Azem KOŽAR*
' Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli
Vrednovanje arhivske grade. O ratnim zbivanjima u zemljama u tranziciji
KOŽAR, Azem, Valuation of Archival Material About War Conflicts in Transitional Countries. Atlanti, Vol. 18, Trieste 2008, pp. 317-325.
Original in Bosnian, abstract in English, Italian and Slovenian, summary in English
Keywords: socialistic Yugoslavia, Bosnia and Herzegovina, Republic of Croatia, archival material, war production of registry material, valuation, archival aspects, scientific standpoints, political standpoints, archival material of International court for former Yugoslavia, register of births from areas of Derventa and Bosanski Brod
The article presents issues regarding validation of archival material about war activities in countries of former socialistic Yugoslavia that have been in period of transition since 1990. Scientific approach in studying this kind of material is also shown in the text, while special attention is given to theoretical and practical standpoints of archivistics and procedures mainly using Bosnia and Herzegovina and Republic of Croatia as an example. Present state is also analyzed, and it varies: from defined and law sanctioned obligations of special professional care of archival material production during war, to completely op-
1.	O prožimanju arhivistike sa drugim nauka-ma više vidi: Azem Kožar, Integrirajuca svojstva arhivistike, «Atlanti», broj 16, Maribor-Trst 2006, str. 209-215; Isti, O nekim naučnim svoj-stvima arhivistike, Zbornik radova, Sarajevo 2006, str. 306-318.
2.	O problematici vrednovanja je napisano više naučnih i stručnih rasprava, medu kojima: Bernard Stulli, O valorizaciji i kategorizaciji arhivske grade, «Arhivski vjesnik», br. 13, Zagreb 1970, str. 463-488; Bogdan Lekic, Valorizacija arhivske grade, «Arhivist», br. 36, Beograd 1986, str. 62-72; Frank Boles, Arhival appraisal, New York-London; Herve Bastein, Entwicklung und Anwendung von Normen bli der Bewertung (Razvoj i primjena kriterija vrednovanja), XII Internationaler archiv kongress, Montreal 1992; Pivka Marjan, Novak Miroslav, Valorizacija strojno berljivih zapisov, Sodobni arhivi '93, Maribor 1993, str. 79-85; Josip Kolanovic, Vrednovanje arhivskoga gradiva u
Uvodne napomene
Opcepoznato je da je vrednovanje arhivske grade krucijalno pitanje arhivistike ali i niza drugih društvenih i humanističkih znanosti. To je pitanje na kojem se arhivistička znanja (teorijska i praktična) dodiruju i preklapaju sa znanjima iz drugih znanosti, a od interesa je za opcecivilizacijski progres1. Otuda se, zbog značaja ovog pitanja, problematika vreanovania arhivske grade permanentno na-azi u fokusu interesiranja arhivske znanosti, kako u sredinama gdje se vrednovanju prilazi kompleksno, tako i tamo gdje to nije slučaj, kakav je u cjelini gledano primjer zemalja i tranziciji medu kojima je to posebno izraženo u Bosni i Hercegovini2.
Namjera ovog rada je da ukaže na važnost arhivske grade o ratnim zbivanjima na području socijalističke Jugoslavije od 1991. do 1998. godine. To je prevashodno zadatak arhivista, ali i svih centara moci u zemljama ex Jugoslavije, u Evropi i svijetu uopce. Ne ulazeci u ocjene o karakteru i razmjerama rata, činjenica je da se radi o najo-krutnijem ratnom sukobu u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, nastalog u toku disolutivnog procesa socijalističke Jugoslavije kao složene države, u toku kojeg su prema ocjenama kompetentnih medunarodnih institucija počinjeni brojni ratni zločini nad civilnim stanovništvom uključujuci i zločin genocida posebno kada se radi o Bosni i Hercegovini. Naime, ovaj rat predstavlja rijetku i u mnogo čemu jedinstvenu pojavu na evropskim prostorima druge polovine 20-tog stoljeca. U tome se, osim historičara slažu mnogi znanstvenici različite provenijencije. Otuda se s pravom postavlja pitanje potrebe suvremenika za civilizacijskom (arhivističkom, historijskom, sociološkom, politološkom i dr.) istinom (informacijom) o ovim dogadajoma? Ovdje se pod istinom podrazumjeva znanstvena istina zasnovana na sadržajima iz originalne arhivske grade, a pod uskracivanjem i nečinjenje da se dokumenti sačuvaju, arhivistički srede i učine dostupnim u znanstvene, kulturne, dokazne i druge svrhe. Baš taj vid neaktivnosti (nečinjenje) najlakše se i svaljuje na teret arhivista, ne uzimajuci u obzir pri tome političke, pravne, ma-terijalne i druge pritiske, anomalije i nedostatke, kojima su arhivisti izloženi, pa i onemoguceni, u optimalnom obavljanju svoga posla.
Kriteriji vrednovanja ratne produkcije arhivske grade prije i nakon 1991. godine
Svrha vrednovanja arhivske grade je u arhivskoj teoriji i praksi relativno dobro shvacena i objašnjena3. Ukratko, radi se o sistemu postupaka kojima se putem stručne ekspertize sadržaja odreduje značaj svakog dokumenta (zapisa), odnosno cjeline dokumenata (arhivski fond), a sve u duhu nastojanja da se na minimumu dokumenata (zapisa) sačuva optimum informacija.
