Poštarina plaćena u gotovom.
Pojedini broj stoji 2.— Dinara.
.ISTRA”
¥
IZLAZI JEDAMPUT MJESEČNO UREDNIŠTVO I UPRAVA I	NALAZI SE U
BOŠKOVIĆEVOJ UL. BR. 20 PRIZEMNO LIJEVO TELEFON BR. 3931
GLASILO ISTRANA U JUGOSLAVIJI
„Kad je pala crna tama Njena j‘ duša pošla S nama” (R. Katalinić-Jeretov.)
«»»♦♦»♦♦»♦»♦»«♦♦♦♦♦»«»»»«««»«»»♦m««»
PRETPLATA:
ZA CIJELU GODINU 24 DIN ZA POL GODINE 12 DIN ZA INOZEMSTVO DVOSTRUKO ZA AMERIKU 1 DOLAR NA GODINU OGLASI SE RAČUNAJU PO CIJENIKU
1
GODINA II.
ZAGREB. DNE 25. KOLOVOZA 1930.
BROJ 8.
Spasimo Istri rtovi naraštaj
Vijesti, koje nam stizavaju iz Istre, a pričaju o odnarođivanju naših malih unučića, nećaka i sinova, napunjuju ■ nam srca gorčinom, tjeskobom i strep-njom nad crnom budućnošću onog našeg lijepog zavičaja. Gdje su ona lijepa vremena, kad smo mi s torbicama pre-. ko ramena već o jutrenju ustajali i hitali iz svih sela i zaseoka, no svim stazama i šumskim putcljcima do naše škole, često i po sat hoda udaljene od naših domova. Trka srne ne bijaše brža od naše, ni skok zeca, koji bi nam I projurio preko puta, spretniji od našeg. Hitali smo putem fućkajući i budeći po granama mlade ptičice, koje su nam se odazivale Ijubopitno nas živim svojim očicama promatrajući. Od kuće smo polazili sami, na prvom sc ie .kri-\ žanju staza naš broj potrostručio, a •■ma drugom i daljnjima već bijasmo na-lik žuborećem potočiću, koji se sveudilj novim prilivima povećale, a sve •f jači mu romon odzvanja među brego-t vima, dolcima i šumama... i stizavali smo pred školu često po sat. dva ranije no što bi započimala obuka.
Gospode, što bijaše to život. Pun poleta, pun mladenačkog elana, žeđe Kza naukom i neopisive želje da nešto s damo iz sebe, da koristimo rodu i za-vičaju, da smrvimo u prah narodne na-!še dušmane.
To nijesu pusta pričanja. Naši su nas «loci i učitelji — nalazeći se sami u traj-‘•moj i svakidašnjoj borbi za svaki pa i Vnajmanji dijelak uskraćenih jiam pra-• ..vica — za rana upućivali i spremali ujna borbu za velike ideale. Mi smo kao ”(osam-, deset- i dvanaestgodišnji dje-Sčaci živo duhom saučestvovali u bal-: Jkanskim ratovima i — sami siromaš-j&ii — skupljali novčić po novčić za JS&rpski crveni krst. Nijesmo. istina, ijznali što je to nogomet, nijesmo znali. Spio je goal i goalman, a što back i vra-»fjtar. Ali smo zato svakog dana šarali 'Drstićima po geografskoj karti, prateći fflUzmake Turaka i pobjedonosno prodi-■Tanje »naših« ; nijesmo znali za faul-wanje. ali smo dobro znali za Taraboš, ja^kadar i Jedrene. Još mi je živo u pa-itiieti desetgodišnji momčić, koji Jie tom prilikom ispjevao pjesmicu u ■počast junačkih balkanskih saveznika, .•.Ni nam je deklamirao. Zaboravio sam »Već stihovQ, koji su slavili našu voj-jsku, znam tek, da je treća kitica za-jbočimala ovako-
U Aziju bježi Turčin ko bez glave U Aziji leži
Kol’jevka mu slave . . .
Ritam i srok, koji bi mogao mirne duše i koji bolji pjesnik upotrebiti. a ne samo mali desetgodišnji istarski se-Ijačić.
Mi smo sanjarili o vilama, o buzdovanu Kraljevića Marka. * zanosili se Šarcem njegovim i grlom Miloš Obi-lića. Opajali smo se junaštvima Zrinjskega i Jurišića, znali na izust čitave stranice Kačićeva Razgovora ...
Da, tako je bilo nekada ...
A danas, kad slušam pričanja izmučene braće, koja svakog dana uz pogibelj života bježe ovamo preko granice i jadaju se, kukajući za ostavljenom dječicom, srce mi se steže, da pukne od bola. Nema više Kraljevića Marka, nema bijelih vila. ni božanskog grla Miloš Obilića. Nećaci moji i unu-čići naši ne znaju za naše slave. Ne hitaju onako živahno, preskakujuć plotove i ograde, ne zvižde onako veselo, ne pjevulje našeg ojna — nina — ni — nena...
Drukčije je njihovo djetinjstvo, drukčija mladost i škola. Kako se oni odgajaju neka govore, oni, koji ih preuze-šc danas u ruke. Eto što kaže program »Otkupljene Italije«, kojoj je cilj pretvoriti novi naraštaj malih istarskih Slavena u Talijane: »Djecu inorodaca valja oduzeti ispod upliva roditeljskog. Čim prohodaju neka ih se uvede u »asilo infantile«, u kom će boraviti preko dana i odgajati se od malih nogu u talijanskom duhu. Djeca imadu govoriti samo talijanski. Kad navrše šestu godinu stupit će 'u školu, koja ima da upotpuni rad azila. Djeca se imadu upisati u Balille, nosit će crnu košulju i crni fes. Drugi koji jezik do talijanskog nije dopušten ni u kom slučaju. U dvanaestoj godini prelaze mali Balille u avanguardiste, a u šesnaestoj imadu se uvesti u redove fašista-----«
Tu ne treba tumačenja. Ne treba potanjeg opisivanja ovog nečuvenog pokolja nevinih duša. Znači, oduzima se majci dijete i stvara se od njega janjičara, koji će nama, istokrvnoj braći ovdje u slobodnoj domovini zadati more jada. Znači, da su današnji i budući naraštaji naše Istre, koji se odgajaju s one strane Rječine, za nas ne samo mrtvi, nego nešto još stoput gorega...
Mi ovdje, spašeni na sigurnom, u krilu slobodne domovine, sve to vidimo. A ipak stojimo skrštenih ruku i ne mičemo se. Koliko su bistriji, pametniji i dalekovidniji bili oci naši. Nije li sav njihov rad bio usredotočen u spašavanju mlade generacije. Nijesu li svi napori bili saliveni u Družbu sv. Girila i Metoda, koja je nas digla i odgojila.
I njoj jedinoj imamo da zahvalimo, što smo danas zreli, što smo danas slobodni i što ne čamimo u mraku tame i neznanja.
Ima nas slobodnih šezdeset do sto tisuća Istrana u Jugoslaviji. Koliki mora da je broj djece naše posvud rasi-jane. po svim školama, po svim zvanjima i zanatima. Što ta djeca rade? Znadu li ona za Istru našu. poznaju 11 veličinu njezine Kalvarije, strahovitu žrtvu paljenicu njezinu? Bukti li u njihovim srcima žar ljubavi do nje. osjećaju li spremu da za nju spas njezin i sreću njezinu, dadu sve. sve. pa i ono najveće, što čovjek može da za jednu stvar žrtvuje? Jesu li oni živi apostoli i propagatori kulta Istre među tisućama ovdješnje male braće, koja žeđaju za idealima, i koja bi se mladenačkim poletom najspremnije bacila na rad za našu Istru siroticu.
Znadu li o našim borbama o našim žrtvama, našoj slavi i pobjedama?
Kažem: ne znaju ništa i za njih je naša Istra španjolsko selo. Govorim to ' na temelju iskustva.
A krivnja je na nama i mi se udarimo u prsa. Od svih tih tisuća i tisuća malih Istrana, koji su se ovdje rodili ili odgojili, ovdje svršili niže i više škole i zanate, imati će Jugoslavija mnogo vrlo dobrih činovnika, vještih obrtnika i spretnih radnika, ali naša Istra ne će imati ništa! Pa kada za nekoliko godina, starije naše pokoljenje smalakše i povuče se u zasluženo stanje mira, slušat ćemo, kako naši unuci pričaju o nekoj dalekoj pokrajini kraljevine Italije, koja se danas zove Jul-skom Venecijom, a njihovi su je oci nazivali Istrom. Neki su se čak zagrijavali za neke pravice našeg naroda u njoj i borili se poput nekih mahnitih Don Kihota.
Ljudi, braćo! Zar da dopustimo, da do toga dođe?
Ne! Još je vrijeme! Spasimo našoj dragoj Istri novo pokoljenje!
Ernest Radetlć.
POZIV
Potpisani Upravni odbor »ProsvJet-no2 i potpornog društva Istra u Zagrebu« pozivlje ovime sve svoje članove, koji su zaostali sa plaćanjem članarine, da tu članarinu nefaljeno uplate do najdalje 15. septembra t. 2„ jer će Mače biti glasom društvenih pravila Isključeni iz društva i Jer će lm se inače oduzeti društvena lesitlmaclla.
Zagreb, dne 17. augusta 1930.
Upravni odbor
Prosvjetnog 1 potpornog društva Istra.
