili vedno z vami! Seveda, če na vsak način hočete... Ne, vsiljivi nočemo biti! To nam prepoveduje naš ponos, to nam prepoveduje zavest lastne vrednosti. Toda vedite: če se ločimo sedaj, potem ne bomo nikdar, nikdar več skupaj! Ali to bo usodno ne samo za nas, ampak tudi za vas! Cesar sem se bal, se je zgodilo. Vlada Je videla.v uradniškem nastopu nekaj, kar bi se ne bilo smelo zgoditi in začela je, vsaj v Zagrebu, izvajati posledice. Kar sme neovirano vsak državljan, uradnik ne sme! Človek bi mislil, da so tisti časi za nami: Sicer pa, če malo pomislim, kaj se je zgodilo v Ljubljani, se moram vprašati, je bil li to res štrajk? Ne vem, kateri budomušnež je uradniškemu shodu prvi nadel to ime. Nemara tisti otroci, ki so prinesli g. prof. Ilešiču iz šole strašno novico. Ne, gospoda, to še ni bil štrajk. Kvečjemu simbol štrajka! Kaj je povzročilo dotični shod, Je povedano zgoraj in povedalo se je dovolj jasno na shodu samem. In v Zagrebu se stvar menda ni vršila dosti dirugače. Smatram torej za veliko napako to, kar je storila vlada v Zagrebu, za napako, ki se bo maščevala. Gotovo se nahajajo tudi v vrstah javnih nameščencev takozvani nevarni elementi. To prinaša seboj razvoj dogodkov in duh časa. Toda kdo je te elemente bolj brzdal In krotil kot baš organizacije, proti katerim nastopa zdaj vlada? Prepričan sem, da mi pritrdi ogromna večina v osreonji zvezi združenih javnih nameščencev iz dna srca, ako rečem: Javni nameščenci sl bodo znali svoje pravice Izvojevati, nikdar pa ne bodo započeli kaj, kar bi opravičevalo skrivne nade sovražnikov državel Preveč smo koprneli po tej naši domovini, preveč jo ljubimo, da bi jo izdajali! Ne, g. prof. Ilešič si je napravil brez potrebe »težak dan44. In ni se mu bati, da bi kdo pobral kamen in ga vrgel vanj, že zaradi tega ne, ker mi njega bolje raiumemo, kot je razumel on nas. Sedaj uvMeva menda, da se v poglavitnem zlagamo. Obžalujem pa, da nas ni razumel in da se je na tak način ločil od nas. O tej ali oni taktiki se sodi lahko tako ali tako. Gotovo niso Sli vsi javni uslužbenci z enakim čustvom na shod. Toda discipline kršiti radi tega niso smeli. Potrebno je bolj ko kdaj poprej, da so javni nameščenci v teh „težkih dneh44, ki jih doživljamo vsi, tudi na zunaj edini, in sicer tem bolj, ker kaže vse, da nas čakajo še težke težke naloge, predno se temelj naše nove domovine ustanovi in utrdi tako, da 0SLj»m bo bati več zanjo) —š— Dr, Benkovič. »Udari pastirja in ovce se bodo razkropile I« si mislijo gospouje in zuaj mahajo po našem predsedniku in voditeljih. Najprej so razpustili bavez, odstavili dr. Benkoviča in se 17 tovarišev od službe in plače ter so k mučno vse skupaj z a-p r 1 i. Tovariši ste čitali v 1. št. »popravek« dr. V. Benkoviča. Naš urednik je govoril z g. dr. Benkovičem obširneje glede tega »popravka«ter je izjavil naš bivši predsednik Ceuu alnega baveza javmh namještenika brtS sledeče: Radi strogo zakonske forme gornjega ispravka u »Riječi SHS« nije ini moguće biio, da odgovorim na tvrdnje anonimnog pisca. Zato izjavljujem ponovno, da su sve objede, iznesene u posljednje doba u jednom dijelu novinstva protiv moje osobe kao predsjednika SJN, tendenciozne i bez ikakvog temelja, što više izmišljene i iz-vještaćene. — faktori, koji pozitivnim radom za poboljšanje teškog položaja javnih nom istupu ogorčenog činovništva, trude namještenika nijesu umjeli predusresti složnom istupu ogorčenog činovništva, trude se, kako bi tom pokretu dali drugo obiležje samo ne ono, kojo je faktično imao. Zbog toga baca se skrivnja na vodstvo SJN., udešava se osobna borba, iznose se obteljske stvari te izmišljau apsurdne tvrdnje, za koje nema baš nikakvog temelja. Istini za volju moram izjaviti, da u političkim životu dosada uopće nigdje nisam istupao a niti to danas imam na umu. — Iz činjenice, da sam usljed svog pred 4 godine razvrgnutog braka stajao u rodbinskom odoiošaju s drom. Horvatom, ne može se zaključivati na moje političko uvjerenje, jer su za bračnu vezu i po mom sudu potrebni sasvim drugi motivi, a ne politički. — U ostalom poznato je, da u mnogim obiteljima ima članova različitih vierskUi, socijalnih i političkih naziranja, pak se po izjavama i djelima jednog člana ne može odmjeriti shvaćanje i čini drugoga, jer to so napokon stvari sasvim osobne, stvari individualnog duševnog života, koji je rnedju kulturnim ljudima posvema slobodan i nije vezan nikakvim obzirima pače ni obiteljskim. — Dakako, da je za ovakovo shvaćenje potrebno nešto kulture i vjere u poštenje. — Javno sem počeo djelovati 9. februara 1919, kad sam uz spontano izraženu želju prisotnika per acclamationem jednoglasno izabran predsjednikom središnjeg odbora na konstiturajućoi skupštini SJN. u Zagrebu te sam od to doba sve, što stan činio, poduzimao u najboljoj vjeri, da ispunim dužnost, primljenu od svojih drugova, i da doprinesem sanaciji teških prilika javnih namještenika sviju kategorija kako u obziru materijalnom tako još više moralnom i etičkom. —- To dokazuje činjenica. da sam svakom zvodom na činovničkim skupštinama pozivao na nepomirljivu borbu proti1 korupciji, štrebarstvu 1 denuncijantstvu (Vidi izvještaje Saopćenja SJN. Činovničkog Vjestnika i Našeg Glasa), da sam u pripravnom odboru SJN tražio odstranjenje jednog člana, kompromitiranog kao konfidenta, da sam banu dru. Palečeku na ime skupštine javnih namještenika stavio zahtjev za objelodanjenje listine konfidenata, a da o ostalim činima ni ne govorim, jer su vrlo dobro poznati svim onim drugovima, koji su našim sa-stanicama prisustvovali Ili sa mnom bili u osobnoj vezi. — Moje je nastojanje iskreno 1 ne potieče ni iz kakovih Učnih a još manje političkih motiva, o čemu pružaju najbolji dokaz do-godjaji, koji se upravo sada odigravaju, a o čemu je uvjerena ogromna većina mojih drugova, koja mi ie 18. decembra izjavila svoje povjerenje. U pobijanje teških objeda iznesenih u »Riječ iSHS« ne kanim se upuštati, jer nijesu baš ničim dokazane, a od lojalnosti anonimnog pisca očekujem, da će iznijeti stvarne argumente za svoje smione tvrdnje i tako odbaciti od sebe opravdano sumnju, da je htio klevetati. F. R„ fin. savjetnik (Zagreb): Javni namještenici i vainta. Javne namještenike mora valutno pitanje uopće zanimati. Kad bi bilo ure-djeno. jamačno ne bi trebalo iznositi činjenice, da jedni činovnici s manjom ili makar jednakom kvalifikacijom dobivaju kod nas tri put tolika beriva, kojika ostali na području bivše monarhije. Ovog stanja mora odmah nestati, jer nas patnike upravo izazivlje. Takvi činovnici ili imadu ostati tamo, gdje ie bolja valuta (dinarska) u kreposti, ili ako dolaze ovamo, imadu dizati onakva beriva, kakva ostalo činovništvo. Ne smije se odobriti dekre-tiranje razmjera dinara prema kruni kao 1:3, jer u praksi vidimo, da taj razmler ne stoji, već je vrijednost krune unutar države mnogo veća. Državnim namještenicima nije svejedno, da li krvavo zaslužena beriva primaju u dobrom ili lošem novcu. Ne može ih veseliti, ako su tečajem mukotrpne službe — štono riječ ~ otkidali od usta i ulagali za stare dane u dobroj valuti, da im banka sada vraća malovrijedan novac. Niti će ih oduševiti znajući, da će osiguravajuće društvo njihovim obiteljima post tot discrimina rerum za uplaćeni dobar novac — ako su se u korist obitelji moguće osigurali— isplatiti u lošem novcu. Tom se sudbinom konačno moraju zadovoljiti, ali kako dolaze do toga, da im država od toga mnogo — gotovo dvije trećine — oduzima davši im jednu trećinu dinara, koji dinari — kako ćemo niže razložiti — konačno ne će više vrijediti negoli krune. Valuta se ima dobro urediti, a ex cathedra postavljeni razmjer 1:3 posve zabaciti. Nikako je nećete bolje urediti nego tako, da joj ostavite naravno mjesto, koje je sama zauzela, t. j. da se status quo uzdrži. Velika je pogrješka učinjena, što pre-biljegovane (žigosane) note nisu odmah zamijenjene drugima, nego ostavljene u prometu, da se moglo mnogo takvih nota iz inozemstva ukriomčariti. Tako je naša krunska valuta izgubila u vrijednosti i sveudilj gubi. Ovom pogrješkom nanešena je ogromna šteta našem narodnom gospodarstvu. Tko će tu štetu naknaditi? Naknade naravno ne ćemo dobiti ni od koga. ali bi smjeli bar zahtijevati, da nam naš imetak uslijed svoje nesposobnosti — ili možda nečeg još goreg — ne upropaš-ćuju naši odlučujući krugovi. Poznata je uredba valute, da ili l?::."' e ili država sama izdaje papirno.ti novac (sad je vis maior kod nas bankine note pretvorila u državne). Bivalo je i mje?' ;vitih slučajeva. Sjetit će se. tko nije stiv će mlad, da je Austro-Ugarskn. imala n/, bankine note i t. zv. državno note (Stm 4 noten) po 5 for. i 50 for. Kad je daki.: vis ' r kod nas stvorila t. zv. državne note, bmc našoj državi nije nitko kadar s ledja 4; 'auti, što je on- da prirodnije, negoli da se takav novac i po formi i po stvarnosti svojoj ostavi. U našoj upravi često vidimo, da se sve prirodne zapreke kao silom odstranjuju. Koliko novine izvješćuju, tako nešto hoće se i s valutom učiniti. Nekom žurbom hoće se novcu izbrisati ime „kruna** i nadjenuti mu ime „dinar**, što bi doduše malo smetalo, da je to sve. Državnička je mudrost medjutim, ako u zgodno vrijeme šte-dimo pučanstvo i ostavljajući stare forme ne stvaramo neraspoloženja. Da tom državnom novcu (Staatsnoten) L j. kruni može naziv „kruna** ostati, najbolji je primjer Češka. Česi sigurno nisu manji patrioti, a bez sumnje su veći diplomati od Jugoslavena. Kad su dakle oni mogli pridržati naziv ..kruna** — ma da oni samo jednolik novac imadu, pa su ga mogli nazvati, kako su htjeli, — onda taj naziv može i kod nas ostati već za razliku od boljega novca, koji se „dinar** zove i radi glatkog prijelaza. Zajedničko ime lako ćemo našem novcu dati. kad uz valjanu upravu za naše bogate šume i izdašne rude te za našu jaku industriju f napredno gospodarstvo privučemo odgovarajuću svotu zlata iz inozemstva. Ako bi sada svemu našem novcu dali naziv „dinar**, onda bi ta neprilika uvijek bila, da bi bilo boljih i lošijih dinara. Ako pak stoji, što novine donose, da naši odlučujući krugovi rade na tom. da se odmah jedan skupni novac izda. onda ćemo zlo proći. Samo s velikim negodovanjem pučanstva moći će se to provesti uz poznato naime već mjerilo 1:3. To su od prilike takvi poslovi, kao