SOKOLSKI GLASNIK GOD. IX. U Ljubljani, 30. septembra 1927. BROJ 18.— 19. * Finansijsko pitanje u Sokolstvu Vrlo često, a naročite u poslednje vreme dolazi u Sokolstvu finan« sijsko pitanje na pretres. Kriza, koja je zahvatila ceo naš javni život, nije mimoišla ni Sokolstva. Mnoga društva, župc, pa i sam Savez osetili su svu težinu našeg slabog finansijskog stanja. I mnogo je valjalo pre» trpiti dok se uvidelo, da je i finansijska strana u Sokolstvu jednako važna kao i tehnička, prosvetna ili ma koja druga. Sva omalovaževanja ovog pitanja u nekim društvima i župama, ljuto su se osvetila ili če se još osvetiti ne hude li se o njima .povclo više računa. Nema posla, ni organizacije u kojima finansijsko pitanje ne bi igralo odlučnu ulogu, pa to je i kod nas. Često puta se čuje medu nama: »Nismo mi tečevno društvo« ili »može se i bez velikih novaea raditi«. Istina je, da mi nismo tečevno društvo i ne treba da budemo, ali ni rad sa skromnim sred* stvima /teče imati velikog i/.gleda na uspeh. Mi to sami vidimo najbolje. Kada bi naše materijalno stanje bilo samo za 50 % bolje, kako li bi naša štampa, naši tečajev! i naši javni nastupi bili mnogo bolji i češei, a ovo bi dovelo do jačanja našega članstva i učvrščivanja naših redova. — Pa gde su uzroci torne našem slabom finansijskom stanju? U našem radu i postupku! Onda, kada bude svaki naš pojedini član i odbornik svestan svoje dužnosti i kad joj bude udovoljavao na vreme, onda če sve krcnuti na bolje i mi četno uskoro osetiti blagodat tačnosti i rada. Nemarnost i netačnost to su dva glavna uzroka našem lošem finansijskom stanju. Članstvo svojim neredovnim uplačivanjem prinosa, stvara nered i ote« žava rad. Blagajnici društveni, često do krajnosti nemarni, vode vrlo malo brige o prihodima i rashodima društva. Ostali odbornici oslanjajuči se na blagajnika koga je skupština izabrala ne kontrolišu ga i prelaze preko njegovih grešaka, čijc posledice tako teško osečaju i župa i Savez. — Dokle god, ne samo blagajnici, nego i svi ostali funkcionari ne budu svesni, da im je dužnost i da moraju sokolskem radu posvetiti bar toliko, koliko posveti obični vežbač t. j. najmanje 3 sata nedeljno, dotle mi nečemo krenuti napred. Ovo je najmanje što možemo zahtevati od naših funkcionara. Na žalost, mnogi od njih ne rade ni 3 sata mesečno, a neki ni toliko. Još jedan razlog lošem finansijskom stanju društava jest taj, što mnoga društva nemaju proračuna, te nemajuči tako nikakova Pregleda prihoda ne trude se da ih bar koliko toliko uvečaju. Sastav* ljanje proračuna za svaku poslovnu godinu unapred jest od velike potrebe i važnosti. — Društvo sa dobro sastavljenim proračunom moči če da svcdc svoje rashode na minimum, da ih upotrebi najkorisnije i imaće preko njih uvek tačan pregled. Imajuči opet približno označene prihode sam društveni odbor če nastojati da dostigne predviđenu svotu, pa čak i da je premaši. Važan je uzrok i slaba aktivnost naših d ruš lava. Pratimo li tchnički rad u društvima, uvidcčemo da je on najživlji nekoliko nedelja pred javnu vežbu ili kakovu drugu priredbu. Onda se okupi sve, sve je živo, sve radi, a kad prode priredba, prestaje pohadanje časova vežbe, rad skoro sasvim prestaje kao da su svi udovoljili svojim dužnostima zauvek čim su stupili pred publiku. Ova pauza trajc po tri, šest, pa i više meseci u mnogim društvima. Mesto da se posle priredaba prione sa još večom voljom, da se pode k napretku i usavršenju, ostavlja se sve i nastaje odmaranje na »lovorikama«. — Večina naših društava zadovoljava se sa jednom priredbam godišnje, koja im baci najviše toliko, koliko iznose najnužnije potrebe i dalje ih briga nije. Sto društvo nema sprava, što nema prednjaka, što sc članarina ne sakuplja u redu i t. d., što se to tiče odbora ? ! On je održao' sa članstvom jednu prh redbu, a za sve ostalo neka se brine odbor što če doei sledeče godine! Češčim priredbama društva bi postigla dvoje: imala bi mnogo više pri* hoda, a osim toga održala bi članstvo na okupu preko cele godine. Na* ravno, da te priredbe treba da su raznolične, kako ne bi članstvo zamo* rile i stvorile izvesnu apatiju. — Svako malo jače i agilnije društvo može prirediti godišnje 2 javne vežbe (proletnju i jesenju) i 1 akademijo ili obratno: 2 akademije i 1 javnu vežbu. Propustiti cclu godinu bez i jedne priredbe znači daleko baciti unazad društvo u svakomc pogledu. — Promišljen i dobar rad u društvu daje i dobre rezultate. Gotovo bi se moglo ustvrditi, da je finansijsko stanje društva verna slika njegova unutarnjeg života i rada. Kao tajnik župe imao sam priliku iz najjednostavnijeg dopisa uvi* deti jedan vrlo pogrešan rad, koji bi kad bi se nastavio doveo dotično društvo za kratko vreme u vrlo težak položaj. Evo primera: Poslati su pozivi za savezni prednjački tečaj i župa ga preporučujc i poziva društva, da joj jave kandidate. Odgovor jednoga društva glasi: »Žalimo da ne možemo u prednjački tečaj Saveza poslati ni jednog člana, jer smo na župski slet vodili članove i naraštaj o trošku društva, usled čega ne* mamo »ogučnosti da dademo potporu nekome od naših članova.