Našim čitateljima
Pošta nam često vraća »Istru« od mnogih pretplatnika, koji su pretplatu namirili, s opaskom: »otputovao«, »ne prima«, »nepoznat« i t. d. Molimo stoga sve pretplatnike, koji su promijenili naslov, da nam to jave. kako bi im mogli naknadno poslati one brojeve lista, koji im uslijed toga nijesu bili dostavljeni. Javljajući novu adresu, neka označe kako je glasila stara, kako ne bi došlo do pomutnja u knjigama.
Dužnike molimo, da nam pošalju pretplatu, jer smo svima, koji nijesu namirili pretplatu, počeli obustavljati list. Tko ne želi da mu »Istru« obustavimo, neka barem nešto pošalje na račun.	________
Poziv na suradnju. Pokrećući list mi smo željeli, da on bude ogledalom svega našega rada, izražajem naših želja i potreba i uopće odrazom našega života daleko izvan naše prave domovine. Imajući to u vidu. mi smo naj-pripravnije objelodanjivali svako pismo svakog našeg brata, bez obzira na to, kakav on položaj zauzima. Činit ćemo to i u buduće, na ovime molimo svakog Istranina, da bude listu ne samo pasivni čitatelj, nego i aktivni suradnik. Svaki od nas imade bezbroj uspomena na lijepe ili tužne doživljaje iz starog zavičaja. 1 svaki ih od nas nosi u srcu zakopane, prekapa ih u mislima no stotinu puta. zanosi se njima i smije se ili plače, prepričavajuć ih najbližoj okolini.. A koliko ima toga, što bi i druga brojna svijetom rasijana braća željela čuti. Pa dajte, dakle, vi, koji ste stariji i koji još mnogo toga pamtite, pišite nam. kako je negda bilo u onoj našoj dragoj, nezaboravnoj Istri. Ispričajte nam po koju uspomenu na one borbe, na one žrtve, slave naše i pobjede.
_ Svaki čitatelj »Istre« mora biti i njezin suradnik. Javljajmo se jedan drugome. Iznosimo svoje brige, svoje nevolje, svoje želje i potrebe. Svaki neka opiše kako živi danas, u kakvom kraju. medu kakvim ljudima i kako je gledan.
Mi ćemo najpripravnije donijeti svaki dopis, napose onaj. koji bude pisan žuljavom rukom našeg malog čovjeka.
Surađujte stoga svi u ovom svom listu, koji se jedini sav posvetio brizi za vas i vašu braću u ropstvu.
O položaju Slavena u Italiji
Nizozemka, gospođa Dr. C. Bakker van Bose, koja je poznata sa svog rada u savezu Lige Društva Naroda, pro-putovala je lanjske godine slavenski dio Italije i štampala svoje utiske u jednom švicarskom listu.
U svom članku kaže, da je položaj slavenske manjine u Italiji tako loš, da lošiji ne može biti. Prije svega onaj odurni šovinizam, koji je stao čak i krsna imena i prezimena potalijanči-vati. Pred tri godine, gospođa je Bakker bila također u Istri. Tada su još roditelji smjeli da privatno podučavaju svoju djecu u svom domu. u slovenskom odnosno hrvatskom jeziku. Lani naprotiv, kad je došla po drugi puta u Istru, konstatirala je, da je već i to zabranjeno, te da su vlasti pozatvarale na stotine i stotine roditelja, u čijim su kućama prilikom premetačine našli jugoslavenske početnice iz kojih su očevi ili majke učili svoju djecu pisati i čitati hrvatski, odnosno slovenski. U traženju oružja i zastava, metoda je vlasti još uvijek ista. Same podmetnu nekom oružje ili istaknu jugoslavensku zastavu, da mognu udariti po nepoćudnim im Jugoslavenima.
Prije tri godine neki su inteligentniji Talijani zastupali mišljenje, da Slaveni imadu birati ili da lojalno surađuju s talijanskim življem ili da budu potpuno uništeni. Vrativ se lani ustanovila je, da su Talijani odlučili ovo posljednje. To dostatno dokazuje činjenica. da je Slavenima iseljavanje u Južnu Ameriku, ne samo dozvoljeno, nego čak i siljeno, prem pravi Talijan teško ili nikako ne dobiva putnicu za odlazak u inozemstvo. S druge su se strane vlasti svom silom bacile na omladinu, čim dijete navrši treću godinu života, mora u dječje zabavište, da se pripravi za čisto talijansku školu. u kojoj će ga preuzeti na nreradi-vanje »Balilla«. Iza toga slijedi automatski prelaz u avantgardu i iza toga, kad dječak navrši sedamnaestu godinu života, u fašističku stranku.
Slavenski se jezik pri tom upotrebljava jedino toliko, koliko je neophodno potrebno, da se održi izvjestan kontakt sa žiteljstvom.
Koncem godine 1928. bili su obustavljeni svi slovenski i hrvatski listovi i tek je lani po jedan list dozvoljen da putem njega može narod upoznati nove talijanske zakone. Kao naukovni jezik se slavenski uopće ne upotrebljava; tolerira se jedino da tu i tamo po koji preostali slavenski svećenik tumači djeci nižih razreda pučke škole vjeronauk u materinjem jeziku.
Mjerodavni krugovi opravdavaju tu svoju krutu narodnosnu politiku primjedbom, da Italija mie obvezana na nikakvu zaštitu manjina, U ostalom je na pr. gorički prefekt mišljenja, da treba pogranično žiteljstvo u državnom interesu odnaroditi. i n Pozivanju na obećanja i moralne obaveze prijašnjih vlada, kažu današnji vlastodršci, da se je država od dana fašističke »revolucije« izmijenila u temeljima i da obećanja prijašnjih vlada, današnju nikako ne vežu. kakvim postupkom Italija
se sama isključuje iz skupne pravne svijesti naroda, a ujedno svojim zatiranjem inorodnih manjina vodi politiku, koja ugrožava svjetski mir.
Tkogod putuje Italijom, opazit će kod drugorodnih manjina žalost, strah i potrtost ili pak mrki humor, koji bi imao da nadomjesti veselje. Svatko naime stoji jednom nogom na Lipar-skim otocima, kamo se dolazi zbog najmanje sitnice. Upravo je posljednjih dana došlo do mnogobrojnih apšenja slavenskih inteligenata, seljaka i radnika.
Gospođa Bakker zaključujuć svoj članak kaže: Kod takvog stanja stvari pitanje je, kako će dugo evropska javnost i Društvo naroda trpjeti takav postupak s manjinama ako s druge strane imade država, koje su i te kakvim obvezama vezane na zaštitu narodnih manjina.
Na talijansko! fronti bile su za vrijeme rata sile raspoređene ovako:
Na Soči su Talijani imali: 215 bataljuna infanterije, Austrijanci: 26 i pol bataljuna infanterije, Talijani: 221 bateriju topništva, Austrijanci: 13 baterija topništva, Talijani: 55 eskadrona konjice, Austrijanci: 4 i pol eskadrona konjice.
U Koruškoj su Talijani imali: 30 bataljuna infanterije, Austrijanci: 29 bataljuna infanterije, Talijani: 20 baterija topništva, Austrijanci: 10 baterija topništva.
U T i r o 1 u su Talijani imali: 200 bataljuna infanterije, Austrijanci: 66 i pol bataljuna infanterije, Talijani: 220 baterija topništva, Austrijanci: 21 bateriju topništva.
Ukupno su imali Talijani na fronti: 445 bataljuna infanterije. 241 bateriju topništva, 55 eskadrona konjice, a Austrijanci: 126 bataljuna infanterije, 51 bateriju topništva, 4 i pol eskadrona konjice.
Na razne požurke javljamo da »Mali Istranin« za vrijeme školskih praznika nije izašao, jer, namijenjen u prvom redu školskoj mladeži, izlazi samo za vrijeme školske godine. Naredni će broj izići početkom nove školske godine, t. j. prvih dana septembra. Upozorujemo roditelje, da djecu pretplate oravodob-no. kako bi dobili sve brojeve.
Uiedništvo »Malog Istranina«.
Istarska konoba
Modesto
Zagreb, Gundulićeva ul. 4
Prispio pravi originalni istarski teran iz vlastitog vinograda u Ma ri ćim a (Kanfanar). — Dođite, Istrani, da ga okusite t
Broj 8.	____ __•_______^___»ISTRA«
Jedna knjiga o Istri prošloga stoljeća
(Nastavak)
Ta su sredstva bila. i ako nečovječna, vrlo uspješna, jer je banditizam uskoro iskorijenjen.
Kad su međutim Francuzi napustili Istru i ova došla ponovno pod Austriju stao se i banditizam nanovo pojavljivati. Glavni je tome razlog: bio općenita bijeda i osiromašjelost pučanstva, a mnogo je tome doprinio i nečovječni postupak raznih Kospoštija. Tako mi na pr. znade moja majka još danas pričati o tadanjim gospodarima Bademe, kojima je siromašni narod morao raditi po vazdan tek za hranu, a ta se sastojala od hljepčića pirova kruha, kuhanog jajeta i tanjura boba, za čitav dan. Vlastite zemlje ljudi ni-jesu imali, jer je ta bila sva u rukama gospodara.
De Franceschi pak priča o prilikama u lupoglavskoj gospoštiji, čiji su gospodari, tršćanski grotovi Brigido, bili na glasu zbog svog nečovječnog postupka sa svojim podanicima.