Vrednovanju arhivske grade o ratnim zbivanjima, na prostori-ma socijalističke Jugoslavije je posvecivana posebna pažnja. Izmedu ostaloga gotovo svi arhivski propisi (zakoni ili podzakonski akti) do-nijeti na nivou socijalističke Jugoslavije i njenih federalnih jedinica, od 1945. do I99I. godine, utvrdili su obavezu registratura da nadležnom arhivu predaju (bez izlučivanja) registraturnu gradu na-stalu do kraja Drugog svjetskog rata (u vecini njih do 15. 05. 1945), tako da se svi postupci njenog vrednovanja obavljaju u arhivima4. Ovo je imalo bitnog odraza na obim i intenzitet u arhive preuzete grade, mada je očevidno, težište ovih odredenja bila grada o revolu-cionarnom radničkom i komunističkom pokretu, kao i o narodnooslobodilačkoj borbi od 1941. do 1945. godine. Kada je taj (socijalistički) sistem prestao da postoji, arhivisti su utvrdili da je arhivska grada (nastala do 1945) preuzeta u arhive prevrednovana, nastojeci da stanje dovedu u sklad njenom revalorizacijom5.
Dakle, jugoslavenski (u okviru kojeg i bosanskohercegovački), pa i mnogi drugi primjeri potvrduju konstataciju o posebnom značaju arhivske grade o ratnim zbivanjima. Ta shvatanja su oblikovana u odgovarajuce pravne norme (zakone) koje su se morale provoditi. Elaboracija razloga takvom opredjeljenju (koliko je to bio stručno-arhivistički, koliko politički, historijski ili neki drugi utjecaj) je pitanje za sebe, koje je samo po sebi veoma značajno, te i zahtjeva po-sebnu elaboraciju6.
Postavlja se pitanje kako se danas (nakon 1991), prema arhivističkim opce prihvatljivim načelima i kriterijima, treba vredno-vati arhivska grada o ratnim zbivanjima?
naučna
lako ne postoje jedinstvena i opceprihvatljiva (arhivistička i druga) načela i kriteriji vrednovanja arhivske grade uopce, pa ni grade o ratnim zbivanjima, usudimo se konstatirati da dominiraju shvatanja o potrebi posebne valorizacije arhivske grade koja se odnosi na ratove i druge vanredne okolnosti koje bitno utječu na lokalne, regionalne pa i svjetske civilizacijske tokove. Primjera radi slovenački arhivist Vladimir Žumer je medu 13 načela i kriterija vrednovanja uvrstio i one koji se nedvosmisleno odnose na gradu ratnog perioda, medu kojima je najznačajniji „Specifičnost dogadaia i pojava za koje je potrebno sačuvati više gradiva ili gradivo u cieli-ni"7. Cijenimo da su ratovi zaista specifični i važni dogadaji, te da se otuda ovaj kriterij treba primjenjivati kod vrednovanja arhivske grade. Dakle, znanstveno stajalište je uglavnom jasno profilirano u smjeru potrebe za adekvatnom valorizacijom, pa otuda i zaštitom arhivske grade o ratnim sukobima. Sa tim ciljem je donijeto više konvencija, preporuka UNESCO-a i njegovih stručnih asocijacija8. Je-dan od konkretnih pokušaja da se ovo i druga stajališta implementi-
posite, marginalized approaches. Researches show that reasons for all this can be found in domination of politics over archivistics and science in general.
KOZAR, Azem, La valutazione del materiale afchivistico riguardante i conflitti nei paesi in transizione. Atlanti, Vol. 18, Trieste 2008, pp. 317-325.
L'articolo tratta leproblematiche relative alla valutazione del materiale archivistico riguardante le attivita belliche nei paesi in transizione dell'ex Jugoslavia dal 1990. Viene trat-tato anche l'approccio scientifico nello studio di questa tipologia di materiale, ed un 'atten-zione particolare e rivolta ai punti di vista relativi alle procedure principalmente usate in Bosnia-Herzegovina ed in Croazia. Si analiz-za inoltre lo stato dell'arte, ed i cambiamenti in essere: dagli obblighi di legge e per legge sanzionati di professionisti del settore durante il periodo bellico, al completo opposto, un ap-proccio marginale. Le ricerche indicano che le ragioni di tutto cio possono essere individuate nella prevalenza della politica sulla scienza archivistica.
teoriji i praksi, «Arhivski vjesnik», br. 38, Zagreb 1995, str. 7-22; Vladimir Žumer, Valorizacija dokumentarnoga gradiva za zgodovino, znanost in kulturo, Ljubljana 1995.; Isti, Politika aktivizacije i kriteriji vrednovanja: profesionalni i politički aspekti, «Arhivski vjesnik», br. 42, Zagreb 1999., str. 53-77; Richard Braun, Funkcionalno vrednovanje u državnom arhivu Kanade (sedam godina stvarne prakse), «Arhivski vjesnik», br. 41, Zageb 1998, str. 51-65; Jozo Ivanovic, Vrednovanje elektroničkih zapisa, «Arhivski vjesnik», br. 41, Zagreb 1998, str. 721; Davorin Eržešnik, Pretpostavke za valoriza-ciju zapisa na elektronskim medijima, «Arhivski vjesnik», br. 41, str. 37-44; Peter Pavel Klasinc, Vrednotenje registraturnega gradiva, «Arhivska praksa», br. 3, Tuzla 2000, str. 52-59; Miroslav Novak, Vrednovanje digitalnih dokumenata, «Arhivske praksa» br. 5, Tuzla 2002, str. 100117; Isti, Provodenje principa konteksta u savre-menoj arhivskoj teoriji i praksi, «Arhivska praksa», br. 6, Tuzla 2003, str. 117-132: Silvija Babic, Makro-vrednovanje: kanadska metoda funkcio-nalnoga vrednovanja, «Arhivski vjesnik», br. 47, Zagreb 2004, str. 7-19, itd.
3.	Više o tome vidi u nap. 2; Azem Kožar, Oso-benosti vrednovanja registraturne grade Bosne i Hercegovine, «Arhivska praksa», br. 8, Tuzla 2005, str. 14. i 15.