« Voditi članstvo i naraštaj na župski slet i ne nači ni toliko sredstava da dade potporu bar jednom valjanom članu za pohadanje tečaja, ne mogu nikako da razumem. Zar se putni trošak nije mogao dati samo najsiromašnijim članovima ili ako su svi slaboga stanja kakvu manju potporu? Na kraju zašto oopče učiti članstvo, da putne troškove i potporc prima iz dru* štvene blagajne? Zašto društvo ne osnuje putnu blagajnu u koju je dužan svaki član blagajne da uloži bar nešto nedeljno i na taj način sakupi toliko, da može otiei makar na jednu priredbu svake godine. Time bi se opet postiglo dvoje: društvo bi uštedilo novac za druge korisnije stvari i članstvo bi sc učilo štediti. Ta imao sam prilike videti desetine članova i članica nekih društava, koji su putovali na račun društva u Beograd, Ljubljanu, pa i u Prag, a kad su sc povratili soko* lana ih više nikad nije videla. Da je dotično društvo mesto toga poslalo dva člana o svome trošku u prednjački tečaj, mnogo bi bolje učinilo. Imalo bi dva valjana prednjaka, koji bi svojim radom vrlo brzo pri* doneli nekoliko puta više, nego što je na njih potrošeno. Ovo je bez sumnje najrentabilniji posao u našem radu. — Ako se več hoče i trebaju da dadu potpore za putovanja na sletove, onda treba od članstva za» htevati toliko truda, da se u tu svrhu priredi javna vežba, akademija, zabava ili nešto slično. Članstvo imade upravo da zaradi svoju potporu. Eto nekoliko primera kako naša društva zapadaju u dug. Usled takovog rada dolaze u položaj, da ne mogu nabaviti ni ono najpotreb* nije, članstvo to vidi i oseča, počimlju prigovori i protesti, a onda i opadanje članstva. Redovi su poljuljani; stanje je kritično. Sad se opet pojavi nekoliko članova sa željom da to sve poprave, da prilike saniraju. Dogada se često, da se pri ovim »sanacijama« napravi takovih IV. prednjački tečaj u Ljubljani. 1.—28. VIII. 1927 grešaka, koje celu stvar još više otežaju. — Mnogo puta je pogreška u torne, što se hoče da popravi za nekoliko meseci ono što je godinama grešeno, pa se stvaraju zaključci koji šu velikim delom neizvedivi. Navale se velike članarine i prinosi na članstvo. Ono iz početka nekako plača, a što dalje sve slabije, dok jednog dana prestane, jer ili nije u stanju to podneti ili nije svesno samoga stanja.. Bolje je pri torne uzeti dulji rok i predvideti manje, pa izvesti to, nego predvideti u kratkom vremenu mnogo pa ništa ili vrlo malo postiči. — To zasnivanje rada »na veliko« često nam škodi i ubija nas u svakom pogledu. Dakle, pored dobra i savesna tehničkog i administrativnog rada, potrebno je vrlo mnogo pažnje posvetiti specialno finansijskom stanju društva. Da bi se izbegle greške treba: 1. za svaku nastupajuču radnu godinu izraditi proračun, koji mora biti ostvariv; 2. promišljen i štedljiv rad u granicama toga proračuna i 3. osnivanje putne blagajne za članstvo, naraštaj i decu. Ovde nišam spomenuo organa koji to u glavnom imadc da izvrši t. j. blagajnika, podrazumevajući već da on svakako mora biti na svome mestu t. j. vredan i tačan. Ako on to nijc, onda ne pomažu nikakva pravila ni teorije. Kaže se obično: »Društvo koje radi, ono je i dužno«, to može ali ne mora biti, no još uvek je razlika izmedu duga i duga. Svi dugovi, prihodi i rashodi moraju biti u granicama plaćevne moči članstva, indčc je sve uzaludno. Milan Puhalo. »Ж-Л-Ж-в-. Josip Hanuš V U Zagrebu je preminuo jedan od redkih sokolskih radnika, sokolski jubilarac, prednjak, pisac i voda Josip Hanuš. Nije bio naš, dapače je bio i protivnik, ali i o protivniku treba govoriti s poštovanjem, kada to on zavreduje i po svojim delima i svojim životom. Pokojni Hanuš to je punim pravom zavredio, jer i ako je u pod* makloj dobi života, po našem naziranju skrenuo s prave staže Sokolstva, to je ipak neosporno da je Josip Hanuš za Sokolstvo učinio mnogo i dobro. Kao u redko koga eitav njegov život ispunjen je neumornim so* kolskim radom i to radom, koji če mu, kada če se pisati mirna i stvarna istorija Sokolstva, dodeliti dolično mesto u razvitku, a naročito u prvim počeeima stvaranja Sokolstva na slavenskom jugu. On rodom Čeh iz Svemysliea več za rana prigrlio je sokolsku ideju. Kao 16*godišnji dječak ušao je u sokolske redove i to u prašlfi Soko kao »trgovae«, jer mu kao daku nije bilo dozvoljeno hiti elanom Sokola. I oduševljenim Sokolom ostao je u Pragu, Ljubljani i Zagrebu, u kojim je gradovima sproveo svoj ljudski vek. Več kao lSsgodišnjj momčič sudjelovao je prvi put na javnoj vežbi, koju je priredio osnivač Sokol* stva Miroslav Tyrš. Upueen svojim zvanjem, kao činovnik banke »Sla* vija« dolazi u Ljubljanu i kroz četiri godine od 1874.—1878. vodi teh* nički ljubljanski Soko, današnju matieu našeg Sokolstva. Kasnije opet vrača se u Prag, da god. 1883. dode u Zagreb, gde je ostao do posled* njeg daha života. Odmah po dolasku stupio je u Soko i postaje pred* njakom, a to čast smatra tako strogo, da nije rek bi kroz čitav njegov život bilo časa u kome on ne bi sudelovao. Vodio je svoje odelenje i kod toga naročito pazio na odgojnu stranu članstva. Kad je jesen života počela vrezivati svoje tragove na njegovu telu, on nijc sustao, nije pošao u sokolsku mirovinu, več organizira tako zvani zdravstveni odio i vodi ga' dalje, a svoje prokušane sile stavio je i u službu organi* zovanja sokolskog naraštaja, naročito ženskog, kojeg je i sam kroz više godina uspešno vodio. Sa kratkim prekidom od god. 1885.—1887. kad se opet navratio u Prag, da sc onda definitivno smiri u Zagrebu, pokojni Hanuš, najveći intenzitet rada posvečuje Sokolstvu u Zagrebu. God. 1911. slavio je 40=godišnjicu rada, a god. 1921. 