Nije dakle čudo, da se je neprosvi-jetljeni i izgladnjeli narod laćao svih sredstava, da se nekako održi, a nije se dakako žacao ni proste pljačke i otimačine na državnim drumovima.
Dešavalo se.onda nešto sličnoga, što se opetuje u Istri upravo ovih dana, gdje kriminalitet s istih razloga (siromaštvo i pomanjkanje škola) rapidno raste...
Snažno gibanje i želja za ujedinjenjem čitave Italije u jednu državu za burne četrdesetosme godine nije ostalo bez utjecaja ni u Istri. Zagrijana mladež po primorskim, nekad mletačkim gradovima, spremala se na ustanak. Tako se je na pr. u Rovinju jedna grupa mladih Talijana, na čelu s nekim Tonom Rismondom, spremala da na Markovo digne bunu i izvjesi talijansku zastavu. U isto su vrijeme u unutrašnjosti zemlje imali pojedini zavjerenici, da dignu na noge kmetove protiv vlade, koja da ih tobože guli. Ustanak kmetova, podanika lupoglavske gos-poštije, koji pada nekako u to doba, a kojeg su vojnici pazinskog okružja, krvavo ugušili, čini se da je također bio djelo nekih od tih huškača. a možda mu je kumovao i sam De Franceschi, i ako on tvrdi, da ih je od toga pdvraćao.
Da stvar nije uspjela ima se zahvai liti slavenskim seljacima iz istočne Istre, koji šu na vijest, da ih talijanska gospoda žele prisajediniti Italiji, zaprijetili, da će se spustiti s Učke i podaviti sve Talijane. Na čelu seljaka istočne Istre (koja je, kao najbliža sestri Hrvatskoj, bila najosvještenija!) bili su Kastavci sa svojim kapelanom don Matom Marotti-jem (tako ga piše De Franceschi, a zapravo se zvao Marot) i Cići iz Lanišća pod vodstvom svog župnika Jakova Marčelje. Tadanji buzetski komesar Fòdransperg najavio je da ima u pripremi za slučaj nemira sa strane primorskih Talijana, dvije hiljade kršnih Ćića i.*isto toliko svijesnih Kastavaca.
Kako sam već spomenuo, bili su se malo prije toga pobunili podanici lupoglavske gospoštije, podstrekavani od kojekakvih tajanstvenih huškača. Međutim njihova pobuna nije imala karakter nikakve nacionalne čežnje odnosno želje za Italijom, kako su neki to htjeli da prikažu. To su bili naši kmetovi, čije je stanje bilo nepodnosivo. Povrh desetine i drugih prinosa, što su ih morali davati gospodi, imali su da obavljaju gospodarima i svakojake druge službe. Tako su morali da odnose i donose gospodi i gospoštijskim upraviteljima poštu i druge stvari iz Rijeke, Trsta, Pazina i druguda. Te su se službe nazivale rabotom i za njih su seljaci dobivali tako malene naplate, da su putem teško stradavali. Na put, na pr. do Rijeke dobio bi takav glasnik jedan hljebac i dvanaest patakuna novca, i time je morao da se prehrani i plati konačište. Šest patakuna vrijedilo je deset novčića. Time se nije mo* glo izaći, pa je sasvim naravno, da se je često dogodilo, te je mnogi takav kurir pao iznemogao od gladi i umora nasred ceste. A ta su putovanja bila veoma česta i siromašni ih je kmet morao poduzimati mnogo puta zbog bilo kakvog hira svojih gospodara.
Osim toga morale su svakog jutra doći u grad po dvije žene, da obave gospodi kućne poslove. Stare i ružne nijesu smjele biti, nego su morale udovoljiti i drugim željama nečovječnih gospodara. Priča se čak. da su gospodari imali i jus primae noctis.
Lako je dakle razumjeti, da su huš-kači na bunu uz takove okolnosti imali plodno polje rada. Nego dok je kmet držao da se buni za svoje pravice, talijanska su gospoda prikazivala to onamo, kao da se narod istarski buni protiv Austrije, a u sporazumu s Talijanima iz .Venecije i drugih pokrajina Italije.
Zahvaljujući međutim svijesti istočne Istre te su makinacije primorskih Talijana bile ubrzo raskrinkane. Spomenuti već pop Jakov Marčelja pošteno ih je obrisao u tadašnjem vladinom listu »Oservatore Triestino« ...
Ne smijemo ipak misliti, da su ti t. zv. ustanci imali doista karakter nekakve' prave bune. Takovu Talijani u Istri nijesu uopće mogli da dignu s jednostavnog razloga, što je njihov broj bio neznatan, a i od njih je samih tek malen dijelak mladjarije bio zadojen Mazzinijevskim idejama, dok je ogromna većina bila oduvijek austrija-kantska. Kad se’ dakle govori o tim, t. zv. ustailcima mora ih se shvatiti kao malo temperamentniju demonstraciju. Prema izjavi ministra grofa Stadiona, (koji je kao nekadašnji tršćanski guverner dobro poznavao prilike u Istri) danoj u bečkom parlamentu 15. prosinca 1848. godine, brojila je tada čitava Istra 234.000 stanovnika, a od tih jedva dit ih je oko 60.000 bilo Talijana. Ostali dio pučanstva činili su Slaveni, koji da uopće talijanskog jezika ne razumiju.
Strana 3.
Do tih se godina za Slavene u Istri nije u opće znalo, odnosno bili su nepoznati kao politički faktor. Oni su bili tek masa. nesvjesni i nerazumni plebs, koji je imao da tegli i obradjuje gospodsku zemlju i plaća porez većinom u naravi, jer za novac jedva da je i znao.
Istom je oko godine 1850. počeo stru-jiti i u Istru duh narodnog osvieštenja iz susjedne Hrvatske i Slovenije, gdje je već prije ilirski pokret bio probudio narode. Tako priča De Franceschi s velikim iznenadjenjem o odgovoru nekog krčmara u Sežani nad Trstom gdje su bili odsjeli njih troje istarskih zastupnika na polasku za bečki parla-menat. Kad su se oni začudili videći na stolu u gostioni slovenske novine, odbrusio im je krčmar: »Ovo je slavenska zemlja a slavenski ie i Trst i kad mi ovdje zavladamo otierat ćemo onu šaku Talijana«.
I po drugim se je krajevima Istre bila već počela buditi narodna svijest. Jako je u Pazinu komesar Heufler pozivao pismene seljake, nek ne čitaju talijanske knjige, nego neka se prihvate učenja svog prelijepog jezika, pa im je u tu svrhu dijelio i neke hrvatske gramatike, koje da je — veli De Fr. —
bog te pita otkale nabavio.
*
Pravi je svjetionik za tadanji duševni mrak našeg naroda u Istri bila Rijeka, koja je u ono vrijeme bila pravo žarište hrvatske misli. Za rata s Ugarskom 1848. otela ju je kraljevina Hrvatska Madžarima i zaposjela je svojim četama. Upravo je u to doba boravio na Rijeci De Franceschi kao voditelj pisarne viteza Thierry-a, pa je neobično zanimljivo čitati njegove zapiske o nekim našim rodoljubima, s kojima se je i on družio, kao o pok. Erazmu Barčiću, profesoru Pacelu i drugima. Kao svaki Talijan i on je bio podmukli Talijan. Tako priča, da je povla-djivao našima i hvalio njihov program, kojeg da su mu. iako da je bio strogo povjerljiv, iznimno dali. smatrajuć i njega jednim od svojih istomišljenika. Kolika je bila njegova perfidila najbolje će nam ocrtati njegovo pismo, koje evo donosim u prijevodu. Premda izvraća činjenice i prem je pisano s drskom upravo bezobraznošću interesantno je, buduć otkriva mnoge pojedinosti iz života naših narodnjaka, koje su mnogima nepoznate. Evo što piše:
»Način na koji su Hrvati zaposjeli Rijeku, duboko je povrijedio osjećaje Riječane, u čijim se je srcima zbog toga ukorijenila vječna mržnja na njihove susjede, koji im se nametnule gospodarima.
Kad je ban Jelačić pošao protiv Madžara, koji se bjehu pobunili protiv austrijske vlade, hrvatski je komesar Bunjevac, krenuo s brojnim četama, praćenim od ogromne mase seljaka iz Bakra i okolišnih mjesta, da zaoosjed-ne Rijeku. Ta je masa bila oboružana kojekako, a ponijela je sa sobom mnoštvo vreća, u koje je imala da natrpa pljačku. Muževe su pratile na tom pohodu žene, pa se priča, da su ih poti-eale nek se bace u prvom redu na Korzo, gdje da se nalaze sve zlatarne
i trgovine skupocjenosti. (Već se iz tih nekoliko redaka razabire tendencioznost De Fr. pisanja!)
Videči Riječani silno to mnoštvo užasno su se preplašili. U gradu nije skoro ni bilo vojnika, a gradska je straža bila odviše malobrojna, a da bi se bila usudila oduprijeti se Hrvatima. Bilo je s toga odlučeno, da se pregovara s Bunjevcem, pa mu je u tu svrhu pošlo u susret preko Riječine izaslanstvo gradjana. Sporazumješe se. da se okolišne mase pučanstva vrate natrag kućama, a grad da zaposiedne samo redovita vojska u ime kraljevine Hrvatske.