kad bi pivničar, koji imade 1 hektolitar tokajskog vina i 10 hektolitara običnog — malo i pokvarenog — vina, htio pomiješavši oboje dobiti 11 hl tokajca. Stvar je na vlas toni u slična. Evo zašto? Srpska narodna banka, koja bi imala roditi jugoslavensku novčanu banku, imat će — uzmimo — oko 300 do 350 milijuna zlatne zalihe. Prema načelu, da može dva ili najviše triput toliko papirnatog novca staviti u promet, smije najviše oko hiljadu milijuna ili 1 milijardu papirnatih dinara izdati. Kako bi dakle 1 milijarda dinara bez štete mogla apsorbirati — kako novine vele — oko |2 milijarda naših kruna, što su sad u prometu? Može li tko vjerovati, da će onda — ako i uspije razmjer 1:3, t. j. kad bi se nakon izmjene na pokriće od 350 milijuna dinara u zlatu našlo u prometu 5 milijarda papirnatih dinara. L J. petnajst puta toliko — tadašnji dinari vrijediti, što vrijede danas redoviti dinari? To nikako ne će moći vrijediti, nego će spasti oboj: dinari vrlo nisko u vrijednosti. Male:kost od petnajstine zlatnog pokrića znaj toliko, koliko ništa. Ne zaboravite osim toga, da vrijednost i dobro zalihom pokrivenog novca zavisi osim toga i o uzornoj upravi, o konsolidiranim državnim prilikama, a ne samo o Pokriću zlata. Mi bi dakle za 3 K dobili 1 dinar, a tai dinar bi možda onoga dana, kad bi ga dobili, vrijedio toliko ili malo više, što je vrijedila svaka od tri krune. Nevalja naime zaboraviti, da će takova operacija silno nezadovoljstvo izazvati na sve strane, a tim i vanjski (veliki) trgovački svijet, i te kako, računa! Drugim riječima: mi državni namještenici bi - sasvim vjerovatno - i nakon izmjene novca trebali prema dosadašnjem od prilike toliko dinara, koliko smo prije trebali kruna. Ako naime država i može odrediti, da se za tri krune dade jedan » dinar, to ipak nije u vlasti države, da trg, dućan, krojač, postolar itd. točno drže razmjer 1:3, već se ovo sve ravna po tržnoj vrijednosti. Mi smo uostalom za ratno vrijeme imali i suviše zgoda, da se 0 tom na vlastitoj koži uvjerimo, pak si možemo već unaprijed predstaviti, kako će takvo uredjenje valute na nas djelovati. Opasna je to igra! Sad naime dinarski papirnati novac imade vrijednost, jer se svota izdanih nota kreće u granicama odnosnog zakona, pa imade dovoljno pokrića u zlatnoj zalihi. Osim toga je Srbija uživala kod svojih saveznika neograničeno povjerenje, kad im je uz katastrofalne prilike u ratu ipak ostala vjerna. Ne će moći dinarskom papirnatom novcu ostati sadašnja vrijednost, ako se prema poznatoj žurbi stvori kakvo nedonošče od zakona, pa ako se dosadašnja novčanična banka, kako se htjelo, uz par milijuna povišene temeljne glavnice, pretvori u novu skupnu nov-čaničnu banku. Ta vrijednost poglavito zalo ne će ostati, što se potrebita zaliha zlata ne može niti povišenjem dion. glavnice niti dekretom povećati na potrebitu svotu. Takvim uredjenjem valute izgubili bi u imutku momentano 1 posjednici dinara, a osobito — i trajno — posjednici krune, jer bi im se jednostavno oduzele tri krune, a u zamjenu dao jedan dinar, koji onim časom pada na vrijednost krune. Štetu trpjet će bez sumnje neiskusni slojevi pučanstva, manje imućni, koji u narodnom gospodarstvu radom sudjeluju i od novca žive, dok će razni ratni bogataši stajati izvan dohvata toga, jer su oni već davno osjetili slabu vrijednost novca pa su ga za vremena zamijenili za nekretnine, za robu i razne dobre papire. Osjetit će dakle zio najširi slojevi pučanstva, pa će nezadovoljstvo zahvaliti čitavu državu. Je li to za državu korisno? — Ne smije se dozvoliti, da na račun države, uz garanciju države i na štetu pretežnog dijela državljana dioničari novčane banke (kako su htjeli) naprave izvanredni „posao**. Imade dakle krunska valuta ostati državni novac (Staatsnoten), za koji uz valjanu upravu sveukupno naše narodno gospodarstvo jamči. Dinarska valuta može opet posebno ostati u okviru dosadašnjem, dakle novac izdan po novč. banki, koji imade propisno pokriće U' zlatu. Ako bi se pak izdali posebni t. zv. državni dinari (mimo dosadašnjih dinara), onda država pogotovu nema nikakva prava, da takvim dinarima (državnim notama) daje veću vrijednost, nego sad krune imadu, jer ma da su krune (note) izdane po privatnoj banci, one su faktično svaljene na ledja ukupnog pučanstva, dakle na ledja države 1 tako moraju ostati, ako se hoće miran prijelaz. Državni dinari (državne note) nisu i ne mogu biti nikako bolji, negoli krune, pošto im se ne može nikakvo bolje jamstvo dati, negoli postoji sada za krune. Na stvari ne mijenja ništa niti ona formalnost, po kojoj je tobože na dinarima naznačena možda obveza i jamstvo, što na krunama nema. Mjesto te formalnosti važi vis maior, koji željeznom logikom jamstvo države na krune proteže i daje državi dužnosti veće, nego ona može na državnom dinaru ispisati — ako se neće strašnog kraha! Mogao bi se konačno i put za povlačenje krunskih nota iz prometa naći. Bilo bi pravedno o Čem se u raznim formama i na raznim stranama već radi. da se t. zv. ratnim milijunašima bez muke stečena imovina u velikom postotku (sve do 80 do 90%) jednostavno oduzme, ostavivši dabome predratni