50*godišnjicu, pa je upravo na ova dva svoja sokolska jubileja pokazao kako u Sokolstvu treba prednjačiti ustrajnošču, da se tako drugima dade živi primer za diseiplinu i razumeš vanje sokolskih dužnosti. U Zagrebu pokojnik je obnošao razne funk* cije. Čini nam se da nema te funkcije koju nije ispunjao, a u torne se eto vidi njegova rutiniranost i svestranost u radu. Vrla mu je bila odlika da je bio dobrim govornikom, pa kao takav nikada nije pro« puštao dane zgode, a da ne bi plamnim rečima pune sadržinc prikazao širim redovima ideju i korist Sokolstva. Tu je bio kao neki apostol. Pun idejnog zanosa govorio je o zadači, smjernicama i ciljevima Sokol* stva. Jednak je bio i na peru, pa je mnogo nastojao oko toga da pisanom reči populariše samo Sokolstvo. Na žalost nota impresijonizma koja je u njega bila jako razvijena, ambijenat, a ponešto i podmaklo doba skrivili su, da se u danima svet« skog previraja pokolebao. Radi toga, možda i s nepravom, pretrpio je mnogu gorku. Nasuti pelen ogorčio ga i on je povučen stihijam izgubio moč hladnog rasuđivanja, prestao je biti učiteljem, a skrenuo j,c na put ubitačne dnevne politike, koja toliko štetuje Sokolstvu. No srce, njegovo blago srce ipak je sokolski osečalo, a to je ono, što je u njeg bilo veliko, plemenito, što i u protivnika izazivlje poštovanje. Smrt oprašta, ona zaboravlja, traži samo ono što je bilo dobro u životu i radu svakog pokojnika. A tog je u pokojnog Hanuša bilo mnogo, mnogo, toliko, da potamnjuje sve ono što smo držali da je zlo. Zato se i mi jugoslovenski Sokoli klanjamo seni i spomenu vrlog pokojnika, kličuč mu: Slava! Ante Brozovič. ....... IZ STAREŠINSTVA JSS XV. sednica starešinstva JSS 25. jula 1927 P ris ut ni: Franke, Ludvik, Marolt, Mešek, Milost, Murnik, Svajgar, Vidmar. I s p r i č a n i : Cobal, Drenik, Fux, Gangl, Jeras, Jus gova, Juvanec, Kajzelj, Kandare, Košir, Poženel, Zelenko. Kako su odsutni brat starosta i njegovi zamenici, to se prisutni izjavljuju, da br. Marolt predsedava današnjoj sednici. — Brat Marolt predlaže, da ise u današnjoj sednici gledom na odsutnost večine stare* šinstva reše samo najvažnije stvari. Predlog se jednoglasno prihvača. — Za adsutnog tajnika brata dra. Fuxa podnaša izveštaj brat Švajgar: So* kolsko društvo Vareš*Mojdan brzojavno saopštava svoj osnutak d ulaz u župu sarajevsku. — Brat Vojinovič saopštava da je posetlo prednjačku školu u Pragu i da su naši polaznici tečaja oipčenito pohvaljeni. — Koman* dant dravske divizije zahvaljuje se na čestici prigodom njegovog odliko* vanja. — Sokolska župa Sušak*Rijcka saopštava da je datum svoga župskog slcta za god. 1928. udesila tako, da ncče koledirati sa pokrajinskim sletom u Skoplju. — Sokolsko društvo Grosuplje javlja otvorenje vlastite vežba« onice za dan 14. VIII. o. g. — Brat načelnik dr. Murnik traži obave* stenja glede administrativne organizacije saveznog kursa. Podjedno sc na njegov predlog zaključuje, da se rezultati natccanja, tako i izveštaj sa sed* niče zbora župskih načelnika izuzeto objave u narednom broju »Sokolskog Glasnika«. — Statističar br. Milost javlja, da su se u župi Rijeka osno« vala dva nova društva i to u Donjim Dubravama i Vrbniku, šta se uzima do znanja. — Brat Marolt izveštava, da je iz fonda za nezgode doznačeno sokolskom društvu Ljubljana II. Din 200 za brata M. Košaka i društvu u Zemunu Din 130 za brata Horvata. Izveštaj se prima do znanja. XVI. sednica starešinstva JSS 8. augusta 1927 Prisutni: podstarosta Kajzelj, Franke, I'ux, Jeras, Juvanec, Mas rolt, M lost, Murnik, Poženel, Švajgar. Ispričani: Gangl, Jugova, Ludvik, Mešek, Smertnik. Podstarosta brat Kajzelj izveštava o toku naraštajskog sleta u Splitu u danima 16. i 17. VIL o. g. koji je u svakom pogledu lepo uspio. Nadalje izveštava da je u ime starešinstva sa bratom Milostom pri* sustvovao proslavi sokolskog društva u Šiški. Naručio je pet serija slika pokrajinskog sleta na Taboru. — Br. načelnik dr. Murnik izveštava o obdr« žavanju IV. prednjačkog tečaja kojeg pohada 27 članova. — Prihvača se u celosti odgovor saveznog TO na dopis župc Skoplje glede priredbe župskog prednjačkog tečaja. — Br. tajn.k izveštava o raznim župskim i društvenim priredbama, pa se kao delegati Saveza odreduju za Novo mesto brača starosta i tajnik. — Nadalje saopštava zahvalu sveštenika Vrhovnika na pismenoj čcstitci Saveza, poslanoj mu prigodom njegovog zlato* misničkog jubileja. — Sokolsko društvo u Jcsenicama priposlalo je pismo za velikog župana kao odgovor na njegov poziv, da se iz školske vež* baonice, koju društvo uporabljuje, odstranc sve stvari, koje se protive članu 10. zakona o štan^pi. Dopis sa preporuKom Saveza poslat če se velikom županu. — Brat starosta u ime Saveza 7. o. m. prisustvovao je slctu zadarskosšibenske župe u Prekom. — ĆOS zahvaljuje sc na pažnji do njihovih članova prigodom pokrajinskog sleta u Ljubljani. Nadalje šalje tri primerka brošure »Pokyni za propagandno predobljenje omladine u Sokolstvo«. Konačno moli još ČOS za program naših sletova u god. 1928. Poslednji dopis odstupa se TO. — Brat tajnik čita (protest župc Celje radi priređivanja raznih banketa prigodom sletova i javnih vežbi. —- Na proslavi »Prosvete« u Sarajevu zastupat če starešinstvo brat Marolt. — U ime gospodarskog odseka predlaže brat dr. Fux, da je za kompletaciju savezne naklade potrebno naručiti 5000' značaka za članstvo i 2000 značaka za kape, nadalje razne brošure privatnih na* kladnika. Prima se i odobrava. — Molba društva u Mostaru za sabiranje doprinosa za sokolski dom po čitavoj državi, ne uvažujc se. Dozvoljava se jedino na teritoriju vlastite župc. — Brat Nišavič izveštava, da revi* zije župe u Vel. Bečkereku nije mogao provesti, jer su svi funkcijonari bili odsutni i ako su bili o njegovu dolasku blagovremeno obavešteni. — Brat Marolt izveštava u ime fonda za nezgode, da je društvu u Borovnici doznačeno Din 200 za brata Jakoba Hrašovca. Nadalje javlja da je bio u Ribnici na tamošnjoj javnoj vežbi kao delegat župe, a u svom govoru pozdravio je društvo i u ime Saveza. Javna vežba uspela jc vrlo dobro. Izveštaj se prima do znanja. — Statističar brat Milost saop= štujc da je mostarska župa temeljem § 5. župskih pravila brisala društva Ljenovič i Bileča. Zaključak: Brisanje obih društava primit če se do znanja, dok Savez primi likvidacijona