4.	Tako je npr. u Zakonu o arhivskoj gradi i arhivskoj službi („Sl. list SR BiH", br. 21/87 u čl. 13 naznačeno da su imaoci i stvaraoci registraturne grade „dužni da registraturski materijal i arhi-vsku gradu, koji su nastali do 15. maja 1945. godine predaju nadležnom arhivu." Članom 57. istog zakona registrature su ovu obavezu bile dužne izvršiti u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona. Ukoliko to ne urade predvidena je snakcija (čl. 54, alineja 7). Slične odredbe je sadržavao i Zakon o zaštiti arhivske grade u arhivima SR Hrvatske („Narod-ne novine SRH", br. 25/78) u čl. 15, 23. i 36. itd. O arhivskim propisima na nivou socijalističke Jugoslavije i njenih federalnih je-dinica u periodu od 1945. do 1987. više vidi: Jovan Popovic (priredio), Zbirkapropisa iz arhivske djelatnosti, Beograd 1987.
KOŽAR, Azem, Vrednotenje in ocena arhivske dokumentacije med vojno v tranzicijskih deželah. Atlanti, Zv. 18, Trst 2008, str. 317-325.
V prispevku so predstavljeni povzetki razprav, ki se nanašajo na vrednotenje arhivskega arhiva v času vojne, ki je bila v Jugoslaviji po letu 1990. Prav tako je v tekstu prikazan znanstveni študij o arhivskem gradivu v tem času, obenem pa je prikazana glavna pozornost, ki so jo dajali teoretičnim in praktičnim stanjem v arhivskem gradivu v tistem času, tako v Bosni in Hercegovini kot na Hrvaškem. Prikazano je tudi sedanje stanje arhivskega gradiva, ki pa je od primera do primera različno.
SUMMARY
In methodology of archival material's valuation special attention is given to the material that contains information about war conflicts, as events of major importance. That was the case with valuation of archivla material about World War II in socialistic Yugoslavia. All archival regulations gave that material a
5.	Ipak, i pored pravne uredenosti predaje arhi-vima grade nastale do kraja Drugog svjetskog rata, u nekim federalnim jedinicama te odredbe nisu ispoštovane uglavnom usljed nedosta-tka arhivskog prostora. Tako se u Bosni i Hercegovini 1991. godine van arhiva nalazilo oko 1.000 m^ ove grade. Ešefa Begovic, Valorizacija grade socijalističkogperioda u Arhivu TK, «Arhivska praksa», br. 5, Tuzla 2002, str. 74-78; Mina Kujovic, O valorizaciji i kategorizaciji arhivske grade, «Glasnik arhiva i DAR BiH», br. 36, Sarajevo 2004, str. 40-49. Azem Kožar, Potrebe i mogucnosti arhiva u Bosni i Hercegovini za preuzimanjem arhivske grade od imalaca, «Glasnik arhiva i DAR BiH», br. 31, Sarajevo 1991, str. 38.
6.	O tome više vidi: Azem Kožar, Arhivistika u teoriji i praksi, knj. 2, Tuzla, 2005, str. 13-71.
7.	Vladimir Žumer, Valorizacija dokumentarne-
fa gradiva za zgodivno, znanost in kulturo, Lju-ljana 1995, str. 40-72; Isti, Politika akvizicije i kriteriji vrednovanja: profesionalni i kritički aspekti, «Arhivski vijesnik», br. 42, Zagreb 1999, str. 72.
8.	Ovdje se prije svega oradi o Konvenciji za zaštitu kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba, donijeta u Hagu 1954. (objevljena u „ dodatku Sl. listu FNRJ", br. 4/56), koja je nakon ratnih zbivanja na prostoru ex Jugoslavije dva puta dopunjavana (Protokol 1 iz 1999. i Protokol 2 iz 2004. godine).
9.	Ovaj skup je održan pod pokroviteljstvom Medunarodne arhivske asocijacije (ICA) i Bošnjačkog instituta iz Londona. Više o tome vidi: M. Kovačevic, Revitalizacija arhiva u Bosni i Hercegovini, «Glasnik arhiva i DAR BiH», br. 35, Sarajevo 2000, str. 236-241.
10.	Zakon o arhivskom gradivu i arhivima, «Narodne novine», br. 105/97. od 9. 10. 1997. godi-ne.
11.	Objavljen u «Narodnim novinama», br. 36/81. od 8. 09. 1981. godine.
12.	lako nismo imali uvida u fondove ratnih organa preuzete u arhivima Republike Hrvatske iz nekih informacija koje su objavljivane sukcesivno u štampi i drugdje postoji sumnja da je takav odnos primjenjivan selektivno (šta je politički profitabilno ili nije).
raju na području Bosne i Hercegovine bio je i skup u Londonu održan 1998. godine pod nazivom „Obnova arhivske službe Bosne i Hercegovine"9.
Vrednovanje arhivske grade o ratnim zbivanjima u arhivskoj praksi
Nakon okončanja ratnog sukoba na području ex Jugoslavije, u nakon rata donijetim novim arhivskim propisima, arhivska grada o ratnim zbivanjima je različito tretirana. Očevidno, nestao je sinhro-nizator tih stajališta jer je ta složena država nestala. Istovremeno, no-vonastale nezavisne i samostalne države su svaka na svoj način vred-novale historijsku etapu provedenu u okvirima socijalističke Jugoslavije, te su analogno tim gledanjima i uredivale svoj odnos prema svim njenim vrijednostima pa i prema Drugom svjetskom ratu u kojem je ona nastala. Iz te činjenice, tj. iz ugla novih političkih opcija, proizilazio je i u praksi se verificirao odnos prema ratnoj produkciji grade, kako one iz perioda narodnooslobodilačke borbe (1941-1945), tako i one iz vremena sticanja nezavisnosti u vrijeme disolucije bivše SFRJ. Kako je taj proces pragmatično realiziran (propisi, praksa i sl.), ilustrirat cemo na primjeru Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Novi arhivski zakon donijet nakon osamostaljenja Republike Hrvatske10, nije u fokusu interesiranja imao problematiku arhivske grade o ratnim zbivanjima. Medutim, njime su, do donošenja novih propisa, ostali u funkciji gotovo svi postojeci prijeratni podzakonski akti, izmedu ostalih i Pravilnik o arhiviranju i izlučivanju registratur-ne grade11. Ovim pravilnikom se ureduje odnos prema registraturnoj gradi nastaloj do 1945. godine, posebno prema gradi o narodnooslobodilačkoj borbi i revolucionarnom radničkom pokre-tu. Tu je izmedu ostalog utvrdeno:
«Registraturne cjeline što su nastale djelovanjem organa i organizacija NOB-a čuvaju se neokrnjene i iz njih se ne vrši izlučivanje. Jednako se čuvaju dijelovi , odnosno sačuvani fragmenti takvih regi-straturnih cjelina.