Hrvati su počeli raditi punom parom, da pohrvate grad. Dotadašnju talijan-sko-latinsku gimnaziju pretvoriše u hrvatsku, pri čem su naišli na oštru opoziciju gradjanstva (kaže De Fr.!)
Njihovu su stranku sačinjavali državni činovnici, gimnazijski profesori, neki odvjetnici, trgovci i svećenici, do-čim je većina pučanstva čeznula za povratkom madžarske uprave. Hrvati su se sastajali u čitaonici, a Riječani u svom Casinu di società. Talijanski se je jezik uzdržao u općinskim uredima, na sjednicama opć. vijeća i na sudu. Istom je pod konac mog boravka na Rijeci, pokušano, da se i na sud uvede hrvatski jezik, no bez uspjeha.
Prvih mjeseci 1861. godine, kad je na temelju novog ustava uslijedil« otvorenje madžarskog parlamenta, borba se je Riječana s Hrvatima zaoštrila, pa je nad gradom moralo biti neko vrijeme proglašeno i opsadno stanje.
Hrvati su imali svoje novine. »Neven«, kojemu je bio urednikom gimn. profesor Pacel, dočim je madžarska stranka, kojoj je bio na čelu Scarpa, Francovich, Matcovich i Carina, imala svoja glasila Eco di Fiume i Almanacco Fiumano. 1860. bio je Eco obustavljen, pa je nastavio izlaženje pod imenom »Gazetta di Fiume«.
Riječani su, kako razabiremo iz tih riječi De Fr. bili i onda. kaošto su još dandanašnji, neka »Gente bastarda«, kako ih je nazvao jedan Talijan, ili »niškoristi«, kako ih običaje nazivati naše okolišno pučanstvo. Oduvijek su tražili patriu tamo, gdje su držali da će bolje proći. Nekad odlučni Madža-roni, pretvoriše se iza prevrata u naj-oduševljenije Talijane, jer su mislili, da će im iz Italije poteći med i mlijeko. Sada pak, gorko razočarani, željno gledaju preko Riječine, jer su se uvjerili, da bi im Jugoslavija bila najbolja krava muzara.
(Svršit će se.)
ANTE TRANFIĆ
Bakaževa ul. 8 Zagreb, dvoriite ravno Specijalna trgovina svježih morskih riba, slanih sardela u bačvama i limenim kutijama bakalara suhog i močenog, vero Ragno i Hamerfest prima, veliki izbor maslinovog ulja, dalmatinskog peršuta crnih maslina, paškog sira, pravog dalmatinskog meda, vinskog octa i t. d.
Cijeli dan otvoreno.	Dostava u kuću.
Brzojavni naslov: TRANFIĆ — Zagreb, Bakačeva ulica 8 Interurban telefon br. 65-69
Luca: Maro, dušo, ča govoriš ti na sve to zlo, ča nas od svih krali tuče nas Talijane?
Mara: Nas Talijane? Kako mi to predikaš, kumo, nismo mi valja Talijanke, kad Taliju nikad ni vidile nismo.
Luca: Nisam stila tako reči. nego nas koji smo spali pod Taliju.
Mara: Sve je to kaštiga božja za grihe naše.
Luca: Ti govoriš kako uni biskup doli u Taliji, ča je reka. da su svi ti potresi, sve te povodnje i sve to zlo kaštiga božja zaradi golih ruk i kratkih brhani naših divojčin.
Mara: Ne, toliko munjena nis ni ja, da bin mislila, da je Bog. fala mu i čast budi, tako okrutni otac naš. da bi zaradi kakove kratke kotulice eli kratkih rukavi da uništiti na stotine gradi i seli i zakopa na miliare i miliare nedužnih ljudi.
Luca: A pur si malo prvo rekla, da je to kaštiga Božja.
Mara: San i na ten ustajem. To ie prst Bojži.
Luca: Sad te pak nikako ne razumi n.
Mara: Draga dušo, slušaj me! Nidori se na svitu ne dela več griha bližnjemu svomu, nideri več nepravice nego ovde poli nas i nideri tolike oho-lije, kako tote.
Se domišljaš, sestro moja, svega lincea ča smo pripatile u uvih zadnjih dvanajst lit. 1 mi i oci naši i sestre naše i muži i dica naša brižna?
Luca: A znan, dušo. tužne kosti ča su našin po pržuni zagnjijale.
Mara: Znaš, kumo draga, sve použ-ginjanc krove nad našima glavami, znaš une tolitre ulja od ricina. ča su hi naši najbolji morali popiti? Znaš una polomljena rebra naše dice, koja su se morala razbižati po sven svitu i ki njin ni suženo, da nas nikad drugo vide.
Luca: Nemoj me, krvi moja. na to domišljati, ašto mi suze gredu na oči. Pusta naša dica, pusti naši Franina i J urina.
Mara: Brižne fameje naše. kako su se raspale. Ognji na ugnjišti naših su se pogasili, umuklo je pivanje i buga-renje, ne buču nan drugo ni krave po dori, zagnali su hi šekutori za šteuru, Di su pune bukalete crlenega vina, di hlibi šeničnega kruha komoč izvaže-nega ispod čripnje? Razumiš ti. ča če reči glad, glad tila i duše. I duše da, koja ima stešo svoje velike potribe?
Luca: Razumin, sestro rožena, razu-min. Ma pristani, meni gre da mi srce pukne od muke.
Mara: Bin pristala, krvi moja lipa, bin, ma ne moren tako lako. Srce je puno i valja da se prid nikim iskali. A prid kin če, ko ne če prid tobon, sta-ron i virnom preteljicon? Učiniti uvo jenon narodu dobron i pridobron, kako ča je naš, koji ni mravu na mitu ne če da učini ča slabega, grih je, koji vapi do Boga na nebu.
Luca: Strašne stvari, strašne stvari!
Mara: A ča misliš, da Bog, ako je Bog i pravičan, ne vidi sve to zlo, ča bisni i oholi ljudi delaju. Eli ono. kako je usrid ponoči kad je na stotine ljudi u vaporu spalo, jedan munjeni i od oholije bisan čovik, zariza z svojin baštimenton u utrobu unega drugega, da ga potopi njega i sve une nedužne ljude, ča su mirno spali u njen.
Luca: Velik je to i težak grih!
Mara: Velik je Bog. fala mu i čast budi. I ja bin ti, da smin, povidala sve ča je Bog pensa, kad je počeja uvako kaštigivati. Ni on gleda ne na kratke brhane i gole ruke naših divojčin. Dru-gači su grihi bili. Znan, da kad bin hi stila povidati bin vred dobila po zubi. Ma ni potriba da hi povidan. Vidš hi ti i ćutiš na svojoj koži vide hi svi okolo nas, vidi hi vas svit. I svaki razumi, ko i muči...
Luca: Kumo, ti danas govoriš, kako niki pop iz predikanice. A kako smiš tako govoriti, kad te ni nedan na to ovlastila.
Mara: Draga moja, ako je uni biš-kup doli u I aliji moga napisati pastirsko pismo i reči da je Bog kaštiga Taliju i Talijane zaradi kratkih kotul i golih ruk, ja mislim, da smin i ja reči tebi da ja znan još nike grihe talijanske. koji su jeno malo veči od kratkih rukavi i golih nog do kolina.
Luca: Veči su, dušo, veči. samo škoda da hi je uni biskup zabija reči i napisati u svojen pastirskon pismu.
Pretplati se na „Istru
ss»Đ<s>ge©s>gesb!©GJSsQ>gse
Orva,
suhe i zdrave bukove i grabove cjepanice, silno cijepano drvo, te svakovrsnog ugljena dobije se uz najumjereniju cijenu na skladištu:
Albert Furlan, Zagreb Zvonimirova ulica 88 - (Pešćenica VI./30)
Razno
Četrnaesta godišnjica vješania Na-zaria Saura. 10. augusta 1916. obješen je u ouljskoj tvrđavi istarski iredentista iz Kopra kapetan Nazario Sauro. Uz Oberdanka, zanesenog mladića, koji je bio pokušao atentat na Franju Josipa prilikom njegovog posjeta u Trst, Cesara Battisti-a, Trentinca. koji je bio vješan u Trentu mjeseca jula iste godine, Nazario Sauro je treći mučenik, kojeg Talijani slave kao simbol žrtve, koju je Istra pridonijela za svoje otkupljenje i prisajedinjenje Italiji.
Mi nijesmo nikad osporavali, da je u Istri, u ono nekoliko primorskih gradića uz zap. obalu, bilo Talijana. Čak da ih je bilo i takvih, koji su željeli da bi Istrom zavladala Italija. Nekoji su od tih prešli za rata i u Italiju i borili se proti Austriji, prem je daleko veći broj onih Istrana, koji su kao Slaveni pohrlili u dobrovoljačke legije i pod srpskom zastavom ginuli za oslobođenje Istre i prisajedinjenje njezino budućoj Jugoslaviji.
Ne bi se uopće osvrtali na dan, kad je po svim propisima i ratnom pravu obješen jedan austrijski podanik, koji je prebjegao u tuđu državu, kad nas ne bi potegla za jezik talij, štampa, koja glorificirajuć Saura, nije mogla a da se ne očeše i o našu Jugoslaviju i o naš Jadran. Tako govoreći o tom »heroju«, »junaku nad junacima«, »uzoru Istrana« i t. d. pišu:
-----»pa iako se carstvo krvnika
srušilo u prah, na njegovim se je ruševinama izdiglo drugo jedno kraljevstvo i baš zato, jer je složeno od krade, otpadaka i ruševina, prokanljuje iz njeg blato. Jadran talijansko »jezero« pobrao je na žalost dosta toga blata..