akta. — Tuzlanska župa javlja brisanje društva u Modriču i ponovno prijavljuje društvo Tešanj. Vredi isto kao i za Mostar. — Sokolsko društvo Vareš=Mojdan šalje čitav akt o svojoj konstituciji sa spiskom članova. — Bratu Švajgeru podeljuje se odlsustvo od 2 sodnica, a bratu Franketu za mesec august. XVII. sednica starešinstva JSS 16. augusta 1927 Prisutni: starosta Gangl, Jeras, Juvanec, Kajzelj, Marolt, Milost, Vidmar. Ispričani: Čobal, Fux, Franke, Gregorjn, Kandare, Ludvik, Mcšek, Švajgar, Zelenko. — S obzirom na uvredljiv članak u zagrebačkom listu »Hrvat« zaključuje se ovlastiti br. dra. Gavrančiča da u slučaju potrebe uloži tužbu protiv odgovornog urednika lista. — Dopis iz Sjetline u sarajevskoj »Večernoj Pošti« odstupa sc bratu dru. Fuxu da ga prouči i o njemu izvesti na narednoj sednici. •— Brat starosta podnaša izveštaj o otvorenju doma u Vel. Laščah, slctu zadarsko=šibenskc župe u Prekom i slctu novomeške župe. Izveštaji sc primaju na znanje. — Brat Jeras izveš (štava o otvorenju letnog vežbal šta sokolskog društva u Zirima prilikom društvene 20*godišnjice. Izveštaj se prima do znanja. — Brat Kajzelj javlja da je u subotu primio od brata Smertnika telegrafsku obavest da nije u mogučnosti da prisustvuje otvorenju sokolskog doma u Ljutomjeru. Kako je rok za delegiranje novog delegata bio prekratak, to je odsutnost savez* nog delegata kod društva pismeno ispričao. — .Statističar brat Milost javlja da jc mostarska župa prijavila osnutak novih društava u Desni i Kominu. — Brat Marolt u odsutnosti brata Švajgara izveštava o otvorenju sokolskog doma u Grosuplju. Konačno u ime odseka za nezgode izveštava da je sokolskom društvu Borovnica doznačeno Din 140 za brata Levstika. >!< JSS priredit če buduče godine lahkoatletske utakmice u velikom opsegu. God. 1929. obdržavat če sc medusletske utakmice za mač kralja Aleksandra I. Zaključak IV. prednjačkog tečaja za članove 28. augusta o. g. bio jc zaključen IV. prednjački tečaj JSS, koji je potrajao četiri nedelje, a kojeg je polazilo 27 brače prednjaka iz čitave države. Tečaj je uspeo nad svako očekivanje, pa su brača polaznici mnogo naučili u tchničkom i idejno«teoretskom pogledu. Sa uspehom su zado« voljni svi: savezni načelnik brat dr. Murnik kao voda tečaja, predavači i polaznici tečaja. Uvereni smo da če brača stečenu spremu uspešno upo* trebiti u radu u svojim društvima. Za oproštaj organizovao je JSS jednoa dnevni izlet u prirodu. Izletu su prisustvovali svi polaznici i lep broj članstva ljubljanskog Sokolstva, do 150 lica. Cilj izleta bcšc Miklavova senožet gđe se kampiralo čitav dan. Svež, čist vazduh u sredini šume, bratsko raspoloženje, pesma, muzika, sve je to diglo bratski duh odušev« ljenja. Uz pečenje janjaca, kolo i igru, sprovelo se ovaj dan uzor.no. Brat starosta Gangl upravio je vanredno srdačne reči brači kurzistima. Za njim oprostio se s njima brat podstarosta Kajzclj, a onda su pro« Zaključak tečaja u prirodi govorili pojedinci iz Srbije, Hrvatske, Bosne itd., koji su svi redom zahvaljivali načelniku bratu dru. Murniku, starosti Ganglu i svim preda« vačima za njihovu sokolsku poduku i trud. Pre nego jc nastupila noč, svi su se izletnici veseli i zadovoljni povratili u Ljubljanu, noseč sa sobom neizbrišivi spomen na IV. prednjački savezni tečaj. K smrti Josipa Hanuša Povodom smrti Josipa Ilanuša JSS odaslalo jc HSS pismenu sažalnicu sledeče sadržinc: »Povodom nenadanc smrti starog i zaslužnog sokolskog radnika brata Josipa Hanuša primite uvercnje naše iskrene sučuti. Budite uvereni, da čitava velika sokolska porodica žali ovaj veliki gubitak i da čemo svi sačuvati brata Hanuša u trajnoj uspomeni.« Jednako je i ljub« ljanski Soko (matica) izrazio svoje sažalenje, jer je pokojni Hanuša stajao uz kolevku ovog društva. * Katoličko sveštenstvo i Sokolstvo Općenito vlada uverenje, da katoličko sveštenstvo u našoj državi generaliter osudujc i proganja Sokolstvo. To ne stoji, jer u pokrajinama izvan Slovenije razumeva i poima i katoličko sveštenstvo sa biskupima na čelu nacijonalnu i kulturnu ulogu Sokolstva. Istina u Sloveniji su ovakovi svcštenici redki, ali im se u poslednje vreme broj sve više uvečava. Baš ovoletnih priredaba imademo zabeležiti dva svetla primera. Opat Mašo Bodulie blagoslovio je barjak sokolskog društva u Kor* euli. Tom je zgodom u svom divnom govoru naglasio, da su Sokoli uvek bili tumači narodnog jedinstva, pa takovima neka ostanu i sačuvaju potomstvu ono, šta je izvojevano teškim žrtvama. Biskup dr. M a r č e 1 i č uz asistenciju sveštenstva prisustvovao je sletu u Prekom. I on je celokupnom Sokolstvu održao govor u kojem je pozvao čitavo Sokolstvo da podvostručenom snagom pod svojim barjacima koje narodnu buduč« nost, koja če nam biti lepša i bolja po požrtvovnom sokolskem delu. Nadošla je jesen, doba hladnijih dana i duljih večeri. U našim sokolanama imade da zabruji novi život. Sva društva neka svom zdušnošču skupe članstvo, naraštaj i decu u sokolsku školu, školu života. Odmah treba da započne onaj sistematski sokolski rad, kojemu je krajni cilj razviti sve telesne i duševne sposobnosti u čoveka, koliko je to najviše moguče. Neka sva društva nastoje da to provedu potpuno, kako bi do godine pobarali veliki napredak. Neka se unapred odredi jedan plan i onda neka se stalnom rukom vodi sokolski uzgoj članstva i naraštaja. Počnimo sistematskim radom iz nova, jer sada je najbolja prilika. Širite Sokolsku misao, kako bi svatko, kome je stalo do sopstvenog i opšte narodnog fizičkog napredka, do svog i narodnog moralnog i socijalnog uzgoja našao s nama na sokolskem delu! Starešinstvo JSS. IZ SOKOLSKE ŽUPE ALEKSE ŠANT1ĆA — MOSTAR Sokolska župa mostarska i