imutp.lc, kao i eventualni dovoljni minimum ratne zarade netaknut, pa da se upotrijebi1 za po’ riče ratom prouzročenih zajmova. Jedan dio te imovine mogao bi se takodjer upotrijebiti za iskupljenje krunskih nota, koje bi se uništile, pošto je i ovo ratom prouzročeni zajam. Težak dan. Težak dan je bii, a bil je tudi lep, na katerem so pokazali višji in nižji svojo solidarnost. Takega dneva je pričakovalo gladujoče nižje državno uslužbenstvo že davno in končno ga je doživelo. V naši novi Jugoslaviji so prišli tudi nižji državni uslužbenci do prepričanja, da se s samimi obljubami iz vladnih krogov v sedanjih razmerah ne da živeti in da dvakrat da, kdor hitro da, a da ničesar ne dd, kdor zavlačuje svoje obete dotlej, da sc /e brez pomena. Gospod profesor Ilešič, motite se, ako mislite, da so ta „težki dan“ povzročili profesorji in učitelji, kakor se bere v Vašem Janku v „Slov. Narodu** z dne 20. decembra 1919. Zato so bili v prvi vrsti nižji u žavni uslužbenci, ki so vsled izrednih razmer največ prizadeti, oni so zahtevali, da morajo iti višji ž njimi, da pokažejo vsi javni uslužbenci solidarno svojo t ezadovoljnost. Radi tega se je odločilo državno uslužbenstvo prekiniti za tri ure službovanje. Hotelo je izraziti na manifestacijskem shodu trdno voljo iznebiti se težkih dni in pokazati s tem činom svojo slogo napram vladajočim faktorjem, bi jih bagatelizirajo. Spiošno se je govorilo o štrajku, dasi brez povoda. Državni nastavljena so pokazali le širši javnosti svojo popolno solidarnost po geslu: „Vsi za enega, vsaH za vse!“ Gospod profesor, kar omenjate glede dijaškega štrajka v letu 1914., ni z našim sedanjin. gibanjem v nikaki zvezi. Značilno za nas Jugoslovane je pa dejstvo, da v vejnem času ni nihče od državnih uslužbencev štrajkal, akoravno nam je manjkalo vsega. Vse smo namreč mirno prenašali z upanjem, da pride za Jugoslovane boljša bodočnost. S težkim hrepenenjem šmo pričakati arzavo Jugoslavijo. Prišla je, a godilo se nam je v nji le kratek čas dobro, to je bilo od novembra 1918 do junija 1919. Do tega časa pripoznamo dobro voljo vlade v Beogiadu, ki je skrbela za živila za nas Jugoslovane. Naenkrat se je pa ves aparat ustavil in postalo je huje kot med vojno. Pisec teh vrstic ni nikak političen stran-kar, pač pa zvest Jugoslovan. Kot nižji državni uslužbenec moram pripoznati, da mi je prišlo šele v zadnjem času vsled naraščajoče draginje v hišo resno pomanjkanje in prava beda. Gospod profesor, „težak dan** je bil za Vas, kar pripoznate, samo eden; vsi tisti, ki so bili zbrani na težkem dnevu v Mestnem domu, so pa imeli več in prevet težkih dni. In zato smo povedali, da hočemo v svoji ljubljeni Jugoslaviji končno red, poštenost in — može, ki vedo, kaj obetajo ter svoje obljube tudi točno izvršujejo. Za enkrat nič družeča. Upajmo, da težkih dni ne bo več! Ce pa pridejo vendarle zopet, najdejo javne uslužbence vseh kategorij vedno tako složne in tako disciplmrane, kakor so jih našli prvič. K. Zorko, Činovnik i njegova obrazovanost. Najveći dio današnjih činovnika « nas potječe k činovničkih, seljačkih i obrtničkih obitelji, od onih prvih najviše. Razlog je tome taj, što sva ova tri staleža nijesu prije rata redovno imala nika-kove baštine,' da je namru djeci svojoj, pa su oci naši u svojoj naivnoj dobroti i skrbi za svoju djecu otkidali posljednje zalogaje iz svojih usta, da mogu sina poslati na nauke, da postane „gospodin44. Pa ako su doživjeli, da im je sin iza mnogogodišnjeg učenja i studija dobio nekoliko forinti od države, mislili su, da sU učinili sve, što su samo mogli za budućnost svoga djeteta. Mnogi je nas već u najranije doba osjetio veliku socijalnu nepravdu, gledajući drugove svoje lijepo odjevane, gdje plivaju u obilju, a videći opet sebe. kako nemaju niti najpotrebnijeg ruha. Mnogi je od nas već u najranijoj mladosti ~ još u djetinjstvu — bio prepušten sam sebi, trpio, pregarao, kinjio ise i mučio, da se prehrani i svrši i pos-iljednje ispite, pa da stupi u državni život. •Koliko je poniženja, koliko odricanja, žrtava i truda stajala ta kvalifikacija za tu državnu službicu. A ta je država kao bogati tvorničar uzimala te izmučene miade ljude u svoju službu, nametala im dužnosti, poslove i odgovornost, a sve se to počinjalo prise-jgom, zakletvom, da ćeš uvijek misliti i igovoriti onako, kako oni hoće, da ti ne će ni na um pasti, da prigovoriš, ukratko, da češ vjerno služiti. Nagradu za sve to bila je kora hljeba dobačena odozgor, ali samo dotle, dok si parirao. Pa kraj svega toga, što je država zaboravila, da je činovnik njezina intelektualna jakost, njezin mozak, nije to zaboravio činovnik niti u svojim najcrnijim danima. Svoje slobodno vrijeme provodi on u duševnoj zabavi, svoj posljednji novčić daje za knjigu, lektiru, prosvjetna društva, časopise, on obrazuje žuljevima svojih ruka i opet svojim odricanjem svoju djecu i namiče državi opet inteligenata i intelektualaca. Treba prelistati našu povijest književnosti. Najveći dio naših književnika sU činovnici, činovnici su čitača publika, ofli su kupci knjiga i pretplatnici književnih listova i časopisa. Oni podržuju i pokreću duševni