Kod izlučivanja iz ostalih registratutnih cjelina nastalih u 19. i 20. stoljecu treba sačuvati svu gradu s podacima u kojima se u bilo kojem vidu odražava povijest radničkog pokreta, Saveza komunista Jugoslavije i NOB-a.» (Član 6).
«Iz registraturne grade nastale u razdoblju od 1918. do 1945. na novooslohodenim područjima (Istra, Rijeka, Cres, Lošinj, Zadar i Lastovo) vršit ce se izlučivanje s posebnom pažnjom radi osiguranja izvora za povijest tih krajeva.» (Član 7).
Analogno ovim odredbama, u praksi arhivske službe Republike Hrvatske je vrednovana i arhivska grada o ratnim zbivanjima 19911995. (o odbrambenom ratu). Sobzirom na značaj ovih zbivanja za samostalnost države ovoj gradi je i država na sve moguce načine pri-davala veliki značaj. Ovdje se posebno radi o gradi koja je nastaa u radu političkih i vojnih organa koji su vodili odbrambeni rat12. Takvo opredjeljenje je imalo za rezultat preuzimanie u arhive značajnog broja arhivskih fondova ratnog perioda. Tako je do zaključno sa
2005. godinom u državne arhive Hrvatske preuzeto više desetina fondova u količini od nekoliko hiljada metara dužnih13. Osim toga intenzivirana je zaštita ratne produkcije ove grade u registraturama tako da se iz godine u godinu pojačava intenzitet preuzimanja ove grade. Takav odnos prema ovoj gradi i takvo stanje preuzimanja ne-dvosmisleno potvrduje konstataciju o adekvatnoj valorizaciji arhivske grade ratnog perioda.
Arhivska služba Bosne i Hercegovine je blagovremeno uočila neophodnost dosljedne primjene naznačenog kriterija vrednovanja, tj. potrebu da se arhivska grada nastala u toku rata 1992-1995. posebno vrednuje i zaštiti. Na tom planu je več 1996. godine preduzeto više konkretnih aktivnosti medu kojima:
1.	Postignuta je saglasnost da se pod ratnim periodom u Bosni i Hercegovini smatra vrijeme od 01. 01. 1992. do 31. 12. 1995. godine, dakle četiri pune kalendarske godine;
2.	Zauzeto je stajalište da se ratna produkcija registraturne grade odmah preuzme u arhive;
3.	Dogovoreno je da se iz ratne produkcije registraturne grade ne izlučuje bezvrijedni registraturni materijal u registraturama;
4.	Na Prvome poslijeratnom savjetovanju arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, održanom na Zlači (kod Banoviča) 1996. godine, usvojen je izmedu ostalog, sljedeči zaključak: „Insistirati da Vlada obaveže sve imaoce arhivske grade (nastale do rata i u ratu) da posebnu pažnju posvete stanju registraturne grade nastale u ratu: da je zaštite, srede, popišu i pripreme za preuzimanje. Po mogučstvu izvršiti preuzimanje registraturne grade ratnih (opčinskih) predsjedništava14.
I na narednim stručnim i naučnim skupovima arhivista Bosne i Hercegovine (godišnja savjetovanja, savjetovanja „Arhivska praksa" i druga) konstantno je insistirano na provedbi ovih opredjeljenja, a u stručnoj javnosti se nikada nije čula negacija ovih stajališta. Otuda su arhivisti akteri ovih stajališta, bili u ubjedenju da se ove aktivnosti provode intenzivno na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine, dakako u skladu sa kadrovskim i materijalnim mogučnostima arhiva. Sma-trano je to velikim trijumfom struke nad politikom koja je ratnim pitanjima, kako onda tako i uglavnom danas, pristupala sa etnona-cionalnih, konfesionalnih i politikanskih aspekata. Medutim, pokazalo se da je struka bila u zabludi, jer su samo u jednom dijelu Dejton-skim ustavom razudenog administrativnog prostora Bosne i Hercegovine (država, dva entiteta, deset kantona i sl.), utvrdena stručna stajališta implementirana u pravne norme (zakoni i podzakonski akti), dok je implementacija tih stajališta u svakodnevnom stručnom radu bila različita i u največem broju slučajeva veoma ne-dostatna.