ako teritorijalno rastegnuta, a proširena treba naročito podvuči, jer je to prvi slet iza rata, dok se posljednji u kraju koji je najsiromašniji, radi živo i predano, pa su i rezultati toga rada vidljivi. Pravo oceniti ovaj rad vrlo je teško, jer je on rasut po društvima. No priznat sc mora da je taj rad obilat i da stremi za time kako bi se što bolje i jače sprovadala sokolska ideja. Taj rad našao je Priznanja i sa najvišeg mesta, pa su nagradeni iz kraljevskog fonda sama župa sa 5000 dinara, a sokolsko društvo u Kotoru sa 2500 dinara. Van« redno je lepa pojava širenje Sokolstva u Crnoj gori. To je najbolje pokazao slet zetskog okružja, koji se obdržavao 13, juna na Cetinju. Na ovaj slet pohrlila su brača iz Podgorice, iz Nikšiča, iz Para i t. d. Na ulasku u varoš bili su svečano dočekani; a bilo ih do Došla je jesen! asm*m* hiljadu. Sama javna vežba, koja jc obasizala 18 tačaka, a na kojoj je nastupila i četa 38. Njeguševog pešadijskog puka vrlo je lepo uspela, a jednako je uspeo komers, kao i pocast opiitinc Sokolima. Ovoj slet obdržavao god. 1914. i to baš na dan atentata na Ferdinanda. Župa mo/e da so pohvali i sa porastom društava. Sokolsko društvo iz Konjiča priredilo je meseca juna javni čas u B r a d i n i, kojem je prisustvovao veliki broj gledaoca, a izveden je tom zgodom i jedan lep akt pijeteta narodnim žrtvama, .pošto je na svečan način položen lep venac na gro< bove poginulih taoca — sokola Mrkojiča i Dam ca. Posledica ovc vežbe beše ta, da se odmah u Bradini osnovalo sokolsko gnezdo, koje razvija lep početnički rad. Jednako je osnovano društvo i u K o m i n u. No upravo divan primer svesti i ljubavi do Sokolstva pokazuju Pobratimi. Oni željni rada da i dalje posluže narodu i otadžbini, stupaju u sokol« ske redove. I tako se započelo za sada osnivanjem sokolskih četa. Jedna takova četa osnovana je u K 1 e p c i m a, koja neumorno radi. Uopštc pokret za osnivanje sokolskih četa na selu u Hercegovini, uzeo jo velikog maha, a'vodi ga župski starešina brat Milič. Kako rekosmo rad po društvima jc obilan, pa se to lepo odrazilo na mnogim ovogodišnjim priredbama. Na 3. jula Sokoli u Čapljini priredili su svoju javnu vežbu. Bilo je to pravo sokolsko slavijo. Lop program od petnaest tačaka svakoga je zadivio. Na samo j vežbi nastu« pilo je 78 članova i članica, šta jc za malu Čapljinu lep broj. Učestvo* vali su kao gosti brada iz Klepača, Stoca, Metkoviča, Mostara i Lju» buškog. Na 14. jula opet sokolska misao slavila je svoje slavijo na duvanjskom polju, jer je tog dana Soko iz Duvna .priredio javni čas uz sudelovanje brače iz Imotskog i Mostara. Divno je tog dana bilo u svečanu ruku i oduševljcno dočekalo Sokole. Vežba je b la odlična, pa su se naročito istakle vežbe naše uzdanice, naših naraštajaca. Jednako je lepo uspela i veecrnja akademija. Jak zamah sokolsko misli vidi sc i u N e v e s i n j u, gde je tamošnje sokolsko društvo priredilo javni čas na 10. jula. Sve tačke programa izvršeno su precizno. Poslednja tačka bila je natecanje sokolskih četa u bacanju kamena, trčanju i skoku. Pobednici su bili brača Žerajič i Dakič sa još petoricom braee. Na vežbi je prvi puta istupila i nova sokolska muzika, koja jc odlično izvela svoju zadaču. Sokolsko društvo u Metkoviču opet jc priredilo izlet morem u Gradac, kome su prisustvovala uz domaču braču i brača iz Mostara, Čaplj ne i Ljubuškog. Soko u Dubrovniku priredio jc izlet i javni čas u Kuparcna. Ovde su brača Čcsi, kupališni gosti, srdačno dočekali Sokole, pa je s njihove stranc palo i nekoliko oduševljenih govora. I tako to ide redom od društva do društva. Jedno neče da zaostane za drugm. Sokolsko društvo iz T rob in j a na 14. augusta priredilo je izlet i javnu vežbu u Bileeu. Kod svog dolaska položili su lep venac na spomenik povešanim narodnim žrtvama iz god. 1914. Posle podne na vojnom vežbalištu bila je javna vežba uz velik odaziv gradanstva. Soko u Opuzenu jedva da sprovede uspelu proslavu naraštajskog dana, kada 28. augusta prireduje javnu vežbu uz učestvovanje bratskih društava iz Metkoviča, Komina, Desne, Plina itd. Milota je bila posma* trati radost gradanstva nad Sokolima. Razume se, da je ono glavno, javna vežba, vrlo dobro uspela, pa su se na njoj naročito istakla brača iz Metkoviča u vežbama na spravama. No van svake isumnje jedna od najlepših priredaha bio jc slct u Korčuli i raizviča barjaka domačeg društva, kojeg mu podarilo Njegovo Veličanstvo kralj. Kao što je visok darOvatelj i kum zastave, tako je i čitav slet bio veličanstven. Ne samo da je tom sletu sudelovao vel k kroj Sokolstva iz bliža i daleka, več je uveličala ovo slavlje celokupna ■lasa mornarica sa svojim admiralom bratom Pricom na čelu, a stigla su i odelenja vojske. Sam crkveni obred obavio je dični borac za narodnu stvar opat Bodulie, k'oji je biranim rečima popratio ovaj svečani čin. Iza njega admiral Priea predao je zastavu društvenom starešini, a onda se redom izredalo više govornika. Po svršenom obredu sledila je veli« čanstvena povorka. Posle podne bila je javna vežba, pa akademija. Sve Је to uspelo na opšte zadovoljstvo prisutnih. Jednom reči ovaj je slet bio velka manifestacija snage i Sveeti, koja treba da bude jedan me* roento svima neprijateljima države. Posle svršenog prvog društvenog prednjačkog tečaja ojačani i obnov* Ijeni prednjački zbor društva u Dubrovniku svom isnagom dade se na posao, da pripremi običajnu priredbu za uskrsni ponedeljak. Nije to bila akademija, več dobro uspelo sokolsko veče. Ukupno s ostalim narodnim društvima je društvo proslavilo Zrinjskog i Frankopana i sudelovalo na durdevdanskom uranku. Dne 8. maja ,su najmarljiviji posetioci pred* Ujačkog tečaja (4 brata i 2 sestre) položili društveni prednjački ispit. Dne 15. maja priredilo je društvo svoj naraštajski dan sa nastupom svili omladinskih kategorija i sa predavanjem brata Bartuloviča: »lelovežba u zdravstvenom i estetskom pogledu«. Unutrašnji društveni rad vršio se je po uputama župe i po vlastitoj potrebi i iniciativi. Održavali su se govori pred vrstama u svrhu jačanja i produbljenja sokolske misli, za uvodenje štednje, za nabavku propisnog odela itd. 0 svome telovežbenom radu je društvo polagalo računa na V.dovdanskoj Javnoj vežbi, kojoj je prisustvovao komandant mornarice admiral brat 'Priea i s velikim interesovanjem pratio vežbe od početka do svršetka. 