život u državu Pa i pravo je tako. Ali bi pravo bilo i to, da država tim svojim duševnim radnicima ide na ruku, pa da ih riješi brige za najelemen-tarnije potrebe života, da ne troše svoje sile u nedostojnoj borbi za život, kad te sile mogu državi tako dobro poslužiti. A što vidimo danas? Sve vrijeme rata morao je činovnik biti otkinut od svoga pravog života, a pokloniti svu pažnju i brigu onamo, da on sam i njegova obitelj ne skapa Od gladi i zime. I baš u to teško vrijeme pokazao je opet, kolika je snaga baš u njegovoj duševnosti, u njegovom intelektu. On je jedini od svih staleža čekao strpljivo kraj abnormalnoga stanja u uvjerenju, da će s tim stanjem prestati i njegov abnormalni život. Činovnik je shvatio težinu vremena, u kojem se država, kojoj on služi, nalazi, i dok se svi drugi staleži miču, on trpi i čeka. On se odrekao svih onih duševnih užitaka, bez kojih mu prije nije bi!o života. Njegove su prilike bile takove, da nije mogao kupiti niti jedne knjige, a o kazalištu, koncertima i drugim duševrnm zabavama mje bilo ni govora. Pa tako je i danas. Najinteligentniji stalež u_državi izbrisan je iz svih programa, gdje se unapre- djuje duševni život, a taj je život za nj tako potreban kaošto je biljci za opstanak potrebno svijetlo, toplina i željezna hrana. Država dakle time, što zanemaruje svoje činovnike, ubija svoj mozak, svoju jezgru, jer bez čestito obrazov, činovnika i bez duševnog života nema ni njoj opstanka. Zato je skrajnje vrijeme, da se država prihvati posla, da uredi činovničko pitanje, jer da ovako dalje ne ide, osjetila bi u najskorije vrijeme i država sama. Sve kao da se urotilo na tog jadnog javnog namještenika. Knjigama su cijene već bajoslovne, pretplata na listove tako velika, da bi odnijela lako činovničku plaću, ulaznice za koncerte i kazališta isključuju svojom visinom činovnika od pola-ženja. To vrijedi napose za kazalište. Ci-jenik ulaznica pokazuje, da je kazalište danas jedna institucija za ratne milijunaše, kajišare, pretrglije i trgovce svinjama. 1 djeca javnih namještenika, državnih činovnika osjećaju i dalje tešku socijalnu nepravdu, jer se moraju već u najnježni-joj svojoj dobi odricati svega, što je izvan bijede i nevolje. Kazališna je uprava bila prije rata počela s djačkim predstavama. Kako je to bio koristan njen rad, jedva je potrebno spominjati. Danas, gdje je učenicima, napose djeci činovničkoj, pogotovo onoj ženskoj, nemoguće ići u kazalište, prestala je i kazališna uprava s davanjem tih predstava, jer se tobože ne isplaćuju. A ipak je kazalište državna uredba, koja bi mogla mjesečno dati jednu djačku predstavu, makar se ona i ne „isplatila44. Ili zar se ne može ni to dati budućim činovnicima! Ukratko, htio sam pokazati samo. kako su prilike, u kojima se nalazi javni namještenik, neodržive. Kad bi javni namještenik živio samo o kruhu, ni onda ne bi to bilo dosta, ali on ima i viših potreba i sreća je, dok ih ima. Teško ovo vrijeme osjećat će se još cijelu jedmj generaciju. Seljak i obrtnik se obogatiše i ne misle više, da daju državi svoju djecu u činov-niški posao. Ostao je dakle činovnik. A kako je on obrazovao svoju djecu, kad je sam trebao da gladuje, da zebe i da zaboravi na duševni život. A država je zaboravila, da joj je potrebno, da se pobrine za svoj podmladak, da pomogne onima, koji su teškom mukom proživjeli vrijeme svoga školovanja, da bar svoju djecu lakše spreme za teško i požrtvovno^ zvanje državnih činovnika. Tko nosi krivnju zato? Da li vrijeme, da li oni, što su naslagali bogatstvo i drmaju stupovima države tjerajući cijene do apsurdnosti, da li nemoral i nepoštenje jednoga dijela ljudi, koji su uzrokovali te prilike, ili tko drugi? Svejedno, tko je kriv. Treba zapriječiti daljnje zlo i spasti ono. Što se spasti dade. Vide-ant concules! Le vkup! Naši tovariši v Zagrebu tiče že sedmi dan v redarstvenih ječah, ne da bi jih bili zaslišali, ne da bi jih doslej odvedli pred sodnika, dasi to naši tovariši na temelju zakona in predpisov vsak dan iznova odločno zahtevajo. Ne naznani se jim niti vzrok, zakaj so jih aretirali! Že zdaj je jasno, da se obtožitelji šele trudijo zbrati obtožni materijal, ki naj bi opravičil aretacijo in preganjanja. Le namiguje se, taj-nostno pomežikujc in zbuja sum, kakor bi sc bile-res zgodile strašne, sila opasne in revolucijoname reči. V svet se pošiljajo brzoiavlcc, čijih neistinitost bi> aretiranci dokazali lahko takoj, če bi sc jih le zasli- šalo; šepeta se o zvezah z d’Anminziem in inozemstvom, a aretiranci le ponavljajo: »Zaslišite nas vendar! Pred sodišče z nami! Dokažemo vam izlahka, da so vse te obdolžitve sramotne izmišljotine!« — Ali morda mislijo držati aretirance v ječi mesec, dva, tri, a potem — pustiti da stvar zaspi? — O, kruto se motijo! Naše organizacije so popolnoma čiste, brez političnega ozadja, brez političnih vezi in namenov: edino stanovski interesi so cilj in delokrog Saveza in vseh i nsameznih društev. »Kdor ni z mano, je proti državi!« je dejal včasih Khuen. »Kdor ni madžaron, je politik in se mora uničiti!« Ali sc ponavljajo danes zopet ti časi? — Savez ni z nami, torej se bavi s politiko in je državi nevaren!