Kada su u pitanju zakonska odredena pristu
pi su bili veoma
različiti: od potpunoga oglušivanja do parcijalnoga definiranja. Regi-straturna grada nastala u vrijeme rata od 1992. do 1995. godine različito je nazivana (definirana, imenovana, označena), a različito je i vrednovana. U jednim propisima je to „ratna produkcija arhivske i registraturne grade"15, u drugima" grada od 1992. do 1995. godine"16, a u trečima „registraturski materijal i arhivska grada nastali u periodu od 06. 04. 1992. godine do 22. 12. 1995." itd17. Što se pak tiče daljih odredenja koja se odnose na njeno posebno vrednovanje
special importance. Considering the fact that wars are important events that try to solve issues of huge political, economical and other character, from the aspect of archival theory and practice it is completely justified to separately value this kind of material. Legal appra-ches to valuation of archival material produced during war and after it, period from 1991. to 1998. are different in countries of former Yugoslavia. In countries that led libe-rational war this material is recognized for its importance by its special valuation (registry material is not sorted out in registries, they have priority in transferring to an archive, etc.). In those countries and forces that were on the opposite side this material is not being treated in any special way (valuation, transferring, etc.). Therefore, in Republic of Croatia state and profession are well organized and properly centered at the valuation, while in Bosnia and Herzegovina, considering the character of the war, polarization of views came to its full extent. Namely, Bosnian-Herzego-vian archivists in a form of professional association Society of Archival workers of Bosnia and Herzegovian, soon after the war ended, 1996. took positions regarding importance and protection of the material created during the war. The agreement of special treatment of this material was reached, and the most important fond parts should be taken into archives, However, this was only partially realized. In only four archival regulations the material
13.	Podaci o arhivskim fondovima i zbirkama Republike Hrvatske dati su u Pregledu arhivskih fondova i zbirki Republike Hrvatske, svezak I. i II, Zagreb 2006. O opsegu preuzete ratne grade glavni i odgovorni urednik Pregleda Josip Kolanovič je (na str. XXII) zapisao: „Zbog specifičnih ratnih i političkih okolnosti arhivi su preuzeli i manje količine arhivskog gradiva nastaloga nakon 1990. Riječ je uglavnom o gradivu državnih tijela iz razdoblja Domovinskog rata koji se odnosi na ratne štete i kontakte sa medunarodnom zajednicom (Državna komisija za popis i procjenu ratne štete, Ministarstvo informiranja, Hrvatski ured pri Parlamentarnoj komisiji Europske zajednice i drugo), te o gradivu paraupravnih i paravojnih organizacija na tada okupiranom području Republike Hrvatske."
14.	Azem Kožar, Prvo poslijeratno savjetovanje arhivskih radnika Bosne i Hercegovine i konferen-cija arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, «Glasnik arhiva i DAR BiH», br. 39, Sarajevo 1997, str. 179.
15.	Zakon o arhivskoj djelatnosti, «Sl. glasnik USK», br. 6/99.
16.	Zakon o arhivskoj gradi Federacije BiH, «Službene novine F BiH», br. 54/2002.
17.	Zakon o arhivskoj gradi Kantona Sarajevo, «Sl. novine Kantona Sarajevo», br. 2/2000.
created during the war had a special treatment, and only 23 fonds (mostly kept in ffrag-ments) of war government has been moved to an archive. Even though part of other production during the period was also moved (economy, societies, etc.) still it consists less then 2 % (exactly 1,95 %) of total transferred archival fonds and collections, and also less then 2 % (exactly 1,63 %) of total material in archives of Bosnia and Herzegovina. Reasons for such state are in domination of politics over the profession. That was clearly shown in the example of International court in the Hague and register of births from areas of Der-venta and Bosanski Brod. Archivists must strive for a solution that would enable application of criteria and principles of a material valuation at a scientific level in Bosnia and Herzegovina as well as other countries created by the dissolution of socialistic Yugoslavia.
treba istaci činjenicu da je u četiri arhivska zakona: na nivou Federacije BiH, te Unsko-Sanskog, Tuzlanskog i Sarajevskog kantona predvidena zabrana izlučivanja za ovu gradu u registraturama. Medutim, obavezna predaja nadležnim arhivima ratne produkcije registraturne grade prije isteka perioda od 30 godina nije predvidena ni u jednom arhivskom propisu u Bosni i Hercegovini. To nije adekvatno (inkompatibilno je) onim arhivskim zakonskim odredbama o zabrani izlučivanja registraturskog materijala iz ove produkcije grade u registraturama, jer je neshvatljivo da se ne vrši izlučivanie u registraturama punih 30 godina, a da se istovremeno ne utvrdi alternativa takom odredenju. No, taj je problem manjeg značaja od činjenice da su stručna stajališta o posebnom značaju registraturne grade ratnog perioda veoma selektivno prihvacena: u svega četiri od deset kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine. Osnovni uzrok tome je dominacija politike nad znanošcu (arhivskom djelatnošcu). Treba-lo bi puno prostora za adekvatno objašnjenje uzroka ovih stajališta. U najkracem: oni su u gledanjima na karakter ratnog sukoba u Bosni i Hercegovini i ulozi koju su odredene političke snage u njemu imale. U osnovi one društvene i političke strukture koje su angažirane u odbrani, odnosno opredijejene na očuvanje Bosne i Hercegovine kao jedinstvene i nezavisne države, uglavnom su zainteresirane za po-sebnu brigu o arhivskoj gradi ratnog perioda. Medutim, i tu ima razlika, jer medu ovim strukturama ima onih koji bi iz te grade rado izuzeli one dokumente koji ih na neki način lično mogu kompromitirati. S druge pak strane, one snage (političke, vojne i društvene strukture) koje su radile na razgradnji Bosne i Hercegovine kao države na bilo koji način (separatističke, nacionalističke i druge anti-bosanske i kvazibosanske tendencije), nastoje svim silama da unište tragove takvih aktivnosti kako bi izbjegle pravnu, političku, moralnu i svaku drugu odgovornost, odnosno zatr e trag bilo kakvoj spoznaji o svojim ratnim aktivnostima. lako su ovo prilično pojednostavljujuce konstatacije, one su u osnovi sasvim tačne. A primjera pragmatičnog karaktera ima i suviše. Za ovu prigodu navešcemo primjer, koliko nam je poznato, odnosa političkih struktura o mogucoj dislokaciji arhivske grade Medunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) iz Haga, te primjer o matičnim knjigama sa područja Der-vente i Bosanskog Broda uz razumljivo stručno stajalište.