Kad je jedan narod toli sretan, da može slaviti takove svoje sinove, nikakva ga prepotentnost ni hvastanje ne može zaustaviti na njegovim pute-vima, najmanje pak kad netko sa istoka, koji je od najobičnijih bandita stvorio nacionalne heroje, hoće da se suprotstavi liktorskoj Italiji...«
Na ta zabadanja i kad nas već navlače za jezik, primjetit ćemo da naši nacionalni heroji Gortan i drugovi ni-jesu nikakvi banditi, nego idealni poletan, koji su dali živote junački kao pravi heroji, ni ne pisnuvši. Tek je prezirni smijeh prešao preko njihovih lica. A moramo naglasiti, da su to bili samo skromni seljački momci, koje nije dovela na stratište ni bolesna ambicija ni kakva slavohlepnost. nego gola ljubav do progonjene rodne grude. () njihovom se Sauru to ne može reći. Prešao je u Italiju, stekao karijeru, bio promaknut na kapetana i povjerena mu ratna lađa, s kojom je htio izvađati bravure. Uhvaćen ponio se kukavički.
TISKARA. PERKO
Vlusnlcl: Aleksander Perko 1 Miroslav Rcputln, Zaureb OanduIUeva ulica 26	Telefon br. 50-69
Izrt JJuJemo prvoklasno sva štamparsko poslove kao : Ustavne I zaključne papire, posjetnice, reklamno karte, račune, kuverte, lelake, plakale, brošure I I. d„ solidno I brzo. —
TralUe bezobvezne ponude.
Iz Istre
Odrekao se majke, roda i poroda, a umro je onesnaživ se pod vješalima ... On je dakako heroj, a Gortan bandit.
Toliko na njihova izazivanja!
Stvaranje zadruga. Kako je poznato, po svoj su Istri prije rata bile razasute skoro- u svakom selu razne za-druge i gospodarska društva, kao posljedica truda i rada naših nekadašnjih prvaka. Zadruge su izvrsno uspijevale i iz dana u dan poboljšavale gospodarsko stanje našeg puka. koji je pomalo ali stalno kročio k posvemašnjem materijalnom blagostanju.
Iza rata, na žalost, sve su te zadruge raspuštene, knjižnice spaljene, imetak sekvestriran, a članovi rastjerani, jer da tjeraju politiku. Istarska posu-jilnica, koja je zadruge financirala, prepadom je prešla u talijanske ruke. zadružna zveza morala je pod silu uzeti u upravu fašiste i na koncu je sva muka i dugogodišnji trud naših ponajbo-Ijah ljudi propao, a Istra gospodarski osiromašila, kao nikad prije.
Videći da tako dalje ne može ići, vratili su se i fašistički gospodari, koji su prvih godina svoje vladavine znali samo uzimati, staroj i prokušanoj metodi naših otaca, udruživanju. Nedavno su sazvali u Poreč veliki kongres istarskih poljodjelaca, na kom je konstatirano: 1. da je vino, od kojeg više od polovice Istre živi, koje je još 1925. stojalo 260 lira po hl. spalo u 1930. na 100 lira, dok su sve cijene za život potrebnih artikla ostale nepromijenjene; 2. da je nerodica posljednjih godina dovelo čitavo gospodarstvo Istre u vanredno kritičan položaj i 3. da su porezni tereti, koje seljak imade da snosi, obzirom na njegovo gospodarsko stanje, katastrofalni.
Nakon što je ovo uglavljeno smatrao se politički sekretar fašia ponukanim, da održi jedan fulminantan demagoški govor: Drugovi poljodjelci, prošlo je doba, kad se je samo s prezirom govorilo o »seljaku«. Mogu vam kazati, da su svi napori fašizma činjeni zbog vas, jer vi imate potpuno pravo, da budete cijenjeni, respektirani i potpomognuti, jer vi radite, da nam date kruh, koji nas prehranjuje, vino, koje nas razveseljuje. Vi imate najviše prava, jer plaćate poreze veće nego itko drugi, dajete domovini vojnika, više nego itko drugi...
Iz izvještaja razabirem. da vas muče teške daće sa svojim bolesnim posljedicama, kriza produkata i oskudica novaca. Mogu vam kazati, da vašem fašiu nije sve to izmaklo i on s Velikonj pomnjom proučava sredstva, da vam pomogne ...«
I tako redom, more lijepih i zvučnih riječi.
Došlo je, bogami, svakome do grla. 1 na koncu je donesen zaključak, da se svim silama poradi na osnivanju gospodarskih zadruga, koje će jedine biti kadre, da zaštite kolektivne interese poljodjelaca. Hoće da počnu nanovo ondje, gdje smo mi bili daleko napred, a oni su nam u svom slijepom
bijesu i mržnji do svega što ie naše, sve razorili i uništili.
E, pa vidjet ćemo, što će biti kadri učiniti.
Trst 1 Pula bore se. tko će da gospodari Istrom. Prije rata sačinjavale su t. zv. austrijsko Primorje: Istra s glavnim gradom Porečom. Goričko-Gradiška s glavnim gradom Goricom i slobodni grad Trst. Poslije rata, Talijan^ su podijelili t. zv. Julijsku krajinu na Goričku pokrajinu, s glavnim gradom Goricom, istarsku s glavnim gradom Pulom, Kvarnersku pokrajinu s glavnim gradom Rijekom, te Trstom, slobodnim gradom.
Ali, prije rata je Trstu lako bilo biti slobodan i nezavisan grad. kad je imao za sobom silno zaledje čitave Austrougarske, ,koje je cijelo gravitiralo k njemu. Danas odrezan od svog prirodnog zaleđa samo hiri i propada, potiskivan k tome na svakom koraku od susjedne Venecije, pa Genove s druge strane, koje ga skoro sasvim utukoše.
Da bi se Trst bar nekako odštetilo, započeše posljednjih dana neki Tršća-ni u »Piccolu« živu akciju, da se Istra ili bar jedan njezin dio pripoji Trstu i da joj on bude glavnim gradom, jer kažu, da sva Istra i onako gravitira k njemu. Napose pak traže, da se teritorij koparski priključi Trstu, kad i onako u crkvenom pogledu onamo spada (Biskupija je naime tršćansko-koparska).
Puležani, koji i onako teško osjećaju propast Austrije i zagrljaj majke Italije, jer im je stanovništvo spalo na jednu četvrtinu predratnoga, vrisnuše, ko da ih je ujela guja. Još nek im Istru oduzmu, pa kud će. Spast će na ribarsko seoce sa 300 stanovnika, kakovo bijaše prije nego što je Austrija stvorila od nje ratnu luku. I sad je započela papirnata bitka, koja je interesantna zbog toga, što su neki Piero Almeri-gogna putem »Piccola«, u ime Trsta, a »Corriere istriano« u ime Pule, stali razotkrivati svoju golotinju. I pričaju jedan drugome, što su sve prije imali, a što su radi ljubavi do domovine izgubili i mi na koncu vidimo, koliko i jedan i drugi žale za lijepim nekadašnjim vremenima, dok su se tovili u krilu maćehe Austrije, i jadikuju, kako su danas ostali i jedan i drugi gladni, goli, bosi i tako rekuć bez gaća.
Na koncu je ovo otkrivanje mizerije dozlogrdilo fašističkim kaponjama i polemika je naglo bila prekinuta. Piero Almerigogna je zamolio Puležane za oproštenje i stvar je svršena, pa ostaje sve pri starom.
Mi smo se bar nauživali čitajući njihove tužaljke. Eh, da smiju oni govoriti. kakvih sve ne bismo čuli. Ali onda bi si i gran madre morala voskom začepiti oba uha.
Vojvotkinja d’Aosta u Istri. O pojačanom odnarođivanju naše djece u Istri mi smo već pisali. Prije rata radila je na tom bivša »Lega nazionale«, koja je bila bogato opskrbljivana sredstvima iz Italije od društva »Dante Alighieri«. Iza rata se je taj rad. kome je stala na čelo vojvotkinja d’Aosta, ,skoncentrirao u radu udruženja »Italia Redenta«. Po svim su selima osnovana
dječja zabavišta, pjestovališta. dječje kolonije i si. Prvih je dana »Italia redenta« slabo uspjevala. Naše učiteljstvo i svećenstvo niti je modo niti htjelo da radi na odnarođivanju djece naše krvi. Danas nakon što je sva in-teliKencija rastjerana, a glad i bijeda pritisle kao nikad prije, rad je društvu olakšan. U svakom, pa i najmanjem selu društvo ima svoju podružnicu. Tu su učiteljice, bolničarke i si., koji primaju djecu na preradbu, dadu im hlje-bac kruha, po koju flanelastu crnu košulju, tešu ih i tešu. da iz njih naprave zgoljne Talijane. Na stotine ih i stotine premještavaju na promjenu zraka iz gora na more, s mora u gore i lagano ih oduzimaju ispod utjecaja roditelja.
Kad je ovih dana vojvotkinja d’ Aosta prošla Istrom mogla, je ustanoviti lijep napredak u svojoj akciji za odnarođivanje djece.