« — tako kriče danes vladni časopisi. Strankarska poli t L. • a strast otemnuje vsako razsodnost Ijndcm, ki jim že poteka zadnja ura njih politične sile. Ne bo dolgo in vsi izginejo v temo! Tega sc zavedajo in zato se skušajo zdaj obdržati na krmilu z vsemi sredstvi. Vprašamo: kateri aretiranec je milijonar? — kateri uradnik je med vojno in po vojni obogatel? — In kateri vodilni politiki so danes siromašni? Ali naj jih imenujemo? — Tovariši! Zaupajte! Ne dajte se begati! Ne verjemite lažem! Pravica in resnica morata zmagati. Mi zaupamo vanj! in smo zato čisto mirni. Oklenite se organizacij le še tesrreie! Bližajo se časi. ko boste našli v organizacijah edino zaščito. Ni še vseh dni konec! Borimo se za srečno ljubljeno domovino, v kateri bodo vladale svoboda, resnica In pravica za vse. Javni nameščenci smo hrbtenica države! Tega se zavedajmo- in ostanimo složni proti krivicam in nasilstvu. V Ljtrblianl, 13. januarja 1920. Vse domače jugoslovanske tvrdke prosimo, da takoj inserirajo v — Našem Glasu i ———. Gospa Strletova. V Zagreb. »Riječi Slov. Hrv. in Srba* je.bilo čitati tudi tole podlost: »V Ljubljani je od činovničkih gospod.ia najgrlatija neka Strletova. Nitko živ za nju prije nije znao. Sada je svuda, vodi glavno riječ, psuje na Srbe i harangira činovničke žene i činovnike. Njezin mož je štrajkao! Ali na njegovoj se ženi baš ne vidi. da je gladna...« Jasno je, da je ta klopotec znesla in poslala v Zargeb zanikrna ljubljanska kokoš. »Riječ SHS« je udarila po gospe Sterletov/, k! jo pozna vsa Ljubljana kot najidealnejšo Jugoslovani; o. kot navdušeno ljubiteljico srbskega na roda v obče in srbski li žena še posebej. V Belgradu je na skupščini jugoslovanskih žen opozarjala na bedo, ki vlada v uradniških družinah ter posetila razne ministre in poslance, proseč jih, naj urede vprašanje prejemkov javnih nameščencev čimpreje in čim pravičneje. Povsod le bila poslušana z zanimanjem in povsod so ji obetali vse... Plamteča od navdušenja za Srbe in Srbkinje se je vrnila v Ljubljano ter ustanovila »Slogo«, društvo ženS in javnih nameščencev, ki ima le najplemenitejše al- / truistične svrhe brez sence kakega političnega strankarstva. Vsaka Srbkinja in vsaka Hrvatica ji je ljub gost, ki ga po cele dneve spremlja po Ljubljani, informira, časti in zabava... In ta idealna, požrtvovalna Jugoslovanka, ki ji je vojna ugrabila skoraj vse imetje, ji uničila pohištvo, obleko, perilo i. dr. in ki živi tiho in skromno kot begunka že leto dni brez pravega stanovanja med nami je doživela zdaj tako podel in krivičen napad! Dobro vemo, da se je porodil ta nizkotni napad le iz zelene zavisti in osebne mržnje; zato kličemo piscu v obraz: Sram te bilo, podla duša! „Samopomoč0 v Ljubljani. „Samopomoč" v Ljubljani, Prijave novih članov se zopet sprejemajo; pristopnina znaša 30 K, delež 100 K. Želeti je, da sc vplača s pristopnino vred kolikor največ deleža, ker se s tem pisarni delo olajša. Zaostale obroke io plačati takoj in sicer, če le mogoče za več mesecev skupaj. Pri novi prijavi in vpisu sc jo izkazati z društveno legitimacijo, oziroma s potrdilom tajništva, da je prijaVnik včlanjen v kakem društvu javnih nameščencev. — V poslovalnici na Vodnikovem trgu 5 je članom na prodaj Isedečc blago: moka, mast, ječmen, fižol, sol, cikorija. jajca in vžigalice. Cene so razvidne na blagajni v poslovalnici. Blago se oddaja vsak dan, izvzemši nedelje in praznike, dopoldne od 8~s/412 ter popoldne od 2—"L 5. Vsak član dobiva vsak mesec blago za takojšnje plačilo in v množini, ki je glede družinskih članov določena. Pri sprejemanju blaga se članu vpišeta v na-kazilno knjižico sprejeta množina in plačani znesek. Član lahko izčrpa določeno pnožino blaga tekom dotičnega meseca, vendar je želeti, da se jemlje kolikor možno blaga naenkrat. Zaradi krompirja in moke je bilo nekaj pritožb, ki niso upravičene Načelstvo je ukrenilo, da se vbodo-če ne bo nakazovalo zadrugi na njeno škodo ter na škodo članov več blaga slabše kakovosti, kakor se je naročilo in plačalo. i Načelstvo. Vrsta in cene blaga „Samopomoči": 1. a) M o k a za pecivo, kg 5.50, Ibj'tnoka za kruh, kg 3 K; 2. mast, kg 40 K; 3. jajca, komad 1,00 K; 4. fižol, kg a) 4.60, h) 4.30, c) -3.80 K; 5. sol, kg 2.30; 6. c i k o r i j a. kg 7.80 K; 7. j e č in c n, kg 3.80 K; S. v ž i g a I i c c, zavoj 48 K. Cenejša prehrana. Stranke, ki že imajo izkaznice za cenejša živila, naj jih takoj predlože tisti aprovizaciji, kjer so včlanjeni in kjer bodo dobivale cenejše blago, in sicer: Člani „S a m o-Pomoči" pri „Samopomoči", člani Vojne zveze v konzumih, kjčr dobivajo dru-Ro blago, člani Splošne gospodarske zadruge pri tej zadrugi, člani Gospodarske zveze pri Gospodarski zvezi in stranke, ki niso nikjer včlanjene pa pri mestni aprovizaciji na magistratu, Galetova hiša, Pritličje levo. — Kdor ne predloži pri kakem izmed teh oddajališč svoje izkaznice, ne dobi cenejših živil. Vsaka apro-\izacija dobi le toliko cenejših živil, kolikor predloži magistratu kontrolnih kuponov, ki se odvzamejo strankam. Vsaka aprovizacija, ki odvzame stranki kontrolni kupon, mora na kontrolni kupon kakor