1 mnogo stranaca gledalo je naše sokolske vežbe. Iako se neke kategorije Podbaeile po broju vežbača, cela je vežba moralno i materijalno vrlo dobro uspela. Osobitu pozornost pobud li su pitomci Pomorske Vojne Akademije, koji su nastupili pod vodbtvom br. Srečka Sršena, člana nase pobedničke Lyonske vrste. Vrlo ljupke i privlačne bile su ritmičke vežbe ženskih kategorija po melodijama naših narodnih pesama — spe« 01Jalitet naše načelnice s. Milene Gruborove. Društvo stoji u vrlo dobrim odnosima s našom narodnom vojskom 1 ratnom mornaricom. Komandant mesta pukovnik br. Miroslav Piletič prvi zamenik staroste, a komandant Pomorske Vojne Akademije kape* tan bojnog broda br. Adolf Mladič dozvoljava pitomcima sudelovanje na našim priredbama i u svakom pogledu ide društvu u susret. Dani 3. do 5. jula bili su radosni praznici po dubrovačko jugoslovensko Sokolstvo: starosta Zwiaska Sokolstwa w Polsce br. Adam Zamoyski i s.naja mu S- Jadviga posetiše Dubrovnik. Od dočeka u gruškoj luci do rastanka ^r. Adam i s. Jadviga takmič li • su se u ljubaznosti prema nama svima, s braoom Sokolima i sestrama Sokolicama razgledali su zanimivosti i ^ePote Dubrovnika i okoline, opetovano su se fotografirali s nama, častili Su n*s na terasi svoga hotela, gde smo proveli divno .Tadrensko veče u ugodnom razgovoru prckinutom sviranjem sokolske glazbe i pevanjem slavenskih pesama, ukratko: ceo svoj boravak posvetili su nama Soko* lima i Sokolicama te jcdnim mahom osvojili srca nas sviju. Eto to je površan pregled rada mostarske župc. Nije to nešta umetno uveličano, sve je to posledica sistcmatskog rada. Uostalom to je dokazao i rezultat učestvovanja naše župe na ovogodišnjom sletu u Splitu, gđc je kao prvakinja proglašena naša mostarska scstr:ca л' asa Janjičeva, dok je sokolski naraštaj grada Mastara došao na trečc mesto. Na žalost doživili smo i dva ružna slučaja netrpcljivosti. Naš brat Svet'slav Bunoza, koji je pre dve godine za vreme jedne vežbe slomio nogu, od čega je i umro, sahranjen je na groblju u Nevesinju. Soko mu je podigao lep spomenik. No brat nastradalog nedavno je došao na groblje i razrušio taj spomenik, a samo zato što na njemu stoji ukle* sano, da je taj spomenik podigao jugoslavenski Soko. Drugi slučaj desio se kod sela Čibace, gde su neki podhuškani elementi s političkih razloga napali dubrovačku sokolsku muziku. Ovakove pojave bolno se doimlju starešinstva župe, pa zato ono nastopi, da u opšte kaotične prilike unese što više hladnoće i razuma. Stoga je ono i u vreme ovh prošlih izbora izdalo proglas na sva društva, da se budno pazi na to, kako se nebi Sokolstvo zlorabilo u političke svrhe. V. P■ IZ DOLENJSKE SOKOLSKE ŽUPE — NOVO MESTO Sokolska župa Dolenjska ovc se godine istakla sa više priredaba, od kojih je svakako bila jedna od najlepš h proslava 40sgodišnjice sokol* skog društva u Novom mestu. Dolenjska metropola se na taj dan odenula u svečano ruho. Na sam dan proslave, odmah iza dolaska ljubljanskog vlaka, formirala se povorka, koja je uz pratnju triju glazbi uz veliko klicanje gradanstva krenula pred opštinsku zgradu. Tu je pazdravio Sokolstvo predsednik opštinc br. dr. Režek, a zahvalio mu se savezni starosta brat Gangl, koji je ujedno čestitao novomeškom Sokolu na jubileju. Na njegov predlog odaslan je brzojavni pozdrav Nj. Vel. Kralju i odsvirana je državna himna. Sledio je defile, a onda je Sokolstvo krenulo prema Kand ji i na Loku, gđe je bilo priređeno lopo vežbalište. O podne je bio banket, kome su kraj uzvanika i sokolskih odličnika prisustvovali i osnivači društva, a medu njima br. Sakser iz Ne\vyorka. Starešinstvo Saveza naročito je počast lo ovu proslavu izaslav na nju starostu br. Gangla, načelnika dra. Murnika i tajnika dra. Fuxa. Popodne sc na Lokah obdržavala javna vežba, koja je bila brižno spremljena. Kako nastupi Sokola, tako Sokolica i naraštaja ubrali su opšte odobra* vanje gledalaca, kojih je bilo do 4000. Naročito se odobravalo kod nastupa vojske iz Karlovca. Po dovršeno j vežbi starosta župc br. Vasić pozdravio jc Sokolstvo. Na večer se obdržavala akademija uz pr godnu zabavu. Čitava priredba uspela je vanredno, pa sc dokazalo, da jc novo« meški Soko kroz 40 godina svoga postanka vanredno lepo vršio svoju dužnost. — Karlovačko sokolsko društvo priredilo jc 23. VII. akade* miju čehoslovačkog naraštaja, koji je sudelovao na naraštajskom sletu u Splitu. Sam naraštaj kod svog dolaska u Karlovac bio je srdačno dočekan, a jednako je bio srdačno pozdravljen i na večernjoj akademiji. Sve vežbe bile su skladno izvedene, a čehoslovački naraštaj srdačno Pozdravljan. Neki članovi i članice društva nastupili su ove godine i u plivačkim utakmicama kojc su bile priredene na Korani, pa su baš društvene članice sestre Račičeva i Kovačičeva odnesle prva mesta. Od članova istakao sc u skoku brat Šili, a od naraštajaca u prsnom pl vanju brat Mutavdžič. Na koncu svoju vrednost pokazalo je društvo i na sletu u Novom mestu, gde je kod natccanja za prvenstvo postiglo oba prva roesta