Opisujući rad »Italie Redente«, kažu novine na jednom mjestu i ovo:
»Nove generacije na granici plazmi-raju se i modeliraju u azilima »Italie Redente«. Male ove i pune života će-lijice, porazmještene po unapred smišljenom planu, a prema lokalnim potrebama, lijepo se razvijaju i sjajno napreduju. U njima mali Slaveni počinju tepati prve talijanske riječi, ovdje primaju elementarnu poduku o kulturnom životu, uče kako imadu da ljube, misle i rade u talijanskom duhu. U kvarnerskoj zoni djeca hrvatskih obitelji razumiju i govore samo talijanski. pa ih njihovi roditelji niti ne razumiju. U okolici Tarvis-a. mali Nijemci govore samo talijanski i ne mogu se sa roditeljima u njemačkom jeziku nikako sporazumjeti. To se isto može reći i za djecu oko Soče. gdje pučanstvo govori samo slovenski, a mališi, koji proborave u azilu po 8 sati dnevno, govore samo talijanski.
1 tako se u jednoj zoni. gdje narod osjeća izvjesnu averziju prema svemu što je talijansko, radom »Italie Redente«, proces asimilacije, metodom ustrajnosti, pokazuje krasan napredak. Za dvadeset će godina sva nova generacija uz granicu biti apsolutno talijanska i jezično i mišlju i običajima. Tko posjeti Kras, pa i u krajevima, gdje su Slovenci i Hrvati najjači, odmah će opaziti veliku razliku i u govoru i u načinu mišljenja između starih i mladih, između roditelja i djece. S jedne strane mladež, koja s lakoćom i izvjesnom koketnošću govori čisti toskanski dijalekat, a s druge stariji, koji još govore nekakvim stranim jezikom, no koji se lagano gubi i nestaje...«
Ovako rade Talijani s našom djecom. A kako odgajamo svoje male Is-traniće ovdje mi?
Fiume e la Dalmazal. Jedan štamparski zavod u Turinu izdaje zbirku slika iz pojedinih krajeva Italije, pod naslovom »La Patria«. Posljednji svezak te zbirke nosi naslov »Fiume e la Dalmazia«, a donosi slike i opise Rijeke i Dalmacije, koja je —kako kažu — talijanska. »Lijepe i sugestivne fotografije«, — kaže se na jednom mjestu — »sile nas da napunimo oči naše
ovim jadranskim ljepotama, koje neodoljivim glasom zazivlju Domovinu. Ova knjiga, koja iznosi sadašnje ljepote i nekadašnju povijest dalmatinskog puka, dokazuje da je i tamo — medu kršnim otocima, u šumovitim osjencima, tamo gdje balkanština nije mogla s lica ljudi skinuti venecijansku obrazinu — da je i tamo Domovina — knjiga, koja se čita s interesom, koji sam po sebi izazivlje ljubav i nostalgiju ...«
Tako rade Talijani za Dalmaciju. A mi za Istru?
♦
Osuda Dra. Vratovića i drugova. U
posljednjem broju »I-stre« donijeli smo vijest, da je po svoj prilici rasprava protiv predsjednika bivšeg polit, društva »Edinosti« za Hrvate i Slovence u Istri, Dra. Mirka Vratovića odgođena. Kad je list već bio dogotovljen, stigla nam je obavijest, da je rasprava međutim ipak održana i da su svi optuženici osuđeni. Dr. Vratović osuđen je na 10 godina robije, tajnik pol. društva, Ante Iveša. osuđen je na 5 godina, a đak Miho Bradamante na 12 godina. Jadni ljudi, tako strašno kažnjeni, a da ni sami ne znaju zašto. Ljubili su dragu Istru, rod svoj i jezik i to je njihov najveći grijeh.
Na 1. rujna započinje u Trstu još jedan veliki monstre-proces protiv 77 Slovenaca i Hrvata. Bit će još veći od onog Gortanovog. Iz Gortanovog procesa poznati general Cristini već je došao u Trst. Koliko smo uspjeli saznati trojica su već unapred osuđena na smrt strijeljanjem.
* «
Postotak pučanstva u Istri g. 1846.
God. 1846. živjelo je u Istri 67% Slavena i 33% Talijana t, i. 154.000 Slavena i 74.000 Talijana. (Nicolo del Bello: Istria, studi economici.)
narovi „Istri"
Poklonili su u fond lista među ostalima gg. Milovan Ilić, Novi Pazar 76 Din; Prijatelj glasila »Istra« u Sušaku sakupio je na piru prijatelja 450 Din; Kovačička Čitaonica, Kovačiča. 100 D; Toma Rakić, Perlez, 52 Din: mjesto vijenca na odar blagopokojnog Dra. Laginje Toma Rakić i Ivo Karlavaris, Perlez, svaki po 50 Din. Vladimir Ku-lić, Šibenik, u počast pok. Dra. M. Laginje 26 Din; Antun Zadnik, Osijek, 26 Din; Nikola Slipčević. Kumbor 26 Din; Francetić Ivan, Zagreb, u Fond Dra. M. Laginje 100 Din; Prosvjetno i potporno društvo »Istra« u Brodu -n/S., predanih od raznih rodoljuba 196 Din; Martin Iveša, Perast, u počast pok. Dra. M. Laginje 50 Din; Martin Kre-sina, viši činovnik Narodne Banke u Beogradu, sakupio je među činovnicima 230 Din za fond lista za pripomoć istarskih emigranata; Dr. Gabor pl-Kiš-Saulovečki, Batina-Zlatar. 64 Din i lijep broj manjih priloga.
Svima izričemo ovime našu usrdnu hvalu!
Posljednjih dana prebjegao je u Jugoslaviju veliki broj naše braće iz Istre,ne mogući dulje izdržati progona, šikanacija i gladi. Svi oni traže ma kakvog rada da se prehrane. Molimo svakoga našeg čitatelja, koji bi saznao za kakvegod zaposlenje, da ga saopći Jugoslavenskoj Matici u Zagreb, koja bi onamo smjestila kojeg od tih nevoljnih prognanika.
Naša pisma
Iz Australije nam piše brat Zadko-vić, koji se nalazi u Oualeup-u Western Australia. Daleki je to put, pa je njegovo pismo putovalo ravnih mjesec dana. On nam piše: »Od mile naše »Istre« primio sam samo 3. broj od ove godine. Ne mogu vam opisati s kolikom sam je ljubavlju pročitao. Činilo mi se kao da me je probudila oda sna. I željno sam čekao daljnje brojeve, no od onda nije mi više njiedan broj stigao. Molim vas, dakle, da mi pošaljete sve zadnje brojeve, jer jedva čekam da čujem glase o našoj sirotoj Istri. Pozdravljam svu braću po svijetu Vaš Sam. Zadković«.
Mi smo, dakako, poslali sve brojeve naknadno, a brata Zadkovića molimo nek oprosti, ali krivnja nije na nama. Mi redovito šaljemo list. ali Australija je daleko, a jedna mala novina među stotinama tisuća druge pošte, na tako dalekom putu lako se izgubi. Pozdrav svima našima u Australiji.
Iz Portland Oregona u Americi pozdravljaju nas tri druga, tri brata Istrana, i to: Ivan Grbac. Jakov Grbac i Ivan Šverko. »Život ovdje nije baš lak«, pišu oni, »a oskudica i nezaposlenost su velike. Nama koji smo navikli popiti u bratstvu i prijateljstvu čašu vina, da nam razveseli srce i otjera brige s čela i bol za dalekim zavičajem, teško je priviknuti se na ovdješ-nji strogi suhi režim. Ako hoćeš da popiješ čašu piva moraš se sakrivati poput kakvog zločinca. A ipak svi piju, samo što se koječim truju.
Pozdravljamo sve čitatelje lista i svu braću Istrane po svem širokom svijetu, —- Ivan Grbac. Jakov Grbac i Ivan Sverko, Hood River Box 274 Oregon U. S. A.
čak iz Estonije iz Revala oglašuje nam se jedan zalutali brat. (Ta gdje nas sve nema!) Boraveći godinama van domovine napola jg zaboravio i materinski jezik jadni naš Mikula Čaroja-kov. Ali saznav za našu »Istru« moli nas, da mu je šaljemo. Njegove iskrene
pozdravc^uzvr^amo^ovhm^dsrca.
U talijanskom parlamentu predao je u decembru 1864. godine zastupnik Mohnari protest Tršćana. koji su izjavili, da nikako i nikada ne žele da bu-du sjedinjeni $ Italijom. (Rendiconti, istituto Lombardo di scienze e lettere. Voi. IH. fase. VI., giuguo 1866.)
Kako je bilo n Istri končen XVIII. i početkom XIX. stoljeća
Prije sto i više godina bilo je u Istri mnogo drugačije, nego li je danas. 0 inteligenciji našega naroda se onda nije moglo ni govoriti. Ono malo naših naobraženih ljudi odnarodi se svome narodu i otuđi se svom domu te se privimi uz Talijane i Nijemce.
Hrvatski je narod bio skroz zapušten. Kao prosti težak provodio je u nevolji svoje dane.