tndi na izkaznico, ki se vrne stranki, pri-Jisniti svojo štampiljo, da ne more stranka nikjer drugje dohiv. cenejših živil kakor tani, kjer je včlanjena oziroma kjer je oddala kontrolni kupon. Brez dovoljenja magistrata ne more nobena stranka spremeniti aprovizacije, kjer je včlanjena. Stranke sprejema mestna aprovizacija (oddelek za karte) radi notranjih poslov le vsak ponedeljek, sredo in petek od 8. do 12. ure. Ostale dni se stranke ne sprejemajo. — Člani „Samopomoči" naj pri-neso svoje izkaznice za cenejša živila vsaj do 15. t. m. i I7@sf nik.. I i i „Naš Glas" — tednik! t Tovariši! Tovarišice! „Nas Glas" je tednik. Agitirajte med sabo in v vsaki družbi za naročnike ter zbirajte za tiskovni sklad! Čimveč naročnikov, tem trdnejše in boljše bo naše giasilo, ki stoji med vsem jugoslovanskim časopisjem dino vselej na straži naših slonovskih interesov. Vse naše organizacije po vsej Jugoslaviji prosimo: Storite svojo kole^'* 5-mo dolžnost v lastno korist! Nabirajte naročnike, nabirajte za tiskovni fand, prl-dohtvrj'e inserate ter pridno deoisuj.e! V slogi je naš spas in naš uspeh. Činovnički pouzdani sastanak. Za 29. decembra 1919 sazvalo je nekoliko činovnika, medju njima srednjoškolski direktor Radković, poštanski tajnik Sipaš, računar,, revident Peleš, i rač. savjetnik Ivanovič, pouzdani sastanak u grad vijećnici u Zagrebu, na koji je pozvan ministar dr. Lukinić i ban dr. Tomljenović. — Sastanak bio je brojno posjećen, a imao je — sudeći prema rezultatu — svrhu, da pruži reprezentantima vlade priliku, da se mogu izjaviti o činovničkom pitanju. Ministar đr. Lukinić izložio je namjere vlade u pitanju uredjenja pravnog i materijalnog položaja državnih službenika, koje se imade provesti uporedo s unifikacijom beriva i odnosa činovnika za čitavu državu. — G. ministar iznio je principe, koji su sc prisutnom činovriištvu veoma svidjeli. — Navlastito odobravalo se g. ministru, kad je izjavio, da državne činovnike treba učiniti posvema neovisnima od političkih upliva pojedinih partij, režima ili pojedinih državnika. Činovnika treba učiniti posvema slobodnim građjaninom, koji izvan svoje službe nije odgovaran predpostavljen oj oblasti, već jedino državnoj vlasti prema općenitim zakonskim propisima kao i drugi gradjanl. G. ministar se nadalje veoma vehementno oborio na SJN u Zagrebu radi ina-nifestacione skupštine od 18. decembra pr. god. i na temelju predpostavke, da je prije te skupštine uredba o dodacima bila oglašena, deducirao, da je skupština bila suvišna te da je morala imati političku tendenca. — (Op. ur. Saopćenje bana o dodacima izišlo je tek 19. decembra 1919 u Zagreb. službenom listu »Nar. Nov.« prema čemu predpostavka g. ministra ne stoji). — G. ministar izvolio je nadalje izjaviti, da takovu organizaciju treba »razjuriti«, jer vlada, koja to ne bi učinila, ne bi bila viada. Na upadicu nekih učesnika, ela su u manifestaciji solidarno istupile činovničke organizacije u Dalmaciji i Sloveniji, odgovorio je g. ministar, da njemu zva-nično o tom nije ništa poznato. (Op. ur. Zar g. ministar ne stoji u vezi s pokrajinskim vladama u Ljubljani i Snlitu? Neka se izvoli naknadno dati zvanično obavijestiti, pa će vidjeti, da su upađači tvrdili istinu) Gosp. ban se osvrnuo na svoj postupak prema akcionom odboru permanentne skupštine, na koji ie uslijedila poznata poruka skupštine od 18. decembra. — Odboru jc prigovorio od prilike ono,* što je dan zakon toga navedeno u obrazloženju banskoj odluci o razvrgnuću SJN. Od učesnika govorio je g. Zgurić bra-. meći strogo staleške intencije SJN i ođ-bijaiući tvrdnju, da je akcija od 18. decembra imala bilo kakovu političku tendenciju. Nn predsjedatelj sastanaka srednje-školski direktor g. Radković oduzeo mu je riječ. -- Ista sudbina zadesila je i g. dra. Benkoviča kad je tekom govora htio izvesti, da'je uvreda za cinovništvo, ako se tvrdi, da se dade u svojoj akciji voditi od nekolicine nesavjesnih, nametnutih vodja, a da mie svjesno svojih istupa, svojih akcija i svojih zahtjeva. Uslijed oduzimanja riječi digla se sa strane ogromne većine učesnika tolika buka i galama, da je nresjeđinik sazlvalač-kog odbora morao zaključiti sastanak. Postupkom predsjedatelja sastanaka bila je velika većina učesnika tako ozio-voljena, da nije htjela ostaviti dvoranu grad. vijećnice niti onda, kad se redar-• stveni izaslanik zaprijetio, da će silom dati isprazniti dvoranu. — G. dr. Benkoviču uspjelo je umiriti uzrujane duhove te su se tada rčečesnici nz burne poklike SJN-u mirno razišli. Tako je govorio — ministar. Razumije se — kod nas i naš ministar, jer ko bi drugi i govorio. Tako se u rodoljubivom našem gradu sastao g. ministar sa nekojim uglednim činovnicama. Riječ po riječ dodje razgovor i na činovničke prilike u’ nas, a posve prirodno i na do-godjaje potonjih dana. Činovnici u jedan glas zabugariše. No gospodin ministar im s mjesta otkresa: Ako Vam, gospodo beamteri, nije pravo, a Vi ajte na Jelačičev, trg prodavati novine. To danas dobro nosi. Na primjedbu ko će onda biti činovnik i sudi ja g. ministarj opet spremno odvrati: Lako nama zato: Ne trebnnto mi ni sudaca kvalificiranih