u odelenjima, a pojedinačno brača Stanko Tončič i Niko Mateša Polučiše 100%. — Maleno, ali uzorno društvo u Metlici na 14. augusta Priredilo jc svoju javnu vežbu. Preroda je društvo ove godine izgubilo lep broj vežbača, to jc javna vežba pokazala, da je kvalitativna vrednost društva velika. Sve su vežbe b le izvedene dobro, pa se opčenito može kazati, ‘da jc sama priredba uspela. Jcdnom reči ccla priredba jc pokazala, da jest i ostajc Metlika samo sokolska. IZ SOKOLSKE ŽUPE STROSSMAYER — OSIJEK Rad naše župe razvija sc lepo i intenzivno, pa su neke priredbe u župi pokazale, da jc ideja Sokolstva ispravno sbvačena i da če rezultati rada od godine do godine biti sve vidniji. Dana 22. maja održalo je So* kolsko društvo iz Darde svoju prvu javnu vežbu u Jagodnjaku. Priredba je obavljcna u školskom dvorištu. Odziv meštana jc bio odličan. Sa Sokolima iz Darde bila jc na tom izletu i diletantska sekcija društva Doma Despota Stevana Stiljanoviča. Javna vežba otvorcna je pozdravnim govorom starešine. Posle toga nastupila su sva odelenja sa vežbama. Vežbe su tehnički bile lepo izvedene. Posle vežbi otpevala je pevačka sekcija društva 2 pesme, čime je javni čas bio završen. Sa velikim odusev* Senjem i interesom pratili su meštani nastup Sokola. Nedelju dana Posle toda održalo je isto društvo i II. javnu vežbu u svom mestu. Interes za ovu priredbu bio je velik, te je pored velikog broja meštana Posetio javnu vežbu i priličan broj gledaoca iz okolnih baranjskih mesta a i iz Osijeka. Vežbe su izvađane sa dobrim uspehom, i odaju da sc jc marlj vo i požrtvovno radilo. Istaknuti je još i ovo: Počctkom ove godine to sokolsko društvo nije imalo žensk h odelenja, a na javnoj vežbi na* stupiše dcea i naraštaj, što očituje, da je društvo u napretku i da rad ne malaksava. No jedno od najvrednijih pr redaba beše drugo natccanje naraštaja ^upe, koje je održano ove godine u Slavonskom Brodu dne 26. juna. Ovaj slet naše sokolske omladinc bio jc jedan dokaz više da kročimo napred, da jačamo duh naš u redoviina naše uzdanice, koja mladenačkim Ponosom v'soko nosi baklju Sokolske Ideje. Lane poklonila je sestra Irma Kenfcljeva i'z Dakova naraštaju župe Strosmaver prekrasan barjak, za koji jc starešinstvo zaključilo, da če ga prigodom župskih Hatecanja, koja če se održati svake godine u drugom mestu župskog Područja, predati na jcdnogodišnje čuvanje pobedničkoj naraštajskoj vrsti, Prošlc godine održalo se jc to naraštajsko natcea.nje u Dakovu *e je na istom izneo pobedu naraštaj Osječkog sokolskog društva. Lep svestrani odziv, znatne dimenzije priredbe, vanredni tehnički nivcau sviju ■Javnih nastupa na akademiji i javnoj vežbi, tc konačno zamerili rezultati samog natecanja pokazali su na ovoj lepoj manifestaciji sokolske omlad ne veliki napredak ove župe u tchničkom pravcu i lep interes sviju slojeva našeg nacionalnog gradanstva, koji se sve više produbljuje i raste. Palma zasluge za ovaj progres ide u prvom redu neumornog župskog načelnika brata Frana L h o t s k o g a , a onda domačinu ovog naraštajskog sletft Sokolsko društvo u Brodu. Bilo je vrlo pametno i nadasve dalekovidno, da je uprava Sokolskog društva u Slavonskom Brodu spojila ovo nara* štajsko slavljc i posvetu svoje zastave (koja se je takoder održala isti dan) sa krsnom slavom Brodskog Garnizona t. j. sa slavom tamošnje »željezničke komande«. Važno je istači, da je naraštaj brodskog društva zastavu pribavio o svome trosku, a kumovala je sestra Milčičeva. Pošto je naraštaj cele župe stigao u Brod 25. VI. na veče, prema utana» čenom rasporedu, trebala se održati bakljada i podoknica sestri kumi-Ali usled silne kiše uputilo se do kume samo članstvo sa fanfarom. Kumu je pozdravio oduševljenim govorom starešina bratskog društva br. Ćelap, naglasivši njenu veliku ljubav za Sokolstvo, a naročito naraštaj, radi čega jc odabrana, da kumuje njihovoj zastavi: simbolu ljubavi, poštenja 1 radinosti. Sestra kuma je srdačno uzvratila, obečavši, da neče Sokolstvo nikada zaboraviti, jer i sama je potekla iz sokolskih redova. U vrtu »Hotela Central« zakazana akademija, morala se zbog kiše prencti u zatvorenu prostoriju. Izvedba vežbi bila je dobra, ali je bilo manjkavosti nastalih prenosom akademije iz vrta u zatvorenu prostoriju. Iste jc večeri- zbor sudaca za natecanje održao is voj u eednicu, na kojoj su izžrebane vežbe za natecanje i rasporedeni suci. Za vrhovnog suca izabran je brat Reti iz Nove Gradiške. U nedelju 26. juna u 5. sati u jutro počela su natccanja, kojima je pristupilo: 7 odela muškog naraštaja i to iz Broda, Đakova, Osijeka, Požege, Valpova, Vinkovaca i Vukovara sa 46 pojedinaca. 6 odela ženskog naraštaja i to iz: Broda, Đakova, Osijeka, Požege, Valpova i Vinkovaca sa 48 pojedinki. Ova odelenja natecala su sc za župski naraštajski barjak a osim njih natccali su se još 9 narašta* jaca iz Os:jeka, 1 iz Vinkovaca i 3 iz Darde samo u lakoj atletici. Rezultat natecanja jc dobar. Istina, polučeno jc mnogo manjc diploma, nego prošle godinc, ali polučeni broj bodova svakako je veei od prošlogodišnjeg. Zbir postignut h bodova muškog i ženskog odelenja daje konačan rezultat, odsudan za župsku Zastavu. Na I. mestu je naraštaj društva u Brodu rta Savi, koji je postigao 71-69% svih mogučih bodova i time postigao župsku zastavu. Na 2. mestu je naraštaj iz Vinkovaca za 70-85% mog. bod.; na 3. mestu je naraštaj iz Požege sa 65-53% mog. bod.; na 4. mestu jc nara* štaj iz Đakova sa 65-25% mog. bod.; na 5. mestu je naraštaj iz Osijeka sa 63-90% mog. bod.; na 6. mestu je naraštaj iz Valpova sa 50-19% mog. bod. Od pojedinaca prvi je naraštajac: Šijakovič Radivoj iz Vukovara sa 87%; drugi Kuzmanovič Petar iz Vukovara sa 86-50%; treči Pejnovie Stevo iz Broda n/S. sa 84-50%. Od naraštajki prva: Zubck Berta iz Đa? kova sa 92%; druga Veeinger Magda iz Đakova sa 89-50%; treča Vojnovič Gjurgjica iz Broda sa 86%. Natecanje je bilo završeno u 10 sati prc podne, kada je započela proslava krsne slave željezničke komande, kojoj je i Sokolstvo prisu« stvovalo. Zat'm sc svrstala povorka i pošla na trg gde se imala razviti zastava naraštaja u Brodu. Razviče zastave počelo je poletnim govorom starešine brodskog društva Ćelapa. Posle govora brata Ćelapa, kuma sestra Milčičeva razvila jc zastavu. Konačno je govorio zamenik .