Naime, u bosanskohercegovačkoj (ali i drugima) javnosti je postavljeno pitanje pravnog slijednika, smještaja (lokacije) i dostup-nosti arhivske grade MKSJ u Hagu formiranog za procesuiranje počinioca ratnih zločina na području bivše Jugoslavije, a nakon pla-niranog okončanja rada 2010. godine. Uslijedili su izlivi suprotsta-vljenih političkih opcija. Jedni su smatrali da je Bosna i Hercegovina (Sarajevo) jedina prava lokacija, obrazlažuci to brojnošcu žrtava i drugim poteškocama kroz koje je ova država prošla u toku četverogodišnje ratne kataklizme. Drugi su to apriori odbacivali kao mogucnost, negirajuci iznijete argumente, smatrajuci u osnovi da takav arhiv i ne treba da postoji, jer je arhivska grada korištena za sudske procese izuzeta iz zemalja sa prostora bivše Jugoslavije, te da njima i pripada. Po trecima, pak, MKSJ je organ Ujedinjenih nacija (UN) pa i njegova arhivska grada čini sastavni dio arhivskog fonda UN-a. Bilo je i obilje drugih opcija: da sjedište arhiva treba da bude u Srbiji, Hrvatskoj i sl. Dakle, aktualne političke vrhuške u Bosni i Hercegovini (i okruženju) imaju potpuno različit stav o arhivskoj gradi MKSJ koja se, činjenica je to, ponajviše odnosi na prostor Bo-
sne i Hercegovine.
Ne želeci da arbitriramo izmedu suprotstavljenih političkih stajališta, ipak, ne možemo razumjeti one stavove koji marginalizi-raju značaj arhivskog fonda MKSJ za medunarodnu zajednicu, a posebno za Bosnu i Hercegovinu. Za arhivistiku su, teorijski gledano, nevažna u javnosti obznanjena politikanska stajališta, ali je itekako važna suština stvari: da li bi arhivski fond Bosne i Hercegovine sa tom gradom bio bogatiji i cjelovitiji, da li bi to doprinijelo utvrdivanju historijske istine na kojoj se treba i mora graditi bosanskohercegovačko civilno društvo, ili bi pak efekti bili suprotni? Profesionalni arhivistički pristup bi trebao voditi kompletiranju arhivskog fonda Bosne i Hercegovine i svake druge zemlje u susjedstvu, pa i o ratnim zbivanjima od 1992. do 1995. godine. U tom smislu imponuje pravilno odredenje nekih arhivista i arhivističkih udruženja iz Bosne i Hercegovine. Nije, medutim, dobro što ovom pitanju nije posvečeno više pažnje od strane arhivske struke Bosne i Hercegovine. Razlog tome je što ovo nije ni jednostavno ni beznačajno pitanje, več naprotiv, pa bi struka trebala da ima stručno-naučno utemeljen stav, koji bi tre-bao biti bar neki okvir za politička promišljanja. U prilog tezi o složenosti i značaju ovog pitanja sa arhivističkog stajališta želimo istači nekoliko osobnih promišljanja.
Naime, arhivski fond MKSJ jeste u pravnom smislu imovina UN-a kao osnivača i njemu i pripada (kao dio „zajedničkog naslijeda"), odnosno u slučaju formiranja nekog pravnog slijednika (agencije i sl.) spada u njegovu nadležnost.
Medutim, pragmatični aspekt, koji se prije svega tiče funkcionalne dostupnosti grade i njenog značaja u izgradnji tekovina civil-nog društva, a sve u cilju što bržeg i lakšeg prevazilaženja uzroka rata i njegovih posljedica, po mnogima je još značajniji polaz (argument) u ovim promišljanjima. Naznačimo po nekoliko argumenata u prilog prvog odnosno drugog rješenja.
1.	Zadržavanjem arhivskog fonda MKSJ u okviru UN-a, znatno lakše bi se osiguralo očuvanje postoječeg (prvobitnog) reda spisa (tj. baze podataka) i na taj način bi fond dooio na svojoj cjelovitosti. Takoder bi se laške (jednostavnije) obavili poslovi vračanja izvornih dokumenata institucijama i državama od kojih su preuzeti, a to bi bilo učinkovitije i za vodenje evidencija te vrste. Svaki oblik ruko-vanja gradom bilo bi lakše ostvariti: posebno kada se radi o kontroli informacija (dokumenata) posebne vrste (zaštičenih), popune fonda gradom u vlasništvu pojedinaca, udruženja gradana (npr. udruženja advokata, nevladinih organizacija i sl.), te prihvata (dopune) nove grade koja če i nakon 2010. godine neminovno nastajati jer če ostati na hiljade nezavršenih sudskih procesa koji se vode pri Sudu Bosne i Hercegovine (odjel za ratne zločine) i dr. Posebno bi se mogla kvali-tetnije i cjelovitije izvšiti digitalizacija cjelokupne grade i urediti adekvatno elektronsko upravljanje spisima itd. U osnovi svi negativni spoljni faktori koji mogu da utiču na cjelovitost, rukovanje i zaštitu fonda, bi se lakše kontrolirali pa i potpuno neutralizirali.