a kamo li činovnika. U Sr-1 biji i Macedoniji ima sudaca i bez kvalifikacije pa ide izvrsno. Zajapuren od Ijutavi da ga »bagra« činovnika tako dovodi u iskušenje otrese se g. ministar: Što ste vraga uskopistili sada kada smo mi vlada! Gdje ste bili prije? Zašto niste rogoborili i dizali se sa svojim zahtjevima pod Austrijom? Na to dobije odgovor: Jer smo .onda kupovali kilu mesa za 30 fiiira. a danas ga plaćamo po 7 i 8 kruna i skuplje: kilu šećera plaćali smo do 48 krajcara, a danas no 60 kruna ^ kilu mesa onda po 1 i nči do 3 krune, a danas po 40 kruna. OdjeV. smo se za 60 K, a danas nc možemo ni za 3000. Onda smo bili siti. odjeveni i obuveni, a danas smo gladni, bosi i goli. Dakako ne svi do jednoga, jer ih ima i medju nama kojima je tobolac porasao špe-kalanstvom i pljačkaštvom, a gdjekomu i milošću gromovnika. Ali pošteni činovnik danas je zadnji parija u državi SHS. g« aiusio, « iti Ljubljana^ | II 3-6 Wolfova ul. 3. £=> f. P. lajat Ljubljana. Stari til 9. Bogata 7.alopa očal, ittpaloev, umetnih oči, daljnogledov, toplomerjev, barometrov itd. Trgovina z urami, zlatnino, juveli in srebrnino. Tovarniška zaloga gramofonov in riošč. V*a popravila se izvršujejo strokovnjaško v lastni delavnici. 'ZpfJF ftlektriton obrat. ~$£39l A. RASBERGER Ljubljana, Sodna ulica 5. Edina tvornlška zaloga pravih gramofonov in plo^e h 13-4 znamke „Angelj*. Vh* popravila strokovno in ceno. fejffl!P5|.iŠiSL|®ili registrovar.a zadruga z omajanim ::: jamstvom. bosojiln na osebni kredit: 6%. — Posojila na hipoteke: S'/2 oi0- — Mesečna odplačila. Rttnčijuita posojila na več let; mali vračevaini obroki. :: Pisarna: Kongresni trg 19. ::: Uradno uro od 8. do 12. uro. — Procpeotl brezplodno na raz pol [ipd. — liezorvnl zakladi nad ::: 500.000 K. — UranUigp vloge =: drli A.Mihelič, Ljubljana Šeleriburgova ulica 1. a**>i,auiii«aawnn«aM<«>aaaa«aaaa IB—3 Trgovina sščetinaStimi izdelki. Galanterija in parfumerija. Edi na zaloga jugoslovanskih K V A R T kakor tarok, marijaS, whist, .primorka*. sa«aaaaa»SM»««*iva«aa«*B»aaai«»cvBaH8 razmnoževalne aparate, črnilo, Šolske potrebščine i. t. d. i. t.d. kupite najbolje pri tvrdki - - papirna trgovina - - Ljubljana, Sv. Petra cesta št. 2 poleg Prometne banke. 6—5 mmms Drogerija ,ADRIJA‘ Fotomanufaktara 22_, Parfumerija B. Čvančara Ljnbljana, Šelenbnrgova ul. 5. r-Sa.'stovci.iia spc«Ji«3Jska tvrdka v Sloveniji ^ R. RANZINGER | .......... 1 .'arisi 'mimU pisarna LiubSja^a Podjetje za prevažanje blaga juž. železnice. Brzo-vozni in tovorni nabiralni promet iz in v Avstrijo. Zacarinjenje. Podjetje za prevažanje pohištva. Skladišče s poseb. zaprtimi kabinami za pohištvo. Brzojavi: Ranžinger. 24-2 interurban telefoii DO mi>. mmet I m Priporoča »e tvrdka 4— 6 Jos. Peteline trgovina z galanterijskim in modnim blagom, zaloga Šivalnih strojev in njih posameznih delov. Ljubljana, Sv. Petra n. 7. ::: fPHIlffl MiM ::: il ■ 2 JUVELI, ZLATNINO IN URAMI a! & Si IS ; LUD. ČERNE LJUBLJANA, ’ WOLFOVA ULICA 3. 16-3 vsakmirstM toteteho t9~* PtlE SKMIHS rr; fevarna JOS. HiiCH Poljanski nasip 4.......LJUBLJANA* tožnita Šoioaiinrson ulica 3, Podružnico: MAI»SSOR — MOVO MESTO. ----------------V« At, HM IEkIKA bogata \ ZALOGA ' ' IZBIRA : m MELIJL »;s ^ \ modnega blaga. SuJcb. afo«ake(krinte).BOprico \.U. novejšem' kroju, r Pili HM® IKPiLIM SCHWAB&BIZJAK i UUBUANA, Dvorni trs, poti Merc žno Rivsai no. : a : / a 8-5 j ■sus*®; aaam N »“■»dl nrc r-" - r! i*. LE™* = T |5 ^ p TRGOUiiliJft ® a s Sh%. v LiubiiamifS^o Petrs Priporoča za gospode in im* vedno v zalogi naj modernoj?-' -tavate, ovratnike, bde in mehke, iepne robce, srajc*, .-aramn , nogavice in rokavice. Za dame najmodernejša svila, uilta in barvah z« bluze,vovratniki zadnje novosti, nogavice in roki ieo v v !* - ali jn olikostih, pasovi, vlasnice, iglo, breže, steznike itd. d d. -8- i tsss :::: Partnrae In teejične polisa ^no v iiM, ftaDoo javni;’. ojatSancčv H wa«e>aci2 •m Kolesa, motorji, avtomobili ter vsakovrstna pnevmatika in wž==m mehanična delavnica Fran Flonancič Ljubi jaaa, Šeieriburgova ulica 6. 11-4 ¥>^11^ trgovska, spedicijsk« ct-lilldll. in komisijska ri. d. LIut»E£©na( št.33. Mednarodni prevozi. Špedicije vseh vrst. Žacarinjenje. Selitve. Nabiralo! vozi na vse strani. Javno skladišče z lastnim 7 železniškim tirom. Reekspedicije itd. itd. Brzojavi: „BALKANSPED1*. Interurbau telefon 360. 10-4 '1 I modna in športna trgovina *• %a gospode in dečke :: \ Jpfl J KETTE, Ljubljana W v li ® Franca Jožefa cesta 3. a] tu Prve jugoslovanska zlatarska delavnica ®!oJs4j Fuchs — Šelcnburgova ul. G. Eupujein staro SSSiŽO Iti ŽSfeSSFO po uajvišjiti cenab, priporočam veliko zalogo zlatnine, srebrnine, ur, briljantov itd. — Vsa popravila in nova čela se izvršuj oj o v tastiii delavnici točno in solidno. — Kupujem siaro zlato in srebro, istotako briljante in diamante ___________________________________zo-;i 19-3 se priporoča za umogo-brojen obisk. Pristna kava, cena in solidna postrežba. StefaK Mihelič, kavaruar, Ljubljana - - Sv. Petra uasip. Vozna kolesa plašče in cevi priporoča tvrdka im vok specijalna trgovina Šivalnih strojev In kolos, l ubljsna, Sodna ulica It. 7.