župskog stare? šine brat dr. Matej Perič. Time je završena svečanost razviča i povorka je-impozantnim mimohodom odala počast barjacima i starešinstvu župe, it Po tome krenula glavnim ulicama, gde jc bila susrctana i oduševljeno Pozdravljena od gradanstva. Posle podne održana je javna vežba. Poseta na javnoj vežbi bila jc odlična. Javna vežba bila je veliki uspeh ovoga sleta te je naišla kod pr!sutnog gradanstva na veliko odobravanje. Ovom javnom vežbom zaključen je taj naraštajski dan naše župe. Tužne prilike u našoj župi pomalo sc ureduju, a strasti stišavaju. Dokazom su tome i ovi donji rec . Još dana 26. VI. 1926. god. izašla su dva članka u »Hrv. Riječi« u Vukovaru, u kojima je napadnuto Sokolsko društvo u Vinkoveima i to u prvom, znešene tvrdnje kao neispravne. — Sa štovanjem dr. Josip Fulanovič, grad. senator.« — Ova izjava za nas je dokaz, da smo na pravom putu. IZ GORENJSKE SOKOLSKE ŽUPE — KRANJ Dne 9. i 10. jula priredila je GSZ svoj slet u Kranju. U subotu 9. jula po podne obdržavala se utakmica viših odelenja. Videlo se da su se brača slabo spremila. Prvo mesto polučio je br. Janko Pristov iz Jesenic 74%, drugo: Val. Zaletel iz Škofje Loke 55%, treče: Janez Ažman lz Kranja 52%. Na veče b la je utakmica u štafetnom trčanju. Najbolji rezultat postigao jc odio iz Kranja, a onda redom: Škofja Loka, Bled, Stražišče, Kranj II, Tržič i Bohinj. U nedelju u jutro započele su utaks niicc nižeg odelenja. I ovđe su uspesi bili slabi. Prvo mesto dobio je °dio iz Kranja 63%; 2. Škofja Loka 59%;- 3. Bled 40%. Od pojedinaca: 1- Albin Završnik (Kranj) 88-88%; 2. Joško Pccher (Škofja Loka) 85-50%; 3. dr. Milan Gregorič (Gorenja vas) 76-66%. Posle toga krenula je po* v°rka od 148 članova i 57 članica mestom, koje je sve bilo okičeno zastavama. Pred opštinskom zgradom pozdravno je Sokolstvo načelnik grada br. Ciril Pirc i delegat JSS br. Mcšek. Po podne započela je javna vežba. Proste vcžbe članova izvedene su lepo i skladno, a jednako i vežbe naraštaja, kao i one na spravama. Naročito se svidela vežba dece, pa vežba naraštajka iz Škofje Loke sa rešetami. U celom TO župe sa nastupom nijc bio odviše zadovoljan. Treba čvrstog sistematskog rada, koji baš GSŽ nije težak, jef ona imade najviše lepih letnih vežbališta. Još je u župi bila lepa proslava 20*godišnjicc u Žireh. Tom je zgodom društvo otvorilo i letno vežbalište. Pre javne vežbe održano je više lepih govora, a najlepši je bio onaj brata Julče Novaka, osnivača ovog društva, a sada staroste mariborske župe. Na javnoj vežbi nastu* pilo je vežbača (ubroj v naraštaj i deeu) 150. Naročito se ugodno dojmio nastup starije brače. Inače čitava proslava je vrlo lepo uspela i Žiri ostaju najača sokolska straža na sadanjoj provizornoj državnoj granici. Dakako da se ovaj izveštaj ne može zaključiti, a da se još ne spomene i petgodišnjica sokolskog društva u Straž šču. Ovo društvo od svog poeetka pokazuje životnu snagu, pa je zato i svoju proslavu oba* vilo dostojno. Sama proslava potrajala je dva dana i to prvog dana pr:* redbom akademije, a drugog javnom vežbom. Dok je akademija razvila više tako zvani prosvetno*umetnički program, dotle je javna vežba pri* kazala pravi sokolski telovežbeni rad. Svi su nastupi bili odlični, ali kruna svega beše nastup ljubljanskih Sokola. Njihova uzorna vežba na ručama i preči zapanjila je gledaoee. Uspehu same proslave doprinela su i bratska društva iz Kranja i Tržiča. Matija Sušnik. IZ ŽUPE DUŠANA SILNOG — BEOGRAD 20:godišnjica staropazovačkog sokolskog društva. Dana 19. juna o. g. proslavljena je u Staroj Pazovi na svečan način dvadeset godišnjiea osnivanja sokolskog društva. Več rano u jutro osečalo se prazničko raspoloženje u mestu. Sokoli iz mesta kao i iz Novih Karlovaca, sastali Su se oko šest sati u jutru u sokolani i sa zastavama pošli na stan cu, gde su dočekali braču i sestre iz Beograda, Zemuna, ,Sr. Mitroviče, Sr. Karlovaca i Pctrovca. Sa stanice je povorka krenula kroz selo i stigla do opštinc u čijem se je dvorištu održala proba, posle probe for* mirala se je nova povorka koja je obišla glavnije ulice mesta i privukla na sebe pažnju celoga sela. Kada je povorka ponovo došla do opštine brat starešina Živojin Mihajlović u lopom i temperamentnom govoru pozdravno je prisutne. Za njim je govorio delegat župe br. dr. Voja Kujundžič o Sokolstvu i njegovim idejama. Iza njega govorio je brat Pera Lazarevič, koji je istakao važnost sokolskih društva za stvaranje naše velike i ujedinjene otadžbinc. Za njim je pozdravio goste i gra* đanstvo na slovačkom jeziku predsednik opštine Martin Uhrik koji je mnogo doprineo da se ovo sokolsko slavlje uveliča. Iza njega održao je lep govor u nacionalnom duhu brat Miloje Aranicki. Iza toga završen je ta j deo svečanosti. Posle podne održana je javna vežba. Sve tačke izvedene su dobro i na opče zadovoljstvo. Mora se istači da je svuda vladao primeran ired, ai organizacija funkcionirala je (do savršenstva. U večer održana je u sokolani veselica sa igrankom. Moralni i materi* jalni uspeh je odličan i do sada u Staroj Pazovi nezapamčen. Dr. V.