2.	U funkciji pragmatičnosti izmještanja arhivskog fonda MKSJ, izvan sjedišta UN-a, odnosno izvan Haga u kojem se nalazi, bili bi, smatramo, sljedeči argumenti: arhivski fond bi bio znatno više dostupan gradanima, ali i znanstvenicima različite provenijencije,
18. Vladimir Brguljan, Medunarodni sistem zaštite kulturnih dobara, Zagreb-Beograd 1985, str. 26, 65, 72, 96.
posebno ako bi bio smješten u regiji zahvacenoj ratnim sukobom, što bi omogucilo zatno brže i lakše upoznavanje sa ratnom istinom kao preduvjetom pomirenja medu zaracenim stranama; zaštiti povjerlji-vih podataka bi se, iz razloga ravnoteže straha, posvecivala veca pažnja, s obzirom da bi zbog nastavka sudskih procesa i nakon 2010. godine, jedan dio grade Suda i dalje imao operativni značaj, tužitelji (kao i branioci) znatno brže i lakše bi dolazili do tih dokumenata čime bi se značajno podigla efikasnost sudskog posla; dislokacija ovog arhivskog fonda na prostor ratom zahvacene regije, dokumenta (zapisi) bi se „primakli" stradalnicima čime se povečava mogucnost njihovog korištenja, a što bi prema njima bila svojevrsna moralna satisfakcija od strane medunarodne zajednice kao saveznika i sudio-nika u svemu tome, itd. Svemu ovome treba dodati i činjenicu da ukoliko Sud Bosne i Hercegovine nakon 2010. godine ostane jedini pravni slijednik MKSJ, onda bi prirodno, iz naprijed naznačenih razloga bar do okončanja posla, ovaj arhivski fond mogao biti smješten u Bosni i Hercegovini (Sarajevo ili neki drugi grad). Uosta-lom, koliko je poznato, prema provedenim istraživanjima United Nations Development Programme (UNDP), večina ispitanih stručnjaka izjavila je da ovaj arhivski fond treba smjestiti u Bosni i Hercegovini.
Sve u svemu, sa teorijskog aspekta promatrano najbolja su ona rješenja koja osiguravaju adekvatan smještaj, opremu, finansiranje, kadrove, zaštitu i rukovanje arhivskim fondom. Sa pragmatičkog pak stajališta važno je gradu učiniti dostupnom gradanima (žrtvama rata i drugima) i istraživačima, te osigurati primjenu medunarodnih standarda na planu zaštite povjerljive grade kako se ne bi dogodilo da ova grada bude faktor razdora, umjesto misije pomirenja medu narodima koju u krajnjem treba da ima kao nepristrasan historijski izvor.
Kada se radi o naznačenom primjeru sa matičnim knjigama treba istači činjenicu da su matične knjige sa područja Dervente i Bosanskog Broda, koja su u početku ratnog sukoba bila pod kontro-lom snaga odbrane Bosne i Hercegovine, povlačenjem stanovništva (ponajviše bosanskih Hrvata) sa tog područja sa njima ili na neki drugi način prenijete u Republiku Hrvatsku. Radi se o 512 matičnih knjiga sa područja opčine Derventa 263 i sa opčine Bosanski Brod 249) Koliko se iz izvještaja hrvatskih arhivista zna one su bile smještene u državnim arhivima Republike Hrvatske gdje su i mikro-filmovane. Postupci ovakve vrste, tj. iznošenje kulturnih dobara iz jedne zemlje u vrijeme rata, ukoliko su u funkciji spašavanja su dozvoljeni18, ali je obaveza zemlje u koju su smještena (spašena ili iz drugih razloga iznijeta) ta kulturna dobra da ih po prestanku opasno-sti vrati u zemlju iz koje su iznijeta. Medutim, u ovom slučaju se to nije dogodilo, da li zbog toga što ove knjige nije potraživala Bosna i Hercegovina od Republike Hrvatske, ili iz nekih drugih razloga to nije poznato. Takoder, nije poznato koliko su se ovim pitanjem ba-vile nadležne arhivske ustnove (u ovom slučaju arhivi Bosne i Hercegovine), i sl. Očigledno je, medutim, da ni bosanskohercegovački arhivi (i druge ustanove kulture), niti država Bosna i Hercegovina nisu bili na razini svojih obaveza na pitanjima brige o kulturnim dobrima koje su u toku rata 1992-1995. iznijeta (ili su opljačkana) van teritorije Bosne i Hercegovine. Otuda ovo pitanje do sada nije ni postavljano kao predmetno i stručno istraženo i specificirano. Tek čada je ono dobilo političke dimenzije (radi se o upisu gradana u
biračke spiskove za glasanje na lokalnim izborima 5. 10. 2008), ono je postavljeno pred diplomacijom obje zemlje i relativno brzo riješeno. Matične knjige su iz Ministarstva vanjskih poslova Republike Hrvatske predate Ministarstvu vanjskih poslova Bosne i Hercegovine 12. 09. 2008. godine. To očigledno znači da se medunarodne konvencije ne poštuju, te da politika i dalje demonstrira dominaciju nad strukom koja nemočno čuti. Što je još drastičnije čuti i javno mnijenje koje na ovom primjeru još uvijek nije prepoznalo suštinu problema, jer se iz zamagjenih saopčenja diplomata to ne može na prvi pogled dokučiti.
Što se tiče praktičnoga provodenja naznačenih propisa o arhi-vskoj gradi ratnog perioda (1992-1995) praksa je veoma različita: kako na planu preuzimanja u arhive, tako i na planu pračenja stanja i sredenosti ove grade u registraturama.
Zaključno sa 2005. godinom u bosanskohercegovačke arhive je preuzeta ratna grada kako slijedi19:
Red. broj	ARHIV	Broj fondova i zbirki i količina grade 2005. godine		Od toga se djelimično ili u cjelosti grada odnosi na ratni period 19921995.			