Seljak na ladanju mnogo toga treba, hoće li da bude sretan i zadovoljan. On treba kuću za stanovanje, staju za svoju stoku, treba mu njiva, gdje će sijati pšenicu, turkinju, kupus, repu, sočivo, da uzmogne sebe i obitelj prehraniti, njemu treba vinograd, šuma, pašnjak i mnogo inih stvari a što je ponajglavnije, treba da je to njegovo vlasništvo, inače nije miran, nije zadovoljan uza svu marljivost i radinost, jer je sluga svoga gospodara. A tako je po prilici bilo s istarskim kmetom prije sto i više godina. Dà, upravo žalosno je bilo stanje njegovo! Vlastela su onda njime gospodarila. Još i danas unučad one vlastele nazivlju istarskog kmeta »robom« (schiavo) a to znači, da su ga u istinu držali svojim »robom« ili »sužnjem«.
Istarski je kmet ovisio od svakojakih hira svojih gospodara. On se nije mogao ni preseliti drugamo bez dozvole svoga gospodara; nije se smio ni ženiti, ako toga gospodar nije dopustio. Gospodar ga kadšto tukao, zlostavljao po miloj volji, pa ako mu se prohtjelo — prodao je njega i obitelj mu sa svojim imanjem drugom gospodaru. Vlastela su onda imala gotovo svu vlast u svojim rukama. Ona su pobirala vojnike i porez za državu. Ona su skrbila za javnu sigurnost i sudila kmetovima. Prisvajala su si pravo mljeti žito, točiti vino i peći rakiju. Kad joj trebalo svoje kuće ili puteve popravljati ili ine teške radnje obavljati, pozvala bi zidare kmete kao težake, koji bi pod strogim nadzorom morali badava vršiti cijeli posao. A kako su u takim slučajevima postupala sa narodom, neka nam svjedoči ovaj događaj:
Gradila se cesta kod Sv. Petronile blizu Pazina. Onda su još opstojale »rabote« ili »tlake«. Jao kmetu, koji se nije pozivu odazvao i ako nije činio kako mu je gospoštija zapovijedila. Tu se nije govorilo o saslušanju ili o opravdanju. Zazviznule bi »palice« ili »batine«, pa ajd’ na posao.
Na »rabotu« pozvan bi neki »barba Tonin« s nalogom, da dođe s vozom i s košem na vozu, da dovaža »gruh«*) iz pazinskoga potoka. »Barba Tonin« došao je bez voza i bez koša. jer je u štali imao samo jednu kravicu s mladim telčićem. Kad je nadzorniku to pripomenuo, nije mu htjeo vjerovati. Na mig njegov pograbe ga »cafi« (panduri) kao kakvog zločinca, pa ga odvedu u župansku zgradu. Nijesu ga ni saslušali već ga povalili potrbuške na
*) »Gruh« je u Istri stučeni kamen, kojim se posipavaju ceste. (Schottev, ghiaia.) —
klupu da ga »paličaju«. Kad mu »caf« prišio prvu palicu, »barba Tonin« mu porugljivo zavikne:
Krepalino jedna! Zar nimaš više moći? Ta to me buha uštinula! Dođi k meni! Najest ću te »Skrobà« pa ćeš imati više moći!
»Caf« Klenovar mrko pogleda nadzornika, a ovaj mu namigne i prišane: »Pet više«!«
Jadan »Tonin« kad je dobio već drugu palicu, nije se šalio. A kad svom silom zazvizne treća i četvrta palica, poče se ritati na klupi pa vikati:
Pusti me, vražji »šenčivče«. ne muči me, vražji »razdrapanče! Čuj me! Ja nijesam mogao doći s vozom, jer imam u štali samo jednu kravicp s telčićem. Aj! hijena krvoloka, ubit ćeš me! Nedužna me paličaš!
Kad mu Klenovar prišio dvanaestu palicu, onda hladnokrvno sjedne uz »barba Tonina« i reče mu:
— Ne ljuti se! Oprosti, što sjedoh blizu tebe. Treba mi da otpočinem i da saberem sile, jer još pet dobrih sam ti dužan!
»Barba Tonin Petkovič« bio je onda u najljepšoj dobi svoga vijeka, krupan i stasit junačina, ali ipak se nije mogao skoro ni maknuti, jer mu bile noge. ruke i gornje tijelo čvrsto privezano debelim kožnatim remenima za klupu. Na riječi Klenovarove nije jadnik ništa odvratio, samo pogled mu odavao, da mu je teško pri srcu i da mnogo trpi. Kad se je zao sluga lošeg gospodara digao i nastavio svoje nečovječje djelo, bilo je i nebu da plače. »Barba Tonin Petkovič« počeo vapiti, moliti, zaklinjati krvnike, da mu se smiluju, da ga ne ubiju.
»Imam ženu Ivanu, imam drobnu djecu kod kuće; šta će sirote bez mene početi, kako će živjeti? Smilujte se!«
Ali badava! »Caf« Klenovar kao da ne čuje učestao svojim jakim udarcima i mjesto pet udaraca naslagao mu ih valjda još preko dvanaest, ne mareći za Toninove prošnje ni grožnje. Najedanput Petkovič problijedi i ušuti. Kad ga udari zadnji put, puče Petkoviču na leđima kožnati remen, prevrnu se stolica sa nedužnim Petkovičem, koji se bio od muke onesvijestio. Onaj čas priskočili su ostali »cafi«. odriješili s Petkoviča ostalo remenje, ali Petkovič kao da je mrtav. Došao naskoro liječnik i oprao mu octom i vodom ranjeno tijelo i Petkovič — progledao. Nato mu nekako zvezao rane i naložio »cafima«, da ga uzmu i ponesu na rukama na proste dvokolice, što su već čekale pred kućom. Kad bje sve to učinjeno, zapovijedi jednome kmetu nek ga odveze kući.
Koliko su puta bacili jadna kmeta ni kriva ni dužna u duboku tamnicu pa ga ondje mučili glađu i žeđom mjesece i godine! Uzrok bio je tomu veoma često podla osveta ili ine gadne strasti!
U ono vrijeme nisu vlastela bila podložna vojničkom zakonu. Istra i Hrvatska davala je lijepi broj vojnika, a jadni vojnici morali su po četrnaest
godina biti pod puškom: a i kasnije moradoše biti jednako pripravni oružjem braniti svoju domovinu i svoj zavičaj od svakog neprijateljskog nasrtaja.
Kod takih okolnosti mnogo je zemljišta bilo zapušteno, jer nije bilo mladih ruku da ga obrađuju.
Jadan kmet bio je pravi rob vlastele. Svojega nije gotovo ništa imao, Gos-poštiji morao je od svega priroda davati desetinu, morao poći na »rabotu«, morao pustiti po polju, koje ie obrađivao, vlasteli lov loviti, pače morao joj pomagati plašiti divlje zvijeri, hraniti hrtove, lovce-vlastelu dobro najesti i napiti, kodgod im se prohtjelo da gladni i žedni provale u njegovu kuću!
Na ladanju bili su putevi zapušteni. Početkom devetnaestoga vijeka počele se graditi pod Napoleonom nekoje ceste po Istri. Sva trgovina bila je onda u rukama nekojih bogatijih građana, koji su robu kupovali za malu svotu. a prodavali ju što su najdraže mogli. Ovakim su se načinom mnogi građani, koristeć se neukošću kmetskom, preko noći obogatili i kao taki stekli jaki upliv na javni život u Istri, koji istarski kmet još danas ćuti.
(Nastaviti će se.)
Jedan njemački) hodočasnik u Svetu zemlju napisao je god. 1494. doslovce ovako: »I tako smo došli pred jedan grad, koji se zove r e v i n g i a (Rovinj!) i to je mali pokvareni gradić s lijepom lukom i leži u zemlji slavenskoj, a nije udaljen od paren-ze (Poreč!) više nego 10 milja. Oba ta dva grada pripadaju Mlečanima«.
(U staronjemačkom jeziku, kojim je taj putopis pisan glasi ta originalna stavka, koja Istru naziva »Slavonijom«, dakle slavenskom zemljom, ovako: ...So voeren wir voer evn stat und heist »revingia« und ist evn clein verdorven steetgen mut evne seoenc hauen unde licht int laut van slavo-n i e n linde ist nicht meir wan X milen banen »parenze« ... Item so synd dese twe steden den venetianen ... (L. Con-rady, Vier rhein. Palest. Pilgersch.)
Godine 1598. napisao je talijanski putopisac Abraama Ortelio u svojoj knjizi: »II teatro del mondo« slijedeće: »Ime Sclavonia proteže se od Raše do Bojane. Slavenskim se jezikom govori od Jadranskoga do Sjevernoga mora, pa čak i do Tihog oceana. Govori se u svoj Istri, u Hrvatskoj. Bosni, Moravskoj Češkoj, Šleskoj, Poljskoj. Litvi, Rusiji i Moskoviji, na sjeveru i u Švedskoj, a na jugu u Bugarskoj, pa i na samom dvoru u Carigradu Slavene se mnogo cijeni kao pomorce i nema vrsnijih mornara od njih«.
Darujte u fond „Istre”
Epulonova smrt
ili posljednji doni istarske slobode
Pripovijest iz doba najstarije istarske povijesti.
Mjesečina se prolila po moru, po dolini, po bijelim rimskim šatorima i po vrletima nad uvalom Milja. Sjene su se skraćivale. U ležaju kraljevom još je uvijek skoro nečujno šuštalo. Nastavljalo se bojno vijeće...
»A sada na posao, braćo i junaci. Vraćajte se nečujno na položaje, svaki k svojem odredu i budite spremni da poslušate moju zapovijed Kako tvoji Menokalenski kopljanici, Menaju?«
»Spremni su, kralju i brate, i nestrpljivo iščekuju čas, kadno će da se survaju niz kosinu. Otrovna su njihova koplja ispružena i na-brušena, da stanu naticati utrobe rimskih pasa pod sobom«.
»Jesu li dobro porazmješteni?«
»Jesu, gospodaru! Na samom su vrhu. Citavo popodne leže potrbuške poput zmija i promatraju vašar u rimskom taboru u dolini. Nozdrve im se šire, udišući miris pečenja Iz tabora, ali šute«.
»Neka se strpe do sutra. Biti će pečenja dosta. Rasporedi ih sve uokrug uvale u skupinama. Na dani znak neka se svi odjednom sa svih strana strelovitom brzinom survaju ispruženih koplja na šatore...«
»Već su upućeni, gospodaru. Strijela nebeska ne juri brže od njih ...«
»Hvala ti, Menaju, u tebe sam oduvijek imao mnogo vjere«.
»A ti, Zelione, jesi li nahranio svoje Se-kuse?«
»Siti su i leže s punim trbusima, ne puštajuć luka iz ruku«.
»Kako strijelice? Jesu li opskrbljeni dovoljnim brojem«.
»Puni su im ih tobolci. Jučer su stigli nosači iz kovačnice u Pinguentumu i donijeli su pune tovare nabrušenih strijela...«
»Tako i valja; sutra ćemo ih mnogo trebati. Čitavu kišu!«
»Jakupo, a tvoji toljagaši?«
»Leže na buzdovanima i čekaju. Položaj im je da ne može biti bolji. Od mora do mora niže se njihov lanac. Svi se međusobno vide, a njih ne vidi nitko. Uspeše se na litice ponad Menokalenskih ležaja«.
»Mudro su ih porazmjestio, kneže! A sada još dvije riječi: Sutra, prije nego što zarudi zora sve će čete da provale iz svojih skloništa u isti mah. Prvi ćeš se srušiti na tabore ti, Menaju, sa svojim Menima i Kulenima kopljanicima. Nabadajte svakoga tko vam pod ruke dođe. Odmah za tobom će Jakupovi Japidi — toljagaši. Razumiješ li Jakupo? Ne smije biti praznine u našim redovima, ti je svojim odredima popunjavaj, gdje bi se god prorijedila. 1 mrvi pred sobom sve, ne štedeći nikoga, pa ma bio to sam konzul. Ne trebamo robija, ne trebamo skotova... A tvoji sekuski strijelci neka se u prvom času ne miču sa svojih položaja. U onom trenu, kad se Menaj sruši niz kosinu, neka napnu lukove i visoko povrh glava naših, neka upute kišu strijela na tabor, da smetu vojsku. A onda, dok proizvedu uzbunu među rimskom vojskom, neka se priključe mojim Primorcima, koji će da u hitrom trku sa strane navale k moru da zatvore put bjeguncima. Nijedan dušmanin ne smije da iznese živu glavu...«
Vijećanje bijaše završeno. Plemenski se prvaci i knezovi povratiše, šuljajući se nečujno poput sjena, na čelo svojih odreda.
»Straže neka bdiju, a vi se odmarajte do sutrašnje zore...« glasila je zapovijed svim jedinicama. 1 odista za kratko je vrijeme čitava istarska vojska zadrijemala, ležeći potrbuške poput zvjerke i čvrsto stiščući u rukama ubojito oružje ...
Sutradan, još ne bijaše počelo ni svitati, prolomi se taborom strahovit krik. S obližnjih se brda survala na tabor strahovita lavina. Urnebesna vika Istrana, koji su samo nicali iz jutarnje magle zaglušila je bunovnu rimsku vojsku. Sjekire* su padale po preplašenim rimskim glavama raspolovljujući ih ko mekane budeve.	Ogromne toljage Japida, okovane
brončanim pločicama, mrvile su tvrde lubanje, da je sve prštilo. Žustri su Primorci vitlali kratkim bodežima, parajući trbuhe, Kalenski kopljanici prosipali crijeva kao za okladu. Pokolj bijaše strašan. Placentinska kohorta bijaše prva na udaru. Na nju se srušio Epulon poput risa na čelu svojih Sekusa. Pzinjski glavar Zelion bijaše mu desna ruka. Nije prošlo pola sata, a ponosne kohorte ne bijaše više —
Menaj, junački kraljev drug udario je sa strane na dvije manipule druge legije, koje su branile prilaz s mora k drugoj legiji i stao ih nemilice sjeći. U tren oka manipule se raspr-šiše, bježeći prema taboru. U taboru je zavladala panika. Epulon na čelu Sekusa s jedne strane rušeći sve pred sobom. Menaj s Menima s druge strane pritisnuše legiju poput kliješta. Rimljani su bili obezglavljeni, to već-ma, što zbog magle nijesu vidjeli neprijatelja, nego čuli njegovu strahovitu bojnu kriku, čuli jauk svojih ranjenika i dreku preplašenih kramara.
Stisnuti sa svih strana stadoše legionari bježati. Val je bjegunaca bio strašan i odvukao je sobom prema moru i konzula i tribune i centurione, koji su uzalud pokušavali da zadrže preplašene vojnike. Samo je jedan tribun, zapovjednik trećeg manipula, koji je zapravo pripadao trećoj, na Repentaboru utaborenoj legiji, pokušao, da se suprotstavi, ali u zao čas po sebe. Istrani, koji su samo nicali iz magle u tren mu oka poklaše vojnike, a i njega samog teško raniše — —
Sve je navalilo k moru.
» Ad galeas, ad galeas«.. klicahu bjegunci bacajući od sebe oružje I hrleći k obali, da se dočepaju lađa i tako spase živu glavu od pobješnjelih barbara, koji nijesu hvatali robija, nego klali sve, živo, ranjeno i mrtvo..
Navala na brodove bijaše tolika, da su se brodovi, prenatrpani mnoštvom stali nagibati i grabiti vodu. Mornari ne htjedoše više puštati bjegunce na galije, zbog čega je došlo između njih do krvavog sukoba. Obezglavljelost bijaše potpuna. Konzul videći da bi moglo doći do čega još gorega izdadc brodovlju nalog, da se otisne na pučinu. Nekoliko milja od kopna lađe se zaustaviše, da vida daljnji tok događaja---------
Upravo su se u tom času živežari spustili u dolinu Milja.
Debeli je Kneus, plašljiv kao uvijek, zaustavio svoju mazgu.
»Lucius«, reče, »ne čuješ Ii kriku i zveket neki«.
Zastade i Lucius, ali kako zbog magle nije mogao ništa vidjeti, odvrati:
»To je buđenje vojnika...« Još ne bijaše pravo ni dovršio, kad Ii se začuje jauk u prvim redovima mazgara.
»Histri, Histri----« vrisnuše goniči, osta-
više mazge i jurnuše natrag.
I doista pred njima se ukazaše mrke glave Istrana, koji su videći bogat plijen udarili na mazge, sijekući pratnju desno i lijevo. Upravo je u tom času sinulo sunce i rastjeralo jutarnje maglice, a Cavilli imadoše što vidjeti. Uvala bijaše prekrivena iješinama. Platneni šatori u rimskom taboru bijahu rastrgani, ranjenici jaukahu, bjegunci skakahu u more, da se dočepaju lađa, koje su u najvećoj žurbi odmicale od kopna.
Tustog Cavilla obliše krupne kapljice znoja. Ko hitar mladac okrenu mazgu, podbode je i pojuri ko vjetar natrag glavom bez obzira. Lucius ne časeći časa za njim.
Za nepuni dan hoda, banuše u Akvileju noseći crne glase.
Vijest o porazu Rimljana u Istri, koju su braća Cavilli donijeli u Akvileju uzbunila j« ne samo sav grad, nego i čitavu Italiju, a u Rimu je proizvela pravu paniku. U žurbi se sastao senat i naredio mobilizaciju četiriju novih legija. Ujedno je izdan nalog drugom konzulu, Luciju Zaniju Brutu, koji se tada bavio u Liguriji, da smjesta pohiti u pomoć svom drugu Manliju Vulsonu. I zaista, Bruto je za nekoliko dana u brzim marševima stigao u Akvileju s velikom vojskom, sastavljenom iz redovitih legija, pomoćnih četa Galskih, te drugih nabrzu ruku sakupljenih vojnika iz cisalpinskih pokrajina.
(Nastavak slijedi.)
*
U svim školskim knjigama u kraljevini Italiji govorilo se o Trentu i Trstu kao o nc-otkupljenim talijanskim zemljama. O jugoslavenskoj Istri danas naša djeca ne znaju i ne uče ništa. Oci i majke! Spasimo Istri novo pokoljenje!
ŽELJKO VIŽINTIN
proizvod pletenop pokućstva i košara
Nova Cesta broj 20 ZAGREB (i2n kolodvora Sava)
Najmodernije pletene gnrnilurc od Irslike, rogoza i i. d. — Za verande, balkone, sanatorije kupališta i t. d. — Košare za industriju iz Irslike, pulne košare, kloleri, držala za novine i t. d.
HT- Ilustrovani cijenici na zahtjev badava.
Vlasnik i izdavač: Konzorcij »Istra«, Boškovićeva ulica 20. — Odgovorni urdnik: Ernest Radetić, Zagreb, Boškovićeva ul. 20. Tisak »Gutenberg« (djevac i Janzon), Zagreb, Nikolićcva ulica 14, telefon 21-71.