		Broj	Količina	Broj	%	Količina	%
1.	Arhiv BiH Sarajevo	649	16 098	16	2 46	179	1 11
2.	Arhiv Federacije BiH Sarajevo	11	372	8	72 72	20	5 38
3.	Arhiv RS u Banja Luci	782	4 670	1	0 13	10	0 21
4.	Arhiv u Bihacu	296	3 000	10	0 33	36	1 2
5.	Arhiv u Travniku	466	4 760	6	1 29	51	1 07
6.	Arhiv u Tuzli	224	5 500	13	5 80	106	1 92
7.	Arhiv u Mostaru	792	2 250	7	0 88	6	0 26
8.	Istorijski arhiv Sarajevo	561	7 500	10	1 78	310	4 13
9.	Arhiv u Širokom Brijegu	18	264	6	33 33	7	2 65
	Svega	3 799	44 414	74	1,95	724	1,62
Kako se iz naznačenih podtaka vidi preuzeti broj arhivskih fondova i zbirki i količina arhivske grade iz ratnog perioda 19921995. su veoma mali, bolje reči neznatni, jer se ovom pitanju na planu preuzimanja očigledno nije posvečivala odgovarajuča (u okvi-rima struke dogovorena) pažnja i značaj. Ova konstatacija je tim tačnija jer je največi dio preuzetih fondova postojao i prije rata pa je ratna grada preuzeta sa ostalom arhivskom gradom. Osim toga samo nekoliko arhiva je preuzelo registraturnu gradu ratnih organa vlasti: Arhiv BiH Sarajevo - šest, Arhiv u Tuzli - šest, Arhiv u Bihaču - pet, Arhiv Federacije BiH - četiri, Arhiv u Mostaru - dva, ukupno 23 arhivska fonda.
Što se tiče aktivnosti na zaštiti ratne produkcije arhivske grade u registraturama nešto više podataka posjedujemo jedino o stanju na području Arhiva Tuzlanskog kantona. U ovom arhivu se obavlja redovna (godišnja) korespodencija sa imaocima ratne produkcije regi-straturne grade, održavaju se arhivska savjetovanja za pojedine (posebno novoonovane) imaoce kakve su nevladine organizacije itd20. Cijenimo da bi se bar u sredinama u kojima je pitanje brige o ratnoj
19.	Podatke su autoru dostavili bosanskohercegovački arhivi u okviru istraživanja teme „Arhivski fondovi i zbirke u Bosni i Hercegovini" u toku 2006. godine (Istraživanje je objavljeno u Zborniku radova, Sarajevo 2006, str. 39-52).
20.	Izet Šabotič, Stanje i perspektiva zaštite arhivske grade u nastajanju u Bosni i Hercegovini, «Zbornik radova», Sarajevo 2006, str. 121-143; Omer Zulič, Stanje registraturne grade nevladi-nih organizacija na području Bosne i Hercegovine, «Zbornik radova», Sarajevo 2006, str. 163210. Arhiv TK je utvrdio prioritete kod preuzimanje arhivske grade od imalaca, medu kojima je i ratna produkcija grade, i taj je projekat u toku realizacije.
registraturnoj gradi pravno uredeno (vidi nap. 15, 16. i 17) ovoj gradi moralo posvetiti više pažnje.
Zaključak
U arhivističkoj metodologiji vrednovanja arhivske grade pose-ban značaj se pridaje gradi koja se odnosi na ratne sukobe kao posebno važne dogadaje. To je bio posebno slučaj sa vrednovanjem arhivske grade o Drugom svjetskom ratu na području socijalističke Jugoslavije. Svi arhivski propisi davali su toj gradi poseban značaj. Sobzirom na činjenicu da su ratovi dogadaji posebne vrste, da se njima nastoje riješiti pitanja od krupnog političkog, privrednog i dru-gog značaja, to je sa aspekta arhivske teorije i prakse potpuno opra-vdano posebno vrednovati ratnu produkciju arhivske grade.
Pravni pristupi vrednovanju arhivske grade ratne produkcije od 1991. do 1998. godine na području zemalja bivše Jugoslavije su različiti. U zemljama i medu snagama koje su vodile odbrambeni rat ovoj gradi se pridaje odgovarajuci značaj tako što je ista posebno vrednovana (ne vrši se izlučivanje bezvrijednog registraturnog mate-rijala u registraturama, ovoj gradi se daje prednost kod preuzimanja u arhive i dr.). Kod onih zemalja i snaga koje su bile na suprotnim pozicijama od prvih ova grada ne uživa poseban tretman (vredno-vanje, preuzimanje i sl.). Tako su u Republici Hravtskoj i država i struka dobro organizirane i pravilno usmjerene (i teorijski i praktično) na vrednovanju ratne grade, dok je u Bosni i Hercegovini, sobzirom na karakter rata, polarizacija stajališta došla do punog izražaja.
Naime, bosanskohercegovački arhivisti su u okviru svoje stručne asocijacije Društva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, ubrzo nakon okončanja rata u Bosni i Hercegovini, tj. vec 1996. godine, zauzeli stajališta o značaju i zaštiti registraturne ratne grade. Dogovoreno je da tu gradu treba posebno vrednovati, zaštiti i najznačajnije fondovske cjeline (grada ratnih organa vlasti) preuzeti u arhive. Medutim, to opredjeljenje je samo djelimično rea izirano. U samo četiri arhivska propisa ratnoj gradi je dat poseban značaj, a samo 23 fonda (uglavnom fragmentarno sačuvanih) ratnih organa vlasti je preuzeto. Iako je u arhive preuzet i dio ostale produkcije ratne grade (privreda, udrženja i sl.), ipak to sve čini manje od 2% (tačnije 1,95%) ukupno preuzetih arhivskih fondova i zbirki, te takoder manje od 2% (tačnije 1,63%) ukupne grade koja se nalazi u arhivima Bosne i Hercegovine. Razlozi takvom stanju su u dominaciji politike nad strukom. To se zorno pokazalo na primjeru arhi-vskog fonda Medunarodnog kaznenog suda u Hagu i matičnih knjiga sa područja Dervente i Bosanskog Broda. Arhivisti se moraju izboriti da se kriteriji i načela vrednovanja grade prihvatljivi na znan-stvenoj razini primjenjuju na prostoru Bosne i Hercegovine i svih drugih zemalja nastalih disolucijom socijalističke Jugoslavije.